Radivoje Jovičić ( akad. kipar, Licencirani konzervator - restaurator etnološkog materijala,

Osnivatelj Etno sela Kravaščica u Vukomeričkim goricama ) ;

Adresa: Jurišićeva ul. 2a , Zagreb , 091 4678 468 , jovicic@vip.hr , atelje@akant.hr ;

Tužba protiv svih učesnika u šteti koju je Etno selo Kravaščica (u daljem : ESK )

pretrpjelo ove, 2011. godine, a povezano sa oblikovanjem korita rječice Kravarščice u njenom

dijelu koji protječe kroz ESK, između sela: Cerovski vrh, (grad Velika Gorica) i Lukinić brdo,

(općina Pokupsko) ;

Orijentaciono nabrajam tuženike za koje pretpostavljam da su u raznim segmentima organizirano ili

koristeći stvorenu podesnu klimu, vršili razne štete tlu i imovini ovog projekta, a u naravi meni, Radivoju jovičiću,

kao autoru, osnivatelju i jedinom vlasniku prostora sa statusom poljoprivrednog gospodarstva u oformljivanju,

odnosno „Muzeja na otvorenom – Open-air museum“, pod podrškom Muzejskog vijeća ( Upraveza zaštitu

kulturne baštine, Ministarstva kulture RH ), i pod Upravom za zaštitu prirode kao dio „Zaštićenog krajolika

Vukomeričke gorice, Rečica i Kravarščica“.

1 „ Hrvatske vode“, poduzeće na razini Zagrebačke županije, jer su investirali javna sredstva u

visokom iznosu u projekt štetan za okoliš i u prepravljanje vrijednog vizualnog izgleda prostora a time

nanoseći i teže popravljivu štetu projektu Etno sela Kravaščica, narušavanjem ambijentalne vrijednosti.

Projekt ESK je javnosti poznat i očito su bili svjesni, da ako mene obavijeste o tim radovima, da ću

uspjeti pribaviti stručna i znanstvena mišljenja o štetnosti takvoga zahvata, koji je uz ostalo baziran na

netradicionalnom pristupu potrošnje sredstava koja se moglo ukoristiti za zaštitu ravničarskih ugroženih

sela Turopolja i Posavine, a na teritoriju iste Županije.

2 „Lapor“ poduzeće za izvođenje zemljanih radova, vlasnika obitelji Večković , iz Novog Čiča, Velika

Gorica, jer su po svojem nemaru i bahatosti ( ili poticani politički motiviranim napadima na sve projekte

koje vodim svojim privatnim sredstvima a u interesu promicanja ruralno- tradicijskih vrijednosti na

prostorima Grada Velike gorice), učinili teško popravivu štetu, Etno selu Kravaščica, razbijanjem

uskladištene opreme na otvorenome, gazeći bagerima po složenim paletama cigle, krađom dva

pomoćna vozila iz ESK-a, namjernim onesposobljavanjem tri bagera, vlasništvo ESK-a, sve izvan

prostora i razine ugovorenih radova sa „Hrvatskim vodama“, a uz ostalo sumnjičim ih da su znali da je

riječ o projektu kulturne vrijednosti, a zbog toga namjerno ne obavještavajući mene kao vlasnika zemlje,

duže od 1 km preko koje teče tretirana rječica Kravarščica. Sasječenu veliku količinu starih vrba i topola

su odvezli a ne ponudivši da debla sebi može zadržati vlasnik zemlje, ako on to želi po pravu prvenstva

u eksploataciji trave i rastlinja riječnog koridora, 7 + 7 m1. Također nisu pregradili i stavili prepreke na

koridor koji su otvorili uz rječicu, a upravo kroz taj novo nastali prolaz su se i dogodili ulazi kradljivaca u

moj privatni posjed ;

3 Policijsku postaju Velika Gorica, jer kontinuirano destruiraju i koče istragu o šteti koja mi se nanosi,

čineći administrativno rastezanje i u isto vrijeme, putem svojeg istražioca plasiraju meni stav, kako je

„Večković dobar čovjek i on ne bi nikome nanio nikakvu štetu“ (što ja, Radivoje Jovičić ne bih imao

razloga proturječiti, da njegovo poduzeće „Lapor“ nije na mojoj zemlji ostavilo „rukopis“ drastične

drskosti ); Ovu policijsku postaju apostrofiram i radi prethodnih prešućivanja a pozadinski vjerovatno i

stimuliranja da se mene maltretiralo i zaplašivalo u Kaštelu Lukavec grad, a bez reakcije na počinitelje,

pa ih prepoznajem kao instrumentaliziranu organizaciju za negativno djelovanje u kontinuitetu;

4 Nepoznate počinitelje, (sa pretpostavkom i argumentima dostavljenim policiji, da su to djelatnici

poduzeća Lapor ), jer su ukrali iz ESK-a veći broj etnološke opreme (plugovi, dijelovi zaprežnih kola) i

uskladištenu željeznu tehničku robu, a nikakva krađa se nikada prethodno nije događala, dok nisu

upravo oni počeli inkriminirane radove na rječici Kravarščici od ljeta ove 2011. godine;

5 Nadležnu županijsku službu za zaštitu prirode, i istu na razini Grada Velika Gorica, jer su izdali

odgovarajuće dopuštenje štetnih radova u prostoru registriranoga Zaštićenog krajolika Vukomeričkih

gorica, tako omogućivši teško popravivu štetu ljepoti zavičaja, narušavajući i prirodno ustabiljenu

ravnotežu koju ESK poštiva i planira koristiti kao resurs, pa sam zbog te ljepote i odlučio upravo ovdje

instalirati najveći projekt zaštite i promocije kulturne i prirodne baštine cijelog ruralnog trokuta Zagreb –

Sisak – Karlovac. Ako te nadležne službe nisu izdale odgovarajuće dopuštenje za ovu konkretnu

aktivnost, onda su morale imati utanačenu krovnu obvezu ovog i srodnih poduzeća i izvoditelja da oni ne

smiju kretati u zahvate koji narušavaju ambijentalne vrijednosti prostora bez prethodnog pozivanja

stručne službe zaštite prirode, na praćenje radova. Također je nedopustiv nemar Službe koju optužujem,

da već pola godine se radovi izvode a da oni nemaju nikakav pregled događaja na terenu svoje

nadležnosti ;

6 Gradonačelnika Grada Velika Gorica, Dražena Barišića i Dogradonačelnike, te Rudolfa Vujevića,

Dožupana Zagrebačke županije, jer kontinuirano sa pozicije političke moći a koristeći se opsežnom

administrativnom logistikom, uporno potiču i instrumentaliziraju građane da ometaju i oštećuju moje

projekte na prostoru svoje političke moći, kako su to činili kontinuirano kroz pokrovitelja ( Plemenitu

općinu turopoljsku), kroz moj projekt koncesije u Lukavec gradu, te tako i sada osjetivši da nemam

nikakvu pozadinsku snagu niti pokroviteljstvo nekoga političkog lobija, eskaliraju agresiju i na Etno selo

Kravaščica. Oni dobro znaju za krovni projekt „Ruralnog puta od Save do Kupe“, kroz Trokut Zg – Si –

Ka, sa kulturološko turističkim programom i upravo zato ometaju moju veliku investiciju u Lukavec grad i

ESK, a obadvoje su u sastavu istog krovnog projekta ;

Prijavu podnosim na Državnoj razini, jer upravo optužujem sljedeću, nižu razinu za korupciju u javnoj nabavci,

kriminal i namjerno uništavanje spomeničkih vrijednosti i privatne imovine građanina pojedinca, stavljajući ga u

neravnopravan i ponižavajući položaj.

Kao stručnjak za zaštitu kulturne baštine, naglašavam da se gornja opsežna investicija nije uopće trebala činiti,

niti u vrijeme materijalnog izobilja a kamo li u vrijeme kada na sve strane (gdje trpimo štete u socijali, školstvu,

zdravstvu, infrastrukturi itd. ) nedostaje sredstava. Istim sredstvima se moglo podići Savski nasip za 50 cm. od

Mičevca do Orlea i Veleševca, i tako zaštititi veliki broj sela koji su u ravničarskoj depresiji.

Rječice u brdskim područjima , točno kakva je i Kravarščica, mogu se slobodno izlijevati jer se teren podiže već

nakon 50 m1 a apsolutna širina nizine je do 150 m1 od korita do prvih uzbrdica. Tako je bilo oduvijek, i sela

Vukomeričkih gorica su oduvijek bila kao i danas na vrhovima i brdima. Od šest depresija pored rječice, dvije su

već prepravljene u ribnjake, a dvije su na mojoj privatnoj zemlji i nikako ne dopuštam da se one isušuju. Još

preostale dvije depresije velič ina po približno jedno jutro močvare, Hrvatske vode su mogle otkupiti za po 1000 e

(= 15. 000. kn.) a ne utrošiti 20. 000. 000. (dvadeset miliona kuna) u oblikovanje korita, i to još uz negodovanje

vlasnika zemlje.

Dodajem da eventualni vodeni udari od mogućih oluja iz središnjeg dijela Vukomeričkih gorica, ovako se direktno

prenosi na Kupu, koja pak ima u svojemu donjemu toku veću količinu ravničarskog tla a takvo prenošenje

vodenih udara onda doista ugrožava ravničarska sela uključujući i Grad Sisak, umjesto da pritoke ( u ovom

slučaju Kravarščica ) umanjuju udare svojim tampon zonama, podrazumijevajući slobodno privremeno širenje u

veći broj malih postojećih močvara i usporena raslinjem vrba uz korito.

Prije nego sam počeo kupovinu zemlje obišao sam cijeli sliv Kupe od Čabra do Siska i nigdje nisam našao tako

lijepe vrbe, pa je to bila dodatna prevaga da upravo tamo oformljujem veliki projekt zaštite ruralnih kulturno -

prirodnih vrijednosti. Projekt je baziran na kultu ženke Tura, praiskonskog Bosa prim igeniusa po kojemu

Turopolje nosi svoje ime, to jest krave koja u Etno selu Kravaščica slobodno pase travu uz rječicu Kravarščicu.

Zbog svega gornjeg cijeli ovaj projekt putem Državne javne nabave proglašavam štetnim, namjerno rađenim, da

se uništi ljepota prirode kao resurs mojega projekta i sve pobrojane učesnike optužujem za kriminal.

Također, zbog gubljenja vjere u zakone i sustav Republike Hrvatske, isti tekst ove Tužbe dostavljam na veći broj

institucija te u isto vrijeme i na međunarodnu razinu.

Zagreb , 30. 11. 2011.

Radivoje Jovičić , s.r.

U prilogu : Umjetnički crtež , kao idejno rješenje Etno sela Kravaščica , na kojem su vidljive stare vrbe kao

ukomponirana ambijentalna vrijednost, te u nastavku 8 slika prethodnog i sadašnjeg, narušenog ambijenta :

Jedna od već postavljenih kuća u ESK , namjerno je postavljena uz močvaru, jer će u buduće biti

etnografski muzej sa predodžbom ruralnog života uz vodu. U pozadini se vide vrbe uz rječicu

Kravarščicu, 2004.

Ali sada to izgleda ovako (pogled na budući zaselak ESK koji će se zvati „1810. god. gospodnja“)

:

Sena Jovičić kupa svoje pse uz slap Kravarščice, a u vodi se vide lopoči, 2005. Korito i mlake su bili

stanište žaba, čije kreketanje smo namjerno dolazili slušati u proljeće.

Vikend rekreativci, su pecali ribu sa malog otočića - ade koja je sama nastala u koritu rječice uz moju

zemlju i sljedeća slika: Pogled na kuće u Etno selu sa rječice, kakva je bila 2008.

Isti ambijent na mojemu privatnom posjedu, prije i poslije skandaloznih radova, ove 2011. god.

Nakon sasijecanja vrba i čupanja panjeva sve je postalo ovako, a još je gore nakon dovršetka, ali ja

tamo jednostavno od žalosti ne mogu više otići .

Cijeli tok kroz ESK je bio između velikih vrba, koje su vidljivo uništili bageri čupanjem iz zemlje, pa

naravno još dodatno destabilizirajući rubove korita koji su bili prožeti vrlo lijepim žiljem .

Na internetu, na natuknicu : „Uvijek bi ostao zadivljen viđenim …. potražio sam ga na karti i vidio da

se zove Kravarščica“ , meni nepoznati nautičar, turist : „olimp morski vuk“ na stranici: nautički.info ,

slučajno krenuvši kajak čamcem iz Kupe u Kravarščicu se fascinirao ljepotom te je 2010. objavio kraći

tekst i više slika, koje se mogu vidjeti na Internetu. Interesira me što će reći ako sada opet dođe ?

Radivoje Jovičić , s. r.