Naslov izvornika Amanda Quick SURRENDER

Copvright © 1990 by Jayne Ann Krentz

AMANDA QUICK

Prevela: Vesna ValenčićUredioLeonardo Marušić

Prevela s engleskogaVesna Valenčić

Lektorirala i korigiralaBranka Perković-Jardas

NakladnikLEO-COMMERCE d.o.o., Rijeka - Zagreb Tel. 051/625-476 01/615-0320

Zastupnik za BiHLEO-COMMERCE d.o.o. Pilanska 1 BANJA LUKA Tel. 051/345-160 063/998-431

Priprema za tisak

LEO-COMMERCE d.o.o.

Tiskano u Hrvatskoj u studenome 2008.

CtP - Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica Rijeka

UDK 821.111(73)-31 = 163.42

KRENTZ, Javne Ann

Predaja / Amanda Quick ; <prevela Vesna Valenčić>. - Rijeka : Leo-commerce, 2009.

Prijevod djela: Surrender.

ISBN 978-953-218-217-0

ISBN 978-953-218-217-0

Ura u predvorju odbila je ponoć. Bila je to pogrebna zvonjava.

Lijepa, staromodna, užasno teška haljina koja joj nije dobro pristajala jer je bila napravljena za drugu ženu ometala je njezin mahniti bijeg hodnikom. Fina vunena tkanina zaplitala joj se oko nogu, te joj je sa svakim očajničkim korakom prijetila opasnost da će se spotaknuti. Podigla je skute više, više, gotovo do koljena, i riskirala pogled preko ramena.

Približavao joj se, goneći je onako kako lovački pas, izluđen krvožednošću, goni srnu do iznemoglosti. Njegovo nekoć demonski lijepo lice, lice koje je namamilo nedužnu ženu punu povjerenja najprije u brak, a potom u propast, sad je postalo maska straha i ubojitog, gorućeg bijesa. Divljih iskolačenih očiju i nakostriješene kose jurio je za njom. Nož što ga je držao u ruci uskoro će se naći pod njezinim grlom.

- Demonska kučkol - Njegov je bijesni povik odjekivao hodnikom na katu. Svjetlost treperave svijeće bljesnula je na oštrici opaka izgleda što ju je stezao

u ruci. - Mrtva si. Zašto me ne možeš ostaviti na miru? Kunem se da ću te poslati natrag u pakao gdje ti je mjesto. A ovoga ću se puta pobrinuti da to obavim kako treba. Čuješ li me, prokleta pri-kazo? Ovoga ću se puta pobrinuti za to.

Željela je vrisnuti, ali nije mogla. Mogla je jedino bježati glavom bez obzira.

- Gledat ću kako tvoja krv teče kroz moje prste dok posve ne isteče - vikao je iza nje, mnogo bliže. - Ovoga ćeš puta ostati mrtva, demonska kučko. Stvorila si mi dovoljno nevolja.

Stigla je do vrha stubišta, jedva hvatajući dah. Strah joj je stezao utrobu. Još je više podigla skute haljine i sjurila se niza stube. Jednom se rukom držala za ogradu kako ne bi pala. Bila bi gorka ironija kad bi umrla od slomljenog, a ne od prerezanog vrata.

Bio je tako blizu, previše blizu. Znala je da bi se lako moglo dogoditi da ne uspije pobjeći na sigurno. Ovoga je puta pošla predaleko, previše je riskirala. Igrala je ulogu duha, a sad je veoma vjerojatno da će to i postati. Uhvatit će je prije nego stigne do dna stubišta.

Napokon je našla traženi dokaz. U svojem je bijesu priznao. Ako preživi, njezina će jadna majka dobiti pravdu. No brzo je postajalo očito da će svoju potragu platiti životom.

Uskoro će na sebi osjetiti njegove ruke, grabit će je u odvratnoj parodiji seksualnog zagrljaja kakvim joj je prijetio dok je bio mlađi. Zatim će osjetiti nož.

Nož.Dragi Bože, nož.

Bila je na pola puta niza stubište kad je grozni vrisak njezina progonitelja proparao zrak.

Užasnuto je pogledala unatrag i shvatila da dokle god bude živa, ponoć više nikad neće biti ista. Za nju će ponoć uvijek značiti noćnu moru.

Victoria Claire Huntington je znala kad netko vreba na nju. Nije stigla do uznapredovale dobi od dvadeset četiri godine ne naučivši prepoznati sofisticirane lovce na bogatstvo iz visokoga društva. Na kraju krajeva, nasljednice su svačija meta.

Činjenica da je još uvijek neudana i gospodarica vlastita povećeg nasljedstva dokazuje da je vješto izbjegavala prepredene, lažljive oportuniste koji se kreću njezinim svijetom. Victoria je odavno odlučila da nikad neće postati žrtvom njihova privlačnog, površnog šarma.

Ali Lucas je Mallorv Colebrook, novi grof od Stonevalea, drukčiji. Sasvim je moguće da je oportunist, ali u njemu sigurno nema ničeg prepredenog ili površnog. Usred ptica šarena perja u visokom društvu taj je čovjek jastreb.

Victoria se počela pitati nisu li je kod njega privukle upravo one osobine koje su je trebale upozoriti da se drži podalje, prikrivena snaga i

nepokolebljiva volja što ih je osjećala u Stonevaleu. Ne

može se zanijekati da ju je taj čovjek fascinirao od trenutka kad su ih, prije manje od sat vremena, upoznali. Privlačnost što ju je osjećala uvelike ju je uznemirivala. Zapravo, to je prilično opasno.- Vjerujem da sam opet pobijedila, milorde. -Victoria spusti ruku u elegantnoj rukavici i raširi svoje karte na stolu pokrivenom zelenom čohom. Svojem je protivniku uputila očaravajući smiješak.- Čestitam, gospođice Huntington. Večeras vas doista prati sreća. - Stonevale se, čije su sive oči Victoriju navodile na pomisao o duhovima koji lebde u gluho doba noći, nije doimao ni najmanje ozlojeđenim zbog svojega gubitka. Zapravo, doimao se smireno zadovoljnim, kao da se upravo ostvario njegov pomno osmišljen plan. Iz njega je zračilo mirno iščekivanje.- Da, večeras me uistinu čudesno prati sreća, nije li tako? - promrmlja Victoria. - Čovjek bi čak mogao posumnjati da sam imala pomagača.- Odbijam pomisliti na takvu mogućnost. Ne mogu vam dopustiti da napadate vlastitu čast, gospođice Huntington.- Veoma galantno od vas, milorde. Ali nije me zabrinjavala moja čast. Uvjeravam vas da sasvim dobro znam da nisam varala. - Victoria je zadržavala dah, svjesna da je tom primjedbom zakoračila na veoma tanak led. Praktički je grofa optužila da je igrao

obilježenim kartama kako bi osigurao njezinu pobjedu.

Stonevaleove su oči preko stola susrele pogled njezinih i zadržale ga. Njegov je izraz lica bio posve miran. Zastrašujuće miran, pomislila je Victoria i lagano zadrhtala. U tim mirnim, sivim očima trebao se pojaviti barem nekakav treptaj emocija. Ali na njegovu licu ništa nije vidjela, osim jedva zamjetljiva opreza.

- Biste li pojasnili tu primjedbu, gospođice Huntington?

Victoria je brzo odlučila vratiti se na sigurnije tlo. - Molim vas, ne obraćajte pozornost na mene, milorde. Jednostavno je riječ o tome da me zapa-njuje, kao što bi i vas trebala čuditi, moja sreća u kartama večeras. Ja sam u najboljem slučaju osrednji igrač. S druge strane, vi ste na glasu kao iskusan kockar, ili mi je barem tako rečeno.

- Laskate mi, gospođice Huntington.- Ne bih rekla - reče Victoria. - Čula sam

priče o sposobnostima što ih pokazujete za stolovima kod Whitea i Brooksa, kao i u nekim drugim klubovima u gradu koji su, recimo to tako, manje ugledni.

- Uvelike pretjerane priče, čini mi se. Ali pobudili ste moju radoznalost. Budući da smo se tek upoznali, gdje ste čuli te priče?

Teško je mogla priznati da je svoju prijateljicu Annabellu Lyndwood pitala o njemu čim je prije dva sata ušao u plesnu dvoranu. - Sigurna sam da znate kakvom se brzinom šire takve glasine, milorde.

- Doista. No žena vaše inteligencije ne bi trebala slušati glasine. - Vještim, ležernim pokretom Stonevale je skupio karte u uredan špil. Svoju je gracioznu ruku dugih prstiju spustio na špil i mirno se nasmiješio Victoriji. - Dakle, gospođice

Huntington, jeste li razmišljali o uzimanju onoga što ste osvojili?

Victoria ga je oprezno promatrala, nesposobna potisnuti uzbuđenje koje se širilo u njoj. Kad bi imala imalo pameti, završila bi ovo ovdje i sada, rekla je sebi. No večeras joj je bilo teško razmišljati s onom vrstom hladne, jasne logike kakvu je obično primjenjivala u ovakvim okolnostima. Nikad nije upoznala nekoga poput Stonevalea.

Žamor razgovora i smijeha u prostoriji za kartanje lady Atherton postao je tiši, a glazba iz plesne dvorane činila se slabom i dalekom. Golema londonska kuća obitelji Atherton bila je puna dobro odjevenih pripadnika visokoga društva, te nebrojenih slugu, ali Victoria se odjednom osjećala kao da je posve sama s grofom.

- Ono što sam osvojila - polako ponovi Victoria nastojeći srediti svoje misli. - Da, morat ću učiniti nešto po tom pitanju, zar ne?

- Vjerujem da se oklada odnosila na jednu uslugu, nije li tako? Kao pobjednica, imate pravo od mene tražiti neku uslugu. Stojim vam na usluzi.

- Kako sada stvari stoje, gospodine, trenutno mi ne treba nikakva usluga od vas.

- Jeste li posve sigurni u to?

Iznenadio ju je značajan izraz u grofovim očima. Ovo je muškarac koji uvijek zna više no što bi trebao. - Posve.

- Bojim se da vam moram proturječiti, gospođice Huntington. Vjerujem da vam je potrebna jedna moja usluga. Koliko sam shvatio, kasnije večeras trebat će vam pratnja kad vi i gospođica

Lyndwood pođete u svoju malenu pustolovinu na sajmu.

Victoria se posve ukočila. - Što vi znate o tome?Stonevale je dugim prstom lagano prolistao

karte. - Lyndwood i ja smo prijatelji. Članovi smo istih klubova. Povremeno igramo karte. Znate kako je to.

- Lord Lyndwood? Annabellin brat? Razgovarali ste s njim?

- Da.Victoria se naljutila. - Obećao je da će nas

večeras pratiti i dao nam je riječ da će šutjeti o tome. Kako se usuđuje o tim stvarima raspravljati sa svojim pajdašima? To je doista previše. I muškarci imaju smjelosti optuživati žene za tračanje. Kakva drskost.

- Ne smijete biti tako strogi prema njemu, gospođice Huntington.

- Sto je Lyndwood učinio? Je li u jednom od svojih klubova svima objavio da će svoju sestru i njezinu prijateljicu voditi na sajam?

- Nije svima objavio, vjerujte mi. Bio je krajnje diskretan. Na kraju krajeva, upletena je njegova sestra, nije li? Ako baš morate znati

istinu, vjerujem da mi se Lyndwood povjerio jer je osjećao napetost zbog situacije.

- Napetost? Kakvu napetost? U ovome nema apsolutno ničega zbog čega bi trebao osjećati tjeskobu. Jednostavno će mene i Annabellu pratiti u park u kojem se održava sajam. Što bi moglo biti jednostavnije? - ljutito će Victoria.

- Koliko sam shvatio, vi i njegova sestra ste vršile određeni pritisak na Lyndwooda kako biste ga navele da pristane na vaše planove.

Siroti je momak još uvijek dovoljno zelen da bi se dao izmanipulirati takvim ženstvenim

taktikama. Srećom, također je dovoljno mudar da požali zbog svoje slabosti i dovoljno

pametan da zatraži pomoć.- Siroti momak, ha. Kakve besmislice. To

zvuči kao da smo Annabella i ja primorale Bertieja na to.

- Niste li? - odbrusi Stonevale.- Naravno da nismo. Samo smo mu jasno

stavile do znanja da smo čvrsto odlučile večeras poći na sajam, a on je insistirao na tome da nas prati. Veoma galantno s njegove strane. Ili smo barem mi tako mislile.

- Kao džentlmenu, ostavile ste mu veoma malenu mogućnost izbora. Teško vam je mogao dopustiti da pođete same, a vi ste to znale. To je bila ucjena. Štoviše, vjerujem da je to uglavnom bila vaša ideja, gospođice Huntington.

- Ucjena. - Victoria je sad bila bijesna. - Nimalo mi se ne sviđa ta optužba, milorde.

- Zašto? To je malo više od istine. Mislite li da bi se Lyndwood svojevoljno ponudio pratiti

vas i svoju sestru na tako ozloglašeni događaj da mu niste zaprijetile da ćete poći same? Mama gospođice Lyndwood bi dobila histerični napadaj kad bi načula za vašu večerašnju pustolovinu, a vjerujem da ni vaša teta ne bi drukčije reagirala.

- Uvjeravam vas, teta Cleo je previše čvrsta da bi se prepustila histeriji - odano ustvrdi Victoria. No znala je da Stonevale ima posve pravo kad je riječ o Annabellinoj mami. Lady Lyndwood bi doista dobila histerični napadaj kad bi saznala o kćerinim planovima za večeras. Pristojne mlade dame iz visokog društva uvečer ne idu na sajmište.

- Vaša teta možda jest čvrstog karaktera. Vjerovat ću vam na riječ jer još nisam imao čast upoznati lady Nettleship. No iskreno sumnjam da bi odobravala vaše planove za večeras - reče Stonevale.

- Zadavit ću lorda Lyndwooda kad ga vidim. Nije nikakav džentlmen kad je na taj način izdao naše povjerenje.

- Nije isključivo njegova krivnja što mi se povjerio. Proveo sam dosta godina kao časnik da bih znao kad je neki momak zbog nečega uzrujan. Nije bilo osobito teško iz njega izvući pojedinosti.

Victoria stisne oči. - Zašto?- Recimo samo da sam bio veoma znatiželjan

po pitanju toga. Kad je Lyndwood shvatio da sam više nego spreman priskočiti mu večeras u pomoć, priznao je sve i preklinjao me da pođem s njim.

- Niste odgovorili na moje pitanje. Zašto ste bili tako silno znatiželjni?

- Moji razlozi nisu osobito važni. - Stonevaleovi su dugi prsti ponovno s lakoćom promiješali karte. - Čini mi se da imamo važniji problem.

- Ne vidim nikakav problem. - Osim da se riješimo vas, dodala je u sebi. Njezin je prvi nagon bio ispravan. Trebala je pobjeći dok je imala priliku. No počelo se činiti da uopće nije ni imala tu priliku. Činilo se da sve odjednom teče prema nekom unaprijed dogovorenom planu koji se provodi i nad kojim ona ima sve manje i manje kontrole.

- Trebali bismo razgovarati o pojedinostima večerašnje pustolovine, ne mislite li?

- Već smo se pobrinuli za pojedinosti, hvala vam. - Victoriji se nije sviđao osjećaj da ona ne vodi glavnu riječ.

- Molim vas, shvatite. Možda je to bivši vojnik u meni ili je riječ samo o običnoj radoznalosti, ali volim točno znati što podrazumijeva neki pothvat prije nego on započne. Hoćete li biti tako dobri i malo mi podrobnije opisati raspored događanja? -nedužno upita Stonevale.

- Ne vidim zašto bih to učinila. Nisam vas pozvala s nama.

- Samo želim biti od pomoći, gospođice Huntington. Ne samo što je Lyndwood zahvalan na mojoj večerašnjoj pomoći, već bi i vama moglo sasvim odgovarati da imate dodatnu pratnju pri ruci. Mnoštvo uvečer može postati veoma bučno i raskalašeno.

- Ni najmanje me ne zabrinjava raskalašeno mnoštvo. To je dio onoga što će cijelu pustolovinu činiti uzbudljivom.- Onda sam siguran da ćete barem biti zahvalni na mojoj šutnji o tome ako me večeras slučajno predstave vašoj teti.

Victoria ga je nijemo proučavala u kratkom, napetom trenutku. - Čini se da lord Lyndwood nije jedini kojemu prijeti uq'ena. Čini se da sam i ja njezina žrtva.

- Ranili ste me, gospođice Huntington.- Ne fatalno, nažalost, inače bih se riješila

problema, zar ne?

- Molim vas da na mene gledate kao na rješenje, a ne kao na problem. - Stonevale se nasmiješio na svoj spori način. To nije djelovalo na duhove u njegovim očima. - Želio bih vam samo služiti u svojstvu pratitelja kad večeras pođete u pustolovinu opasnim ulicama grada. Jedva čekam da isplatim svoj kockarski dug.

- A ako ja odbijem prihvatiti vašu pratnju kao ono što sam osvojila na kartama, vi ćete mojoj teti reći što planiramo, je li o tome riječ?

Stonevale uzdahne. - Bilo bi veoma neugodno za sve kojih se to tiče kad bi mama gospođice Lyndwood ili vaša teta otkrile što ste planirale za večeras, ali čovjek nikad ne zna kakve će teme razgovora iskrsnuti tijekom večeri, zar ne?

Victoria sklopljenom lepezom udari po stolu. -Znala sam. Ovo jest ucjena.

- Ružna riječ za to, ali da, na neki način to jest ucjena.

Lovac na bogatstvo. To je jedino objašnjenje. Nikad ranije nije naišla na nekoga tako smionog i agresivnog. Taj je tip ljudi općenito veoma pristojan i ljubazan, barem u početku. No Victoria je vjerovala svojim instinktima. Na trenutak je zadržala pogled na Stonevaleovim očima, fascinirana bljeskom iščekivanja u njegovu tvrdom, sivom pogledu. Kad je počela ustajati od stola za kartanje, grof je također ustao kako bi joj pridržao stolicu.

- Radujem se što ćemo se vidjeti kasnije večeras - promrmljao je u njezino uho dok je ustajala.

- Ako ste u lovu na bogatstvo, milorde - ote-gnutim će tonom Victoria - morat ćete negdje drugdje baciti mamac. Sa mnom gubite vrijeme. Priznajem da je vaša tehnika nešto posve novo, ali meni se ni najmanje ne sviđa. Uvjeravam vas, odoljela sam daleko ugodnijim mamcima.- Tako mi je rečeno.Hodao je uz nju dok su ulazili u blještavu,

krcatu plesnu dvoranu. Victoria je ponovno postala svjesna, kao i ranije, Stonevaleovih neobično uravnoteženih, ali nejednakih koraka. Elegantna crna večernja odjeća, otmjeno vezana široka kravata, uske hlače i uglancane čizme nisu prikrivale šepa-nje koje je ometalo pokrete njegove lijeve noge.

- Što vam je točno rečeno, milorde? - upita Victoria.

Slegnuo je ramenima. - Rečeno mi je da niste osobito zainteresirani za brak, gospođice Huntington.

- Vaši izvori griješe. - Hladno se osmjehnula. -Uopće nisam zainteresirana za brak. To me baš nimalo ne zanima.

Stonevale ju je zamišljeno pogledao. - Šteta. Kad biste imali muža i obitelj koji bi vam uvečer ispunjavali vrijeme, možda se ne biste zabavljali opasnim pustolovinama poput ove što ste je planirali za večeras.

Victorijin se smiješak proširio. - Sigurna sam da će pustolovina što sam je planirala za večeras biti daleko zabavnija od večernjih dužnosti jedne supruge.

- Zašto ste tako sigurni u to?- Osobna povijest, milorde. Moja je majka oženjena zbog svojega bogatstva i to ju je uništilo. Moja se draga teta također udala za lovca na miraz. Srećom po nju, moj je ujak bio tako uviđavan da je rano poginuo u nesreći u lovu. No budući da ja ne mogu računati na sličnu sreću, odlučila sam da neću riskirati s udajom.- Ne bojite se da ćete možda propustiti

važan dio u životu jedne žene? - pitao je.- Ni najmanje. U brakovima nisam vidjela

ništa što bih mogla preporučiti. - Victoria je raširila svoju pozlaćenu lepezu kako bi prikrila drhtaj. Sjećanja na očuhove ležerne malene okrutnosti i nasilnost prema njezinoj majci kad je bio u pijanom stanju nikad nisu bila daleko ispod površine. Nisu ih mogla rastjerati čak ni jarka svjetla plesne dvorane.

Nekoliko je puta polako zamahnula lepezom, nadajući se da će Stonevale steći dojam da joj dosađuje tim razgovorom. - A sada, ako biste

me ispričali, milorde, vidim prijateljicu s kojom moram razgovarati.

Slijedio je njezin pogled. - Ah, da, neustrašiva Annabella Lyndwood. Nema sumnje da jedva čeka razgovor o večerašnjim planovima. Čini se da ću, budući da ste vi čvrsto odlučili da nećete surađivati, morati sam otkriti pojedinosti. Ali bez brige, veoma sam dobar u igrama strategije. - Stonevale kratko sagne glavu nad Victorijinom rukom. -Vidimo se kasnije, gospođice Huntington.

- Nadat ću se da ćete večeras naći nešto zabavnije od sudjelovanja u našem pothvatu.

- To nije baš vjerojatno. - Grofov se osmijeh na trenutak proširio u vragoljast smiješak, te su se vidjeli njegovi snažni bijeli zubi.Victoria se okrenula od njega elegantno

zavr-tjevši svoje zlatnožute svilene skute, čak se ne osvrnuvši prema njemu jer mu nije željela priuštiti to zadovoljstvo. Taj muškarac nije samo potencijalno opasan, on je nepodnošljiv.

Victoria je potisnula uzdah dok je prolazila kroz mnoštvo. Trebala je biti pametnija i ne dopustiti grofu da je namami u prostoriju za kartanje. Na kraju krajeva, nije baš u redu da jedna dama igra karte s muškarcem na ovakvom događaju. No oduvijek je teško odolijevala zovu pustolovine, a taj čovjek vrijedan svake osude kao da je to gotovo odmah naslutio. Naslutio je to i iskoristio njezinu slabost. Mora to zapamtiti.

Zapravo i nije dobila nikakvo upozorenje. Na kraju krajeva, Stonevalea joj je propisno predstavila osobno Jessica Atherton.

Svi znaju da je lady Atherton dama kojoj se ništa ne može zamjeriti, zapravo uzor. Vitka, tamnokosa i plavooka, vikontesa je mlada, nježna i veoma ljupka, a također je uvijek očaravajuće skromna, uljudna, vrijedna poštovanja i pomno pazi na pravila ponašanja. Drugim riječima, sigurno nikad ne bi nekoj od svojih gošća predstavila poznatog raskalašenika ili lovca na miraz.

- Vicky, svugdje sam te tražila. - Annabella Lyndwood je požurila do prijateljice. Raširila je lepezu i upotrijebila je za skrivanje usana dok je šaptala. - Zar si doista igrala karte sa Stonevaleom? Kako zločesto od tebe. Tko je pobijedio?

Victoria uzdahne. - Ja, premda mi to nije od osobite koristi.

- Je li ti rekao da ga je Bertie pozvao da nam se večeras pridruži? To me razbjesnilo, ali Bertie tvrdi da moramo povesti još jednog muškarca, radi zaštite.

- Tako je i meni rečeno.- O, Bože, ljutiš se. Silno mi je žao, doista,

Vicky, ali ništa nisam mogla učiniti. Bertie je obećao da neće ništa govoriti o našim planovima, ali navodno ga je Stonevale trikom naveo da sve razotkrije.

- Da, mogu zamisliti kako se to dogodilo. Vjerojatno mu je lijevao bijelo vino niz grlo dok iz Bertieja nije izišla istina. Svakako je šteta da tvoj brat nije mogao držati jezik za zubima, ali

bez brige, Bella. Čvrsto sam odlučila da ćemo se lijepo zabaviti bez obzira na to.

Annabelline nebeskoplave oči zablistaju od očitog olakšanja. Njezini su svijetli uvojci simpatično poskakivali dok je kimala glavom i smiješila se. Annabellu Lyndwood su neki veoma pedantni ljudi smatrali malo previše zaobljenom za današnju modu. No sklonost punašnoj figuri svakako nije odbijala njezine udvarače. Nedavno je navršila dvadeset jednu godinu i povjerila je Victoriji da će nesumnjivo morati prihvatiti jednu od nekoliko ponuda što ih je primila ove sezone. Annabella je kasno ušla u društvo zbog prerane smrti svojeg oca, ali se pokazala izrazito popularnom kad se konačno pojavila u Londonu.

- Sto znaš o njemu, Bella? - tiho upita Victoria.- O kome? Stonevaleu? Ne mnogo, iskreno rečeno. Bertie kaže da ga poštuju u klubovima. Mislim da je nedavno dobio titulu. Prijašnji mu je grof bio neki daleki rođak. Stric ili tako nešto. Bertie je spomenuo imanja u Yorkshireu.- Je li Bertie još nešto rekao o njemu?- Čekaj da razmislim. Prema onome što je

Bertie rekao, obiteljska je loza gotovo izumrla. Bila je veoma blizu toga kad je Lucas Colebrook prije otprilike godinu dana bio teško ranjen u Španjolskoj.

Victoria je osjetila da joj se želudac stisnuo na neki čudan način. - Šepanje?

- Da. To je očito okončalo njegovu karijeru u vojsci. Ipak, ta bi karijera ionako završila kad

je naslijedio titulu. Sad su imanja i titula njegova najvažnija obveza, naravno.

- Naravno. - Victoria nije željela postaviti sljedeće pitanje, ali nije mogla odoljeti. - Kako se to dogodilo?

- Kako mu je stradala noga? Ne znam pojedi-nosti. Bertie kaže da Stonevale nikad ne govori o tome. No prema onome što kaže moj brat, VVellington je osobno spomenuo grofa u nekoliko svojih depeša. Priča kaže da je tijekom bitke u kojoj je ranjen Stonevale uspio ostati u sedlu i voditi svoje ljude dok nisu ostvarili zacrtani cilj, a tada se srušio i na bojnom je polju ostavljen kao mrtav.

Ostavljen kao mrtav. Victoria je osjetila mučninu. Potisnula je taj neugodni osjećaj, podsjetivši se da Lucas Colebrook nije od one vrste ljudi koje može sažalijevati. Štoviše, iskreno je sumnjala da bi se to njemu svidjelo. Osim ako, naravno, ne bi uspio smisliti neki način da to upotrijebi za svoju korist.

Palo joj je na pamet pitanje nije li Stonevale ranije predložio kartanje kako ne bi morao izdržati komplet narodnih plesova. Šepanje ga vjerojatno drži podalje od plesnog podija.

- Sto misliš o njemu, Vicky? Vidjela sam kako ga savršena gospođica Pilkington cijelu večer mjerka pogledima, kao i nekoliko drugih dama u prostoriji. Da i ne spominjem njihove mame. Ništa ne može razbuditi apetit kao malo svježe krvi na mjestu događaja, zar ne? - vedro je zadirkivala Annabella.

- Kako savršeno odvratna slika. - No Victoria se i protiv volje nasmijala. - Pitam se

zna li Stonevale da ga mjerkaju kao poželjnog pastuha?

- Ne znam, ali zasad si ti jedina na koju je on obratio pozornost. Svi su opazili da je upravo tebe poveo u sobu za kartanje.

- Zacijelo pokušava naći dobar miraz - reče Victoria.

- Doista, Vicky, uvijek vjeruješ da se muškarci žele dokopati tvojeg nasljedstva. U tom si smislu tako fanatična da to graniči s idiotizmom. Zar nije moguće da su neki od tvojih obožavatelja ozbiljno zainteresirani za tebe, a ne za tvoj novac?

- Bella, imam gotovo dvadeset četiri godine. Obje smo svjesne činjenice da muškarci iz visokog društva ne daju ponude ženama moje dobi ukoliko ih na to ne navode praktični razlozi. Moje je bogatstvo veoma praktičan razlog.

- Govoriš kao da si otpisana, a to jednostavno nije istina.

- Naravno da nije istina, a iskreno rečeno, više volim da je tako - bezizražajnim će tonom Victoria.

Annabella odmahne glavom. - Ali zašto?- Tako sve postaje mnogo jednostavnije -

neodređeno objasni Victoria, nesvjesno proučavajući mnoštvo u potrazi za Stonevaleom. Napokon ga je ugledala kako kraj vrata kroz koja se izlazi u prostrane vrtove Athertonovih razgovara s domaćicom. Proučavala je prisni način na koji se nadvio nad anđeosku lady Atherton koja je činila nevjerojatno lijep prizor u ružičastom.

- Ako ćeš se zbog toga imalo bolje osjećati, Bertie nije rekao baš ništa što bi dalo naslutiti da je Stonevale lovac na miraz - reče Annabella. -Posve suprotno. Kolaju glasine da je stari grof bio ekscentrik koji je gomilao bogatstvo sve do dana svoje smrti. Sad sve to pripada našem novom grofu. A znaš Bertieja. Ni u snu ne bi pozvao nekoga da večeras pođe s nama ako nema apsolutno nikakve zamjerke na njegov karakter.

To je istina, priznala je Victoria u sebi. Lord Lyndwood, samo dvije godine stariji od svoje sestre, veoma je ozbiljno shvaćao dužnosti što ih podrazumijeva nedavno naslijeđena titula. Izrazito se zaštitnički odnosi prema svojoj koketnoj, veseloj sestri i uvijek je uljudan prema Victoriji. Niti jednu od njih dvije ne bi izložio muškarcu čiji su prošlost i ugled na bilo koji način upitni. Možda Annabella ima pravo, pomislila je Victoria, možda je ipak pretjerano zabrinuta po pitanju prepredenih lovaca na miraz.

Tada se sjetila Stonevaleovih očiju. Čak i ako nije lovac na miraz, ipak je opasniji od bilo

kojeg muškarca, od svih koje je ikad upoznala, uz mogući izuzetak njezina očuha.

Victoria je naglo udahnula pri toj pomisli, a zatim ju je ljutito odbacila. Ne, rekla je sebi s iznenadnom žestinom, bez obzira koliko Stonevale može biti opasan sam po sebi, neće ga stavljati u istu kategoriju s brutalnim čovjekom koji je oženio njezinu majku. Nešto duboko u njoj bilo je posve sigurno da ta dva muškarca nisu od istoga soja.

- Pa, čestitam, Victoria, draga moja, vidim da si zaokupila pozornost našeg novog grofa. Stonevale je zanimljiv primjerak, nije li?

Iz razmišljanja ju je trgnuo poznati, grleni glas, pa je pogledala lijevo i vidjela da Isabel Rvcott stoji u blizini. Prisilila se na smiješak. Zapravo joj se ta žena nije osobito sviđala, ali je ipak osjećala tračak zavisti kad je bila u njezinoj blizini.

Isabel Rvcott je Victoriju uvijek podsjećala na egzotični dragulj. Bila je ranih tridesetih godina i zračila je raskošnom, ženstvenom tajanstvenošću koja je muškarce privlačila kao što med privlači pčele. Dojam egzotičnosti pojačavala je Isabelina mačkasta gracioznost, njezina glatka crna kosa i neznatno kose oči. Bila je jedna od nekolicine žena, osim Victorije, koje su večeras prkosile trenutnoj modi time što je nosila jarke boje, a ne čednu bijelu ili neku pastelnu boju. Njezina tamna, smaragdno--zelena haljina svjetlucala je na svjetlima plesne dvorane.

Međutim, Victoria nije osjećala čeznutljivu zavist zbog Isabelina neobičnog izgleda. Ona se potajno divila slobodi koju su joj pružali njezina dob i status udovice. Žena poput lady Rvcott daleko je manje predmetom pomnog proučavanja visokog društva nego Victoria. Lady Rvcott se čak smije upuštati u diskretne ljubavne veze.

Victoria nikad nije upoznala muškarca s kojim bi htjela imati ljubavnu vezu, ali bi silno voljela da si to može priuštiti ako tako odluči.

- Dobra večer, lady Rvcott. - Victoria je spustila pogled na ženu koja je bila desetak centimetara niža od nje. - Poznajete li grofa?

Isabel odmahne svojom lijepom glavom. -Nažalost, još nas nitko nije upoznao. Tek je nedavno ušao u društvo, premda čujem da je već neko vrijeme aktivan za kartaškim stolovima u klubovima.- I ja sam to čula - reče Annabella. - Bertie kaže da je čovjek izvrstan kockar. Veoma hladnokrvan.- Doista? - Isabel pogleda preko dvorane do mjesta gdje je grof još uvijek stajao s lady Atherton. - Uopće se ne bi mogao ubrojiti među naočite, zar ne? Ipak, u njemu ima nečeg veoma intrigantnog.

Naočit? Victoria se mogla glasno nasmijati na uporabu tako suhoparne riječi za opisivanje Stonevalea. Ne, nije naočit. Njegovo je lice snažno, čak grubo, s oštrim nosom, agresivnom čeljusti i nepopustljivom pronicavošću u onim sivim očima. Kosa mu je boje noćnog neba bez mjesečine, prošarana srebrom na sljepoočnicama, ali ništa od toga ne čini ga naočitim. Kad čovjek pogleda Stonevalea, vidi mirnu, kontroliranu, muževnu snagu, a ne otmjenog kicoša.

- Morate priznati - reče Annabella - da mu odjeća uistinu lijepo stoji.

- Da - tiho se složila Isabel. - Odjeća mu izra-zito dobro stoji.

Victoriji se nije sviđao Isabelin procjenjivački pogled dok je promatrala grofa, ali nije se moglo zanijekati da je Stonevale

jedan od onih muškaraca koji dopuštaju da ih određuje elegantno krojena odjeća koja je tako moderna. Njegovim snažnim ramenima, ravnom struku i mišićavim bedrima nisu potrebni nikakvi jastučići ili kamuflaža.

- Možda će se pokazati prilično zabavnim - reče Isabel.

- Da, doista - vedro se složila Annabella. Victoria još jednom pogleda visoku, tamnu

figuru kraj lady Atherton. - Zabavan možda nije baš prava riječ. - Opasan je prava riječ.

No Victoria je odjednom bila voljna eksperimentirati s malo opasnosti; društvena zbivanja u visokom društvu, na koja se sve više oslanjala kako bi joj ispunila duge večernje sate, više nisu dovoljna. Trebalo joj je nešto drugo kako bi joj pomoglo držati pod kontrolom noćne more.

Grof od Stonevalea mogao bi biti upravo onaj lijek za kojim je tragala.

- Dragi moj Lucase, što misliš o njoj? Hoće li odgovarati? - Lady Atherton je gledala Stonevalea s tjeskobnim izrazom u svojim lijepim, blagim očima.

- Mislim da će sasvim odgovarati, Jessica. -

Lucas je pijuckao šampanjac iz čaše što ju je držao u ruci, pogledom prelazeći po mnoštvu.

- Znam da je malo starija.- I ja sam malo stariji - suho je naglasio.- Besmislice. Trideset četiri godine je

izvrsna dob za muškarca koji želi stupiti u

brak. Edward je imao trideset tri kad sam se udala za njega.

- Da, imao je, zar ne?Oči Jessice Atherton odmah su se ispunile

kajanjem. - Lucase, žao mi je. Kako nespretno od mene. Moraš znati da te nisam željela povrijediti.

- Preživjet ću. - Lucas je napokon opazio Victoriju u mnoštvu. Zadržao je pogled na visokoj figuri svojeg plijena dok je stupala na plesni podij s punašnim, postarijim barunom. Victoria je očito uživala u plesu, mada se činilo da za partnere bira veoma mlade, društveno nezgrapne momke ili one koji su mnogo stariji od nje. Takve muškarce vjerojatno smatra bezopasnima.

Požalio je što se nije usudio riskirati i zamoliti je za ples. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li ga na plesni podij slijedila s jednakom lakoćom kao u sobu za kartanje. Ali nije bio siguran kako bi podnijela nedostatak gracioznosti u njegovoj prokletoj lijevoj nozi, a u ovom trenutku nije smio riskirati.

Međutim, u njoj nije osjetio nikakvu žicu okrutnosti. Zasigurno može biti naprasita, ali je znao da ga ne bi vrijeđala ili stavljala neugodne primjedbe na račun njegova šepanja. Unatoč tomu lako bi mu mogla snažno gaziti po prstima kad bi je izazvao onako kako je to učinio u sobi za kartanje. Prizor je naveo Lucasa na smiješak.

- Bilo je prilično skandalozno s njezine strane što je s tobom pošla u sobu za kartanje, naravno -reče lady Atherton. - No s druge

strane, bojim se da je naša gospođica Huntington takva. Doista je sklona tomu da se približava samom rubu onoga što se smatra doličnim. No uvjerena sam da bi se taj žaljenja vrijedan element njezine naravi mogao kontrolirati pod vodstvom odgovarajućeg muža.

- Zanimljiva pomisao.- I doista joj se posebno sviđa ona prilično

jarka nijansa žute boje - doda lady Atherton.- Očito je da gospođica Huntington misli

vlastitom glavom i ima snažnu volju. Ali moram priznati da joj ta žuta veoma lijepo pristaje. Nema mnogo žena koje bi uspješno mogle nositi tu boju.

Lucas je proučavao Victorijinu visoku i vitku figuru u haljini visoka struka. Žuta je svila bila zraka medene sunčane svjetlosti u pretrpanoj plesnoj dvorani. Blistala je toplinom usred klasičnih bijelih i bljedunjavih pastelnih boja.

Jedini pravi problem s haljinom, barem što se njega tiče, bio je previše dubok izrez. Razotkrivao je previše nježnih, visokih oblina Victorijinih dojki. Lucas je osjećao gotovo neodoljiv poriv da posudi šal neke starije dame i čvrsto ga omota oko Victorijinih ramena. Takav je poriv bio toliko nesvoj-stven njemu da se na trenutak sam sebi čudio.

- Bojim se da je na glasu kao pomalo osebujna. Utjecaj njezine tete, nema sumnje. Cleo Nettleship je i sama veoma neobična žena - reče lady Atherton.

- Radije bih uza se imao damu koja nije poput svih ostalih. To omogućuje zanimljivije

razgovore, ne misliš li? Ovako ili onako, zacijelo ću morati izdržati veoma mnogo

razgovora sa ženom koju ću na koncu oženiti. To se ne može izbjeći.

Jessica tiho uzdahne. - Nažalost, ove sezone jednostavno nema velikog izbora nasljednica. No s druge strane, rijetko kad ih ima. Međutim, tu je još gospođica Pilkington. Doista bi je trebao upoznati prije nego odlučiš, Lucase. Vjeruj mi, ona je divljenja vrijedna mlada dama. Uvijek savršeno korektna u ponašanju dok je gospođica Huntington, bojim se, pomalo sklona tvrdoglavosti.

- Zaboravi na gospođicu Pilkington. Sasvim sam zadovoljan gospođicom Huntington.

- Kad barem ne bi bila tako blizu dvadeset petoj godini. Gospođica Pilkington ima samo devetnaest godina. Mlađe su žene obično podložnije muževu utjecaju, Lucase.

- Jessica, molim te, vjeruj mi kad ti kažem da godine gospođice Huntington nisu problem.

- Posve si siguran? - Lady Atherton ga je s nelagodom promatrala.

- Daleko bih radije imao posla sa ženom određene dobi koja zna što radi nego s mladom djevojkom koja je tek izišla iz škole. A moram reći da gospođica Huntington doista zna što radi.

- Misliš zato što je tako dugo uspjela ostati neudana? Vjerojatno imaš pravo. Svima je sasvim jasno stavila do znanja da joj ne pada ni nakraj pameti predati svoje nasljedstvo mužu. Svi osim onih kojima je doista očajnički potreban bogat miraz odustali su od nje.

Stonevale se iskosa nasmiješio. - Što meni olakšava situaciju.

- Nemoj me pogrešno shvatiti. Ona je simpatično stvorenje, prilično osvježavajuće na neke načine, poput njezine tete. Victoria ima određeni broj obožavatelja. No čini se da su svi svedeni na status prijatelja.

- Drugim riječima, svi su shvatili gdje im je mjesto i toga se pridržavaju.

- Ako prekrše pravila, odmah im okreće leđa. Gospođica Huntington je poznata kao osoba koja je uglavnom ljubazna, uvijek nasmiješena i šarmantna. Uvijek je voljna plesati s manje privlačnim muškarcima. No veoma je odlučna prema svim udvaračima koji se motaju oko nje - doda Jessica.

To ga nije čudilo. Gospođica Huntington ne bi tako dugo ostala samoj sebi gospodarica da nije naučila manipulirati muškarcima koji se kreću oko nje. Shvatio je da će tijekom ovog udvaranja hodati po veoma tankoj liniji.

- Dobro je obrazovana, čini se? - upita Lucas.- Neki bi rekli izuzetno dobro. Čula sam da

je lady Nettleship preuzela odgovornost za obrazovanje svoje nećakinje, a čovjek doista može vidjeti rezultate. Gospođica Huntington bi nesumnjivo odavno doživjela fijasko u društvu da položaj njezine tete nije tako čvrst.

- Što se dogodilo s roditeljima gospođice Huntington?

Lady Atherton je oklijevala, a zatim je rekla: -Mrtvi su. Oboje. To je zapravo veoma tužno. Ali Bog daje i Bog uzima.

- Doista.Lady Atherton ga je nesigurno pogledala, a

zatim je pročistila grlo. - Da, pa, otac je umro kad je gospođica Huntington bila maleno dijete i njezina se majka uskoro ponovno udala. No Caroline Huntington je poginula na jahanju prije malo više od osamnaest mjeseci. Zatim je očuh gospođice Huntington, Samuel VVhitlock, umro za manje od dva mjeseca nakon svoje žene. Užasna nesreća na stubištu, koliko sam shvatila. Slomio je vrat.

- Neobičan niz tragedija, ali to na koncu znači da gospođica Huntington nema nikoga tko bi smatrao potrebnim potanje se raspitati o mojoj financijskoj situaciji. Korisne glasine o nagomilanom bogatstvu mojega strica ne bi izdržale podrobnije istraživanje.

Jessica s neodobravanjem napući usne. - Bojim se da se ne može zaobići činjenica da je gospođica Huntington veoma malo vremena provela u žalo-vanju nakon očuhove smrti. Posve je jasno svima stavila do znanja da žaluje jedino za svojom majkom, a čak je i to završilo čim je to bilo prikladno.

- To je lijepo znati, Jessica. Posljednje što bih želio je ženu koja uživa u dugotrajnom žalovanju. Život može biti veoma kratak i šteta ga je potratiti na mnogo beskorisnog tugovanja zbog nečega što se ne može promijeniti, ne misliš li?

- Ali čovjek mora naučiti pregrmjeti tragedije što mu ga život donosi. Takve stvari jačaju karakter. I čovjek također mora biti svjestan korektnosti - prijekorno će Jessica,

doimajući se pomalo povrijeđenom. - U svakom slučaju, lady Nettleship, teta, jest dojmljiva žena s izvrsnim vezama, ali ne može se zanijekati da je na neki način pomalo čudna. Bojim se da je svojoj nećakinji dopustila da postane pomalo neobuzdana. Misliš li da možeš tolerirati prilično neuobičajeno ponašanje gospođice Huntington?

- Mislim da ću se sasvim dobro snaći s gospođicom Huntington. Jessica. - Lucas je popio još jedan gutljaj šampanjca, i dalje pozorno promatrajući Victoriju koja je još uvijek plesala sa sredovječnim barunom.

Nije ono što je očekivao, razmišljao je Lucas s neobičnim osjećajem olakšanja. Bio je pripravan izvršiti dužnost prema svojem imenu, tituli i mnogim ljudima za koje je sad odgovoran, ali nije očekivao da će u tome moći uživati.

Definitivno nije ono što je očekivao.Kao prvo, nije očekivao ovaj gotovo nasilni

osjećaj fizičke privlačnosti. Jessica ga je obavijestila da Victoria Huntington pristojno izgleda, ali dalje od toga nije išla.

Viša je no što je očekivao, mnogo viša od većine žena oko nje. Ali Lucas je visok muškarac, a dobro je naći ženu čija će glava udobno počivati na njegovu ramenu, a ne negdje na sredini njegovih prsa.

Nije ono što je očekivao.I kreće se dugim, gracioznim koracima u

kojima nema ni traga uobičajenom prenemaganju kakvo se vidi kod mnogih otmjenih žena. Također dobro pleše, shvatio je,

pomalo razdraženo. Znao je da se ne bi mogao nadmetati čak ni sa sredovječnim barunom kad je riječ o plesnom podiju.

Lucas je gledao kako barun s lakoćom vodi Victoriju ispod blještavog lustera. Jarka je svjetlost razotkrivala zlatne pramenove u bujnoj svijetlo-smeđoj kosi. Gustu je kosu ošišala previše kratko za Lucasov ukus. No kratka, umjetnički nemarna frizura ipak je razotkrivala nježnu, zamamnu liniju njezina zatiljka i uokvirivala lijepe jantarne oči. Dama svakako zna što radi kad je riječ o modi.

Nije ono što je očekivao.Jessica ga je upozorila da gospođica

Huntington nije izrazita ljepotica, mada se zapravo ništa ne može zamjeriti njezinim crtama lica. Izdaleka proučavajući vedro, živahno Victorijino lice, Lucas je pomislio da je Jessica imala pravo u jednom smislu. No zaključio je da tople zlatne oči, tako pune izazova, arogantan a ipak ženstven nos i blještav smiješak zajedno čine veoma lijepu cjelinu. Iz Victorije je zračilo nešto fascinantno što je privlačilo i zadržavalo pozornost. Nagovještavalo je prikrivenu strast koja je samo čekala da je pravi muškarac oslobodi.

Lucas je još jednom pogledao smiješak što ga je Victoria upućivala barunu i zaključio da bi silno želio okusiti Victorijina usta. Uskoro.

- Lucase, dragi?Lucas se nevoljko okrenuo od svoje

nasljednice. Njegova nasljednica, pomislio je, uživajući u tim riječima.

- Da, Jessica? - Upitno je pogledao prelijepu ženu koju je nekoć volio i izgubio jer nije imao ni titule ni bogatstva.

- Hoće li odgovarati, Lucase? Uistinu? Nije prekasno da upoznaš gospođicu Pilkington,

znaš.Lucas je razmišljao o tome kako se Jessica,

pokoravajući se zahtjevima svoje obitelji, udala za drugog muškarca kako bi si osigurala titulu i bogatstvo. U ono vrijeme to zapravo nije razumio ili joj oprostio. Sada, nakon što je stekao titulu, ali mu je još uvijek nedostajao očajnički potreban imetak, Lucas je napokon shvatio u kakvu se položaju prije četiri godine nalazila Jessica.

Sad je znao da brak nije pitanje emocija; to je pitanje dužnosti. Dužnost je nešto što Lucas izvrsno razumije.

- Dakle, Lucase? - opet je pitala Jessica, a njezine su prekrasne oči bile pune zabrinutosti. -Možeš li se natjerati na sklapanje braka s njom? Radi dobrobiti Stonevalea?

- Da - reče Lucas. - Gospođica Huntington će savršeno odgovarati.

- Je li moja teta kod kuće, Rathbone? - pitala je Victoria dok je žurno ulazila u predvorje kuće. Na ulici su štropotali kotači kočije dok su Annabella i njezina postarija teta, koje su pratile Victoriju na bal, odlazile.

Victoriji je prilično laknulo kad je izišla iz skučenog prostora kočije. Annabellina teta, koja je imala ulogu pratilje mladih dama, osjećala je obvezu održati im podulju lekciju na temu prilično sumnjive korektnosti žena koje

na otmjenim zabavama igraju karte s muškarcima.

Victoria je mrzila lekcije te vrste.Rathbone, krupan muškarac dostojanstvena

izgleda prorijeđene sive kose i nosa koji bi dobro pristajao bilo kojem vojvodi, mirno je pokazao zatvorena vrata knjižnice. - Vjerujem da je lady Nettleship zauzeta s nekoliko članova svojega Društva za istraživanje prirodopisa i hortikulture.

- Izvrsno. Molim vas, nemojte izgledati tako

mračno, Rathbone. Nije sve izgubljeno. Očito još nisu uspjeli zapaliti knjižnicu.

- To je samo pitanje vremena - progunđa Rathbone.

Victoria se smiješila dok je prolazila kraj njega, skidajući rukavice dok se približavala vratima knjižnice. - Ma hajde, Rathbone. U službi ste kod moje tete otkako sam je prvi put posjetila kao maleno dijete i još nikad nije izazvala nikakav požar.

- Oprostite, gospođice Huntington, ali sjetite se one prigode kad ste vi i ona eksperimentirale s barutom - Rathbone je osjećao potrebu istaknuti.

- Što? Zar mi želite reći da se još uvijek sjećate našeg jadnog pokušaja da napravimo vlastiti vatromet? Imate doista dugo pamćenje, Rathbone.

- Neki su trenuci iz naših života neizbrisivo usječeni u naša pamćenja, jednako jasni danas kao i onda kad su se dogodili. Ja osobno nikad neću zaboraviti izraz na licu prvog lakaja kad

je došlo do eksplozije. U jednom smo užasnom trenutku pomislili da ste poginuli.

- No pokazalo se da sam bila samo malo omamljena. Svi su ostali zabezeknuti kad su me vidjeli pokrivenu pepelom - napomene Victoria.

- Doista ste izgledali sivi kao smrt, ako smijem tako reći, gospođice Huntington.

- Da, bilo je prilično spektakularno, zar ne? Ah, dobro, čovjek ne smije previše razmišljati o prošlim uspjesima. Ima previše novih i intrigantnih čuda u prirodi što ih treba istražiti. Pogledajmo što je večeras naumila moja teta.

Rathbone je gledao kako lakaj otvara vrata knjižnice, a njegov je izraz lica jasno govorio da je pripravan na doslovce svaki prizor što bi ga mogao ugledati.

No slučajno nije bilo baš ničega što se moglo odmah vidjeti. U knjižnici je vladao mrkli mrak. Čak je i vatra u kaminu bila ugašena. Victoria je oprezno ušla unutra, uzalud nastojeći proniknuti pogledom kroz tminu. Iz dubine prostorije čula je zvuk okretanja ručice.

- Teta Cleo?Odgovor je bio sjajan luk blještave bijele

svjetlosti. Bljesnuo je iz središta mraka i na trenutak osvijetlio skupinu ljudi okupljenih u malenu krugu u prostoriji. Malena je grupa zadivljeno uzdahnula.

Sekundu kasnije divovska je iskra nestala i začulo se burno klicanje.

Victoria se nasmiješila prema otvorenim vratima gdje su stajali lakaj i Rathbone. -

Večeras nemate razloga za zabrinutost - uvjeravala ih je. - Članovi Društva se samo igraju novim uređajem za elektricitet lorda Potburvja.- Veoma umirujuće, gospođice Huntington -suho odgovori Rathbone.- O, Vicky, draga, stigla si - začuo se glas iz tmine. - Jesi li se lijepo provela na zabavi Athertonovih? Uđi, molim te. Upravo smo usred fascinantnog niza demonstracija.- Čini se da jeste. Žao mi je što sam neke propustila. Znaš koliko mi se sviđaju eksperimenti s elektricitetom.

- Da, znam, draga. - U svjetlosti što je dopirala kroz otvorena vrata pojavila se Victorijina teta Cleo koja joj je pošla ususret. Lady Nettleship je bila gotovo jednako visoka kao i Victoria. Bila je u ranim pedesetim godinama i njezina je svijetlo-smeđa kosa bila otmjeno prošarana srebrom. Imala je živahne oči i iste vedre crte lica koje oduvijek karakteriziraju žene u Victorijinoj obitelji.

To svojstvo stvara dojam ljepote, čak i u žene dobi tete Cleo, gdje objektivno oko može pronaći malo istinske savršenosti. Cleo je bila odjevena po posljednjoj modi, kao i uvijek. Njezina haljina boje zrele breskve krojena je tako da istakne njezino još uvijek vitko tijelo.

- Rathbone, zatvorite ta vrata - žustro će lady Nettleship. - Uređaj je daleko efektniji u mraku.

- Sa zadovoljstvom, gospođo. - Rathbone je kimnuo lakaju, a on je s očitim olakšanjem

zatvorio vrata te je knjižnica ponovno utonula u tminu.

- Dođi, dođi - reče Cleo, uzme nećakinju za ruku i povede je kroz mrak do mjesta gdje je malena skupina još uvijek stajala oko uređaja za elektricitet. - Sve ovdje poznaješ, zar ne?

- Mislim da poznajem - reče Victoria oslanjajući se na kratkotrajan pogled na lica trenutak ranije. Iz tmine se začulo mrmljanje pozdrava. Posjetitelji kuće lady Nettleship već su navikli na takve neobičnosti kao što je pozdravljanje u mrklome mraku.

- Dobra večer, gospođice Huntington.- Sluga ponizni, gospođice Huntington.

Večeras ljupko izgledate. Veoma ljupko.- Zadovoljstvo mi je, gospođice Huntington.

Stigli ste baš na vrijeme za sljedeći eksperiment.

Victoria je odmah prepoznala tri muška glasa. Lordovi Potburv, Grimshaw i Tottingham čine odani krug obožavatelja njezine tete. Bili su različitih dobi, od pedesetogodišnjeg lorda Potburvja do gotovo sedamdesetogodišnjeg lorda Tottin-ghama. Victoria je znala da je Grimshavv negdje na početku šezdesetih.

Njih su trojica na raspolaganju njezinoj teti otkako Victoria zna za sebe. Nije znala jesu li u početku bili tako zainteresirani za znanstvena istraživanja kao njihova dama, ali su tijekom godina doista razvili sličnu strast za eksperimentiranje i prikupljanje informacija.

- Molim vas, svakako nastavite sa svojim demonstracijama - poticala ih je Victoria. - Mogu ostati samo na jednoj ili dvije, a tada

moram poći u krevet. Zabava lady Atherton doista je bila iscrpljujuća.

- Naravno, naravno - reče Cleo tapšajući je po ruci. - Potburv, zašto ne dopustite Grimshawu da sad okreće polugu?

- Nemam ništa protiv - reče Potburv. - Malo je zamorno, moram priznati. Izvoli, Grimshaw. Gurni malo jače.

Grimshaw je nešto progunđao i trenutak kasnije ponovno se začuo zvuk okretanja ručice. Tkanina se brzo trljala o dugi stakleni cilindar dok se nije stvorio poveći napon. Svi su uzbuđeno iščekivali i uskoro je još jedan bljesak svjetlosti proparao tminu. Uzdasi zadovoljstva i ushićenja opet su ispunili prostoriju.

- Čuo sam da je bilo nekih pokušaja reanimira-nja dvojice mrtvaca uz pomoć elektriciteta -Potburv je objavio malenoj skupini.

- Kako fascinantno - reče Cleo, očito očarana idejom. - Kakav je bio ishod?

- Dobili su nekoliko trzaja ruku i nogu, ali ništa trajno. I ja sam to pokušao sa žabom. Sasvim je lako dobiti nekoliko trzaja udova, ali je životinja nakon toga i dalje ostala mrtva. Ne vjerujem da će se nešto dobiti tim istraživanjem.

- Gdje su istraživači nabavili trupla? - upita Victoria, nesposobna obuzdati svoju morbidnu znatiželju.

- Iz krvnikove omče - reče Grimshavv. - Gdje drugdje? Ugledni istraživač baš ne može hodati naokolo i pljačkati grobove, znate.

- Ako su trupla pripadala zlikovcima, onda je zacijelo bolje da su ostali mrtvi - ustvrdi lady Nettleship. - Nema smisla utrošiti toliko vremena i energije na vješanje lopova i ubojica samo da bi dan ili dva kasnije oživjeli jer je netko želio eksperimentirati s elektricitetom.

- Ne. - Victoria je osjetila laganu mučninu pri pomisli na takvu mogućnost. Takve su stvari uznemirujuće blizu sadržaju njezinih snova u posljednje vrijeme. - Posve se slažem s tobom, teta Cleo. Nema smisla rješavati se zlikovaca ako čovjek ne može računati na to da će ostati mrtvi.

- Kad već govorimo o poteškoćama oko pribavljanja tijela za eksperimente, moram reći da neki ljudi doista lijepo žive od pljačkanja grobova. -Mrak u prostoriji nije prikrio drhtaj u riječima lady

Finch. - Čula sam da su oni koji iskapaju mrtvace neku večer ponovno djelovali na malenom groblju u predgrađu. Uzeli su dva tijela koja su tog jutra pokopana.

- Dakle? Sto ste očekivali? - Potburv je pitao prozaičnim tonom. - Liječnici u kirurškim školama u Edinburghu i Glasgowu moraju imati nešto što će secirati. Ne može se očekivati da će se uvježbati dobri kirurzi ako nemaju na čemu vježbati. Ljudi koji iskapaju mrtvace možda jesu zakonom zabranjeni, ali ispunjavaju određenu potrebu.

- Ispričaj me - Victoria je šapnula teti dok je razgovor o trgovini mrtvim tijelima zaokupljao pozornost svih nazočnih. - Vjerujem da ću poći u krevet.

- Lijepo spavaj, draga moja. - Cleo ju je nježno potapšala po ruci. - Ujutro me podsjeti da ti pokažem sjajnu zbirku kukaca što ju je donijela lady Woodbury. Sve ih je našla tijekom svojeg posljednjeg putovanja u Sussex. Veoma je ljubazno pristala dopustiti nam da ih nekoliko dana proučavamo.

- Jedva čekam da ih vidim - s iskrenim entuzijazmom reče Victoria. Zanimljiva zbirka kukaca gotovo je jednako intrigantna kao nova egzotična biljka iz Kine ili Amerike. - No sada doista moram poći na spavanje.

- Laku noć, dušo. Ne smiješ se iscrpljivati, znaš. Možda se u posljednje vrijeme malo previše zabavljaš. Dobro je da si jednom prije zore stigla kući.

- Da, možda jest. - Victoria je izišla iz zamra-čene knjižnice te nekoliko puta trepnula na jarkoj svjetlosti predvorja prije nego se zaputila stubama pokrivenim crvenim sagom. Kad je stigla do odmo-rišta, njezin je osjećaj uzbuđenja postao gotovo neobuzdan.

- Možeš ići, Nan - rekla je svojoj mladoj sobarici kad je ušla u prozračnu spavaću sobu u žutoj, zlatnoj i bijeloj boji.

- Ali vaša lijepa haljina, gospojo. Trebat će vam pomoć da je skinete.

Victoria se rezignirano nasmiješila, svjesna da će samo pobuditi radoznalost ako odbije djevojčinu pomoć. Ali je otpustila sobaricu čim je to bilo moguće, a zatim se opet okrenula k svojoj garderobi.

Ispod hrpe šalova izvukla je muške hlače, a ispod složenih deka izvadila je čizme. Našla je

kaputić ondje gdje ga je spremila, u velikoj drvenoj škrinji, te se dala na posao.

Victoria je uskoro stajala ispred zrcala na svojem toaletnom stoliću i kritičkim očima proučavala svoj izgled. Potajno je tjednima skupljala mušku odjeću, a sad je prvi put odjenula cijeli komplet.

Hlače su joj bile malo previše uske, te su ocrtavale njezine široke bokove i ženstveni oblik potkoljenica, ali tu nije bilo pomoći. Uz malo sreće krajevi tamnoplava kaputića i noć prikrit će najočitije značajke ženstvenosti. Barem je bilo lako sakriti njezine dojke, budući da su prilično malene, ispod fine muške košulje i žuta prsluka.

Kad je stavila cilindar na svoju kratku kosu i vragolasto ga nakrivila, bila je zadovoljna sveukupnim dojmom. Bila je sigurna da bi mogla proći kao mladi kicoš, barem noću. Na kraju krajeva, ljudi vide samo ono što očekuju da će vidjeti.

Iščekivanje se nakupilo duboko u njoj i ona je shvatila da nije toliko uzbuđena zbog predstojećeg odlaska na sajam koliko zbog činjenice da će opet vidjeti Stonevalea.

Istina je, kao što je Annabella rekla, da Stonevale mora biti džentlmen jer ga lady Atherton i Bertie Lyndwood inače ne bi ubrajali među svoje poznanike. Ali žena, osobito nasljednica, ne može se osloniti ni na kakav muški doživljaj džentlmenske časti. Tu je lekciju dobro naučila od svojeg očuha. Ipak, Victoria je znala da će noćas biti sasvim

sigurna pod uvjetom da u svojim rukama zadrži kontrolu nad situacijom.

Opustila se i dopustila si samouvjeren osmijeh. Ima mnogo iskustva u kontroliranju situacija u kojima je riječ o muškarcima.

Victoria je pošla tamnoplavim sagom do naslonjača presvučena žutim baršunom kraj prozora i sjela. Uskoro će moći bez opasnosti otići iz kuće.

Noćas neće imati vremena za zabrinjavanje oko sablasnog nemira koji joj je često ometao duge, mračne noćne sate; neće imati vremena razmišljati o osjećaju da je nešto opasno ostalo nedovršeno; neće imati vremena strepjeti zbog bizarnih ideja poput one o oživljavanju mrtvaca uz pomoć elektriciteta.

Najbolje od svega, već je gotovo ponoć. Uz malo sreće bit će budna gotovo cijelu noć, pa će biti manje vremena za mučne snove koji joj u posljednje vrijeme sve češće uništavaju živce. Počela se bojati tih noćnih mora. Čak je i sada njezinim tijelom prostrujao lagani drhtaj dok je sjećanje na posljednju potiskivala u najudaljeniji kut svojega uma. Još uvijek je vidjela nož u njegovoj ruci.

Ne, bit će malo prilike da joj te noćne more noćas ometaju miran san. Uz malo sreće neće se vratiti kući prije zore. Može se nositi sa satima nakon svanuća. Naučila se bojati mraka.

Victoria se zagledala u mračan vrt, pitajući se što će Stonevale pomisliti kad je ugleda odjevenu poput muškarca.

Vedro iščekivanje njegova zaprepaštenog izraza lica bilo je dovoljno da rastjera ostatke užasa koji je još uvijek lebdio na rubu njezina uma.

Lucas se nagnuo naprijed na sjedalu kočije i mrko promatrao sjenke u tamnoj ulici. Nije bio dobro raspoložen. - Ne sviđaju mi se te besmislice. Zašto nećemo gospođicu Huntington pokupiti pred vratima njezine kuće?- Rekla sam vam - bunila se Annabella Lyndwood. - Njezina je teta osoba puna razumijevanja, ali Victoria se boji da bi čak i ona bila sumnjičava po pitanju naših noćašnjih planova.- Drago mi je da još netko, osim mene, ima dovoljno razuma da bude sumnjičav - zareži Lucas. Okrene se prema drugom muškarcu u kočiji. - Lyndwoode, mislim da bismo trebali smisliti nekoliko rezervnih planova za slučaj da se razdvojimo u gužvi.

- Izvrsna ideja - žustro se složio Lyndwood.

Očito je osjećao olakšanje zbog činjenice da je Lucas pošao s njima. - Možda bismo trebali dogovoriti da nas kočija čeka na određenome mjestu malo dalje od događanja?

Lucas kimne, brzo razmišljajući. - Bit će teško dovesti kočiju u blizinu parka. U ovo doba noći vladat će velika gužva, a mnoštva znaju biti nepredvidljiva. Reci kočijašu neka pođe dvije ulice dalje od parka i čeka ondje, blizu malene gostionice koja se zove Hound's

Tooth, ako nas ne nađe kako ga čekamo ondje gdje nas je iskrcao.

Lyndwood kimne, a njegove lijepe, zabrinute crte lica bile su u dubokim sjenkama. - Znam to mjesto, a kladio bih se da ga poznaje i moj kočijaš. Opet ti moram reći koliko sam ti zahvalan na tome što si pošao s nama, Stonevale. Kada dame odluče poći u pustolovinu, čovjek ne može mnogo učiniti kako bi ih zaustavio, zar ne?

- To tek treba vidjeti - reče Stonevale. Annabella, odjevena u modernu plavu haljinu

za šetnju i odgovarajući plavi ogrtač obrubljen krznom, tiho se nasmijala. - Ako mislite da možete spriječiti Victoriju da učini ono što naumi, očekuje vas iznenađenje, milorde.

- Znači, gospođica Huntington se često upušta u takve stvari?

Annabella se opet tiho nasmijala. - Victoria nikad nije dosadna, vjerujte mi, ali ovo joj je prvi put, čini mi se. Rekla mi je da to već neko vrijeme planira.

- Čini se da je gospođica Huntington previše dugo bez nadzora muža - primijeti Lucas i ljutito pogleda Annabellu kad se tihi smijeh pretvorio u glasan. - Rekao sam nešto zabavno?

- Gospođica Huntington namjerava provesti cijeli svoj život bez takvoga nadzora - obavijestila ga je Annabella.

- Koliko sam shvatio, boji se da je netko ne oženi radi njezina bogatstva - oprezno će

Lucas. Želio je informacije, ali nije htio da se postavlja previše pitanja o njegovim motivima.

- Boji se braka općenito - odgovori Annabella, a njezin je smijeh utihnuo. - U vlastitoj je obitelji vidjela samo veoma žalosne primjere bračnog stanja. I naravno, činjenica da je godinama neprestano opsjedaju udvarači radi njezina nasljedstva samo ju je još više udaljila od bilo kakve želje za udajom. Priznajem da se katkad pitam nije li možda u pravu kad tako misli. Od kakve je koristi brak za ženu?

- Dovraga, Bella - oštro ju je prekinuo brat. -Kakva glupa izjava. Nemoj si utuviti u glavu neke budalaste ideje o tome da ćeš u životu slijediti primjer gospođice Huntington. Mama bi dobila histerični napadaj. Iskreno rečeno, bez obzira koliko je Victoria šarmantna, da njezina teta nije tako dobra mamina prijateljica, dobro bih razmislio prije nego bih ti dopustio da se družiš s njom. Samo pogledaj u kakvoj sam se situaciji noćas našao upravo zbog utjecaja te žene na tebe. Što se prije udaš, to bolje. Hvala Bogu, Barton se gotovo pokazao doraslim.

Annabella se čedno nasmiješila u mraku. -Znam da jedva čekaš da se riješiš odgovornosti nadziranja mojega ponašanja, ali bojim se da ćeš još neko vrijeme morati obuzdati svoj entuzijazam, Bertie. Nakon što sam temeljito razmislila, odlučila sam da ćeš obiti prosidbu lorda Bartona, ako i kad je iznese.

- Nakon temeljitog razmišljanja vjerojatno znači da si o tome raspravljala s gospođicom Huntington - mrzovoljno će Lyndwood.

- Doista se sjećam razgovora o toj temi - reče Annabella. - Bila je tako ljubazna i iznijela svoje mišljenje o tome kakva bi vrsta muža bio lord Barton.

Lucas je prekinuo prepirku sestre i brata, posebno se zainteresiravši nakon Annabelline posljednje primjedbe. - Kako je gospođica Huntington uspjela stvoriti mišljenje o Bartonu?

- O, vjerujem da je tijekom nekoliko mjeseci prošle godine marljivo obigravao oko nje. Za to je vrijeme imala priliku mnogo saznati o njemu.

- Doista? - Lucas je bio svjestan hladnoće u vlastitom glasu. - Sto je točno saznala?

- Niz pojedinosti kao što je činjenica da je Barton svojoj ljubavnici navodno napravio jedno ili dvoje djece, da je znao tako duboko zaviriti u čašicu da ga je njegov kočijaš morao nositi u kuću, te da strastveno voli zloglasne kockarnice - odgovori Annabella.

- Slušaj me - progunđa Lyndwood - ne možeš čovjeku zamjeriti na nekoliko nevažnih sitnih grijeha.

- Doista? - pitao je poznati, tihi glas s otvore-nog prozora kočije. - Bi li vikont Barton bio jed-nako spreman zanemariti sličan popis nevažnih sitnih grijeha svoje buduće žene?

Lucas je naglo okrenuo glavu prema prozoru kočije, svjestan činjenice da je samo zvuk Victorijina glasa odmah iznova razbudio žudnju što ju je prvi put osjetio u sobi za kartanje

Jessice Atherton. Prikrio je svoju želju hladnom kontrolom što ju je usvojio prije mnogo godina te se pripremio na propisno formalan način pozdraviti svoju nasljednicu.

Ali umjesto lijepe žene u elegantnoj haljini i šeširiću shvatio je da zuri u osobu od glave do pete odjevenu poput muškarca. Nasmijane su oči susrele njegov pogled, izazivajući ga.

- Dobri Bože - procijedio je kroza zube - ovo je ludilo.

- Ne, milorde, ovo je zabavno.Lucas se pribrao kad je čuo kako se kočijaš

počinje spuštati sa svojeg sjedala. Gurnuo je vrata prije nego ih je čovjek dospio propisno otvoriti, ispružio ruku i uhvatio Victorijino zapešće prije nego je shvatila što kani. Očekivao je damu sklonu ležernoj pustolovini, a ne ovo nevjerojatno stvorenje.

- Ulazite ovamo, malena drznice, prije nego vas netko prepozna.

Victoria se našla u unutrašnjosti kočije daleko brže no što je namjeravala. Zaprepašteno je dah-nula kad je tresnula na sjedalo kraj Lucasa te je zgrabila svoj šešir kako joj ne bi pao s glave. Opazio je da u ruci drži izrezbareni štap za šetnju skupa izgleda.

- Hvala, milorde - sarkastično je rekla.

Lucas ju je ignorirao. - Idemo odavde, Lyndwoode.

Lyndwood ga je poslušao i udario svojim šta-pom po stropu kočije. - Do parka, molim lijepo -doviknuo je.

Annabella se nasmiješila Victoriji kad se kočija pokrenula. - Veoma si se dobro sredila

večeras, Vicky. Primjećujem li Brummellov utjecaj u tvojoj odluci da odjeneš plavo? Osobito mu je draga ta boja, kako čujem. No tebi se uvijek više sviđala žuta.- Zaključila sam da bi žuti kaputić malo previše upadao u oči za ovu prigodu - priznala je Victoria.- Stoga si izabrala samo žuti prsluk. Čestitam ti na suzdržljivosti. I molim te, reci mi tko ti je vezao kravatu? Tako mi svega, odavno nisam vidjela tako domišljat način vezivanja.- Sviđa ti se, je li? - Victoria je opipala pomno složen uzao kravate. - Sama sam ga osmislila. Možeš ga zvati Victoire.

Annabella se vedro nasmijala. - Vicky tako mi svega, zvučiš baš poput jednog od onih kicoša u Bond Streetu. Savršeno si pogodila ton. Upravo prava količina afektirane dosade. Sigurna sam da bi za život mogla zarađivati na kazališnim daskama.

- Dakle, hvala ti, Bella. To je doista prava pohvala.

Lucas se nagnuo unatrag na sjedalu i kritičkim pogledom promatrao dojmljivu figuru kraj sebe. Njegov je početni šok ustupao mjesto razdraženo-sti i nekoj vrsti nelagode koja je bila nešto novo za njega. Očito je da je Victoria Huntington sklona vragolijama, a ova vrsta nestašluka mogla bi je uvaliti u ozbiljne nevolje.

- Zar se često ovako krećete naokolo, gospođice Huntington? - Lucas je bio svjestan činjenice da se automatski koristio tonom glasa što ga je u prošlosti primjenjivao u

razgovorima s mladim časnicima pod svojim zapovjedništvom koji su se uvalili u nevolje. Nije si mogao pomoći. Bio je razdra-žen.

- Ovo je moj prvi eksperiment s muškom odjećom, gospodine. No iskreno rečeno, vjerojatno ću se njome željeti koristiti i u budućnosti. Vidim da mi muška odjeća pruža daleko više slobode od onoga što imam kad nosim žensku odjeću - prizna Victoria.

- Svakako vam pruža daleko veću priliku da na svoju ljupku glavu svalite val poniženja i društvenu katastrofu, gospođice Huntington. Ako se pročuje da ste skloni noćnim skitnjama po Londonu, odjevena kao muškarac, vaš će ugled biti uništen za manje od dvadeset četiri sata.

Victoria je čvršće stegnula prste oko drška štapa za šetnju. - Kako neobične riječi od vas, gospodine. Znate, vaš me stav prilično iznenađuje. Nisam vas doživjela kao takvog snoba. Zacijelo me prevarila kartaška igra na balu. Zar niste nimalo skloni pustolovinama? Ne, zacijelo niste. Vi ste, na kraju krajeva, dobar prijatelj lady Atherton, nije li tako?

Ta ga žena namjerno izaziva. Lucas je silno poželio da su sami u kočiji. - Ne znam što želite reći, gospođice Huntington, ali uvjeravam vas da je lady Atherton dama kojoj se ništa ne može prigovoriti.

- Pa, da, upravo je u tome stvar. Svi znaju da Jessica Atherton nikad ne bi dopustila da je netko vidi kako noćas ovom kočijom ide na sajam -ustvrdi Victoria.

Annabella se ponovno nasmijala. - To je sigurno istina.

- Želite li reći da je lady Atherton snob? - oštro upita Lucas.

Victoria slegne ramenima, a kretnja je bila iznenađujuće senzualna u dobro krojenom kaputiću. -Nisam željela nikoga uvrijediti, milorde. Samo kažem da ona nije od onih žena koje vole pustolovine. Čovjek prirodno mora pretpostaviti da su njezini prijatelji podjednako ograničeni u biranju zabave, te jednako osuđuju one koji imaju šire ukuse.

- A vi ste žena koja voli pustolovine? - izazo-vno će Stonevale.

- O, da, milorde. Silno ih volim.- Makar to podrazumijeva opasnost od gubitka ugleda u društvu?- Ne bi postojala prava pustolovina kad ne bi bilo stvarne opasnosti, nije li tako, milorde? Očekivala bih da će uspješan kockar poput vas to razumjeti.

Njezine su riječi u njemu izazvale još veću nelagodu. - Možda imate pravo, gospođice Huntington. No uvijek sam više volio opasnosti u kojima su izgledi barem donekle bili na mojoj strani.

- Kako veoma dosadan vaš život mora biti, gospodine.

Lucas je instinktivno počeo reagirati na podrugljivu primjedbu, ali se na vrijeme zaustavio. Ponovno je uspostavio samokontrolu i počeo razumno razmišljati. Posljednje što mu sada treba je da ga njegov plijen proglasi dosadnim snobom. Instinkti su mu govorili da

bi Victoria reagirala na izazov, ili čak na žustru bitku snaga volje, ali bi ga posve ignorirala ako bi joj bio dosadan.

Dosadan snob. Dobri Bože. Pomisao da bi ga mogla tako etiketirati bila je dovoljna da se nasmije. To sigurno nije uobičajeni način na koji se opisuje njegov karakter. No Lucas je otkrio da u blizini gospođice Huntington brzo razvija posve neuobičajen smisao za dolično ponašanje. Još uvijek je bio pod šokom što ga je doživio kad ju je ugledao u muškoj odjeći.

Međutim, Victoria više nije obraćala pozornost na njega. Nasmiješila se Annabelli. - Znači, odlučila si odbiti Bartonovu ponudu, je li? Drago mi je da to čujem. Taj bi ti čovjek bio užasan muž.

- Sigurna sam da imaš pravo - Annabella delikatno zadrhti. - Možda bih mogla zanemariti Bartonovo zanimanje za hazardne igre, ali samo zamisli sklapanje braka s čovjekom koji je nekoj sirotoj ženi napravio dva nezakonita djeteta kojima ne želi dati svoje ime.

- To doista baca ružno svjetlo na njegovu čast -mračno se složila Victoria.

Lucas je na slaboj svjetlosti proučavao njezin profil. - Kako ste zapravo otkrili da postoje

Bartonova nezakonita djeca? Ne mogu vjerovati da su takve glasine stigle do vaših ušiju na plesnom podiju neke domaćice kakva je lady Atherton.

- Ne, zapravo nisu. Angažirala sam privatnog istražitelja da otkrije sve što može o

Bartonu i on je donio vijest o dvoje djece i ljubavnici.

Lucas je osjetio kako mu se hladnoća širi utrobom. - Angažirali ste istražitelja iz Bow Streeta?

- To sam smatrala najučinkovitijim pristupom problemu.

- Bila je to briljantna zamisao - ustvrdi Annabella.

Lyndwood zastenje. - Dobri Bože, kad bi to mama znala. Siroti Barton. Znaš, mislim da mu je prilično stalo do tebe, Bella.

- Sumnjam - oštro će Victoria. - Njegova mu je obitelj rekla da se od njega očekuje sklapanje braka, a on jednostavno naokolo traži ženu koja će odgovarati njegovu ocu. Prošle je godine pokušao sa mnom, ali sam ga uvjerila da mu ja uopće ne bih odgovarala, te je okušao sreću kod savršene gospođice Pilkington. Očito je i ona imala dovoljno zdra-vog razuma da vidi kako je on najniža vrsta lovca na miraz. Tada je opazio Bellu i odlučio pokušati s njom. U tome nema ničeg drugog.

- Savršene gospođice Pilkington? - Lucas je pogledavao malo jednu malo drugu mladu damu.- Zašto gospođicu Pilkington nazivate savršenom?

- Jer ona to jest - jednostavno objasni Annabella.

- Nikad ništa pogrešno ne čini. Primjer ženstvene savršenosti. Uzor, zapravo.- Razumjet ćete o gospođici Pilkington, milorde

- reče Victoria - kad vam kažemo da je ona štićenica lady Atherton.

- Shvaćam. - Nije ni čudo da ga je Jessica željela upoznati s drugom nasljednicom. Mogao se okladiti da sad ne bi sjedio u kočiji s mladom damom odjevenom u mušku odjeću da je odlučio udvarati gospođici Pilkington. Lucas se na trenutak pitao nije li ranije te večeri počinio ozbiljnu grešku. Zatim je zaključio da će, bez obzira na opasnosti, večer biti daleko zanimljivija s gospođicom Huntington.

- To sam i očekivala, milorde - reče Victoria.- Pa, jedno je sigurno - suho naglasi Lucas -

zahvaljujući vašem uplitanju, gospođica Lyndwood nikad neće točno saznati što Barton doista osjeća prema njoj, zar ne? A sam Barton nikad neće znati da su ga sredili plaćeni istražitelj i određena gospođica Huntington. Čovjek neće čak dobiti ni priliku da se brani.

- Zar bi se mogao braniti? - odbrusi Victoria, a njezin se pogled sukobio s njegovim u sjenkama. Ovoga puta u njezinim mirnim, izazovnim očima nije bilo ni traga nestašluku ili humoru. - Želite li reći da nije točno ono što je istražitelj otkrio?

Lucas nije uzmaknuo, već je bezizražajnim tonom rekao: - Kažem da se vi niste imali pravo upletati u to. Sasvim je moguće da postoje olakša-vajuće okolnosti.

- Ha, iskreno sumnjam u to - reče Victoria.- I ja - dometne Annabella. - Samo zamislite

onu jadnu ženu koja se negdje muči kako bi prehranila Bartonovu djecu.

Lyndwood se promeškoljio na drugoj strani kočije. - Niti jedna od vas dvije ne bi trebala ništa znati o Bartonovim potomcima koji su slučajno rođeni u izvanbračnoj vezi. Nije u redu da uopće raspravljate o takvim stvarima, zar ne, Stonevale?

- Takav razgovor sigurno nije karakterističan za dobro odgojene dame iz visokog društva - pro-gunđa Lucas, mračno svjestan da zvuči baš poput dosadnog snoba na kakvog je Victoria maločas aludirala.

Victorijin je smiješak bio trijumfalan. - Lorde Stonevale, dopustite mi da naglasim kako lako možete riješiti problem što ga imate ako moja tema razgovora vrijeđa vaš senzibilitet. Jednostavno otvorite vrata kočije i otiđite.

Lucas je u tom trenutku shvatio da Victoria Huntington ima moć poremetiti njegovu željeznu samokontrolu na način na koji to već godinama nije mogao činiti. Štoviše, to joj je uspijevalo bez ulaganja posebnog napora. Ova je dama opasna. Morat će se silno potruditi kako bi zadržao kontrolu nad situacijom.

Lucas pročisti grlo. - Moj će senzibilitet preživjeti vaše netaktično ponašanje, gospođice Huntington. I sad nikako ne mogu otići. Moja čast i dalje zahtijeva da platim kartaški dug.

- Ha. Ovo nije nikakav časni kartaški dug, gospodine. Ovo je ucjena, jasno i jednostavno.

- Uvjeravam vas - odbrusi Stonevale - da brzo otkrivam da ucjena nije ni jasna ni jednostavna, ne ako vi imate ulogu žrtve.

Oči su joj vragolasto bljesnule na tu duhovitu dosjetku, a Lucas je osjetio kako cijelo njegovo tijelo reagira silnom žudnjom. Prekrižio je ruke na prsima i nagnuo se na jastuke, promatrajući je ravno u oči. U tom trenutku ništa nije želio tako silno kao to da bude sam s tim očaravajućim stvorenjem. Čeznuo je za tim da je može spustiti na sjedalo kočije i pokazati joj što točno riskira kad ga tako otvoreno izaziva.

Na trenutak je napeta tišina lebdjela između njih. Kad je Victoria na koncu trepnula i skrenula pogled s njegovih očiju, znao je da je proniknula u njegove misli.

No Lucasov je malen osjećaj pobjede bio kratkoga vijeka. Brzo je shvaćao da će ovo udvaranje u koje se upustio biti još manje izvjesno no što je u početku mislio. Uz pomoć Jessice Atherton i vlastitih sposobnosti da se sam snalazi u životu, kao i vještina za kartaškim stolom, nadao se da će od društva prikrivati pravo stanje svojih financija dovoljno dugo da ostvari svoj cilj. Uobičajeno je pomno razradio svoje planove.

No ako dama koju je izabrao za svoju buduću ženu dođe na ideju angažirati istražitelja koji će proučiti njegovu situaciju, sasvim je vjerojatno da će se saznati prava istina. Glasine o njegovu nepostojećem nasljedstvu neće se dugo održati. Postajalo je jasno da će zadatak osvajanja ove nasljednice biti najnaporniji lov u koji se ikad upustio. Jedan pogrešan potez, jedna pogrešna pro-cjena s njegove strane, i ništa od ulova.

- Koliko vremena kanite provesti u noćašnjoj pustolovini, gospođice Huntington? - Lucas je

govorio uzdržanim tonom.- Je li vrijeme problem za vas? Jeste li

planirali još neki dogovor? - previše je slatko pitala.

Intuitivno je znao da pokušava otkriti postoji li ljubavnica koja ga kasnije očekuje. - Ne, nisam. Lyndwood i ja moramo se pobrinuti da nas njegova kočija sve pokupi na određenome mjestu, a kako bismo to uspješno izveli u gužvi, moramo dogovoriti točno vrijeme odlaska.

- O. Da, to mi je jasno. Rekla bih da će dva sata biti sasvim dovoljno vremena za zabavu u parku.

Annabella uzdahne. - Bojim se da ne mogu tako dugo ostati vani, Vicky. Mama će se za dva sata vratiti sa soareje kod Milricka i očekivat će da ja već budem u krevetu.

Lucas je prikrio svoje olakšanje. - Onda jedan sat?

- Sat vremena je sasvim dovoljno za mene -brzo će Bertie Lyndwood.

- To je vjerojatno najviše što si možemo priuštiti - sa žaljenjem će Annabella.

- O, dobro. - Victoria je zvučala pomalo razdra-ženo, ali i rezignirano. - Onda jedan sat. No morat ćemo požuriti ako želimo sve vidjeti.

Lucas ništa nije rekao, ali je u sebi pomislio da će sljedeći sat nesumnjivo biti jedan od najduljih u njegovu životu.

Pola sata kasnije njegovo je mišljenje potvrđeno. Golemi je park bio jarko osvijetljen fenjerima koji su razotkrivali naoko

beskonačan niz štandova gdje su se prodavale pite od mesa i pivo, prostore u kojima su nastupali akrobati i plesači na žici, te krcate šatore u kojima su se održavale lutkarske predstave i hazardne igre.

Mnoštvo je bilo mješavina ljudi iz svih slojeva društva. Sluge koji su se iskrali iz kuća svojih poslodavaca, vlasnici prodavaonica i njihove žene, šegrti i prodavačice, kicoši u potrazi za zabavom, nekoliko smionih pripadnika plemstva, prostitutke, svodnici, džepari, vojnici i lučki radnici, svi su se gurali jedni s drugima dok su tražili noćna uzbuđenja sajma.

- Milorde - Victoria je promrmljala kad su se zaustavili kako bi kupili pitu s kremom - znam da ste zabrinuti zbog mogućnosti da netko otkrije moju krinku.

- Zabrinut je jako blago rečeno, gospođice Huntington. Te vam proklete hlače stoje kao druga koža - progunđao je Lucas dok je pogledom odmjeravao glatku liniju njezinih bokova.

- Rado ću vam dati ime svojega krojača. U međuvremenu, možda bi bilo najbolje da mi pustite ruku. Neki čovjek nasuprot nama zuri.

- Grom i pakao. - Lucas joj je pustio ruku kao da se opekao. Osjetio je kako rumeni kad je shvatio što će neznanac misliti kad ga vidi kako drži ruku drugog džentlmena onako kako muškarac drži ruku žene. - Ova će vaša budalasta zamisao neminovno izazvati nevolje.

- Nitko ništa neće opaziti ukoliko ne vide da se prema meni ophodite kao da sam žena. - Victoria entuzijastično odgrize zalogaj pite.

- Nije riječ o tome kako se ophodim prema vama, već o onome kako izgledate u tim

hlačama.Victoria je opipala svoj ovratnik. - Mislila

sam da kaputić sasvim dobro prikriva moju figuru.

- Imam vijest za vas. Ne prikriva.- Čvrsto ste odlučili noćas biti naporni, zar

ne, milorde? Molim vas, sjetite se da ste se vi sami pozvali u ovu pustolovinu. Ja sam samo nedužna žrtva vašega uq'enjivanja.

Lucas se skrušeno nasmiješio. - Nedužna žrtva, gospođice Huntington? Nekako mi se čini da se taj opis nikako ne može primijeniti na vas. Bez obzira kakva ste osoba, nikad nećete biti ničija nedužna žrtva.

Victoria ga je promatrala, trenutak razmišljajući o njegovim riječima. - Vjerojatno bih se trebala uvrijediti na to, ali previše se zabavljam. O, gledajte, akrobati počinju novu predstavu. Idemo ih gledati.

Lucas se osvrnuo naokolo. - Ne vidim Lyndwooda i njegovu sestru.

- Bertie je želio još piva. Brzo će se vratiti. Prestanite se uzrujavati, gospodine.

- Ne uzrujavam se, gospođice Huntington, pokušavam donekle trezveno razmišljati. Čini se da nitko drugi nije sklon tomu.

- To je zato što u trezvenom razmišljanju ima veoma malo zabave. Dođite, požurimo jer inače nećemo moći vidjeti akrobate.

Nešto kasnije Lucas se baš počeo opuštati i čak je samoga sebe uvjerio da bi svi mogli bez ožiljaka opstati sat vremena na sajmu kad je bez upozorenja došlo do katastrofe.

Možda je posebno ekstravagantan vatromet izazvao maleni požar. Ili je razlog možda bila tučnjava dviju prostitutki koje su zahtijevale da im neki vojnik plati za njihove usluge. Ili je to jednostavno bila normalna sklonost bilo kojeg velikog mnoštva u Londonu da se pretvori u rulju pri najmanjem izazovu.

Bez obzira na razlog, preobrazba mnoštva veselih posjetitelja sajma u divlji, neobuzdani ljudski val spreman na izgrede dogodio se u trenutku. Vatromet je praskao nad glavama, ljudi su vrištali, psovke ispunjavale zrak.

Konji su se propinjali i jurili na sve strane. Banda dječaka iskoristila je prigodu i ukrala pladanj pita, te je prodavač pojurio za njima, urlajući uvrede. Prolomilo se još vriskova i još jedan prasak vatrometa. Plamen je suknuo uvis kad se zapalio obližnji štand, a zatim se sve pretvorilo u kaos; opasan, zastrašujući kaos; kaos u kojem će ljudi biti zgaženi, napadnuti i opljačkani. Neki bi čak mogli i poginuti.

Lucas je automatski reagirao čim je osjetio da se raspoloženje mnoštva mijenja. Po drugi je put te večeri prstima čvrsto stisnuo Victorijino zapešće.

- Ovuda - naredio je, podigavši glas kako bi ga čula. - Slijedite me.

- Što ćemo s Annabellom i Bertiejem? - uzviknula je Victoria.

- Morat će se sami snaći, baš kao i mi. Victoria se nije pokušavala dalje prepirati, a

Lucas je na tome bio istinski zahvalan. Dama se očito zna koristiti zdravim razumom kad se za to ukaže potreba.

Prikovavši je uza se čvrstim stiskom ruke, Lucas ju je vukao kroz gužvu prema nepouzdanoj sigurnosti uskih uličica i ulica oko parka.

Od početka je znao da će ta dama donijeti samo nevolje.

Opasnost koja se stvorila niotkuda, zaprepastila je Victoriju. U tom je trenutku jedinu sigurnost na cijelom svijetu obećavao željezni stisak što ga je osjećala na svojem zapešću. Slijepo je slijedila Lucasa, instinktivno se oslanjajući na njegovu snagu i divlji način na koji je vitlao svojim štapom kako bi prokrčio put kroz mnoštvo.

Victoria je osjetila kako nečija ruka grabi njezin kaputić i shvatila da je netko pokušava okrasti. Druga je ruka pokušala zgrabiti lijepo izrezbareni štap za šetnju što ga je nosila. Bez razmišljanja je zamahnula čvrstim drvenim štapom, tresnuvši po grabežljivim rukama.

Jedan od napadača je vrisnuo, a Lucas je na to okrenuo glavu. Jedan mu je pogled bio dovoljan da shvati da su nesuđeni lopovi već odustali od svoje žrtve.- Izvrsno. - Odmah se ponovno okrenuo na drugu stranu i nastavio se probijati kroz gomilu. Nije se pokušavao probiti unatrag kroz mno

štvo, već je odlučio pustiti da ih nosi ljudska rijeka, shvatila je Victoria, kao da upravlja čamcem kroz snažnu struju. Neprestano je manevrirao prema rubu podivljale, uskovitlane rijeke, a njegovi su koraci bili kontrolirani i snažni bez obzira na šepa-nje. Nije se dao u divlji trk i time ugrozio svoju i njezinu ravnotežu. Bilo je očito da se odavno naučio nositi sa slabošću svoje lijeve noge.

Lucasovo mirno samosvladavanje usred kaosa jasno je pokazalo Victoriji da je on jedan od onih rijetkih ljudi koji ne popuštaju pod pritiskom. Osjećala se sigurnom s njim, mada se rulja vrtlo-žila oko nje poput olujnog mora.

Kad su stigli do ruba bučne mase koja je teturala i gurala se, gomila se razrijedila. Lucas je procijenio koji je trenutak najbolji za bijeg; očito je čekao priliku. U jednom je trenutku povukao Victoriju u mračan tunel između dviju zgrada.

Victoria se spoticala za njim u relativnu sigurnost posve mračne uličice. Čizme su joj klizile po blatu, a užasan smrad nakupljen između kamenih zidova oduzeo joj je dah.

Mislila je da je opasnost prošla, ali je tada čula pijane povike s ulaza u uličicu.

- Ej, ovđe, prijatelju. Donesi svjetlo amo. Vidio sam jih da ulaze tu. Dva su. Neki bogatuni, rek'o bi po izgledu.

- Dovraga - Lucas izusti opasno blagim glasom. - Stanite iza mene i držite se dolje, Victoria.

Ne čekajući da ga posluša, Lucas je takvom silinom gurnuo Victoriju iza sebe da je udarila

o zid zgrade. Uspostavila je ravnotežu i tjeskobno pogledala prema ulazu u uličicu baš kad se ondje pojavio fenjer. Na blijedoj je svjetlosti ugledala lica dvojice mladih grubijana naoružanih noževima. Opazili su svoj plijen i s iščekivanjem krenuli naprijed.

- Sta čekaš, Dugi Tome? - jedan je pitao dru-goga napetim tonom. - Požuri. Ovđe će bit dosta posla za nas.

Stonevale se nije micao, svojim tijelom štiteći Victoriju. Vidjela je kako iz džepa ogrtača vadi malen, blještav predmet.

- Grom i pak'o. Ima pucaljku - opsovao je prvi čovjek kad je svjetlost fenjera pala na pištolj u Stonevaleovoj ruci.

- Izvrstan dar zapažanja, gospodo. - Stonevale je zvučao kao da se dosađuje. - Koji bi od vas želio provjeriti preciznost mojega gađanja?

Prvi koji je ušao u uličicu naglo se zaustavio, a drugi je udario u njega. Obojica su se našla u blatu. Fenjer je pao na tlo, a staklo se rasprsnulo. Slabašan je plamen nastavio još kratko treperiti, bacajući neobične, prijeteće sjenke oko sebe.

- Grom i prokleti pak'o - opet je opsovao prvi čovjek, očito frustriran. - Nastojiš pošteno zaradit i vidi šta se dogodi. - Uspostavio je ravnotežu i jurnuo natrag prema ulazu u uličicu.

Drugom nesuđenom razbojniku nije trebao dodatni poticaj. Čulo se lupanje čizama po kamenu, nekoliko prigušenih psovki i nekoliko

sekunda kasnije Victoria i Lucas su ostali sami u uličici.Ali Lucas nije gubio vrijeme. Njegovi su se dugi prsti ponovno stegnuli oko Victorijina zapešća,

te ju je povukao kroz mračnu uličicu do sljedeće ulice.

Rulja se još nije proširila u tom smjeru, pa ih je dočekala blažena tišina. Victoria je pokušala usporiti kako bi došla do daha, ali Stonevale nije htio stati i ona se poslušno spoticala za njim, dašćući.

- Lucase, moram reći, ono ste sjajno izveli. Lucas joj je čvršće stegnuo zapešće. - To bi bilo

posve nepotrebno da si vi niste zabili u glavu da noćas morate poći na sajam.

- Doista, Lucase, zar morate -- Možemo se jedino nadati da je

Lyndwoodov kočijaš poslušao njegove upute - prekinuo ju je Lucas i dalje brzo vukući Victoriju za sobom.

- Zabrinuta sam za Annabellu i Bertieja - procijedila je Victoria između brzih udisaja.

- Da. I trebate biti.Victoria se lecnula, svjesna da se on uopće

ne libi ukazati na njezinu krivnju u svemu tome. Najgore je bilo to što je imao pravo; sve je ovo bila njezina zamisao.

Srećom, Stonevale više ništa nije rekao dok ju je vodio iza ugla i do ulice u kojoj je kočijašu rečeno da ih čeka u slučaju nevolja. Victoria je ugledala poznate linije Lyndwoodove kočije zaustavljene ispred gostionice, te je odahnula od olakšanja kad je unutra opazila dvoje ljudi.

- Ovdje su, Lucase. Na sigurnom. - Victoria je porumenjela kad je shvatila da se otkako je počela gužva nesvjesno obraćala Stonevaleu po imenu.

- Da. Čini se da nas je noćas ipak pratila sreća. - Ništa više nije rekao dok su se približavali kočiji.

- Dobri Bože, bili smo zabrinuti za vas - reče Lyndwood i otvori vrata kočije. - Bojali smo se da vas je rulja pregazila. Požurite. Ne želimo se dugo ovdje zadržavati. Nikad se ne zna kad bi gomila mogla odlučiti poći u ovom smjeru.- Budi siguran, Lyndwoode, da mi ne pada na pamet ovdje dangubiti. - Lucas je gurnuo Victoriju u kočiju i brzo ušao za njom, tresnuvši vratima iza sebe.

Kočija je odmah krenula, baš na vrijeme. U daljini su povici gomile ispunjavali noćni zrak.

Victoria tjeskobno pogleda Annabellu. - Jesi li dobro, Bella?

Annabella stisne prijateljičinu ruku. - Dobro sam. Bertie i ja smo bili na rubu mnoštva kad su počele nevolje. Gotovo smo se odmah uspjeli maknuti s puta. No bila sam tako zabrinuta za vas dvoje. Nalazili ste se usred mnoštva, niste li?- Bilo je za dlaku - reče Victoria. Sad ju je obuzeo val euforije, brzo zamjenjujući napetost što ju je maločas osjećala. - U uličici su nas zaustavila dva čovjeka koji su nas željeli opljačkati. Ali Stonevale je izvukao pištolj i odmah ih zaustavio. Bio je veličanstven.

- Nebesa - šokirano šapne Annabella.

- Dovraga, Stonevale. - Lyndwood se zabrinuto namrštio. - Za dlaku, točno? Nijedno od vas dvoje nije ozlijeđeno, je li?- Oboje smo savršeno dobro, Lyndwoode, kao što vidiš. - Lucas je odbacio pitanje varavo neutralnim tonom. - Premda se čini da je krinka gospođice Huntington pretrpjela neke štete.

Victoria je prekasno provjerila svoju kosu i shvatila da nešto nije u redu. - O, Bože, izgubila sam šešir.

- Imali ste mnogo sreće jer ste mogli izgubiti mnogo više od šešira, gospođice Huntington. -Stonevaleov se glas ponovno doimao previše mirnim.

Victoria je iskosa pogledala njegov odlučan profil i shvatila da je Lucas itekako bijesan. Prvi put otkako su neredi izbili oko nje, osjetila je tračak istinskog straha.

Lucas je pogledao pustu sporednu ulicu kad se kočija zaustavila. - Želite da vas ovdje iskrcamo, gospođice Huntington? Nismo ni blizu vaših ulaznih vrata.

- Bit će u redu - mirno je rekla i uzela svoj otmjeni štap za šetnju.

- A kako kanite ući u kuću ako ne kroz ulazna vrata? - razdraženo je pitao Stonevale.

- Popet ću se preko vrtnog zida i ući kroz staklenik, onako kako sam ranije izišla. Bez brige, milorde, poznajem put. - Victoria je već silazila iz kočije, čim su se vrata otvorila.

Nadala se da on neće osjećati potrebu da je prati.

- Laku noć, Vicky - tiho je doviknula Annabella. - Ovo se pokazalo kao veoma zanimljiva pustolovina, nije li?

- Doista jest - odgovorila je Victoria.Lucas je slijedio Victoriju iz kočije. - Čekajte

ovdje, Lyndwoode - rekao je preko ramena. - Vratit ću se čim otpratim našeg nepromišljenog malenog kicoša preko vrtnog zida.

Victoria se uspaničeno okrenula prema njemu. -Nema potrebe da me pratite kući, milorde. Vjerujte mi, savršeno sam sposobna sama se snaći.

- Ne želim ni čuti o tome, gospođice Huntington. - Zasigurno je opazio novu nelagodu u njoj jer se hladno osmjehnuo. - Izvrsno - promrmljao je, uhvatio je za nadlakticu i poveo u sjenke. - Vidim da ste me već dovoljno dobro upoznali pa znate da nisam dobro raspoložen. Uvijek je bolje ne prepirati se sa mnom kad sam u ovakvom raspoloženju.

- Milorde - počela je i arogantno uzdigla bradu - ako mislite da mene možete smatrati odgovornom za ono što se noćas dogodilo, predlažem vam da ponovno razmislite.

- Ali smatram vas odgovornom, gospođice Huntington. - Podigao je pogled prema visokom kamenom zidu pokrivenom gustim bršljanom. -Kako ćemo ući u vrt?

Pokušala je izvući ruku iz njegova stiska. Kad se nije obazirao na njezina nastojanja,

odustala je i glavom pokazala prema drugom kraju zida. -Ondje se može prijeći.

Vukao ju je u smjeru što ga je pokazala sve dok ga nije upozorila na debele penjačice koje su skrivale nekoliko rupa u zidu. Victoria je bez riječi zavukla stopalo u prvi otvor i uhvatila se za biljku.

Ispod nje Lucas je odmahnuo glavom od mrkog neodobravanja dok ju je gledao kako se penje na vrtni zid. Victoria se osjećala neugodno i nespretno pod njegovim pozornim pogledom. Dosad nije imala mnogo prakse u penjanju preko vrtnih zidova. Mogla se jedino nadati da joj slaba mjesečina ne razotkriva stražnjicu u tijesnim hlačama.

Lucas se također uhvatio za bršljan, vrhom čizme našao utor u zidu i pošao za njom.

Victoria je na drugoj strani zida lagano skočila na zemlju, podigla pogled i vidjela da je Lucas točno iznad nje. Brzo je koraknula unatrag, a on je doskočio ispred nje. Opazila je da se oslonio na desnu nogu i nije zateturao dok je uspostavljao ravnotežu.

- Milorde - siknula je - trebali biste se vratiti u kočiju. Lyndwoodi vas čekaju.

- Najprije vam želim reći jednu ili dvije stvari. - Stajao je usred mirisnog vrta obavijenog dubokim sjenkama, visoka, vitka, prijeteća figura, mračna i opasna poput noći.

Victoria je skupila hrabrost. - Moram vam reći, Stonevale, da nisam raspoložena slušati lekciju o onome što se noćas dogodilo. Već sam ionako posve svjesna činjenice da nitko od nas

ne bi bio u opasnosti da ja nisam insistirala na tome da pođemo na sajam.

- U tome, gospođice Huntington, imate pravo. Potpuni izostanak emocija iz njegova glasa

daleko ju je više uznemirio od bilo kakvih prije-kora. No Victoria se odjednom sjetila načina na koji ju je branio u uličici. Impulzivno mu je dotaknula rukav.

- Znam da vam dugujem veliku zahvalnost, milorde, ali moram vam posve iskreno reći da sam se lijepo zabavljala sve do trenutka kad je gomila postala nasilna. Ne sjećam se kad sam više uživala u izlasku. - Duboko je udahnula kad on nije odgovorio i žurno nastavila. - Također bih željela da znate, milorde, kako mislim da ste bili sjajni. Veoma hladnokrvni pod vatrom, kako kažu. Spasili ste nas od rulje i vjerujte mi da nikad neću zaboraviti način na koji ste riješili problem one dvojice razbojnika u uličici. Zahvaljujem vam na tome.

- Zahvaljujete mi - ponovio je zamišljenim tonom. - Nisam siguran da je to dovoljna nagrada u danim okolnostima.

Victoria ga je pogledala, odjednom svjesna činjenice da je botanički vrt tete Cleo u ovo doba noći veoma mračno i veoma samotno mjesto. U jednom se užasnom trenutku pitala hoće li Stonevale izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem, a zatim se počela pitati što će ona učiniti ako se to dogodi. Prekasno je koraknula unatrag.

- Milorde?

- Ne - rekao je kao da je došao do nekog zaključka. - Vaša tričava zahvalnost nije dovoljna za ono što sam proživio i za ono što ću nesumnjivo još morati otrpjeti.

Lucasove su je ruke odjednom stegnule za ramena, te ju je jednim brzim pokretom pritisnuo uz vrtni zid.

Prije nego se Victoria snašla, Lucas joj se primaknuo tako blizu da je cijelim svojim čvrstim tijelom stisnuo njezino uza zid.

Lucasova je noga kliznula između njezinih. Victoria se na trenutak ukočila, šokirana dodirom njegova mišićavog bedra uz vlastite noge. Oči su joj se raširile na mjesečini dok je zurila u Stonevaleovo oštro lice.

- Vi ste usijana, nepromišljena divljakuša; malena goropadnica koju hitno treba ukrotiti prije nego se uvali u ozbiljne nevolje. Kad bih imao imalo zdravog razuma, okončao bih ovo ovdje i sada - hrapavim je glasom govorio Lucas.

Victoria je ovlažila svoje suhe usne. - Što biste okončali, milorde?

- Ovo. - Njegova su se usta spustila na njezina, grubo i vatreno, te je na koncu postala potpuno svjesna koliko je opasno raspoložen.

Bila je pripravna na njegov gnjev, ali ništa je nije moglo pripremiti na muževno uzbuđenje što ga je osjetila kao silni požar.

Stonevale ju je želio.Victoriju je na trenutak zaprepastio

senzualni napad. Nekoliko su je puta poljubili smioni ili očajni udvarači, a jednom ili dvaput je do toga došlo zbog njezine vlastite

radoznalosti koja je bila jača od zdravog razuma. Ali nikad nije doživjela nešto poput grubog, dubokog, zahtjevnog poljupca kao što je ovaj.

Zadrhtala je, a njezini su se prsti stegnuli oko Lucasovih nadlaktica. Reagirao je promuklim stenjanjem, a zatim ju je stisnuo u bršljan, istodobno dublje zavukavši bedro između njezinih nogu. Victoria je osjećala lagano bockanje biljke, udisala miris zgnječenih listova i mošusni miris Lucasova tijela. U glavi joj se vrtjelo kao da se vrti po plesnom podiju.

Kad je osjetila kako Lucasov jezik klizi duž njezine donje usne, otvorila je usta za njega na isti instinktivni način pun povjerenja kako ga je ranije slijedila na sigurno.

Lecnula se kad joj je rukama obujmio struk, ali se nije opirala, premda je znala da bi trebala, čak ni kad je osjetila kako njegovi prsti klize prema gore i zaustavljaju se odmah ispod njezinih malenih dojki.

- Milorde - procijedila je hrapavim glasom kad joj je oslobodio usta i zubima uhvatio njezinu usku.- Milorde, ne znam... to jest, ne biste to smjeli činiti.

- Želim da imate dobar razlog po kojem ćete me pamtiti, Victoria - šapne Lucas.

Victoria je s mukom progutala slinu, nastojeći se pribrati. - Vjerujte mi, teško bih vas mogla zaboraviti.

- Izvrsno.

Zubima joj je okrznuo osjetljivu usku, ne izazivajući nikakav stvarni bol, ali stvarajući uznemirujući osjećaj ranjivosti u njoj. Neobično je milovanje potreslo Victoriju do kostiju. Njezina se nutrina zagrijala, a puls ubrzao.

Bez razmišljanja je podigla ruke i obavila ih oko Lucasova vrata. Sviđao joj se njegov miris, shvatila je. Također joj se sviđala snaga njegovih ramena pod rukama. Bila je naglašeno svjesna teške, muževne izbočine ispod njegovih uskih hlača.

- Ovo će se - šapne Lucas - pokazati veoma zanimljivom vezom. - Činilo se da je u tom trenutku gnjev ispario iz njega, a ostala je samo žudnja- svjetlucava u njegovim očima.

- Mislite? - Victoria se sad osjećala veoma smiono dok ga je gledala odozdo. Nedavna navala euforičnog olakšanja izazvanog bliskim susretom s opasnošću miješala se s drugom vrstom uzbuđenja, novog i nepoznatog uzbuđenja, duboko senzualnog uzbuđenja. Osjećala se neobično malaksa-lom i shvatila je da se drži za Lucasa.

- To vam još nije jasno, ali pružili ste mi ključeve tvrđave. Sad znam vaše tajne i dajem vam pošteno upozorenje. Iskoristit ću ih kako bih vam udvarao.

- Udvarali mi? - Victoria se trgnula iz omamljenog, senzualnog sanjarenja.

- Namjeravam vam udvarati, snubiti vas, zavesti vas. Učinit ću vas svojom, Victoria. Samo bi najhrabriji, najodlučniji udvarači izdržali ono što ću ja morati izdržati kako bih

vas osvojio, ali na koncu ćete biti moja. - Njegov je smiješak na mjesečini bio spor, opasan i beskrajno izazovan.

- Zašto mislite da bih se ja ikad predala vama, milorde?

- Predat ćete mi se jer si nećete moći pomoći. Nikad nećete naći drugog muškarca koji će biti voljan pružiti vam ono što želite - reče joj Lucas. - Na kraju krajeva, nećete mi moći odoljeti. Sad kad znam za čim žudite, držim vas u šaci.

- Sto mislite da želim, milorde?- Pustolovine. - Poljubio joj je vrh nosa. -

Uzbuđenja. - Poljubio joj je kapke. - I čovjeka koji će sve to dijeliti s vama. Noćašnji je sajam bio sitnica u usporedbi s onim što vam ja mogu ponuditi. Mogu vas povesti na mjesta gdje se niti jedna dama ne bi usudila kročiti nogom. Mogu vam pokazati stranu života koju niti jedna žena iz visokog društva nikad ne upozna.

- Opasnosti - čula je vlastiti šapat.Bilo je kao da joj čita misli. - Možete sa

mnom istraživati drugi svijet i nitko to nikad neće znati. Sigurno ne želite ugroziti položaj svoje tete u društvu, kao ni svoj vlastiti, tako da vas uhvate na djelu.

Polako je shvatila što joj točno nudi. Mamac kojim joj je mahao ispred nosa bio je neodoljiv i on je to očito znao. - Ali, Lucase, bilo bi katastrofalno kad bi to itko ikad otkrio.

- Ono što odlučimo raditi u gluho doba noći između ponoći i zore bit će samo vaša i moja tajna. Nudim vam nagodbu, Victoria, takvu za koju mislim da je ne možete ignorirati. Kanim

zadovoljiti vašu radoznalost koja se odnosi na divlju stranu života.

- Morate jasnije iznijeti uvjete te nagodbe, milorde. Što biste točno očekivali od mene zauzvrat?

Lucas slegne ramenima. - Veoma malo. Damu tijekom dana, partnericu u pustolovinama noću.

- Nisam tako glupa da bih vjerovala da će uistinu biti tako jednostavno. Kažete da ćete mi udvarati, osvajati me, ali opet ću vam jasno reći da se ne kanim udavati.

- U redu, nećemo razgovarati o braku - rekao je umirujućim tonom. - I ja, jednako kao i vi, tražim društvo za noćne pustolovine. Stojim vam na raspolaganju. Te ćemo moći provoditi onako kako vi želite. Samo tražim da svoje pustolovine čuvate za naše zajedničke noćne izlaske.

- Posve ste sigurni da je to jedino što ćete tražiti od mene u zamjenu za noćnu zaštitu i pratnju?

- To je sve što trenutno tražim. Ostalo je u rukama sudbine. Igrat ćemo igre zajedno, Victoria. Opasne igre. Igre kakve nikad niste igrali.

Pogledala ga je, fascinirana sigurnošću u njegovim očima, opčinjena mračnim obećanjem u njegovim riječima. Victoria je znala da bi trebala pobjeći, ali nije mogla otići od mamca kojim je mahao pred njom baš kao što nije mogla odletjeti na mjesec.

Još uvijek je bila svjesna ruba njegove ruke ispod svojih dojki i odjednom je silno poželjela

znati kakav bi bio osjećaj kad bi pomaknuo svoje duge prste prema gore i dotaknuo joj bradavice. Zadrhtala je.

Opet se činilo da joj Lucas čita misli. Polako je pomaknuo ruke prema gore dok joj nije obujmio dojke. Osjećala je vrelinu njegovih dlanova kroz prsluk i košulju, te ga je, potisnuvši tihi uzvik, grčevito stegnula.

Prije nego je uspjela naći snage da se pobuni, Lucasove su šake opet kliznule prema dolje i obavile joj struk. Ostala je bez daha, ispunjena neobičnom vrstom potrebe, čežnjom za zabranjenim dodirom.

- Dakle, Victoria? Je li dogovoreno? Hoćete li danju biti dama, a noću moja partnerica u pustolovinama? Hoće li biti još večeri poput ove koju smo upravo proveli zajedno?

- Mislila sam da ne odobravate to što smo večeras radili.

- Priznajem da me u početku zapanjila vaša smjelost i hrabrost, ali sam kasnije shvatio da će noći provedene s vama biti daleko zabavnije od onih što bih ih mogao provesti u svojim klubovima ili u društvu dosadnih mladih dama na bračnom tržištu - uvjeravao ju je Lucas.

Oklijevala je, ali je osjećala kako klizi preko ruba veoma visoke klisure. - To mora biti naša tajna -upozorila ga je. - Nitko nikad ne smije saznati. Kad bi moja teta otkrila što radim, bila bi izvan sebe od zabrinutosti. Niti bih mogla dopustiti da joj moji postupci donesu javno poniženje. Previše je dobra prema meni i dugujem joj više no što ću joj ikad moći vratiti.

- Vaše će tajne biti sigurne kod mene. Dajem vam riječ - reče Lucas.

Tada mu je povjerovala. Victoria je bez ikakve potrebe za dokazima znala da je riječ ovog čovjeka čvrsta poput stijene. Neće je ogovarati u klubovima ili otmjenim salonima. Kad se budu sretali na zabavama i soarejama u visokom društvu, ophodit će se prema njoj s doličnom pristojnošću. - O, Lucase, tako bih silno željela istraživati noći s vama.

Opet je ustima dotaknuo njezina. - Recite da, Victoria. Recite da prihvaćate ono što nudim.

- Moram razmisliti o tome. To je tako važna odluka. Moram imati vremena da dobro promi-slim.

- Smijem li sutra posjetiti vas i vašu tetu? Tada mi možete reći što ste odlučili.

Duboko je udahnula, svjesna da je ovo početak. - Vi ne gubite vrijeme, milorde.

- Nikad nisam bio od onih koji gube vrijeme.- U redu. Smijete nas posjetiti. - Načas je

ste-gnula ruke oko njegova vrata, a već je znala kako će glasiti njezin konačni odgovor. Tada ga je pustila, odjednom osjetivši nervozu i čak neku vrstu plahosti. Pogledala je prema mračnim prozorima kuće. - Moram ući. A vi morate požuriti do Lyndwoodove kočije. Pitat će se što vam se dogodilo.

- Jednostavno ću im reći da smo imali poteškoća s penjanjem preko vrtnog zida - ležerno je rekao.

Otmjeno se sagnuo nad njezinom rukom. Kad je podigao glavu, mjesečina je razotkrila njegov slabašan, značajan osmijeh. Tada se

okrenuo, prišao zidu i odmah našao skrivena uporišta. Trenutak kasnije već je nestao u noći. Victoria je još trenutak oklijevala, pitajući se što je zapravo učinila, a zatim je ušla u mračan staklenik.

Nešto kasnije ležala je budna i razmišljala o tome da je u Stonevaleovu oproštajnom osmijehu bilo previše zadovoljstva i trijumfa.

Namjeravam vam udvarati, snubiti vas, zavesti vas.Morat će biti oprezna, Victoria je rekla

samoj sebi, ali moći će se nositi sa svojim ponoćnim lordom. Naučit će se nositi s njim jer nema drugog izbora; ne može odoljeti onomu što on nudi. Potrebno joj je ono što nudi.

Victoria je prvi put nakon mnogo mjeseci uživala u mirnom snu.

Deset minuta nakon što je izišao iz vrta, Lucas se iskrcao iz Lyndwoodove kočije, poželio im laku noć i popeo se stubama do ulaznih vrata kuće što ju je nedavno naslijedio. Njegov je batler, kojega je zajedno s ostalom malobrojnom služin-čadi za Lucasa angažirala Jessica Atherton, otvorio vrata.

- Pošaljite sve na spavanje, Griggs. Moram nešto obaviti u knjižnici - naredi Lucas.

- Vrlo dobro, milorde.Lucas je ušao u knjižnicu, u kojoj se nalazilo

ono nekoliko komada dobrog namještaja koliko je preostalo u kući, i natočio si obilnu količinu porta. Prokleta ga noga opet boli. Sva ona idiotska jurnjava po sajmu, a zatim još i penjanje preko prokletog vrtnog zida.

Psovao je u sebi i popio dug gutljaj porta jer je iz iskustva znao da će to ublažiti tupi bol u njegovu bedru.

Nije ga boljela samo noga. Još jedan dio njegova tijela bolno je pulsirao nakon vrtne epizode s Victorijom. Još uvijek je osjećao njezinu mekoću koju je upoznao kad ju je stisnuo uza zid. U glavi mu je još lebdio njezin sladak, pikantan miris, miješajući se s aromom finog porta.

Pogled mu je pao na portret obješen iznad kamina. Lucas se polako zaputio preko izblijedjela saga i zaustavio se ispred mrka lica svojega strica.

Maitland Colebrook, prijašnji grof od Stone-valea, nije se baš imao čemu smiješiti tijekom posljednjih godina. Izmučen lošim zdravljem i depresijom, patio je od mržnje prema svemu i svakomu. Maitlandov nepredvidiv temperament često je eskalirao do nekontrolirane nasilnosti, a čija je žrtva često bila osoba koja bi se slučajno našla u njegovoj blizini, te je Stonevale uvijek imao problema s pronalaženjem služinčadi.

U svojim je mlađim danima Maitland Colebrook bio sklon razvratništvu, piću i kockanju naveliko. Nestao je iz društva nakon što je prokockao veći dio svojega nasljedstva koje je njegov otac već ionako smanjio.

Postao je ekscentričan samotnjak koji je prekinuo svaku komunikaciju s poznanicima iz Londona, ali i sa svojim rođacima. Povukao se na selo kako bi iscijedio ono malo što je ostalo na njegovim imanjima. Nikad se nije ženio, a

kad se prije nekoliko mjeseci približio kraj, nevoljko je pozvao svojeg nasljednika, nećaka kojeg je jedva poznavao.

Lucas se dobro sjećao razgovora. Tmurna spavaća soba s trošnim draperijama i otrcanim namještajem izgledala je ugodno u usporedbi s Maitlandom Colebrookom koji je, oronuo i blijed, napola sjedio na drevnom krevetu od hrastovine, a kraj njega se nalazila boca porta i bočica tinkture opija.

- Sve je tvoje, nećače, svaki prokleti centimetar Stonevalea. Ako imaš imalo zdravog razuma, otići ćeš i pustiti da sve istrune. Nikakvo dobro nikad nije proizišlo iz ovih imanja - soptao je, koščatim prstima stežući prljav pokrivač i hladno promatrajući Lucasa.

- Vjerojatno zato što se u posljednje vrijeme nitko nije potrudio uložiti vrijeme i novac u ta

imanja - gorko je naglasio Lucas. Svaka bi budala mogla vidjeti da Stonevale ima

potencijala. Zemlja je kvalitetna; mogla bi ponovno postati produktivna.

Novac je ključ za obnavljanje Stonevalea, novac i gospodar kojemu je stalo do imanja i ljudi na njima.

- Nema smisla ulagati novac u Stonevale. Mjesto je prokleto, kažem ti. Pitaj bilo koga ovdje. Tako je već generacijama. Loše tlo, lijeni farmeri, nepouzdana opskrba vodom. Nema baš ničega što bi vrijedilo očuvati. Trebao sam prodati cijelo to prokleto mjesto. Ne znam zašto to nisam učinio - nastavio je starac, a glas mu je bio suh i hrapav.

U tom se trenutku stari grof nagnuo u stranu i otvorio ladicu noćnog ormarića. Drhtavim je prstima čeprkao po njoj, a zatim je dohvatio predmet što ga je želio izvaditi. Tada je taj predmet bacio Lucasu, a on je automatski ispružio ruku i uhvatio ga.

Kad je otvorio šaku, Lucas je ugledao okrugao jantarni privjesak obješen o tanak lančić. Na privjesku su bile ugravirane dvije figure na tako vješt i fin način da su se doimale poput dvaju minijaturnih ljudskih bića zauvijek zamrznutih u prozirnom žuto-zlatnom kamenu. Očito su prikazivale viteza i njegovu damu.- Što je ovo, gospodine? - pitao je Lucas, a prsti su mu se ponovno stegnuli oko privjeska.- Neka sam proklet ako znam. Dar mojega oca malo prije njegove smrti. Tvrdio je da ga je našao u starome labirintu usred južnoga vrta. Lokalno stanovništvo misli da predstavlja legendu.

Lucas je proučavao kamen. - Koju legendu?Maitland je porumenio od iznenadnog bijesa.

-Legendu koja ovo zabačeno imanje čini tako beskorisnim, onu koja je odgovorna za uništenje mojega života, onu koja mi je onemogućila da imam vlastitog sina. Legendu o Jantarnom Vitezu i njegovoj Dami.

- Kakva se istina krije iza legende?- Idi pitati jednu od vještica u selu ako te

zanima priča. Ja imam pametnijeg posla, a ne tebi pričati priče.

Nakon toga Maitlanda je svladao napadaj kašlja. Lucas je brzo ulio porto u čašu i prinio

je blijedim, tankim usnama. Njegov je stric popio veliki gutljaj i kašalj se smirio.

- Ništa ne valja, znaš - nastavio je Maitland Colebrook. - Ništa od toga. Nikad nije vrijedilo; nikad neće vrijediti. Pravi peh, cijelo to prokleto mjesto. Poslušaj moj savjet i odustani, momče. Ne pokušavaj ga spasiti.

Lucas je pogledao jantarni privjesak, a u njemu se raspirila posesivnost i iznenadna odlučnost. -Znate, striče, mislim da neću poslušati vaš savjet. Spasit ću Stonevale.

Maitland Colebrook ga je pogledao crvenim, umornim očima. - A gdje točno kaniš nabaviti sredstva? Čuo sam da si prilično vješt u kartaškim igrama, ali ne možeš osvojiti dovoljno da bi si osigurao stalne prihode potrebne za spašavanje ovoga imanja. Znam to. Pokušao sam s tim dok sam bio mladi.

- Onda ću morati naći neki drugi način da dođem do novca, zar ne?- Jedini drugi način je zgrabiti neku nasljednicu, a to je lakše reći nego učiniti. Niti jedna pristojna žena iz visokog društva koja ima vlastitog novca neće dvaput pogledati grofa bez prebijene pare. Njezina će joj obitelj moći osigurati bolji život nego ti.

Lucas je pogledao ljutite stričeve oči. - Možda bih trebao tražiti nekoga ispod razine visokoga društva.

- Gubio bi vrijeme. Dovraga, znam što se priča po klubovima. Uvijek ima mnogo špekulacija o nuđenju titule u zamjenu za ruku kćeri nekog trgovca koja donosi miraz. No činjenica je da to nije baš česta pojava. Novac

se udaje za novac, a to je jednako točno u svim slojevima društva.

Stričeve su riječi noćas ponovno odzvanjale u Lucasovoj glavi dok je stajao i zurio u mračan portret Maitlanda Colebrooka. Mrko se osmjehnuo i podigao čašu, nazdravljajući stricu.

- Nisi imao pravo, striče. Našao sam svoju nasljednicu i noćas sam dobro postavio svoje zamke. Povest će me u prokleti veseli ples, ali će na koncu biti moja.

A to nikad neće biti dovoljno brzo da bi mu odgovaralo, zaključio je Lucas dok je ispijao ostatak porta. Želio je Victorijino bogatstvo, ali je noćas shvatio da želi i Victoriju.

Lucas je spustio čašu, svjestan topline jantarnog privjeska na svojim prsima. Nosio ga je oko vrata, skriven ispod odjeće, od one večeri kad mu ga je Maitland Colebrook dobacio.

Dok je Lucas sam stajao u knjižnici i razmišljao o svojoj budućnosti, palo mu je na pamet da raskošan, svijetlosmeđi sjaj jantara savršeno odgovara boji Victorijinih očiju.

Lucas se penjao stubama ispred kuće lady Nettleship s osjećajem naglašenog iščekivanja pomiješanim s ledenom odlučnošću. Njegovo je raspoloženje bilo slično onomu što ga je imao kad bi sjeo za kartaški stol. Sad se sve u njemu usredotočilo na pobjeđivanje, a Lucas je znao da je veoma dobar u pobjeđivanju.

Odavno je naučio da za čovjeka koji se u životu mora oslanjati na svoju pamet ne postoji ništa što bi moglo zamijeniti pomno planiranje

i strategiju. Znao je koliko vrijedi hladna glava i sposobnost da se usred bitke ili kartaške igre potisnu sve emocije. Hladnokrvna je logika ključ za preživljavanje i Lucas je to znao.

Bio je itekako svjestan činjenice da je razlog iz kojega je uspijevao preživjeti i čak napredovati za stolovima u klubovima i kockarnicama Londona upravo taj što nikad nije dopuštao da mu emocije ometaju igru. Za razliku od divlje impulzivnih mladih momaka, bučnih pijanih lordova ili buda

lastih kicoša koji se vole na melodramatičan način razbacivati novcem, Lucas si nikad nije dopustio da na njegove postupke djeluju veselje, lažan ponos ili očajanje.

Kad netko nema sreće u igri, jednostavno treba odustati i čekati drugu priliku i mjesto. Lucas je uvijek pronalazio drugu priliku i mjesto.

No bez obzira koliko bio uspješan za kartaškim stolovima, njegov je stric imao pravo; izgledi da u igrama osvoji dovoljno novca za spašavanje Stonevalea bili su slabi. Lucas je znao da bi cijeli život mogao potratiti u nastojanju da to postigne. Posjedi i ljudi Stonevalea ne mogu tako dugo čekati.

Međutim, nisu trebale velike pobjede u kartanju da bi se u Londonu doimao bogatim. Ako je čovjek veoma pametan i pazi na svoje troškove, može preživjeti iz dana u dan s onim što osvoji na kartanju. Visoko društvo može nagađati, ali nikad ne bi otvoreno istraživalo čovjekovu financijsku situaciju pod uvjetom da se doima bogatim. Također pomaže činjenica

da ima titulu i pristup društvenim vezama Jessice Atherton.

Lucas se preko ramena osvrnuo na dvoprežnu laganu kočiju i prekrasne konje koji su ga jutros dovezli ovamo. Njegov je kočijaš stajao kraj glava konja, smirujući vatrene životinje i pripremajući se da ih povede dok gospodar ne obavi svoj jutarnji posjet.

Cijeli je paket stajao daleko više od onoga što je Lucas želio potrošiti, ali je nevoljko izdvojio potrebna sredstva, baš kao što je učinio kod svojeg krojača. Kad čovjek ide u lov na nasljednicu, mora se dobro kamuflirati; osobito ako je spomenuta nasljednica sklona angažiranju privatnih istražitelja iz Bow Streeta.

Vrata kuće lady Nettleship su se otvorila dok je Lucas u mislima još jednom ponavljao svoju strategiju za taj dan. Lucas je batleru pružio svoju posjetnicu.

- Grof od Stonevalea želi posjetiti lady Nettleship i njezinu nećakinju.

Batler ga je pogledao niz svoj veoma dugačak nos. - Pogledat ću želi li lady Nettleship jutros primiti gosta.

Lucas se u jednom mračnom trenutku zapitao što bi učinio da se Victoria predomislila po pitanju njegova jutrošnjeg posjeta. Sasvim je moguće da je na jasnoj dnevnoj svjetlosti naslutila opasnost.

Trebao je odoljeti vrelom porivu koji ga je noćas naveo da je poljubi. To mu uopće nije bila namjera, ne ovako rano u igri. No u kratkom je opasnom razdoblju u mračnom vrtu

prekršio vlastito kardinalno pravilo i dopustio da njegovim postupcima upravljaju emocije. Lucas se zarekao da će ubuduće biti oprezniji.

Batler se vratio, a trenutak kasnije Lucas je osjetio olakšanje koje se pretvorilo u trijumf kad ga je čovjek uveo u otmjeni salon. Zahvaljujući samo-kontroli što ju je stekao dugom praksom, pobrinuo se da niti jedna od tih emocija ne bude vidljiva na njegovu licu, već se podsjetio da je prva prepreka iza njega; dopušten mu je ulaz u dom njegova plijena.

Trenutak kasnije trijumf se pretvorio u razdra-ženost jer nije opazio Victoriju u prostoriji okupanoj sunčevom svjetlošću. Shvatio je da nije očekivao da će ona jutros izgubiti hrabrost. Ali dama koja ga je noćas neustrašivo slijedila u mračnu uličicu očito nije bila jednako spremna sresti ga na svjetlu dana. Lucas se prisilio da svu svoju pozornost obrati lijepoj sredovječnoj ženi koja je sjedila na elegantnoj sofi.

- Sluga pokoran, lady Nettleship - promrmljao je dok se saginjao nad rukom na kojoj se nalazilo nekoliko prstenova. - Sad vidim da su Victorijine lijepe oči obiteljsko naslijeđe.

- Veoma šarmantno, milorde. Izvolite sjesti. Očekivale smo vas. Victoria draga, molim te, ostavi te kukce i dođi pozdraviti svojega gosta. -Victorijina je teta malo okrenula glavu prema svojoj nećakinji i nasmiješila se.

Ispunilo ga je zadovoljstvo. Ipak se nije predomislila. Lucas se uspravio, smiješeći se, i okrenuo prema Victoriji koja je tiho stajala kraj

prozora na drugom kraju prostorije. Nije ni čudo što je odmah nije opazio. Na sebi je imala žutu i bijelu haljinu koja se gotovo stapala sa zlatnim draperijama iza nje.

Njezina mu je nepomičnost pokazivala da je namjerno izabrala taj položaj kako bi ga nekoliko minuta mogla neprimjetno proučavati kad uđe u sobu. Lucas je neznatno uzdigao obrve pokazujući da ga pomalo zabavlja njezina taktika. Ništa nije tako korisno kao prigoda da se dobro promotri protivnik prije suočavanja s njim. Bilo je očito da on nije jedini koji ponešto zna o strategiji.

- Dobro jutro, gospođice Huntington. Na trenutak sam se pobojao da ste otkrili da danas imate neki važniji dogovor.

Lagano se zaputila naprijed, a njezine mekane cipelice nisu stvarale nikakav zvuk po sagu. U rukama je nosila plosnatu kutiju, a oči su joj nestašno blistale. - Kako ste uopće mogli pomisliti da bih zaboravila na vaš jutrošnji posjet, milorde?

- Čovjek nikad ne može biti posve siguran u pamćenje jedne dame. - Lucas je sagnuo glavu nad njezinom rukom koju mu je graciozno pružila. Prsti su joj bili hladni, pa je shvatio da nije onako smirena kako je izgledala. To mu je bilo drago.

- Uvjeravam vas da je moje pamćenje izvrsno.- Na nesreću muškaraca, nije uvijek

problem u pamćenju dame. Katkad se jednostavno predomisli - reče Lucas.

Victoria je nakrivila glavu i proučavala ga. - Ne bez dobrog razloga. Molim vas, sjednite, kako je moja teta predložila. - Zanimaju li vas uopće kukci?

- Kukci? - Lucas je prvi put pogledao u kutiju i ugledao zbirku uginulih kukaca iglicama pričvršćenih na podlozi. Bili su pomno složeni po veličini, a na jednom je kraju bio najveći, pravo čudovište. - Posve iskreno rečeno, gospođice Huntington, nikad nisam obraćao previše pozornosti na kukce.

- O, ali ovo su sasvim posebni kukci, nije li tako, teta Cleo?

- Lijepa zbirka - entuzijastično se složila lady Nettleship. - Skupila ih je lady Woodbury, članica našeg malenog Društva.

- Fascinantno. - Lucas je polako sjeo, ne skidajući pogleda s Victorije dok je zauzimala mjesto na sofi kraj svoje tete. - Čovjek se pita kako je lady Woodbury uspjela ubiti tako mnogo velikih kukaca.

- Na uobičajeni način, rekla bih - reče Cleo. -Stisnula ih je ispod krila ili je uporabila kamfor ili komad žice.

- Skupljate li i vi kukce, gospođice Huntington?

- upita Lucas.- Ne, bojim se da nemam želudac za to. -

Spustila je pogled u kutiju. - Sirota stvorenja ne ugibaju uvijek brzo, znate.

Promatrao je njezin profil. - Volja za životom može biti nevjerojatno jaka.

- Da. - Spustila je poklopac na kutiju kukaca.

- Bojim se da je moja nećakinja malo previše meka srca za određena područja intelektualnih istraživanja - reče Cleo i nasmiješi se.

- Priznajem da više volim botaniku i hortikulturu nego proučavanje kukaca.

- Čini se da su vaši interesi prilično raznovrsni, gospođice Huntington - primijeti Lucas.

- Zar ste mislili da su ograničeni? - Pogledala ga je kroz trepavice, a oči su joj svjetlucale od podrugljive nedužnosti.Lucas je znao prepoznati zamku kad bi je vidio.- Ni slučajno. Tijekom našeg kratkotrajnog poznanstva postalo mi je sasvim jasno da ste vi žena krajnje neobična uma.

Cleo ga je sa zanimanjem pogledala. - Proučavate li i vi botaniku i hortikulturu, gospodine?

- Kao što ste možda čuli, tek sam nedavno dobio titulu. Otkrio sam da mi je dobivanje nasljedstva uvelike proširilo raspon interesa. Čini mi se da ću morati naučiti ponešto o hortikulturi i sličnim temama ako želim uvesti poboljšanja na svoje imanje - reče Lucas.

Cleo se doimala zadovoljnom. - Izvrsno. Onda će vas nesumnjivo zanimati Victorijini akvareli i crteži biljaka.

Victoria je porumenjela, što je zapanjilo Lucasa. - Teta Cleo, sigurna sam da njegovo gospodstvo ni najmanje ne zanimaju moje črčkarije.

- Vjerujte mi, veoma me zanimaju - brzo će Lucas. Sve što Victoriju može navesti da porumeni mora biti fascinantno.

- Izrazito je darovita - reče lady Nettleship, skoči na noge i pođe do obližnjeg stola po blok za skiciranje. - Pogledajte ove.

- Teta Cleo, doista...- Dakle, bez lažne skromnosti, Vicky. Tvoji

su radovi lijepi i tako predivno stvarni. Godinama ti govorim da bi neke od njih trebala objaviti. Pogledajte, milorde. Sto mislite o ovima? - Cleo je gurnula blok u Lucasove ruke, a iz nje je zračio osjećaj pobjedničkog iščekivanja.

Svjestan da ga Victoria promatra u rezigniranoj tišini, Lucas je bez žurbe proučavao blok za skiciranje. Otvorio ga je očekujući da će ugledati uobičajenu zbirku amaterskih umjetničkih pokušaja kakve muškarac povezuje sa ženama. Smatralo se prilično modernim da mlade dame nauče skicirati i bojati cvijeće.

No Lucasa je zapanjila jasnoća i životnost Victorijinih radova. Njezine su biljke cvjetale na listovima bloka, zračeći neobuzdanom energijom. Nisu bile samo umjetnički lijepe, već i precizne u svakoj pojedinosti.

Lucas je fascinirano gledao kako pred njim oživljava list za listom ruža, perunika, makova i ljiljana. Na svakom je listu lijepim rukopisom pisao službeni, botanički naziv biljke: Rosa provincialis, Passiflora alata, Cyclamen linearifolium.

Podigao je glavu i opazio da ga Victoria i dalje promatra s neobično tjeskobnim izrazom na licu. Tada je shvatio da je njezina umjetnost izrazito osjetljiva tema za nju. Zatvorio je blok.

- Ovo je izvrsno, gospođice Huntington, a siguran sam da vam je to već rečeno. Čak i za moje neuvježbano oko te su skice i akvareli prekrasni.

- Hvala vam. - Odjednom se nasmiješila, veoma radosno, kao da joj je upravo rekao da je ona prelijepa, a ne njezina umjetnost. Njezine su jantarne oči postale gotovo zlatne. - Veoma ste ljubazni.

- Rijetko sam kada ljubazan, gospođice Huntington - tiho joj je rekao. - Samo vam govorim istinu. Međutim, priznajem da ne prepoznajem sve ove biljke. Gdje ste našli teme?

- U stakleniku - objasni Cleo. - Victoria i ja smo zajedno uzgojile ono za što rado vjerujem da je veoma vrijedan botanički vrt. Ništa u rangu Kewa, naravno, ali mi smo prilično ponosne na njega. Želite li razgledati staklenik? Victoria će vas rado povesti u kratak obilazak.

Lucas kimne. - Veoma bih ga rado vidio.

Victoria graciozno ustane. - Ovim putem, milorde.- Samo pođite - reče Cleo. - Možda ćete nam se pridružiti na čaju kad dovršite razgledavanje biljaka, milorde?- Hvala vam. - Lucas se osmjehnuo dok je slijedio Victoriju hodnikom, a zatim kratkim prolazom što je vodio do stražnjega dijela kuće. Situacija se dobro razvija, zaključio je dok ga je vodila u veliki staklenik ispunjen biljkama i raskošnim, vlažnim mirisom tla. Već je ostao nasamo sa svojim plijenom.

Osvrnuo se naokolo i shvatio da će danas loviti u pravoj džungli. Proučavao je prizor kroza staklo. S druge strane prozora staklenika nalazio se veliki, šarmantni vrt s poznatim zidom pokrivenim brš-ljanom.

- Pitao sam se kako vrt izgleda danju - primijeti Lucas.

Victorijine su se obrve prijekorno skupile. - Tiše, milorde. Netko bi vas mogao čuti.- Teško. Čini se da smo sami ovdje. - Proučavao je raskošno zelenilo i zbirku egzotičnih cvjetova u stakleniku. - Vas i vašu tetu istinski zanima hortikultura, nije li tako? Ovo je čudesno.- Moja je teta prije dosta godina dala izgraditi staklenik - reče Victoria i zaputi se niz jedan prolaz okružen zelenilom. - Ima prijatelje koji putuju po cijelom svijetu te nam šalju reznice i malene biljke. Nedavno je sir Percy Hickinbottom, jedan od njezinih mnogih obožavatelja, poslao novu sortu ruže koju je otkrio tijekom svoje ekspedicije u Kini. Nazvao ju je Cleoina rumena kina u njezinu čast. Nije li to bilo slatko? Prošli je mjesec poslao predivnu biljku krizanteme. Nadamo se da će preživjeti. Poznajete li uopće krizanteme, milorde?

- Ne, ali znam što znači kad neka osoba odjednom postane pretjerano brbljava. Opustite se, Victoria. Nema razloga za takvu tjeskobu.

- Uopće nisam tjeskobna. - Ponosno je uzdigla bradu i zastala kraj velike posude pune neobičnih, kvrgavih biljaka pokrivenih bodljikama. -Zanimaju li vas kaktusi?

Lucas je znatiželjno pogledao zbirku bodljikavih biljaka koje nisu nalikovale ničemu što je ikad ranije vidio. Lagano je dotaknuo jednu bodljiku i otkrio da je veoma oštra. Podigao je glavu i sreo Victorijin pogled.

- Uvijek me zanimaju načini obrane protivnika - reče Lucas.

- Je li tomu razlog činjenica da instinktivno želite otkriti kako ćete ih zaobići?

- Samo kad je nagrada vrijedna bitke. - Uživat će u nadmudrivanju s njom, pomislio je Lucas. Ona sigurno nije kukavica.

- Kako možete prije bitke procijeniti vrijednost nagrade?

Ipak nije pogriješio kad ju je noćas poljubio, zaključio je Lucas. Po načinu na koji ga je promatrala znao je da je mnogo razmišljala o tom zagrljaju. - Katkad čovjek može malo kušati robu. Ono što sam sinoć kušao uvelike obećava.

- Shvaćam. Hodate li naokolo i kušate mnogo potencijalnih nagrada prije nego odlučite koje

ćete nastojati osvojiti? - Ljutito ga je promatrala.

Usta su mu se trznula kad je vidio kako joj je u očima bljesnula arogancija. - Čovjek mora imati neki temelj za uspoređivanje.

Arogancija se gotovo neprimjetno promijenila u gnušanje. Okrenula se i nastavila hodati prolazom. - Nekako sam očekivala da će biti tako.

Lucas se odjednom naljutio. Ona je ovo započela. Ispružio je ruku i uhvatio joj zapešće,

naglo je zaustavivši. Okrenula se i prkosno ga pogledala.

- O čemu je riječ, Victoria? Ne sviđa vam se činjenica da je u mojem životu bilo i drugih nagrada? Nisu bile osobito važne.

- Ne sviđa mi se činjenica da možda niste bili posebno izbirljivi u potrazi za tim nagradama, kao ni činjenica da ste po tom pitanju bili površni.

- Vjerujte mi, uvijek sam bio izbirljiv i rijetko kada površan. Zapravo, nije bilo baš tako mnogo nagrada. Veći dio života proveo sam u vojsci, a čovjek s časničkom plaćom ne može izdržavati skupe ljubavnice. - Povukao je njezino zapešće tako da mu je morala prići bliže. - Sto je s vama? Veoma se vješto nadmećete riječima. Je li tomu razlog činjenica da imate mnogo iskustva u ovoj igri?

- Imam mnogo iskustva u igranju uloge kak-tusa, milorde.

- Recite mi - reče Lucas i nasmiješi se - je li itko ikad stigao dalje od bodljika?

- To se vas ne tiče, zar ne?Vidio je toplo rumenilo u njezinim obrazima,

ali oči su joj ostale mirne. - Oprostite mi. U danim okolnostima ne mogu potisnuti osjećaj radoznalosti. Na kraju krajeva, doista imam namjeru proći kraj bodljika i osvojiti nagradu. To sam vam i noćas rekao.

- Vi niste osobito suptilni, zar ne, Stonevale? -primijetila je.

- Jesam, kad je suptilnost potrebna, ali mislim da u ovom slučaju mogu biti posve iskren po pitanju svojih namjera. Vi niste

budalasta mlada djevojka koja je tek izišla iz školske učionice. Ne vjerujem da ste vi tip žene koju mogu prestrašiti namjere poštenog muškarca.

Victoria se uspravila i pozorno ga pogledala. -Kad već govorimo o poštenju, kakve su točno vaše namjere, milorde? Noćas niste bili posve jasni po pitanju te teme. Moram znati.

- Mislio sam da sam bio veoma jasan. Sad ste već zasigurno svjesni činjenice da vas želim. Učinit ću sve što bude potrebno kako bih vas imao.

- Noćas - počela je usrdnim tonom, ali se prekinula i potražila prave riječi. - Noćas sam vas upozorila da ne razmišljate o mogućnosti sklapanja braka.

- Čuo sam vaše upozorenje. Iznijeli ste ga nekoliko puta na različite načine, koliko se sjećam.

- Znači, razumijete da ne igram nikakvu igru kad je riječ o toj temi? Uopće nisam zainteresirana za brak.

- Razumijem. - Lucas se osmjehnuo na ozbiljan izraz u njezinim očima. Ona možda doista ne misli da igra tu igru, ali ta je činjenica neće spasiti od poraza. - Međutim, želite igrati druge igre, zar ne, Victoria? Ponoćne igre?

Trenutak je šutjela, ali Lucas je opazio da su joj prsti lagano drhtali kad je odsutno ispružila ruku kako bi dotaknula širok list koji joj je visio iznad ramena. - Imali ste pravo noćas, milorde. Silno bih voljela imati nekoga s kim bih mogla podijeliti svoje večernje pustolovine. Nekoga

komu mogu vjerovati da će šutjeti, nekoga tko me može odvesti na mjesta na koja ne mogu poći sama ili čak s prijateljima kakvi su Annabella Lyndwood i njezin brat. Priznajem da je veoma primamljivo ono što ste mi noćas u vrtu ponudili. Najviše me zabrinjava činjenica da se čini da ste vi itekako svjesni koliko je to primamljivo za mene.

- Oklijevate jer niste sigurni da možete uzeti ono što nudim i izvući se a da to ne platite. Je li u tome problem, Victoria?

Kimnula je i cinično se osmjehnula. - Sasvim ste u pravu, milorde. Stigli ste ravno do suštine. Uopće nisam sigurna da ćete biti zadovoljni onim što vam odlučim pružiti zauzvrat.

Lucas duboko udahne i prekriži ruke na prsima. - Čini se da je to moj problem. Sve dok sam ja zadovoljan nagodbom, zašto biste se vi zabrinjavali?

- Jer iskreno rečeno, milorde, ne čini mi se da ćete ostati zadovoljni s nekoliko ukradenih poljubaca u vrtu, a vjerujte mi, to je sve što ćete zauzvrat dobiti od mene. Eto tako. Jesam li bila dovoljno jasna?

- Savršeno.Čekala je da se on počne prepirati, ali kad je

umjesto toga uljudno proučavao neobične kaktuse, izgubila je dio svoje samokontrole, baš kako je Lucas očekivao. Dama je otplivala u preveliku dubinu, a još toga nije svjesna.

- Neće biti nikakvih razgovora o braku? - pitala

- Nikakvih. - Testirao je bodljiku još jednog neobičnog kaktusa i otkrio da je jednako oštra kao i ona prije. - No osjećam da vas moram upozoriti da moje obećanje kako neće biti govora o braku ne znači da se neću svim silama truditi kako bih vas dobio u svoje naručje. Imate pravo, Victoria. Želio bih od vas više od nekoliko ukradenih poljubaca.

- Previše ste smioni, milorde.- Ne vidim zašto bih poigravao oko istine.

Znate što želim u zamjenu za svoje društvo u noćnim satima.

- Onda je cijena previsoka. Nikad je neću platiti - rekla je.

- Rekao sam da ćete znati kakvu naplatu želim, ali nisam rekao da ću vas primorati da je platite. -Promatrao ju je, uživajući u oluji emocija i znatiželje koja je svjetlucala u njezinim očima. - Ne morate me se bojati, Victoria. Imate moju časnu riječ da vas neću prisiljavati na predaju.

- Molim vas, nemojte više rabiti tu riječ - procijedila je kroza zube.

Lucas slegne ramenima. - Predaja? Vrlo dobro. Upotrijebite riječ koju god želite za opisivanje mojega cilja, ali se nemojte zavaravati po pitanju naravi toga cilja.

Skupila je usta u neodobravanju. - Vaš je cilj, milorde, krajnje nečastan.

- Ne ostavljate mi mnogo izbora. Zabranili ste mi da govorim o časnijem.- Čini mi se da ste veoma brzo pristali ne govoriti o tome - kiselo je naglasila. Zamišljeno se poigravala listom koji joj je visio iznad

ramena. - Čak bi se moglo pomisliti da ipak niste zainteresirani za brak.- Nisu svi muškarci zainteresirani za brak, Victoria. Zašto bi razuman čovjek žurio žrtvovati svoju slobodu ako željenu ženu može dobiti bez davanja svojega imena? - suho je rekao.- Pod pretpostavkom da je na taj način može dobiti.

Lucas se nasmiješi. - To se cijelo vrijeme događa. Zasigurno ste dovoljno upoznali svijet da biste to znali, Victoria.- Znam to. - Uzdahnula je, doimajući se ozlojeđeno. - Nemojte me pogrešno shvatiti. Itekako sam svjesna činjenice da većina muškaraca ne ulazi u brak zbog osjećaja ljubavi. Uglavnom sklapaju brakove iz potrebe, ili da bi si osigurali nasljednika, ili da bi se domogli bogatstva, ili oboje.- Uvijek mi se činilo da je ljubav previše neodređen osjećaj i doista nedovoljan razlog da se bilo što učini.

Proučavala ga je kroz spuštene trepavice. -Zvučite veoma cinično, milorde, ali valjda se to može očekivati od muškarca koji kani pokušati ostvariti ono što je zapravo prljava, skandalozna afera.

Lucas skrušeno odmahne glavom. - Bojim se da ste zbunjeni, Victoria. Zabranjujete mi da govorim o časnom postupku sklapanja braka, a zatim me optužujete da sam ciničan kad govorim o ljubavnoj vezi s vama.

Victoria je prekinula nešto što je zvučalo poput psovke koja nimalo ne dolikuje jednoj

dami. -Imate pravo - priznala je. - Činjenica da sam nasljednica unosi zbrku u cijelu situaciju. Annabella kaže da sam previše plaha kad je riječ0 toj temi; daleko previše oprezna.

Lucas se blago nasmiješio, sažalivši se nad njezinom očitom dilemom. - Uvijek tražite opasnost u najbližoj živici?

- Valjda - reče Victoria.- To i nije tako loša politika, kad se sve uzme

u obzir.- Za mene je svakako bila veoma praktična

politika - prizna Victoria.- Jer vas sigurno vodi do statusa usidjelice?- Drzniče. - No njezina su se usta izvila u

osmijeh. - Međutim, sasvim ste u pravu. Neudana sam1 time sam zadovoljna. Štoviše, kanim zadržati takvo stanje stvari.

Lucasova je pozornost skrenula s kaktusa na spektakularan žuto-zlatan cvijet koji nije poznavao. Cvijet je tu i tamo imao tamnopurpurnu boju, a širio se poput krune od zelene stabljike koja ga je držala. Pošao je prema njemu, privučen zlatnom nijansom koja ga je podsjećala na Victorijine oči. Jednom je rukom obuhvatio kraljevski cvat i proučavao ga. - Nakon onoga što se noćas u vrtu dogodilo među nama, nikad me nećete uvjeriti da ćete cijeli život proživjeti a da ne istražite vlastite strasti, Victoria. Previše ste slični ovom cvijetu, raskošni i slatki, puni strastvenih obećanja.

Nasmiješila se. - Doista, milorde, ne morate se dati zanijeti jednim cvijetom. Koliko sam

shvatila, vaš je svijet bio vojnički, a ne literaran.

- Čovjek katkad može više naučiti o životu ako je okružen smrću nego od sve poezije predaka. Čak i ako do kraja života uspijete ignorirati svoje ženstvene strasti, sumnjam da biste mogli ignorirati vlastitu intelektualnu znatiželju.

- Znatiželju. Mislite da me možete nagovoriti na zabranjenu ljubavnu vezu tako što ćete razbuditi moju intelektualnu znatiželju? Kako veoma originalno.

- Meni je to posve razumno. Svaka žena koja je sposobna diviti se kukcima i kaktusima zasigurno ima nekoliko znanstvenih pitanja koja se odnose na njezinu fizičku narav. - Sagnuo je glavu u otmjenom naklonu. - Nudim vam sebe u interesu intelektualnog istraživanja, gospođice Huntington. Nadam se da me nećete moći odbiti.

Victoria je nekoliko napetih sekunda ljutito zurila u njega, a zatim se u njezinim očima pojavilo veselje. Uskoro se tako smijala da se morala uhvatiti za stup kako bi zadržala ravnotežu.

Lucas ju je gledao, još uvijek držeći žuto-zlatni cvijet. Fasciniralo ga je njezino neobuzdano veselje. Nije se tiho smijuljila na onaj iritantni način na koji to često čine mlade žene, kao da pokušavaju oponašati zvonku zvonjavu ili žubor potoka. Victorijin je smijeh bio pun života i topline. Poželio ju je privući u zagrljaj i ljubiti je sve dok radost u njoj ne preobrazi u strast što ju je noćas naslutio.

Mogao bi to učiniti, mislio je Lucas. Po načinu na koji je reagirala u vrtu znao je da bi u njoj mogao izazvati osjećaj žudnje. Iskoristit će to znanje, zajedno s njezinom željom za pustolovinama, da je zavede. Na koncu mu više neće moći odoljeti. Kao što joj je rekao u vrtu, neće lako naći drugog muškarca koji bi joj mogao ponuditi mamac kakav joj je on dobacio.

A kad je jednom bude imao na sigurnom u svojem naručju, preostat će još samo maleni korak do vjenčanja. Victoria može smiono govoriti o upuštanju u zabranjenu vezu, ali je znao da bi joj bilo teško to doista učiniti jer bi time ugrozila tetin i svoj položaj u visokom društvu. Na kraju krajeva, ona je izvrsno odgojena mlada žena koja poznaje i pravila i opasnosti u svijetu u kojem živi.

Društvo iziskuje da mlade žene njezina položaja čekaju s upuštanjem u zabranjene ljubavne veze do nakon sklapanja braka i davanja nasljednika mužu. Nakon toga mnoge se supruge osjećaju slobodnima za upuštanje u romantične veze, pod uvjetom da budu diskretne. Njihovi muževi, koji uglavnom uzdržavaju ljubavnice prije i nakon sklapanja braka, čine isto, ali ne uvijek tako diskretno.

No dok je Lucas gledao kako se Victorijin smijeh polako pretvara u blistav smiješak, odjednom je shvatio da svojoj budućoj ženi ne kani dopustiti da pođe uobičajenim društvenim putem od oltara do bračnog kreveta, a zatim do niza diskretnih ljubavnih veza.

Oduvijek je znao da nikad neće biti jedan od onih muškaraca koji bi zatvarali oči pred

nevjerom svoje žene. Ne bi bio spreman dijeliti ženu koju smatra svojom. Ali posesivnost što ju je osjećao bila je daleko jača od onoga što je očekivao da će osjećati prema ženi koja će jednoga dana nositi njegovo prezime.

Kad jednom postane njegova, zaključio je Lucas, Victoria će ostati samo njegova. Društveni običaji neka se nose. Ovo napola divlje, nepredvidivo stvorenje neće ni s kim dijeliti.

- Milorde, nemogući ste. Doista nemogući. -Victoria je obrisala suze smijeha iz očiju i odmahnula glavom, i dalje se smiješeći. - Zamislite da se nekomu ponudim u duhu intelektualnog istraživanja. Kako veoma altruistično. Kako veoma plemenito. Doista ste previše velikodušni.

- Učinit ću sve što je potrebno kako bih vas osvojio.

- A kako bi se mene točno moglo osvojiti, milorde?

- Pustolovinama, uzbuđenjem i strašću. Dat ću vam sve to, Victoria.

Pogledala ga je, a u očima joj se vidjela odluka. - Birat ću između toga, uzimajući samo onoliko koliko želim i plaćajući za to koliko želim.

Kimnuo je glavom u znak slaganja, zadovoljan pobjedom. - To je vaše pravo.

Oklijevala je, a potom je impulzivno koraknula naprijed i ispružila ruku kako bi mu dotaknula rukav. - Lucase, mislite li ozbiljno kad kažete da želite mene, samo mene, a ne moj novac?

Podigao je ruku i pomilovao finu liniju njezine čeljusti. - Želim vas.

- Ništa vam ne mogu obećati - posve je iskreno rekla. - Uživala sam noćas u vašim poljupcima, ali dalje od toga ne smije ići i oboje to znamo.

Pokrio je njezine prste na svojem rukavu. -Razumijem. Nemojte se sad opterećivati obeća-njima. Zajedno ćemo otkriti koliko će daleko poći ova naša veza.

Trenutak se nije micala. Samo je ondje stajala i promatrala ga s jedva obuzdavanom čežnjom koja je u njemu izazvala želju da je privuče u svoj zagrljaj. Sad u njezinim prelijepim očima boje jantara nije vidio obećanje strasti ili neobuzdanog uzbuđenja, već nešto drugo, nešto slatko i ranjivo, posve dirljiv izraz optimističnog iščekivanja.

- Ako ste posve sigurni da je to ono što želite, ako ste sigurni da će to biti dovoljno - reče Victoria - onda prihvaćam vašu ponudu da budete moj noćni pratitelj.

Lucas je duboko udahnuo. - Onda je nagodba zapečaćena. - Sagnuo se i lagano joj dotaknuo usta svojima. Zadrhtala je pri dodiru, a Lucas ju je istodobno želio smiriti i povući na pod kako bi s njom vodio strastvenu ljubav. Prije nego se uspio snaći u konfliktnim emocijama, kliznula je izvan njegova dohvata i gurnula mu malen papirić u ruku.

- Sto je ovo? - pitao je i namršteno pogledao fini rukopis na papiriću. - Kockarnica? Bordel? Utrke? Džentlmenski klub?

- To su prve stavke na mojem popisu - obavi-jestila ga je.

- Kakvom popisu? - Tada je shvatio. Ozbiljno je podcijenio svoju protivnicu, a tu je grešku rijetko kad činio. - Grom i pakao. Očekujete da ću vas odvesti u kockarnicu i bordel? Dobri Bože, Vicky, budite razumni. Noćni posjet sajmu ili mračnom šetalištu Vauxhall-vrtovima je jedno. Sasvim je nešto drugo prošvercati vas u bordel ili odvesti u kockarnicu. Zacijelo se šalite.

- Griješite, milorde. Uopće se ne šalim - nepopustljivo će Victoria.

Pogledao ju je i shvatio da se doista ne šali. -Prokletstvo, Vicky. Ovo nije baš ono što sam imao na umu.

Victoria je odmahnula rukom na njegovo protestiranje. - Četvrtak uvečer bilo bi izvrsno vrijeme za našu sljedeću pustolovinu. Nema sumnje da ćemo se ranije te večeri vidjeti na balu kod Kinslevevih i tada ćemo moći detaljno razraditi plan. U međuvremenu -

Victorijine je upute prekinuo glas Cleo Nettleship. - Vicky dušo, zar ste još uvijek ondje? Nemoj se previše zanijeti jer ćeš dosaditi lordu Stonevaleu. Nisu svi oduševljeni opsežnim obilaskom staklenika, znaš.

Lucas se okrenuo i ugledao lady Nettleship kako stoji na ulazu, ozareno mu se smiješeći. -Uvjeravam vas, gospođo, nikad mi u životu nije bilo manje dosadno.

- Čovjeku je rijetko kad dosadno kad je u Victorijinu društvu.

Lucas je pogledao Victorijin zadovoljan izraz lica, a zatim još jednom žuto-zlatni cvijet koji je ranije proučavao. - Prije nego odemo iz staklenika, gospođice Huntington, bio bih vam zahvalan kad biste mi rekli kako se zove ova neobična biljka.

- Strelitzia reginae. Svi su bili ushićeni kad je prva takva biljka procvjetala u Kewu. Teta Cleo i ja imale smo mnogo sreće što je i ova procvjetala. Veličanstvena je, zar ne? - uzbuđeno će Victoria.

Lucas ju je promatrao. Blistala je, puna života u svojoj žuto-zlatnoj haljini. Njezine su oči boje jantara sjale. - Da - rekao je. - Veličanstvena.

Tjedan dana kasnije Victoria je odjenula novu smeđu haljinu za jahanje sa žutim ukrasima, vragolasto naherila šešir vojničkog stila preko jednog oka, te dala dovesti svojeg omiljenog konja i tima-ritelja. Bilo je pet sati poslije podne i gotovo će svi jahati u parku.

Svi bi danas trebali uključivati grofa od Stonevalea. Sinoć mu je, tijekom pet minuta koliko su ih zajedno proveli na zabavi kod Bannerbrooka, Victoria dala veoma stroge upute da se ima pojaviti u parku. Morala mu je reći nekoliko stvari.

Problem u ophođenju s Lucasom, otkrila je Victoria, jest u tome da, mada se doimao veoma poslušnim dok je slušao njezine upute, ima ružnu naviku provođenja istih na svoj vlastiti način. Sto je previše, previše je.

Cleo je hodala predvorjem prema knjižnici kad je Victoria sišla stubama. Pomalo je

zapanjeno pogledala svoju nećakinju. - Danas ideš jahati, dušo?

- Da, idem. Osjećam da mi treba malo tjelo

vježbe. - Victoria je kratko zastala i poljubila Cleo u obraz prije nego je požurila prema vratima. - Bez brige, vratit ću se kući na vrijeme da se preodje-nem za Grimshawovo predavanje o novim poljoprivrednim poboljšanjima u Yorkshireu.

- Izvrsno. - Cleo se dobrodušno nasmiješila. -Doista se radujem tomu, kao i Lucas.

Victoria je zastala na pragu i naglo se okrenula. - Kako, molim?

- Samo sam rekla da se radujem Grimshawovu predavanju.

- Rekla si da mu se Lucas raduje.- O, da, rekla sam, nisam li? I to je točno.

Sam mi je tako rekao. Pa, sasvim je prirodno da ga to zanima, nije li? Njegova su imanja, na kraju krajeva, negdje u Yorkshireu, čini mi se. Pozvala sam ga u srijedu, kad sam mu pokazivala svoje nove georgine. Moram reći kako se čini da grof pokazuje ozbiljno zanimanje za hortikulturu i sve što je s tim povezano - primijeti Cleo.

Da, doista se čini da grof pokazuje ozbiljno zanimanje za tu temu, mračno je pomislila Victoria, brzim trzajem namjestivši svoj šešir. Zapravo, u posljednje je vrijeme njegovo zanimanje za hortikulturu i poljodjelstvo počelo graničiti sa strastvenim. Počela je osjećati da je na drugome mjestu, daleko iza fascinantnih tema kao što su metode gnojenja i rotiranja usjeva.

Za čovjeka koji se prije samo tjedan dana doimao poput odlučnog zavodnika, doista je u posljednje vrijeme skrenuo s puta. Victoria nije znala treba li se ljutiti ili osjećati olakšanje.

Nekoliko minuta kasnije ušla je u park žustrim kasom, a njezin ju je timaritelj iz diskretne udaljenosti slijedio na poniju. Javne su staze bile krcate otmjeno odjevenih jahača, laganih dvokolica i otvorenih kočija. U ovo su doba dana pripadnici visokoga društva dolazili u park kako bi vidjeli i bili viđeni, a ne da bi jahali iz zadovoljstva ili radi tjelovježbe. Takve se stvari čine u ranim jutarnjim satima.

Victoria se automatski smiješila i pozdravljala svoje brojne poznanike, istodobno pomno pazeći hoće li negdje ugledati Lucasa. Počela je misliti da je namjerno izbjegavao sastanak, te se pitala kako će glasiti njegova isprika, a tada se iznenada pojavio kraj nje na spektakularnom riđanu. Na trenutak je zaboravila na svoju razdraženost.

- Kako krasna životinja, Lucase. Predivan je. Lucas se osmjehnuo. - Hvala vam. I meni je stari

George prilično drag. Mnogo smo toga zajedno prošli, nismo li, George?

Victoria je nabrala nos. - Jeste li ga nazvali po kralju?

- Ne. Nazvao sam ga George jer mi se to činilo dovoljno jednostavnim imenom da ga zapamtim.

- Nitko ne bi zaboravio takvoga konja, bez obzira kako se zove. Imate li koje njegovo ždrijebe? - upita Victoria.

- Još ne, ali George ima velike planove za budućnost.

Na to se nasmiješila. - Shvaćam. Očekujete da će utemeljiti dinastiju?

- Zašto ne? Mužjak vrste ima određene obveze kad u sebi nosi tako kvalitetno naslijeđe kao stari George. Mi muškarci činimo ono što moramo, zar ne, stari moj? - Potapšao je pastuha po vratu, a konj je sagnuo glavu i puhnuo kroz nos.Victorijin je smiješak nestao. Požalila je što

je otvorila temu utemeljivanja dinastije. Lucas je katkad aludirao na pitanje svojih budućih obveza prema imenu i tituli, a ona je shvatila da radije izbjegava tu temu. Pomisao da bi sadašnji grof od Stonevalea jednoga dana mogao sklopiti brak i dobiti nasljednika postajala je nekako neobično neugodna.

- Pa, on je lijepa životinja, ali ne želim o tome raspravljati s vama, Lucase - brzo je rekla.

- Zao mi je da to čujem. Volim razgovarati o konjima. - Lucas je uljudno kimnuo prema sredovječnom muškarcu i ženi u lijepoj kočiji. Uzvratili su mu osmijesima i značajno pogledali Victoriju.

Victoria se kraljevski nasmiješila lordu Foxtonu i njegovoj ženi, te svojega konja potjerala u malo brži kas. Lucas i George zaostali su za njom. Osvrnula se preko ramena i namršteno ga pogledala.

- Doista, Lucase, prestanite tratiti vrijeme. Jasno sam vam rekla da danas želim razgovarati s vama.

- Onda nemojte tako bez upozorenja juriti naprijed.

- Pokušavala sam izbjeći razgovor s lady Foxton. Previše me značajno pogledala. I nije prva koja je to učinila. To je jedna od stvari o kojima želim raspraviti s vama, Lucase. Ljudi su počeli primjećivati naše, ovaj, druženje.

- Što ste očekivali? Jednako dobro kao i ja znate da će se netko početi pitati sprema li se sklapanje braka ako dvoje ljudi zajedno plešu više od dva puta na nekom balu - reče Lucas.

- Ali mi ne plešemo zajedno.- Detalji. Bili smo par na nekoliko zabava i to je bilo dovoljno. - Dotaknuo je šešir u pozdravu još jednoj starijoj dami, a ona se vragolasto nasmiješila.- Zaboravimo na to. Tu se ništa ne može. Posebno sam zatražila današnji razgovor s vama jer sam se bojala da večeras više neću imati prilike za privatan razgovor, a moramo raščistiti nekoliko stvari.

- Bojao sam se toga.- Nema potrebe da se držite poput mučenika. Pristali ste na naše pustolovine. Zapravo, insistirali ste na tome da me pratite tijekom ponoćnih izlazaka. Ova je nagodba među nama sklopljena na vaš poticaj, Lucase - reče Victoria.

Lucas stisne oči. - Osjećam da dolazi pritužba na moje dosadašnje ponašanje. To me boli. Zar niste uživali u onim dvjema prigodama kad sam riskirao život i udove kako bih se penjao preko vašeg zidnog vrta?

- Nemojte me tako gledati. Sasvim dobro znate da su mi one dvije prigode tijekom protekloga tjedna bile veoma zanimljive. Ali nisu bile ono što sam očekivala, Lucase.- Što ste očekivali da ćete otkriti kad pođete špijunirati muški svijet?

Victoria je zamišljeno grickala donju usnu. - Nisam posve sigurna. Više pustolovine, valjda. Više uzbuđenja.- Niste li imali dovoljno pustolovine i

uzbuđenja u srijedu uvečer?- Priznajem da je kasna večera u restoranu

bila zabavna. Barem mi se takvom činila prije nego su ona dvojica momaka povratila po suknjama svojih plesačica. - Sjećajući se prizora što ga je vidjela i kako je to posve uništilo njezin apetit, Victoria je iskrivila lice u grimasu.

- Zao mi je što vas moram razočarati, Vicky, ali žalosna je istina da muškarci ne čine osobito poučne stvari kad se kasno noću sastanu i počnu piti. Sto je s odlaskom u Vauxhall? To vam se sviđalo, zar ne?

- Za ime svijeta, Lucase, ne možete me zavaravati odlascima u Vauxhall. To je previše bezazleno. Previše otmjeno. Mogla sam poći onamo s Annabellom ili bilo kojom drugom poznanicom i nitko to ne bi smatrao pogrešnim.

- Budite pošteni. Odjeveni kao muškarac, vidjeli ste posve drukčiju stranu toga mjesta.

- Ne shvaćate moju poantu, Lucase - odlučno će Victoria. - Namjerno, mislim.

- Koja je vaša poanta?

- Moja je poanta da me dosad niste odveli niti na jedno mjesto s mojega popisa.

- Ah, da, slavan popis. Bojao sam se da će se ovaj današnji razgovor odnositi na taj prokleti popis.

- Obećali ste, Lucase. Rekli ste da ćete me odvesti kamo god budem željela. Umjesto toga namjerno mi pokušavate uništiti volju za pustolovinama, nije li tako? Nemojte misliti da nisam prozrela vaš plan. Nadali ste se da će me onakvi odvratni incidenti kao što su ona dvojica koja su se opijala dok im nije pozlilo i gledanje onoga boks-meča u Vauxhallu odvratiti od cijeloga plana - optužila ga je Victoria.- Samo sam vam pokušavao pokazati u što se upuštate bez izlaganja nepotrebnoj opasnosti. Znate da vam se nije sviđala sva ona krv na boks-meču.- Ha, znala sam. Pokušavate me zavarati laganim pustolovinama. Pa, nećete uspjeti - ustvrdila je Victoria. - Zahtijevam da se pridržavate vašega dijela nagodbe. Insistiram da sutra uvečer pođemo u bordel ili kockarnicu. - Razvedrila se razmišljajući o tome. - Mislim da bih radije ovo drugo. Da, pođimo u pravu zloglasnu kockarnicu.

- Neće vam se sviđati, Vicky.- To ću ja procijeniti. Dakle, jesmo li se dogovorili ili ću morati naći nekog drugog tko će me odvesti onamo?

Lucas se nasmiješio i lagano se naklonio još jednoj znatiželjnoj sredovječnoj dami koja je prolazila u kočiji. Izvana je bio slika i prilika

uljudne galant-nosti, ali je njegov glas, kad je odgovorio na Victorijinu prijetnju, odjednom postao ledeno hladan.

- Nemojte postavljati ultimatume koje nikako ne možete provesti u djelo, Vicky.

Victoria je naučila da je najbolje povući se kad govori tim tonom glasa, te potražiti drugi put do cilja. Ljutilo ju je što je čovjek postajao posve neumoljiv kad bi vršila preveliki pritisak, ali imao je pravo. Gdje bi mogla naći drugog pratitelja koji bi joj pokazao noćni život?

Tu je također još jedan aspekt situacije. Sve su je više opčinjavali Lucasovi pozdravni poljupci prije nego bi odlazio iz njezina vrta nakon pustolovine. Bila su još dva takva zagrljaja nakon one noći kad su bili na sajmu, a Victoria je već jedva čekala sljedeću priliku za takav zagrljaj.

- Lucase, čini se da ste zaboravili na činjenicu da ja vodim ovaj pustolovni projekt. Moram li vas podsjetiti da sam ja ta koja donosi odluke? Dakle, što se tiče naše sljedeće pustolovine... O, dovraga. - Victoria se prekinula i pomalo se usiljeno nasmiješila kad se kraj njezina konja zaustavila dvoko-lica u kojoj je sjedio poznati par. Pogledala je u iro-nične oči Isabel Rvcott.

Isabel je svjetlucala poput dragulja u raskošnoj haljini nijanse tamnocrvene boje rubina. Kraj nje je sjedio i držao uzde njezin trenutni pratitelj, Richard Edgeworth. Victoriji su ga predstavili prethodne večeri, ali nije bila osobito impresionirana. Zapravo, pitala se što

Isabel, koja je mogla birati muškarce, vidi u njemu.

Na površini je s tim čovjekom doista sve bilo u redu. Edgeworth je bio plavokos i naočit prema većini mjerila. Bio je na početku tridesetih godina, ali Victoria nije vjerovala da će i u četrdesetima tako dobro izgledati. U njegovim se očima naziralo neugodno mrzovoljno nezadovoljstvo, kao da se Edgeworth uvijek osjeća žrtvom u životu. Tu je također i neobično slaba, razvratnička crta oko njegovih usta koja ukazuje na određeni nedostatak unutarnje snage.

Victoria se načas pitala nije li previše stroga prema tom čovjeku. Na kraju krajeva, počela se koristiti Lucasom kao svojim mjerilom za usporedbu.

- Dobar dan, Vicky, draga - reče Isabel. - Tako je lijepo opet vas vidjeti.

- Sluga pokoran, gospođice Huntington - promrmlja Edgeworth. Skrenuo je pogled prema Lucasu, a zatim na drugu stranu. - Stonevale.

- Edgevvorth.Osjećajući hladnoću između dvojice

muškaraca, Victoria je pogledala Lucasovo zagonetno lice, ali nije uspjela proniknuti u njegove misli. Brzo se opet okrenula k Isabel Rycott. - Kako predivan šešir, lady Rycott. Morate mi dati ime svoje kitničarke.

- Vrlo rado. Ima prodavaonicu u Oxford Streetu. Možda ćemo večeras imati priliku popričati na malenoj zabavi lady Atherton?

- Bojim se da neću biti ondje - reče Victoria sje-tivši se da je ranije u tjednu odbila poziv. Pitala se je li ga Lucas prihvatio. - Imam druge planove. Možda neki drugi put.

- Možda. - Lady Rycott je Lucasu dobacila zagonetan smiješak i svojem pratitelju dala znak da želi nastaviti vožnju. Na to je Edgevvorth lagano puc-nuo uzdama, a njegove su fine sive rukavice djelovale veoma elegantno.

- Ne sviđa vam se lady Rycott, zar ne? - ležerno je primijetio Lucas kad se njihova kočija udaljila.

- A ja sam stekla dojam da vi niste osobito prijateljski raspoloženi prema gospodinu Edgeworthu

- reče Victoria.- Maleno pitanje kockarskoga duga, bojim se. Victoria ga je iskosa pogledala. - Igrali ste karte

s njim?- Samo jednom. Čovjek vara.Victoria se užasnula. - Edgevvorth je

varalica? Kako zapanjujuće. Zašto mu je još uvijek dopušteno da igra u klubovima?

Lucas je gledao kako kočija nestaje iza šumarka.

- Jer ga nikad nisu uhvatili. Prilično je dobar u tome.

- Sto se dogodilo onda kad ste igrali s njim? -radoznalo upita Victoria.

Lucas se osmjehnuo. - Otprilike na polovici igre, nakon što sam prilično mnogo gubio,

nekako sam uspio cijeli špil karata baciti na pod. Prirodno, odmah je trebalo uzeti novi špil.

- Neobilježeni špil. Kako veoma lukavo s vaše strane. - Victoria je bila ushićena. - I Edgeworth je počeo gubiti?

- Da. Naveliko.- Izvrsno. Vidite, Lucase, to je upravo ona

vrsta uzbuđenja kakvu želim doživjeti iz prve ruke.

- Nije se imalo što posebno vidjeti. Nekoliko karata na podu. Nekoliko bijesnih pogleda Edgewortha. Ja sam u mislima bio na koljenima i zahvaljivao ne znam komu što sam na vrijeme shvatio što se događa.

- Evo vas opet, pokušavate me odvratiti upravo od onakvih pustolovina kakve bih željela doživjeti.- Namrštila se. - Je li ta kartaška igra bila jedina prigoda u kojoj ste se vi i Edgevvorth sreli?

- Zašto to pitate?- Ne znam. Nešto u načinu na koji ste vas

dvojica maločas reagirali jedan na drugoga. Gotovo sam stekla dojam da se već neko vrijeme poznajete. Nije važno. Vratimo se na moju prijašnju temu -

- Zašto vam se ne sviđa Isabel Rvcott? Victoria stegne čeljust. - Zar je to tako očito? Lucas je kimnuo još jednom paru na stazi. -

Samo nekomu tko vas dobro poznaje. A ja vas poznajem sve bolje i bolje, draga moja.- Nemam nikakvog stvarnog razloga za antipatiju. Predstavili su mi je prije nekoliko

tjedana, a ona je odmah ustvrdila da je poznavala moju majku i očuha - oprezno objasni Victoria.- Vaš je očuh bio čovjek po imenu Samuel VVhitlock?

- Da.- Nikad niste mnogo govorili o svojoj obitelji, osim o teti Cleo - naglasi Lucas.- To nije tema o kojoj želim razgovarati. Odakle znate ime mojeg očuha, Lucase?

- Mislim da ga je Jessica Atherton spomenula.- Da, naravno. - Glas joj je postao nesiguran.- Što sad ne valja? - blago upita Lucas.- Ništa.- Vicky, ja sam vaš prijatelj, sjećate se?

Jednog od ovih dana kanim postati vašim ljubavnikom. Možete razgovarati sa mnom.

Naglo se osvrnula naokolo, svjesna vreline u svojim obrazima. - Doista, Lucase, kako možete u javnosti reći tako nešto? I niti jedno od nas dvoje nije uopće sigurno kakav će biti naš budući odnos. Nemojte trčati pred rudo.

- Ne sviđa vam se činjenica da sam o vama razgovarao s lady Atherton, zar ne?

- Ne, ne sviđa mi se.- Ni ona vam se osobito ne sviđa? - upita Lucas.

- Jessica Atherton mi nije antipatična. Već sam vam jednom objasnila da ona i ja nemamo mnogo zajedničkog, ali nemam ništa protiv nje. Tko bi mogao išta zamjerati jednom takvom uzoru? -Victoria zastane. - Koliko je dugo poznajete, Lucase?

- Jessicu Atherton? Nekoliko godina. Poznavao sam je prije nego se udala za Athertona.

Bilo je tu još nečega, zaključila je Victoria dok je slušala odsječan način na koji je govorio. Međutim, nije znala kako bi pitala za pojedinosti, pa je promijenila temu.

- Ne mogu shvatiti što lady Rvcott vidi u Edgevvorthu - primijeti Victoria. - Vjerojatno ne zna za njegove navike u kartaškim igrama.

- Vjerojatno ne.- Doista je prikladno biti udovica, zar ne? -

glasno je razmišljala Victoria.To je privuklo Lucasovu pozornost. - O čemu,

dovraga, sad govorite?- Shvaćate li da kao udovica koja upravlja

vlastitim financijama, lady Rvcott daleko slobodnije može hodati naokolo u pratnji nekog muškarca nego ja?

- Nisam mnogo razmišljao o tome - neljubazno će Lucas.

- Ja jesam. Mnogo sam razmišljala o tome. Kao žena koja nikad nije bila udana, nameće mi se mnogo više ograničenja nego lady Rvcott. Uvijek moram voditi računa o tome što će ljudi reći. Još uvijek sam u dobi kad moram paziti na svoj dobar glas. Ali Isabel Rvcott se može voziti u otvorenoj kočiji s Edgeworthom, večeras će moći plesati s njim i dopustiti mu da je nakon zabave kod Athertonovih odvede kući, a nitko se na to neće obazirati. To nije pošteno, Lucase. Uopće nije pošteno.- Molim vas, nemojte doći na ideju da se udate za mene, a potom me ubijete u vlastitom

krevetu kako biste mogli uživati u slobodi bogate udovice.

Victoria se tiho nasmijala. - Ne pada mi na pamet. Čak ni mogućnost da budem slobodna i bogata udovica nije dovoljan poticaj da me namami u brak.

Lucas ju je zamišljeno promatrao. - Ako je naš razgovor završio, bolje da se rastanemo. Već dosta vremena jašemo zajedno, a sigurno ne bismo željeli da netko dođe na neobične ideje o našoj vezi.

- Ne, posve ste u pravu. - No Victoria je na trenutak čeznula za slobodom kakvu ima Isabel Rvcott. Uopće joj se nije žurilo da se oprosti od Lucasa. - Samo trenutak, Lucase. Što se tiče naše sljedeće pustolovine, doista moram insistirati na nečemu uzbudljivijem od Vauxhalla ili nekog drugog restorana. Sutra uvečer, nakon zabave kod Chillingsvvortha, čekat ću u tetinu vrtu i očekivat ću da me odvedete barem u neku kockarnicu.Stonevale je uzdigao obrve na njezin autoritati-

van ton. - Vaša je želja meni zapovijed, Vicky. Ali u međuvremenu, radujem se da ću vas

večeras vidjeti kada dođem na Grimshawovo predavanje.

Victoria se nasmiješila. - Zar vas doista zani-maju poboljšanja u poljodjelstvu u Yorkshireu?

- Zar je to tako smiješno?Slegnula je ramenima. - Ne. Valjda nije.Lucas je dotaknuo šešir u znak pozdrava. -

Smatrajte se upozorenom, Vicky. Još uvijek o meni ne znate sve što se može znati. Želim vam ugodan dan. - Prije nego je dospjela odgovoriti,

okrenuo je Georgea i galopom odjahao stazom. Victoria je zurila za njim sve dok je Annabella Lyndwood nije zazvala iz kratke udaljenosti. Potisnuvši neobičnu emociju koju nije znala identificirati, Victoria je pošla pozdraviti prijateljicu.

Uvečer nakon Grimshawova predavanja Victoria se oprezno iskrala kroz mračnu kuću do staklenika. Blijeda je mjesečina prodirala kroz prozore, pretvarajući zbirku egzotičnih biljaka u neobičan i odbojan svijet.

Victoria se počela navikavati na sablasnu džunglu u koju se staklenik noću pretvarao. Požurila je kroz jedan prolaz i izišla u vrt. Noćni je zrak bio hladan, a trava vlažna pod njezinim čizmama. Oklijevala je, u sjenkama tražeći Lucasa. Kao i obično, opazila ga je tek kad se pomaknuo.

Lucas se odgurnuo od zida, mračna i nepristupačna figura odjevena uglavnom u crno. Njegove su čizme slabašno svjetlucale na mjesečini. Lice mu se nalazilo u sjenkama. Victoria je zadržala dah kad ga je ugledala, a žilama joj je strujalo iščekivanje, te je drhtala od uzbuđenja.

Lucas je ispružio ruku. Smiješeći se, s povjerenjem je stavila prste u njegove. Kad je to učinila, Lucas joj je drugom rukom podigao bradu i poljubio je; brz, grub, posesivan poljubac. To je bila upravo onakva vrsta poljupca protiv koje bi se trebala pobuniti, ali je zapravo uvijek željela još. Ti su ukradeni

trenuci kratkotrajne, vatrene strasti u njoj stvarali osjećaj jake frustriranosti.

- Kočija što sam je unajmio za večeras čeka iza ugla - rekao je Lucas kad je lagano skočio kraj nje s ulične strane zida. - Požurite. Ne želim da nas netko vidi u blizini vrta vaše tete.

- Previše se brinete, Lucase. - Unatoč tomu požurila je do mjesta gdje je čekala zamračena kočija i brzo skočila unutra.

Lucas je bio odmah iza nje, oslonivši se svom težinom na desnu nogu, kao i obično. Na slaboj je mjesečini vidjela kako se lecnuo dok je zauzimao mjesto njoj nasuprot. Spustio je ruku na bedro i odsutno ga masirao.

- Boli li vas noga? - zabrinuto upita Victoria.- Recimo samo da sam katkad svjestan da

postoji problem.- A ovo je jedna od takvih prigoda?- Da. Ne opterećujte se time, Vicky.Ugrizla se za usnu. - Od prijateljice sam čula

da ste ranjeni u Španjolskoj. Je li to točno?Susreo je njezin pogled u sjenkama. - O toj

temi imam slične osjećaje kao vi o vašem očuhu.

- Znači da o tome ne želite razgovarati? - rekla

je.- Upravo tako.- Dragi Bože, Lucase, to je moralo biti

strašno za vas.- Rekao sam da ne razgovaram o tome. -

Prestao je masirati nogu. - Sad mi učinite uslugu i obratite pozornost. Večeras ćete dobiti ono što vam srce želi. Idemo u određenu

ustanovu koja se jedino može svrstati u zloglasne kockarnice. Ne usuđujem se pokušati vas uvesti u jedan od mojih klubova. Preveliki su izgledi da bi vas netko mogao prepoznati, čak i ovako prerušenu. U svakom slučaju, sigurno bih morao dati neko objašnjenje o vama, a to ne mogu.

Obuzelo ju je ushićenje. - Kockarnica. Lucase, to je sjajno. Kako uzbudljivo. Jedva čekam.

Lucas uzdahne. - Volio bih da mogu dijeliti vaš entuzijazam. Vicky, tim se mjestima upravlja samo s jednim ciljem, a to je oteti novac mušteriji. U tom smislu ima mnogo opijanja i kurvanja.

- Hoće li biti opasno? - pitala je, a njezino je uzbuđenje iz minute u minutu raslo.

Lucas ju je s neodobravanjem pogledao. -Situacija ne postaje često nasilna na takvim mjestima, uglavnom zato što bi to bilo loše za posao, ali katkad nastaju problemi prilikom nečijeg odlaska.

- O čemu to govorite?- Znalo se dogoditi da netko tko je pretrpio

velike gubitke pokuša novac dobiti natrag uz pomoć noža ili pištolja. Također se događa da uprava angažira određenu vrstu utjerivača duga koji onoga koji zaboravi platiti dočekuje vani, u uličici - objasnio je.

Victorijine su se oči raširile. - O.- Pokušavam reći da moramo biti oprezni.

Morate mi dati svoju riječ da ćete cijelo vrijeme postupati točno onako kako vam

kažem. Nećemo se upuštati ni u kakve rizike - strogo će Lucas.

- Lucase, previše ste tjeskobni po pitanju svega ovoga. Pokušajte se opustiti i smiriti. Uvjeravam vas da ću se razumno ponašati. - Vedro se nasmiješila.

Lucas je trenutak proučavao njezin smiješak i zastenjao. - Nešto mi govori da ću požaliti zbog ove noći.

- Besmislice. Sjajno ćemo se zabaviti.- Jednoga od ovih dana, Vicky, doista

moramo razgovarati o mojem dijelu ove nagodbe.

Ukočila se, odjednom veoma oprezna. - Rekli ste da ćete biti zadovoljni svime što vam odlučim pružiti.

Sad je na Lucasu bio red da se nasmiješi. Victoria je zadrhtala i skrenula pozornost na prizore izvan kočije. Ulice možda jesu bile mračne, ali sigurno nisu bile puste. Njima su se kretali beskonačni redovi kočija koje su članove visokoga društva vozile s jedne na drugu zabavu. Ulice će biti zatrpane do zore, a tada će otmjene kočije ustupiti mjesto kolicima farmera i kolima za prijevoz mlijeka.

Victoria je dvadeset minuta kasnije osjetila da se unajmljena kočija zaustavila. Uzbuđeno je virnula van i ugledala prljavu zgradu koja nije mnogo obećavala i nad čijim je ulazom visio razbijeni natpis. Pogledala je izblijedjela slova na natpisu što se njihao.

- Zelena svinja?- Naziv baš ne izaziva osobit entuzijazam,

zar ne?

- Nemojte zvučati tako puni nade. Ne kanim se sada predomisliti.

- Nekako nisam ni očekivao tako nešto. Pa, krenimo onda, ako ste čvrsto odlučili ići do kraja.

Ako se vanjska strana Zelene svinje mogla opisati kao prljava, unutrašnjost se jedino mogla nazvati bijednom. Činilo se da je sve nekoć bilo ukrašeno crvenim detaljima, ali crvene baršunaste draperije i sagovi postali su tamni, čađavi i prekriveni mrljama od godina uporabe. Plamen iz kamina bacao je pakleno svjetlo na cijeli prizor, pa je unutrašnjost doista podsjećala na pakao.

Victoria je začuđeno zurila oko sebe dok je slijedila Lucasa prema šanku. Nikad u životu nije vidjela nešto slično tomu. Polumračna je prostorija bila krcata muškaraca iz svih društvenih slojeva, a svi su bili usredotočeni na sljedeće bacanje kockica ili okretanje karata. Kicoši, kočijaši i profesionalni boksači gurali su se oko stolova. Zveckanje kockica i prateći povici pobjednika ili stenjanje gubitnika stvarali su neprestanu buku. Napetost, nervozno uzbuđenje i muški znoj ispunjavali su zrak, osobito oko stolova pokrivenih zelenom čohom gdje su kockari stajali u tri ili četiri reda. Konobarice su kružile kroz mnoštvo, koristeći se pivom i bujnim grudima kako bi one koji se nećkaju uvukle natrag u igru.

Lucas je gurnuo vrč piva u Victorijinu ruku. -Kamuflaža - progunđao je. - Izgledat će čudno ako ne pijete. Ali pripazite. Svinja je poznata po jačini svojega piva.

- Bez brige, Lucase. Neću se tako napiti da ćete me morati nositi odavde - uvjeravala ga je Victoria.

- Dobri Bože, iskreno se nadam da nećete.Victoria je promatrala prizor oko sebe dok je

stajala i pijuckala sadržaj vrča. Pogled joj je pao na čovjeka koji je izgledao prilično deprimirano, a konobarica koja se doimala suosjećajno vodila ga je na kat. Kad se nešto kasnije vratio, činilo se da jedva čeka povratak u igru, a svi su znakovi depresije nestali.

Victoria je bila fascinirana. - Ovo je čudesno, Lucase. Sasvim jedinstveno. Posve drukčije od svega što sam ikada ranije vidjela.

Lucas je promatrao mnoštvo. - Nisam baš siguran u to. Postoji određena sličnost s onom gužvom kod Bannerbrookovih neku večer, ne mislite li?

Victoria se zagrcnula pivom kad se nasmijala. -Kad bi lady Bannerbrook čula tu primjedbu, sigurno bi prošli tjedni prije nego bi vas opet pozvala u svoju kuću.- Kad bi lady Bannerbrook znala gdje se vi večeras nalazite, čekali biste do sudnjega dana prije nego biste dobili pozivnicu od nje. Štoviše, ne bi vas pozivao nitko iz visokog društva.- Dakle, ne pokušavajte me zastrašiti ili deprimirati, Lucase, sjajno se zabavljam. Ovo je mnogo bolje od restorana i tisuću puta bolje od Vauxhalla. Recite mi, zašto oni ljudi neprestano idu na kat s konobaricama, za ime svijeta?

Lucas je pogledao prema uskom stubištu na drugom kraju prostorije. - To su gubitnici koje te žene tješe i nagovaraju da ponovno okušaju sreću.

- Tješe?- Na katu je nekoliko malenih spavaćih soba,

Vicky.Trepnula je, svjesna vreline u svojim

obrazima. - Shvaćam. - Okrenula se i pozornije pogledala najnoviji par na stubama. Čovjek je pijano teturao pa ga je njegova partnerica morala pridržavati. Victoria se namrštila. - Iskreno se nadam da vi nikad niste imali priliku penjati se tim stubama, Lucase.

Njegovi su zubi bljesnuli u rijetkom, brzom smiješku oko ruba vrča. - Nikada, dajem vam riječ. Jednom sam vam rekao da sam uvijek bio veoma izbirljiv u određenim stvarima. U svakom slučaju, stube su prvenstveno za gubitnike.

- A vi uvijek pobjeđujete - zaključila je Victoria s osjećajem zadovoljstva. - Stvarno, Lucase, jedva čekam da bacim kockice. Moja teta i ja same smo naučile kako se igraju hazardne igre kad smo istraživale određeno područje matematike koje se odnosi na izglede. Veoma fascinantna igra. Jeste li znali da je daleko lakše baciti neke brojeve od drugih?

- Svjestan sam toga. - Lucasov je ton bio izrazito suh.

- O, da, jasno da vi znate takve stvari, zar ne? No, dakle, nađimo neki stol za sebe.

- Kontrolirajte svoj entuzijazam, draga moja. Ne želite ovdje bacati kockice. Nema poštenog para u kući.

- Besmislice. To govorite samo zato da odustanem. Došla sam ovamo kako bih se zabavila i kanim igrati. Prilično sam vješta u igrama, ako se sjećate.

- Victoria, niste baš tako vješti u tim stvarima kako mislite da jeste.

Oči su joj se nedužno raširile. - Ali sigurno sam veoma vješta jer sam pobijedila one večeri kad smo nas dvoje igrali karte.

- Victoria...- Jedino drugo moguće objašnjenje za vaš

poraz one večeri je taj da niste pošteno igrali. Ali ne bih vas željela uvrijediti tako ružnom optužbom.

- Mudra djevojka - mirno će Lucas.- Kad bih vas ipak uvrijedila, biste li me izaz-

vali na dvoboj? - upita Victoria.- Teško. Nimalo mi se ne sviđaju pištolji u

zoru, kao ni u bilo koje drugo vrijeme.- Čudne riječi iz usta bivšeg vojnika.- Jedino razumno što bivši vojnik može reći,

ako mene pitate.- Nosite pištolj - tiho je naglasila Victoria.Slegnuo je ramenima. - Ovo je London, a vi

insistirate da noću izlazimo na ulice. Nemam baš mnogo izbora.

Victoria je popila još gutljaj piva, a zatim se, osjećajući se predivno smiono, nagnula bliže. -Jeste li varali one večeri kad smo igrali karte, Lucase? Otad me silno muči znatiželja.

- To nije važno.

- Ha. Budete li takvi, naći ću neki drugi način da se zabavim. - Victoria se zaputila prema najbližem stolu.

- Victoria, čekajte...Ali Victoria je već zauzela mjesto blizu

akcije. Dok su je gnječila vruća, znojna, muška tijela, nagnula se naprijed kako bi mogla vidjeti igru. Bila je svjesna činjenice da se Lucas probio iza nje, ali nije obraćala pozornost na njega. Netko joj je već pružao kockice. Zveckale su u njezinoj šaci dok ih je tresla, a zatim ih je lagano bacila niza zelenu čohu.

- Mladi momak je bacio sedam - netko je vik-nuo. Odmah su pale oklade za Victorijino sljedeće bacanje.

Victoria je osjetila kako je prožima ushićenje. Sedam je izvrstan broj, sjetila se. Sad je već gotovo mogla ignorirati vonj muških tijela koja su je gnječila. Spoznaja da je Lucas iza nje pružala joj je omamljujući osjećaj da je neranjiva. Posve je sigurna i sjajno se zabavlja. Opet je bacila kockice.

- Jedanaest, tako mi svega - radosno je viknuo neki čovjek. - Mali ga je zasjekao. - Povici trijumfa odjekivali su oko stola.

Pod zaštitom buke, Victoria se okrenula i šapnula Lucasu: - Zasjekao? Sto to znači? Mislila sam da sam dobila.

- Dobili ste. To znači »zasjeci«. Pokupite svoj dobitak, Vicky. Dosta ste igrali - ustvrdi Lucas.- Ali pobjeđujem. Sad nikako ne mogu otići. Čovjek rumena lica u otrcanu kaputu i s prlja-vom kravatom, koji se njihao na nogama, čuo je

Victorijinu primjedbu. Okomio se na Lucasa, lju-tito ga pogledavši. - Slušajte vi, momak ima pravo igrati. Ne možete ga odvući.

- Čovjek je posve u pravu, Lucase. Imam pravo igrati.

Lucas je ignorirao muškarca i nagnuo se bliže Victoriji. Sad je očito bio razdražen. - Vicky, uprava će vam neko vrijeme dopuštati da pobjeđujete, sve dok se ne upecate, a tada ćete početi gubiti. Naveliko. Vjerujte mi. Znam o čemu govorim.

- Pa, igrat ću samo dok pobjeđujem - vedro ga je uvjeravala i opet se okrenula prema stolu. Učinilo joj se da je Lucas opsovao tiho i sočno dok se ona vraćala u igru, ali su povici njezinih entu-zijastičnih suigrača nadglasali njegove riječi.

Deset minuta kasnije njezina se sreća naglo promijenila, baš kao što je Lucas predvidio. Victoria je šokirano gledala kako u jednom bacanju gubi sve što je dotad osvojila. Ljutito se okrenula kako bi ponovno šapnula Lucasu.

- Jeste li to vidjeli? Kako se tako nešto moglo dogoditi? Pobjeđivala sam, Lucase. Ne mogu vjerovati da se moja sreća tako naglo promijenila.

Lucas ju je odveo od stola. - Tako je to sa srećom, osobito na mjestima kakvo je ovo. Upozorio sam vas.

- Ne morate izgledati tako samodopadno, znate. Ipak sam pobjeđivala. Štoviše, ja...

Ali Lucas više nije obraćao pozornost na nju. Njegov se pogled, kojim je neprimjetno

proučavao ljude oko njih, naglo zaustavio na skupini kartaša u kutu. - Grom i pakao.

- Što je bilo? - Victoria pogleda prema karta-škom stolu.

- Izabrao sam ovo mjesto jer sam bio prilično siguran da ovdje nećemo naletjeti na nekog od vaših poznanika, ali čini se da sam pogriješio. Moramo smjesta otići.

- Lucase, prestanite se toliko zabrinjavati. Nitko me neće prepoznati. Čovjek vidi samo ono što očekuje da će vidjeti, a nitko neće očekivati da će ovdje vidjeti mene odjevenu poput muškarca - prepirala se Victoria.

- Neću riskirati. Idemo, Victoria. - Lucas se zaputio prema izlazu.

Nevoljko ga je slijedila dobacivši još jedan raz-dražen pogled prema kartaškom stolu. - Nebesa, ono je Ferdie Merivale, zar ne?

- Glavom i bradom.- Čini se da je veoma pijan, Lucase.

Pogledajte ga, jedva može sjediti na stolici, a ipak pokušava igrati karte - zabrinuto primijeti Victoria.

- Tako je. S Duddingstoneom, ništa manje. Što znači da će se Merivale nesumnjivo rastati od velikog dijela bogatstva što ga je nedavno naslijedio. Prestanite odugovlačiti, Vicky.

- Što znate o tom Duddingstoneu?- On izvrsno igra, briljantno vara i uopće

nema savjesti. Neće se libiti toga da iskoristi mladu budalu kakav je Merivale. Zapravo, to prilično redovito čini.

Victoria se naglo zaustavila. - Onda moramo nešto učiniti.

- Pokušavam nešto učiniti. Pokušavam vas odvesti odavde prije nego vas Ferdie Merivale prepozna.

- On nije u stanju prepoznati mene ni bilo koga drugoga. Lucase, ne možemo ga ostaviti u Duddingstoneovim kandžama. Ja sam prijateljica Ferdiejeve sestre Lucinde. Jednostavno ne mogu mirno stajati i dopustiti da Ferdieja operuša zloglasni kockar. On je drag momak.

- Nećemo mirno stajati i gledati. Odmah ćemo otići.

- Ne, Lucase. Moram insistirati da nešto uči-nimo.

Lucas se okrenuo i ljutito je pogledao. - Sto točno predlažete da učinimo?

Victoria je razmislila o problemu. - Jednostavno ćete morati prekinuti igru i nagovoriti Ferdieja da ode.

- Moj Bože. Ne tražite mnogo, zar ne? Što ako Ferdie ne želi otići?

- Morate ga natjerati na to.- Nemoguće. Time bih izazvao scenu, a to je

posljednje što si možemo priuštiti.- Ne brinite se za mene, Lucase. Čekat ću

ovdje, kraj izlaza. Ferdie me uopće neće vidjeti. Samo ga morate odvesti odavde, smjestiti u kočiju i poslati kući.

- Vi ste ta koju kanim smjestiti u kočiju i poslati kući - kroza zube je procijedio Lucas. - Znao sam da će ovo biti pogreška. Nisam vam smio dopustiti da me nagovorite da vas dovedem ovamo.

- Požurite, Lucase. Upravo će početi drugu partiju. Morate spasiti Ferdieja.

- Dakle slušajte me, Victoria...- Ne idem odavde prije nego spasite sirotog

Ferdieja. On je veoma drag momak i ne zaslužuje da ga ta Duddingstone-osoba uništi. Hajde. Spasite ga. - Lagano je gurnula Lucasa u smjeru kartaškog stola. - Obećavam da me nitko neće vidjeti.

Lucas je tiho opsovao, ali je kao svaki dobar vojnik znao kad je poražen. Bez riječi se okrenuo na peti i krenuo natrag u gužvu.

Victoria je vidjela veoma malo od onoga što se događalo, ali se nekoliko minuta kasnije iz mnoštva pojavio Ferdie Merivale, a Lucas je bio odmah iza njega. Victoria je opazila da je jedna od Ferdiejevih ruku savijena pod neobičnim kutom iza njegovih leđa. Mladi čovjek nije se doimao sretnim dok je ispred Lucasa izlazio na ulicu.

Victoria je uhvatila Lucasov zapovjedni pogled i iz diskretne udaljenosti slijedila dvojicu muškaraca. Vani je jasno čula kako se Ferdie Merivale glasno žali pijanim glasom.

- Dovraga, Stonevale, ne smijete to raditi. Moja bi se sreća upravo okrenula. Samo još nekoliko dijeljenja i sredio bih ga.

- Još nekoliko dijeljenja i morali biste napustiti grad kako biste unedogled živjeli na selu. To vam se ne bi svidjelo, Merivale. Vi ste gradsko stvorenje. Koliko vam je Duddingstone već oteo?

Ferdie je progunđao nešto nerazgovijetno, a Lucas je mračno odmahnuo glavom. - Znam da

trenutno osobito ne cijenite moj postupak, Merivale, a ni ja se baš ne zabavljam, ali niti jedan od nas nema mnogo izbora. Možda ćete mi sutra biti zahvalni. - Lucas je dao znak kočiji koja je prolazila ulicom.

- Prokletstvo, Stonevale, ne želim da me spašavate. Mogu se nositi s igrom - pijano je cvilio Ferdie.

- Učinite nam obojici uslugu. Kad sljedeći put odlučite odbaciti svoje nasljedstvo, učinite to negdje gdje ja to neću vidjeti. Večeras ste bili velika gnjavaža. - Lucas je ubacio momka u kočiju i dao upute kočijašu.

Kočija se udaljila niz ulicu, a Lucas je koraknuo unatrag. Okrenuo se i pogledao Victoriju.

- Zadovoljni?- To je bilo veoma dobro izvedeno, milorde. -

Smijući se od olakšanja i ponosa zbog njegova uspjeha u spašavanju, Victoria je sišla s pločnika i pridružila mu se. - Dajem vam riječ, imate moju vječnu zahvalnost, makar ne i Ferdiejevu.

Vidjela je kako je otvorio usta da bi joj odgovorio, vidjela je iznenadnu promjenu u njegovim očima kad su pogledale nekamo iza nje, a tada je čula topot konjskih kopita po kamenu i štropot kotača kočije.

Zvuk je bio nekako previše blizu. Victoria se okrenula i točno vidjela koliko je blizu. Crna kočija što su je vukla dva vranca jurila je ravno na nju.

U tom se trenutku sigurnost pločnika činila kilometrima daleko, a vrisak koji je počeo u

njezinu grlu izgubio se u topotu kopita i škripanju kotača.

Tada ju je nešto teško tresnulo, gurnuvši je s puta jureće kočije. Ležala je ispod pune Lucasove težine dok su kopita i kotači prolazili samo nekoliko centimetara od njezine noge.

- Neki pijani idiot koji se pravi važan svojim žaljenja vrijednim kočijaškim sposobnostima, nema sumnje - Victoria reče sa suprotne strane kočije.

- Nema sumnje.Pokušala je proniknuti kroz sjenke i vidjeti

Lucasov izraz lica. Još uvijek je bila pomalo potresena od bliskog susreta s konjima i kočijom, ali je uglavnom bila uzbuđena zbog cijelog događaja. Sad ju je najviše zabrinjavao njezin pratitelj.

Lucas je jedva izustio koju riječ otkako joj je pomogao da ustane s tla i gurnuo je u kočiju. Osjećala je ljutitu napetost u njemu. Odsutno je trljao svoju nogu, a ona se pitala nije li je ozlijedio spašavajući nju.

- Bili ste veoma brzi, Lucase. Sigurno bi me pregazili da se niste tako brzo pokrenuli.

Ništa.- Zar vas noga veoma jako boli?- Preživjet ću.Victoria uzdahne. - Za sve sam ja kriva, zar ne?

Da nisam insistirala da večeras pođemo u onu kockarnicu, vi ne biste ozlijedili nogu.

- To je zasigurno jedan način gledanja na incident - reče Lucas.

- Tako mi je žao, Lucase.

- Žao?- Pa, zapravo ne baš zbog odlaska u Zelenu

svinju - iskreno je priznala. - Jer sam se doista sjajno zabavila. Ali mi je strašno žao što ste se ozlijedili. - Impulzivno je kliznula na drugu stranu kočije i sjela kraj njega. - Čekajte, dajte da vam je ja masiram. Prilično sam dobra s konjima, znate.

- Je li to preporuka?Nasmiješila se jer joj je laknulo kad je u

njegovu glasu osjetila tračak humora. - Naravno. Čovjek mora naučiti kako se smiruje vatrena životinja nakon napornog jahanja.- Vi ste ta koja je vjerojatno puna modrica. Vi ste bili s donje strane. Sigurni ste da niste ozlijeđeni?

- O, sasvim mi je dobro. Jedna od prednosti muške odjeće je u tome što pruža mnogo više zaštite za tijelo nego večernja haljina. Da barem niste iskrivili nogu kad ste se onako bacili prema meni.

Dok je govorila, stavila mu je ruke na bedro i oprezno pritiskala. Odmah je postala svjesna žilavosti i mišića pod svojim prstima. Usko pripijene hlače nisu skrivale njegove konture. Bilo je gotovo kao da mu dodiruje golu kožu, pomislila je kad mu je oprezno počela masirati nogu.Lucas je nije ni pokušao spriječiti. Jednostavno

je ondje sjedio i promatrao je dok ga je masirala. Victoria se posve koncentrirala na

ono što je radila, želeći mu ublažiti očite bolove.

U njemu ima veoma malo mekoće, mislila je, stišćući čvrste mišiće. Tvrd poput kamena.

- Doista cijenim ono što ste učinili za Ferdieja Merivalea. - Victoria je shvatila da govori prebrzo u nastojanju da ispuni ono što se doimalo poput veoma napete tišine. Njezini su prsti snažnije gnječili njegovo bedro.

- Drago mi je da to cijenite jer sumnjam da Merivale gaji slične osjećaje. - Lucas naglo udahne. - Lakše malo, molim vas, Victoria. To je moja ozlijeđena noga, znate.

- O, da, naravno. - Popustila je stisak i podigla glavu kako bi vidjela njegov izraz lica. - Je li ovako bolje?

- Mnogo bolje. - Još je trenutak šutio, a tada je rekao: - Doista izvrsno rabite ruke. Zavidim vašim konjima.

Kad je ovoga puta pogledala njegovo lice u sjen-kama, shvatila je da se osmjehuje, izrazito senzualan osmijeh koji je u njoj izazvao navalu uzavrelih emocija. Osjećala je da se napetost u njegovoj nozi mijenja na neki neobjašnjiv način, te je shvatila da dlanom prolazi duž unutarnje strane svojega bedra.

Podigao je ruku i malo hrapavim vrhom prsta polako prešao duž njezina vrata do zatiljka. Victoria je zadržala dah, osjetivši da će je poljubiti. Naučila je prepoznavati taj svjetlucavi pogled. Vidjela ga je u prigodama kad je stajala s njim u vrtu nakon noćnih pustolovina. Samo je iščekivanje bilo dovoljno da joj zapali osjetila.

- Lucase?

- Recite mi, Vicky, sviđaju li vam se moji poljupci za laku noć?

- Ja... - Činilo se da su joj riječi zapele u grlu. -Da. Da, sviđaju mi se.

- Jedna od stvari koje mi se kod vas sviđaju, draga moja, jest to da možete biti tako predivno iskreni u najzanimljivijim trenucima. - Zavukao joj je prste u kosu, a potom joj je čvršće stegnuo glavu i privukao je bliže. - Pitam se imate li pojma kako to djeluje na mene.

Spremno je pošla k njemu, srušivši se preko njegova krila dok se kočija njihala i poskakivala. Tiho je uzdahnula od zadovoljstva i obavila mu ruke oko vrata, podigavši lice kako bi dočekala njegov poljubac. Nema nikakve sumnje, pomislila je, njezin se apetit za ovakvim stvarima itekako razvio nakon prijašnjih poljubaca u vrtu.

Lucasova su se usta spustila na njezina, a njegov je jezik klizio duž ruba njezine donje usne, tražeći da ga primi.

Željno iščekujući vrelinu i uzbuđenje što ih je uvijek pronalazila u njegovim poljupcima za laku noć, Victoria mu se primaknula bliže. Osjećala je njegove snažne i čvrste ruke oko sebe, a kad je spustio ruku do gumba njezina prsluka, nije se ni pokušala oduprijeti.

Uzbuđenje nakupljeno tijekom cijele večeri strujalo je njome, a ovo je bio najuzbudljiviji trenutak od svih dosad. Victoria je jedva osjetila kako joj odvezuje kravatu, ali mu je čvršće stisnula ruke oko vrata kad je osjetila kako prstima klizi niz njezin vrat.

Lucas se tiho nasmijao uz njezina usta kad su se njegovi prsti spustili niže i raširili krajeve njezina prsluka i košulje. - Ima nečeg veoma čudnog u raskopčavanju muške odjeće na vama, draga.

Victoria nije mogla odgovoriti jer je on odjednom rukom pokrio njezinu nagu dojku. Samo je dahnula i ukočila se. Tada je, umjesto da se pobuni kako je znala da bi trebala, Victoria svoje zajapureno lice okrenula prema njegovu ramenu i grčevito ga stisnula.- Sviđa li ti se dodir moje ruke na tebi, Vicky? Kimnula je. - Da. - Osjećala je kako joj se bradavica ukrućuje pod dodirom njegova palca.

- Tako si iskrena. Možeš li osjetiti što meni činiš?Mogla je. Postajao je tvrd ispod njezine

stražnjice. Lagano je raširio bedra, a ona je postala još svjesnija čvrstog oblika njegove muževnosti ispod uskih hlača.

- Lucase, tvoja jadna noga.- Vjeruj mi, sad me uopće ne boli.- Moramo prestati.- Zar doista želiš da te prestanem dodirivati?

-šapne Lucas.- Molim te, nemoj tako nešto pitati. -

Zadihano je zarila prste u mišiće njegovih ramena i napela se uz njegovu ruku. Postajalo joj je sve toplije, a osjećala je i toplu vlagu između nogu.

Kao da je i on znao za vlažnu vrelinu između njezinih bedara, Lucas je spustio ruke do kopči na njezinim hlačama. Victoria je posve izgubila

glas baš u trenutku kad je znala da bi ga trebala podići do najviše razine i oštro zahtijevati da prestane. Umjesto toga odjednom ju je fascinirao muževni miris nje-gova tijela i senzualna napetost u njemu. Prsti su joj se stezali i opuštali na njegovim ramenima.- Vlažna si i spremna za mene, nisi li? - Lucas je zavukao ruku unutar njezinih raskopčanih hlača i našao njezinu tajnu toplinu. - Tvoje tijelo već priprema svoju dobrodošlicu.

- Lucase.- Neka ti ne bude neugodno, slatka moja. Drago mi je kad znam da me želiš jednako kao što ja želim tebe. Kada dođe vrijeme, izvrsno ćemo se slagati.

Omamljena, uspjela je podići glavu i pogledati ga. - Kada dođe vrijeme?- Ne večeras. Daleko bih više volio da svoj prvi put provedemo u krevetu, a ne na sjedalu kočije. I želim imati sve vrijeme ovoga svijeta, a ne nekoliko minuta koliko nam je preostalo do tvoje kuće.- Lucase, moramo prestati. Moramo. - Još je nikad nije ovako dodirivao, a ona nije znala kako će se nositi sa svojim emocijama. Obuzeo ju je pre-divan osjećaj želje.- Jesi li sigurna da želiš prestati, malena? Ovo je tako dobar osjećaj, draga. - Njegova su se usta ponovno spustila na njezina, a zatim na njezin vrat dok je prstima klizio niže, razdvajao mekane latice kako bi našao sićušan pupoljak

žudnje. - Tako prokleto dobro. I želiš me. Reci to, Vicky. Daj mi barem te riječi.

Victoria je naglo udahnula kad su čudesni osjeti izazvali drhtavu potrebu u njoj. Željela mu je opet reći da je mora prestati tako intimno dodirivati, ali je znala da ne može. U svakom slučaju, još ne. Željela je još tog egzotičnog osjećaja, a slutila je da joj samo Lucas može pružiti ono za čim žudi.

- Riječi, dušice. Zar mnogo tražim? - Njegov je glas bio blag, usrdan, prisan. - Samo tražim da mi kažeš što osjećaš. Godi li ti ovo?

- Da, o, Lucase, da. - Čvrsto je zatvorila oči kako ne bi morala gledati blistavo zadovoljstvo za koje je znala da će ga naći u njegovim očima. Bespomoćno se izvijala uz njegovu ruku.

- Govori mi dalje, dušice. Pričaj mi kako se osjećaš kad te ovako milujem. - Lagano je zavukao jedan prst u njezinu toplinu.

Kriknula je, ali je tkanina njegova kaputa prigušila zvuk.

- I ovako...Trgnula se i odjednom se više nije mogla

nasi-titi njegovih dugih, vještih prstiju. Podigla je bokove, bezglasno tražeći još, premda nije znala što točno traži. - Lucase, učini to opet. Molim te, diraj me opet.

- Ovako, slatka moja? - Njegovi su prsti izvo-dili čarolije u vrućem, vlažnom području između njezinih nogu. - Bože, prekrasna si, Vicky. Reagiraš na moje dodire kao da si stvorena za mene.

- Molim te. - Jedva je uspijevala govoriti dok je podizala svoje bokove i opet se izvijala pod njegovim prstima. - Ne znam... ne mogu... Molim te.

- Da. Znam. Hoću. Samo se prepusti tomu, draga. Želiš li me? - opet je pitao.

- O, da, da, da. - A tada više nije mogla misliti, nije mogla govoriti. Nešto napeto i živo što je ležalo sklupčano u njoj odjednom se bez upozorenja oslobodilo, odzvanjalo je njezinim tijelom koje je drhtalo. Od malenih je grčeva podrhtavala od glave do pete, ali nije joj bilo hladno, niti se ičega bojala. Nikad se ranije nije osjećala tako radosno živom.

A zatim se iscrpljeno opustila na tvrdim Lucasovim prsima.

- Tako predivno. Tako slatka, vrela strast. -Lucas joj je obasipao lice i vrat laganim, nježnim poljupcima dok je povlačio ruku s mjesta između njezinih bedara i brzo joj zakopčavao hlače. -Izludjet ću dok budem čekao na tebe. Ali ne vjerujem da ćeš me prisiljavati da previše dugo čekam, zar ne, dušice? Ne bi bila tako okrutna.

Victoria je čekala dok nije počela normalno disati, a tada je podigla glavu s njegova ramena. Kočija je već usporavala. Pogledala ga je, još uvijek omamljena. Osmjehivao se, a u očima mu je vidjela topao izraz pun razumijevanja.

- To je bilo... - Ovlažila je usne i opet pokušala. - To je bilo veoma neobično.

- Misli o tome kao o eksperimentu iz prirodo-pisa.

- Eksperimentu? - Usprkos neobičnom raspoloženju u kojem se nalazila, obuzeo ju je smijeh, vraćajući joj snagu i rastjerujući senzualnu letargiju u kojoj se do maločas nalazila. - Doista si nemoguć, milorde.

- Ni slučajno. - Njegov je smiješak bio blag, ali je u njegovim očima vidjela uznemirujuću vrelinu. - Sve ono što želim raditi s tobom sasvim je moguće. Nešto od toga može biti malo vjerojatno, ali ne nemoguće.

Bez riječi je zurila u njegove oči kad je odjednom postala svjesna činjenice da se kočija zaustavila. Lagano se stresla, a prsti su joj poletjeli do odvezane kravate. - Nebesa, stigli smo. Moram izići iz kočije ili će kočijaš pomisliti da smo zaspali.

Mahnito se vrtjela po unutrašnjosti kočije, uzimajući svoj štap za šetnju i ogrtač. Kad je otvorila vrata, shvatila je da se Lucas kreće daleko opreznije nego inače. Namrštila se na njega dok je skakala van. - Je li ti dobro?

- Ne.- O, Bože, tvoja noga.- Ne muči me moja noga. - Sišao je iz kočije i

veoma pomno namjestio svoj ogrtač.- Onda što te muči, Lucase? - pitala je Victoria.- Ništa u čemu bi mi noćas mogla pomoći,

ali budi uvjerena da se radujem trenutku u bliskoj budućnosti kad ćeš ti riješiti taj problem. - Stapom je udario po kočijaševu sjedalu. - Budite tako ljubazni i pričekajte nekoliko minuta. Brzo ću se vratiti.

Kočijaš je dotaknuo svoj šešir, držeći se kao da se dosađuje, te posegnuo za pljoskom što ju je držao ispod sjedala.

- Ali, Lucase, što je? U čemu je problem? - opet je pitala Victoria dok su žurili iza ugla i kroz uličicu do vrtnoga zida.

- Prisjeti se svih svojih proučavanja prirodopisa, osobito pojedinosti o reprodukciji među mužjacima različitih vrsta i siguran sam da ćeš sama doći do odgovora.

- O, Bože. - Progutala je slinu, svjesna da joj lice gori. Nije bila posve sigurna na što je mislio, ali je napokon naslutila što je vjerojatni uzrok njegova problema. - Nebesa. Nisam imala pojma. Je li ti, ovaj, veoma nelagodno, milorde?

- Nemoj izgledati tako skrušeno - rekao je i na brzinu se osmjehnuo. - Veoma sam zadovoljan rezultatima eksperimenta. Vrijedni su manjih problema što ih trenutno imam. - Pomogao joj je da se popne uza zid. - Doista sam postupio u duhu intelektualnog istraživanja, nisam li?

- Stvarno bih željela da o svemu tome prestaneš govoriti kao o eksperimentu. - Victoria je skočila u mirisan, mračan vrt te se odmaknula unatrag dok se on spuštao kraj nje.

- Mislim da će tebi biti lakše ako neko vrijeme na taj način razmišljaš o tome. - Poljubio joj je nos i koraknuo unatrag. - Laku noć, Victoria. Lijepo spavaj.

Trenutak je stajala i gledala kako on nestaje natrag preko zida, a zatim se nevoljko okrenula prema vratima staklenika. Odjednom je silno

čeznula za privatnošću svoje sobe kako bi mogla razmišljati o onome što se događa između nje i Lucasa.

Osjećaji što ih je razbudio u njoj nevjerojatni su po svojem intenzitetu, a čak su i pomalo zastrašujući. Tijekom nekoliko minuta u kočiji znala je da mu je predala veliki dio svoje samokontrole. Doslovce se stavila u njegove ruke, a on joj je pokazao moć njezina vlastitog tijela.

Zamišljeno se namrštila dok je prilazila vratima staklenika. Ne smije dopustiti da situacija izmakne kontroli. Mora biti oprezna. Ali Lucas je toliko drukčiji od svih muškaraca koje je ikad upoznala. Postaje joj sve teže logički razmišljati o njemu. Sve češće reagira na temelju emocija, a znala je da je to opasno.

Dovraga, nezadovoljno je pomislila, jednostavno nije pošteno da se udovica poput Isabel Rvcott slobodno smije upuštati u diskretne romantične veze, a neudana žena nema istu privilegiju. Barem ne neudana žena koja ima samo dvadeset četiri godine. Možda će se za deset godina moći ponašati onako kako želi, ali tko bi želio čekati deset godina da bi otkrio zagonetke koje joj je Lucas počeo razotkrivati?

I tko zna gdje će Lucas biti za deset godina, mrzovoljno je pomislila Victoria. Zasigurno će biti na selu i baviti se svojim imanjima, ženom i djecom.

To jednostavno nije pošteno.Victoria je shvatila da, ako ikad bude

eksperimentirala s tim aspektom prirodopisa,

želi provoditi eksperimente s Lucasom. Možda bi ga trebala poslušati i sve to promatrati sa znanstvenog stajališta.

Razmišljala je o razlozima za i protiv toga kad je opazila bijeli svileni šal kako leprša s kvake na vratima staklenika.

Netko od služinčadi zacijelo ga je ostavio tu kad je pošao po začinsko bilje za večeru, pomislila je. Ali valjda bi ga bila ranije opazila, kad je odlazila iz kuće kako bi se sastala s Lucasom.

Znatiželjno je uzela šal s kvake. Pod prstima je osjetila monogram, ali ga na slaboj mjesečini nije mogla pročitati.

Victoria je požurila unutra, zastala u stakleniku kako bi oslušnula, a tada je zaključila da se njezina teta vjerojatno još nije vratila s bala kod Crandallsovih. Kod njih balovi uvijek traju do zore.

Victoria se popela na kat, ušla u svoju sobu i odmah upalila svijeću. Tada je kraj šala prinijela svjetlu i pročitala monogram. Bio je u obliku kiće-nog slova »W«.

Victorijini su se prsti tresli dok je pomno savijala šal. Već je ranije vidjela slične monograme. Bili su izvezeni na rupčićima i kravatama njezina pokojnog očuha, Samuela VVhitlocka.

Jutarnja je svjetlost prodirala kroz prozore staklenika, obasjavajući spektakularnu grančicu biljke Plumeria rubra koju je Victoria pokušavala prikazati akvarelom. Mrštila se na

prikaz cvijeta što se pojavljivao na njezinu štafelaju, svjesna da se nije posve usredotočila na svoj rad, pitajući se bi li jednostavno trebala odustati od projekta. Kad se inače bavila crtanjem ili slikanjem, njezina je koncentracija bila potpuna.

Ali jutros su joj misli letjele, kovitlale se i poigravale od sjećanja na njezinu vlastitu strast vi

Lucasovu naručju prethodne noći. Nije uspijevala izbaciti te slike iz glave mada je nekoliko nemirnih sati provela u nastojanju da se smiri. Znala je da će samu sebe pretvoriti u kandidatkinju za ludnicu ako ne razriješi svoju smućenost i ne donese neke odluke.

- Tu si, Vicky, draga. Tražila sam te. - Cleo Nettleship se pojavila u prolazu između biljaka i zaputila prema svojoj nećakinji. Na sebi je imala predivnu jutarnju haljinu blijede koraljne boje. -Tako je lijep dan, nije li? Trebala sam znati da ću te ovdje naći. - Kratko je zastala jer joj je pozornost zaokupila malena biljka na pladnju. - Nebesa, jesi li vidjela novu američku peruniku koju smo prošli mjesec dobile od Chestera? Prekrasno cvjeta. Kako uzbudljivo. Moram se sjetiti da to kažem Lucasu.

Victoria se lagano trgnula i kapljica ružičaste boje pala je na papir. - Dovraga.

- Kako, molim, draga?- Ništa, teta Cleo. Samo mi je palo malo

boje. Misliš li da će perunika zanimati Lucasa?- Svakako. Zar nisi opazila kako se

zainteresirao za hortikulturu? Uči sve što može dok se priprema preuzeti svoja imanja. Ali je

posebno fasciniran novim vrstama biljaka koje stižu iz Amerike. S obzirom na brzinu kojom uči, njegovi će vrtovi u Stonevaleu jednoga dana zasigurno biti velika atrakcija - reče Cleo.

Victoria se usredotočila na stavljanje jedva zamjetljive sjenke na ružičasti cvijet. - Doista se čini da se posebno zainteresirao za tu temu, zar ne? Čini li ti se to neobičnim, teta Cleo? Čovjek je veći dio svojega života bio vojnik.

- Meni se to uopće ne čini čudnim. Samo se sjeti Plimptona i Burnevja. Dva bivša vojnika koji su se posvetili svojim imanjima i ostvarili veličanstvene rezultate u svojim vrtovima i u proizvodnji žitarica. Možda u vrtlarstvu i hortikulturi ima nečega što privlači muškarce koji su vidjeli mnogo nasilja i krvoprolića.

Victoria se sjetila Lucasova odbijanja da razgovara o okolnostima u kojima je došlo do ozljede njegove lijeve noge. - Pitam se nisi li možda u pravu kada to kažeš, teta Cleo.

- Kad već govorimo o Lucasu, draga. - Cleo je opet zastala kako bi proučila još jednu biljku koja je izbacivala mladice.

Victoria je osjetila neznatnu promjenu u glasu svoje tete i pripremila se. Cleo je rijetko kad držala lekcije, ali kad je to ipak činila, Victoria je naučila obraćati pozornost. Bez obzira na sve njezine raznovrsne znanstvene interese i bogat društveni život, Cleo Nettleship je mudra i inteligentna žena.

- Sto s njim, teta Cleo?- Ne bih željela previše reći, Vicky, draga. Na kraju krajeva, ti si ipak odrasla žena i uvijek si ostavljala dojam da točno znaš što

radiš. Ali moram priznati da nikad nisam opazila da tako mnogo vremena provodiš u društvu jednog muškarca. Niti sam te čula da nekog poznanika spominješ tako često kao u posljednje vrijeme Stonevalea. Isto tako, odnedavna se čini da veoma mnogo vremena provodi ovdje.

Victorijini su se prsti stegnuli oko kista. - Mislila sam da ti se Lucas sviđa.

- Sviđa mi se. Veoma. Nije u tome poanta, Vicky a mislim da ti to znaš. - Njezina je teta govorila blago dok je zavlačila prst u tlo jedne posude kako bi provjerila koliko je vlažno.

- Ako se čini da Lucas ovdje provodi mnogo vremena, mislim da je razlog tomu činjenica da ga ti neprestano pozivaš na predavanja i demonstracije za koje misliš da će ga zanimati - obrambeno ustvrdi Victoria.

- Istina, pozvala sam ga mnogo puta i uvijek je prihvatio. - Cleo se doimala zamišljenom. - Ali on se ne pojavljuje samo na našim raspravama o pri-rodopisu i hortikulturi, zar ne? Čini se da se u posljednje vrijeme pojavio na gotovo svakoj soareji na koju si ti išla.

Victoria s nelagodom proguta slinu. - On je prijatelj lady Atherton. Ona ga je uvela u svoj krug.

Cleo opet kimne. - Istina. A krug poznanika lady Atherton uključuje i nas, nije li tako? No bez obzira na to mislim da bi trebala dobro promisliti što želiš da se dalje događa, Vicky.

Victoria odloži svoj kist i pogleda tetu. - Zašto mi jasno i glasno ne kažeš što te zabrinjava, teta Cleo?

- Nisam toliko zabrinuta, draga, koliko bih željela biti sigurna da ti razumiješ svoj položaj u odnosu na grofa. Uvijek si tvrdila da se ne želiš udati.

Victoria se ukočila. - To je uvijek bila istina i još uvijek je tako.

Cleoino se lice smekšalo dok je promatrala tvrdoglav izraz svoje nećakinje. - U tom slučaju, Vicky, imaš određenu obvezu, čak bi se moglo reći da tvoja ženska čast zahtijeva da svojim poznanicima ne pružaš lažnu nadu. Razumiješ li što pokušavam reći?

Victoria je zapanjeno i ljutito zurila u tetu. -Misliš da sam grofu pružala lažnu nadu? Dopustila sam mu da povjeruje da ću jednoga dana prihvatiti njegovu prosidbu?

- Ni u jednom trenutku nisam pomislila da si tako nešto namjerno učinila - žurno će Cleo. - Ali u posljednje vrijeme, draga moja, počela sam se pitati neće li Stonevale tvoje zanimanje za njega protumačiti kao znak da bi možda prihvatila njegovu ponudu. Teško bi mu se moglo zamjeriti ako je tako.

Victoria se narogušila. - A što je s tvojim zanimanjem za njega? Kako bi trebao protumačiti sve tvoje mnogobrojne pozive, teta Cleo?

- To uopće nije isto, draga. Ako pogrešno protumači moje pozive, to je samo zato što ti uvijek odlučuješ doći na ista predavanja i demonstracije na kojima se on pojavljuje - mirno je objasnila.

- Tu se teško može nešto zamjeriti. Uvijek sam dolazila na najzanimljivija predavanja i govore tvojih prijatelja.

- Ne mogu ne primijetiti, draga, da si sve do nedavno rijetko dolazila na rasprave o rotaciji usjeva, njegovanju voćnjaka i vinogradarstvu - suho naglasi Cleo. - Tvoji su interesi uvijek bili više usmjereni na životinje, elektricitet i egzotične biljke.

Victoria je osjetila kako joj lice postaje veoma toplo. - Uvjeravam te, teta Cleo, da je Stonevale itekako svjestan mojega mišljenja o braku. Sigurna sam da ne bi pogrešno protumačio naše prijateljstvo.

- Sto je s tobom, Vicky? - Cleo je prišla bliže i nasmiješila se nećakinji. - Postoji li ikakva mogućnost da možda nisi tako sigurna u vlastite osjećaje po pitanju braka kao nekoć?

- Vjeruj mi, moje se mišljenje o braku nije nimalo promijenilo - Victoria reče s posvemašnjom sigurnošću.

- Oprosti mi što pitam, draga moja, no je li moguće da se poigravaš idejom o drukčijoj vrsti veze sa Stonevaleom?

Victorijin se pogled sukobio s tetinim. - Misliš da razmišljam o... ljubavnoj vezi s Lucasom?

Cleo je gledala nećakinju u oči i veoma odlučno rekla: - Nisam slijepa, Vicky. Niti mi nedostaje inteligencije. Štoviše, ja sam žena koja već niz godina hoda ovim svijetom. Vidjela sam način na koji gledaš Stonevalea kad misliš da on toga nije svjestan. Tomu dodaj njegovo očito zanimanje za tebe i činjenicu da si

normalna, zdrava mlada žena koja ne želi obvezu braka, i ja se bojim da moramo zaklju-čiti da hodaš po nesigurnom tlu. Previše bih zanemarila svoju dužnost tete kad te ne bih upozorila.

Victoria je stisnula šaku u krilu. Tupo je zurila u napola dovršeni cvijet pred sobom. - Cijenim tvoju brigu, teta Cleo.

- Ne, ne cijeniš je, mrziš je, a ja ti to ne mogu posve zamjeriti. No moramo se suočiti s činjeničama, a tu ne moraš voditi računa samo o vlastitom ugledu. Stonevaleov je također u opasnosti -reče Cleo.

Victoria naglo podigne glavu. - Stonevaleov ugled?

- Sasvim dobro znaš, draga moja, da muškarac njegova položaja ima obveze prema svojemu imenu i tituli. Jednoga dana mora oženiti društveno prihvatljivu ženu iz dobre obitelji. Ne smije se dovesti na loš glas kao zavodnik uglednih, nedužnih mladih žena. Takav bi glas odmah uništio njegove izglede za sklapanje dobroga braka i izbacio ga iz visokog društva. Niti bi on želio doći na tako loš glas. On je pristojan čovjek, Vicky.

- Sve je to tako nepošteno.- Sto je nepošteno? Da tvoj status mlade,

dobro odgojene, neudane žene posve onemogućuje čak i razmišljanje o romantičnoj vezi sa Stonevaleom? Da, doista je nepošteno. Ali društvo je veoma strogo u tim stvarima, a ti moraš poštivati većinu nepisanih pravila ako želiš preživjeti u našem svijetu. Ionako kršiš dovoljno pravila. Budi strpljiva. Sto budeš

starija, to ćeš moći zanemarivati sve više i više pravila.

- Imam dvadeset četiri godine. Već mi je prošlo vrijeme za udaju i ti to znaš, teta Cleo.

Cleo se nasmiješila i odmahnula glavom. -Jednako dobro kao i ja znaš da to nije sasvim točno. Društvo te još uvijek smatra dovoljno mladom za udaju, a veličina tvojega nasljedstva jamči da će te takvom smatrati još nekoliko godina. Moraš biti oprezna.

- Kad bih bila udovica kao Isabel Rvcott, bila bih slobodna - ukočeno progunđa Victoria.

Cleo se nasmijala i time raspršila napetost. -Razmišljaš li, kojim slučajem, o udaji za grofa kako bi ga potom uklonila s puta i stekla slobodu kakvu ima Isabel Rvcott?

Victoria joj je nevoljko uzvratila smiješak. -Stonevale me posebno zamolio da ne razmišljam o takvom postupku.

Cleo je zapanjeno zurila u nju, a zatim je pra-snula u smijeh. - Drago mi je što čujem da je Stonevale doista onako brz i inteligentan kako sam mislila. Očito ste vas dvoje došli do neke vrste uzajamnog razumijevanja. Ipak ti ne trebaju moji savjeti, Vicky. Molim te, oprosti mi što se uplećem u tvoje stvari.

Victoria se malo opustila. - Cijenim tvoju brigu, doista. I temeljito ću razmisliti o svemu što si rekla.

- Učini to. Društvo će mnogo toga tolerirati, ali postoje granice, kao što obje znamo, osobito za žene. Bilo bi mi veoma teško gledati te kako se tako rano društveno uništavaš, draga moja.

Previše uživaš sa svojim prijateljicama da bi ih izgubila -blago ju je upozorila Cleo.

- To je svakako istina. - Victoria je osjetila laganu paniku. Srce bi joj se slomilo kad se više ne bi mogla viđati s Annabellom ili nekom od svojih drugih prijateljica.

Cleo zadovoljno kimne. - Upravo tako, draga moja. Dakle, ako se sjećaš, jutros imamo zakazan razgovor s čovjekom koji vodi naše poslove. To ima nekakve veze s onim brodom u koji smo prošle godine uložile novac. Očito se sigurno vratio s lijepim teretom iz Kine. Od jutros smo bogatije za nekoliko tisuća funti. Nije li to lijepo?

To je odmah odvuklo Victorijinu pozornost. Obožavala je uzbudljivije poslovne pothvate kao što je ulaganje u brodarstvo. Malo riskiranja uvijek dodaje element zanimljivosti nekom poslu.

- Sjajno! - uzvikne Victoria. - Moramo zahvaliti gospodinu Beckfordu jer nam je preporučio taj brod. O, teta Cleo, čekaj, nešto sam te željela pitati. - Victoria je posegnula ispod svoje stolice i dohvatila svileni šal s monogramom što ga je prethodne noći našla na vratima staklenika. - Prepoznaješ li ovo?

Cleo je, lagano se namrštivši, proučavala mono-gram, a zatim vratila šal nećakinji. - Ne. Očito nije jedan od mojih. Gdje si ga našla?- U vrtu. Pitala sam poslugu zna li netko od njih nešto o šalu, ali svi su rekli da im nije poznat. Možda pripada jednom od članova tvojega Društva za istraživanje prirodopisa? -

reče Victoria, prelazeći prstom po fino izvezenom slovu »VV«.- Hmm. Možda. To je muški šal. Čekaj da razmislim. Koga poznajemo, a ime mu počinje na »VV«? Tu su VVibberlv i VVilkins, za početak. Kad ih sljedeći put vidim, moram se sjetiti pitati ih je li netko od njih izgubio šal. Je li to sve, Vicky?- Da, teta Cleo. To je sve što sam željela pitati. Idemo razgovarati s gospodinom Beckfordom o našem najnovijem poslovnom uspjehu. Možda će nam moći još nešto preporučiti.

Victoria je to mrzila priznati, ali ideja da pođe u bordel bila je velika pogreška.

Stezala je svoju čašu šampanjca i napeto sjedila u sjenkama, djelomice skrivena drečavo pozlaćenim paravanom. U ovoj i susjednoj prostoriji bilo je nekoliko tako diskretno izdvojenih područja. Sve su lampe davale veoma malo svjetlosti. Pijano smi-juljenje veoma uznemirujuće naravi dopiralo je iza većine paravana. Victoria je zadrhtala pri pomisli na ono što se događa na katu.

Bilo je veoma kasno, iza tri ujutro. Lucas je odredio vrijeme njihova dolaska. Rekao je da ne želi riskirati da nalete na nekoga tko bi bio dovoljno trijezan da prepozna Victoriju. Također je izabrao baš ovu kuću jer su ovamo dolazili oni koji žele barem malo privatnosti. Stoga ovdje postoje paravani i rasvjeta je prigušena.

Činilo se da su svi oko nje, osim Lucasa, posve pijani. Nekoliko je muškaraca bilo

ispruženo na ružičastim sofama i glasno hrkalo. Prostorija je bila

previše glasna, previše vruća i ispunjena dimom cigara. Druga je vrsta dima izlazila iz dviju ili triju neobičnih lula postavljenih tu i tamo po ružičastoj i zlatnoj odaji.

Victoria je počela osjećati mučninu. Nešto ranije vidjela je kako Lucas ležerno odmahuje rukom prema dvjema mladim ženama čije su haljine imale tako duboke izreze da su im se vidjeli rubovi bradavica.

- Večeras smo došli samo promatrati što se događa - mirno je objasnio kad se jedna od žena pobunila jer ih je odbio.

- Ali toliko je zabavnije uključiti se u igru -nagovarala ga je druga. Odmjerila je Lucasa pogledom zbog kojega joj je Victoria poželjela na glavu istresti sadržaj noćne posude.

- Sto je s mladim džentlmenom? - pitala je prva žena i zamamno se nasmiješila Victoriji. - Ne bi li želio poći na kat sa mnom? Čovječe, baš si zgodan momak. Imam lijepo zrcalo na zidu svoje sobe. U njemu sve možeš gledati. I trebao bi vidjeti moju zbirku šiba i bičeva. Jednako su fini kao i oni što se koriste za mlade lordove u školama.

Victoria je brzo odmahnula glavom i pomaknula se dublje u sjenke. Lucas ju je podrugljivo pogledao i nastavio pijuckati šampanjac, nimalo joj ne pomažući. Gotovo je mogla čuti kako govori »Rekao sam ti«.

Osim što je samoj sebi priznala da je ideja o odlasku u bordel bila loša, također je brzo dolazila do zaključka da muška odjeća nije

uvijek udobna. Njezina besprijekorno vezana kravata noćas je previše visoko podignuta i previše je steže oko vrata, na primjer. Gornji su joj nabori dopirali gotovo do ušiju i pokrivali joj bradu. Praktički se utapala u tom komadu tkanine, a Lucas je za to kriv. Iznova ju je vezao u kočiji jer je tvrdio da želi bolje sakriti njezine crte lica.

Također je insistirao na tome da zadrži šešir na glavi, povučen nisko na oči, sve dok ne nađe neko skrovito mjesto gdje će sjediti. Kao daljnju mjeru opreza, Lucas je izabrao kuću u koju ne zalaze pripadnici visokoga društva. Želio je što manje riskirati.

Osjećaj mučnine postajao je sve jači. Mora izići odavde. Nije vjerovala da bi mogla još dugo izdržati.

Upravo se kanila nagnuti prema Lucasu i reći mu da joj je dosadno i da je spremna otići kad se na drugom kraju polumračne, krcate odaje začulo klicanje. Potom je cijela skupina pijanih muškaraca i provokativno odjevenih žena odjednom utihnula.

Sredovječna vlasnica bordela, odjevena u raskošnu haljinu duboka izreza, stigla je do sredine drečavo dekorirane prostorije. Vlasničino je lice bilo maska od bijelog pudera za lice i rumenila u stilu koji je bio popularan prije nekoliko godina. Njezina je haljina bila od skupa ružičasta baršuna koji se slagao s presvlakama na stolicama, ali joj je nedostajala elegancija jednostavnosti koja je obilježje mode u uglednom društvu. Haljina se doimala jef-tinom i pretjeranom poput same žene.

- Okupite se, svi vi otmjeni džentlmeni koji noćas želite dokazati svoju energiju. Kuća vas poziva da pregledate ljupku robu koju večeras nudimo. Jamčimo da je čista djevica, baš kao i onoga dana kad je stigla na ovaj svijet. Tek je došla sa sela i još nema trinaest godina. Predstavljam vam najnoviju članicu naše plemenite profesije, malenu gospođicu Molly.

Victoria je užasnuto zurila kraj ruba paravana kad je u sredinu prostorije gurnuta djevojčica koja se doimala omamljeno, odjevena u tanku ravnu haljinicu. Molly je pogledom preletjela iscerene muškarce i nasmijane žene, te čvrsto stisnula ruke oko sebe. Smijeh je postao glasniji.

Mollyn prestrašen pogled prelazio je s jednog lica na drugo sve dok se njezine oči nekako nisu susrele s Victorijinima. Djevojčica nije skrenula pogled. Victoria je stegnula naslon za ruke svoje stolice, a mučnina u njezinu želucu naglo se pojačala.- No, dakle, počnimo licitaciju. Slatke mlade curice kakva je naša Molly nisu jeftine - rekla je vlasnica bordela.- Mislim da je vrijeme za odlazak - progunđao je Lucas dok su u prostoriji povici postajali glasniji. Još je jednom s gnušanjem pogledao vlasnicu bordela i počeo ustajati.- Ne. - Victoria je odmahnula glavom, ali nije uspijevala otrgnuti pogleda s užasnute Molly. - Ne, Lucase, ne možemo otići. Još ne.

- Dovraga, Vicky, ne želiš to gledati.- Licitiraju za nju, Lucase. Kao da je krava ili konj.

- A pobjednik će je odvesti gore i uvesti u njezinu novu profesiju - grubo zaključi Lucas. -Možda se neće čak ni potruditi oko privatnosti. Možda će to obaviti ovdje, pred publikom. Zasigurno ne želiš gledati tako nešto.- Naravno da ne. Lucase, moramo je spasiti. Lucas je zapanjeno zurio u nju dok se polako

opet spuštao na stolicu. - Spasiti je? Kako predla-žeš da to učinimo? Ovakve se stvari prilično često događaju u ovom gradu. Mlade djevojke sa sela silaze s kola sa sijenom ravno u šake beskrupuloznih starih vlasnica bordela poput ove. Djevojčice su osuđene na propast i tu se ništa ne može učiniti.

- Pa, svakako se nešto može učiniti za ovu djevojčicu - ustvrdi Victoria. - Ja ću je kupiti.

Lucas naglo udahne. - Ne znaš što radiš, Vicky.No Victoria je već promatrala mahnito

licitiranje. Imala je prednost spoznaje da je nesumnjivo bogatija od svih u prostoriji i kanila je iskoristiti tu činjenicu.

- Trideset funti - vikne neki muškarac s druge strane prostorije.

Vlasnica bordela ga je prezirno pogledala. - Za djevicu, gospodine? Ma hajde, ne možete očekivati da ću uzeti u obzir tako smiješnu ponudu. Čujmo što kažu neki plemenitiji ljudi.

- Tko može tvrditi da je još uvijek djevica? -viknuo je drugi. - Riskirat ću pedeset funti i ništa više.

- Zanimljivo - s odobravanjem će vlasnica - ali ni izbliza dovoljno. Dajte, očekivala sam

nešto bolje od ovoga mnoštva. Više potrošite na konja.

- Konja možeš jahati dulje nego djevicu - smi-juljeći se dovikne treći.

- Besmislice. Naša će vam Molly pružiti fino jahanje, zar ne, Molly, dušo? - Vlasnica je podrugljivo brižnim pokretom milovala Mollynu plavu kosu. Djevojčica je zadrhtala.

- Nije dovoljno zgodna da bi vrijedila više od osamdeset funti. I tražit ću novac natrag ako lažete o njezinu stanju.

Molly je počela plakati, a smijeh u prostoriji postao je raskalašeniji. Victoria je gledala ravno u djevojčicu, želeći da ostane jaka dok ona čeka svoj trenutak.

Licitiranje se nastavilo, ali se ponuđeni iznosi nisu povećavali onako kao na početku. Škrtost ponuda potvrdila je ono što je Victoria već zaključila. U prostoriji nije bilo mnogo onih koji su vjerovali da je sirota Molly vrijedna velikog novčanog iznosa, niti je bilo mnogo bogatih. Veoma bogati muškarci radije uzdržavaju otmjene ljubavnice, a u ovakve bordele zalaze jedino radi ležerne zabave.

Victoria je čekala još nekoliko minuta, a tada se licitiranje zaustavilo na devedeset funti. Potom je mirno podigla ruku iza paravana. - Tristo funti.

Lucas je zastenjao.Sredovječna se žena ozarena lica okrenula

prema paravanu. - Dakle, gospodine, imate izvrstan ukus, tko god bili. Izvrstan, doista. Vjerujem da je mala Molly vaša i večeras možete s njom činiti što god želite. - Potapšala

je djevojčicu po glavi. -Kako si ti sretna cura, draga moja. Tako drag, diskretan džentlmen. Pođi sada i nemoj stvarati probleme jer će biti gore za tebe.

- Ti kod sebe nemaš tristo funti - Lucas je podsjetio Victoriju kroz stisnute zube. - Teško da staroj vlasnici možeš dati osobnu priznanicu, zar ne? Shvatila bi tko si?

Victoria trepne. - Imaš posve pravo. Vrlo dobro, ti ćeš morati platiti ženi. Reci da je to u moje ime jer sam ja prilično sramežljiv. Požuri, Lucase.

- Grom i pakao - progunđao je Lucas i polako ustao. - Nemoj misliti da mi to nećeš vratiti.

- Vjeruj mi, imam taj novac - oštro će Victoria. Ustao je i zaputio se prema vlasnici bordela,

ignorirajući povike i prostačke primjedbe. Kad je stigao do sredine prostorije, lagano je gurnuo Molly prema paravanu iza kojega se Victoria skrivala. - Hajde, curo. Kreni.

Molly ga je užasnuto pogledala, a zatim je automatski reagirala na naredbu. Prošla je kroz nasmijano mnoštvo do mjesta gdje je Victoria čekala.

- Smiri se sada, sve će biti u redu - mrmljala je Victoria kad je djevojčicu uhvatila za drhtavu ruku i povela je prema vratima, spustivši šešir nisko na oči kad je povukla djevojčicu u hodnik.

Molly je bila previše prestrašena da bi se bunila. Možda joj se izlazak u noć činio boljim od odlaska uza stube. Djevojčica je malo

teturala, a Victoria je shvatila da su joj zasigurno dali nekoliko čaša vina ili možda opijum da bi je držali omamljenom.

- No, no, što vi mislite kamo vodite novi komad? Robu ne smijete voditi odavde. - Veoma krupan muškarac gruba lica stao je Victoriji na put.

On je navodno bio batler u bordelu, ali je Victoria shvatila da ima i drugi zadatak.- Moj štap za šetnju, ako nemate ništa protiv -zapovjedno je rekla.- Upravo sam vam rek'o, ne smijete curu odvesti odavde - glasno će muškarac.- Nikamo je neću odvesti - Victoria reče tonom krajnje dosade. Sjetila se što je jedna od prostitutki rekla o šibama i bičevima. - Ali imam određene ukuse. I otkrio sam da je moj štap za šetnju veoma prikladan za ono što imam na umu. Točno je prave težine, ako me razumijete.

Mala je Molly prigušila vrisak, ali je krupan muškarac malo popustio. Bilo je očito da je navikao na tako bizarne stvari.

- Znači tako je to, je li? - Nacerio se Molly. -Noćas ćeš se dobro provesti, Molly, curo.

Victoria je napeto čekala i još se jednom osvrnula preko ramena tražeći Lucasa. Još uvijek nije bio na vidiku. Kad se batler pojavio s njezinim štapom za šetnju, zaključila je da mora sama djelovati i naći put do vrata iza krupnog čovjeka.

- Dakle, mislim da će mi se više sviđati udobnost vlastite kočije za ono što imam na

umu - hladno je rekla. Krenula je naprijed i povukla Molly za sobom.

Čovjek je stisnuo oči i prekrižio snažne ruke na prsima. - Rek'o sam vam, nećete je odvesti odavde.

Victoria je učinila jedino što joj je palo na pamet. Naglo je jurnula naprijed i zabila kraj štapa ravno u čovjekove prepone.

Batler je vrisnuo i pao unatrag, psujući i stežući se. Victoria je potrčala prema vratima, vukući Molly za sobom.

- Dovraga - Lucas je izustio negdje iza nje. -Trebao sam očekivati da će se ovako nešto dogoditi.

Batler je zaurlao, a zatim se začuo snažan udarac. Victoria se osvrnula preko ramena i vidjela krupnog čovjeka ispruženog na podu i Lucasa koji je mirno posegnuo za svojim ogrtačem i rukavicama.

- Hajde - naredio je. - Uđite u kočiju.U cijeloj toj pomutnji Molly se držala za

Victoriju, a sad je, blijeda i nervozna, počela prestrašeno brbljati.

Victoria ju je potapšala po ramenu dok ju je vodila u noć. - Budi tiho, dušo. Nitko ti neće nauditi.

Kočijaš koji je dovezao Lucasa i Victoriju do bordela malo je drijemao, ali je pucnuo uzdama i doveo vozilo do njih kad ih je vidio da izlaze. Značajno je pogledao sirotu Molly dok ju je Victoria gurala u kočiju.

- Želim poći doma - cviljela je Molly dok je Victoria ulazila za njom. Djevojčica je jecala i bacila se na Victorijino rame. - Molim vas,

gospodine, samo me pustite da idem doma u Lower Burryton. Moja će mama biti silno prestrašena. Nisam smjela otići, ali su mi rekli da u gradu ima puno dobrih poslova, a mojoj obitelji tako silno treba novac.

- Tiho, tiho, u redu je. Poći ćeš kući, obećavam. - Victoria je još uvijek tješila uplakanu djevojčicu kad se Lucas pojavio u kočiji. Promatrao je prestrašenu Molly.- Pa, sad je tvoja. Sto kaniš učiniti s njom? -pitao je Lucas dok je kočijašu davao znak neka krene. - Teško da je možeš odvesti u kuću svoje tete. Nikako ne bi mogla objasniti njezinu nazočnost. Svi bi znali gdje si noćas bila.- Opet si točno rekao, Lucase. Kako veoma pronicavo s tvoje strane. Ne može poći kući sa mnom, pa je moramo poslati kući s tobom. Tvoja se domaćica noćas može pobrinuti za nju, a ujutro je ukrcati na poštanska putnička kola koja idu prema sjeveru.- Grom i pakao - reče Lucas. No činilo se da se rezignirano pomirio s neizbježnim.

Nekoliko je trenutaka vladala tišina, prekidana jedino Mollvnim jecajima.

- Je li ti dosta bordela? - na koncu je mirno pitao Lucas.

Victoria zadrhti. - Sasvim dosta. Više nikad ne želim vidjeti takvo mjesto, sve dok sam živa. Bilo je mučno, Lucase. Činjenica da su one sirote žene svedene na to da su primorane preživljavati tako što se prodaju onim groznim muškarcima protivi se zdravom razumu i pristojnosti.

- Dopustiti tebi da budeš svjedokom takvog prizora također se protivi zdravom razumu i pristojnosti - reče Lucas. - Samo sebe mogu okrivljavati jer sam ti udovoljio na tako glup način. Počinjem misliti da su naše noćne igre otišle dovoljno daleko.

Victoria se odjednom zabrinula zbog njegova neočekivano mračnoga tona. - Valjda ne misliš prekinuti naše pustolovine.

Lucas je značajno pogledao Mollv koja je još uvijek jecala. - Bolje da ovu raspravu ostavimo za drugu prigodu.

- Ali, Lucase...- Usput rečeno, duguješ mi tristo funti. -

Lucas je nagnuo glavu na jastuke sjedala i zatvorio oči. -Plus ono što će trebati izdvojiti kako bi se nju sutra ujutro otpremilo na put.

Victoria je šmrcnula. - Stvarno, Lucase. Ako si takav, pobrinut ću se da ti se odmah vrati dug.

- Nema nikakve žurbe, Vicky. Mogu čekati na naplatu.Ugrizla se za usnu. - Ali kaniš naplatiti dug? Lucas je otvorio oči i pogledao Victoriju. - O da, draga moja - rekao je - možeš biti sigurna u to.

Lucas je uzeo čašu šampanjca s pladnja u prolazu i okrenuo se kako bi pozdravio Jessicu Atherton koja mu se odlučno približavala kroz blještavo mnoštvo. Izgledala je ljupko kao i uvijek u plesnoj haljini ružičaste boje, a njezina

je kosa bila moderno ukrašena dvama češljićima posutima rubinima.

No izraz Jessicina lica podsjećao je na izraz žene koja je krenula u svetu misiju. Lucasu je palo na pamet da sve češće počinje opažati nekako neugodan izraz na ženi koju je nekoć volio i izgubio.

Ono što je ranije tumačio kao izraz privlačne čednosti sad se činilo kao da graniči s trajnim neodobravanjem. Mučilo ga je i nešto u njezinim očima, nešto uvijek daleko i žalosno rezervirano, kao da je pogledala u svijet i otkrila da ne ispunjava njezina visoka mjerila i nikad neće.

Lucas je tri ili četiri minute, koliko joj je trebalo da stigne do njega, razmišljao o svojoj nelagodi zbog izraza u Jessicinim očima. Upravo kad je stigla do njega napokon je shvatio što mu je sad kod nje smetalo. U njoj nema nikakve vatre, odjednom je pomislio, samo neugodna hladnoća anđeoske pravičnosti i djelić ženskog mučeništva. Hvala Bogu da se ne mora pripremati za odlazak u krevet kraj ovog nedodirljivog, eteričnog stvorenja, ni večeras ni bilo koje druge večeri.

Lucas je pomislio da je tijekom kratkog razdoblja koliko je na nekonvencionalni način udvarao Victoriji Huntington postao ovisan o vatri.

- Najdraži Lucase, tjeskobno sam čekala da stigneš. - Jessica mu se izmučeno nasmiješila, kao da se bojala da je tijekom nekoliko proteklih dana nekako nestao s lica zemlje. - Je li sve u redu s tobom?

- Sve je u redu, hvala na pitanju, Jessica. - Lucas je otpio malo šampanjca i pogledom potražio Victoriju u mnoštvu.

Jessica je na melodramatičan način spustila glas. - Silno sam se zabrinjavala jer nisam znala razvijaju li se naši planovi onako kako smo zacrtali. Bilo je nekih glasina, ništa konkretno, razumiješ.

Lucasu se nije sviđao način na koji je rekla naši planovi, kao da je Jessica na neki način intimno uključena u ovo udvaranje. Ali nije baš mogao zanijekati da je ona sve to pokrenula. Možda nikad ne bi upoznao Victoriju da nije bilo Jessice. - O kakvim to glasinama govoriš, Jessica?

- Samo o tome da te često viđaju s gospođicom Huntington na zabavama i soarejama, te da ste više nego jednom zajedno jahali u parku. Jedno je odlaziti na predavanja i slične događaje s njom u društvu njezine tete, ali je sasvim nešto drugo sastajati se s gospođicom Huntington u parku. Moram pitati vodi li sve to k našem željenom cilju, Lucase.

Lucas je stegnuo zube zbog načina na koji je Jessica ponovno upotrijebila riječ »našem«. - Budi tako ljubazna i nemoj se zabrinjavati zbog mene. Sasvim sam zadovoljan statusom svojega poznanstva s gospođicom Huntington.

- Doista, Lucase, ne moraš biti tako neotesan. Samo sam zabrinuta po pitanju tvojega uspjeha u toj važnoj namjeri da oženiš nasljednicu. Znam da je to tebi potrebno i dajem sve od sebe kako bih ti pomogla. Tu je još uvijek i gospođica Pilkington, znaš.

Lucas je potisnuo psovku i pokušao se doimati propisno zahvalnim. - Hvala ti, Jessica. Cijenim tvoja nastojanja. Mnogo si mi pomogla.

To ju je malo oraspoložilo. - To je najmanje što sam mogla učiniti s obzirom na našu prijašnju vezu. Iskreno se nadam da ti je jasno da ću uvijek prema tebi gajiti nježne osjećaje, Lucase.

Nježnost je otprilike sve što će Jessica Atherton ikad za bilo koga osjećati, zaključio je Lucas. U njoj nema baš nimalo vatre.

Osmjehnuo se kad je napokon ugledao Victoriju na drugom kraju dvorane. Živahno je razgovarala sa svojom prijateljicom Annabellom Lyndwood. Kad se Victoria zaljubi, gorjet će poput požara, pomislio je.

Kao da je osjetila njegov pogled na sebi, Victoria je podigla glavu i ugledala ga. Rekla je nešto Annabelli i zaputila se kroz mnoštvo.

Lucas ju je proučavao dok mu se približavala. Njezina visina i jarkožuta svilena haljina olakšavale su praćenje njezina napredovanja. Izgledala je živahno, kraljevski i gotovo nepodnošljivo provokativno. Haljina je opet imala previše dubok dekolte, naravno. Činilo se da sve njezine haljine imaju previše duboke izreze oko vrata. Ova je u njemu izazvala želju da je zgrabi, povede u vrt i spusti sićušan gornji dio haljine sasvim do njezina struka. Njezine su ga dojke neprestano ushićivale; visoke, mekano zaobljene i savršeno prikladne za dlan njegove ruke.

Dok se kretala prema njemu, usput uljudno zastajkujući kako bi pročavrljala s prijateljima,

sjetio se vrućeg, skliskog osjećaja na svojim prstima one noći u kočiji. Tijelo mu se napelo pri samoj pomisli na to. Lov na njegovu nasljednicu postaje sve naporniji zadatak.

Već mu je dojadilo odricanje od onoga za što u posljednje vrijeme osjeća da je Victoria sve spremnija ponuditi.

No kad je riječ o ovoj ženi, strategija je najvažnija, a Lucas je pomno kovao zavjeru čak i dok je podrhtavala u njegovim rukama u svojem prvom orgazmu. Prisiljavanje sebe da misli u skladu sa strategijom bio je jedini način da čvrsto zauzda vlaštitu divlju žudnju. Međutim, Lucas nije vjerovao da bi mogao izdržati još mnogo takvih »eksperimenata«.

Malo se osmjehnuo kad je vidio kako Victoria zastaje usred mnoštva i Jessici Atherton dobacuje kritički, procjenjivački pogled. Zatim je gledao kako na licu namješta veoma čaroban smiješak i nastavlja hodati. Jessica je kraj njega i dalje govorila povjerljivim tonom.

- Znaš, Lucase, malo sam se predomišljala po pitanju Victorijine prikladnosti. Točno je da su njezine društvene veze izvrsne, i doista ima veliko nasljedstvo, ali uopće nisam sigurna da ćeš njome lako upravljati.

- Bez brige, Jessica. Vjerujem da ću se snaći s gospođicom Huntington. - Lucas se naklonio Victoriji kad im se posve približila, te ležerno nastavio: - Dobra večer, gospođice Huntington. Kakva slučajnost da smo se sreli ovdje, kod Ridlevjevih. Je li vaša teta s vama? - Osjetio je kako se Jessica kraj njega ukočila i odmah zatvorila usta.

- Da, naravno - reče Victoria. - Ostavila sam je u razgovoru s lady Ridlev. Dobra večer, Jessica. Kako dražesna haljina. Nadam se da si dobro?

Jessica se brzo okrenula i na licu joj se pojavio osmijeh odlučne ljubaznosti. - Vrlo dobro, hvala na pitanju, a ti?

- Bila sam malo indisponirana proteklih dan ili dva - reče Victoria, a u očima joj je zablistalo upozorenje kad je hitro pogledala Lucasa.

- Zao mi je da to čujem - reče Jessica.- O, nije to ništa važno, samo problem s probavom. Bojim se da moje raspoloženje često djeluje na moj apetit, a priznajem da sam u posljednje vrijeme bila prilično loše raspoložena. Imaš li i ti istu reakciju na loša raspoloženja, Jessica?- Zapravo, imam. Uopće nije rijetkost da

posve izgubim apetit kad sam uzrujana. Također često patim od glavobolja - reče Jessica.

- Upravo tako. Uvijek si tako puna razumijevanja, Jessica. Tako dobro zamjećuješ. Za razliku od nekih drugih ljudi. - Victoria se naglašeno osmjehnula Lucasu.

Lucas se uspio pretvarati da ne opaža nikakav problem. - Nadam se da se bolje osjećate, gospođice Huntington.

- O, osjećat ću se daleko bolje čim budem imala priliku riješiti maleni problem koji me u posljednje vrijeme opterećuje.

- Znam što želite reći - susretljivo će Jessica. -Čovjekova se probava često poboljšava kad vrati duševni mir.

- Kako veoma točno. - Victorijin bi smiješak nadmašio sjaj sunca. Uputila ga je ravno Lucasu. -Lorde Stonevale, pitala sam se možemo li malo razgovarati?

- Stojim vam na usluzi, naravno, gospođice Huntington. - No nije ju ni pokušao povesti dalje od Jessice. Umjesto toga mirno je popio još gutljaj šampanjca. - O čemu ste željeli razgovarati sa mnom?

Victoria je značajno pročistila grlo i pogledala Jessicu. - O jednoj sitnici, milorde. Tiče se predstojećeg predavanja. Znate koliko vas zanimaju predavanja.

- Ovisi. Je li to predavanje znanstvene naravi?- Svakako. Mislim da se može opisati kao

stvar intelektualnog istraživanja.- Onda bih, prirodno, želio saznati više. -

Izvukao je sat iz džepa. - Ali nažalost, obećao sam da ću se u klubu sastati s jednim prijateljem, a bojim se da kasnim. Molim vas, recite svojoj teti da uvijek rado primam njezine pozive na predavanja i radujem se ovomu, bez obzira o čemu je riječ. Ako biste me ispričali, gospođice Huntington? Lady Atherton?

Lucas se uljudno naklonio objema ženama i pobjegao iz plesne dvorane.

To nije bio njegov prvi takav bijeg u proteklih nekoliko dana. Lucas se smiješio dok je zaustavljao kočiju. Lukavo je izbjegavao sve češće Victorijine pokušaje da s njim nasamo razgovara.

Strategija.

Bio je siguran da zna koja će biti tema razgo-vora kad na koncu dopusti svojoj nasljednici da ga stjera u kut.

Čvrsto je vjerovao da se Victoria priprema zatražiti još onakvog intelektualnog istraživanja s kakvim ju je upoznao one noći u kočiji, nakon posjeta Zelenoj svinji.

Lucas si je po tisućiti put ponovio da ne smije previše lako popustiti. Na kraju krajeva, cinično je pomislio kad se kočija zaustavila ispred stubišta njegova kluba u Ulici St. James, želio bi da ga dama ujutro nastavi poštivati.

No trebalo je voditi računa o još nečemu daleko ozbiljnijem. Vicky je njegova odgovornost. Kao njezin budući muž ima dužnost štititi je. Kad jednom bude vodio ljubav s njom, pojavit će se nova opasnost. Mogućnost da zatrudni.

Pretpostavljao je da bi na tu mogućnost trebao gledati kao na još jednu korisnu taktiku. Možda bi to i učinio još na samom početku ovog neobičnog udvaranja. Međutim, sada bi Lucas mnogo više volio da Vicky dođe k njemu zato što to ona sama želi. Shvatio je da želi da ga ona želi. Želio je da ga toliko želi da bude spremna riskirati potpunu predaju. Želio je da se uda za njega jer ga voli, a ne zato što to mora učiniti.

Lucas skrušeno odmahne glavom. Nešto u snub-ljenju Victorije Huntington prijeti da će njegov bistar, hladan vojnički mozak pretvoriti u romantičnu kašu.

Klupska se igračnica doimala posve drukčijom od one u koju je Lucas odveo

Victoriju. Ovamo smiju dolaziti samo džentlmeni ugledni po rođenju i glasu koji ih bije. Ugođaj oko stolova pokrivenih zelenom čohom bio je daleko diskretniji i otmjeniji. Ali ulozi su viši u ovome klubu nego u zloglasnim gradskim četvrtima, a mogućnost propasti golema.

Međutim, mogućnost dobitaka je također bila veća, a budući da je daleko vjerojatnije da su igre u ovom okruženju poštene, ovakvi su klubovi mjesta kamo je Lucas dolazio kako bi zaradio za život.

- Čujte, Stonevale, želio sam razgovarati s vama. - Ferdie Merivale je ustao i požurio prema Lucasu kad ga je vidio kako ulazi u prostoriju.

Lucas je podigao bocu klareta i ulio piće u čašu.

Uzdigao je obrvu prema mladom čovjeku pitajući se hoće li ga izazvati na dvoboj jer ga je nastojao spasiti u Zelenoj svinji. Tada se zapitao kako bi takvu situaciju objasnio dami koja ga je zapravo uvalila u nevolje. O, usput rečeno, Vicky, momak za kojega si tražila da ga spasim odlučio je da će me sutra ujutro pokušati ubiti.

Barem je Molly, djevojčica sa sela, otputovala iz grada i zasigurno se neće brzo vratiti ovamo.

- O čemu je riječ, Merivale?Ferdie je porumenio i prošao prstom ispod

izrazito visokog nabora svoje kravate. Ali njegov je pogled bio odlučan i izravan. - Želio sam vam zahvaliti, milorde.

Lucas je stisnuo oči u nijemom iznenađenju. -Zar doista? Na čemu?

- Na vašem uplitanju neku večer - hrabro je nastavio Merivale. - Ne vjerujem da sam tada pokazao prikladnu zahvalnost. Popio sam nekoliko čaša klareta prije početka kartanja, znate.

- Čaša ili boca?- Boca - skrušeno prizna Ferdie. - U svakom

slučaju, nisam nikako mogao znati kakav glas bije Duddingstonea. Otad sam shvatio da ugledni muškarci ne igraju karte s njim.

- Inteligentni muškarci ne kartaju s njim - ispravio ga je Lucas. - Drago mi je da ste shvatili što je on. Neću vam dosađivati lekcijom o vašoj odgovornosti spram imena i imanja, ali biste ipak trebali dobro razmisliti prije nego riskirate veći gubitak no što si ga možete priuštiti u kartanju s bilo kime, uglednim ili ne.

Merivale se nasmiješio. - Jeste li posve sigurni da mi nećete dosađivati lekcijom? Posve je nepotrebna, znate. Dajem vam riječ da sam slušao tri ili četiri lekcije od svoje majke.

Lucas se nasmiješio. - Ispričavam se. Bojim se da sam previše vremena proveo u vojsci. Čovjek se navikne na davanje upozorenja zelenim časnicima. I poštedite me svojega zahvaljivanja, Merivale. Iskreno rečeno, te večeri zapravo nisam imao nikakvu namjeru spašavati vas. Tada sam imao druge stvari na umu.

- Zašto ste se onda potrudili, gospodine? - upita Merivale.

- Moj se, ovaj, prijatelj sažalio nad vama i predložio da nešto učinim. Udovoljio sam mu. To je cijela priča.

- Uopće ne vjerujem u to, gospodine. Bili ste tako ljubazni i izvukli me iz situacije u kojoj sam mogao mnogo izgubiti i želim da znate da ostajem vaš dužnik. - Ferdie Merivale se lagano naklonio, a zatim se vratio k svojim prijateljima za šankom.

Lucas je odmahnuo glavom u tihom čuđenju. Victoria je imala pravo. Ferdie Merivale ipak nije tako loš. Ako se nastavi razvijati tom brzinom, momak bi doista mogao služiti na čast svojoj tituli i obitelji.

Međutim, ništa od toga nije opravdavalo činjenicu da je Victoriju gotovo pregazila kočija zato što je on bio zauzet otpremanjem Merivalea. Svaki put kad bi se sjetio tog prizora, Lucasovim bi tijelom prostrujala hladnoća.

Nastojao se otresti tog osjećaja. Večeras ima posla. Uzeo je bocu klareta i prešao na drugu stranu prostorije kako bi vidio tko igra karte.

Morao je pojačati svoje financijske rezerve. Nevjerojatno je skupo kretati se u Victorijinim

društvenim krugovima.Jedino što ga je doista ljutilo u ovom

udvaranju bila je činjenica da je novac što ga troši na vanjske znakove društvenog statusa, potrebne radi kamuf-laže, novac što ga nije mogao utopiti u gladno tlo Stonevalea.

Lucas se tješio spoznajom da čovjek katkad mora riskirati kako bi si osigurao veći profit.

Uskoro je našao ono što je tražio - igru vista gdje su ulozi dovoljno visoki da udovolje njegovim trenutnim financijskim potrebama. Odmah su ga pozvali da im se pridruži. Lucas je prihvatio poziv i odložio bocu na stol.

Zapravo će večeras veoma malo popiti. Odavno je naučio da mu bistra glava pruža veliku prednost u igri u kojoj njegovi protivnici obično vole skupljati snagu beskonačnim bocama porta i klareta. Boca klareta kraj njegova lakta samo je još jedna kamuflaža.

Mnogo kasnije, nakon gotovo četiri sata igranja, Lucas je zaključio da ima dovoljno za svojega krojača i postolara, kao i za zadovoljavanje potreba svojeg malobrojnog osoblja u nekoliko narednih tjedana. Ispričao se, ustao od stola i pošao po svoj šešir i ogrtač.

Shvatio je da je umoran. Napetost i koncentracija tijekom kartanja često su u njemu ostavljale osjećaj iscrpljenosti. No znao je da su upravo ta napetost i koncentracija ono što mu pomaže da često pobjeđuje.

Muškarci iz visokog društva često igraju divlje, bez mnogo razmišljanja i analiziranja. Kockanje je bio samo još jedan način pokazivanja nečijeg bogatstva i stila, metoda pojačavanja nečijeg osjećaja moći i muževnosti, impresioniranja ostalih za stolom svojom hladnokrvnošću.

Golemi se gubici podnose uz ležerni prezir, kao da novac ništa ne znači. Ali nije bila nikakva tajna da su neki muškarci odlazili kući i ondje si prislonili pištolj uz glavu nakon katastrofalnih gubitaka za kartaškim stolom.

Lucas je mnogo više volio dobivati te je silno pazio da tako bude. Doista, čovjek koji je dobar u strategiji može prosperirati za kartaškim stolovima.

Bio je na pola puta do vrata kad je opazio da ga Edgevvorth promatra s mjesta kraj kamina. Mrzovoljna antipatija drugoga muškarca bila je opipljiva, ali to Lucasa nije osobito zabrinjavalo. Osjećaj je bio uzajaman. Nimalo mu nije smetalo što je prije dva tjedna Edgevvorthu oteo poveći iznos. Lucas također nije imao namjeru ikad više sudjelovati u kartaškoj igri u kojoj igra i Edgevvorth.

- Dobra večer, Stonevale. Uživate u svojoj nevjerojatnoj malenoj nasljednici? - Edgevvorth je govorio dovoljno glasno da privuče Lucasovu pozornost. - Veoma zanimljiva mlada dama, nije li?

Lucas je proučavao Edgevvorthov izazovan izraz lica i pitao se može li ga jednostavno ignorirati. Vjerojatno ne. Mladi Merivale i njegov prijatelj su čuli primjedbu. Već su okretali glave kako bi vidjeli Lucasovu reakciju.

- Ne raspravljam o uglednim ženama s čovjekom vaše vrste, Edgevvorthe - blago će Lucas. -Kad bolje promislim, ne vjerujem da bih s vama raspravljao o bilo kakvim ženama.

- Priča se da se dama o kojoj je riječ nikad ne namjerava udati - nastavio je Edgevvorth, ignorirajući jasno upozorenje u Lucasovu glasu. - Budući da brak nije mogućnost, smijemo li pretpostaviti da za gospođicu Huntington na umu imate druge ciljeve? Na

kraju krajeva, vas dvoje ste tako često viđeni zajedno da se čovjek mora pitati kakva je vrsta vaše veze.

Ovo proizlazi iz činjenice da je poznat kao osoba kojoj dugo treba da se naljuti, skrušeno je pomislio Lucas. To što nije otvoreno optužio Edgevvortha one večeri kad su igrali karte očito je ohrabrilo čovjeka.

Lucas je zamišljeno pijuckao klaret, svjestan svoje publike. Merivale i njegov prijatelj su se sad već mrštili, čekajući da vide kako će Lucas razriješiti ono što je bilo na granici slabo prikrivene uvrede Victorijinoj časti.

- Bilo bi mudro odoljeti iskušenju da se previše nagađa o društvenim aktivnostima gospođice Huntington - reče Lucas. - Osim, naravno, ako netko nije spreman pojaviti se u zoru na polju Clery u pratnji dvojice sekundanata.

Malena skupina što su je činili Edgevvorth, Merivale i njegov prijatelj naglo se ukočila.

Edgevvorth je promatrao Lucasa kroz spuštene trepavice. - Što bi to točno trebalo značiti, Stonevale?Lucas se hladno osmjehnuo. - Upravo ono

što sam rekao. Kao što vi sasvim dobro znate, spreman sam zanemariti sitnicu kao što je varanje na kartama. Međutim, nisam tako velikodušan kad se netko nabacuje blatom po imenu nedužne mlade žene. Odluku prepuštam vama, Edgeworthe.

Edgevvorth se odgurnuo od police iznad kamina, a lice mu je dobilo gnjevno rumenu boju.

- Proklet bio, Stonevale. Proklet bio do pakla i natrag, gade jedan. Zar misliš da će te sreća uvijek pratiti? - Okrenuo se na peti i brzo izišao iz prostorije.

Merivale i njegov prijatelj zabezeknuto su gledali kako Edgevvorth odlazi. Lucas je progutao mnogo veću količinu klareta od onoga što je cijelu večer popio. Smatrao se sretnim jer Edgevvorth nije želio igrati nikakvu igru u kojoj špil nije označen.

- Dobri Bože - reče Ferdie Merivale i lanenim rupčićem obriše čelo. - Na trenutak sam pomislio da ću prvi put biti pozvan za sekundanta. Moram reći da ste savršeno riješili taj problem, gospodine. Doista se ne može dopustiti da se na takav način spominje ime gospođice Huntington.- Sasvim točno - dometne Merivaleov prijatelj.

- Gospođica Huntington je veoma časna žena. Plesala je sa mnom na mojem prvom balu kad sam bio prokleto siguran da ću ispasti prava budala na plesnom podiju. Nakon dva plesa s njom osjećao sam mnogo više samopouzdanja, a nakon što su me vidjeli s njom, nisam imao nikakvih problema kad sam druge mlade dame pozivao na ples, vjerujte mi.

- Bila je izrazito dobra prema mojoj sestri - doda Merivale. - Sirota je Lucinda bila užasno sramežljiva kad je prije godinu dana debitirala u društvu. Ukočena od straha, moglo bi se reći. No gospođica Huntington ju je uzela pod svoje i pokazala joj kako se treba ponašati u društvu. Mama joj je bila beskrajno zahvalna, doista.

Kao prijateljica gospođice Huntington, Lucinda je uskoro primila nekoliko izvrsnih pozivnica.

- Edgevvorth se odmah povukao, nije li? - zadovoljno primijeti drugi mladi čovjek. - No s druge strane, u posljednje sam vrijeme čuo glasine da taj čovjek nije sklon nikakvim poštenim igrama.

- Vjerujem, gospodine - polako će Merivale -da se Edgevvorth ljuti na vas zbog one malene scene za kartaškim stolom prije nekog vremena. Svi znaju da ste previše dobar igrač da bi vam cijeli špil karata slučajno pao na pod. Nakon što ste zatražili novi špil i počeli pobjeđivati, ljudi su počeli sumnjati u Edgevvorthovu nevjerojatnu sreću u prošlosti. U današnje mu je vrijeme sve teže i teže ubaciti se u neku igru. Ne bih se iznenadio kad bi se uskoro počelo pričati o tome da će ga izbaciti iz njegovih klubova.

- Zanimljivo. - Lucas kratko kimne dvojici mladih ljudi. - Ako biste me ispričali, moram poći.

Trenutak kasnije Lucas je sišao stubama ispred ulaznih vrata kluba i zaustavio najbližu kočiju. Unutra se ispružio na sjedalo i duboko udahnuo. Morao je razmisliti.

Polako je trljao čeljust i zurio u noć. Ova igra s Victorijom postaje sve opasnija. Osim veoma stvarnih fizičkih opasnosti u njihovim ponoćnim pustolovinama sad je tu i istinska opasnost za njezin dobar glas. Ubijanjem Edgewortha u dvoboju glasine se ne bi zaustavile, ako se počnu širiti.

Ne može dopustiti da Victoria bude povrije-đena, mračno si je rekao Lucas. Sve je to stiglo u veoma ozbiljnu fazu. Sa svakim ponoćnim izlaskom poigravaju se sa sve većom opasnošću da će ih netko razotkriti, a jezici rade punom parom svaki put kad su zajedno viđeni na zabavama ili u parku.

Lucas je sad već dovoljno dobro poznavao Victoriju da bi znao kako bi ona, čak ako bi on i odbio pratiti je u novim noćnim pustolovinama, vjerojatno našla neki način da sama luta naokolo. Postala je veoma samouvjerena u svojoj muškoj odjeći.

Postoji i druga mogućnost, razmišljao je Lucas. Ako joj on više ne bude osiguravao pratnju, lako bi mogla naći drugog muškarca koji će biti spreman udovoljavati njezinim željama. A tu misao nikako nije mogao podnijeti.

Lucas je nesvjesno masirao nogu dok je proučavao vlastitu logiku. Bilo je jasno da opasno udvaranje mora završiti, i to uskoro. Jedino je rješenje što prije oženiti Victoriju.

Njegovi živci neće moći podnijeti još mnogo ovog divljeg, nepromišljenog, ponoćnog snubljenja.

Dva dana kasnije Lucas je prekrižio ruke na prsima i namršteno promatrao Victoriju koja se opet nemirno vrpoljila na susjednom sjedalu. Pretvarala se da ne opaža njegov prijekoran pogled dok je namještala skute svoje haljine.

Kraj Victorije je sjedila Cleo Nettleship i pozorno slušala govornika, gospodina Elihua VVinthropa, koji je držao stimulativno

predavanje s naslovom »Nabrajanje načela uzgoja heljde«.

Zapravo se Lucasu predavanje činilo stimulativnim. Već je stvarao planove o tome kako će na nekim poljima Stonevalea posijati heljdu. Ta je žitarica izvrsna hrana za goveda i ovce, a prema VVinthropovim tvrdnjama, često je jedu i ljudi na kontinentu. Naravno, svi znaju da bi ljudi na kontinentu pojeli doslovce bilo što. Ipak, dolazilo je do periodičnog manjka pšenice diljem Engleske, a heljda bi mogla biti prikladna zamjena.

Victoria je počela nestrpljivo lupkati nogom. Lucas je znao da vjerojatno ne bi smio biti previše strog prema njoj. Očito je danas poslijepodne imala druge stvari na umu, a on je bio prilično siguran da zna što je čini tako nemirnom.

Lucas je prikrio brz osmijeh zadovoljstva. Nije mu bilo ni na kraj pameti olakšati dami. Sad kad ju je upecao, morat će se malo više potruditi kako bi došla do cilja.

Na trenutak si je dopustio nekoliko uzbudljivih sjećanja na njezinu slatku strast, a tada je, kad je shvatio što to čini njegovim preponama, opet svu pozornost posvetio govorniku. VVinthrop je sad naširoko govorio o različitim metodama gnojenja heljde.

- Veoma poučno - ustvrdila je lady Nettleship po završetku predavanja. - Premda priznajem da me daleko više zanimaju predavanja o egzotičnim biljkama. Ipak, čovjek bi doista trebao poznavati najnovije tehnike

koje se koriste u domaćem poljodjelstvu. Je li vam bilo zanimljivo, Lucase?

- Veoma. Još vam jednom zahvaljujem što ste me obavijestili da će predavanje biti održano danas.

- Kad god želite, kad god želite. Jesi li spremna za polazak, Victoria?

- Da, teta Cleo. Posve sam spremna. - Victoria je ustala uzimajući svoj šeširić i torbicu.

- Pa, ne smijemo baš tako brzo odjuriti odavde. Vidim jednu ili dvije osobe s kojima bih trebala popričati. - Cleo se s entuzijazmom osvrnula po prostoriji. - Odmah ću se vratiti.

Victoria je Lucasu dobacila značajan pogled ispod trepavica kad su krenuli prema izlazu predavaonice. Pogledao ju je uživajući u prizoru što ga je činila ovako odjevena u dražesnu žutu jaknu i bijelu haljinu za šetnju. Izgleda veoma ljupko, pomislio je s osjećajem posesivnog ponosa. Uljudno ju je poveo prema izlazu kimnuvši glavom nekolicini članova Društva s kojima se sprijateljio.

Izlazak iz dvorane malo je potrajao jer se nekoliko ljudi zaustavilo kako bi razgovarali s njima. Lucas je osjećao kako Victoria treperi od nestrpljenja kraj njega.

- Zar nešto nije u redu? - na koncu je posve ležerno pitao dok su stajali na izlazu i čekali

lady Nettleship.- Ne, ali Lucase, moram razgovarati s tobom.- Znači nešto ipak nije u redu?

- Sve je u redu. Samo želim s tobom nasamo razgovarati, a nije mi se pružila prilika za to od one noći kad smo - Prekinula se i porumenjela. Potom je hrabro pročistila grlo i dovršila rečenicu: - Od one noći kad smo bili u Zelenoj svinji.

- Kad već govorimo o tome, neku sam večer u klubu naletio na Ferdieja Merivalea. Bit će ti drago znati da nije bio ni izbliza onako ljutit na mene kako sam očekivao. Čak mi je zahvalio što sam ga spasio. Čini se da se opametio i osjeća da se za dlaku izvukao.

Victorijine su se oči na trenutak razvedrile. -Tako mi je drago. Ferdie i njegova sestra su mi uvijek bili dragi.

- Šteta što mu ne mogu reći da tebi duguje zahvalnost, a ne meni. Bojim se da bih ga ja bio prepustio njegovoj sudbini.

- Samo zato što si bio tako opterećen potrebom da zaštitiš mene - reče Victoria s dirljivom odano-šću. - Inače sam sigurna da bi i sam nešto učinio za tog momka. I bio si veoma susretljiv u slučaju male Molly, također.

Lucas se kiselo osmjehnuo. - Hoćeš li večeras biti kod Foxtonovih?

- Da, ali znaš kako je teško naći malo privatnosti u takvim gužvama. Lucase, zašto sutra poslijepodne ne dođeš jahati u park? Pobrinut ću se da i ja budem ondje.

- Bez obzira koliko bih to želio, bojim se da imam jedan drugi dogovor.

Victorijino se lice snuždilo. - Doista? Jesi li posve siguran da ne možeš doći? Čak i na samo nekoliko minuta oko pet?

Sažalio se nad njom. Sirota je žena otplivala tako daleko od obale da se zasigurno neće uspjeti sama vratiti. Lucas je razmišljao kako će je točno spasiti. - Ne volim poslijepodne jahati u parku, Vicky. Prevelika gužva.

- Da, znam, ali jednostavno moram razgovarati s tobom. Ako mi se nećeš pridružiti u parku, moraš večeras doći u vrt. Ondje možemo razgovarati. -Victoria je utišala glas. - Ovo je veoma važno, Lucase.

- Bojim se da za večeras nisam planirao jednu od naših malenih pustolovina. Te stvari ipak treba isplanirati, znaš.

- Dovraga, Lucase - tiho je procijedila - ne planiram pustolovinu. Ali te želim vidjeti. Bila bih ti veoma zahvalna kad bi me uspio ubaciti u svoj pretrpani raspored.

Lucas ju je pomalo iznenađeno pogledao. -Zvučite uzrujano, gospođice Huntington.

Victoria se vrpoljila. - Uzrujana sam, lorde Stonevale. Ponašaš se krajnje naporno.

- Samo mislim na tvoj dobar glas, Victoria. Ovih dana moramo biti veoma, veoma oprezni - upozorio ju je Lucas, osvrnuvši se naokolo kako bi naglasio svoje riječi.

- Briga me za moj dobar glas. Moram razgovarati s tobom.

Iznenadilo ga je, i pomalo zagrijalo, njezino insistiranje. Očito je bila na rubu strpljenja. Sam Bog zna da je i on više nego spreman za sljedeću fazu svega ovoga. Vrijeme je da se okonča njezina fru-striranost, kao i njegova.

- Vrlo dobro - reče Lucas, kao da pomno raz-mišlja o tome - provjerit ću svoj rokovnik i

vidjeti mogu li odvojiti nekoliko minuta i doći u tvoj vrt negdje oko ponoći. Hoće li to biti u redu?

- Previše si ljubazan, milorde.Lecnuo se na sarkazam u njezinu tonu. - Nije

to ništa.- Počinjem vjerovati da se poigravaš

mnome, Lucase.Uzdigao je obrve. Nikad ne smije smetnuti s

uma da je ta žena izrazito pronicava. - Dat ću sve od sebe kako bih noćas bio u tvojem vrtu u uobičajeno vrijeme. A sada, ako bi me na trenutak ispričala, vidim Tottinghama ondje u kutu. Obećao je da će mi posuditi svoj primjerak knjige Prirodopis i antikviteti Selbornea. Želim je pročitati otkako mi ju je spomenuo.

- Ne trebaš Tottinghama time gnjaviti, milorde - hladno će Victoria. - Ako večeras uspiješ doći na sastanak sa mnom, dopustit ću ti da posudiš moj primjerak.

Nasmiješio se. - Victoria, slatka moja, pokušavaš li me kojim slučajem podmititi?

Još je više porumenjela i naglo se okrenula kako bi potražila svoju tetu.

Lucas ju je vidio kako ga čeka u sjenci stabla kad se popeo preko vrtnog zida. Bila je elegantan duh obavijen smeđim baršunastim plaštem obrubljenim žutim satenom. Isti plašt što ga je nosila ranije te večeri na balu kod obitelji Foxton.

Oprezno se spustio na tlo, oslanjajući se na desnu nogu, a lijevom se koristeći prvenstveno za ravnotežu. No bez obzira na oprez, kratak je

skok izazvao oštar bol u njegovoj ozlijeđenoj nozi. Nije mu osobito pametno penjati se preko vrtnih zidova.

Lucas se uspravio, lagano izmasirao staru ranu i zapitao se kako se dogodilo da tako dugo pleše kako Victoria svira. Dopustio je da ga dama voza.

Krajnje je vrijeme da je odvede u krevet i učini svojom. Daleko bi više volio da je najprije oženi, ali ako to nije moguće, uzet će ono što može dobiti. Sama pomisao da bi mogao provesti udobnu noć u krevetu s Victorijom, umjesto da luta naokolo u unajmljenim kočijama i očijuka s katastrofom, bila

je dovoljna da mu popusti bol u nozi i da samog sebe uvjeri kako će krevet zasigurno dovesti do braka.

- Lucase? - Njezin je glas bio najblaži šapat dok je kroz vlažnu travu hodala prema njemu. Podigla je lice zastrto kapuljačom i pogledala ga slatkim, ranjivim izrazom lica od kojeg mu se stegnulo srce.

Zastenjao je i zavukao ruke ispod kapuljače kako bi joj obujmio lice. Bez riječi je sagnuo glavu kako bi se žedno napio na njezinim ustima. Kad ju je na koncu pustio, cijelo mu je tijelo bilo napeto od žudnje.

- Dovraga, bilo je teško gledati te kako večeras kod Foxtona plešeš s jednim muškarcem za drugim - progunđao je uz njezin vrat.

- Lucase, molim te, ne smiješ me noćas tako ljubiti. Nema vremena. Moja će se teta uskoro vratiti kući. Rekla sam joj da me boli glava kad

sam otišla s bala. Vjerojatno će čim se vrati kući poći ravno u moju sobu kako bi pogledala je li mi dobro.

- Što je to tako važno da ponovno ugrožavamo tvoj dobar glas, Vicky?

Čvršće je stegnula baršunasti plašt oko sebe, hrabro ga pogledavši u oči. - Mislila sam da će mi biti lako ovo reći, ali vidim da uopće nije lako.

Želio ju je privinuti na svoja prsa i uvjeravati je da mu ništa ne mora reći, ali je odolio iskušenju. Sama mora učiniti taj korak. Strategija, podsjetio se.

Strategija i očajnička želja da ga kasnije ne okrivljuje da ju je zaveo. Daleko je bolje za oboje da sama organizira vlastiti pad u krevet s njim.

- Slušam, slatka moja.

Odlučno je uzdigla bradu. - U posljednje sam vrijeme mnogo razmišljala, milorde.

- To nije uvijek dobro. Otkrio sam da previše razmišljanja katkad može izazvati nemir u duši.

- Pa, mene već muči nemir u duši. - Odmaknula se od njega, okrenula se i hodala amo-tamo po travi. Činilo se da nije svjesna da vrhovi njezinih satenskih večernjih cipelica postaju mokri. - U mislima sam mnogo puta razmotrila taj problem. Iz razloga za koje sam sigurna da ćeš ih razumjeti, to je tema o kojoj je gotovo nemoguće bilo s kim drugim otvoreno raspravljati, čak ni s mojom tetom.

- Razumijem - ozbiljno je rekao. - Ima nekih stvari o kojima ne možemo raspravljati, čak ni s nama bliskim osobama.

- Da, upravo tako. - Okrenula se i zaputila u suprotnom smjeru. - Vjerujem da sam ti rekla kako se ne želim udati.

- Nekoliko puta.- Međutim, u posljednje sam vrijeme otkrila

da nisam posve protiv... ovaj... romantične veze s muškarcem.

- Shvaćam.- Drago mi je, jer mi je ovo veoma teško

izgovoriti. - Okrenula se i zaputila natrag putem kojim je došla. - Sjećaš li se, ovaj, onoga što se neku večer dogodilo u kočiji nakon što smo otišli iz Zelene svinje?

- Veoma jasno.Zavukla je glavu dublje ispod kapuljače. -

Zapanjilo me otkriće da veza između muškarca i žene može biti tako... tako intenzivna.

Prikrio je smiješak. - Drago mi je da ti se to iskustvo činilo ugodnim.

- Ugodnim. - Zaustavila se i okrenula prema njemu, a oči su joj se doimale golemima na blijedoj mjesečini. - Bilo je daleko više od ugodnog, milorde. Bilo je prilično čudno u nekim aspektima, ali veoma, veoma uzbudljivo. Zapravo, zapanjujuće predivno.

Opčinjavala ga je njezina iskrenost. - Laskaš mi.- Ni slučajno. - Nastavila je hodati. - Lucase,

mnogo sam razmišljala o tome i zaključila sam da želim ponoviti taj doživljaj. Zapravo, zaključila sam da bih željela otkriti sve što se može otkriti u toj vrsti doživljaja. U svrhu intelektualnog istraživanja, razumiješ.

- Intelektualnog istraživanja - polako je ponovio. - Pomalo poput skupljanja kukaca, čini mi se.

- Valjda bi se i tako moglo reći.- Hoćeš li me staviti kao izložak u kutiji kad

završiš sa svojim istraživanjima?Victoria ga je namršteno promatrala ispod

kapuljače. - Lucase, da se nisi usudio zadirkivati me. Posve sam ozbiljna.

- Da, to vidim.- Govoreći posve otvoreno, željela bih s

tobom imati romantičnu vezu kakvu Isabel Rvcott ima sa svojim prijateljem Edgevvorthom.

- Dobri Bože, iskreno se nadam da nije tako. Victoria je stala i okrenula se prema njemu sa

šokiranim, posramljenim izrazom lica. - Ne želiš me?

Odmah je shvatio kako je protumačila njegove riječi. Pošao je naprijed i grubo je povukao u zagrljaj te joj pokrio usta svojima u poljupcu u kojem se osjećala tako vatrena posesivnost da je zadrhtala. Kad ju je na koncu pustio, obuhvatio joj je lice rukama i pogledao je, svjestan da mu u očima vjerojatno plamti žudnja i potreba.

- Želim te više nego sam ikad išta želio na ovom svijetu. Nemoj to zaboraviti, Victoria. Bez obzira što će se dogoditi, obećaj mi da to nikad nećeš zaboraviti.

Obavila mu je prste oko zapešća i drhtavo se nasmiješila. - I ja želim tebe, Lucase. Nikad nisam osjećala ništa slično ovoj potrebi što je

osjećam za tebe. Molim te, hoćeš li voditi ljubav sa mnom?

- Vicky. O, Vicky, moja slatka, tvrdoglava, strastvena djevojko. - Stisnuo ju je uza se, a u glavi mu se vrtjelo od neobične kombinacije strasti, nježnosti i olakšanja. - Vodit ću ljubav s tobom dok ne planeš, a tada ću ti se pridružiti pa ćemo zajedno gorjeti.

- To ne zvuči osobito ugodno, milorde - primijetila je, a glas joj je bio prigušen uz njegov ogrtač.Nasmiješio se. - Čekaj dok ne probaš. Tiho se nasmijala i obavila mu ruke oko struka. Čvrsto ga je stisnula. - Lucase, tako sam uzbuđena.

- I ja sam - šapnuo je, a tada je polako dodao: - To je gotovo kao da si pristala udati se za mene.

Ukočila se. - Lucase...- Gotovo, ali ne sasvim. Smiri se, Vicky. Ne

želim te uplašiti, ali sad već sigurno znaš da ne bih imao ništa protiv da među nama postoji nešto više od romantične veze. Bi li željela razgovarati o braku umjesto o romantičnoj vezi? - Zadržavao je dah moleći se u sebi da ona kaže da i sve bi odjednom postalo veoma jednostavno.

- Hvala ti, Lucase. To je veoma lijepo od tebe, znaš. Posve nepotrebno, ali lijepo. Doista cijenim tvoju ponudu, jer te sigurno ništa nije obvezivalo da je izneseš - rekla je i ozareno se smiješila.

- Ali odgovor je ne?- Znaš da jest, ali još jednom hvala što si

pitao. - Podigla je glavu i usnama lagano

dotaknula njegove. Zatim mu se blistavo nasmiješila. - Dakle, prijeđimo na razrađivanje planova.

Prilično ležerno odbijanje njegove prosidbe raz-dražilo je Lucasa. Mlada dama misli da sve može imati a da ne plati cijenu. Možda je vrijeme da joj se pokaže kako ovo neće biti baš tako lako i jednostavno kako ona misli.

- Vrlo dobro. Kada?Trepnula je. - Sto kada, milorde?- Kad ćemo organizirati naš prvi ljubavni

sastanak? I kako? Jesi li razmišljala o tome? Treba malo promisliti. Isto tako, tu je i pitanje prikladnog mjesta, nije li? Ne možemo jednostavno unajmiti kočiju da nas vozi po Londonu nekoliko sati dok mi vodimo ljubav na jastucima. Veoma neudobno i ja ne bih želio da kočijaš nagađa o onome što se događa unutra - objasnio je.

Njezin je izraz lica od iznenađenog prerastao u zaprepašten. - Mislila sam... mislila sam da ćeš se ti pobrinuti za te sitnice. To jest, pretpostavila sam da znaš kako se organiziraju takve stvari, Lucase.

- Ni slučajno. Nikad u životu nisam imao romantičnu vezu tako intimne naravi s mladom damom tvoje vrste. To se uglavnom ne radi, Victoria. Barem to ne rade muškarci koji sebe smatraju džentlmenima. Dovela si me u pomalo nezgodan položaj, znaš.

Zastenjala je. - Teta Cleo me upozorila da se ne poigravam samo vlastitim ugledom, već i tvojim.

- Je li doista? - Lucas se nije osobito iznenadio kad je čuo da je lady Nettleship pogodila kamo vjetar puše. Pitao se kakvi su Cleoini pravi stavovi o cijeloj situaciji. - Lady Nettleship je veoma pronicava žena. Očito joj se ne sviđa pomisao da se ti tako poigravaš svojim dobrim glasom.- Ili tvojim. Lucase, razumijem da ovo nije lako za tebe, i zasigurno postoje određene opasnosti. Nisam tako glupa da to ne bih razumjela.

- To otkriva tvoju inteligenciju, Vicky. Ugrizla se za usnu i iskosa ga pogledala. -

Pretpostavljam da doista nije pošteno s moje strane da to tražim od tebe.

- Kao što si rekla, ne može se zanijekati da postoje neke opasnosti.

Uzdahnula je, a uzdah je zvučio veoma nesretno. - Posve si u pravu. Nije u redu da ugrožavam tvoj ugled, kao ni svoj, zar ne? Možda bismo jednostavno sve to trebali zaboraviti.

- Moja ponuda nudi moguću alternativu - oprezno je počeo.

Srdačno mu je potapšala ruku, kao da je on dobroćudni psić. - Tvoja je bračna ponuda veoma simpatična, Lucase. Ali bojim se da je jedina prava alternativa za mene pričekati još nekoliko godina dok me doista svi ne počnu smatrati usidjelicom. Možda tada nikoga neće biti osobito briga ako odlučim poći stopama lady Rvcott. Molim te, oprosti mi, Lucase. Žao mi je što sam uopće započinjala razgovor o toj temi.

Obuzela ga je panika kad je shvatio da se već povlači. Štoviše, jedinom alternativom smatra namjeru da ostane usidjelica, a ne udaju. Ako je pusti od sebe, možda mu se više nikad neće vratiti. Još gore, mogla bi naći drugog muškarca koji uopće ne bi oklijevao i dopustio bi joj da se uvaljuje u sve moguće opasnosti.

Lucas joj je pomalo grubo uhvatio bradu između palca i kažiprsta. - Victoria, ako je romantična veza doista ono što želiš, onda će biti moja privilegija da ti to pružim.

Njezin je iznenadni smiješak bio previše vedar, a oči su joj blistale od nečega što je sumnjivo podsjećalo na ženski trijumf. - U duhu intelektualnog istraživanja, milorde?

Negdje u Lucasovoj nutrini prekasno je zazvonilo zvono na uzbunu. Proučavao je Victorijin ushićen, veselo samodopadan izraz lica, te je počeo shvaćati da je upravo vješto i temeljito preveslan.

- Uvijek sam iskreno vjerovao u dobrobiti intelektualnog istraživanja - mračno je rekao.

- O, Lucase, kako ću ti ikad moći zahvaliti? -Obavila mu je ruke oko vrata i čvrsto ga stisnula. - Uvijek si tako dobar prema meni.

Psujući u sebi, prepustio se privlačnosti njezina očitog ushićenja. Počeo je shvaćati da će uvijek biti teško odbiti Victoriji što god bude željela. Bilo bi pametno da se ubuduće prisjeti svoje slabosti u tom smislu.

Lucas je nevoljko odmaknuo njezine ruke sa svojega vrata te je poljubio u vrh nosa. - Onda je dogovoreno. A sad, slatka moja, bilo bi bolje

da se vratiš u kuću. Mislim da čujem kočiju koja se približava ulicom.- O, Bože, to je sigurno teta Cleo. Moram poći.

- Hitro se okrenula, a plašt je vijorio oko njezinih mokrih cipelica. Potom se okrenula natrag, a na licu joj se vidjela zabrinutost. - Molim te, pazi na svoju nogu kad se budeš penjao preko zida, Lucase. Zabrinjava me toliko penjanja. To sigurno nije dobro za tebe.

- Sklon sam složiti se s tobom. - Prokleta ga je noga već boljela od prvog penjanja preko zida večeras. Sada to mora ponoviti. - Radujem se večeri kad ovo penjanje više neće biti potrebno. Laku noć, Vicky.- Sto se tiče planova za naš prvi, ovaj, susret...

- Tjeskobno se osvrnula prema vratima staklenika kad je i ona čula kočiju na ulici.

- Bez brige, Vicky. Ja ću sve organizirati.- Hoćeš?Zastao je, zajahavši na vrtni zid, i spustio

pogled na njezino prema gore okrenuto lice. Potisnuo je psovku. - Da, Vicky, hoću. To je moj zadatak, nije li?

- Javit ćeš mi čim razradiš sve pojedinosti? - s nadom je doviknula.

- Vjeruj mi, draga moja, ti ćeš to prva znati. -Prebacio je nogu preko zida i skočio u uličicu.

Njegovo se bedro pobunilo, pa je šepao jače nego inače dok se vraćao prema ulici gdje je ostavio kočiju. Ovako ili onako, svakako mora prekinuti s ovim penjanjem preko zida.

Lucas je pogledao uz i niz ulicu, ali nikoga nije vidio. Prešao je ulicu i zaputio se oko ugla.

Umalo je naletio ravno na čovjeka koji je držao nož.

Razbojnik se doimao podjednako iznenađenim zbog iznenadnog susreta. Očito se zadržavao u sjenkama, čekajući svoj plijen, i nije čuo Lucasa kako se približava. Ali je odmah reagirao, bacivši se prema naprijed i nisko držeći nož.

Lucas se već bacio u stranu, psujući kad je osjetio kako ga lijeva noga ne drži. Pao je na koljeno ozlijeđene noge i prisilio se da ignorira bol dok je podizao ruku i zgrabio napadača za šaku u kojoj je držao nož.

Čovjek je viknuo od bijesa i iznenađenja kad se Lucas zakotrljao na leđa i snažno povukao. Napadač je udario o zid mračne kuće na uglu, a nož je pao na tlo.

Lucas se nastavio kotrljati, a zatim se podigao na koljena. Tada je nekako uspio ustati, jednom se rukom oslonivši na zid. U lijevoj je nozi osjećao strahovite bolove.

Razbojnik je već bježao u mrak, a njegovi su koraci oštro odjekivali u noći. Nije stao kako bi uzeo nož.

- Hej, tamo - viknuo je kočijaš trčeći ulicom jer je prekasno shvatio da je njegov putnik u nevolji. - Što se događa? Što se dogodilo, milorde? Jeste li ozlijeđeni?

- Ne. - Lucas je pogledao svoj skupi kaputić i opet opsovao. Nedavno je platio cijelo malo bogatstvo za tu prokletu stvar, a sad će morati kupiti novi.

- Neki razbojnik koji bi želio zdipiti novčanik džentlmena - ustvrdio je kočijaš sagnuvši se

kako bi podigao nož. - Opaka stvarčica. Tip je ozbiljno mislio, nije li?

- Da - reče Lucas. - Ali nisam siguran što je točno imao na umu.

- Ulice nisu sigurne ni za ljude ni za zvijeri -primijetio je kočijaš. - Dobro ste ga sredili, milorde. Vidio sam kako ste ga bacili o zid. Jeste li to naučili na Jacksonovoj akademiji za džentlmene?

- Ne. To sam naučio na teži način. - Lucas se zaputio prema kočiji, naglo udahnuvši kad mu je lijeva noga opet umalo popustila pod težinom tijela. Dozvao je u sjećanje viziju boce porta koja ga čeka u njegovoj knjižnici. - Krenimo, ako nemate ništa protiv. Nemam namjeru zadržavati se na ulici u ovo doba noći.

- Svakako, gospodine. Ali samo bih želio reći da nikad nisam sreo nekoga iz visokog društva koji se u uličnoj tučnjavi može snaći tako dobro kao vi. Većina takvih završila bi rasporene utrobe.

Victoria je ušla u svoju sobu i tiho zatvorila vrata za sobom. Zatim je zatvorila oči i naslonila se na vrata. Srce joj je divlje tuklo, a činilo joj se da će joj se noge rastopiti.

Učinila je to.

Trebalo joj je više hrabrosti no što je ikad očekivala, više nego što je vjerovala da je ima, ali učinila je to. Imat će ljubavnu vezu s Lucasom Mallorvjem Colebrookom, grofom od Stonevalea.

Ruke su joj drhtale kad se odmaknula od vrata, nesigurnim koracima prešla sobu i zagledala se kroz prozor u tminu.

Sad kad je ostvarila svoj cilj nakon što se danima mučila razmišljanjem o tome, shvatila je da je mala-ksala od reakcije. Postoji tako mnogo opasnosti, za nju i za Lucasa.

Ali prilika da otkrije strast u Lucasovu naručju vrijedna je svake opasnosti.

Muškarac tako vrijedan divljenja. Nije budalasti, umišljeni kicoš ili okorjeli razvratnik. Stalo mu je do njezina dobrog glasa, a ipak je prihvatio njezinu želju da izbjegne brak. Čini se da ga ipak ne zanima njezino bogatstvo, već samo ona.

- Dragi Bože, što je ovo? Zvučim kao da sam zaljubljena u tog čovjeka. - Victoria je zadržala dah kad ju je odjednom preplavila spoznaja. - Jesam zaljubljena u njega.

Obavila je ruke oko sebe čudeći se svojoj najnovijoj pustolovini. Biti zaljubljena, a ipak ostati slobodna. Što bi još žena mogla poželjeti?

Dugo je stajala kraj prozora, pokušavajući vidjeti budućnost u mraku. Ali sve se činilo maglovitim i bez ikakvih čvrstih oblika. Mnogo kasnije napokon je otišla u krevet.

U zoru se naglo probudila i sjela u krevetu.Demonska kučko. Poslat ću te natrag u pakao.Nož.

Dragi Bože, nož.Nije se sjećala mnogih pojedinosti iz noćne

more koja ju je probudila, ali to joj nije bilo ni

potrebno. Tijekom nekoliko proteklih mjeseci dovoljno je često imala slične snove i uvijek su završavali na isti način, ostavljajući je nemirnom i uznemirenom, ispunjavajući je osjećajem mračne, neugodne prijetnje koja se nije mogla logično objasniti.

Ovoga puta barem nije kriknula, s olakšanjem je pomislila. Katkad je vrištala usred užasnih snova, a sirota bi Nan dotrčala vidjeti što je s njom.

Victoria je ustala. Iz iskustva je znala da će dnevna svjetlost rastjerati neugodan osjećaj. U međuvremenu nije imalo osobitog smisla opet pokušavati zaspati.

Posegnula je za svojim kućnim ogrtačem. Bio je vedar dan i uskoro će sunčeva svjetlost obasjati staklenik. Savršen dan za slikanje. Kad ništa drugo ne bi uspijevalo, često je znala naći duševni mir tako što bi se posvetila slikanju.

Brzo se odjenula i požurila u prizemlje. Kućanstvo se tek počelo buditi. Čula je kako kuharica zvecka posuđem u kuhinji.

Njezin štafelaj, kutija s bojama i blokovi nalazili su se točno ondje gdje ih je ostavila. Victoria je trenutak stajala i promatrala bujno raslinje u stakleniku, a tada joj je pogled pao na veličanstvene cvjetove biljke Strelitzia reginae.

Na jutarnjem je suncu cvijet bio predivna mješavina zlatne i žute boje, veličanstvena nijansa jan-tarne s nitima kraljevski plave.Brzo je postavila svoju opremu na novo mjesto s kojeg će moći dobro vidjeti Strelitziu. Sjetila

se kako joj se Lucas divio onog prvog dana u stakleniku.

Naslikat će je za njega, impulzivno je odlučila. Činilo se da mu se istinski sviđaju njezini akvareli i skice, a nema nikakve sumnje da ga hortikultura doista zanima. Možda će mu se sviđati da ima Strelitziu reginae kao uspomenu na njihovu prvu zajedničku noć što će je provesti kao ljubavnici. To će biti njezin dar njemu u toj nezaboravnoj noći.

Gotovo kao vjenčani dar, iznenada joj je palo na pamet. Brzo se otresla te misli i sjela za štafelaj.

Ugledala je burmuticu u kutiji s bojama čim je podigla poklopac.

Nekoliko je sekunda samo zurila u nju, zapa-njeno, pitajući se zašto bi itko ostavio savršeno dobru burmuticu u njezinoj kutiji sa slikarskim priborom. Pronaći takav predmet ovdje bilo je jednako čudno kao i naći šal s monogramom na vratima staklenika prije nekoliko večeri.

Uz malen, neugodan osjećaj strepnje, Victoria je podigla malenu burmuticu i pomno je pregledala. Lijepo izrađena kutijica koja se ni po čemu nije isticala, osim po slovu »VV« ugraviranom s unutarnje strane poklopca.

Na trenutak je ostala bez daha. Podsjetila se da ona ne vjeruje u duhove. Ali pomisao da netko možda s njom igra sablasnu igru još ju je više potresla od mogućnosti da postoji fantom.

I još je manje moguće, rekla je sebi i nekoliko puta duboko udahnula kako bi smirila živce. Mora biti razumna. Ovo ne može biti

burmutica njezina očuha, baš kao što ni šal nikako nije mogao pripadati njemu.

Sve je to neka vrsta bizarne koincidencije. Jedan od brojnih poznanika njezine tete posjetio je staklenik i ondje ostavio šal i burmuticu. Šal je odmah pronađen, ali je burmutica odložena i zaboravljena, te pronađena mnogo kasnije. A našla ju je ona.

To je jedino moguće objašnjenje jer nitko, nitko osim nje ne zna što se doista dogodilo one užasne noći kad je njezin očuh umro u podnožju stubišta.

Četiri dana kasnije Victoria je u blještavoj plesnoj dvorani kod Middleshipa promatrala more otmjeno odjevenih gostiju i shvatila da je nervozna i uzbuđena kao mladenka na vlastitom vjenčanju. Ovo je ta noć.

Budući da je ovo najbliže što se ikad kani približiti pravom vjenčanju, bolje da uživa, zaključila je.

Prije tri dana Lucas joj je mirno rekao da je sve organizirao za njihovu prvu zajedničku noć. Planovi su ovisili o tome hoće li lady Nettleship prihvatiti poziv da vikend provede na kućnoj zabavi na selu, upozorio ju je. Ali to nije bio nikakav problem. Jutros je Cleo veselo krenula u seosku kuću jedne od svojih najboljih prijateljica.

- Posve si sigurna da ti neće smetati što ćeš jednu noć ovdje provesti sama? - po treći put je pitala teta Cleo dok je vezivala svoj šeširić i

pripremala se da pođe za nekoliko putnih torba do kočije.

- Teško da ću biti sama, teta Cleo. Sva je posluga ovdje, uključujući i Nan. Sve će biti u

najboljem redu. Sjeti se da sam večeras pozvana na bal kod Middleshipa, a njihove

zabave nikad ne završavaju prije zore. Neću se vratiti kući prije zore, a ti ćeš se vratiti poslije

podne.- Pa, gotovo ti je dvadeset pet godina.

Usuđujem se reći da nitko ne može zamjeriti ako jednu noć provedeš sama u vlastitom domu bez mene u blizini, a na bal ideš u društvu lady Lyndwood i njezine kćeri, pa je sve u redu. Čuvaj se, Vicky. - Cleo ju je poljubila u obraz prije nego se smjestila u kočiju.

Victoria joj je mahala sa stuba, a zatim je osjetila neobične leptiriće u trbuhu kad je osjetila silovit nalet iščekivanja.

Ovo je ta noć. Sad više nema povratka. Ovo je ono što želi; Lucas je muškarac kojeg želi. Uskoro će stupiti u romantičnu vezu s muškarcem kojeg voli. Sama pomisao na tu vrstu intelektualnog istraživanja oduzimala joj je dah.

Stigao je taj trenutak. Victoria se počela probijati kroz mnoštvo, neprimjetno se približavajući vratima. Lucas će je čekati.

- Tako brzo odlazite, Victoria? - Isabel Rycott kao da se materijalizirala niotkuda.

- Bojim se da večeras imam niz obveza - uljudno će Victoria. - Obećala sam prijateljici da ću nakratko svratiti do Bridgevvatera, a nakon toga moram na još jedno primanje.

Isabel je lepezom prijekorno potapšala Victorijino zapešće i nasmiješila se svojim zagonetnim osmijehom. - Sasvim razumijem, draga moja.

Kretat ćete se s jedne zabave na drugu sve dok ne naiđete na svojega grofa, nije li tako?

Victoria je porumenjela. - Nemam pojma o čemu govorite, lady Rvcott.

Isabel se tiho nasmijala, ali uz neobičnu notu gorčine. - Nemojte da vam bude neugodno, draga moja. Nije baš tako jedinstveno da nekoga privlači zanimljiv muškarac. To je sastavni dio ženskog stanja. Ali mudra žena pazi da cijelo vrijeme zadrži pod kontrolom svoje emocije i situaciju. Pažljivo bira muškarce koji nisu osobito jaki, muškarce kojima lako može manipulirati.

- Doista, lady Rvcott, morala bih poći.- Da, naravno. Ali imajte na umu moje riječi.

Kao prijateljica Samuela i Caroline, želim samo najbolje za vas. - Isabeline su oči iznenada postale oštre. - I ne morate se ponašati tako superiorno, prokleti bili.

Victoria se šokirala. - Uvjeravam vas, nije mi namjera ni na koji način vas uvrijediti.

Isabelina su se usta iskrivila u osmijeh koji nije bi ni najmanje šarmantan, pa čak ni osobito zagonetan. - Da. Poznati ste po svojoj ljubaznosti, niste li? Ali znam što mislite o mojem prijatelju Edgeworthu. Vidjela sam to u vašim očima onoga dana kad smo se sreli u parku. Smatrate ga žalosno manjkavim kad ga uspoređujete sa svojim dragocjenim grofom.

Victoria se trgnula. - Nikad nisam rekla -

- Ništa niste morali reći. Vidjela sam to u vašim očima. Takva arogancija. Mislite da sam ja dobila šepavog, jadnog ponija, a vi imate punokrvnog pastuha. Ali požalit ćete zbog svojeg izbora - sik-nula je Isabel.

- Molim vas, lady Rvcott, nemojte se uzrujavati.- Uopće nisam uzrujana. Reći ću vam nešto,

draga moja. U svako doba ću uzeti jednog Edgewortha prije nego čovjeka kakav je Stonevale, a da ste pametni, i vi biste učinili isto. Ako to ne učinite, vjerojatno vas očekuje propast.

Victoriju je smutio bizaran razgovor. Pitala se koliko je čaša vina lady Rvcott popila. Tvrdi sjaj u Isabelinim lijepim očima bio je gotovo zastrašujući. -Molim vas, ispričajte me, lady Rvcott. - Pokušala se udaljiti, ali su joj Isabelini prsti stegnuli nadlakticu.

- Mislite da ste izabrali uzbudljivijeg, zanimljivijeg muškarca, ali ste budala. Obična je istina da su muškarci od slabe koristi ženi ako se njima ne može manipulirati. Zar ne razumijete? Društvo nas je dovelo u situaciju da u mnogočemu ovisimo o muškarcima. Naša je jedina obrana da budemo jače od njih u svim važnim pitanjima. Kad se jaka žena poveže sa slabim muškarcem kojim se može manipulirati, može dobiti sve što želi. Sve.

- Lady Rvcott, boli me ruka.Isabel je spustila pogled na vlastite prste

izne-nadivši se. Odmah je maknula ruku s Victorijine nadlaktice i brzo uspostavila potpunu kontrolu nad sobom. - Nije važno.

Ionako je nesumnjivo prekasno za vas. Ali trebali ste biti dovoljno pronicavi i sad već znati da je jak muškarac veoma opasan. Da ste imali malo zdravog razuma, izabrali biste jednog Edgevvortha, Vicky, a ne jednog Stonevalea.

Isabel se okrenula i nestala u mnoštvu, ali ne prije nego se Victoriji učinilo da je u njezinim egzotičnim očima opazila sjaj suza.

Victoria je trenutak stajala i zurila za drugom ženom, posve smućena. Njezino je radosno iščekivanje nakratko potamnjelo zbog tog neobičnog susreta. Ali kad je uzela svoj plašt i podigla kapuljaču kako bi sakrila lice, ponovno je osjećala uzbuđenje. Požurila je niza stube ispred ulaza u kuću.

Zatvorena ju je kočija čekala, baš kako je Lucas obećao. Kočijaš je sjedio na visokom sjedalu, posve nevidljiv ispod šešira i ogrtača. Dobacila mu je brz, nasmijan pogled, a potom dopustila jednom od Middleshipovih lakaja da joj pomogne popeti se u kočiju.

Nekoliko minuta kasnije vozilo je brzo prolazilo ulicama Londona te za nekoliko minuta stiglo do mirnijih četvrti u predgrađu. Buka prometa je jenjala, a zgrade su bile više razmaknute. Pojavila su se mjesečinom obasjana polja, ravnice i farme.

Zatim se kočija odjednom zaustavila u dvorištu nekog svratišta. Victorijina su se usta osušila. Stigao je taj trenutak, a nju je odjednom preplavilo more kontradiktornih emocija. Iščekivanje, uzbuđenje i čežnja borila se s tjeskobom, nesigurnošću i kolebanjem. Još

je jednom bila primorana pitati se postupa li ispravno.

Ali već su joj dvadeset četiri godine, podsjetila se, a nije budalasta sedamnaestogodišnjakinja tek izišla iz školske učionice. Znala je što želi i već je donijela odluku. Neće se sad povući.

Pogledala je dvorište, slušajući kako njezin »kočijaš« daje upute mladomu momku koji je izišao iz svratišta kako bi pomogao s konjima. Bez obzira kakve upute daje, Lucas uvijek zvuči itekako zapovjednički.

Trenutak kasnije otvorila su se vrata kočije, a Lucas je ondje stajao i gledao je. Skinuo je šešir i kočijašev ogrtač. Bez riječi joj je pružio ruku.

- Jesi li posve sigurna da baš ovo želiš, Victoria? - tiho je pitao.

- Da, Lucase. Želim ovu noć s tobom više nego što sam ikad išta željela u životu.

Njegov je smiješak bio zagonetan, ali nježan. -Onda ćeš to dobiti. Pođi sa mnom.

Nešto kasnije Victoria je sjedila ispred ugodne vatre u udobnoj sobi na katu, pijuckajući čaj što joj ga je vlasnikova žena donijela na pladnju. Kraj čaj-nika se nalazila boca serija. Dobra joj se žena obraćala s »miledi«, a Victoria je znala da to čini zato što je Lucas vlasniku svratišta rekao da je ona nje-gova žena. Nikomu nije palo na pamet posumnjati u riječi dvoje očitih pripadnika visokoga društva koji su tako nešto tvrdili.

- Rekao sam vlasniku svratišta da si umorna pa se kanimo odmoriti nekoliko sati, ali da nam

se žuri i moramo krenuti prije zore - Lucas je rekao kad je ušao u sobu i zatvorio vrata za sobom. -Tako ću imati vremena vratiti te na posljednju zabavu s tvojega popisa pozivnica za večeras prije nego većina gostiju ode. Moći ćeš se vratiti kući s Annabellom Lyndwood i njezinom majkom, baš kako si planirala. Nitko ništa neće znati.

- Osim, možda, mene? - Victoria se drhtavo osmjehnula iznad ruba šalice.

Lucasov se pogled smekšao dok ju je promatrao.

- Mislim da ćemo noćas oboje mnogo naučiti. -Prišao je stolici kraj kamina, njoj nasuprot. Oči su mu svjetlucale kad je sjeo i natočio dvije čaše serija.- Za intelektualno istraživanje, Vicky.

Odložila je šalicu i prihvatila čašu serija iz njegove ruke, svjesna da joj prsti lagano podrhtavaju.- Za intelektualno istraživanje - promrmljala je i podigla čašu, nazdravljajući mu.

Lucas je također podigao čašu u zdravici, ali nije micao pogled s njezinih očiju. Ispili su šeri u napetoj tišini, a tada je Lucas uzeo čašu iz Victorijinih prstiju i spustio je kraj svoje.

Victoria se sjetila svojega dara i naglo ustala. Požurila je do mjesta gdje je objesila svoj plašt i torbicu.

- Vicky? U čemu je problem? - Lucas je doviknuo za njom.

- Nema nikakvog problema. Imam nešto za tebe. Maleni dar. - Opet se okrenula prema njemu, objema rukama stežući maleni paket.

To se odjednom činilo kao prilično tričav dar. - Nije to ništa posebno, doista. Mislila sam, nadala sam se da bi ti se moglo svidjeti. - Čeznutljivo se osmjehnula. Ovo mi se činilo kao ona vrsta noći koje bi se bilo lijepo sjećati uz neku uspomenu.

Polako je ustao. - Ovo je upravo takva vrsta noći. Samo bih želio da i ja imam dar za tebe. Moj žaljenja vrijedan vojnički um, bojim se. Bio sam tako zaokupljen praktičnim aspektima ove večeri da nisam ni pomislio na druge, možda važnije stvari. - Prišao joj je i uzeo paketić iz njezinih ruku. Potom ju je odveo natrag do stolice kraj kamina i sjeo da otvori svoj dar.

Victoria je napeto sjedila dok je Lucas pažljivo uklanjao papirnati omot i zamišljeno zurio u Strelitzia reginae. Shvatila je da silno napeto iščekuje. To zapravo i nije neki dar, mislila je. Samo slika cvijeta.

No kad je Lucas podigao glavu, pokazujući rijetku, intenzivnu emociju u svojim očima, duboko je udahnula i malo se opustila. Bio je zadovoljan.- Hvala ti, Vicky. Prekrasna je i objesit ću je na mjestu gdje ću je moći svakodnevno gledati. A kad god je pogledam, sjetit ću se ove noći.- Drago mi je da ti se sviđa. Ne bi se svakom muškarcu svidjela slika cvijeta, znaš.- Još bolje. Ne bih baš želio da ideš naokolo i u sličnim okolnostima drugim muškarcima daruješ svoje slike. - Nagnuo se prema njoj i uhvatio je za ruku.

- Lucase?

- Prsti su ti hladni - primijetio je, obujmivši joj šaku. Okrenuo je njezinu ruku u svojoj i sagnuo glavu kako bi joj poljubio zapešće. Prsti su joj se savili. - Veoma si napeta.

- Nervozna sam, ako baš moraš znati - priznala

je-- Bi li se osjećala imalo bolje kad bi znala da i ja osjećam tjeskobu zbog onoga što nas očekuje?

- To odbijam vjerovati, milorde.- Onda si žalosno precijenila moju snagu. Silno te želim, Vicky, ali te ne bih želio povrijediti ili prestrašiti ili nekako pokvariti čaroliju nespretnošću ili pomanjkanjem kontrole - tiho će Lucas.Victoria ga je iznenađeno pogledala i

odjednom osjetila silnu potrebu da ga umiri. - Trebala sam shvatiti da će ovo biti jednako nezgodno za tebe kao i za mene. Veoma smo slični na mnoge načine, nismo li?

Lucas kimne. - Volim tako misliti.- Činiš ovo jer sam te ja zamolila. Primorala

sam te da postupiš protivno svojem kodeksu časti.

Osmjehnuo se i čvršće joj stisnuo prste. - Nemoj mi pripisivati previše finih skrupula i senzibiliteta, Vicky. Ne možeš znati koliko sam te silno želio držati nagu u svojem naručju i osjećati kako drhtiš dok ulazim u tebe, koliko sam silno čeznuo za tim da me grčevito grliš i uvlačiš duboko u sebe. Ovdje sam večeras jer si mi jasno rekla da je ovo jedini način na koji ću ikad moći saznati koliko ćeš biti vrela, a ne

mogu ostatak života proživjeti a da ne otkrijem odgovor na to pitanje.

Victoria je zurila u njega, nesposobna skrenuti pogled s njegovih žarkih očiju. Osjećala je toplinu vatre na koži, ali to nije bilo ništa u usporedbi s toplinom koja se širila njezinom nutrinom. Znala je da joj prsti drhte u njegovima.

- Lucase, moram ti nešto reći.- Sto je, slatka moja? - Njegov je glas bio

popustljiv dok je prstima prelazio s unutarnje strane njezine nadlaktice.

- Ja... mislim da sam se zaljubila u tebe - izla-nula je.

- Samo misliš? - Podigao je glavu, a oči su mu blistale.

- O, Lucase.Nježno ju je povukao sa stolice i spustio na

svoja bedra, a ondje ju je čvrsto privinuo na prsa. Zavukao joj je prste u kosu, čvrsto joj uhvatio glavu i poljubio je.

Victoria je pomislila da će se utopiti pod njegovim ustima. Kad joj je jezikom dotaknuo usne, sve su njezine nedoumice i strahovi nestali kao da je zamahnuo čarobnim štapićem. Naravno da je želi. U to nema nikakve sumnje. I ona želi njega. Dragi Bože, kako ga želi.

Sljedećih nekoliko minuta sastojalo se od niza malenih pokreta i nježnih milovanja tijekom kojih su nekako nestale Victorijina haljina i podsuknje, zajedno s većim dijelom preostalih smetnji. Palo joj je na pamet da bi se trebala osjećati barem donekle neugodno. Ali sve što je doista mogla osjećati bilo je buđenje

njezine vlastite strasti i čuđenje da je ovaj muškarac tako silno želi da je voljan riskirati svoj dobar glas kako bi njoj udovoljio.

- Veoma si dobar prema meni. - Nježno mu je prstima dotaknula obraz. - Tako mi mnogo daješ. Sve one noći pustolovina i sad ova veoma posebna noć.

- Samo zapamti da odsad nadalje sve tvoje pustolovine moraju biti sa mnom. - Polako ju je milovao od dojke do bedra sve dok nije zastenjala uz njegovu košulju. Vrelina u njegovim očima zapalila je plamen u njoj.

Postavio ju je na noge i poveo prema krevetu.

Ondje se zavukla ispod pokrivača i fascinirano gledala kako on gasi svijeće. Kad je malenu prostoriju osvjetljavala samo vatra iz kamina, Lucas je sjeo na rub kreveta. Trenutak kasnije jedna je sjajno ulaštena čizma pala na pod. Uskoro ju je slijedila i druga.

Victoria je nesvjesno prstima stegnula plahtu dok je promatrala Lucasa kako se razodijeva. Svjetlost vatre podarila je njegovoj koži brončanu boju i istaknula glatke mišiće njegovih širokih ramena. Trbuh mu je bio tvrd i ravan. Nešto je svjetlucalo u masi tamnih kovrča na njegovim prsima, pa je Victoria pozornije pogledala.

- Kakav je to privjesak, Lucase? Je li od zlata? Odsutno ga je dotaknuo. - Jantar. Na njemu je

malena rezbarija. Rečeno mi je da je već godinama u obitelji.

- I uvijek ga nosiš?

Slegnuo je ramenima. - Nosim ga stalno otkako mi ga je stric dao. - Lucas se nasmiješio. - Volim misliti da mi donosi sreću, a to je sigurno točno jer inače ne bih bio ovdje s tobom. - Odjednom ga je stegnuo prstima. - No mislim da bi tebi odgovarao više nego meni.

Maknuo je lančić s vrata i primaknuo joj se.- Ne, Lucase, nikako ne bih mogla uzeti tvoj

privjesak. To je obiteljsko nasljedstvo. Ne smiješ ga nikomu dati.

- Mogu s njim učiniti što god želim - pažljivo joj ga je stavio oko vrata i zadovoljno kimnuo. Jantar je blistao poput vatre boje meda na njezinoj koži. Sićušne figure viteza i njegove dame jasno su se vidjele. - Dobro izgleda na tebi. Želim da ga uzmeš, Vicky. To je simbol onoga što ćemo noćas dijeliti. Sve dok ga nosiš, znat ću da ti je stalo do mene i da misliš da si možda zaljubljena u mene.

Smiješkom je odgovorila na njegov nježan, senzualan osmijeh. - U tom slučaju, nikad neću imati razloga da ga skinem. Ne mogu zamisliti da bi se moji osjećaji prema tebi mogli promijeniti.

- Zapamti to, hmm? - Lagano joj je zglavcima prstiju prešao po obrazu prije nego je spustio ruku kako bi raskopčao hlače.

Skinuo je ostatak odjeće, razotkrivajući čvrsto, spolno uzbuđeno muško tijelo. No Victoria u tom trenutku na njemu nije vidjela ništa osim široka, krivudava ožiljka na njegovu bedru.

- Dragi Bože - šapnula je.

- Smeta li ti? - Stajao je i čekao, još uvijek držeći hlače u rukama, promatrajući je.

Ispružila je ruku i nježnim, umirujućim prstima dotaknula ranjeno mjesto. - Smeta? Naravno da mi ne smeta. Ne onako kako ti misliš. - Šokirano ga je pogledala. - Ali kako te moralo boljeti. Ne mogu podnijeti pomisao da si trpio takvu agoniju, da si došao tako blizu smrti.

- Tiho, Vicky. Ne opterećuj se time. To je bilo davno, a uvjeravam te da me sada baš nimalo ne boli. Na umu imam daleko važnije stvari, a ništa od toga nema nikakve veze sa smrću. Sve se odnose na život. - Uzeo je njezine prste u ruku i poljubio ih. Znaš, mislio sam da te to neće previše uzrujati. Ima žena koje bi ustuknule od šoka i gnušanja. Ali nekako sam mislio da se tebi neće gaditi.

Ti si veoma neobična žena, Victoria- Zapravo nisam, ali ja - Prekinula se kad je

napokon opazila nešto drugo na njemu. - O, zaboga. - Victoria je opčinjeno zurila u njega. Bio je tvrd i nabrekao u stanju punog spolnog uzbuđenja, a njegova se muževnost činila nevjerojatnom u njezinim neiskusnim očima.

- Pa, barem više ne misliš na onaj prokleti oži-ljak - primijetio je Lucas i nasmiješio se kad je prebacio hlače preko stolice.

- Veoma si... - Činilo joj se da se njezin jezik naglo podebljao. Ovlažila je usne i pokušala ponovno. - Zapravo si veličanstven, milorde. Prilično velik, mislim. Veći no što sam zamišljala. - Osjećala je kako je oblijeva rumenilo kad je on uzdigao obrvu. - Premda

nisam bila posve sigurna kako ćeš izgledati, ali sam... to jest, činjenica je da nisam očekivala baš tako mnogo od tebe.

Lucas je progunđao nešto između smijeha i stenjanja dok se spuštao kraj nje i zavlačio ispod pokrivača. - Vickv, ljubavi, ti stavljaš tako predi-vno iskrene primjedbe u najnevjerojatnijim trenucima. Bože, kako si slatka. Pitam se kako sam uspio tako dugo čekati da budeš ovako kraj mene.

Privukao ju je k sebi, rukom joj obuhvativši nagu stražnjicu kako bi je stisnuo uza svoja snažna bedra. Stopalom joj je nježno razmaknuo noge, a ona je odjednom shvatila da ih je držala čvrsto stisnute. Istinski se namjeravajući opustiti, zapravo je još čvršće stisnula koljena.

Lucasov je smiješak bio naglašeno senzualan. -Moram ti reći, dušo, da ovaj aspekt našeg intelektualnog istraživanja ne može napredovati ako budeš tako grčevito stiskala koljena.

Primjedba je raspršila njezinu nervozu i čak je malo nasmijala. Victoria mu je obavila ruke oko vrata i nasmiješila se. - Ma je li, milorde? Nikad ne bih pogodila. Oslonit ću se na to da ćeš me ti redovito obavještavati o pojedinostima ovog eksperimenta.

- Vrlo dobro, evo jedne malene pojedinosti koja se sigurno ne smije zanemariti. - Sagnuo je glavu i oprezno među snažne bijele zube uvukao jednu bradavicu.

- Lucase. - Victoria je dahnula i zatvorila oči kad je njome prostrujalo ushićenje.

Instinktivno se izvila tako da je lakše može uzeti u usta.

Lucas joj je udovoljio, a kad su je omamili osjeti koji su njome strujali, Victoria je osjetila kako njegova noga bez problema klizi između njezinih bedara. Ovoga puta nije pružala nikakav otpor, posve se prepustivši njegovim dodirima.

- Tako mekano. Tako slatko i mekano i spremno. - Lucasov je glas bio promukao od strasti. Njegovi su se dugi, elegantni prsti kretali po njoj, istražujući, tražeći, paleći vatru u njoj baš kako je obećao.

Dok se prilagođavala predivnim ushićenjima u njoj i oko nje, Victoria je polako postala smionija. Kad mu je pomilovala ramena, a zatim slijedila liniju njegove kralježnice do bokova, Lucas ju je poticao vatrenim riječima.

- Ovo je tako dobro, Vicky. Nikad nisam osjetio nešto slično tvojem dodiru.

Lagano se okrznuo o njezino bedro, dopuštajući joj da osjeti puninu njegove muževnosti, ali je još nije primoravao da ga prihvati.Victoria je bez razmišljanja ispružila ruku i

vrhovima prstiju kliznula po širokom vrhu njegova uda. Zapanjeno je dahnula i povukla ruku kad je naišla na kapljicu vlage.

- Molim te - hrapavim je glasom izustio Lucas. - Učini to opet. - Gurnuo se u njezin dlan, bezglasno tražeći još milovanja.

Ovoga ga je puta Victoria nesigurno milovala drhtavim prstima, oduševivši se kad je

začula njegov duboki uzdah reakcije. Shvatila je da uživa u spoznaji da tako djeluje na njega.

Polako se podigao nad njome, smjestivši se između njezinih nogu. Osjetila je njegove ruke ispod svojih koljena. Podizao ih je dok se nije posve otvorila za njega. Zatim je sagnuo glavu i poljubio je.

- Podigni se - poticao ju je.Duboko je udahnula i oprezno ga poslušala.

Bio je spreman i čekao je na nju. Povukla se čim je osjetila kako je počeo ulaziti u nju. Shvatila je da je veoma velik i tvrd. Nimalo podatan. Podigla je vjeđe i zagledala se u njegovo napeto lice.- Uopće nisam sigurna da će ovo uspjeti - reče Victoria.- Uspjet će. Nemoj se toliko žuriti, draga. Imamo na raspolaganju nekoliko sati. - Poljubio joj je vrat i nježno joj grickao uho. - Mada sam posve siguran da neću moći satima čekati kako bih ti pokazao da ćemo si savršeno odgovarati. Kad bih se tako dugo suzdržavao, ujutro bih bio spreman za ludnicu, uništen čovjek.

Počela se nervozno smijati na tu sliku, ali u tom je trenutku kliznuo dlanom niz njezin trbuh i dugim prstom oprezno potražio latice između njezinih nogu. Victorijin se tihi smijeh pretvorio u zapanjen uzdah.

Tada joj je činio isto ono što je iskusila one noći u kočiji, ono što će uskoro izazvati njezino drhtanje i uzvik uz njegovo rame. Veličanstvena spirala uzbuđenja izvijala se i zgušnjavala u njoj, pretvarajući je u divlje stvorenje sastavljeno od svjetla i energije.

Dok se u njoj spremao vrhunac oluje, Victoria je grčevito stezala Lucasa, zarivši mu nokte u ramena i impulzivno podigavši bokove prema njegovoj ruci. Njezine su molbe započele kao tihi, mahniti, laskavi povici, a potom su se pretvorili u vatrene, ženstvene zahtjeve.

- Želiš li me sada, dušo? - Lucas ju je prstima raširio i omogućio joj da ponovno osjeti široki vrh njegova uda.

Ovoga puta nije uzmaknula. - Da. O, dragi Bože, da, ljubavi moja.

Zastenjao je, a cijelo mu je tijelo bilo napeto od nastojanja da zadrži samokontrolu. Polako je počeo prodirati u nju.

Victoria se lecnula, nespremna za svu silinu njegova prodiranja. Veći dio omamljujućeg uzbuđenja što ga je osjećala nestao je kako je pritisak jačao. Ali sad nije željela stati. Došla je ovako daleko, a bilo je jasno da je Lucas na izmaku snaga. Ne može mu oduzeti mogućnost istog oslobađanja kakvo je on njoj jednom tako velikodušno omogućio. Čvršće mu je stisnula ruku i pripremila se.

- Polako, draga, ovo ne bi trebao biti čin žrtvovanja - šapnuo je Lucas.

- Žao mi je. Molim te, Lucase, nastavi. Bit ću dobro.

- Želim da budeš više nego dobro. - Spustio je usta na njezina i još se jednom povukao. Ispružio je ruku i još je jednom zavukao između njihovih tijela.

Izazivao ju je prstima, zavlačeći najprije jedan, a zatim drugi tek malo u nju, nježno je

šireći, izvlačeći slatki, vreli med. Uskoro se opet našla usred senzualnog uzbuđenja.

Ovoga je puta čekao dok se nije izvila i napela pod njim, čekao dok nije zabacila glavu, čekao dok nije kriknula, čekao dok se nije počela lagano grčiti i tako ga snažno stezati da su mu ostajali tragovi na koži.

Tek je tada Lucas sasvim uronio u nju jednim dugim, nezaustavljivim pokretom koji ju je posve ispunio.

Upijao je njezine posljednje tihe uzvike izazvane kombinacijom orgazma i erotičnog iznenađenja kad je i on zadrhtao od vlastitog vrhunca.

Victoria se polako probudila kad je shvatila da je neprekidno lupanje što ga čuje zapravo nečije ustrajno kucanje na njezinim vratima. Ali to nije imalo nikakva smisla. Nan ni u snu ne bi tako nepristojno kucala, a nitko drugi u kućanstvu, osim njezine tete, ne bi se usudio smetati je tako rano ujutro.

Ali ovo nije normalno jutro. Ovo je jutro nakon...Victoria je naglo otvorila oči kad je

odjednom shvatila što se događa i gdje se nalazi. Preplavilo ju je olakšanje kad je shvatila da je vani još uvijek mračno. Ona i Lucas su sigurni. Imaju vremena da se vrate na bal prije zore. Zatim je shvatila da je sama u krevetu.

Naglo je sjela, stežući plahtu uz vrat, i vidjela da Lucas kraj podnožja kreveta žurno navlači hlače. Tiho je opsovao, zgrabio košulju i bos pošao prema vratima.

- Lucase, ne, čekaj, imam užasan osjećaj da ne bi smio otvoriti ta vrata.

No bilo je prekasno. Lucas je već otvorio vrata i počeo prijeteći režati na onoga tko god bio s druge strane.- Kakvo je, dovraga, ovo ometanje? Moja žena i ja pokušavamo spavati. - Uslijedila je mučna stanka, a potom je Lucas krajnje ozbiljnim tonom nastavio: - Ispričavam se, lady Nettleship. Doista nisam kanio vikati na vas. Oprostite mi. Iskreno rečeno, vi ste posljednja osoba za koju sam očekivao da ću je večeras vidjeti.- Da - ledenim glasom reče Cleo Nettleship -to mi je jasno.

Victoria je zatvorila oči i spustila čelo na uzdignuta koljena kad je shvatila do kakve je goleme katastrofe došlo.- Ako biste mi dali nekoliko minuta da se odje-nem, pridružit ću vam se u prizemlju. U danim okolnostima, zacijelo želite nekoliko objašnjenja.- Sasvim ste u pravu, gospodine. Ali na moje ćete prvo pitanje odgovoriti prije nego pođem dolje. Je li moja nećakinja dobro?- Victoria je sasvim dobro, gospodo. Dajem vam svoju riječ.- Nemojte dugo. Još nije zora, ali nema baš mnogo vremena za gubljenje. Treba donijeti neke odluke i odmah ih provesti u djelo, što zasigurno znate.- Razumijem. Pridružit ću vam se za nekoliko minuta. Razgovarat ćemo dok se Victoria odjene.

Lucas je tiho zatvorio vrata i polako se okrenuo prema krevetu. Njegovo je lice bilo bezizražajna maska u sjaju slabe vatre. - Zao mi je, Vicky. Kao što vidiš, imamo malen problem.

- Dragi Bože, što ćemo učiniti? - Činilo se da ne može srediti svoje misli. Činilo joj se da pliva u moru kaosa.

- Učinit ćemo ono što se mora učiniti, naravno. - Sjeo je na stolicu i brzo navukao čizme. Potom je dovršio odijevanje brzim, učinkovitim pokretima vojnika.

Victoria je tupo pogledala Lucasa. - Ne razumijem. Zašto je moja teta ovdje? Kako je mogla saznati o nama i ovome svratištu? Ni ja nisam znala kamo ćeš me odvesti sve dok nismo stigli ovamo. Lucase, ništa od ovoga nema nikakva smisla.

Prišao je krevetu i zagledao se u nju, mračna izraza lica. - Nemam pojma što tvoja teta ovdje radi, ni kako je saznala za naše planove. Vjeruj mi, imam namjeru dobiti odgovore na ta pitanja. Ali to sad zapravo nije važno, Vicky. Valjda ti je to jasno? Oboje smo od početka znali da u ovakvoj vrsti veze postoje određene opasnosti. Uhvaćeni smo na djelu i nikako se ne možemo vratiti na početak. Moramo se pozabaviti situacijom kakva je sada.

Zagrlila je svoja koljena i pogledala ga, a oči su joj se raširile od nesigurnosti i straha. - Zvučiš tako veoma vojnički po pitanju svega ovoga. I izgledaš kao vojnik koji se priprema za bitku. Plašiš me, Lucase.

Oči su mu se na trenutak smekšale kad se sagnuo i obujmio joj lice rukama. - Ovo nije situacija kakvu bih želio među nama. Ali sad kad su kocke ovako pale, sve što mogu učiniti je zatražiti da imaš povjerenja u mene. Pobrinut ću se za tebe, Victoria. Kunem se svojom čašću.

Prije nego je dospjela odgovoriti na to, on je već nestao, izišao i sišao stubama kako bi se sastao s njezinom tetom. Victoria je nekoliko minuta posve nepomično sjedila, a tada je, veoma polako, odgurnula pokrivače i ustala s kreveta.

Kad je ustala, shvatila je da je bole neka mjesta koja je nikad u životu nisu boljela. Silno je željela dobiti priliku da se opusti u vrućoj kupki. Ali to nije dolazilo u obzir.

Osjetila je nepoznatu težinu privjeska oko vrata i podigla ruku kako bi dotaknula jantarne figurice, kao da je to talisman.

Sjećanja na proteklu noć prolazila su joj glavom poput srebrne kiše dok je hodala prema stolici na kojoj se nalazila njezina odjeća. Nespretno je navukla podsuknje i haljinu, ni izbliza onako spretno kao Lucas dok je odijevao vlastite stvari. Nikad ranije nije pokušavala odjenuti plesnu haljinu bez pomoći sobarice. Nije bilo lako.

Kasnije je, umotana u svoj plašt, Victoria duboko udahnula kako bi se smirila, izišla iz sobe i sišla stubama. Vlasnik svratišta zabrinuta izraza lica, koji kao da je tek ustao iz kreveta, uveo ju je u privatni salon.

Victoria je ušla i odmah postala svjesna tihe napetosti u prostoriji. Lucas je stajao kraj kamina, jednom se rukom oslonivši na policu, i podigao nogu na cjepanice. Lady Nettleship je sjedila na stolici za stolom. Oboje su pogledali prema vratima kad je Victoria ušla.

- Možda su me uveli u pogrešan salon - kiselo je rekla. - Čini se da sam stigla na sprovod.

- Nadam se da nećeš tako misliti kad sve raspravimo - primijeti teta Cleo. - Sjedni, Victoria.

Prošlo je mnogo vremena otkako se njezina teta koristila tim tonom glasa. Victoria je sjela. Pogled joj je poletio prema Lucasu, ali ništa nije vidjela u njegovim očima. Iz njega je zračila nepopustljiva odlučnost koju je rijetko vidjela, ali je u njoj uvijek izazivala nelagodu.

- No, dakle - kao da poziva na red sastanak Društva za istraživanje prirodopisa i hortikulture -Lucas i ja smo već raspravili o onome što se mora učiniti. Posve je spreman učiniti pravu stvar, a i ti si, vjerujem, spremna platiti cijenu svoje nepromi-šljenosti. Sklapanje braka uz posebnu dozvolu može se organizirati odmah ujutro. Bit ću ondje kao svjedokinja pa će svi znati da imate moj blagoslov.

Brak. Victoria je stisnula ruke u krilu. Cijelo vrijeme dok se u sobi mučila s odijevanjem nije željela misliti na ono što bi se dalje moglo dogoditi. Mahnito se nastojala smiriti i racionalno razmišljati.- Nema nikakve potrebe da se itko od nas pretjerano uzbuđuje - oprezno je rekla. - Zao

mi je što si nas morala otkriti, teta Cleo, ali ako si ti jedina koja zna za ovo što se noćas dogodilo, to se zasigurno može zataškati?- Nisam te odgojila da budeš budala, Vicky. Sama činjenica da sam ipak tebe i Lucasa našla ovdje zajedno znači da još netko zna. Sto misliš, kako sam saznala?

Victoria je nakratko zatvorila oči. - Da, naravno.

Kako glupo s moje strane. Oprosti mi, teta Cleo, ali kako si saznala?

- Dostavljač je poslan u kuću mojih prijatelja na selu, gdje sam upravo završila večeru - hladno će Cleo. - Poruka nije bila potpisana, a samo je pisalo da će me zanimati da je moja nećakinja u ovom svratištu s muškarcem kojeg smatram prijateljem. Odmah sam došla, prirodno.

- Prirodno. - Victoria je pogledala Lucasa. Brak, ponovila je u sebi; brak s muškarcem kojeg voli. To nije ono što bi sama izabrala, ali sad se ta zamisao nije činila tako lošom.

Zapravo, ima nekoliko određenih prednosti. Više neće morati skrivati svoju vezu od visokog društva. Moći će se slobodno zajedno kretati naokolo. Moći će svaku noć spavati zajedno. Ne, brak više nije zvučio tako strašno. - Trebat će neko vrijeme dok se ne dobije dozvola - rekla je.

Lucas je susreo njezin pogled. - Imam jednu u džepu. Nosim je naokolo već nekoliko dana.

Oči su joj se zapanjeno raširile. - Doista? Ali zašto bi je, za ime svijeta, imao kod sebe?

- Upravo za slučaj ovakvog razvoja situacije, naravno. Sto si mislila? Opasnost da će nas netko razotkriti postoji od trenutka kad smo se upoznali, a bilo je i drugih opasnosti. Za slučaj da se dogodi neizbježno, želio sam biti pripravan ograničiti štetu što je moguće više. - Ovlaš se osmjehnuo. -Odavno sam naučio da je uvijek mudro imati rezervni plan.

- Vojnički um na djelu. - Victoria je odmahnula glavom, protiv volje se diveći njegovu strateškom planiranju. - Čini se da su svi uzeli u obzir moguću katastrofu, osim mene.

Cleo joj je dobacila neobično sažaljiv pogled. -Moram priznati, Victoria, da sam zapanjena činjenicom da si se dovela u ovakvu situaciju. Istina je da si često na mnoge načine očijukala sa skandaloznim stvarima, ali si uvijek bila veoma oprezna u ophođenju prema muškarcima. Kako si, za ime svijeta, mogla dopustiti - Naglo se prekinula i pogledala Lucasa. - Nije važno. Mislim da znam odgovor na to. U svakom slučaju, nema smisla raz-mišljati o onome što je bilo. Moramo poći naprijed.

- Ne možemo poći ni u jednom smjeru - tiho naglasi Lucas - prije nego Victoria donese odluku. Nije dijete. Nitko je ne može prisiliti na sklapanje braka. Već sam je zaprosio i bio bih počašćen kad bi postala moja žena, ali neću je primoravati na to.- Dakle, Victoria? - Cleo ju je mrko promatrala.- Lucas je očito voljan učiniti ono što treba. Što je s tobom?

Victoria je pogledala Lucasa, a u dnu želuca joj je nastao čvrst uzao od ispremiješanih osjećaja ljubavi, čežnje, krivnje i nesigurnosti. Za sve je to ona sama kriva i toga je bila svjesna. Lucas se našao u ovoj situaciji samo zato što joj je pokušao udovoljiti premda je znao da to nije pametno.

Nije ugrozila samo vlastitu čast i tetin položaj u društvu, već i Lucasovu čast i položaj.

- Ja sam jedini krivac za ono što se dogodilo -reče Victoria i spusti pogled na svoje stisnute šake.- Ako će mi lord Stonevale učiniti veliku čast i prihvatiti moju ruku, onda ću mu je dati.

Nakon njezinih je riječi uslijedila napeta tišina. Kad je Victoria opet podigla pogled, osjetila je da se njezina teta donekle opustila, ali ona je gledala samo Lucasa koji ju je netremice promatrao žarkim očima.

Bez riječi se odmaknuo od kamina i pošao prema njoj. Nježno ju je povukao na noge. - Ti meni ukazuješ čast. Hvala ti, Vicky. Dajem ti riječ da ću te nastojati usrećiti.

Polako se nasmiješila, a veliki dio napetosti u njoj raspršio se kad je osjetila dodir njegovih ruku. Voli ga, a i njemu je očito veoma stalo do nje. -Brak sam oduvijek smatrala sudbinom gorom od smrti, ali vjerujem da ću ga uz tebe posve drukčije doživljavati, milorde.

Lucas se nasmiješio, a oči su mu bljesnule od zadovoljstva. Spustio je brz, posesivan poljubac na vrh njezina nosa i okrenuo se prema Cleo. - Vrlo dobro, gospođo, najgore je prošlo. Mlada se dama pomirila sa svojom

sudbinom. Sad moramo djelovati brzo i oprezno.

Cleo je uzdigla obrve. - Nekako sam već stekla dojam da ćete se vi pobrinuti da svi upravo tako postupamo, Stonevale. Sve prepuštam vama.

Victoria je nekoliko sati kasnije morala priznati da je njezina teta posve točno predvidjela. Situacija se razvijala zasljepljujućom brzinom otkako su se ona i Lucas rano tog jutra vjenčali. Kućanstvo nje-zine tete bilo je u kaosu dok su se pakirale

Victorijine stvari u pripremama za užurbani odlazak za Stonevale. Lucas je ustvrdio, a teta Cleo se brzo složila, da je odlazak na selo najbolji potez u tom trenutku.

- Svima ćemo reći da zbog tvojih uznapredova-lih godina niti jedno od vas dvoje nije željelo formalno vjenčanje - Cleo je objasnila Victoriji dok joj je iznosila Lucasove planove. Sam Lucas nije bio nigdje u blizini. Ispričao se odmah nakon kratkog obreda i vratio se u svoju kuću kako bi se pripremio za odlazak.

Victoria je nabrala nos na izraz »uznapredovale godine«, ali nije imala drugih zamjerki na takvo rezoniranje. To je bila slaba izlika za tako žurno obavljeno vjenčanje, ali drugu nisu imali. Ionako će biti mnogo priča.

- Također ćemo razglasiti da je Lucas primio vijest kako se na Stonevaleu događaju neke

stvari koje iziskuju njegovu hitnu pozornost. Vas ćete dvoje otići iz grada danas poslijepodne i provesti medeni mjesec na njegovim imanjima dok će on voditi brigu o svojim poslovima. Uz malo sreće oboje ćete biti izvan grada do trenutka kad se netko sjeti postavljati pitanja. Kad se za nekoliko tjedana vratite, sve će biti gotova stvar i više uopće neće biti zanimljivo - objasnila je Cleo.Victoria je kimnula u znak staloženog slaganja.v

Sto se više navikavala na ideju da je udana za Lucasa Mallorvja Colebrooka, to joj se sve činilo više privlačnim i manje opterećujućim. Dok je gledala kako njezina prtljaga ispunjava predvorje, sve je počela doživljavati kao veliku pustolovinu, takvu koja će se pokazati još uzbudljivijom od njezinih ponoćnih vragolija.

Rathboneova najava sat vremena kasnije da je lady Jessica Atherton na pragu stigla je kao šok.

- Ona nas rijetko kad posjećuje. Zasigurno je čula vijest o vjenčanju. Ali kako je već mogla saznati za to? - Victoria je obeshrabreno pitala svoju tetu.

Cleo je s gnušanjem puhnula kroz nos. -Zasigurno ti ne treba reći da glasine teku Londonom baš kao i Temza. Bilo je samo pitanje vremena kad će to saznati Jessica Atherton, kao i svi ostali. No nadala sam se da ćemo ipak imati malo više vremena. Ma hajde, Victoria, ne može biti baš tako strašno. Na kraju krajeva, ako nas je kanila uništiti zbog ovoga, ne bi nas posjetila, zar ne? - Cleo je okrenula glavu prema vratima salona.

Jessica Atherton hitro je ušla u prostoriju, vizija u blijedoljubičastoj boji, smiješeći se svojim dobrohotnim, snishodljivim smiješkom. Prišla je ravno Cleo i uzela obje njezine ruke u svoje, u gesti najdubljeg suosjećanja i razumijevanja.

- Cleo, draga, bilo mi je tako žao kad sam čula za tu prilično ružnu situaciju. Znala sam kako ćete se osjećati pa sam došla čim sam čula.

- Veoma ljubazno od vas, Jessica. Molim vas, sjednite. - Cleo je rukom pokazala obližnji naslonjač i dobacila prijekoran pogled Victoriji koja je kolutala očima. - Kako ste točno saznali za Victorijino vjenčanje?

- Zaboga, vijest bruji po cijelom gradu, naravno. - Jessica se sa sažaljenjem osmjehnula Victoriji. -

Uvijek si bila tako neobuzdana, Vicky. Bilo bi daleko mudrije sve obaviti na prikladniji način, ali ne može se zanijekati da je ovo izvrsna prilika za tebe i za Lucasa, a ja vam od srca čestitam.

Victoria se primorala na zahvalan smiješak. Problem u ophođenju s Jessicom je taj da čovjek uvijek ima dojam da bi trebao biti zahvalan. To je veoma zamorno. - Hvala, Jessica.

Jessica se udobnije smjestila u naslonjaču. -Nema na čemu. Nemoj se previše obazirati na glasine. Sigurno je da će ih biti, naravno, ali će s vremenom prestati. Kao što vidiš, već sam poduzela korake kako bih ti pomogla time što sam danas došla ovamo. Malo će tko otvoreno

pokazati neodobravanje kad sazna da sam ja bila ovdje i pružila ti moralnu potporu.

Cleo je uzdigla obrve. - Sasvim ste u pravu, Jessica. Kako veoma pažljivo od vas što ste tako brzo djelovali za Victorijinu dobrobit.

- Kao što znate, Lucas je moj stari prijatelj i ne mogu postupiti drukčije osim da objeručke prihvatim njegovu ženu. - Jessica je ispružila ruku i potapšala Victorijinu podlakticu.

- Moja teta ima pravo - uspjela je izustiti Victoria. - Doista si veoma pažljiva, Jessica.

Jessicin je smiješak poprimio auru dobrodušnog sveca. - Znate li, lady Nettleship, da sam često slušala o vašem impresivnom stakleniku. Pitam se može li Victoria odvojiti nekoliko trenutaka i pokazati mi ga kad sam već ovdje.

- Ali svakako. Pokaži joj staklenik, Vicky - brzo će Cleo. Očito joj je laknulo što više ne mora glumiti domaćicu. - Sigurna sam da će se Jessici sviđati nove ruže iz Kine.

Victoria je ustala nastojeći prikriti svoju nevoljkost. No dok je Jessicu Atherton vodila hodnikom prema stakleniku, samu je sebe ukorila zbog neljubaznosti. Jessica je davala sve od sebe kako bi učinila uslugu Lucasu i njoj. Najmanje što može učiniti je pokazati prikladnu zahvalnost.

- Kako dražesna zbirka biljaka - rekla je Jessica kad ju je uvela u staklenik. - Doista predivno.

Krenula je niz jedan prolaz zastajkujući putem kako bi proučila nekoliko malenih primjeraka. Victoria ju je slijedila stavljajući

površne primjedbe o raznim vrstama ruža i perunika preko kojih je prelazio Jessicin odobravajući pogled.

No kako su se približavale drugom kraju staklenika, Victoria je postala svjesna činjenice da Jessica sve manje pozornosti obraća biljkama kojima se divila. Zapravo, do trenutka kad su stigle do kraja prolaza Jessicin se izraz lica znatno promijenio.

Victoria je potisnula ozlojeđeni uzdah kad je shvatila da je Jessica zatražila obilazak jer je željela nasamo razgovarati s njom.

Jessica se naglo zaustavila kraj krvavocrvena tulipana. Činilo se da se nastoji pribrati. Kad je progovorila, to je učinila tihim, usrdnim glasićem. -Bit ćeš mu dobra žena, Vickv, zar ne? - Jessica nije pogledala Victoriju u oči, već se pretvarala da proučava tulipan. - On zaslužuje dobru ženu.

Victorijina prva reakcija na nametljivo, izrazito osobno pitanje bila je ljutnja. Potisnula ju je. Jessica je imala dobre namjere i bilo je jasno da joj je stalo do Lucasove sreće. - Uvjeravam te da ću dati sve od sebe, Jessica.

- Da, sigurna sam da ćeš pokušati. Samo je riječ o tome da ti baš nisi njegov tip, zar ne? Znala sam to od početka, ali on je uporno insistirao da ćeš odgovarati.

- Sto misliš, Jessica, koji se tip žene njemu sviđa? Jessicine su se oči na trenutak čvrsto zatvorile.

- Žena koja će biti divljenja vrijedna domaćica i pobrinuti se da se njegovim domom upravlja na odgovarajući način. Žena koja će mu dati

nasljednika i pobrinuti se da njegova djeca budu odgojena za zauzimanje pravih položaja u visokom društvu. Žena pristojna ponašanja koja zna što joj je dužnost i izvršava je bez pogovora. Žena koja će se potruditi da mu život učini udobnim na sve moguće načine. Žena koja ga neće gnjaviti budalastim zahtjevima niti će mu stvarati probleme ili ga dovoditi u neugodne situacije. Lucas je veoma ponosan muškarac, znaš.

Victoria se još jednom podsjetila da mora biti strpljiva. - Još te jednom uvjeravam da ću dati sve od sebe. U svakom slučaju, čini se da je on posve zadovoljan nagodbom.

- Da, donio je odluku. Lucas je čovjek koji zna što želi i postupa u skladu s tim. Svjestan je odgovornosti što mu ih je nametnula titula. Rekao mi je da će mu ovaj brak odgovarati, a ja se svim srcem nadam da je u pravu.

- Lucas je već razgovarao s tobom o našem braku, Jessica? - Victoria je odjednom pozorno slušala svoju napornu gošću.

- Prirodno. Lucas je od samog početka osjećao da se meni može povjeriti. Kao što sam objasnila, mi se poznajemo već niz godina. Razumijemo jedno drugo. - Jessicini su prsti graciozno pratili liniju jednog lista. - Dragi Lucas. Znam kako sam ga strašno povrijedila kad sam bila primorana odbiti njegovu prosidbu prije četiri godine. Ali kad se prije nekoliko mjeseci i sam našao u istom položaju, napokon je razumio zašto sam to učinila. Osjećao je da mi se može obratiti za pomoć.

Victoria je s mukom progutala slinu. - Nisam znala...

- Lucas razumije što znači dužnost bolje od većine muškaraca i sad zna da sam učinila samo ono što je bilo nužno kad sam prihvatila prosidbu lorda Athertona, a ne njegovu. Brak je stvar dužnosti i praktičnosti, nije li? Čovjek čini ono što mora.

Victoriji je postalo hladno. - Nisam znala da se ti i Lucas tako dobro poznajete - na koncu je uspjela izustiti.

- Veoma dobro, doista. - Na rubu tamnih Jessicinih trepavica bljesnula je suza i pala na laticu ruže gdje je svjetlucala poput kapi rose. - Ne možeš zamisliti kako mi je bilo teško kad me nakon toliko vremena potražio i rekao mi da je naslijedio stričevu titulu te će mu trebati prikladna supruga.

Victoria je zurila u Jessicin ljupki profil i gledala kako još jedna suza pada na latice ruže. - Prikladna supruga - čula je sebe kako ponavlja, a čak je i sebi zvučala glupo.

- Zamolio me da ga uvedem u one društvene krugove u kojima bi mogao upoznati ženu

kakva mu je trebala.- Kako je Lucas opisao ženu koju je tražio? -

pitala je Victoria, a usta su joj se osušila.- Pa, njegov je prvi uvjet bio da žena bude

nasljednica, naravno.- Nasljednica. - Victoria je osjećala omaglicu.- Sigurna sam da sad već znaš da su sve one

priče o tome da je njegov stric umro s bogatstvom skrivenim ispod kreveta obične

gluposti. Osobno sam proširila te glasine kako ljudi ne bi posumnjali u pravo stanje Lucasovih financija.

Victoria se ukočila. - Da, naravno. Kako veoma lukavo od tebe.

- Učinila sam sve što sam mogla - Jessica reče tonom tragičnog ponosa. - Nisam mogla odbiti njegovu molbu, ne nakon svega što smo nekoć značili jedno drugomu. No moram priznati da je bilo trenutaka kad mi je bilo teško gledati kako ti udvara.

- Mogu zamisliti. - Victoria je željela zgrabiti najbliži lonac za cvijeće i baciti ga kroz jedan od staklenih zidova staklenika.

- Kad sam jutros primila vijest da ste se ti i Lucas tako naglo vjenčali, rekla sam sebi da je tako najbolje. Znam da je Lucasu potreban ovaj brak ako želi spasiti svoja imanja, a bit će lakše njemu, kao i meni, ako se to što prije obavi.

- Što je sa mnom, Jessica? Ili uopće nisi razmišljala o meni kad si se pobrinula da me upoznaš s Lucasom?

Jessica se tada okrenula prema njoj, nakratko razmislivši o njezinim riječima. - S tobom? Na što se ti imaš žaliti? Prijetila ti je opasnost da

ostatak života provedeš kao usidjelica. Međutim, sad si grofica. Udana si za Lucasa.

Što bi više mogla poželjeti?- Možda da mi bude omogućeno ostatak

života provesti kao usidjelica? - Victoria je stegnula šake uz tijelo. - Vjeruj što želiš kad kažeš da si samo učinila uslugu Lucasu, ali nemoj se zavaravati po pitanju onoga što si meni učinila. Uvjeravam te da ti nisam nimalo

zahvalna na uplitanju. Kako si mi mogla učiniti tako okrutnu, nemilosrdnu stvar?

Ne čekajući odgovor, Victoria se okrenula na peti i zaputila prema vratima.

- Vicky, čekaj, molim te. Ne smiješ se ljutiti. Mislila sam da razumiješ. Ti si inteligentna žena. Zapravo, poznata si po pronicavosti. Mislila sam da u svojim godinama zasigurno znaš da je tvoje nasljedstvo ono što najviše privlači muškarce. Želim reći, zašto bi inače muškarac želio zaprositi ženu koja je sklona tako nečuvenom ponašanju, tako neobuzdanu ženu koja nema nimalo - Jessica se prekinula, doimajući se opsjednutom. -Odnosno, pretpostavila sam da si zadovoljna nagodbom jednako kao i Lucas. Na kraju krajeva, dobila si grofa za muža.

Victoria se zaustavila i okrenula. - A Lucas je dobio moj novac. Posve si u pravu, Jessica. To je nagodba na koju smo oboje pristali i sad s tim moramo živjeti. No ti si učinila svoje. Nema potrebe da se dalje uplećeš u naše živote.

Jessicine su se oči raširile i još je suza zablistalo u njezinim očima. - Žao mi je ako nisi zadovoljna. Ali ti si žena i moraš znati da nismo

mi te koje trebaju biti zadovoljne. Samo školarka očekuje da će se udati iz ljubavi. Sve

mi činimo ono što moramo. Ako se ne možeš natjerati da osjećaš makar malo ljubavi prema

Lucasu, samo pomisli kako je njemu teško. Ovo će biti jednako mučno za njega kao i za tebe.

Na kraju krajeva, ti mu moraš podariti nasljednika.

- Hvala ti što me podsjećaš na moje supružni-čke dužnosti.

- Dragi Bože, doista se ljutiš. Uopće ne razumiješ. Vjerovala sam da shvaćaš. Victoria, molim te, žao mi je. Ne možeš znati koliko mi je žao. - Jessica se posve prepustila suzama, mahnito tražeći rupčić.

Victoria je oklijevala, rastrzana između bijesa i suosjećanja koje nije željela osjećati. Jessicine su suze bile prave.

Zatim je, ljuteći se na sebe, ali nesposobna ignorirati uplakanu ženu, pošla naprijed i s oklijevanjem dotaknula Jessicinu ruku.

- Ne smiješ si to činiti, Jessica. Razboljet ćeš se. Priberi se. Što je, tu je. Ne smatram te odgovornom. Sama sam donosila odluke, od početka do kraja. Samo sebe mogu okrivljavati za sve što se dogodilo.

Jessica je gutala jecaje i bespomoćno se držala za Victoriju koja ju je nezgrapno tapšala.

- Molim te, preklinjem te, Vicky, nemoj zbog ovoga nešto zamjerati Lucasu. Učinio je samo ono što je morao učiniti za dobrobit svoje titule.

Victoria je pokušala smisliti odgovor koji neće dodatno uzrujati uplakanu ženu. Ali nije se imalo što reći. Istina je da bi željela uvelike naškoditi grofu od Stonevalea. Još dok su se u njezinoj glavi formirale slike, čula je njegov glas u predvorju.

- Vicky? Gdje si? Tvoja teta kaže da se još nisi preodjenula u putnu haljinu. - Njegovi su koraci odzvanjali po pločicama staklenika kad

je ušao onamo kako bi je potražio. Osvrnuo se naokolo, nestrpljivo se mršteći, a tada mu se pogled susreo s njezinim iznad Jessicinih drhtavih ramena.

Victoria je hladno gledala kako Lucas shvaća tko zapravo plače u naručju njegove žene.

- Lady Atherton nam je došla poželjeti sreću, milorde. Nije li to ljubazno od nje, u danim okolnostima? Koliko sam shvatila, ti i ona ste veoma bliski prijatelji već niz godina, i ona ti je uvelike pomogla kako bi si osigurao nasljednicu. Čini se da su glasine o nagomilanom bogatstvu tvojeg strica bile posve neutemeljene. A sada, ako biste me ispričali, mislim da ću vas ostaviti same kako biste se pozdravili. Sigurno je da ne bih željela smetati.

U Lucasovim se očima pojavio izraz razumijevanja. Nije se pomaknuo. - Dovraga do pakla i natrag, Vicky - veoma je tiho izustio.

Mrko se osmjehnula. - Upravo ono što i ja mislim.

Oslobodila se Jessicina stiska i zaobišla je te krenula prema vratima. Kad je stigla do mjesta u prolazu gdje joj je Lucas prepriječio put, pogledala ga je bez riječi.

- Kasnije ćemo razgovarati - procijedio je kroza zube.

- Čini se da se više nema što reći. Ako bi me ispričao, milorde?

Nevoljko joj se maknuo s puta, a u očima mu je svjetlucao frustrirani gnjev. - Nemoj odugovlačiti s odijevanjem za putovanje, Vicky.

Želim da što prije krenemo. Očekuje nas dugotrajna vožnja.

Nije se potrudila odgovoriti na to. Morala se silno usredotočiti samo da bi prošla kroz vrata a da mu u glavu ne baci neki kaktus.

Victoria je drhtala od bijesa i bola kad je stigla do svoje spavaće sobe. Ušla je u sobu i naletjela na uzbuđenu Nan koja je sređivala još nekoliko posljednjih sitnica.

- O, tu ste, gospojo. Gotovo sam završila. Albert kaže da se sad u kočiju ukrcavaju posljednje torbe, a i konji su spremni. Morate požuriti i presvući se. Čula sam da je njegovo gospodstvo upravo stiglo i jedva čeka polazak.

- Nema nikakve žurbe, Nan. Danas nikamo ne putujem. Molim te, budi tako dobra i ostavi me na miru dok ne pošaljem po tebe.

Nan je šokirano otvorila usta. - Što to govorite, gospojo? Njegovo je gospodstvo već dalo jasne upute da ne smijemo odugovlačiti. Bit će bijesan ako čuje da ovdje gubimo vrijeme.

- Molim te, idi, Nan.Nan se ugrizla za usnu. Rijetko je kad vidjela

svoju gospodaricu u ovakvom raspoloženju i bilo je očito da ne zna što bi učinila. Odlučila se za povlačenje. - Bi li pomogla šalica čaja, gospojo? Ako se ne osjećate dobro, sigurna sam da bi njegovo gospodstvo razumjelo kratko čekanje radi čaja.

- Ne želim čaj, već samo malo mira.- Bože dragi, bit će nevolja zbog ovih

besmislica - mrmljala je Nan dok je izlazila iz sobe. -Muškarci ne vole odugovlačenja kad su

spremni za putovanje, osobito ne oni koji su navikli naređivati vojnicima na bojnom polju. Navikli su da ljudi pitaju kako visoko kad im kažu neka skaču.

Victoria je gledala kako se vrata zatvaraju za njezinom sobaricom koja je gunđala, a potom je polako prišla prozoru. Otmjena kočija Jessice Atherton čekala je dolje na ulici. Dok je Victoria gledala, vidjela je kako Lucas vodi svoju bivšu ljubav niza stube i smješta je u vozilo. Naredio je koči-jašu neka krene, okrenuo se i ljutitim se koracima vratio stubama u kuću.

Nije se iznenadila kad je trenutak kasnije začula žurne korake u hodniku ispred svoje sobe i neizbježno kucanje na vratima.

- Njegovo gospodstvo želi razgovarati s vama, miledi. - Nanin je glas bio prigušen iza zatvorenih vrata. - Kaže da je strašno hitno.

Victoria je prišla vratima i otvorila ih. - Reci njegovu gospodstvu da sam indisponirana.- O, molim vas, gospojo, ne tjerajte me da mu to kažem. Trenutno nije dobro raspoložen, stvarno nije.- Dovraga i njegovo raspoloženje. - Victoria je zalupila vrata pred Naninim šokiranim licem. Zatim se vratila do svojeg mjesta kraj prozora i gledala kako se posljednji dijelovi njezine prtljage ukrcavaju u kočiju što ju je Cleo posudila tek oženjenom paru.

Sasvim predvidljivo, sljedeća je na vrata pokucala teta Cleo. - Vicky, draga, smjesta otvori. Kakve su ovo besmislice? Tvoj muž želi odmah krenuti na put. Bivši vojnici nisu

osobito razumni kad je riječ o nepotrebnim otezanjima.

Victoria je uzdahnula i opet pošla otvoriti vrata.

- Reci mojemu mužu da slobodno može otputovati kad god želi. Reci mu neka me ne čeka jer neću poći s njim.

Cleo ju je strogo promatrala. - Dakle tako je to, je li? - Ušla je u sobu i zatvorila vrata. - I mislila sam da ima nečeg veoma čudnog u jutrošnjem posjetu lady Atherton. Cime te tako uzrujala, za ime svijeta?

- Jesi li znala da je Lucas jednom nju zaprosio?- Ne, ali ne shvaćam zašto bi to bilo važno.

Lucas ima trideset četiri godine. Sasvim je logično da ti nisi prva žena koju je zaprosio. Zar te to tako uzrujalo? Ma daj, Vicky, ti si previše inteligentna da bi takva sitnica djelovala na tebe. Ono što se između njih dvoje dogodilo davna je prošlost - reče Cleo.

- Nije mogla prihvatiti njegovu bračnu ponudu jer nije imao ni titulu ni dovoljno financijskih sredstava da zadovolji nju ili njezinu obitelj.

- Pa, to je njezin problem, nije li? Lucas sad ima titulu. Ne shvaćam kakve to veze ima s tobom, Vicky.- Lucas je naslijedio titulu - hladno će Victoria.

- Ali očito je bilo veoma malo novca uz nju. Jessica mi je objasnila da je njegovo gospodstvo došlo do zaključka da će radi dobrobiti proklete titule morati oženiti nasljednicu, te je zamolio svoju prijateljicu lady

Atherton da ga upozna s prikladnom ženom. Bi li željela pogađati koja je tebi poznata žena dobila tu čast?

Cleo je uzdigla obrve na svoj karakterističan način. - Radije bih pogađala koja je meni poznata žena sebi prostrla krevet, a sad se žali jer mora u njemu spavati. Ako ima upola onoliko zdravog razuma koliko mislim da ga ima, pobrinut će se da taj krevet bude što udobniji za nju i za njezina muža.

Victoria je trepnula na neočekivan izostanak podrške. Prekrižila je ruke na prsima i zagledala se u tetu. - Čini se da te ovo nije osobito šokiralo.

- Oprosti mi. Već sam se morala suočiti sa šokom što sam ga doživjela kad sam te sinoć našla u onom svratištu. Jedan je šok sasvim dovoljan u mojim godinama.

Victoria je osjetila kako joj lice oblijeva rumenilo gnjeva. Skrenula je pogled. - Da, naravno. Zao mi je zbog toga. Daleko više sada nego onda kad si nas našla, vjeruj mi.

Cleoino se lice smekšalo. - Vickv, draga, bojim se da se bez potrebe uzrujavaš. Nisam iznenađena otkrićem da Lucas nije onako financijski stabilan kako si ti očekivala. Rekao mi je istinu dok smo noćas u svratištu čekali da se ti odjeneš.

- Rekao ti je da me ženi radi mojeg novca?- Rekao mi je da je zatražio upoznavanje s

tobom jer je, iskreno rečeno, doista tražio nasljednicu. Ali je rekao da se tobom ženi jer si mu postala veoma draga, te je zaključio da ćeš

mu u svakom aspektu biti veoma prikladna žena.

- Draga sam mu. Kako veoma ljubazno s nje-gove strane - reče Victoria.

- Victoria, bit ću posve otvorena s tobom. Od početka sam znala da ćeš se vjerojatno uvaliti u nevolje sa Stonevaleom. Između vas dvoje postoji nešto što gotovo pucketa u zraku kad se nalazite u istoj prostoriji. No prilično mi se sviđao, pa sam zaključila da je dobro što je riječ o njemu, ako ćeš ionako sve riskirati radi muškarca.

- Tako mi je drago da odobravaš, teta Cleo.- Nema potrebe da sa mnom razgovaraš tim

tonom. Ti si ta koja se dovela u ovu situaciju.Victoria je pogledala uzorak na sagu, a zatim

je podigla glavu i susrela suosjećajan, ali nepopustljiv pogled svoje tete. - Imaš pravo, kao i obično. Sad moram odlučiti što ću dalje.

Teta Cleo je ublažila svoj ton. - Prvo što moraš učiniti je preodjenuti se u putnu odjeću. Lucas je čvrsto odlučio krenuti na put danas poslijepodne, a moram reći da mislim da ima posve pravo. Sto prije odete iz grada, to bolje.

- Nemam namjeru nikamo poći sa Stonevaleom.- Vicky, ponašaš se nerazumno. Nemaš

drugog izbora osim poći s njim.Prije nego je Cleo dospjela još nešto reći,

začulo se očajničko lupanje po vratima. Jasno se čuo Nanin glas. - Oprostite, gospojo, ali njegovo gospodstvo je reklo neka vam kažem da će, ako vi ne budete tako ljubazni i siđete, on osjećati obvezu doći ovamo gore po vas.

Lucas bi to doista učinio. Victoria se po tom pitanju nije zavaravala. Nije imalo smisla odgađati neizbježan razgovor. Prošla je kraj svoje tete, a zatim se, držeći ruku na kvaki, okrenula i pogledala Cleo. - Doista sam dobila veoma šarmantnog i galantnog muža, nisam li? Koja bi žena mogla poželjeti nešto više?

Čekao ju je u knjižnici i stajao kraj prozora s kojeg se pružao pogled na vrt u kojem ju je u ponoć tako često čekao. Victoria je ušla u sobu i čula kako se iza nje veoma tiho zatvaraju vrata. Činilo se da je u kućanstvu zavladala tišina, kao da svi zadržavaju dah.

Cijelo se osoblje, uključujući njezinu sobaricu i Rathbonea, kretalo s velikim oprezom, opazila je. Lucas je njezin muž tek nekoliko sati i zapravo je gost u kući njezine tete, ali je očito već uspio uspostaviti autoritet. Nitko se nije želio izvrgnuti njegovu gnjevu. To su prepustili Victoriji.

- Poslao si po mene, milorde? - pitala je potra-zivši utočište u ledenoj, korektnoj uljudnosti.

Gledao je kako ulazi u prostoriju i zaustavlja se odmah kraj vrata. Njegov je izraz lica bio strogo kontroliran. - Nisi se preodjenula u putnu haljinu.

Trebalo je više hrabrosti no što je očekivala da Se s njim suoči i kaže mu svoju odluku. - Za to Jmam veoma dobar razlog, a taj je da ne idem s

tobom. Želim ti ugodno putovanje, milorde. -Okrenula se na peti i zaputila prema vratima.

- Ako sad odeš od mene, Vicky, požalit ćeš više nego što možeš zamisliti.

Opasno blagi ton zaustavio ju je učinkovitije od bilo čega drugoga. Okrenula se i pogledala ga. - Kako, molim? Jesi li još nešto želio reći?

- Mnogo toga. Ali vrijeme leti, a ja bih ovaj razgovor radije vodio u kočiji nego ovdje u knjižnici tvoje tete. Međutim, zasad ću samo reći da se ispričavam za emocionalni ispad lady Atherton. Uvjeravam te, nisam imao pojma da će se na tako žalostan način prepustiti osjećajima.

- Da, nije osobito dobro izabrala trenutak, zar ne? Kad si mi ti sam kanio reći istinu?

- Koju bi istinu željela da ti kažem? Da sam jednom zaprosio Jessicu? To je stara vijest, Vicky, i nema nikakve veze s nama.

- Proklet bio - siknula je. - Vrlo dobro znaš koja me istina sad zanima. Sve si učinio kako bi uspostavio vezu sa mnom zato što sam nasljednica. Imaš li smjelosti to zanijekati?

Lucas je izdržao njezin hladan pogled. - Ne. Na samom si početku to pogodila, ako se sjećaš. Čini mi se da se ja savršeno dobro sjećam da si me upozorila na to. Ali si bez obzira na to željela ono što sam nudio, nisi li? Igrala si riskantnu igru i izgubila, ali sama si odlučila igrati. Nisi li mi jednom rekla da ne postoji pravo riskiranje ako nema prave opasnosti?

- Zar mi baš moraš tako u lice dobacivati moju vlastitu glupost?

- Zašto ne? To je malo više od onoga što očekuješ od mene, nije li? Ja sam samo običan lovac na miraz koji si je osigurao nasljednicu.

Osjećala se kao da ju je šakom tresnuo u trbuh. - I sad očekuješ da ću mirno prihvatiti svoje poniženje?

Prešao je sobu u nekoliko kratkih koraka i zgrabio je za nadlaktice. Oči su mu gorjele. - Očekujem da imaš malo povjerenja u mene, dovraga. U proteklih nekoliko tjedana bila si spremna povjeriti mi svoju sigurnost i svoju čast. Sad kad si moja žena, ne očekujem ništa manje od toga.

- Da imam povjerenja u tebe? Nakon ovoga što si mi učinio?

- Sto sam to tako opako učinio? Nisam ja organizirao da noćas budemo otkriveni. Rekao sam ti da je cijeli plan opasan, ali ti si pod svaku cijenu morala dobiti svoju noć intelektualnog istraživanja, sjećaš se?

- Da se nisi usudio rugati mi se, Lucase.- Ne rugam ti se. Podsjećam te kako si poku-

šala opravdati svoju želju da se upustiš u ljubavnu vezu sa mnom. Željela si ono što se noćas dogodilo jednako kao i ja. Dovraga, čak si mi rekla da me voliš.

Victoria je odmahnula glavom, a oči su joj se ovlažile. - Rekla sam ti da mislim da te volim. Očito sam pogriješila.

- Dala si mi sliku Strelitzie reginae, a zatim si mi dala sebe bez ikakva ustručavanja. Vjerovao sam da me doista voliš. Kad je tvoja teta pokucala na vrata, moj je prvi poriv bio

zaštititi tebe. Što bi željela da sam učinio? Odbio ponuditi brak?

- Molim te, nemoj izvrtati moje riječi. Ugledao si priliku što si je čekao i iskoristio je. Ne trudi se zanijekati to.

- Neću tvrditi da te nisam želio oženiti. Noćas ne bih ugrozio ni tvoju ni svoju čast da nisam bio siguran da ćemo se prije ili kasnije vjenčati. Loše je što nas je tvoja teta otkrila i ubrzala razvoj događaja, ali konačni je rezultat bio neizbježan.

- U tome nije bilo ničeg neizbježnog - ljutito će Victoria.

- Vicky, budi razumna. Sigurno ti je jasno da ne bismo još dugo mogli nastaviti s onakvim ponašanjem. Situacija je postala dovoljno nesigurna čak i prije onoga noćas. Ljudi su počeli pričati, a ti nisi činila ništa kako bi zaustavila glasine. Opasno smo riskirali kako bi se ti mogla upuštati u svoje ponoćne hirove. Bili bismo otkriveni prije ili kasnije, a kad bi se to dogodilo, niti jedno od nas dvoje više ne bi imalo izbora. Tu je također bila i mogućnost da zatrudniš. Jesi li mislila na to?

- Zašto nisi mogao reći cijelu istinu prije nego je sve to počelo? - Čula je kako se njezin glas pretvara u histerično kriještanje bijesne piljarice. Mahnito je nastojala uspostaviti kontrolu nad sobom.

- Posve iskreno rečeno, ništa ti nisam rekao jer sam te odlučio osvojiti, a bojao sam se da mi nećeš dati priliku za to ako ti podrobno opišem svoje osobne financijske okolnosti. Tako si odlučno odbijala mogućnost sklapanja

braka, bila si tako plaha po pitanju lovaca na miraz, da nisam imao drugog izbora osim snubiti te na način koji si dopuštala. Nikad nećeš znati kako mi je teško bilo proteklih nekoliko tjedana, Vicky. Najmanje što bi mogla učiniti je pokazati malo poštovanja i ljubaznosti.

S nevjericom ga je gledala. - Ljubaznosti? Kako se usuđuješ pokušati me navesti da te žalim?

- Zašto ne? Posve si spremna biti ljubazna prema svima ostalima, čak i prema lady Atherton. Vidio sam kako si je pokušavala utješiti dok ti je u stakleniku plakala na ramenu. - Lucas ju je naglo pustio i prošao prstima kroz kosu. - Zašto ne bih pokušavao dobiti malo ljubaznosti za sebe? Na kraju krajeva, ja sam tvoj muž, a sam Bog zna da ta uloga neće biti laka.

- Sto mi imaš ponuditi zauzvrat?Duboko je udahnuo. - Dat ću sve od sebe

kako bih ti bio dobar muž. Imaš moju riječ.- Kako točno tumačiš ideju o tome da mi

budeš dobar muž? - Protrljala je mjesta na kojima su je njegovi prsti stezali dovoljno čvrsto da ostave crvene tragove. - Očito mi nećeš morati osigurati financijsku potporu. Ja sam ta koja u ovaj brak unosi kapital, barem prema onome što kaže tvoja bivša ljubav. Ti meni daješ titulu. To priznajem, ali titule me nikad nisu osobito zanimale.

Lucas stisne usta. - Također sam ti dao pustolovine kakve si željela.

- Zelis reci da si me prevario pustolovinama.

- Vicky, slušaj me...- Jedno moram znati, Lucase. Kaniš li

započeti romantičnu vezu s lady Atherton sad kad si se pobrinuo za sklapanje braka?

- Bože, ne. Očito je da trenutno nemaš osobito dobro mišljenje o mojem poštenju, ali kad bi poznavala Jessicu onako dobro kako je ja poznajem, znala bi da ne dolazi u obzir nikakva romantična veza s njom.

Victoria se lecnula. - Oprosti mi. Naravno da ne dolazi u obzir. Lady Atherton je uzor propisnog ponašanja. Ni u snu se ne bi upustila u zabranjenu vezu s tobom.

- Sasvim točno.- Ona je tako plemenito stvorenje. Očito se

uopće nije dvoumila kad je prije četiri godine slušala zahtjeve svoje obitelji, a ne svojega srca, te je prihvatila bračnu ponudu lorda Athertona umjesto tvoje.

- Učinila je ono što je morala - nestrpljivo će Lucas.

- Kako si strašno pun razumijevanja po pitanju svega toga - reče Vicky.

- Četiri godine je mnogo vremena - reče Lucas i slegne ramenima. - A iskreno rečeno, sad mi je veoma drago da nisam u braku s Jessicom. U posljednje sam vrijeme došao do spoznaje da bi to bio loš brak.

Victoria ga je iskosa pogledala. - Zašto to kažeš? Ona se čini tako savršenom za tebe. Očito je od one vrste žena koje bi bile prikladne supruge budući da je, kao što smo maločas spomenuli, uzor ženskog ponašanja.

- Uvuci svoje kandže, Vicky. - Lucasova su se usta lagano trznula. - Činjenica je da je smatram prilično dosadnom. Nedavno sam shvatio da mi se više sviđaju više pustolovne žene. A nakon onoga noćas moram reći da mi se također više sviđaju strastvenije žene.

- Doista? - Victoria uzdigne bradu. - Govoriš iz iskustva, pretpostavljam? Imao si priliku usporediti moje ponašanje u krevetu s ponašanjem lady Atherton?

Lucasov se osmijeh proširio u zlobni smiješak. - Nemoj biti guska, Vicky. Možeš li ikako zamisliti da se Jessica krišom odšulja u neko svratiste sa mnom ili s bilo kojim drugim muškarcem? Vjeruj mi, bila je jednako čedna i uštogljena prije četiri godine kao što je i danas. Nikad ne bi svoj dobar glas riskirala zbog nekog muškarca ili za noć one vrste intelektualnog istraživanja kakvu smo mi proveli u svratištu.

Victoria uzdahne. - Za razliku od mene.- Da. Za razliku od tebe. Zapravo, nikad

nisam upoznao ženu koja je slična tebi. Ti si posve jedinstvena, Vicky. Upravo zato nisam uvijek siguran kako bih se trebao ophoditi prema tebi, valjda. No uvjeravam te, doista kanim dati sve od sebe. A sada, već smo potratili previše vremena na ovu besmislenu raspravu. Smjesta pođi gore i preodjeni se. - Pogledao je na sat. - Imaš petnaest minuta.

- Posljednji put ti govorim, milorde, nikamo ne idem s tobom.

Lagano je poskočila kad se neočekivano pokrenuo, prešavši malenu razdaljinu između

njih svojim osebujnim, neobično uravnoteženim koracima. Uhvatio joj je bradu i primorao je da ga pogleda. Ukočila se. Potpuna, neobuzdana silina njegove snage volje svjetlucala je u njegovim očima.

Victoria je odjednom razumjela zašto su ljudi slijedili Lucasa u bitku i zašto svi ostali u kućanstvu s krajnjim oprezom hodaju naokolo.- Victoria - rekao je - čini mi se da ne razumiješ koliko sam ozbiljan kad kažem da odlazimo za petnaest minuta. Nema sumnje da sam ja za to kriv. Dosad sam bio tako popustljiv po pitanju tvojih svojeglavih pothvata, tako spreman ignorirati vlastiti razum u nastojanju da ti udovoljim, da si očito stekla dojam da možeš zanemariti moju izravnu naredbu. Uvjeravam te, nije tako.- Ne primam naredbe ni od tebe ni od bilo kojeg drugog muškarca.- Sad primaš, Vicky. U dobru i u zlu, imaš muža i on kani otputovati iz Londona - zastao je i pogledao uru - za trinaest minuta. Ako ne budeš odjevena za putovanje kad on bude spreman za polazak, osobno će te ubaciti u kočiju odjevenu u ono što u tom trenutku budeš imala na sebi. Je li to posve jasno?

Victoria je naglo udahnula, shvativši da će učiniti točno ono što je rekao. - Čini se da držiš bič u ruci, milorde - rekla je prezirnim tonom. - I kao većina muškaraca, bez oklijevanja ga rabiš.

- Uvjeravam te, nikad ne bih upotrijebio bič za tebe, Vicky, i ti to znaš. Sad prestani

iskušavati moje strpljenje. Ostalo ti je manje od dvanaest minuta.

Victoria se okrenula i pobjegla.

Putovanje u daleke krajeve Yorkshirea bilo je najdulje od svih što ih je Victoria ikad u životu morala izdržati. Putem je veoma malo viđala svojega muža. Lucas je veći dio vremena provodio izvan kočije, odlučivši jahati svojega pastuha Georgea uz kočiju umjesto da se bavi Victorijinom ljutnjom. Noću su ona i Nan dijelile sobu u svra-tištima u kojima su se zaustavljali, a Lucas je uzimao drugu sobu za sebe i svojega sobara. Obroci su bili niz hladno uljudnih zbivanja.

Kad su stigli u Stonevale, Victorijino se raspoloženje nimalo nije popravilo, a pretpostavljala je da ni Lucas nije nimalo bolje volje, premda se činilo da je spreman ignorirati je pod uvjetom da mu ne stvara nevolje.

Prvi pogled na zemljište oko njezina novog doma nije pružao osobito nadahnuće. Čak i netko tko nije onako dobro kao ona poznavao hortikulturu i botaniku opazio bi da će žetva ovoga ljeta u najboljem slučaju biti osrednja. U svemu što je vidjela osjećala se općenito depresivna atmosfera, od trošnih koliba poljodjelaca do mršavih životinja koje su bezvoljno stajale na poljima.

Pomanjkanje robe u izlozima seoske prodavaonice isticalo je ekonomsku oskudicu koja je poput mračnog oblaka visjela nad područjem. Victoria se namrštila kad je

ugledala nekolicinu djece koja su se igrala u blatu. Njihova se odjeća doimala jednako jadnom kao u bilo kojeg uličnog derana u Londonu.

- Ovo je neoprostivo - gunđajući se obratila Nan. - Dopušteno je da ova imanja venu i uginu.

- Čini se da njegovo gospodstvo očekuje veliki posao - oprezno će Nan. Bila je itekako svjesna osjećaja svoje gospodarice prema grofu. - Zaslužit će svoju otmjenu titulu, hoće, ako uspije oživjeti ovo mjesto.

- Da, to je sigurno - mračno se složila Victoria. I trebat će mu moj novac da to učini, dodala je u sebi. Prvi je put počela shvaćati veličinu odgovornosti s kojom se Lucas suočio kad je naslijedio Stonevale. Svi koji žive na imanju i oko njega ovise o prosperitetu i vodstvu velike kuće koja dominira mjesnom ekonomijom. Victoria je bila posve svjesna činjenice da su sudbina i budućnost lokalnih zakupnika blisko povezane sa Stonevaleom.

Da je ona dobila zadatak spašavanja tih imanja, bi li se izdigla iznad potrebe da se uda radi novca, pitala se. Vjerojatno ne bi. Kao što je lady Atherton rekla, prokleta bila, čovjek čini ono što mora.

Međutim, to priznanje nije Victoriju navelo da se prema Lucasu osjeća dobrohotnije. Možda može razumjeti njegovu potrebu da oženi nasljednicu, ali mu nikad neće oprostiti što je izabrao nju i preva-rom je uvukao u brak. Zasigurno bi uspio naći žrtvu koja bi spremno pristala na to da se potrudio potražiti je među

damama u visokom društvu. Ima onih koje bi dale bogatstvo u zamjenu za titulu.

- To je lijepa kuća, nije li, gospojo? - rekla je Nan naginjući se kroz prozor kočije kako bi vidjela veliku kuću Stonevalea. - Šteta što su okolina i vrt tako zapušteni. Uopće nije kao seosko imanje lady Nettleship.

Victoria je shvatila da se i sama nagnula kako bi pogledala, premda se zarekla da će se držati prezirno i rezervirano po pitanju svega što se tiče Lucasova doma.

Njezina je sobarica imala pravo. Stonevale je doista veličanstvena kuća. Kameno je pročelje impozantno i dobrih proporcija. Široko se stubište ispred ulaza spuštalo do popločanog dvorišta i golemog zavojitog kolnog prilaza. Velika je fontana ukrašavala prostor unutar zavoja. Ali maleni ribnjak oko fontane bio je pun smeća, a ne vode. Fontana nije radila.

Isti ugođaj deprimiranosti i beznađa vladao je oko kuće kao i u selu i na okolnim poljima. Victoria je zurila u svoj novi dom s osjećajem obeshrabre-nosti dok se kočija zaustavljala. Sve je to bilo veoma daleko od raskošnog, udobnog, dobro održavanog svijeta kakav je poznavala dok je živjela s tetom.

Lucas je konja prepustio konjušaru i pošao naprijed kako bi Victoriju poveo uza stube i u kuću.

- Kao što vidiš - tiho je rekao - ovdje treba mnogo toga učiniti.

- To je svakako točno zapažanje, milorde. -Osjećala se pomalo omamljeno.

- Želio bih da zajedno poradimo na tom zadatku, Vicky. Oboje imamo ulog u Stonevaleu. To je sad i tvoj dom, a ne samo moj. Bit će dom naše djece.

Na te se riječi lecnula, sjetivši se onoga što je rekla Jessica Atherton. Ako se ne možeš natjerati da osjećaš makar malo ljubavi prema Lucasu, samo pomisli kako je njemu teško. Ti mu moraš podariti nasljednika.

Victoria se odmah pribrala, ali je znala da je Lucas opazio njezin kratkotrajni izraz ljutnje jer se i njegovo lice stvrdnulo. - Upoznat ću te s osobljem, premda je zasad malobrojno. Batler se zove Griggs. On je bio sa mnom i u Londonu. Domaćica je gospođa Sneath. Ona je iz sela.

Iscrpljena dugim putovanjem, deprimirana onim što je vidjela od Stonevalea i previše ponosna da bi imalo popustila pred Lucasovim pokušajima približavanja, Victoria je podigla skute svoje haljine i popela se stubama do svoje nove spavaće sobe.

Večera toga dana nije bila impresivan događaj. Griggs se ispričao zbog loše kvalitete vina i pomanjkanja lakaja koji bi ih trebali posluživati. Hrana je bila ograničena, po kvaliteti i po izboru. Okruženje je bilo još manje privlačno od hrane. Sag je bio izlizan, namještaj otrcan i bez sjaja, srebrnina potamnjela. Veliki svijećnjak koji je visio sa stropa očito nije godinama očišćen.

No Victoriji je najviše smetala neugodna tišina koja je vladala za stolom. Ona nije bila od onih koji mogu podnijeti dugotrajne tišine i gotovo je stigla do kraja svoje sposobnosti da je održava. Sad ju je ljutilo što se činilo da Lucas ne primjećuje njezina nastojanja.

- Dakle, milorde - počela je nakon što se ohrabrila velikim gutljajem vina. - Gdje predlažeš da se počne trošiti moj novac? Na vrtove, možda? Ili na farme zakupnika? Ili bi možda radije preuredio samu kuću? To joj je doista potrebno.

Lucas je vrtio vino u čaši i trenutak je promatrao. - Gdje bi ti željela započeti, Vicky?

- Zašto bi tebi bilo važno moje mišljenje o tome? Spašavanje Stonevalea je tvoj projekt, a ne moj. -Nasmiješila se hladnim, krhkim osmijehom. - A sad kad imaš moj novac, sigurna sam da ćeš smisliti mnogo načina na koje ćeš ga potrošiti. Moj se očuh nije nimalo libio trošiti novac moje majke na svoje konje i svoje žene.

- Palo mi je na pamet da si zapravo u ovoj situaciji jer ti je u životu nedostajao odgovarajući izazov.

Ljutito ga je pogledala. - Što bi to trebalo značiti?

- Ti si inteligentna i energična žena kojoj je slučajno dostupno mnogo novca. Koristila si se tim novcem za kupovanje svoje neovisnosti i financiranje svojeg društvenog života, ali ga nisi upotrijebila da bi učinila nešto drugo posebno korisno.

To ju je zapeklo. - Uvijek sam davala velike iznose u dobrotvorne svrhe.

- Što je iziskivalo veoma malo tvojeg vremena ili sposobnosti. Štoviše, nisi imala ni muža ni obitelj na koje bi trošila obilje svoje energije. Osim zanimanja za botaničke slike i povremenih znanstvenih predavanja nisi imala ništa drugo ozbiljnije naravi čime bi ispunila svoje vrijeme i u čemu bi primijenila svoje sposobnosti. Tvoj jedini način trošenja energije bio je tvoj društveni život. Zato ti je postalo dosadno pa si počela tražiti pustolovine.

A to je, draga moja, ono što te uvalilo u nevolje.

Victoria je bjesnjela. - Nije mi dosadio gradski život, milorde, vjeruj mi.

- Nije? Ja nekako mislim da te upravo dosada navela na smišljanje ponoćnih podviga.

Problijedjela je. - To nije istina. Nemaš pojma o razlozima iz kojih sam se upuštala u ponoćne pustolovine, a bila bih ti zahvalna kad bi se suzdržao od budalastih nagađanja.

Zamišljeno je odmahnuo glavom. - Ne, vjeru-jem da sam pravilno zaključio. U početku sam te privlačio samo zato što sam bio spreman pružiti ti pustolovine koje si željela. Ako ti se ne sviđa pomisao da sam te oženio radi novca, što misliš kako sam se ja osjećao kad sam shvatio da sam ti zanimljiv samo zato što sam ti mogao ponuditi malo kratkotrajnog uzbuđenja? Bila si itekako spremna iskoristiti me za svoje ciljeve, nije li tako?- To nije istina - odbrusila je prije nego je promislila.

- Nije? Zar priznaješ da su tvoji osjećaji prema meni bili dublji od lakoumne želje da me iskoristiš u svrhu osiguravanja željenih pustolovina?

Victoria se namrštila. - Da, želim reći, ne. Dovraga, Lucase, izvrćeš moje riječi.- Ovako ili onako, sad si ovdje i nema povra-tka. Bila si svjesna opasnosti i odlučila si riskirati. Prvo je pravilo kockanja, slatka moja naučiti kako ćeš platiti kad izgubiš, bez žalopojki. Ako igraš, plaćaš - reče Lucas.- Ja se ne žalim. Bijesna sam. Tu postoji golema razlika.

Lucas se nagnuo unatrag i prekrižio ruke. -Duriš se, Vicky. To nije ništa više od toga. Budući da se nikad nisam morao baviti tobom u ovakvom raspoloženju, priznajem da me zanima koliko će trajati. Nadao sam se da će najgore proći do trenutka kad stignemo ovamo, ali čini se da sam pogriješio.

- Da, doista se čini da si pogriješio. - Vibrirala je od siline svojega gnjeva. Nepravda njegovih optužbi bila je nepodnošljiva. - Posve si u krivu.

- Trebala bi mi biti zahvalna, Vicky. Nudim ti način na koji možeš izbjeći buduće katastrofe od one vrste koja te dovela u ovu situaciju. Drago mi je što ti mogu ponuditi projekt koji će ti zauzvrat dati nešto važno što ćeš moći raditi sa svojim vremenom i novcem. - Lucas ju je pogledao u oči. -Pomogni mi obnoviti Stonevale i njegova zemljišta.

- Kako ljubazno od tebe da o tome govoriš kao o mojem novcu.

- Vicky želim da budeš dio ovoga mjesta. Želim da ga dijeliš sa mnom. Priznajem da ništa ne mogu učiniti bez tvojega nasljedstva, ali ne kanim trošiti tvoj novac bez savjetovanja s tobom. Više sam nego spreman uključiti te u svaku pojedinost. Pametna si i mnogo znaš, zahvaljujući načinu na koji si odgojena. Možeš imati golem utjecaj na sve što će se događati na Stonevaleu. Samo tražim da surađuješ sa mnom umjesto da se zabavljaš napadajima durenja.

- Ono što nudiš je svakako veoma uzbudljivo, najblaže rečeno - rekla je svilenkastim tonom. -Ako me tako silno želiš uključiti u svaku malenu odluku, možda bi razmislio o tome da mi daš pisani bračni ugovor? Jedan u kojemu jamčiš da bez mojega pristanka nećeš taknuti ni najmanji iznos mojega novca?

Usta su mu se potišteno iskrivila. - Nisam potpuna budala. Bilo bi krajnje idiotski s moje strane da naredim sastavljanje takvoga ugovora dok si ti ovako raspoložena. Možda bismo mogli o tome ponovno raspraviti kad budeš zaključila da si spremna biti mi pravom ženom.

- Ha. Nikad mi ne bi dao takav ugovor, i oboje to znamo.

- Čak i kad bih ti ga dao, Vicky, imao bi veoma malenu važnost pred zakonom. Mi smo muž i žena. Taj će mi odnos uvijek davati određena prava.

- Radi se o načelu.Lucas se osmjehne. - Vraga jest. Kad bih ti

ovog trenutka dao takav ugovor, iskoristila bi

ga da mi se osvetiš za ovaj brak. Priznaj, Vicky. Nisi navikla da te netko prevesla i trenutno možeš misliti jedino o osveti.

- Barem ideja o osveti ima nepobitnu prednost u tome što mi daje nešto korisno za trošenje vremena i energije, nije li tako? - Hladno se nasmiješila i ustala. - A sad, ako ćeš me ispričati, milorde, bojim se da još nisam završila sa sažalijevanjem same sebe. Mislim da ću se povući u svoju spavaću sobu i još se malo duriti.

Griggs je požurio otvoriti joj vrata dok je hitro izlazila iz blagovaonice.

Lucas je kroz napola spuštene trepavice promatrao veličanstven izlazak svoje žene, a zatim je bat-leru dao znak neka mu donese porto što ga je donio sa sobom iz Londona. Noga ga je boljela od dugih dana jahanja.Lucas je dugo pijuckao porto i razmišljao što

bi radije učinio: zadavio Jessicu Atherton ili prebacio Victoriju preko koljena.

Sve u svemu, prebacivanje njegove žene preko koljena doimalo se kao daleko zanimljivija mogućnost. Trenutno bi mnogo dao za još jedan pogled na njezinu zamamno zaobljenu stražnjicu.

Lucas je polako i mirno, u predivnoj samoći, ispraznio bocu porta. Vino je koristilo još nečemu, a ne samo ublažavanju bolova u njegovu bedru. Također je smanjilo njegovu frustriranu žudnju. Od one vatrene, slatke noći zabranjene strasti u svratištu opsjedala su ga sjećanja koja su njegovu željeznu samokontrolu gurala do samih granica izdržljivosti.

Nije mogao vjerovati da Victoriju ne muče slična sjećanja. Tako je divno reagirala, bila je tako veličanstvena u svojoj strasti, tako puna povjerenja. Dovraga, pomislio je, čak mu je rekla kako misli da ga voli, a bio je posve siguran da nikad niti jednom drugom muškarcu nije tako nešto rekla.

I znao je da se nikad nikomu drugom nije podala. Radost promatranja njezina senzualnog otkrića bila je najnevjerojatnije iskustvo što ga je u životu imao.

Slika Strelitzie reginae već visi na zidu u njegovoj sobi, kraj toaletnog stolića gdje će je svakog jutra moći gledati. Lucas je naredio da to bude jedna od njegovih prvih osobnih stvari što ih treba raspakirati. Pitao se ima li Victoria pojma koliko mu je značio taj maleni dar.

Vjerojatno nema. Trenutno ne misli ni na što drago osim na svoj povrijeđeni ponos.

I sam se iznenadio kad je shvatio kako ga je duboko dirnula ta slika. Možda zato što je to bio prvi dar što ga je dobio od neke žene nakon smrti svoje majke. Nije želio računati maleni medaljon s pramenom tamne kose unutra što mu ga je Jessica Atherton dala prije četiri godine.

Utisnula mu ga je u dlan u trenutku dok je sa suzama u očima odbijala njegovu bračnu ponudu i objašnjavala mu koja je njezina dužnost. Bacio je medaljon u neki jarak jedne večeri uoči bitke.

Lucas je popio ostatak porta i zamišljeno pro-matrao praznu bocu. Zatim je razmišljao o praznom krevetu koji ga očekuje.

Da se situacija nije razvijala onakvom brzinom, sad bi se nalazio u svojoj kući u Londonu i pripremao se za penjanje preko vrtnog zida. Njegova nepromišljena, strastvena ponoćna družica željno bi iščekivala noćnu pustolovinu.

Ali stvari su se promijenile. Sad je oženjen malenom pustolovkom i nekako mora naći način za ophođenje s njom. Nije želio ostatak života provesti sa ženom koja se duri, a još manje je želio noći provoditi sam u svojoj spavaćoj sobi.

Victoriji je tako prokleto lako biti ljubazna prema svima ostalima, razdraženo je pomislio Lucas kad je ustao. Zašto nije svojemu mužu mogla podariti malo ljubaznosti? Valjda može shvatiti da u posljednje vrijeme nije imao preveliku mogućnost izbora u svojim postupcima.

Muškarac u njegovu položaju jednostavno je morao sebi osigurati nasljednicu, na bilo koji način. Victoria je dovoljno stara da razumije stvarnost braka. U svakom slučaju, sad je gotovo i Victoria ne može ništa učiniti osim dobrohotno prihvatiti situaciju. Ovo će durenje morati prestati. Neće još dugo moći tolerirati njezinu zlovolju.

Niti će dugo tolerirati prazan krevet. Sad je oženjen čovjek, a to mu daje određena prava i privilegije.

Sa sve većom odlučnošću Lucas je izišao iz blagovaonice i popeo se stubama. Večeras će još jednom pokušati razgovarati s Victorijom, a ako ga i dalje ne bude htjela slušati, zakleo se

da će naći drugi način na koji će obuzdati njezinu naglu narav.

Njegov sobar, Ormsbv, marljivo je radio u glavnoj spavaćoj sobi, još uvijek raspakiravajući stvari. Iznenađeno je podigao pogled kad je Lucas ušao u sobu.

- Dobra večer, gospodine. Želite li večeras ranije poći na spavanje?

- Da, zapravo želim. Reci Griggsu da pošalje služinčad na spavanje. Za sve nas je ovo bilo dugo putovanje.

Ormsbv kimne. - Hoće li vam trebati nešto za nogu, gospodine? Obično vas muči nakon dugih sati u sedlu.

- Upravo sam dokrajčio bocu porta. To bi trebalo riješiti problem.

- Vrlo dobro, gospodine. - Ormsbv se kretao naokolo s umirujućom učinkovitošću. - Nan mi je rekla da se lady Stonevale također povukla u svoju sobu. Ako je to nekakav pokazatelj, čini se da će nam se na selu svima promijeniti dnevni raspored.

- Još bolje. Daleko mi se više sviđa seoski način života od gradskoga. - Lucas je nesvjesno protrljao bolnu nogu. Nimalo mu neće nedostajati penjanje preko onog prokletog zida. Niti će mu nedostajati stalna nastojanja da zaštiti identitet i sigurnost svoje družice, koja su mu uništavala živce, dok je ona bezbrižno lutala po zloglasnim kockarnicama, bordelima i uličicama Londona.

Ormsbv je otišao nekoliko minuta kasnije. Lucas je čekao dok nisu utihnuli njegovi koraci, a zatim je uzeo svijeću i prišao vratima koja su

povezivala dvije sobe. Iz Victorijine se sobe ništa nije čulo. Vjerojatno je već u krevetu; možda spava.

Tiho je otvorio vrata, govoreći sebi da ima posve pravo ući u spavaću sobu svoje žene. Kvaka se lako okrenula u njegovoj ruci. Pitao se je li Victoria pokušala zaključati ta vrata. Za svaki je slučaj ranije uzeo ključ.

Njezina je spavaća soba bila obavijena mrakom, a samo je malo svjetlosti dopiralo kroz prozor. Victoria očito voli spavati s razmaknutim draperijama, zapazio je. Prilično neobično.

Uz pomoć svijeće i mjesečine Lucas je razabrao vitku figuru svoje žene dok je ležala sklupčana ispod pokrivača. Želudac mu se stegnuo.

Nažalost, svjetlost svijeće je također razotkrivala malo previše od izblijedjelib draperija, prljavog saga i starog namještaja u spavaćoj sobi. Lucas je osjetio oštar ubod nečega što je mogla biti posram-ljenost. Novi dom što ga je pružio Victoriji zasigurno ne odgovara njezinim uobičajenim mjerilima.

Prišao je krevetu, pitajući se kako će se najaviti i reći joj da je došao tražiti svoje pravo što ga je stekao vjenčanjem.

Dok se penjao stubama, smislio je prilično dugačak govor o njezinim dužnostima žene i njegovim pravima muža, ali sad mu se sve to činilo neuvjerljivim. Sto će učiniti ako ga ona više jednostavno ne želi, nesretno se pitao.

No čak i dok mu se u glavi oblikovala ta hla-dna misao, svjetlost svijeće pala je na topli sjaj

zlatnog jantara koji se ugnijezdio između njezinih dojki.

Još uvijek nosi privjesak.Lucasa je preplavilo olakšanje. Ipak nije sve

izgubljeno, radosno je pomislio.Još dok se ta spoznaja poput vatre širila

njegovim žilama, Victoria se nemirno meškoljila po jastuku. Trepavice su joj nakratko zadrhtale, a zatim je neočekivano otvorila oči, pogledala ravno u njega i vrisnula.

- Dragi Bože, ne, ne. Ne približavaj mi se. Lucas je šokirano zurio kad je Victoria naglo

sjela na krevetu. Ispružila je ruku kao da ga pokušava odgurnuti od sebe. Pogriješio je. Ne može podnijeti pomisao da on dođe u njezin krevet. Nutrina mu se stegnula od mučnog osjećaja.

- Vicky, za Boga miloga...

- Nož. Milosrdna nebesa, nož. - Užasnuto je zurila u svijeću. - Ne, molim, ne.

Lucas je napokon shvatio da ona još uvijek napola spava. Očito ju je probudio usred noćne more, a ona je ostala u ostacima svojega sna.

Brzo se pokrenuo, spustio svijeću na najbliži stolić i zgrabio Victoriju za ramena. Otvorila je usta kako bi opet vrisnula, a njezin je pogled bio usredotočen na nešto što je samo ona mogla vidjeti.

Lucas ju je prodrmao. - Victoria, prestani.Kad u njezinim očima nije vidio nikakav znak

reakcije, učinio je ono što je katkad morao učiniti prilikom suočavanja s vojnikom koji je kliznuo preko ruba zahvaćen histerijom bojnog

polja. Zamahnuo je rukom i mirno pljusnuo Victoriju.

To ju je zaustavilo. Dahnula je, smućeno trep-nula i konačno se usredotočila na njegovo lice.

- Lucase - izustila je. - Dragi Bože, to si ti. -Ispustila je tihi uzvik golemog olakšanja i bacila mu se u naručje. Grčevito ga je stezala kao da je on anđeo koji je poslan kako bi je spasio iz dubine pakla.

Iz hodnika su se začuli užurbani koraci, a zatim tjeskobno kucanje na Victorijinim vratima. -Gospojo? Miledi? To sam ja, Nan. Je li sve u redu?

Lucas se nevoljko izvukao iz Victorijina grčevitog stiska. Tiho je zajecala, buneći se, a on ju je lagano pomilovao kako bi je smirio.

- Tiho, draga. Moram umiriti tvoju sobaricu. Odmah ću se vratiti.

Prišao je vratima, otvorio ih i ugledao Nan koja je nervozno stajala u hodniku.

- Bila sam na stubama jer sam pošla u svoju sobu kad sam čula kako je njezino gospodstvo vri-snulo. - Nan ga je pogledala, a oči su joj bile nekako sumnjičave u svjetlosti svijeće što ju je držala. - Je li sve u redu?

- Dobro je, Nan. Ja sam kriv. Probudio sam je usred ružnog sna.

- O, pitala sam se je li možda o tome riječ. - Iz Naninih je očiju nestao optužujući izraz. - Jadnica. Već nekoliko mjeseci je muče ružni snovi. Mislim da je to jedan od razloga iz kojih se tako prepustila zabavama i noćnom životu Londona ove sezone. Tako je bila zauzeta do

zore. Ali čini se da će je opet mučiti ti snovi sad kad ćemo svi ranije odlaziti na spavanje. Možda bih trebala spavati malo bliže njoj.

- Ne trebaš se zabrinjavati zbog nje, Nan. Sad ima muža, sjećaš se? Ja ću se dobro skrbiti za nju. Ja sam joj mnogo bliže nego ti.

Nan je porumenjela i brzo kimnula. - Da, gospodine. Pa, onda ja idem. - Hitro se naklonila i požurila natrag hodnikom.

Lucas je zatvorio vrata i vratio se do kreveta. Victoria ga je promatrala iz sjenki, ruku obavijenih oko uzdignutih koljena. Oči su joj se doimale golemima na prigušenoj svjetlosti.

- Ispričavam se, Vicky. Nisam te kanio tako naglo probuditi - reče Lucas.

- Zašto se uopće šuljaš po mojoj sobi? - kiselo je pitala.

Uzdahnuo je, svjestan da je nekoliko trenutaka ranjivosti već prošlo. - Znam da će ti ovo biti neka vrsta šoka, Vicky, ali sad imaš muža, a muževi imaju pravo ulaziti u spavaće sobe svojih žena. -Prešao je sobu i sjeo na rub kreveta, ignorirajući njezin neprijateljski pogled. - Tvoja sobarica kaže da te u posljednje vrijeme često muče ružni snovi. Misliš li da za to postoji poseban razlog?

- Ne.- Pitam to samo zato što i ja katkad ružno

sanjam - blago je rekao.- Zacijelo svi katkad imaju ružne snove.- Da, ali moj je san veoma poseban i uvijek

je isti. Je li i tvoj takav?

Oklijevala je. - Da. - Zatim je, vjerojatno u nastojanju da promijeni smjer razgovora, brzo pitala: -O čemu ti sanjaš, milorde?

- O tome kako se nalazim ispod mrtvoga konja usred polja punog mrtvih i umirućih ljudi. - Lucas je duboko udahnuo i pogledao treperavu svijeću. - Nekima od tih ljudi veoma je dugo trebalo da umru. Svaki put kad to sanjam moram slušati njihovu agoniju. I moram proživljavati muku pitanja hoću li ja također umrijeti ili ne, pitajući se hoće li neki od ljudskih otpadnika doći kako bi pljačkao mrtvace nakon bitke i jednostavno mi prerezati grkljan, te time zauvijek sve okončati.

Njezin tihi, tjeskobni povik i lagani dodir prstiju po rukavu njegovoga kućnog ogrtača naveli su ga da je opet pogleda.

- Kako užasno - šapne Victoria. - Dragi Bože, Lucase, kako grozno. Tvoj je san još gori od mojega.

- O čemu ti sanjaš, Vicky?Prstima je stegnula plahtu i spustila pogled. - U mojem snu uvijek stojim na vrhu stubišta. Jedan... jedan muškarac dolazi prema meni. U jednoj ruci drži svijeću, a u drugoj bodež.Lucas je čekao, osjećajući da ima još. Nešto

u načinu na koji je oklijevala dok je izgovarala riječi »jedan muškarac« stvaralo je dojam da lik iz njezine noćne more ima lice koje poznaje. No bilo je očito da nije kanila dalje opisivati svoj san, a on nije želio ugroziti njihovu novu prisnost traženjem daljnjih pojedinosti.

Zapravo, zaključio je Lucas, večeras joj se već više približio nego u bilo kojem drugom trenutku nakon one sudbonosne noći kad je s njom vodio ljubav. Ako je mudar, neće pokušavati poći predaleko, prebrzo.

Strategija, podsjetio se. Na duge staze, čovjek uvijek dospije dalje zahvaljujući strategiji nego ako se posluži silom.

Potisnuo je uzdah i ustao. - Je li ti sada dobro?Brzo je kimnula, ali nije susrela pogled

njegovih očiju. - Da, hvala ti. Bit ću dobro.- Onda ću ti poželjeti laku noć. Zovi me ako

me budeš trebala, Vicky.Prisiliti se na povratak u vlastitu sobu bilo je

nešto najteže što je Lucas u posljednje vrijeme morao učiniti.

Victoria je idućeg poslijepodneva potražila spas od krajnje civilizirane, sada bezglasne bitke između nje i Lucasa tako što je pobjegla u obližnju šumu i ponijela svoj blok za crtanje.

Neko je vrijeme hodala, a potom se zaustavila. Na koncu je izabrala udobno mjesto na brdu gdje je mogla sjediti ispod stabala i promatrati depresivni prizor farmerske zajednice. Odavde je vidjela kolibe što ih je trebalo popraviti, izrovane staze što ih je trebalo poravnati i gotovo prazna polja. Znala je da je Lucas negdje na jednom od tih polja. Planirao je sa svojim upraviteljem posjeda poći u obilazak imanja.

Ovdje doista treba mnogo učiniti, Victoria je morala priznati. Bez obzira što bi se još moglo

reći o njezinu mužu, barem je njezin novac kanio upotrijebiti za korisne svrhe. Zasad nema nikakvih pokazatelja da će ga trošiti na vino, žene i pjesme.

No Lucas nije lakouman čovjek, bez obzira na činjenicu da je poznat kao uspješan kockar.

Mršteći se na svoje nelagodne, kaotične misli, obratila je pozornost na malene biljke i travu oko sebe. Uvježbanim je okom otkrila nekoliko poznatih vrsta. No tada je opazila prilično neobičnu skupinu gljiva i njezino je zanimanje odmah poraslo, unatoč lošem raspoloženju. Otvorila je blok za crtanje.

Upravo joj ovo treba, pomislila je. Željela je privremeni spokoj duše koji joj mogu donijeti crtanje i slikanje.

Victoria je mnogo vremena utrošila na crtanje pojedinosti skupine gljiva, izgubivši se u radu. Vrijeme je brzo prolazilo i pritisci njezina novog braka nekako su izblijedjeli, barem zasad.

Kad je završila s gljivama, nastavila je crtati nekoliko zanimljivih uvelih listova koji su se nalazili na hrpi kraj nje. Nakon lišća otkrila je veoma zanimljivu puharu. Puhare su uvijek velik izazov. Teško je dobiti pravi prozračan izgled bez žrtvovanja sićušnih pojedinosti. Botanički su crteži uzbudljiva kombinacija umjetnosti i znanosti. Victoria ih je obožavala.

Dva sata kasnije zatvorila je blok za crtanje i naslonila se na deblo. Shvatila je da se mnogo bolje osjeća. Mirnije i staloženije. Godilo joj je toplo poslijepodnevno sunce, a polja i farme u dolini više se nisu doimali onako tmurnima.

Ima nade za Stonevale, odjednom je pomislila. Lucas će uspjeti spasiti ove posjede. Ako to itko može učiniti, onda je Lucas pravi čovjek.

S njezinim novcem, naravno.Ali čak ni ta pomisao nije ju iritirala kao ranije.

Tada joj je još nešto palo na pamet. Možda je Lucas sinoć tijekom večere imao pravo. Sto je u prošlosti ikad korisno učinila sa svojim novcem?

Unatoč tomu, to je njezin novac. Victoria se namrštila na tu pomisao, ustala i otresla lišće s haljine za šetnju. Mora imati na umu da je ona nedužna žrtva u ovoj situaciji.

Victoria je tri dana kasnije prvi put otišla u selo. Željela je jahati kako bi bolje istražila svoj novi dom, ali Lucas je to odmah odlučno zabranio.

- Neću dopustiti da se nova grofica od Stonevalea prvi put pojavi u javnosti na konju. U ovom je slučaju potrebno poštivati određena pravila ponašanja. Ići ćeš kočijom, a pratit će te sobarica i konjušar, ili uopće nećeš ići - ustvrdio je.

Kako se njezin odnos s Lucasom jedino mogao opisati kao krhko uravnotežen u najboljem slučaju, Victoria je odlučila da se oko toga neće prepirati.

Izabravši taj put, shvatila je da brzo postaje jednako mudra kao i ostatak ljudi u kućanstvu. Spoznavala je da je daleko lakše za nju i za

osoblje Stonevalea ako se suzdrži od izazivanja muža na svakom koraku.

Živcirala ju je pomisao da mu možda bez borbe predaje maleni dio terena. No istina je da joj je bilo teško održavati narogušenu defenzivu dvadeset četiri sata na dan. Navikla je biti sretna s Lucasom, a ne ratovati s njim.

I održavanje barem prividnog mira u kućanstvu zasigurno ima nekoliko izrazito dobrih strana, nevoljko je priznala samoj sebi. Ne može se zanijekati da je Lucas na njezino novootkriveno suzdržavanje reagirao tako da nije neprestano svima pokazivao hladnoću svojeg lošeg raspoloženja. Čovjek zrači apsolutnim autoritetom, a kad bi se odlučio koristiti njime, svi su skakali na svaki njegov mig.

Njegova sposobnost vođe i naređivanja, zaključila je Victoria, dijelom su posljedica njegove vojničke prošlosti. No također je zaključila da je dobar dio toga sasvim prirodan za Lucasa. On je rođeni vođa.

A arogancija prirodnog vode nesumnjivo mu je usađena u kostima. Bez takve arogancije i popratnih karakteristika vođe Lucas ne bi imao nikakvih izgleda u nastojanju da spasi Stonevale i okolna zemljišta.

Victoria je razmišljala o toj nepodnošljivoj pomisli dok je kočija neugodno poskakivala po lošoj cesti prema selu.

Morala je priznati da je i prije sklapanja braka katkad opažala čeličnu jezgru Lucasova karaktera. Zapravo, vjerojatno je i to bio jedan od razloga iz kojih ju je privlačio. Ali ona se

rijetko kad morala izravno konfrontirati s tim čelikom. Na kraju krajeva, Lucas joj je tada udvarao i nastojao je osvojiti. Prirodno je da je pred njom skrivao neugod-nije elemente svoje naravi.

- Valjda ne namjeravate doista kupovati u ovom neuglednom mjestu, gospojo - rekla je Nan kad je kočija stigla do glavne ulice sela. - Nije baš kao Bond Street ili Oxford Street, je li?

- Ne, doista nije. Ali nismo došle ovamo u potrazi za plesnom haljinom. Moj je cilj samo pogledati naokolo i možda upoznati neke od ljudi s kojima Lucas svakodnevno posluje. Ovo je naš novi dom, Nan. Moramo upoznati svoje susjede.

- Ako vi tako kažete, gospojo. - Činilo se da Nan nije uvjerena da je to osobito mudra zamisao.

Victoria se osmjehnula i odlučila svemu dati praktičniji cilj. - Vidjela si u kakvom je stanju Stonevale. Kuća je užasno zapuštena. Doista za svaku osudu. Njegovo je gospodstvo previše zauzeto svojim farmerima da bi se opterećivao vođenjem kućanstva, a budući da je bivši vojnik, sumnjam da bi znao upravljati njime, čak i kad bi pokušao.

- To je istina, valjda. Upravljanje kućanstvom velikim poput Stonevalea je ženski posao, ako ćete mi oprostiti na toj primjedbi, gospojo.

- Nažalost, bojim se da imaš pravo, Nan. A čini se da sam ja žena koju je dopao taj zadatak. Kad već moramo živjeti ovdje, bolje

da to mjesto učinimo prikladnim za stanovanje. I ako ćemo trošiti novac da ga učinimo udobnijim, najbolje da ga što više potrošimo ovdje u selu. Ovi ljudi ovise o Stone valeu.

Nan se malo razvedrila na tu logiku. - Shvaćam što mislite, gospojo.

Ljudi su izlazili iz prodavaonica i malenih, ruše-vnih krčmi da bi gledali kako kočija Stonevalea dostojanstveno prolazi izrovanom ulicom. Victoria se smiješila i mahala.

Jedna ili dvije osobe nesigurno su odgovorile na njezin pozdrav, ali općenito pomanjkanje

entuzijazma za novu gospodaricu Stonevalea bilo je prilično obeshrabrujuće. Victoria se pitala je li im ona osobno antipatična, ili je

njihovo držanje jednostavno izraz općenitih osjećaja lokalnog stanovništva prema

Stonevaleu. Nije mogla zamjeriti tim ljudima što nisu osobito optimistični po pitanju svoje

budućnosti, s obzirom na očito zanemarivanje od strane prijašnjeg vlasnika velike kuće.

Jadni ljudi, mislila je grickajući donju usnu. Mnogo su propatili. Ovo je mjesto gdje se novcem može mnogo postići. Victoria je usred sela opazila malenu prodavaonicu tekstila. - Mislim da je ovo izvrsno mjesto za početak naše kupovine.

Nan je uspjela zadržati usta zatvorena, mada je njezino mišljenje o prodavaonici bilo sasvim jasno.

Victoria se smiješila superiornom držanju svoje sobarice kad je uz pomoć lakaja izišla iz kočije.

Na sebi je osjetila zrake jarkog proljetnog sunca koje je isticalo jantarnožutu boju njezine haljine i blistalo na njezinoj kosi boje meda. Tamnožuto pero na njezinu žutu šeširiću treperilo je na povjetarcu, a privjesak od jantara što ga je nosila oko vrata uhvatio je sunčevu svjetlost i blistao vlastitim životom. Svi na ulici zurili su u nju kao da su na trenutak opčinjeni.

Zatim je malena djevojčica, koja je gledala skrivena iza majčinih skuta, odjednom oduševljeno uzviknula i potrčala na ulicu, zaputivši se ravno prema Victoriji.

- Jantarna Dama, Jantarna Dama - veselo je vikalo dijete dok je boso trčalo prema njoj. - Lijepa

Jantarna Dama. Vratila si se. Moja je baka uvijek govorila da ćeš se vratiti. Rekla je da ćeš imati kosu boje zlata i meda, a nosit ćeš zlatnu haljinu.

- Hajde sada - naglo će Nan kad je zakoračila kako bi zaustavila dijete. - Ne želimo zamazati njezino gospodstvo, zar ne? Idi, dijete. Vrati se mami.

Djevojčica ju je ignorirala, hitro zaobišavši prepreku i prljavim rukama zgrabivši Victorijine žute skute.

- Zdravo - reče Victoria i srdačno se nasmiješi. - Kako se zoveš?

- Lucy 'avkins - ponosno će dijete gledajući je očima ispunjenim divljenjem. - A ono je moja mama. I tamo je moja starija seka.

Žena koju je Lucy pokazala već je žurila naprijed, a na upalu joj se licu vidio užasnut

izraz. Nije mogla biti više od pet godina starija od Victorije, ali se činilo da je razlika medu njima barem dvadeset godina.

- Tako mi je žao, gospojo. Ona je samo dijete. Nije mislila ništa loše. Ne zna kako se mora ponašati u blizini boljih od nje. Nije ih baš mnogo vidjela. Otmjenih ljudi, mislim.

- Sve je u redu. Nije učinila ništa loše.- Nije? - Na ženinu se licu pojavila iskrena

zbunjenost. - Zaprljala je vašu haljinu, gospojo - naglasila je za slučaj da Victoria nije opazila tragove blatnjavih prstiju na finom žutom muslinu.

Victoria se nije potrudila pogledati mrlje. -Cijenim njezinu toplu dobrodošlicu. Lucy je prva osoba iz sela koju sam imala prilike upoznati osim naše domaćice, gospođe Sneath. Kad već govorimo o tome, ima li kakvih izgleda da bi vaša starija kći ili neka od njezinih prijateljica bila zainteresirana za posao u kuhinji? Očajnički nam je potrebno osoblje. Ne mogu zamisliti kako je Stonevale uopće mogao funkcionirati s onako malo zaposlenih ondje.

- Posao? - Na ženinu se licu pojavila zapanje-nost. - Pravi posao u velikoj kući, vaše gospodstvo? Zaboga, bili bismo silno zahvalni. Moj muž već godinama nije radio, kao ni mnogi drugi ljudi odavde.

- Lord Stonevale i ja ćemo biti zahvalni, vjerujte mi. - Victoria se osvrnula po krugu znatiželjnih lica koja su se počela okupljati blizu kočije. - Zapravo, trebat će nam više ljudi. Ako je netko zainteresiran za rad u vrtovima ili konjušnici i kuhinji, molim vas, dođite sutra

ujutro. Odmah ćete biti primljeni. A sad, ako biste me ispričali, kanila sam obaviti kupovinu u vašem dražesnom selu.

Kad je Victoria krenula naprijed s Nan za petama, mnoštvo se kao nekom čarolijom razmak-nulo. Još uvijek je čula Lucvne povike o Jantarnoj Dami kad je zakoračila u malenu prodavaonicu.

Victoria je dva sata kasnije ušla u predvorje Stonevalea. - Znate li možda gdje se nalazi njegovo gospodstvo, Griggs? Moram smjesta razgovarati s njim.

- Vjerujem da je u knjižnici s gospodinom Sathervvaiteom, gospođo. Njegovo je gospodstvo izričito zatražilo da ga se ne smeta dok je na sastanku sa svojim novim upraviteljem imanja.

- Sigurna sam da će za mene napraviti izuzetak, a posebno mi je drago što ću ga naći u društvu Satherwaitea. Veoma prikladno. - Victoria se nasmiješila i žustrim koracima krenula prema zatvorenim vratima knjižnice, usput skidajući jednu rukavicu od fine kože.

Griggs je skočio prema vratima. - Oprostite mi, gospođo, ali njegovo gospodstvo je posebno naglasilo svoju naredbu.

- Bez brige, Griggs. Ja ću to riješiti s njim.- Oprostite mi, gospođo, ali imam privilegiju

da već nekoliko mjeseci radim za njegovo gospodstvo i ponosim se time da sam naučio što mu je važno. Uvjeravam vas, važno mu je da ga se sluša.

Victoria se nepopustljivo nasmiješila. - Vjerujte mi, razumijem bolje od mnogih da

Stonevale ima pomalo tešku narav. Budite tako ljubazni i otvorite vrata, Griggs. Budite sigurni da ću ja preuzeti svu odgovornost za bilo kakav problem koji iz ovoga može proizići.

Doimajući se sumnjičavim, ali ne želeći proturječiti svojoj gospodarici, Griggs je otvorio vrata s izrazom lica kao da očekuje katastrofu.- Hvala, Griggs. - Victoria je skinula drugu rukavicu dok je ulazila u prostoriju. Vidjela je kako Lucas namršteno podiže pogled. Ali mrgođenje se pretvorilo u iznenađenje kad je vidio tko ga je prekinuo u radu.- Dobar dan, gospo. - Lucas je uljudno ustao. -Mislio sam da si otišla u selo.- Jesam. Vratila sam se, kao što možeš vidjeti. Baš je dobro što sam te našla u društvu upravitelja imanja. - Nasmiješila se gospodinu Satherwaiteu, mladom čovjeku ozbiljna lica koji je sjedio s druge strane Stonevaleova pisaćeg stola. Upravitelj imanja je ispustio dnevnik što ga je držao i skočio na noge, duboko se naklonivši.

- Sluga pokoran, vaše gospodstvo.Lucas je pomalo oprezno promatrao

Victoriju. -Kako ti mogu pomoći, draga moja?- Samo sam te željela obavijestiti o nekoliko

manje važnih pojedinosti. Ljudima u selu stavila sam do znanja da ćemo zapošljavati osoblje. Oni koji su zainteresirani, a mislim da će ih biti poprilično, doći će sutra ujutro. Sigurna sam da će se gospodin Sathervvaite snaći. Ja ću se posavjetovati s Griggsom i gospodom Sneath po pitanju potreba za

osobljem u samoj kući. Budući da si ti zasigurno previše zauzet problemima zakupnika, ja ću se također pobrinuti za zapošljavanje ljudi u vrtovima.

- Shvaćam - reče Lucas.- Povrh toga, trebala bih spomenuti da sam

u selu obavila niz kupovina. Trgovci će veći dio toga dostaviti sutra ujutro. Molim te, pobrini se da se računi odmah plate. Sasvim je očito da si oni ne mogu priuštiti čekanje da to nama bude zgodno, kao što je uobičajeno.

- Još nešto, gospo? - suho upita Lucas.- Da, dok sam bila u selu, upoznala sam

vika-rovu ženu, gospođu VVorth. Pozvala sam nju i njezina muža na čaj sutra poslijepodne. Razgovarat ćemo o različitim potrebama sela koje se mogu ispuniti dobrotvornim prilozima. Budi tako ljubazan i organiziraj svoje obveze tako da nam se možeš pridružiti.

Lucas je kimnuo, prihvativši njezin zahtjev. -Pogledat ću svoj raspored i vidjeti jesam li tada slobodan. Hoće li to biti sve?

- Ne baš. Doista moramo nešto učiniti po pitanju one užasne ceste do sela. Vožnja je užasno neudobna.

Lucas kimne. - Stavit ću je na popis onoga što treba popraviti.

- Učini tako, milorde. Mislim da je to zasad sve.

- Victoria se ponovno toplo nasmiješila gospodinu Sathervvaiteu, koji se doimao kao gromom ošinut, okrenula na peti i zaputila prema vratima. Zastala je na pragu i preko

ramena pogledala Lucasa. -Bilo je još nešto, milorde.

- Nekako nisam iznenađen - reče Lucas. -Molim te, nastavi. Imaš moju punu pozornost, gospo.

- Kakve su to besmislice o Jantarnoj Dami? Lucasov se pogled na tren spustio do privjeska

što ga je nosila oko vrata. - Gdje si čula taj izraz?

- Jedno me dijete iz sela tako nazvalo. Samo sam se pitala je li ti taj naziv poznat. Navodno je riječ o nekakvoj lokalnoj legendi.

Lucas pogleda Sathervvaitea. - Kasnije ću ti ispričati ono malo što znam o toj priči.

Victoria slegne ramenima. - Kako želiš, milorde.

- Izišla je iz knjižnice, a Griggs je žurno zatvorio vrata za njom. Batler ju je promatrao veoma zabrinuta izraza lica.

- Ne zabrinjavajte se, Griggs - reče Victoria smiješeći se s neskrivenim trijumfom zbog svojeg malenog, uspješnog napada na svetište knjižnice.

- Milord ima zube, ali je potrebno mnogo više od manje upadice njegove žene da bi počeo gristi.

- Zapamtit ću to, gospodo.Lucas je u knjižnici ponovno sjeo i posegnuo

za sljedećom starom poslovnom knjigom. Shvatio je da ga Satherwaite promatra s izrazom duboke znatiželje.

- Moja će se žena, kao što vidite, aktivno pozabaviti imanjem - primijeti Lucas.

- Da, milorde. Čini se da je silno zanimaju lokalni problemi.

Lucas se samodopadno nasmiješio. - Lady Stonevale je žena obdarena velikom energijom i entuzijazmom. Trebao joj je zanimljiv izazov koji će zaokupiti svu njezinu pozornost.

- Kupovanje u našem siromašnom selu doista je bio milosrdan čin s njezine strane. Ne mogu zamisliti što bi dama tako profinjena ukusa mogla naći u lokalnim prodavaonicama.

- Vjerujem da je poanta bila u tome da učini nešto za lokalnu ekonomiju - zamišljeno će Lucas.- I ja sam joj zahvalan na tome. Oboje ćemo se morati potruditi ako želimo spasiti Stonevale. Kao što sam rekao, suočeni smo s izazovom.

Satherwaite pogleda hrpu dnevnika i poslovnih knjiga na pisaćem stolu. - Bez uvrede, gospodine, ali spašavanje ovih imanja je dovoljan izazov za cijelu pukovniju. - Pogledao je svojeg poslodavca s nagovještajem divljenja herojima kakvo mladi ljudi često osjećaju prema starijim muškarcima koji su sudjelovali u bitkama. - Naravno, vi imate isku-stva u vojnim stvarima, gospodine.

- Među nama rečeno, Sathervvaite, rado ću vam priznati da mi se izazov pretvaranja ove zemlje u produktivnu čini daleko privlačniji od ratovanja.

Sathervvaite je, koji očito nije mogao shvatiti kako išta može biti uzbudljivije od ratovanja, mudro šutio i otvorio dnevnik pred sobom.

Lucas se kasnije te večeri opustio u naslonjaču, ispružio noge prema kaminu i prepustio se čisto muškom užitku promatranja svoje žene dok u salonu ulijeva čaj u šalice.

To je sitnica, ova stvar točenja čaja, ali se činilo da tako mnogo simbolizira. Nije bio tako glup da bi mislio da se Victoria već predala neizbježnom, ali je izrazito ženski čin doživljavao kao korak u pravom smjeru.

Odjednom je shvatio da mu je s većinom pri-padnika njegova spola zajednička činjenica da nije mnogo razmišljao o sitnicama koje kućanstvo pretvaraju u dom. Barem nije bio svjestan tih sitnica sve do nedavno kad je otkrio, nakon što je u kuću doveo svoju ženu, da je automatski dobio sve malene ugodnosti koje bi trebale ići uz nju.

Protekla je tri dana živio u napetom primirju, primirju koje je bilo veoma blizu otvorenog ratovanja. Ni o čemu u kućanstvu nije se vodila briga, osim o sitnicama kao što su osiguravanje obroka i pražnjenje noćnih posuda. Griggsa je već počeo obuzimati očaj. Gospođa Sneath je zaprijetila da će dati otkaz zbog premorenosti.

Ali od trenutka kad se Victoria vratila iz sela situacija se počela mijenjati. Lucas je shvatio

da silno žeđa za svakim malenim gutljajem meda obiteljskog sklada. To što mu Victoria

ulijeva čaj u šalicu jedna je takva zlatna kap. Prva koju je kušao otkako je izgovorio svoje

bračne zavjete.

- Sto se tiče legende o Jantarnoj Dami, milorde - mirno je rekla Victoria dok mu je pružala šalicu i tanjurić. - Sad bih željela čuti pojedinosti, ako nemaš ništa protiv.

- Priznajem da mi nije poznata cijela priča. -Lucas je miješao čaj, nastojeći smisliti način na koji bi mogao produžiti razgovor. Victoria je u posljednje vrijeme stekla naviku ranog odlaska na spavanje. - Moj je stric to spomenuo malo prije svoje smrti. Bilo je povezano s privjeskom što mi ga je dao. - Namrštio se požalivši što joj je skrenuo pozornost na jantar što ga je nosila oko vrata. Činilo se da Victoria uopće nije svjesna činjenice da ga nosi dvadeset četiri sata dnevno. - Zamolio sam ga da mi ispriča priču, ali moraš razumjeti da je moj stric bio ogorčen, zlovoljan čovjek. Osim toga, kad sam razgovarao s njim, bio je na svojoj samrtničkoj postelji i nije bio osobito sklon da udovolji meni ili bilo kome drugome.

- Sto ti je rekao?- Samo to da je privjesak u obitelji već

nekoliko generacija. Navodno je pripadao prvom gospodaru Stonevalea. Moj je stric rekao da ću možda više informacija dobiti od seljana. Pitao sam gospodu Sneath o tome. Kao što znaš, ona je zapravo jedina od osoblja ostala ovdje nakon što je stari gad umro. Sve je ostale otpustio.

- Nastavi, što je gospoda Sneath rekla?Lucas ju je pogledao i vidio kako u njezinim

prelijepim očima blista radoznalost. - Budući da si upoznala gospođu Sneath, zacijelo znaš da ona nije od brbljave vrste žena. No ipak mi

je rekla da stanovnici sela pričaju staru dječju priču o prvom gospodaru Stonevalea i njegovoj dami. Čovjeka su nazvali Jantarnim Vitezom zbog boja što ih je nosio u bitkama.- Dakle, i on je bio ratnik - promrmljala je Victoria zureći u vatru.- Većina muškaraca koji su stekli imanja veličine Stonevalea bili su ratnici - suho je naglasio Lucas.

- Njegovu su ženu zvali Jantarna Dama? Lucas kimne. - Prema legendi, lord i njegova

dama bili su veoma zaljubljeni i odani zemlji i ljudima na njoj. Stonevale je prosperirao pod njihovim vodstvom. Nekoliko generacija sretno oženje-nih muškaraca naslijedilo je prvoga i imanja su cvjetala. Ljudi su počeli pričati da dobrobit posjeda i okolnih zemljišta ovisi o sreći lorda i lady koji žive u velikoj kući.

Victoria se namrštila. - Prilično nesigurna stvar o kojoj bi trebala ovisiti dobrobit cijele ove regije.

- To je samo praznovjerje, Vicky.- Znam, ali -Lucas ju je brzo prekinuo. - Prema riječima

gospođe Sneath, u selu je postojala izreka da se grofovi od Stonevalea moraju oženiti iz ljubavi inače će imanja propadati. S obzirom na bogatstvo posjeda, bilo je sasvim u redu da svaki sljedeći grof sklapa brak iz ljubavi, a ne iz poslovnih razloga.

- Veoma prikladno. Nije postojala potreba da se netko ženi radi novca sve do sadašnje generacije, ako sam dobro shvatila?

Lucas je žurno nastavio, želeći zaobići živi pijesak za koji je osjećao da ga očekuje u tom smjeru. - U svakom slučaju, prije tri generacije se grof od Stonevalea zaljubio u mladu ženu koja je, činilo se, svoje srce već poklonila drugomu. - Lucas je zastao. - Ne samo svoje srce, već i sve ostalo, navodno. Njezina ju je obitelj žurno udala svjesna da nosi dijete drugog muškarca, dijete siromašnog drugog sina koji je otputovao u Ameriku kad je saznao da se ona udala za grofa od Stonevalea.

- Sirota djevojka. Kako je žalosno što je bila primorana udati se za čovjeka kojeg nije voljela. No njezina obitelj zacijelo nije željela propustiti priliku da njihova kći postane grofica - promrmljala je Victoria s malo gorčine u glasu.

- Vjerojatno ne - složio se Lucas. - No kad si već tako puna suosjećanja za mladu damu, mogla bi ga malo udijeliti i mojem pretku koji se našao u braku sa ženom koja u prvoj bračnoj noći nije baš bila djevica.

Victorijin je pogled postao još hladniji. - Pa? Ni ja nisam ušla u ovaj brak kao djevica, ako se sjećaš.

- To baš nije isto, s obzirom na činjenicu da sam ja bio jedini muškarac s kojim si spavala prije vjenčanja. U svakom slučaju - dodao je Lucas, i sam se sad već osjećajući pomalo opasnim - mi nismo čak ni imali prvu bračnu noć, pa je to što kažeš irelevantno, najblaže rečeno.

- Znaš, Lucase, ne shvaćam zašto ti ili tvoj predak ili bilo koji drugi muškarac ima pravo

očekivati da će njegova žena biti djevica. Vi muškarci se sigurno ne trudite ostati netaknuti do prve bračne noći.

- Tu je ona sitnica o nastojanju da se osigura da njegova djeca doista budu njegova.

Victoria slegne ramenima. - Teta Cleo mi je jednom ispričala da žene smišljaju načine na koje će odglumiti djevičanstvo sve otkako su muškarci tako arogantni da insistiraju na tome. Čak i ako je netko siguran da je njegova žena djevica na dan vjenčanja, to ipak ne jamči da njezina djeca nisu nezakoniti potomci nekog lakaja, zar ne?

- Victoria...- Ne, meni se čini, milorde, da je jedini način

na koji muškarac može biti relativno siguran da su njegova djeca doista njegova ako ima povjerenja u svoju ženu i zna da joj može vjerovati kad mu ona kaže da su njegova.

- Ja imam povjerenja u tebe, Victoria - blago će Lucas.

- Pa, kao što si rekao, to je irelevantno kad je riječ o nama, nije li?

- Ne sasvim - progunđao je. - Victoria, možemo li, molim te, nastaviti s legendom?

Trepnula je i počela nešto raditi oko čajnika. -Da, naravno. Budi tako ljubazan i nastavi priču, milorde.

Lucas je popio gutljaj čaja, pitajući se kako je, dovraga, dopustio da razgovor tako skrene u pogrešnom smjeru. - Grof je sumnjao, ali nije imao nikakvih dokaza, a budući da je bio veoma zaljubljen u svoju mladu ženu, odlučio je vjerovati ono što je želio vjerovati. To je

uspijevalo sve dok se dijete nije rodilo mrtvo. Njegova je žena tako silno patila da se posve izgubila. Sve je priznala, za svoju je nesreću okrivljavala muža koji joj je onemogućio da se uda za svoju pravu ljubav, te je ustvrdila da je tako nesretna da bi željela umrijeti. Odmah potom doista je umrla.

Victoria ga je naglo pogledala u oči, a u njezinim se očima nazirala duboka sumnja. - Kako?

- Molim te, nemoj me tako gledati. Nije ju ubio, znaš. Jednostavno se nikad nije oporavila od porođaja. Gospođa Sneath je rekla da legenda kaže da je željela umrijeti, a groznica joj je udovoljila i uzela je.

- Kako tragična priča. Što je grof učinio?- Postao je ogorčen i ciničan prema svim

ženama. Obitelj je vršila pritisak da dobije nasljednika, pa se na koncu opet oženio. Ali ovoga puta ne iz ljubavi. To je s njegove strane bila čisto poslovna odluka, a on i njegova druga žena nisu baš bili ono što bi se moglo opisati kao sretno oženjen par. Zapravo, nakon što se rodio potrebni nasljednik, grof i njegova žena veoma su malo vremena provodili zajedno, a navodno uopće nisu bili na Stone valeu.

- Je li posjed tada počeo propadati?Lucas kimne. - Da, tako kaže priča, ali

također i stare poslovne knjige i zapisi. Danas sam ih nekoliko proučio samo iz radoznalosti, a moram priznati da se doista može pratiti postupno propadanje posjeda upravo od tog katastrofalnog vjenčanja prije tri generacije.

- Doista?

- Da, doista. Sljedeći grof, otac mojega strica, nije bio samo hladan i ogorčen čovjek, već i raska-lašenik i loš kockar. Započeo je tradiciju u kojoj grofovi od Stonevalea više vremena provode za kartaškim stolovima, a manje na svojim imanjima. On se također s vremenom oženio, ali ne iz ljubavi. Nakon što se rodio moj stric, njegov otac i majka pošli su svaki svojim putem - rekao je Lucas.- A imanja su nastavila propadati. Sto nimalo ne čudi s obzirom na pomanjkanje zanimanja od strane vlasnika. Što je bilo s tvojim stricem?- Maitland Colebrook se nikad nije potrudio oženiti čak ni zbog titule ili bilo čega drugoga, a kamoli ljubavi. Umjesto toga usredotočio se na rasipanje onoga što je ostalo od obiteljskog bogatstva. Posve je iscrpio imovinu, a zatim se povukao na selo gdje je kukao protiv svoje zle kobi.

- Znači tako mještani sela objašnjavaju svoje sadašnje siromaštvo i bijedu. - Victoria je zamišljeno zurila u vatru. - Zanimljivo.

Lucas je proučavao njezin profil, pitajući se što bi učinila kad bi je povukao u svoje krilo i poljubio. Bi li se topila za njega onako kako je uvijek činila u prošlosti ili bi mu noktima napala oči i sasjekla ga jezikom? Jedno je sigurno, kad je na koncu ipak uzme u svoj zagrljaj, to će biti prava pustolovina za sve kojih se tiče.

- Najzanimljiviji dio priče je ono kad te

Havvkinsovo dijete u selu nazvalo Jantarnom Damom - tiho će Lucas.

- Zašto? Očito je čula priču, a kad me vidjela odjevenu u onu nijansu žute boje, na dječji je način stvorila zaključak.

Lucas je gledao kako svjetlost vatre izvlači jan-tarnu i zlatnu boju u Victorijinoj svijetlosmeđoj kosi. - Nisam baš siguran da je došla do pogrešnog zaključka. Ima nečeg prilično jantarnog u tebi, znaš. Tvoje oči, tvoja kosa, boje što ih biraš za odjeću.

Ljutito ga je pogledala. - Za ime svijeta, Lucase, nemoj govoriti takve besmislice.

Pružio joj je šalicu kako bi mu natočila još čaja.

- Nije osobito čudno što bi dijete željelo vjerovati da si ti Jantarna Dama. Još ti nisam ispričao posljednji dio legende.

Oprezno ga je pogledala dok mu je točila čaj u šalicu. - Kako završava priča?

- Priča kaže da će se Jantarni Vitez i njegova Dama vratiti u veliku kuću, a zemlje Stonevalea će još jednom prosperirati, zajedno s njihovom ljubavlju.

- Kako uredan završetak - cinično će Victoria.- Ali ako sreća regije ovisi o tome jesu li se lord i lady vjenčali iz ljubavi, onda je očito da će svi ovdje morati pričekati drugu priliku za poboljšavanje situacije. Najnoviji se grof od Stonevalea oženio radi novca, a ne iz ljubavi.

- Dovraga, Vicky...Već je ustala. - Ako bi me ispričao, milorde,

zaželjet ću ti laku noć. Umorna sam.

Lucas je opet opsovao dok je ustajao. Čekao je da se vrata zatvore za njom prije nego je

odložio šalicu čaja i odlučno pošao na drugu stranu sobe po bocu konjaka.

Polako je masirao svoju bolnu nogu. Ovo će biti duga noć.

Lucas je tri sata kasnije ležao budan u krevetu i slušao tihe zvukove u susjednoj sobi, pitajući se je li budala zato što se i dalje obuzdava. Možda ova igra čekanja ipak nije tako mudra strategija.

Čuo je još tihog kretanja iz susjedne odaje. Zvučalo je kao da je Victoria ustala. Bilo je očito da još ne spava. Možda se bojala prerano usnuti kako opet ne bi imala noćnu moru.

Ništa ne bi moglo rastjerati ružne snove kao strast kakvu mogu zajedno doživjeti, rekao si je Lucas. Kao zabrinuti muž duguje joj utjehu i umirivanje koje joj može pružiti, čak i ako joj ih mora dati silom.

Odlučno je odgurnuo pokrivače i posegnuo za svojim kućnim ogrtačem. Ovo je pošlo dovoljno daleko. Na ovaj ili onaj način morat će stvoriti normalan bračni odnos, a brzo je postajalo jasno da ovo samonametnuto obuzdavanje baš nimalo ne djeluje na njezinu tvrdoglavost.

Drugim riječima, skrušeno je pomislio, ne bi se baš moglo reći da jedva čeka njegovo vođenje ljubavi.

Čuo je otvaranje i zatvaranje vanjskih vrata njezine spavaće sobe baš kad je podigao ruku kako bi pokucao na vrata između njihovih soba. Tiho je pritisnuo kvaku i ušao u praznu sobu svoje žene.

Ubuzeli su ga bijes i panika. Valjda nije tako glupa da pobjegne usred noći. Tada se sjetio da je Victoria itekako navikla da se usred noći kreće nao-kolo. Cak ju je i sam naučio ponešto o tome.

Lucas je odložio svijeću i na brzinu navukao hlače, čizme i košulju. Nekoliko minuta kasnije hitro se kretao hodnikom. Instinkti su mu govorili da će izići kroz kuhinjska vrata. Tako bi on izišao ako bi se želio neopazice iskrasti iz kuće. Požurio je za njom.

Uskoro je izišao iz kuće. Gotovo je odmah ugledao Victoriju. Mirno je stajala u zapuštenom, žalosno zaraslom povrtnjaku. Na sebi je imala svoj dugi plašt s kapuljačom jantarne boje kako bi se zaštitila od hladnoće, a mjesečina ju je obasjavala. Preplavila su ga sjećanja na sve one druge noći kad je imao sastanke s njom u vrtu njezine tete, izazvavši u njemu glad koja je bila tako oštra da je gotovo boljela.

Ovo je njegova žena i on je želi.Lucas je polako zakoračio u sjenke, posve

tiho. Ali ona je osjetila njegovu nazočnost i okrenula se prema njemu. Naglo je udahnuo.

- Nedostajali su mi naši ponoćni sastanci u vrtu - tiho je rekao.

- Veoma si me lukavo namamio kad si mi obećao pustolovine usred noći, zar ne? Progutala sam taj mamac kao što ne bih progutala ništa drugo.

Želudac mu se stegnuo kad je osjetio gorčinu u njezinu glasu. - Jesi li noćas sama željela potražiti pustolovinu, Vicky? Sumnjam

da u selu ima zloglasnih igračnica ili bordela ili krčmi u kojima sjede mlada gospoda i njihove plesačice. - Hodao je prema njoj dok joj se nije sasvim približio.

- Samo sam željela prošetati - tiho je rekla.- Hoćeš li mi dopustiti da te pratim?- Imam li mogućnost izbora?

- Ne. - Kao da bi joj dopustio da noću sama luta naokolo, pomislio je Lucas. - Kamo si kanila poći u šetnju?- Nisam sigurna. Zapravo nisam razmišljala o tome.

Na brzinu je razmislio, nastojeći se sjetiti što je vidio tijekom nekoliko proteklih dana dok je jahao svojim posjedom. - Postoji prazna koliba nedaleko odavde. Vjerujem da je pripadala lovočuvaru još u vremenima kad je Stonevale imao lovočuvara. Kako bi bilo da prošećemo do tamo i natrag?

- Dobro. - Ušutjela je.- Noć je veoma lijepa, zar ne?

- Meni se čini prilično hladnom - rekla je odsutnim glasom.- Da - složio se Lucas, brzo razmišljajući. Sjetio se da je kraj kolibe složeno nešto starog drva za ogrjev. Šteta što nije naredio da se to mjesto očisti kad ga je jučer vidio. Lagano se spotaknuo o nepostojeći kamen i potisnuo tiho stenjanje.- Što ti je? - pitala je Victoria, razdraženo se mršteći.- Ništa osobito. Večeras me noga malo gnjavi. -Nastojao je zvučiti stoički i hrabro.

- Doista, Lucase, očekivala bih da si dosad već naučio da ne bi trebao izlaziti za hladnih noći ako te boli noga.- Nesumnjivo imaš pravo po tom pitanju,

moja gospo. Ali čini se da ti više voliš noću lutati naokolo, pa nemam drugog izbora osim poći s tobom.

- Trebao si osvajati nasljednicu koja nije sklona takvom ponašanju - rekla mu je. - Savršena gospođica Pilkington sasvim bi ti odgovarala.

- Misliš? Priznajem da je bila na popisu Jessice Atherton, ali nekako nisam uspijevao naći dovoljno entuzijazma. Bilo je nečega pomalo dosadnog u mogućnosti sklapanja braka s gospođicom Pilkington. Kao što ste ti i Annabella rekle, malo je previše slična lady Atherton.

Victoria se uvukla dublje ispod kapuljače tako da joj je glas bio prigušen. - U tome imaš pravo. Ako misliš da je lady Atherton tijekom godina postala pomalo dosadna, trebao bi vidjeti gospođicu Pilkington. Nemoj me pogrešno shvatiti. Ona je veoma draga, ali ima tek devetnaest godina i kao što mi je sama rekla, vjeruje da osjeća zov religije.

- Shvaćam. Nimalo ne bismo odgovarali jedno drugome. Ne mogu zamisliti kako bi izgledalo kad bih nju odveo u zloglasnu kockarnicu. Niti je mogu zamisliti kako se štapom za šetnju okomljuje na batlera u bordelu.

- S druge strane, ona ti vjerojatno ne bi stvarala nikakve probleme. Sigurna sam da bi

ti bila veoma poslušna žena. Kad već govorimo o poslušnosti i dužnostima...

Uzdahnuo je. - Da?- Lady Atherton me upozorila da moram biti pripravna izvršiti svoju i osigurati ti nasljednika.- Rado bih zadavio lady Atherton.- Samo je pokušavala pomoći. Na kraju

krajeva, ipak si je zamolio da ti pomogne naći nasljednicu.

- Ne moraš me podsjećati na to.- Lucase? - plaho upita Victoria.- Hmm?

- Lady Atherton je rekla da, ukoliko mislim da će meni biti teško izvršiti svoju dužnost, neka samo pomislim koliko će tebi biti teško pretvarati se da u bračnom krevetu ipak gajiš nekakve osjećaje prema meni.- Dovraga do pakla i natrag. - Lucas se zaustavio i okrenuo je prema sebi. S nevjericom je zurio u nju. - Nećeš mi valjda reći da si joj povjerovala? Nakon noći što smo je zajedno proveli u svratištu?

Nepokolebljivo ga je gledala, a oči su joj svjetlucale ispod kapuljače. - Od majke i tete sam naučila da muškarcima nije osobito teško pretvarati se kad je riječ o fizičkoj privlačnosti, ako im to odgovara.

- Muškarci nisu jedini kojima to uspijeva - pro-gunđao je Lucas, a zatim je nemilosrdno dodao: -Neki bi rekli da i ja imam opravdanih razloga za sumnjanje u dubinu tvojih osjećaja one noći.

U očima joj je bljesnuo gnjev. - Kako se usuđuješ sumnjati u moje osjećaje te noći? Koliko se sjećam, bila sam bolno iskrena prema tebi po pitanju dubine svojih emocija.

Slegnuo je ramenima. - Ako su tvoji osjećaji bili onako duboki kako kažeš, sumnjam da si ih kasnije mogla tako brzo pokopati.

- Brzo sam ih pokopala jer sam se osjećala iskorištenom. Proklet bio, nisam imala drugog izbora osim potisnuti svoje budalaste osjećaje. Ne osjećam ništa osim poniženja kad god se sjetim svojih postupaka one proklete noći.

- Moram priznati da si izvrsno potisnula svoje osjećaje. Čovjek nikad ne bi pogodio da si prema meni ikad osjećala nešto drugo osim antipatije.

- Da, pa, to je svakako - Prekinula se kad se spotaknuo i lecnuo. - Sto je sad? - nestrpljivo je pitala.

- Rekao sam ti, noga me večeras muči.- Ima trenutaka, Lucase, kad pokazuješ

veoma malo zdravog razuma. - Uhvatila ga je za ruku kako bi mu pružila oslonac. - Valjda bismo se trebali vratiti u kuću prije nego padneš.

- Ne vjerujem da mogu stići tako daleko. Koliba je bliže. Kad bih se samo mogao malo odmoriti, siguran sam da bi sve bilo u redu.

- Vrlo dobro - razdraženo je progundala. -Čekaj, bolje da ti pomognem.

- Hvala, Vicky. Veoma si ljubazna. - Oslonivši se na nju, Lucas je dopustio da mu pomogne ući u mračan prostor malene lovočuvarove kolibe.

Strategija.Lucas se spustio na pod kolibe, jednom se

rukom oslonivši na podignuto koljeno i ispruživši bolesnu nogu. Veselo je gledao kako Victoria pokušava zapaliti vatru u kaminu. Nije mu dopustila da nosi drva, insistirajući da se mora odmoriti.

- Ovo je ugodno maleno mjesto, nije li? - pri-mijetila je osvrnuvši se naokolo dok se vatra rasplamsala i razotkrila unutrašnjost kolibe. -Izgleda kao da je ovdje netko nedavno živio. Dimnjak je čist, a pod nije ni izbliza onako pra-šnjav kako bi se moglo očekivati.

- Ne bih se iznenadio da se neki deložirani zakupnik ovdje nastanio dok mi nismo stigli. Moj je stric bio izrazito sklon deložiranju.

- Opak čovjek.- Imaj na umu da sam ja potomak neznatno

drukčijeg ogranka obitelji - naglasio je.Umjesto da se nasmiješi, to je veoma

ozbiljno shvatila. - Mi sigurno nismo odgovorni za

postupke drugih članova naših obitelji. Čekaj, daj da ti ja izmasiram nogu.

Lucas se nije bunio. U glavi mu je gorjelo od sjećanja na ono što se dogodilo kad mu je prvi put masirala bolnu nogu. - Hvala ti. To bi mi godilo.

Presavila je svoj plašt na podu i kleknula na nj. Usredotočivši se na njegovu nogu, počela ga je nježno masirati. Lucas je zastenjao na prvi dodir njezinih ruku.

- Boli te?

- Ne. To je sjajan osjećaj. - Zatvorio je oči i naslonio glavu na zid. - Nemaš pojma.

- Moralo je biti užasno.Lucas je otvorio oči i proučavao svoju ženu. -

Sto je moralo biti užasno?- Onoga dana kad si bio ranjen.- Priznajem da to baš nije bio najljepši

trenutak u mojem životu. Malo više, molim te. Da. Baš tu. Hvala ti. - Njezina se ruka nalazila samo nekoliko centimetara od njegovih prepona. Pitao se kako može ne vidjeti izbočinu koja je naglo rasla u njegovim tijesnim hlačama. - Ta je vatra veoma ugodna.

- Lucase? - Uslijedila je kratka, značajna stanka. Lucas je vidio napet izraz Victorijina lica. - Da?- Jesi li je jako volio?Opet je zatvorio oči jer se mučio kako bi

pratio tijek njezinih misli. - Koga?- Lady Atherton, naravno.- O, nju. Pa, zacijelo sam tada mislio da je

volim. Zašto bih je inače zaprosio?- Zašto, doista? - progunđa Victoria.

- Ali dok sad razmišljam o tome, teško mi je vjerovati da sam bio takav idiot.

- Ona tebe još uvijek voli.- Voli ideju o patnji zbog nesretne ljubavi i

osjećaj da je ona galantna žrtva dužnosti više nego što će ikad voljeti nekog muškarca. Nimalo ne zavidim lordu Athertonu. - Athertonov je krevet zasigurno veoma hladan, pomislio je Lucas.

- Oprosti mi, milorde - zajedljivo će Victoria -ali to je nevjerojatno pronicava primjedba za jednog muškarca.

Otvorio je jedno oko. - Misliš da su žene jedine koje mogu stavljati nevjerojatno pronicave primjedbe?

- Pa, ne, ali...Zatvorio je oko. - Neki od nas muškaraca

sposobni smo učiti na vlastitim greškama i usput stjecati određenu pronicavost.

- Ma je li?Lucas naglo udahne. - Ah, Vicky, bi li mogla

biti malo nježnija na tom dijelu moje noge? Možda kad bi pomaknula ruke malo više?

- Ovako? - Kliznula je prstima još nekoliko centimetara uz njegovo bedro.

Lucas nije imao povjerenja u vlastiti glas. Njezin je dodir bio tako intiman da se bojao da će za trenutak ili dva posve izgubiti kontrolu nad sobom.

- Lucase, je li ti dobro? - Victoria je sad već zvučala istinski zabrinuto.

- Nakon one noći što smo je zajedno proveli u svratištu trebala bi znati što mi čini tvoj dodir, slatka moja.

Njezine su se ruke odmah ukočile na njegovu bedru. - Želiš li da prestanem? - s oklijevanjem je pitala.

- Nikada. Ni za milijun godina. Muškarac bi mogao umrijeti sretan pod takvim mukama.

- Lucase, pokušavaš li me kojim slučajem navesti da te... da te zavedem?

Otvorio je oči i pogledao ravno u nju. - Prodao bih dušu kako bih te naveo da me zavedeš.

Trepnula je na njegovu otvorenost. Zatim su joj se oči ispunile čežnjom. - Ne vjerujem da bi cijena bila tako visoka, milorde.

Dotaknuo joj je lice, a zatim kliznuo prstima niz lančić s privjeskom. - Hvala Bogu na tvojoj iskrenosti u pitanjima intelektualnih istraživanja.

- O, Lucase. - Tiho uzviknuvši, bacila mu se na prsa i ondje se ugnijezdila, obavivši mu ruke oko struka. - Tako sam često razmišljala o onoj noći. Bila sam tako sretna s tobom tijekom onih nekoliko sati.

- Samo te tvoj ponos sprečava da opet budeš tako sretna. - Milovao joj je ruku, uživajući u njezinoj težini na svojim prsima. - Je li tvoj ponos vrijedan ovakvog nesklada medu nama? Sad smo doživotno vezani, Vicky. Kaniš li nas oboje svake noći tjerati u pakao?

Držala je glavu priljubljenu uz njegovo rame kako ga ne bi morala pogledati. - Kada to tako kažeš, onda nema baš mnogo smisla, zar ne? Teta Cleo je rekla da sam si prostrla krevet i sad moram ležati u njemu. Rekla je da ovisi o meni koliko će taj krevet biti udoban.

- Bez obzira koliko cijenim stavove tvoje tete, radije ne bih imao mučenicu u svojem krevetu. Ako se sjećaš, jedva sam jednom izbjegao tu sudbinu -reče Lucas.

Ramena su joj podrhtavala od tihog, nervoznog smijeha. - Da, sjećam se. Vrlo dobro, Lucase, svoju ću odluku o izvršavanju

obveza kao tvoja žena smatrati pitanjem logike i zdravog razuma, a ne dužnosti. Kao što kažeš, doista nema smisla oboje nas tjerati u pakao.

- U svako ću doba radije uzeti intelektualku obdarenu logikom nego licemjernu mučenicu. -Lucas joj je podigao bradu i poljubio je. - Kad intelektualka samu sebe nagovori da se treba prepustiti strasti, barem se ne mora pretvarati da u tome ne može uživati. - Njegova su se usta lagano poigravala njezinima.

Činilo se da je Victoria kratko oklijevala, kao da u sebi još jednom preispituje svoju logiku da bi bila sigurna kako je ovo pravo rješenje problema što ga je sama izazvala. Potom je, uz tihi uzdah, reagirala sa slatkom, vrelom žestinom koja je uvijek tako opčinjavala Lucasa.

Čvršće mu je stisnula ruke oko struka i rastvorila usne za njega. Lucas je zavukao jezik u njezina usta, razmišljajući o načinu na koji će uskoro uroniti u njezino tijelo. Priljubila se uz njega. Osjećao je njezine dojke ispod gornjeg dijela haljine i cijelo mu je tijelo pulsiralo od nestrpljivosti.

- Dušo, tako sam dugo čekao na našu prvu bračnu noć. - Otrgnuo je usta s njezinih i posegnuo za žutim plaštem na kojem je klečala. Vješto ga je jednom rukom raširio tako da je činio prostirku na koju je mogla leći.

- Zaprljat će se. - Njezin je protest bio automatski, ali bez stvarnog žara.

- Imaš i drugih. - Mučio se oko njezine haljine, a jedan njegov dio zaprepastio se nad takvom žurbom i neuobičajenom nespretnošću

koja ju je pratila. Toliko o strategiji. Drugi njegov dio je divljao i radovao se slobodi sad kad je patnja čekanja gotovo završila.

Prvi se put bio pripremio na suzdržavanje sve dok ne bude siguran da ona njega želi jednako kao i on nju. Tako je pomno pazio da je ne povrijedi ili prestraši, tako joj je silno želio ugoditi. Ali ovoga je puta mogao misliti jedino na to da je želi ponovno uzeti. Morao se uvjeriti da je opet njegova.

Ovoga se puta nije mogao obuzdavati.Victoria se doimala iznenađenom zbog

njegove žurbe, ali je spremno legla na leđa kad ju je polako spustio na plašt. Odustao je od borbe s njezinom odjećom i zadovoljio se guranjem skuta do njezina struka, zatim je brzo pogledao gore kako bi vidio je li uvrijeđena zbog pomanjkanja takta. Kad je vidio njezin blještav smiješak i vrelinu vatre u njezinim očima, pozabavio se vlastitom odjećom.

- Dovraga.- Sto je? - tiho je pitala.- Ništa. Samo moja nespretnost. - Napokon

je uspio raskopčati hlače. Zaključio je da ne može trošiti vrijeme na skidanje hlača ili čizama. Žudnja je harala njime.I tada je pao na nju, obuzet usijanom groznica-

vošću. Spustio joj je ruke na bedra i ona ih je rastvorila za njega, nudeći mu sebe. Smjestio

se između njezinih nogu, osjećajući njezinu vlažnu vrelinu dok se gurao uz njezinu mekoću. Uzeo je jednu njezinu bradavicu u usta i nježno

je gricnuo, istodobno uronivši u njezin uski, vreli kanal.

Kriknula je i grčevito ga stegnula. Osjećao je početni otpor njezina tijela dok je uranjao sve dublje. Podsjetio se da je sve ovo još uvijek novo za nju.

- Podigni se, dušo. Otvori se za mene. -Zavukao je jednu ruku ispod nje, obujmio joj stražnjicu i podigao je prema gore kako bi mogao utonuti još dublje u njezinu toplu nutrinu.

- Lucase.- Boli li te? - Glas mu je bio hrapav, čak i za

njegove vlastite uši.- Ne, ne baš. Ali osjećaj je neopisiv. O, Lucase.- Znam, znam, draga, znam. - Polako je do

kraja uronio u nju. Osjećao je kako joj bedra podrhtavaju dok se obavijaju oko njega, a spoznaja da se svjesno učinila tako ranjivom za njega umalo ga je raspametila. - Omotaj noge oko mojeg struka. Tako je. Da.

Uz tihi mu se uzvik predala baš kao i one prve noći. Stezala ga je, šaptala njegovo ime, preklinjala ga da joj pruži obećano oslobađanje.

Blještavi djelići osjeta treperili su njime. Lucas je bio svjestan topline vatre, primamljivog mirisa Victorijina uzbuđenog tijela, svilenkaste snage njezinih mekanih bedara dok su se stezala oko njega.

Otvorio je oči i vidio da su njezine čvrsto zat-vorene. Ubrzano je disala, zabacivši glavu

preko njegove ruke. Nalazila se u vlasti svoje

strasti, a prizor ga je opčinjavao. Bio je posve fasciniran. Polako se pomicao u njoj,

dopuštajući joj da ga povuče natrag svaki put kad se povlačio do ulaza u njezin uski kanal.

- Lucase.- Da. - Polako se uvukao natrag u nju, uživa-

jući u njezinoj vlažnoj vrelini. Sad se znojio, a cijelo mu se tijelo pripremalo za vrhunac. Tada je osjetio iznenadnu napetost u Victoriji i shvatio da je i ona blizu vlastitog orgazma.

Pomaknuo je ruku na njezinoj stražnjici, puštajući da jedan prst intimno klizne duž tamnog rascjepa do mjesta gdje su njihova tijela bila spojena.

Victorijine su se oči naglo otvorile, a usne su joj se rastvorile u tihom, iznenađenom, izrazito ženstvenom kriku.

- Lucase? Nebesa, Lucase.I tada se počela grčiti oko njega, uvlačeći ga

još dublje u sebe. Lucas je čuo kako njegov vlastiti trijumfalni povik ispunjava malenu prostoriju dok se njime širio predivan vrhunac oslobađanja.

Prošlo je nekoliko minuta prije nego se poželio pomaknuti. Kad je to učinio, samo se otkotrljao u stranu i privukao Victoriju k sebi. Vatra je još uvijek veselo plamsala, bacajući nestašne sjenke po zidovima. Lucas je osjećao kako noga njegove žene lijeno klizi duž njegove dok je uživala u maženju.

- Moraš priznati da brak ima svojih prednosti, gospo. Ovoga puta se barem ne moramo zabrinjavati da će nas netko otkriti i bojati se propasti u društvu. - Lucas je

zijevnuo, svjestan neobičnog osjećaja zadovoljstva. - No misliš li da bismo možda sljedeći put mogli iskušati udobnost tvojeg ili mojeg kreveta? Onaj madrac u svratištu bio je kvrgav, a ovaj je pod prokleto tvrd.

- Imamo pustolovinu. Ne misliš li da bi moglo biti previše obično ako rabimo jedan od naših kreveta, milorde?

- Evo što dobivam sklapanjem braka sa ženom koja voli uzbuđenja. Želi voditi ljubav na neobičnim mjestima i u nepoznatim okolnostima. - Lucas joj je s ljubavlju mrsio kosu. - Bez brige, gospo, tvoj će muž dati sve od sebe kako bi te zainteresirao i zabavio u tvojem vlastitom krevetu.

- Zvuči kao da te očekuje mnogo posla - rekla

- Vjeruj mi, bit će daleko lakše smišljati zanimljive stvari što ih možemo činiti u udobnosti tvoje spavaće sobe nego juriti za tobom u ponoć, pitajući se koju vragoliju spremaš.

Nije odgovorila na to. Umjesto toga malo se promeškoljila, što ga je zapravo ushitilo. Nije se ni pokušala izvući iz njegova zagrljaja, ali je njezina šutnja potrajala neko vrijeme. Lucas se počeo zabrinjavati.

- Lucase?- Da, slatka moja?- Daješ li mi riječ da se nisi pobrinuo da nas

moja teta otkrije onom prigodom u svratištu?Njime se proširio gnjev, potisnuvši veći dio

zadovoljstva u kojem je dotad uživao. Podigao

se na lakat i namršteno je pogledao. - Dovraga, Vicky, namjera mi je bila zavesti te, a ne te poniziti. Kako možeš pomisliti da bih namjerno tako nešto učinio?

- Sam si rekao da si čvrsto odlučio oženiti nasljednicu.

- Čvrsto sam odlučio oženiti tebe - grubo ju je ispravio - a ne bilo koju nasljednicu. Štoviše, da budem posve otvoren, draga moja, nisam imao potrebe poduzimati tako ekstremne mjere kao što je organiziranje da nas tvoja teta nađe u kompro-mitirajućim okolnostima.

Njezine su se obrve skupile kad se hitro namr-štila. - Što time želiš reći?

- Samo to da mi je sasvim dobro išlo u namjeri da te namamim u brak i bez tuđe pomoći. Nije mi trebala ničija intervencija. S obzirom na brzinu kojom se razvijao naš odnos, bilo je samo pitanje vremena kad ćeš samu sebe nagovoriti na udaju za mene.

- Dakle, ti arogantna zvijeri. - Pokušala se odgurnuti od njega i sjesti.

Lucas se nasmiješio i prebacio nogu preko njezinih nagih bedara. Opet se popeo na nju i držao joj zapešća na podu s obje strane njezine glave. -Istina je i ti to znaš, dušo. Priznaj. Priznaj da nikako nisi mogla imati onu vrstu vatrene ljubavne veze kakvu si željela bez udaje za mene. To bi se pokazalo nemogućim.

Ljutito je zurila u njega, uzalud se otimajući. -Bilo bi moguće. Samo je sve trebalo pomno isplanirati.

- Vjeruj mi, kad je riječ o planiranju i strategiji, ja sam veoma, veoma dobar u tome,

a čak te ni ja ne bih uspio dugo zadržati zadovoljnom i sigurnom. Dovraga, nisam to uspio čak ni one jedne noći kad smo se pokušali sakriti u svratištu. A tebi bi bilo nemoguće iskrasti se s neke zabave kako bi nepoznatom kočijom pobjegla u neko svratiste svaki put kad bi poželjela voditi ljubav. Netko bi to sigurno opazio, prije ili kasnije.

- Bila bih veoma diskretna - uporno će Victoria.- Ma nemoj? A što bismo učinili po završetku

sezone, kad više ne bi bilo velikih zabava s kojih se može neopazice nestati?

Razdraženo se ugrizla za usnu. - Nešto bih smislila.

- Ne, ljubavi. Od samoga smo početka srljali u nevolje.

- I ti si to znao.- Naravno da sam znao. Budući da si ti

pametna žena, uskoro bi i sama to shvatila. Uvjeren sam da bi u tom trenutku ozbiljno počela razmišljati o udaji za mene. - Polako se nasmiješio. - Posve iskreno rečeno, s obzirom na tvoj apetit za intelektualnim istraživanjima, ne vjerujem da bih morao tako dugo čekati.

Ukočila se i pogledala ga kroz trepavice. - Bio si tako siguran u mene da si u džepu počeo nositi posebnu dozvolu za vjenčanje.

- Želio sam biti pripravan. Igrali smo se vatrom, ljubavi.

Victoria je zatvorila oči da ne bi morala gledati njegov zadovoljan smiješak. - I ja sam se opekla.

- Je li to tako strašno? - tiho je pitao i lagano je poljubio. Njegovo je tijelo odmah reagiralo pa je zastenjao.

- Mnogo sam razmišljala o situaciji tijekom nekoliko proteklih dana - rekla je, a sad joj je izraz lica bio veoma ozbiljan. - Da je svijet drukčiji, nikad ne bih izabrala brak.

Počelo ga je živcirati njezino insistiranje na tome. Namrštio se. - Da je svijet drukčiji, ja nikad ne bih morao loviti nasljednicu.

- Istina. Lucase, kao što sam rekla, mnogo sam razmišljala o tome. Oboje smo učinili ono što je od nas iziskivao naš osjećaj časti, a sad smo bili primorani zapečatiti nagodbu. Ovo je neka vrsta poslovnog sporazuma. Odlučila sam na naš brak gledati na taj način. Doživljavam nas kao dvoje poslovnih suradnika koji su uložili u isti poslovni pothvat.

Lucas se namrštio. - Ne sviđaju mi se sve te priče o nekakvom trgovanju.

Nemirno je odmahnula glavom. - Misli o tome kako god želiš; stvar je u tome da zajedno ulažemo u budućnost, a sve dok uspijevamo naći neki način ugodne suradnje, mogu vjerovati da možemo biti prilično zadovoljni jedno s drugim.

- Prilično zadovoljni - ponovio je, ozbiljno razmišljajući o mogućnosti da je prebaci preko koljena. - Jesi li se tako osjećala prije nekoliko minuta dok si drhtala u mojem naručju? Prilično zadovoljno?

Rumenilo na njezinim obrazima nije bilo samo posljedica djelovanja vatre. - Doista,

Lucase. Džentlmen ne bi postavio tako intimno pitanje.

- Odakle ti znaš? Nisi bila niti s jednim drugim džentlmenom u tim okolnostima.- Mogu pogađati - odbrusila je. - Osim toga nije o tome riječ.- A o čemu je riječ? Naš brak želiš smatrati partnerstvom? Investicijom? Poslovnim sporazumom u kojem suradnici slučajno zajedno spavaju? -Njegov je žarki pogled susreo njezin, jednako vatren.- Ali nije li to upravo ono što naš brak jest? Nije li to ono što si želio?

- Ne, dovraga. To uopće nije ono što sam želio.

- Shvaćam. Možda ti se ne sviđa pomisao da sam ja ravnopravan partner? Možda si želio samo moj novac i više bi volio da se ja uopće ne uplećem, osim u svrhu osiguravanja nasljednika za tebe.- Vickv, Vicky, smiri se. Izvrćeš moje riječi i sve pogrešno shvaćaš.- Pokušavam raditi ono što svi kažu da moram. Nastojim nad razuman, inteligentan način za razmišljanje o ovoj situaciji. Mislila sam da će ti biti drago što sam konačno postala razumna po pitanju svega toga.

Lucas je svim silama nastojao obuzdati svoju ljutnju. - Ne želim poslovnog suradnika, želim ženu.- U čemu je razlika, osim što ću kao tvoja žena katkad s tobom dijeliti tvoj krevet?- To će biti više nego katkad, a razlika je u tome što me voliš, gospo. Sama si to rekla.

Oči su joj se raširile. - Nisam.

- Da, jesi. One prve noći u svratištu. Čuo sam

te.- Samo sam rekla da mislim da sam

zaljubljena u tebe. U svakom slučaju, sve se to promijenilo nakon onoga što se dogodilo, prirodno.

- Vraga se promijenilo. - Prsti su mu se stegnuli oko njezinih zapešća. - Vicky, prestani govoriti sve te besmislice o poslovnoj suradnji. Mi smo muž i žena.

- Jesi li siguran da je naš odnos nešto više od poslovne nagodbe?

- Naravno da jest.Oči su joj se stisnule. - Tvrdiš li da si

zaljubljen u mene, milorde?- Ne bi mi vjerovala kad bih ti rekao da jesam.

- Pustio ju je i sjeo, popravljajući svoju odjeću.- Tko zna? Zašto ne pokušaš i vidiš?Pogledao ju je i nije bio siguran kako

protumačiti izraz u njezinim očima. Ali dobacila mu je izazov, u to je bio siguran. - Sto želiš od mene, Vicky?

- Ono što zacijelo svaka tek udana žena želi čuti

- mirno je rekla. - Izjavu o besmrtnoj ljubavi i obećanje vječne odanosti. Ali to vjerojatno neću dobiti, zar ne?

- Grom i pakao. - Ustao je osjećajući varavi pijesak pod nogama. Žene su sam vrag s riječima, a žena poput ove znala bi kako u potpunosti iskoristiti svaku prednost koju bi joj

dao. Već ima obilje dokaza kako ga vješto može izmanipulirati da postupi protivno svojem zdravom razumu. Samo sjećanje na one užasne noći penjanja preko zida u vrt lady Nettleship bilo je dovoljno da ponovno izazove bolove u njegovoj nozi. - Izazivaš me na vlastiti rizik, gospo.

- Znači li to da mi ne možeš dati ono što želim?

- Nemam povjerenja u tvoje raspoloženje, Vickv, niti u ono što stoji iza tvojeg pitanja. Vjerujem da tražiš način na koji bi me mogla izmanipulirati. Kad bih ti dao izjavu o besmrtnoj ljubavi i vječnoj odanosti, to bi mi dobacila u lice svaki put kad bih odbio udovoljiti nekom od tvojih hirova. Rekla bi da sam lagao kad sam ti rekao da te volim.

- Znači li to da me ne voliš?- Znači da je bila prokleta pogreška što sam ti u početku u Londonu onoliko udovoljavao. Navikla si očekivati da me s veoma malo napora možeš voditi na uzici - procijedio je kroza zube.- Shvaćam. - Polako je ustala i usredotočila se na sređivanje svoje odjeće.

Lucas je zurio u njezina vitka, ukočena leđa, osjećajući se progonjenim. Prije nekoliko su minuta uživali u strasti kakvu nikad ranije nije upoznao. Sad se čini da je njihov krhki odnos uništen običnim riječima. Nikako nije mogao shvatiti gdje je sve pošlo po zlu.

- Vickv, nemoj si to činiti. - Okrenuo ju je prema sebi i privukao u zagrljaj. Učinilo mu se da je čuo tiho šmrcanje i odmah se osjetio

bespomoćnim. Uopće mu se nije sviđao taj osjećaj. - Ti nisi neka naivna mlada djevojka, dovraga.

Oklijevala je, a potom je nevoljko kimnula uz njegovo rame, zagnjurivši mu lice u košulju. - Imaš pravo. Ponašam se poput budalaste cure koja je tek izišla iz školske učionice i ne može se suočiti sa stvarnosću svijeta. - Odmaknula se i pogledala ga s obnovljenom odlučnošću. - Kao što sam rekla, Lucase, doista vjerujem da ovaj brak može uspjeti ako se oboje složimo da ćemo se ponašati logično i razumno. Dajem ti riječ da ću ja ispuniti svoj dio nagodbe.

Zagledao se u njezine oči koje su još svjetlucale od suza i nije znao što bi rekao. Shvatio je da želi čuti slatke, nesigurne riječi ljubavi koje je od nje čuo one prve noći, ali je osjećao da sad nije pravi trenutak za to.

- Vicky?- Da, milorde?- Hvala ti što si odlučila potruditi se da ovaj

brak uspije - čuo je vlastiti blagi glas. - Zahvalan sam ti na tome.

- Nema na čemu, milorde.Malo je iskrivio lice na bolnu formalnost

njezina tona, ali se uspio umirujuće nasmiješiti. Dok je stajao i gledao je, jantarni je privjesak svjetlucao na svjetlosti vatre i Lucas se donekle opustio.

Bit će u redu, zaključio je. Naći će opet te riječi, kad bude smatrala da je pravo vrijeme za to. -Nemoj se mučiti nastojanjem da raščlaniš svoje osjećaje, Vicky. Ili moje. -

Dotaknuo je zlatni lančić privjeska i nasmiješio se. - Sve će doći s vremenom. Pođimo kući.

Kimnula je žurno se složivši te se odmaknula dok je on istresao njezin plašt. Odjevni je predmet bio prašnjav, ali inače neoštećen. Obavio ju je njime, pomislivši da je znatno niža od njega, premda je visoka za ženu. Ponovno je postao svjestan silne potrebe da je zaštiti i čuva.

- Lucase - zamišljeno je rekla dok je gasio vatru - ako se ti nisi pobrinuo da one noći u svratištu budemo otkriveni, tko jest?

Slegnuo je ramenima. - Tko zna?- Možda lady Atherton? U svojoj

beskonačnoj želji da ti pomogne u tvojoj potrazi za nasljednicom?

Nasmiješio se jer mu je laknulo kad je čuo da se u njezin glas vratio tračak drskosti. - Moguće je, valjda. Zar je važno? Sto je, tu je. - Uzeo ju je za ruku i poveo prema vratima.

- Imaš posve pravo - polako je rekla. - Što je, tu je. Ali ima nekoliko prilično čudnih stvari koje su mi se nedavno dogodile u gradu, a kad to povezem sa zagonetkom pitanja tko nas je špijunirao, počinjem razmišljati.

- O čemu?- Nije važno. To je samo moja bujna mašta. Lucas je osjetio hladnoću. Naglo ju je zaustavio

čim su izišli iz kolibe. - Victoria, o čemu to, dovraga, govoriš? Kakve su se čudne stvari dogodile?

- Stvarno, Lucase, nije to ništa, sigurna sam.

- Želio bih odgovor, gospo.- Znaš, Lucase, kad govoriš tim tonom, svi u

blizini dobiju snažan poriv skočiti kroz najbliži obruč. Jesi li to naučio u vojsci?

U sebi se pomolio za strpljenje. - Dosta je, Victoria. Reci mi što te navelo da me pitaš tko nas je možda špijunirao. Reci mi sada, ženo, inače ćemo ovdje stajati sve dok mi ne kažeš.

- Pada mi na pamet da u dvjema prigodama kad smo se bavili našim intelektualnim

istraživanjima, nakon toga nisi bio osobito ljubazan. Priznajem da se prvi put upad moje

tete može smatrati nekakvim opravdanjem. Ali ovoga puta nema nikakve isprike. Jesu li svi

muškarci takvi?- Ne možeš odoljeti iskušenju da me

izazivaš, zar ne? Jednoga od ovih dana doista ćeš poći previše daleko. Odgovori mi ili ćemo otkriti da je ovo taj dan.

Victoria slegne ramenima. - Vrlo dobro, ali doista nije riječ ni o čemu posebnom. Samo što sam u gradu dvaput naišla na predmete koji nisu pripadali meni. Na oba je predmeta bilo slovo »W«. Jedan je bio šal ostavljen na vratima staklenika. Našla sam ga one noći kad smo bili u kockarnici.

- One noći kad te umalo pregazila ona kočija. -Lucas se namrštio. - Koji je bio drugi predmet?

- Burmutica, zamisli samo. Našla sam je u svojoj kutiji za boje.

- I nitko nikad nije zatražio natrag te predmete?

- Nije. - Odmahnula je glavom i nastavila hodati natrag prema velikoj kući.

Uhvatio je korak s njom i pokušavao razmišljati. - Kad si našla burmuticu?

Progunđala je odgovor koji nije dobro čuo.Nestrpljivo je pogledao njezino na drugu

stranu okrenuto lice. - Sto si rekla?- Rekla sam da sam je našla nakon našeg

posljednjeg, sudbonosnog razgovora u tetinu vrtu. Možda se sjećaš te večeri, milorde. To je bilo onda kad sam od tebe tražila da organiziraš, ovaj...

- O, da. Ta večer. Sudbonosna, doista. -

Razmišljao je o njezinim riječima, tražeći obrazac kojeg nije bilo. - Stvarno je čudno.

- Zašto to kažeš?- Dok sam se te noći vraćao do kočije, napao

me neki razbojnik - kratko je objasnio. - Tada sam se pitao nije li čovjek namjerno baš mene čekao, ali sam to odbacio kao veoma malo vjerojatno.

Victoria se naglo okrenula, a oči su joj se raširile od šoka. - Netko te napao? Neki razbojnik? Zašto mi to nisi rekao? Za ime svijeta, Lucase, trebao si nešto reći.

- Kao na primjer? - Njezina mu je zabrinutost za njega godila i umirivala ga.

- Nemoj biti neozbiljan. To je veoma ozbiljno. Je li ti uzeo novac ili sat?

- Ne, nije.- Ne, naravno da nije - brzo se složila. -

Zacijelo si bio previše brz za njega.- Laskaš mi. Bojim se da je jednostavna

istina ta da sam imao sreće. - Opet ju je

uhvatio pod ruku i nastavio je voditi prema kući. - Razbojnik nije bio osobito važan, osim ako se uzme u obzir šteta što ju je pretrpio moj ogrtač. Ali to je prilično zanimljiva koincidencija.

- Sto? Ali kako možeš reći da napad na tebe nije bio važan? Meni se čini da je mogao imati veoma teške posljedice.

- Da, ali zanimljiva je koincidencija da smo se oboje za dlaku izvukli baš prije nego si ti pronašla predmete sa slovom »VV«.

Ostala je bez riječi od zaprepaštenja, što se rijetko događalo. Lucas je gotovo mogao čuti kako joj um grozničavo radi. - Što misliš o takvim koincidencijama?

- Iskreno rečeno, ne znam što bih mislio. Vjerojatno se iz toga ništa ne može zaključiti. Priznajem da mi je palo na pamet da je Edgevvorth mogao angažirati razbojnika.

- Edgevvorth. O, da, on. Zbog svojega sramotnoga gubitka na kartama? Misliš li da bi pao tako nisko i osvetio ti se samo zato što je izgubio novac?

Lucas se prisjetio svojeg posljednjeg razgovora s Edgevvorthom. - Bilo je malo više zle krvi među nama, a ne samo ono što se dogodilo za kartaškim stolom. Ali čak i ako se upustio u takvu taktiku, to još uvijek ne objašnjava predmet što si ga našla u stakleniku.

Namrštila se. - Ne. Niti se uklapa u incident s kočijom, premda mi se čini da smo možda pogrešno zaključili tko je trebao biti žrtva, ako je i taj napad bio namjeran.

- Misliš da sam ja bio meta? - Iznenadila ga je njezina pronicavost, te je kratko razmislio o tome. - Nisam siguran. Moguće je. Nismo bili osobito daleko jedno od drugoga na ulici kad se to dogodilo.

- Opet Edgevvorth?Lucas je promislio. Incident s kočijom

dogodio se prije nego su se on i Edgevvorth sukobili oko pitanja Vickvne časti. Ali ipak je gubitak na kartama već bio u igri, a Edgevvorth je možda počeo shvaćati da gubi ugled u klubovima. I naravno, tu je uvijek onaj ružan događaj iz prošlosti koji će zauvijek stajati među njima.

- Moguće je - na koncu će Lucas.- Ali kakve bi veze bilo koji od tih napada

mogao imati s mojim pronalaženjem šala i burmu-tice?

- Poznaješ li nekoga čije ime počinje na »VV«?- Ne. Želim reći, da, naravno. Nekoliko

ljudi. Kao što sam rekla, nitko od njih nije izgubio te predmete.

Žurno je nastavila pričati, spominjući sve ljude čija imena počinju na »VV«, te kako je njezina teta sa svima njima razgovarala o pronađenim predmetima, ali Lucas je nije slušao.

Njegovu je pozornost zaokupio čudan ton njezina glasa kad je prvi put odgovorila na izravno pitanje. Jednom je ranije, prilično nedavno, čuo to oklijevanje, opazio određenu rezerviranost, kao da se ne želi previše približiti pitanju. Još je trenutak razmišljao, a

tada se sjetio. Čuo ga je one noći kad je opisivala svoju noćnu moru.

- ... a raspitala se i kod lady VVibberlv, koja rabi nevjerojatnu količinu burmuta. Mislim da je razgovarala s lordom VVilkinsom. On nosi šalove. A tada smo pitale VVatersona, ali uzalud.

- Vickv.- Međutim, čovjek nikad ne može biti

siguran da se lord VVaterson dobro sjeća događaja. Sasvim je moguće da je on izgubio obje stvari, ali se toga ne sjeća. Uvijek razmišlja o važnijim stvarima, kao što je meteorologija, znaš. Izradio je veoma impre-sivnu napravu za mjerenje količine kiše.

- Victoria.- Kao što sam rekla, s obzirom na dugi popis poznanika moje tete, moguće je da smo nekoga preskočile.- Vicky, draga, molim te, šuti malo. Želim ti

postaviti veoma određeno pitanje i bio bih ti veoma zahvalan kad bi mi dala jasan odgovor. - Zaustavio se, pa se i ona morala zaustaviti. Zatim ju je okrenuo prema sebi i uhvatio za ramena.

- Da, Lucase?- Vicky, postoji li netko čije ime počinje sa

»VV«, a ta se osoba tebi ne sviđa? Netko koga se bojiš ili smatraš da mu ne možeš vjerovati? Netko tko te možda čini prekomjerno tjeskobnom?

- Ne - odmah je rekla.Osmjehnuo se na očitu laž. - Pokušaj

ponovno odgovoriti, slatka moja. I nemoj se

bojati reći istinu. Ja sam tvoj ponoćni pratitelj u pustolovinama, sjećaš se? Možeš mi reći ono što nikome drugome ne bi rekla.

- Lucase, molim te, nemoj toliko navaljivati. Privukao ju je k sebi i pritisnuo joj lice uza svoju

košulju. Njezin je plašt vijorio oko njegovih nogu. - Reci mi, Vicky.

Ramena su joj bila ukočena, tijelo kruto. - Ne razumiješ.

- Iskušaj me.- Lucase, on je mrtav.Lucas se namrštio u njezinu mekanu kosu.

Čuo je očajanje u toj jednostavnoj tvrdnji. Prisjetio se informacija što mu ih je Jessica Atherton dala prije nego je počeo osvajati svoju nasljednicu. Odmah se sjetio imena: Samuel VVhitlock. - Govorimo li, kojim slučajem - blago je pitao - o tvojem očuhu?

Trgnula je glavom unatrag, ulažući vidljiv napor kako bi se pribrala. - Rekla sam ti da je to nemoguće. On je mrtav i pokopan.

- Ali nije ti se osobito sviđao, zar ne?Oči su joj svjetlucale na mjesečini. - Mrzila

sam ga zbog onoga što je učinio mojoj majci i zbog onoga što bi učinio meni da je imao priliku. Moja me majka spasila od tog pohotnoga gada tako što me poslala k teti gdje sam provela veći dio života. Ali nije mogla spasiti sebe. Na koncu ju je ubio.

- Vjeruješ da je tvoj očuh ubio tvoju majku? Lucasov je glas zvučio nevjerojatno mirno,

pomislila je Victoria. Takvim je glasom mogao pitati želi li čašicu serija prije večere. Dok je

govorio, obavio joj je ruku oko ramena i nastavio hodati prema kući.

- Da. Da, vjerujem, premda to nikad nisam nikomu rekla, osim teti. - Victoria je osjećala težinu na svojim ramenima, a to ju je na neobičan način smirivalo. On je tako snažan, pomislila je. Umirujuće snažan.

Nije bila sigurna zašto je Lucasova ruka oko njezinih ramena tako smiruje, ali tada se nije bavila tim pitanjem. Bila je previše zauzeta razmišljanjem o tome da mora biti veoma oprezna po pitanju onoga što će dalje reći. Već je izlanula mnogo više no što je ikad namjeravala.

- Sto tvoja teta misli?Victoria je stegnula rubove svojega plašta. -

Da je to sasvim moguće. Zna kakav je on čovjek bio.

Okrutni pijanac koji nije imao ni zrnca poštenja. Ipak je naglasila da bi bilo zanimljivo znati, ako ju je doista ubio, zašto je Samuel VVhitlock toliko godina čekao da to učini. Zašto to jednostavno nije učinio uskoro nakon što je oženio moju majku i dokopao se njezina bogatstva?

- Možda nije postojao pravi razlog da je ubije u prvim godinama braka - zamišljeno će Lucas, kao da u glavi slaže neobičnu slagalicu. - Na kraju krajeva, kao što si rekla, imao je pristup njezinu novcu. Zašto bi riskirao da ga objese zbog umorstva?

Victoria uzdahne. - To je i teta Cleo rekla. Moja je majka poslala mene da živim s tetom, ali je i ona često dolazila i ostajala kod nas

tjednima, katkad i mjesecima. Nakon što je shvatila za kakvog se čovjeka udala, s njim je provodila što je moguće manje vremena. Postajao je nasilan kad bi se napio.- Drugim riječima, osim što mu je prepustila svoj novac, lijepo mu se i sklanjala s puta. Dakle, zašto ju je ubio nakon svih tih godina? - pitao je Lucas.- Možda mu je jednostavno dojadila - ukočeno će Victoria. - Možda se jednoga dana posebno naljutio na nju i izgubio kontrolu nad sobom. Imao je užasnu narav. Katkad je posve gubio samokontrolu. Bio je poput luđaka. - Za razliku od Lucasa, pomislila je, koji se uvijek kontrolira, čak i kad je ljutit.- Tvoja je majka poginula na jahanju, ako se ne varam?- Da. Blizu njegove kuće na selu. Otišla je onamo kako bi tog vikenda ugostila njegove prijatelje. Prije toga je nekoliko tjedana provela s tetom

Cleo i sa mnom, kao i obično, ali joj je VVhitlock naredio da se vrati na nekoliko dana kako bi ispunila svoju dužnost supruge, kako je on to rekao. Moja je majka bila veoma lijepa, veoma šarmantna, zapravo, izvrsna domaćica, a Whitlocku je često služila za impresioniranje prijatelja - objasnila je Victoria.

- Nesreća na jahanju više zvuči kao planirano umorstvo, a ne ono počinjeno u naletu bijesa.

Victoria slegne ramenima. - Možda imaš pravo. Ja samo znam da je to učinio.

- Kako to znaš?

Jer mi je sam rekao, mahnito je pomislila. Rekao mi je to dok je padao u smrt niza stubište.

Ali nije baš mogla reći Lucasu zašto je tako sigurna u očuhovu krivnju. Lucas je previše pronicav. Kad bi dobio taj djelić informacije, tražio bi više, a već je naučila da ima lošu naviku postati previše puna povjerenja i ranjiva kad se nađe u njegovu naručju.

Osim toga, mračno se podsjetila, premda je Lucas po mnogočemu veoma neobičan muškarac, zacijelo neće biti tako tolerantan i pun razumijevanja kad sazna da je oženio ubojicu.

- Nemam nikakvih stvarnih dokaza, naravno -oprezno će Victoria. - Ali sam u srcu sigurna da je kriv.

Odlučio je zasad odustati. - Nesreće na jahanju se cijelo vrijeme događaju, Vickv.

- Moja je majka bila izvrsna jahačica. - Victoria se nadala da će time završiti taj razgovor, ali je Lucas na svoj jedinstveni način nastavio vršiti pritisak.

- Jesi li se konfrontirala s VVhitlockom?Ovo se previše približilo opasnom teritoriju.

~ Znao je da nemam nikakvih dokaza. Nasmijao mi se u lice.

Lucas ju je čvršće stisnuo oko ramena. - Sto si tada učinila?- Ništa nisam mogla učiniti. Umro je za manje od dva mjeseca, a teta Cleo i ja smo zaključile da ga je sustigla ruka pravde.- Pronađen je u podnožju stubišta, ako se ne varam?

Brzo je podigla pogled. - Gdje si to čuo? Lucasova su se usta izvila u ciničan osmijeh. -Jessica Atherton.- Doista si prikupio brdo informacija od lady Atherton.- Nemojmo opet započinjati s tom svađom. Je li tvoj očuh tako umro?- Da. - Victoria je pažljivo birala riječi. - Očito je te večeri mnogo pio, što za njega nije bilo nimalo neobično. Spotaknuo se i pao s vrha dugog stubišta. To je bio kraj priče.

- Ne baš.Trgnula se. - Što time želiš reći?

- Samo to da te još uvijek uzrujava pogled na njegov inicijal izvezen na nečijem šalu ili ugraviran na nepoznatoj burmutici. U čemu je problem, Vicky? Počinješ li se pitati postoje li doista duhovi? Jesi li pomislila da se VVhitlock vratio kako bi te progonio?- Nemoj to govoriti. - Odmah je uspostavila kontrolu nad sobom. - Jasno da ne vjerujem u duhove.

U vezi sa šalom i burmuticom smetalo me to što se činilo da su obje stvari ostavljene ondje gdje ću ih najvjerojatnije baš ja naći.

- Mjesto gdje si našla šal posebno je zanimljivo, nije li? Čini se da je netko znao da ćeš se kasno vratiti kući, i to kroz vrata staklenika.

- Da, upravo je o tome riječ, Lucase. Dok sad razmišljamo o tome, čovjek se pita nije li nas netko cijelo vrijeme špijunirao. Taj netko je očito tako pozorno motrio na nas da me vidio

kako one noći odlazim sa zabave i ulazim u kočiju što si je ti unajmio - zaključi Victoria.

- I slijedio nas do svratišta? Moguće je.- To je mogla biti Jessica Atherton.Lucasov se glas razvedrio. - Ne mogu

zamisliti lady Atherton kako se u ponoć penje preko vrtnog zida.

- Imaš pravo. To znači da je šal i burmuticu ostavio netko drugi. Osim...

- Osim što?Victoriji je nešto palo na pamet. - Misliš li da

je mogla angažirati privatnog istražitelja iz Bow Streeta da nas slijedi naokolo?

- Ako netko može znati kako je to lako izvesti, draga moja, onda si to ti.

Nakon te je primjedbe uslijedila naglašena tišina tijekom koje je Victoriji palo na pamet da je mogla angažirati istražitelja i pribaviti nekoliko informacija o zagonetnom lordu Stonevaleu, ali nije jasno razmišljala i slijedila je svoje srce, a ne zdrav razum.

- I ja sam se pitao koliko će ti trebati da se sjetiš upravo to učiniti - reče Lucas.

Namrštila se bojeći se da joj je pročitao misli. -Sto učiniti?

Zubi su mu bljesnuli u zlobnom osmijehu. -Angažirati istražitelja da iščeprka podatke o meni. To je bio jedan od razloga iz kojih sam želio da udvaranje što kraće traje.

- Savršeno si grozan, Stonevale.- Također sam savršeno zadovoljan našom

nagodbom, gospo. - Zastao je ispred kuhinjskih vrata i lagano joj dotaknuo usta svojima. Oči su mu svjetlucale. - I premda te nikad ne bih želio

dovesti u onako neugodan položaj u kakvom si se našla u svratištu, ne mogu reći da mi je osobito žao što se situacija baš tako razvijala. Sve u svemu, s obzirom na to koliko smo riskirali, dobro smo se izvukli.

- Ne vidim kako smo mogli gore proći.- Onda ti nedostaje mašte, gospo. Običavao

sam probdjeti noći razmišljajući o svemu što može poći po zlu tijekom naših ponoćnih izleta. - Podigao joj je bradu. - Zar si doista tako nesretna sa mnom, Vicky?

Poželjela ga je izgrditi jer je ne voli onako kako ona voli njega. Željela ga je optužiti da ju je manipuliranjem uvukao u ovaj brak u kojem je razdiru emocije, a čini se da su njegove pod potpunom kontrolom. Čeznula je za tim da mu jasno pokaže koliko je kriv i natjera ga da je preklinje da mu oprosti i izjavi joj vječnu ljubav i odanost.

Ukratko, shvatila je Victoria, željela je nekakvu zadovoljštinu zbog situacije u kojoj se našla. Međutim, bila je dovoljno realna da bi znala kako to vjerojatno nikad neće dobiti.

Ali dobro je naučila lekciju, rekla je sebi. Čuvat će tajne svojeg srca baš kao što je naučila čuvati druge, mračnije tajne. Ako je grof od Stonevalea zadovoljan ovim brakom, i ona će nastojati biti zadovoljna. Ali neće mu dati ništa više od onoga što je uhvatio u klopku - nasljednicu koja relativno dobrohotno mora prihvatiti činjenicu da je oženjena radi novca.

- Vjerujem - oprezno će Victoria - da vjerojatno nisi tako loš, što se tiče muževa.

- Mučiš me tako jadnom pohvalom, gospo - tiho se pobunio. - Valjda možeš i bolje od toga?

Ovlažila je donju usnu dok ga je gledala. Na mjesečini se doimao opasnim. Krupan i snažan nadvio se nad njome. Oštre crte njegova lica naglašavale su blijedosrebrne linije i duboke sjenke. Oči su mu svjetlucale od senzualne prijetnje od koje se njezina nedavno zadovoljena žudnja opet razbudila. Trebala bi ga se bojati, rekla je sebi. Umjesto toga uvijek se osjećala nevjerojatno sigurnom u njegovoj blizini. Proklet bio.

Instinkt joj je govorio neka mu baci ruke oko vrata i prizna svoju ljubav. No njezin osjećaj samoobrane i ponos zaustavili su tako nepromišljen i beskoristan čin. Više se nikad neće onako posve predati Lucasu i postati posve ranjiva kao one sudbonosne noći u svratištu.

- Vjerujem, milorde, da sam ti već objasnila da ću dati sve od sebe kako bih ispunila svoj dio nagodbe.

Lucas je skrušeno odmahnuo glavom i poljubio joj vrh nosa. - Tako ponosna. I tako odlučna da nećeš dati ni mrvicu više od onoga što moraš. Kako možeš biti tako okrutna, Vicky?

- Ne bih rekla da sam okrutna ako kažem da sam voljna prihvatiti situaciju u kojoj sam se našla. Što bi još mogao tražiti od mene, Lucase?

- Sve.- Zvuči kao da govoriš o mojoj potpunoj pre-

daji, milorde.

- Možda i govorim.- Tako mi svega, na to ćeš morati čekati dok

svijet ne dopusti ženama da nose hlače na javnim mjestima - odbrusila je. - Drugim riječima, zauvijek.

- Možda ne baš tako dugo. No kasnije ćemo se vratiti na to. Zasad ću biti zadovoljan napretkom što smo ga večeras ostvarili. - Uzeo ju je za ruku i poveo u mračnu, usnulu kuću.

Vikar i njegova žena bili su nervozni. Bilo je očito da nisu navikli piti čaj u velikoj kući Stonevalea. Victoria je zaključila da najvjerojatnije nikad ranije nisu bili pozvani ovamo, ni iz kakvog razloga, a kamoli radi savjetovanja o potrebama toga kraja za dobrotvornim prilozima. To ju je naljutilo. Još jedan dokaz da bivšega grofa nije bilo briga za ljude koji su živjeli na njegovu posjedu i blizu njega.

- Ne mogu vam reći koliko smo sretni da ste vi i vaša ljupka dama došli živjeti u ovu kuću, lorde Stonevale. - Velečasni VVorth, muškarac pedesetih godina rumena lica i čvrsta tijela, govorio je veoma usrdno.

- Da, doista. Svim vam srcem želimo izraziti dobrodošlicu - drhtavo je rekla gospođa VVorth, sitna žena slatka lica koja je ukočeno sjedila kraj svojega muža. Šalica čaja je podrhtavala u njezinoj ruci kad je popila sićušan gutljaj. S vremena na vrijeme krišom bi se plaho osvrnula po salonu, kao da ne može povjerovati da se doista nalazi u velikoj kući.

- Hvala vam - blago će Victoria smiješeći se ženi kojoj je očito bilo veoma neugodno. - Doista je ljubazno od vas što ste tako brzo došli.

- Nije to ništa, baš ništa - zamuckivala je žena i umalo prolila čaj. - Beskrajno smo zahvalni na vašem zanimanju za lokalne probleme.

Vikar se hrabro potrudio pogledati u oči svojega domaćina. - Nadam se da mi nećete zamjeriti ako to kažem, gospodine, ali imanja vaše obitelji previše su dugo zanemarivana. Oduševljen sam što mogu reći da sam u selu već čuo kako se priča o poboljšanjima što ste ih počeli uvoditi. To je veliko olakšanje.

- Drago mi je da ste zadovoljni, velečasni VVorth. U potpunosti se slažem s vama po pitanju stanja na imanju i okolnih područja. - Lucas je spustio šalicu tako da se jasno čulo kad je dotaknula tanjurić, a to je Victoriju navelo na smiješak. Njezin muž dobro skriva svoju nestrpljivost, ali je bila sigurna da bi daleko radije izbjegao ovu društvenu ulogu.

Toga joj je jutra jasno rekao da je on zauzet čovjek i nema vremena za gubljenje na čaj s vikarom. Victoria ga je obavijestila da se neće samo tako izvući i na koncu je pobijedila u prepirci, što je poprilično iznenadilo jednog ili dvojicu novih slugu koji su slučajno čuli njihovu raspravu. Već su svi počeli opažati da je novi grof od Stonevalea sklon udovoljavati svojoj ženi.- Mnogo toga treba učiniti - primijetio je VVorth. - Situacija je ovdje postala očajna.

- Vaše je gospodstvo ostavilo predivan dojam na lokalne ljude - sramežljivo će gospođa VVorth. -Kad sam jutros posjetila Betsy Havvkins kako bih joj odnijela podsuknju za njezinu kćer, ponosno mi je rekla da joj više neće trebati milostinja. Njezina je kći dobila posao ovdje u kuhinji, rekla je, a njezin će muž početi raditi u konjušnici. Bila je tako sretna, gospođo. Ne možete zamisliti. Ta je sirota žena teško spajala kraj s krajem, kao i mnogi drugi.- Drago nam je da imamo tako mnogo radnika koji žele raditi. Trebat će nam mnogo ljudi da bismo ovo mjesto doveli u red - reče Victoria, a tako je i mislila. Bilo je veoma naporno dovesti salon u kakav-takav red za današnji posjet. Novo je osoblje počelo čistiti već u zoru.- Pa, mogu vam reći da ste, zahvaljujući priči jednog lovokradice o duhovima, ovdje sasvim dobro počeli, barem što se tiče ovdašnjih ljudi. -Vikar se nasmijao, a zatim se uozbiljio kad mu je žena dobacila užasnuti pogled. Brzo je uzeo svoju šalicu i pročistio grlo. - Ispričavam se.

Ali Lucas se nije dao omesti. - Kakva priča o duhovima i koji lovokradica, velečasni?

Vikarova je početna nelagoda postala vidljivija. Očito je osjećao da je već rekao previše. Lagano se nakašljao. - Bojim se, gospodine, da neki lokalni ljudi nisu iznad krađe divljači u šumama, osobito kad su vremena teška, a u posljednje su vrijeme doista bila. Sam Bog zna da se katkad isplatilo riskirati život i udove kako bi se ulovilo nešto

za jelo, bez obzira na stupice za ljude što ih je prijašnji grof postavljao.

- Ne morate se zabrinjavati oko toga, vikare. Budući da sam služio vojsku i stoga sam i ja katkad morao na taj način priskrbiti hranu, vjerujte mi da sam spreman ignorirati malo krivolova. Već sam odredio da se unište stupice za ljude što ih lovci još nisu otkrili.

Vikarov je smiješak djelovao poput sunčeve svjetlosti za oblačna dana. - Osobito mi je drago to čuti. Vaš je stric, kao što sigurno znate, imao posve drukčiji stav.

- Dakle, što se tiče priče o duhovima tog lovo-kradice - mirno ga je potaknuo Lucas.

Vikar je razmijenio brz pogled sa svojom ženom, a tada je uzdahnuo. - Da, pa, to je samo zabavna priča koju sam jutros slučajno čuo. Znate kako ljudi na selu pričaju. Čini se da se neki neustrašivi lovac sinoć prečicom vraćao kući kad je opazio Jantarnog Viteza i njegovu Damu. Čuli ste legendu, naravno?

- Znam za nju.Victoria se napeto nagnula naprijed. -

Jantarni Vitez i njegova Dama viđeni su u okrugu?

Vikarova se žena nervozno nasmijala. - Baš ovdje, na imanju, zamislite. Barem prema načinu na koji je priča jutros ispričana. Čini se da su Vitez i njegova Dama viđeni kako kroz vrtove hodaju kući negdje iza ponoći. Nije li to krasna ideja?

- Fascinantna - rekla je Victoria kad je shvatila istinu. Zamislila je kako su ona i Lucas usred noći morali izgledati iznenađenom

krivolovcu dok se njezin žuti plašt vijorio oko nje. - Hodali su kroz vrtove prema kući, kažete? - Osjećala je Lucasov pogled upozorenja, ali ga je odlučila ignorirati. Ovo je bilo previše zabavno. - Zbog čega su hodali naokolo u to doba noći, što mislite?

Lucas je pročistio grlo. - Hoćeš li mi natočiti još jednu šalicu čaja, draga moja? Čini mi se da sam prilično ožednio.

- Da, naravno. - Victoria ga je pogledala nasmijanim očima dok mu je spremno ulijevala čaj u šalicu. Zauzvrat ju je strogo pogledao, a to ju je samo potaknulo na novi nestašluk. - Govorili ste, gospođo VVorth?

- Jesam li? O tome zašto su u ponoć hodali naokolo? O, Bože. - Ženin je smiješak bio nesiguran. - Pa, oni su duhovi, znate. Zacijelo je to jedino vrijeme kad smiju hodati naokolo. A prema legendi, par je bio itekako sklon ponoćnim sastancima. Čini se da je to dvoje imalo naviku noću jahati imanjem i vratiti se u kuću malo prije svanuća.

Vikar je pročistio grlo. - To je sasvim dosta nagađanja o duhovima, draga moja. Lord Stonevale i njegova supruga pomislit će da se mi bavimo samo seoskim tračevima.

- Nikada - ustvrdila je Victoria. - Meni je sve to veoma zanimljivo, nije li tako, Stonevale?

- Meni je sve to gomila besmislica - prijekorno će Lucas.

- Morate razumjeti - žurno će vikar ova žena -da su mještani bili ushićeni kad su čuli priču. Žele vjerovati u to jer imaju potrebu vjerovati da se situacija ovdje doista počela mijenjati

nabolje. Prema legendi, Stonevale će opet prosperirati jedino kad se Jantarni Vitez i njegova Dama vrate. Nadam se da ljudima nećete zamjeriti njihovu nevažnu priču nade, milorde.

- Da. - Victoria se slatko nasmiješila mužu. -Molim te, nemoj im kvariti radost, Stonevale.

Vikar i njegova žena šokirano su zurili u Victoriju. Lucas je samo još jednom strogo pogledao svoju ženu i popio čaj.

Vikar je, koji je očito naslutio da su on i njegova žena slučajno uletjeli u blago bračno zadirkivanje, postao malo rumeniji i hrabro nastavio tako što je promijenio temu. - Daleko bih radije vidio par bezopasnih duhova nego onog drumskog razbojnika koji posljednja dva mjeseca maltretira okrug.

- Drumskog razbojnika? - Victorijina je pozornost odmah skrenula u novom smjeru. - Kakve su to priče o drumskom razbojniku? Jesu li vas opljačkali, velečasni?

- Ne mene. Niti nekog stanovnika sela, koliko mi je poznato. Usuđujem se reći da se čovjeku ne bi isplatilo tratiti vrijeme na nekoga od njih. Ali čuli smo da su dvije kočije zaustavljene. Čini se da je razbojnik malo nevješt. Jednom je prigodom kočijaš izvukao pištolj i razbojnik je pobjegao u grmlje. Drugi put su ga se putnici riješili s nekoliko novčića i bezvrijednim prstenom.

- Drumski razbojnici obično imaju brlog ondje gdje obavljaju svoj posao - zamišljeno primijeti Lucas. - Mislite li da bi taj čovjek mogao biti odavde?

Vikar je malo prebrzo odmahnuo glavom, a činilo se da mu je još neugodnije. - Usuđujem se reći da nije. Vjerojatno je to samo netko na propu-tovanju. Ne bih se iznenadio da je čovjek već napustio ovaj kraj. U njegovoj je profesiji vjerojatno mudro mijenjati područje djelovanja. - Zaključivši da je spasio društvenu situaciju, vikar se vratio na sigurnu temu. - Dakle, Stonevale. Ne želim biti drzak, no jeste li razmislili kakve usjeve želite posijati? Već niz godina živim ovdje i otprilike znam što uspijeva na ovome tlu.

Gospodu VVorth je odmah obuzela panika. -Doista, dragi, sigurna sam da će njegovo gospodstvo zatražiti savjet ako mu zatreba.

- Naravno, naravno. - Vikar je porumenio do korijena kose. - Oprostite zbog toga. Hortikultura je moj hobi. Smatram se donekle stručnim za tu temu.

Lucas je naglo podigao glavu. - Doista, gospodine?

Vikar se opet lagano nakašljao, ali se ovoga puta činilo da je sigurniji u sebe. - Drago mi je što mogu reći da su mi jedan ili dva rada objavljena u časopisu Botanički napredak. Trenutno radim na knjizi o uzgajanju cvijeća.- Sto znate o heljdi? - otvoreno upita Lucas, a svi tragovi nestrpljivosti odmah su nestali.

- Fina krma za stoku. Dobra je za najslabije tlo, naravno, ali ja sam više za zob, pšenicu i kukuruz, gdje god je to moguće.- Čuo sam da i ljudi mogu jesti heljdu ako

ponestane pšenice.

- Jedu je samo oni na kontinentu. Sumnjam da biste nekog Engleza naveli da je jede, osim ako ne bi umirao od gladi.

- Shvaćam što želite reći. U posljednje sam se vrijeme također zainteresirao za lapor umjesto stajskoga gnojiva - reče Lucas. - Sto vi mislite o tome?

- Slučajno sam pomalo istraživao o toj temi -rekao je vikar, ozaren od entuzijazma. - Iskušao sam lapor na grmovima ruža moje žene. Također i treset, mljevene kosti i ribu. Vodio sam podroban dnevnik. Želite li čuti rezultate?

- Svakako. - Lucas je ustao. - Zašto ne pođemo u knjižnicu gdje imam zemljovide imanja što ih možemo pogledati? - Sa zakašnjenjem se okrenuo Victoriji. - Ti ćeš nas ispričati, draga moja?

- Naravno.- Dođite, vikare, želim vam postaviti

nekoliko pitanja. Dakle, što se tiče stajskoga gnojiva. Moram priznati da ima tu prednost što je odmah dostupno.

- Istina. A kad ga ipak ponestane, uvijek ga se može nabaviti iz Londona, znate. Nešto treba učiniti sa svim tim stajskim gnojivom. Jeste li kojim slučajem pročitali knjigu Elementi kemije u poljodjelstvu Humphrevja Davvja?

- Nisam - reče Lucas. - Ali sam uspio nabaviti primjerak Marshallove knjige Ruralna ekonomija Yorkshirea. Marshall je veoma sklon laporu.

- Ima svoje dobre strane, priznajem. Posudit ću vam svoj primjerak Davvjeve knjige, ako želite. Čovjek na veoma znanstven način pristupa pro-blemu gnojenja. Vjerujem da će vam biti veoma

zanimljiva.- Bio bih vam doista zahvalan - reče Lucas. Dva su muškarca izišla iz salona, zaokupljena

razgovorom.Victoria pogleda svoju gošću. - Još čaja,

gospođo VVorth?- Hvala vam, miledi. - Pogledala je svoju

domaćicu s izrazom ispričavanja u očima. - Molim vas, oprostite mojemu mužu. Bojim se da je posve opčinjen svojim proučavanjem hortikulture i agrikulture.

Victoria se nasmiješila. - Vjerujte mi, u pravom je društvu. U posljednje je vrijeme i moj muž postao jednako opčinjen. Možda ste to opazili.

Gospođa VVorth se opustila. Njezin je tihi smijeh bio doista dražestan. - Jesam. Zamislite, u salonu raspravljati o stajskom gnojivu. No s druge strane, to je život na selu.

- Ne razlikuje se baš mnogo od života u domu moje tete u Londonu. Moja je teta veoma zainteresirana za intelektualna istraživanja, a bojim se da sam ja pošla njezinim stopama. Istinski uživam u takvim raspravama.

Vikarova se žena ozareno nasmiješila. - Možda biste vi i lord Stonevale bili zainteresirani za dolazak na neke od sastanaka našeg lokalnog Društva za istraživanje neobičnih pojava. Sastajemo se svakog

ponedjeljka poslijepodne u našem domu. Okupi se prilično veliki broj ljudi, drago mi je što mogu reći. - Draga je gospođa odjednom porume-njela i počela zamuckivati. - Naravno, naši sastanci vjerojatno vas ne bi osobito zanimali. Sigurna sam da ste daleko ispred nas jer ste imali tu prednost da ste živjeli u gradu.

- Ni slučajno. Mogućnost dolaska na vaš sljedeći sastanak zvuči veoma privlačno. Radujem se tomu.

Lice gospođe VVorth ponovno je zasjalo - Kako ljubazno od vas. Jedva čekam da kažem svojim prijateljima.

- Kažete da uzgajate ruže, gospođo VVorth? Gospođa VVorth se opet ozareno nasmiješila i

plaho rekla: - Bojim se da su one moja strast.- Silno bih voljela raspraviti o nekim

planovima za vrtove u Stonevaleu. Ne mogu živjeti bez lijepog vrta, a Lucas je previše zauzet poljodjelskim problemima da bi mi pomogao. Biste li sa mnom pregledali zemljište?

- Bila bih oduševljena.- Izvrsno. A dok to radimo, možemo nastaviti

naš razgovor o dijelovima života u ovom području u kojima je najpotrebnija dobrotvorna pomoć. Iskreno rečeno, mnogo bih radije započela taj projekt nego rad u vrtovima.

Vikarova se žena nasmiješila s iskrenim odobravanjem. - Lako je shvatiti zašto mještani tako silno žele vjerovati da se Jantarna Dama vratila.

Victoria se nasmijala. - Govorite o mojoj sklonosti određenoj boji u odijevanju, čini se. Čista slučajnost, vjerujte mi. - Spustila je pogled na svoju žutu i bijelu poslijepodnevnu haljinu i osmjehnula se.

Gospoda VVorth se najprije iznenadila, a potom posramila jer je njezina domaćica pomislila da je stavila tako osobnu primjedbu. - O, ne, gospođo, nisam govorila o vašoj ljupkoj haljini, premda priznajem da vam ta boja prekrasno stoji i doista se doima nekako jantarnom. Ne, govorila sam o legendi. Kaže da je Vitezova Dama bila veoma ljubazna i draga.

Victoria je nabrala nos i nasmiješila se. - Onda se to sigurno ne može odnositi na mene. Ja sigurno nisam nikakav uzor doličnog ponašanja. Samo pitajte mojega muža.

Tjedan dana kasnije Victoria je sjedila ispred zrcala svojeg toaletnog stolića dok ju je Nan pripremala za spavanje. Sobarica joj je pružala kućnu haljinu kad su se vrata između njezine i Lucasove sobe otvorila nakon kratkog kucanja. Lucas je ušao sigurnim korakom vlasnika što je Victoria već naučila očekivati od njega. Ljutito ga je pogledala u zrcalu i kimnula sobarici koja se lagano naklonila Lucasu.

- Sad možeš ići, Nan. Hvala ti.- Da, gospojo. Da vam pošaljem pladanj s

čajem?Victoria je u zrcalu srela Lucasov grješno

vragolast pogled i odmahnula glavom. - Ne, hvala, Nan. Večeras neću čaj.

- Vrlo dobro, gospojo. Želim laku noć vama i vašem gospodstvu. - Brzo se zaputila prema vratima.

Lucas je čekao da se vrata zatvore za sobaricom, a potom je lijenim koracima prišao Victoriji i stao točno iza nje. Nagnuo se naprijed i objema se rukama oslonio na toaletni stolić, onemogućivši joj da se makne. Nastavio ju je gledati ravno u oči u zrcalu.

Victoria nije uspijevala potisnuti uzbuđeno iščekivanje. Taj čovjek ima nevjerojatan učinak na njezina osjetila. Također je znala kakvu moć ima nad njegovom fizičkom reakcijom na nju. Pitala se hoće li uvijek biti tako među njima.

- Vidio sam da je danas stiglo pismo tvoje tete. - Lucas je sagnuo glavu i poljubio joj zatiljak. - Sto lady Nettleship ima reći?

- Da se čini kao da ćemo se relativno lako izvući iz ovog skandala. - Victoria se skrušeno osmjehnula, sjetivši se sadržaja tetina pisma. -Zahvaljujući Jessici Atherton koja je razglasila da je naše žurno vjenčanje velika ljubavna priča sezone.

- Dobra stara Jessica. - Lucas je jezikom prešao duž osjetljivog ruba njezine uske.

Victoria je zadrhtala. - Vjeruj mi, Lucase, ne sviđa mi se pomisao da toj ženi nešto dugujemo.

- Ni meni, ali kao vojnik sam davno naučio da pomoć treba prihvatiti ondje gdje je dostupna.

- Očito, inače sad ne bismo bili u ovoj situaciji.

- Rospijo. Ne možeš odoljeti takvim primjed-bama, zar ne?

- Veoma je teško - prizna Victoria. Krv joj je već uzavrela, samo od izraza u njegovim očima i njegove blizine. Shvatila je da se nikad ne bi posve oslobodila ovog muškarca, čak ni kad bi netko mahnuo čarobnim štapićem i sutra poništio ovaj brak.

- Ima li još kakvih vijesti od tvoje tete? Victoria je opazila napetost u njegovim očima i

shvatila da to nema nikakve veze sa senzualnim napadom na nju. - Misliš, je li pronašla još predmeta sa slovom »VV«? Odgovor je ne. Također kaže da još uvijek nije našla nikoga tko je izgubio šal ili burmuticu.

- Spominje li Edgewortha, kojim slučajem?- Ne.

- Još bolje. Reci mi, Vicky, kakvo si pismo ti napisala kao odgovor na tetino? - upita Lucas.

- Pisala sam joj o svojim planovima za vrtove i pozvala je da nas posjeti čim bude mogla. Također sam spomenula kako ste ti i vikar otkrili zajednički interes u poljodjelskim tehnikama, hortikulturi i stajskom gnojivu. To je otprilike sve, čini mi se. O, i zamolila sam je da mi pošalje malo reznica i sjemenja.

- Sto? Ništa o tome kako si plemenito prihvatila svoju nesretnu sudbinu i zarekla se da ćeš mi biti odana žena? - Poljubio joj je vrat. - Ništa nisi napisala o tome kako si shvatila da tvoja ženska čast iziskuje da se pokoravaš svojemu mužu, makar je bračni čin, prirodno, posve odvratan u danim okolnostima? - Grickao

joj je usku. - Nisi spomenula kako hrabro ispunjavaš svoje dužnosti u bračnom krevetu? - Poljubio joj je zaobljeno rame. - Nikakav patetični komentar o tome kako si bila primorana platiti cijenu svoje ludosti i kakva ti je sve to bila lekcija?

Skočila je na noge i naglo se okrenula, nemilosrdno ga udarajući u rebra. - Stonevale, ti si bijedna, drska zvijer od muža i zavređuješ najgore.

- Moja noga, moja noga. Smjesta prestani i obuzdaj se, gospo, inače ćeš me zauvijek uništiti. -Lucas se povukao prema krevetu, a njegov je smijeh ispunio sobu.

- Dovraga i tvoja noga. - Nastavila je sa svojim napadom, ne posustajući, gurajući ga prema natrag dok nije pao na krevet. Tada je skočila na njega i pobjednički ga zajahala. Lucas je podigao ruke u znak predaje.

- Molim za milost, miledi. Zar biste nastavili tući bespomoćnog čovjeka koji je već oboren?

- Možda jesi oboren, ali ni slučajno nisi bespomoćan, Stonevale. Još uvijek možeš rabiti usta, a meni se čini da te upravo to večeras uvalilo u nevolje. Nisi mogao odoljeti porivu da me izazivaš na najpokvareniji način, je li?

Njegov je smiješak bio spor i ispunjen senzualnim obećanjima. - Dopusti mi da bolje iskoristim svoja usta, gospo.

Podigao je jednu ruku i raširio prste iza njezine glave. Zatim je privukao njezino lice i zarobio joj usne svojima.

Victoria je tiho uzdahnula i prepustila se čaroliji muževljeva zagrljaja.

Lucas je znao da jedino sebe može okrivljavati kad se prozračna mreža obiteljskog sklada što ju je upravo počeo plesti raspala idućeg ponedjeljka ujutro.

Trebao je to naslutiti, govorio je sebi. Trebao je biti spreman. On, koji se uvijek ponosio svojim smislom za strategiju i planiranje, uhvaćen je nespreman, a za to nije postojala nikakva isprika.

Ali njegova je žena izabrala trenutak jednako dobro kao i neki feldmaršal koji je dobro proučio svojeg protivnika.

Ušla je u knjižnicu, mašući najnovijim pismom svoje tete, baš kad je Lucas proučavao podroban sažetak njezinih investicija u protekle tri godine.

- Tu si, Lucase, tražila sam te. Ne, nemoj ustajati. Samo sam ti željela reći da ću podići prilično velik iznos sa svojega računa kako bih pokrila investiciju u koju uskoro kanim uložiti. Pretpostavila sam da ćeš to željeti uzeti u obzir kad budeš planirao vlastite troškove za ovaj mjesec.

Lucas je opet sjeo i pogledao je, a u glavi mu se još uvijek vrtjelo od šoka zbog onoga što je upravo saznao o Victorijinim investicijskim navikama. Vedro mu se nasmiješila s druge strane masivnog pisaćeg stola, a izgledala je elegantno i puna života u poput sunca žutoj jutarnjoj haljini.

- Koliko velik iznos će ti trebati i o kakvoj investiciji razmišljaš? - oprezno je pitao.

- O, rekla bih da će nekoliko tisuća funti biti dovoljno za tu investiciju.

- Nekoliko tisuća?- Možda deset ili petnaest. - Pogledala je

pismo u svojoj ruci. - Teta Cleo kaže da će investirati u neke nove ugljenokope u Lancashireu.

- Deset ili petnaest tisuća funti? Za projekt proizvodnje ugljena u Lancashireu? - Lucas se zaprepastio. - Valjda ne misliš ozbiljno učiniti nešto tako glupo. Ne mogu ti dopustiti da to učiniš.

Tek kad je opazio opasan borbeni bljesak u njezinim prelijepim očima, Lucas je shvatio da je upravo počinio ozbiljnu taktičku grešku.

- Naš čovjek za poslove, gospodin Beckford, nedavno je svim srcem preporučio taj projekt - reče Victoria. - Teta Cleo piše da i ona sama kani uložiti.

- Tvoja je teta slobodna da čini što želi, ali ja tebi ne mogu dopustiti da toliko novca baciš u ugljenokop u Lancashireu. Čovjek može veoma brzo prokockati bogatstvo ako ulaže u ugljenokope.

- Ja imam bogatstvo, Lucase, sjećaš se? - pitala je previše slatkim glasom. - Zato si me oženio.

Lucas se pokušao izvući iz gliba u koji se uvalio. - Tvoje je nasljedstvo poveće, draga moja, ali nije neiscrpno. Daleko od toga. Dovoljno si inteligentna da bi to shvatila. Nemaš dovoljno novca da bi to opravdavalo upuštanje u rizike vrijedne deset ili petnaest tisuća funti. Tako veliki iznosi trebali bi se koristiti za kupovanje zemlje, a ne za kopanje skupih jama u tlu.

- Ali već posjedujem neke nekretnine u Londonu od kojih dobivam veoma lijepe prihode. I - dodala je uz izazovni smiješak - sad sam tvoja partnerica u vlasništvu prilično velikog dijela Yorkshirea. Ne želim kupovati još zemlje, Lucase.

Lucas se okrenuo knjigovodstvenom sažetku i veoma praktično rekao: - Onda novac možeš uložiti u poboljšanja što ih treba uvesti na Stonevaleu.

- Ionako dovoljno marljivo trošiš obilje mojeg novca na ta poboljšanja. Ovaj projekt s ugljenokopima je osobna investicija i to želim učiniti u svoje ime.

- Vicky, vjeruj mi po tom pitanju. Ugljenokopi su riskantne investicije, osobito ako netko drugi njima upravlja. Ako te uistinu zanima rudarstvo, možemo razmisliti o tome da pozovemo stručnjaka koji bi istražio Stonevale. U Yorkshireu ima ugljena, kao i drugih ruda, a možda bi se isplatilo da neke pokušamo vaditi na imanju. Ali ne mogu ti dopustiti da bacaš novac u neki daleki projekt nad kojim nećemo imati nikakve kontrole.

Victoria je ljutito prišla pisaćem stolu i bacila pismo na nj. - Zabranit ćeš mi da svoj novac trošim onako kako ja želim?

Lucas se pomolio za božanskim smjernicama, ali nije ih bilo. Morat će se sam pozabaviti paklenim pitanjem, a već je znao da mu u svakom slučaju predstoji propast.

Nastojao je pažljivo birati sljedeće riječi. - Došla si k meni s velikim prihodom koji treba štititi radi dobrobiti naše djece i naših unuka,

te njihove djece. Kao tvoj muž, imam obvezu voditi te u tvojim investicijama.

- Tako sam i mislila - mračno će Victoria. -Ovako uvijek počinje, valjda. Muž počne govoriti svojoj ženi da nije kompetentna za upravljanje vlastitim poslovima i da mora njemu dopustiti da to čini umjesto nje. Zatim prijeđe na preuzimanje potpune kontrole, ne dopuštajući joj nikakvo pravo glasa u tome kako se troši njezin novac.

To ga je naljutilo. Lucas je nestrpljivo pokazao poslovnu knjigu koja je ležala otvorena na pisaćem stolu. - Posve iskreno rečeno, draga moja, nisam siguran da bi trebala donositi sve svoje odluke. Čini se da si sklona velikim rizicima u svojim financijskim pothvatima. Bila si u nevolji više nego jednom.

- Uvijek sam se izvukla - odbrusila je. - Sto možeš jasno vidjeti ako pogledaš moje trenutne prihode.

- Da, zahvaljujući tvojoj imovini u gradu. Vidiš, Vickv? Najpouzdanija su ulaganja u nekretnine. Takve investicije štite nasljedstvo kakvo je tvoje. Nemaš pravo riskirati s fondovima ili brodarstvom ili dalekim rudarskim projektima.- Nemam pravo riskirati? To je smiješno čuti iz

tvojih usta. Prije nego si mene oženio sav je tvoj prihod dolazio od riskiranja. Što može biti

riskant-nije od bojnog polja ili kartaških stolova?

Činjenica da je imala pravo samo ga je još više naljutila. - Dovraga, Vicky, nisam mogao birati kako ću zarađivati. Činio sam ono što

sam morao. Ali situacija se promijenila. Oboje snosimo odgovornost da upravljamo Stonevaleom i novcem što si ga donijela u ovaj brak što je moguće mudrije. Tvoji su dani velikog riskiranja s kapitalom prošli.

Koraknula je naprijed i objema se rukama naslonila na stol. Oči su joj svjetlucale od bijesa. - Reci jasno i glasno, Stonevale. Želim da oboje čujemo kako to kažeš.

- Ne znam koliko jasniji mogu biti.- Reci mi posve jasno da mi zabranjuješ da

trošim svoj novac onako kako želim. Neka se riječi jasno čuju.

Tada se i njegov bijes razbuktao. - Namjerno me pokušavaš uvaliti u stupicu, Vicky. Želiš da izaberem između izgovaranja riječi koje će ti dati potpunu slobodu i onih koje će me osuditi kao još jednog muža tiranina kakav je bio čovjek koji je oženio tvoju majku. Zar misliš da tako lako možeš manipulirati mnome, gospo?

- Ne pokušavam manipulirati tobom. Upravo je obrnuto. Ti pokušavaš manipulirati mnome. -Victorijin se glas nije pokolebao pod njegovim oštrim pogledom.

- Pokušavam te zaštititi od tvoje vlastite lakoumne naravi.

- Lakoumne? Mene nazivaš lakoumnom? Ti, koji si najprije za život zarađivao kao vojnik, a zatim kao kockar? Ha. To je samo izlika i ti to dobro znaš. Želiš potpunu kontrolu nad mojim novcem i kažeš mi da više neću moći odlučivati o tome kako se troši. Što je sljedeće, Lucase? Hoćeš li me primorati da prihvatim maleni tromjesečni džeparac?

Hoću li si morati priuštiti svu svoju odjeću, boje, knjige i katkad konja iz onoga što mi ti odlučiš dati?To je bila kap koja je prelila čašu. Izgubio je

i ono malo samokontrole. - Zašto ne? Ako se kaniš ponašati kao lakomislena, rastrošna žena koja uopće ne razmišlja o ekonomiji, neću imati drugog izbora. Ali oboje znamo da si previše pametna da bi se tako ponašala samo meni za inat.

- Zabranjuješ li mi slobodan pristup mojem novcu?- Zabranjujem ti da riskiraš golem iznos na

projekt o kojem ništa ne znaš, osim da ga preporučuje čovjek za poslove tvoje tete.

- Mnogo sam novca zaradila na temelju nekih preporuka gospodina Beckforda.

- Također si izgubila novac na nekima od tih projekata. Vidio sam dokaze u tvojim poslovnim knjigama. Gospodin Beckford se baš ne bi mogao opisati kao nepogrešiv - rekao je Lucas, ljutito prelistavajući Victorijinu poslovnu knjigu.

- Čovjek mora očekivati nekoliko gubitaka kad igra za velike uloge.

- Ima mnogo muškaraca daleko bogatijih od tebe koji su takvim stavom svoje obitelji doveli do prosjačkog štapa.

- Reci, proklet bio. Izgovori te riječi, Lucase. Reci mi u lice da više nemam nikakvu kontrolu

nad svojim nasljedstvom.Lucas je odustao od nastojanja da spasi

situaciju. - Vicky, mislio sam da sam ti jasno stavio do znanja da, samo zato što sam ti

odlučio udovoljiti u nekim od tvojih šašavih ideja, to ne znači da ću ti dopustiti da manipuliraš mnome kad god poželiš. Naučit ćeš to na ovaj ili onaj način.

- Reci, Lucase. - Njezine su ga oči nastavile smiono izazivati, a njezin je smiješak bio podrugljiv.

Lucas je veoma tiho opsovao. - Vrlo dobro, gospo, budući da si očito čvrsto odlučila ovo pretvoriti u otvorenu bitku, dat ću ti ono što izgleda tražiš, odnosno protivnika. Dakle, zabranjeno ti je uložiti novac u projekt s ugljenokopima. Tvojim ću bankarima dati upute da ti daju malen tromjesečni iznos i ništa više, osim ako ja to osobno ne odobrim.

Zaprepašteno je zurila u njega, očito šokirana veličinom njegove odmazde. - Ne mogu vjerovati. Sigurno ne misliš to što si rekao. Zabraniti mi da uložim novac u projekt vađenja ugljena je jedno, ali potpuno mi zabraniti korištenje mojeg novca je... nevjerojatno.

Lucas se nagnuo unatrag na stolici i proučavao je. Doista se činilo da je iznenađena. Ovo očito nije ishod što ga je očekivala kad je započela okršaj.

- Mogu razumjeti tvoje iznenađenje - blago je rekao. - Posve sam siguran da si, kad si prije nekoliko minuta ušla ovamo, bila uvjerena da ćeš izići kao pobjednica. Previše si pametna da bi krenula u napad ako nisi bila uvjerena da imaš dobrih izgleda za pobjedu. Ali podcijenila si me, draga moja, i bojim .se da ćeš i dalje gubiti u tim okršajima ako s tim ne prestaneš.

Dobar feldmaršal nikad ne čini takvu grešku da podcjenjuje svojeg protivnika.

- Govoriš kao da smo na bojnom polju. Lucas mrko kimne. - Bojim se da si stvorila

upravo takvu situaciju.- Kad pomislim da sam doista vjerovala da

ćeš ipak biti podnošljiv muž. - Naglo se okrenula i jur-nula prema vratima. Nije zastala kako bi mu pružila priliku da prije nje stigne onamo, silovito ih otvorivši.

- Sto misliš, kamo si krenula, Vicky?- Van. - Njezin je smiješak bio izrazito leden.- Vicky, ako misliš da možeš bijesno izletjeti

i poći u potragu za nekim vragolijama, veoma griješiš.

- Bez brige, milorde, bit ću u besprijekornom društvu. Idem na sastanak kod vikara. Kladim se da čak ni ti, sa svojim novootkrivenim propisnim, konzervativnim stavovima i gnjavatorskim ponašanjem, ne možeš naći nikakvu zamjerku na to da ću poslijepodne provesti na takvom skupu.

- Kakva vrsta društva održava taj sastanak?- Društvo koje se bavi istraživanjem

neobičnih pojava - nabusito je odbrusila.- Možda bih mogao naći vremena i poći s

tobom - oprezno je rekao.- Zaboga, Lucase, to je posve nemoguće.

Sigurna sam da si previše zauzet da bi pošao sa mnom.

Moraš donijeti tako mnogo promišljenih, važnih odluka. - Izišla je i tresnula vratima za sobom.

Lucas se lecnuo kad su lampe zadrhtale od tre-ska. Trenutak je sjedio u tišini, a zatim je polako ustao i pošao si natočiti čašicu konjaka.

Stajao je kraj prozora dok je pio i mračno samom sebi govorio da će to biti duga bitka. Žalosno se zavaravao kad je zaključio da će teži dio završiti nakon što je nagovori da se uda za njega. Očito je da istinski težak posao dolazi nakon vjenčanja.

Dobri Bože. Je li doista postao gnjavator pod teretom svojih novih odgovornosti, pitao se.

Victoria je još uvijek bila bijesna kad je stigla do udobnoga doma vikara i njegove žene. No uspjela se šarmantno nasmiješiti kad su je uveli u ugodnu, osunčanu sobu punu pripadnika lokalne vlastele i njihovih supruga. Dobrodošlica je bila veoma topla, pa je njezina zlovolja brzo nestala.

- Dobro došli na sastanak našeg malenog društva, lady Stonevale. U posljednje smo se vrijeme svi usredotočili na nastojanje da dobijemo poboljšani pripravak za giht i reumatske bolove - objasnila je gospođa VVorth nakon što ju je sa svima upoznala. Rukom je pokazala stol pun malenih čaša. U svakoj se nalazila tekućina. - Ljekovito bilje veoma zanima većinu nas ovdje. Sir Alfred, primjerice, nada se da će dobiti nagradu Društva prirodnih znanosti za otkrivanje načina povećanja opijuma u Engleskoj. Uspio je stvoriti proizvod veoma visoke kvalitete, doista.

- Kako uzbudljivo - reče Victoria. - Trebali biste biti veoma ponosni na sebe, sir Alfrede.

Sir Alfred je skromno porumenio.- A dr. Thornbv je eksperimentirao s

različitim tinkturama i uvarcima u kojima kombinira alkohol s drugim sastojcima kao što su sladić, rabarbara i kamilica.

Sad je dr. Thornbv porumenio od ponosa.- Fascinantno - promrmljala je Victoria,

proučavajući čaše. - Moja teta i ja bile smo na mnogim medicinskim predavanjima o takvim stvarima. Jeste li imali mnogo uspjeha?

- Kao što znate - počeo je dr. Thornbv s jedva obuzdavanim entuzijazmom - kombinacija alkohola i opijuma u tinkturi opija veoma je učinkovita za ublažavanje bolova, ali osoba koja je uzima postaje veoma pospana. To je u redu za neke bolesti, ali ne za kronične probleme kao što su giht ili reumatični bolovi ili određene, ovaj, ženske bolesti. Nešto je potrebno za te probleme, što donosi olakšanje, ali ne izaziva pospanost.

- Želite dobiti pripravak koji ublažava bolove i omogućuje bolesniku obavljanje njegovih svakodnevnih poslova - reče Victoria i kimne s razumijevanjem. - Veoma važno istraživanje. Veoma važno, doista.

- Farmeri i radnici u mojem dijelu zemlje sami su ostvarili neke uspjehe metodom pokušaja i pogrešaka - primijeti punašni džentlmen u kutu. -Razvili su neke izvrsne pripravke.

- Problem je - rekao je drugi - u pomanjkanju standardizacije i analize. Svaka obitelj ima

vlastite pripravke, naravno, ali svaki se recept prenosi s koljena na koljeno i rezultat je tradicije i narodnih običaja, a ne znanstvenih načela i izučavanja. Svaka kućanica ima svoj poseban recept za sirup protiv kašlja, na primjer, ali nikada dvije mješavine nisu posve jednake.

- Očito treba proučiti nekoliko aspekata pro-blema - primijeti Victoria.

- Sasvim točno. - Dr. Thornbv priđe stolu. - Ali postoji samo jedan znanstveni pristup problemu. Moramo obaviti pokus i voditi podrobne bilješke. Svaka od ovih čaša sadrži neki određeni pripravak. Naš je današnji cilj otkriti koji od njih ublažava bolove bez izazivanja pospanosti.

- Sto je s ublažavanjem bolova? - zainteresirano upita Victoria. - Kako ćete to izmjeriti? Ja osobno trenutno nemam čak ni laganu glavobolju.

- To ćemo morati učiniti u drugoj fazi eksperimenta - reče vikar. - Teško je naći pet ili deset ljudi koji istodobno imaju napadaj glavobolje ili gihta, bojim se.

- Slučajno - susretljivo će gospođa VVorth -danas imam malo reumatskih bolova.

- I moj giht se razbudio - dometne drugi član skupine.

- Mene cijeli dan muči zubobolja - ustvrdi stariji džentlmen.

- Doista mislim da imam glavobolju - javi se lady Alice.

Vikar se razvedrio, jednako kao dr. Thornbv i sir Alfred.

- Izvrsno, izvrsno. Možda ćemo danas uspjeti obaviti obje faze eksperimenta. - Sir Alfredov pogled bio je istodobno plah i pun nade kad je pogledao Victoriju. - Koliko sam shvatio, vas zanimaju ovakve stvari, lady Stonevale. Biste li nam se željeli pridružiti u testiranju ili biste radije samo promatrali?- Nebesa, uvijek je daleko zanimljivije

sudjelovati u eksperimentu nego samo promatrati. Silno ću uživati dok vam budem pomagala u testiranju vaših pripravaka. To bi se trebalo pokazati poučnim.

Sir Alfred je bio veoma polaskan, kao i svi ostali u prostoriji. Dr. Thornbv je koraknuo naprijed kako bi opet uzeo glavnu riječ. - No dakle, stavit ću bilježnicu ovamo na stol i svatko od nas mora napisati jasan, sažet opis svojih dojmova dok napredujemo od jedne do druge čaše. Predlažem da počnemo s čistim konjakom i zabilježimo naše reakcije prije nego prijeđemo na različite mješavine.

- Da, naravno - uzvikne vikar. - Moramo biti u stanju procijeniti razliku između čistog alkohola i alkohola koji sadrži druge sastojke. Veoma pametno od tebe, Thornbv.

Victoria se zamišljeno namrštila kad joj je nešto palo na pamet. - Zar ne bi bilo najbolje da barem jedan od nas tijekom cijelog pokusa ostane na običnom alkoholu? Tako će se reakcije onih koji rabe različite pripravke moći cijelo vrijeme uspoređivati s uzimanjem samo alkohola.

Nekoliko je ljudi odmah s odobravanjem kim-

nulo.

- Sjajna ideja, vaše gospodstvo - reče sir Alfred.

- Očito ste dobro upućeni u tehnike takvih znanstvenih istraživanja.

- Imam nešto iskustva - skromno će Victoria. -Budući da je to bila moja ideja i kako danas poslijepodne nemam nikakvih fizičkih tegoba koje treba ublažiti, dobrovoljno se javljam kao ona koja će se držati samo žestokog pića.

- Veoma susretljivo od vas, lady Stonevale. Veoma susretljivo, doista - reče dr. Thornbv. - Počnimo. -Uljudno je Victoriji pružio čašicu konjaka.

Lucasa je zaprepastio prizor koji ga je dočekao tog poslijepodneva kad se vratio iz posjeta jednom od svojih zakupnika. Veoma nestabilnoj Victoriji pomagali su da se popne uza stube njezina sobarica i dva veoma zabrinuta lakaja. Lucas je dobacio uzde konjušaru i požurio naprijed.

- Moj Bože, što se ovdje događa? Jesi li bolesna, Vickv? - Zabrinuto ju je promatrao.

- O, zdravo, Lucase. - Okrenula se prema njemu i blaženo mu se nasmiješila, umalo izgubivši ravnotežu. - Jesi li cijeli dan uživao u ulozi opreznog, konzervativnog gnjavatora? Ja sam današnje poslijepodne provela na daleko korisniji način. Provodila sam maleni... - Zastala je i diskretno podrignula. - Maleni eksperiment.

Oblak mirisa od isparavanja konjaka zapahnuo je Lucasov nos. Ljutito je pogledao

zabrinutu sobaricu kad je shvatio istinu. - Ja ću se pobrinuti za njezino gospodstvo - izgovorio je glasom tvrdim poput čelika.

- Da, milorde. Idem reći kuharici da za njezino gospodstvo pripremi malo finog čaja.

- Nema potrebe - zareži Lucas i uhvati Victoriju oko struka.

Vodio ju je kraj tjeskobnih pogleda batlera, još dvojice lakaja i dvije sluškinje, te ju je konačno doveo na kat i do kreveta. Dok se graciozno ispružila na jastucima, Victoria se još jednom nasmiješila i promatrala ga sanjarskim pogledom.

- Lucase, dragi, doista moraš naučiti izgledati malo manje zastrašujuće. Imaš gadnu naviku bijesnoga gledanja, znaš.

- Sto si, dovraga, pila?Namrštila se. - Da vidim. Uglavnom konjak.

Jesam li ti objasnila o eksperimentu?- Ne baš, ali kasnije možemo razgovarati o

pojedinostima.- O, Bože, znači li to još jednu lekciju?- Da, bojim se da znači, Vickv - mrko će

Lucas. - Tolerirat ću mnogo toga od tebe, draga moja, ali neću dopustiti da se usred poslijepodneva vraćaš kući pijana, i to je moja zadnja riječ.

- Mislim da ćeš mi morati kasnije održati lekciju, Lucase. Trenutno se ne osjećam baš dobro. -Victoria je mahnito pokušavala dohvatiti noćnu posudu ispod kreveta.

Lucas je uzdahnuo i pridržavao joj glavu. Imala je pravo. Lekcija će morati pričekati.

Međutim, pokazalo se da je lekcija odgođena za sljedeće jutro. Victoria ju je pokušala posve izbjeći tako što se kasno probudila i izjavila da će čaj popiti u svojoj sobi. No malo iza devet stigla je sluškinja i prenijela joj Lucasov zahtjev da dođe u knjižnicu u deset sati.

Victoria je nakratko razmislila o izgledima da se posve izvuče iz toga tako što će tvrditi da je još uvijek indisponirana od djelovanja znanstvenog eksperimenta, ali se umiješala pragmatična strana njezine naravi.

Možda je bolje da to što prije obavi i riješi, rekla je sebi dok je polako ustajala iz kreveta. Namrštila se kad je osjetila glavobolju. Barem je njezin želudac opet stabilan. Kad se pojavila njezina sobarica s čajem, Victoria je popila cijeli čajnik i osjetila se malo bolje.

Izabrala je najživlju žutu i bijelu jutarnju haljinu iz ormara i odjenula se tako pažljivo kao da ide u službeni posjet, a potom se nevoljko zaputila u prizemlje.

Lucas je ustao iza pisaćeg stola, pomno proučavajući njezino lice dok je ulazila.- Molim te, sjedni, Vickv. Moram priznati da odlično izgledaš. Čestitam ti na formi. Poznajem nekoliko muškaraca koji ni izbliza ne bi bili tako vitalni nakon one vrste »eksperimenta« u koji si se ti upustila jučer poslijepodne.- Znanstveni napredak iziskuje određenu cijenu - dostojanstveno je rekla Victoria dok se spuštala na stolicu. - Ponosim se činjenicom da

sam dala malen doprinos za dobrobit čovječanstva.

- Doprinos za dobrobit čovječanstva? -Lucasova su se usta trznula. - Zar ti to tako zoveš?

Došla si kući posve pod utjecajem alkohola usred bijela dana i kažeš mi da je sve to bilo u ime intelektualnih istraživanja?

- Činila sam daleko riskantnije stvari u ime intelektualnih istraživanja - odbrusila je Victoria. -Samo uzmi u obzir činjenicu da sam udana za Čovjeka koji mi čak ne dopušta da vlastiti novac trošim onako kako želim. I sve to samo zato što sam postala žrtvom druge vrste eksperimenta.

Usta su mu se stisnula u mrku liniju. - Ne pokušavaj me skrenuti s puta dobacivanjem starih optužbi. Ovdje je riječ o tvojem jučerašnjem ponašanju. Sto si točno radila kod vikara?

- Kušala medicinske pripravke u cilju bilježenja različitih učinaka - obavijestila ga je Victoria, nabu-sito uzdigavši bradu. Samo neka se usudi naći zamjerku tako čistom, znanstvenom istraživanju, gnjevno je pomislila.

- I svi se ti medicinski pripravci temelje na konjaku?

- Ne, naravno. Neke su biljke namakane u pivu, a neke u seriju i klaretu. Nismo bili sigurni koje alkoholno piće najbolje odgovara određenom ljekovitom bilju, razumiješ.

- Dobri Bože. Koliko si čaša tog eksperimenta popila?

Victoria je masirala svoje sljepoočnice. Glavobolja se pogoršavala. - Ne sjećam se točno, ali sigurna sam da je sve pomno zabilježeno u knjizi eksperimenata dr. Thornbvja.

- Vikar i njegova žena su sudjelovali u tome?- Pa, zapravo, bojim se da je gospođa VVorth prilično rano zadrijemala - pomirljivo će Victoria. - A vikar je popio prilično veliku dozu jednog pripravka i otišao u kut gdje je sjedio gledajući u zid tijekom cijelog eksperimenta.- Bojim se pitati koje si ti pripravke progutala.Victoria se razvedrila. - O, ja sam se cijelo

vrijeme držala čistog konjaka, Lucase. Prema meni su se mjerili učinci drugih mješavina. To je bio veoma važan dio eksperimenta.

Lucas je tiho opsovao i ušutio. Kucanje starog zidnog sata postalo je veoma glasno. Victoriju je počeo obuzimati nemir.

- Bojim se da ću morati postaviti još jedno pravilo za tebe, gospo - na koncu će Lucas.

- Bojala sam se toga. - Željela se boriti, ali ju je glava previše boljela. Činilo se da ne može skupiti dovoljno entuzijazma za sukob. Samo je željela poći u svoju sobu i leći.

Lucas je ignorirao njezin mrzovoljni izraz lica, ali mu je glas bio iznenađujuće blag kad je objasnio novo pravilo. - Odsad nadalje nećeš se upuštati ni u kakve znanstvene eksperimente bez mojega odobrenja. Je li to posve jasno?

- Kao i obično, pobrinuo si se da budeš izrazito jasan, milorde. - Victoria ustane, visoko

uzdignute glave. - Brak je prilično dosadna pojava za ženu, nije li? Nema pustolovina, nema intelektualnog istraživanja, nema slobode da se troši vlastiti novac. Pitam se kako žene prožive cijeli život a da ne umru od čiste dosade.

Ustala je i pošla prema vratima.

Lucas je te noći ležao u krevetu i kroz prozor gledao mjesec. Iz Victorijine se sobe nije čuo nikakav zvuk nakon što je prije sat vremena nešto veliko i teško dovučeno do vrata između njihovih soba.

Razdraženo je slušao kako se zabarikadirala u svojoj spavaćoj sobi. Nije mu se sviđala pomisao da sama naokolo gura teške predmete. U najmanju ruku, trebala je zatražiti od sluge da to učini. Ali zacijelo joj je bilo previše neugodno da bi od lakaja ili svoje sobarice zatražila da sudjeluju u malenom činu prkosa.

S druge strane, taj je prkosni čin dobar znak, rekao je sebi. Očito se osjeća mnogo bolje nego jutros. Situacija se vraća u normalu.

To jest, normalnu ako bi se život s Vickv ikad mogao tako opisati.

Lucas je odgurnuo pokrivače i ustao.Strateg u njemu znao je da nikako nije

mogao izbjeći nedavne konfrontacije. Neke su bitke neizbježne, a kada dođe do njih, čovjek ne može ništa učiniti, osim prihvatiti se posla i boriti se.

Victoria još uvijek nije u potpunosti prihvatila brak. Ona je neovisno, tvrdoglavo stvorenje kojemu se previše dugo dopuštala

potpuna sloboda. Njezina vlastita inteligencija, blagi instinkti i želja da ne ugrozi tetin položaj u visokom društvu djelovali su kao kontrola dok on nije naišao.

No sad je Lucas znao da ga smatra zaprekom na svojem putu, čovjekom koji ugrožava njezinu neovisnost. Rastrzana je između svojih osjećaja prema njemu i gnjeva jer je uhvaćena u klopku ovoga braka.

Lucas se sjetio svih muškaraca koji su u Londonu poigravali oko nje i zastenjao. Navikla je pokazati muškarcima gdje im je mjesto, navikla je voditi glavnu riječ.

Ali osjećao je, makar ona nije, da je jedan od razloga iz kojih ju je u početku fascinirao bila upravo činjenica da nije mogla biti posve sigurna u svoju sposobnost da ga kontrolira. Ona je jaka žena kojoj je trebao još jači muškarac.

Kad ga je našla, nije mogla odoljeti porivu da ga testira.

Bilo mu je žao što je izbio otvoreni rat. No Lucas je znao da sad kad su bitke započele ne smije popustiti i dopustiti da Victoria čini po svojemu, inače će u budućnosti biti pakleno.

Život se drastično promijenio za oboje. Mora je navesti da to shvati. Sad moraju misliti na buduće generacije, a ne samo na vlastite živote. Imanje kao što je Stonevale treba čuvati za potomstvo. To je investidja u budućnost, a ne samo sadašnjost.

Ti će potomci u sebi nositi Victorijinu krv, a ne samo njegovu, mislio je Lucas. Ona ima jednako velik ulog u ovoj zemlji kao i on. Niti

jedno od njih dvoje ne može nastaviti živjeti na prilično lakomisleni način kao prije sklapanja braka.

Dobri Bože. Doista počinje zvučiti poput uštogljenog gnjavatora.

Koliko je njima poznato, možda uopće neće biti sljedeće generacije Colebrooka. Vizija Victorije kako se širi i buja s njegovim djetetom u sebi izazvala je u njemu uzbuđeno zadovoljstvo.

Lucas se opet namrštio, sjetivši se kako je pred vrata dogurala neki veoma težak predmet. Ne smije joj dopustiti da čini takve stvari, ne sada kad bi mogla biti trudna. Ona pripada njemu i on će se skrbiti za nju, sviđalo joj se to ili ne.

Ali najprije mora naći način probijanja njezine narogušene obrane. Lucas je pomislio na kaktuse u vrtu lady Nettleship i nasmiješio se. Zatim je prišao ormaru iz kojeg je izvadio košulju i hlače.

Victoria ga je ugledala čim se pojavio na izbojku ispred njezina prozora, mračna, opasna, muževna figura ocrtavala se u srebrnoj noći. To nije prizor iz noćne more. To je Lucas. Shvatila je da ga je čekala.

Bilo je nezamislivo da će dopustiti da ga zau-stavi sitnica kao što je njezin toaletni stolić kojim je zabarikadirala vrata. Sjela je na krevetu i obujmila koljena dok je tamna figura na izbojku otvarala prozor i ulazila u njezinu spavaću sobu. Bio je posve odjeven.

- Ah, dakle, radilo se o toaletnom stoliću -mirno je primijetio Lucas, pogledavši prema vratima između dviju soba. - Doista ne bi smjela micati tako teške predmete, draga moja. Sljedeći put zatraži da ti netko pomogne.

- Hoće li biti sljedećeg puta? - tiho je pitala, svjesna izazova što je visio među njima.

- Vjerojatno. - Pošao je naprijed i zaustavio se u podnožju njezina kreveta. - Bojim se da nam je suđeno katkad se svađati, slatka moja. S obzirom na tvoju lakoumnost i na moje dosadno, uštogljeno ponašanje, to je neizbježno.

- Dosadan i uštogljen nisu riječi koje bih ja upotrijebila za opisivanje tebe, Lucase. Mislim da ti bolje odgovaraju »arogantan, dominantan i tvrdoglav«.

- I gnjavator?- Zao mi je što to moram reći, ali da,

gnjavator ti počinje sasvim odgovarati.Obavio je prste oko stupa kreveta i skrušeno

se nasmiješio. - Laknulo mi je, naravno, što ipak nemaš tako ružno mišljenje o meni.

Ukočila se. - Lucase, ako misliš da se usred noći možeš ušuljati ovamo i tražiti svoje bračne privilegije, varaš se. Pokušaš li se uvući u ovaj krevet, vri-štat ću tako da će se svi u kući probuditi.

- Sumnjam. Ne bi željela pred poslugom poniziti ni mene ni sebe. U svakom slučaju, posve si me pogrešno procijenila, gospo, ako misliš da bih bio tako glup i na taj se način pozabavio tvojim gnjevom. No s druge strane,

već sam te upozorio da imaš naviku podcjenjivati me.

Oprezno ga je promatrala. - Što kaniš učiniti?Osvrnuo se preko ramena i pogledao prema

prozoru gdje je noćni povjetarac lagano micao zavjese. - Noć zove, gospo, a ti si uvijek odgovarala na takve pozive. Jesi li ikad bila na ponoćnom jahanju?

Zurila je u njega. - Šališ se?- Ni slučajno.- Poveo bi me na jahanje u ovo doba noći?

- Da.- Ovo je trik, zar ne? Pokušavaš me

udobrovoljiti, nastojiš me navesti da zaboravim svoj gnjev zbog tvoje samovolje.

- Da.- Čak to nećeš ni zanijekati?Slegnuo je ramenima. - Zašto bih? To je istina.- Onda bih trebala odbiti tvoju ponudu. Cinično se osmjehnuo. - Pitanje nije bi li trebala,

nego možeš li?Previše je dobro poznaje, shvatila je.

Zamišljeno je grickala usnu. Ako pođe s njim, to ne znači da je kapitulirala. Samo bi iskoristila krasnu prigodu za pustolovinu. Jahanje na mjesečini. Zvučilo je predivno. Osim toga, mada je njezina glavobolja prestala prije nekoliko sati, nikako nije mogla zaspati.

- Steći ćeš pogrešan dojam ako odlučim poći s tobom - rekla je.

- Hoću li?

Mrko je kimnula. - Mislit ćeš da sam ti opro-stila tvoje nedavno ponašanje prema meni.

- Nisam tako glup da bih mislio da ćeš mi tako lako oprostiti.

- Dobro. Jer neću.- Razumijem - ozbiljno je rekao.- To ne smiješ smatrati nekom vrstom predaje.- Posve si jasno to rekla - uvjeravao ju je Lucas. Victoria je još trenutak oklijevala, a potom je

skočila s kreveta i jurnula do ormara kako bi našla hlače što ih je nosila tijekom ponoćnih pustolovina u Londonu.

- Okreni se - naredila je dok je skidala spavaćicu.- Zašto? Već sam te nekoliko puta vidio nagu.

- Naslonio se na stup kreveta i prekrižio ruke na prsima. - A baš sam želio vidjeti kako navlačiš muške hlače.

Ljutito ga je pogledala i odnijela odjeću do mjesta gdje je stajao paravan. - Ti uopće nisi džentlmen, Lucase - ustvrdila je kad je zašla iza paravana i počela navlačiti hlače.

- Džentlmen bi ti bio dosadan. Priznaj, Vicky.- Ništa ne priznajem.Deset minuta kasnije, sa žutim šalom oko

vrata i plaštem prebačenim preko košulje i hlača, Victoria je stajala ispred konjušnice i držala uzde u ruci dok je gledala kako Lucas brzo stavlja sedla na njezinu kobilu i pospanog Georgea.

- Samo se nadam da neću požaliti zbog ovoga- rekao je Lucas dok joj je pomagao da se popne u sedlo.

- Prekasno je za predomišljanje. - Uhvatila je uzde, uživajući u rijetkoj slobodi da može jahati na muški način. - I najviše mi se sviđaš kad postupaš protivno svojem zdravom razumu, Lucase. Krenimo.

- Polako - doviknuo je za njom dok se penjao u sedlo. - Ovo je gluho doba noći, Vicky. Pazi kamo vodiš kobilu. Drži se staze.

- Ali željela bih jahati kroz šumu - pobunila se.- Nisam siguran jesu li već uklonjene sve

stupice za ljude - rekao joj je. - Zato ćemo se držati ceste.

Bila je previše ushićena da bi se dalje prepirala.

Zasad je sasvim dovoljna pustolovina to što jaše na mjesečini. Okrenula je konja prema glavnom prilaznom putu, a George je dobroćudno uhvatio korak s njezinom kobilom.

Nekoliko je minuta vladala tišina dok su jahali ispod svoda što ga čine krošnje drvoreda uz cestu za Stonevale. Na koncu je Lucas progovorio.

- Razgovarao sam s vikarom o sadnji još stabala. Možda hrastova ili brijestova. To bi bila izvrsna investicija za našu djecu ili unučad.

- Lucase, noćas ne želim razgovarati ni o kakvim investicijama - prilično ljutito reče Victoria.

- Sto je s budućnošću? Želiš li razgovarati o tome?Čvršće je stegnula uzde. - Ne baš. Glas mu je postao blaži. - Je li ti palo na pamet da možda već nosiš moje dijete?

- Ne želim razmišljati o tome.- Znači, ta ti je tema tako užasna? Čudim ti

se, Vickv. Siguran sam da ti nisi kukavica.- Jesi li me doveo ovamo da bismo

raspravljali o tvojem nasljedniku, milorde? Jer ako jesi, onda se odmah možemo vratiti natrag.

Trenutak je šutio. - Zar me tako silno mrziš da čak ne želiš roditi moje dijete?

- Ne mrzim te - ljutito je odbrusila, osjećajući se pod pritiskom. - Nije u tome poanta.

- Veoma mi je laknulo kad sam to čuo.Victoria uzdahne. - Jednostavno ne želim raz-

govarati o tvojem nasljedniku ni večeras ni bilo koje druge večeri, sve dok ne riješimo problem koji se pojavio među nama.

- Jedini problem koji se pojavio među nama je tvoj ponos i tvoj strah da ćeš izgubiti svoju neovisnost. Osjećaš li se bolje kad znaš da ti nisi jedina koja više nije slobodna?

Iskosa ga je pogledala. - Govoriš o sebi, milorde?

- Da.- Meni se čini da imaš sasvim dovoljno slobode.

- Pogledaj oko sebe, Vicky. Svu slobodu što sam je imao izgubio sam onoga dana kad sam naslijedio Stonevale. Do kraja života bit ću

vezan za ovu zemlju i imat ću obveze prema našim potomcima.- A ti si čovjek koji će uvijek poštivati svoje obveze, bez obzira na sve. - Proučavala je cestu između ušiju svoje kobile, razmišljajući o vlastitim riječima.- Dat ću sve od sebe, Vicky, čak i kad neke od tih obveza nisu po tvojem gustu. No želio bih da zapamtiš, čak i usred naših bitaka, da sve to činim zato što istinski vjerujem da je tako najbolje za nas i za našu budućnost. Nije mi lako protiviti se tvojim željama. - Nasmiješio se. - Vjeruj mi, potrebno je previše napora za ratovanje s tobom da bih tratio vrijeme i energiju na sitne okršaje. Radije ću ti ugađati kad god to bude moguće.

To ju je ogorčilo. - Ugađat ćeš mi? Misliš da mi ugađaš? Doista imaš previše visoko mišljenje o vlastitim postupcima, milorde.

Zamahnuo je rukom, obuhvaćajući prostor oko njih. - Pogledaj oko sebe, draga moja. Koji bi se drugi muškarac kojeg poznaješ u ovo doba noći izvukao iz toploga kreveta samo da bi tebe zabavljao?

Osjetila je kako joj se na ustima protiv njezine volje pojavljuje smiješak. Ima nečega u izlascima s Lucasom u ovo doba noći što uvijek djeluje eufo-rično na njezina osjetila. Trenutno nije čak uspijevala razbuktati gnjev što ga je cijeloga dana njegovala. - Pa, što se toga tiče, milorde, nisam posve sigurna koji bi mi drugi muškarci koje poznajem tako udovoljavali. Nisam to imala prilike propisno istražiti, znaš. Kad bih se počela raspitivati naokolo, možda

bih našla još ponekog tko bi mi udovoljavao na taj način.

- Ako te uhvatim u takvom raspitivanju, pobrinut ću se da cijeli tjedan ne možeš udobno sjediti na konju.

Njezina je dobra volja trenutno nestala. - Toliko o tvojem ugađanju, milorde.

- Postoje granice, gospo. I bojim se da ćeš ih morati naučiti poštivati.

- Imam toaletni stolić koji i dalje mogu svake noći gurati pred vrata - upozorila ga je Victoria.

Lucas se samouvjereno nasmiješio. - Izbojak što vodi od mojeg do tvojeg prozora dovoljno je širok da pruža siguran put, čak i u noćima bez mjesečine. Ali upozoravam te, gospo, ako me natjeraš da ga rabim za ružna vremena, ne mogu jamčiti da ću biti osobito spreman ugađati ti kad stignem do tvojeg prozora.

- Ali ćeš unatoč tomu stići do mojeg prozora?- Možeš računati na to, slatka moja. To je

jednako sigurno kao i činjenica da će ujutro izići sunce.

Victoria ga je još jednom iskosa pogledala i vidjela da je promatra očima u kojima se zrcalila mjesečina. Cijelo je njezino tijelo reagiralo na neodoljivu moć što ju je imao nad njome. Želio ju je i nimalo se nije trudio to prikriti. To joj je pružalo osjećaj vlastite moći, a također ju je veoma uzbuđivalo.

U tom je trenutku njezin konj tiho zarzao.- Lucase, ja...

- Tiho. - Zaustavio je svojega konja i ispružio ruku kako bi zaustavio i njezinu kobilu. Njegovo se senzualno očijukanje pretvorilo u oprez.

Instinktivno je govorila tišim glasom. - Što je to?- Čini se da ovdje nismo sami - rekao je. -

Požuri. Među stabla.Nije se prepirala. Poslušno je slijedila

njegova pastuha u šumu kraj ceste. Sjedili su na konjima i iz zaklona između stabala promatrali mjesečinom osvijetljenu cestu.

- Od koga se skrivamo? - veoma je tiho pitala.- Još nisam siguran, ali pada mi na pamet

samo još jedna osoba koja bi u ovo doba noći mogla biti na cesti.

- Drumski razbojnik. - Victoria je odjednom ostala bez daha. - Ipak nije napustio ovaj kraj. Lucase, kako uzbudljivo. Nikad nisam vidjela pravog drumskog razbojnika.

- Na čemu bi trebala biti veoma zahvalna, gospo. Zacijelo mogu jedino sebe okriviti za činjenicu da bi ga sad mogla vidjeti.

Victoria je u daljini čula topot konjskih kopita. Trenutak kasnije na cesti se pojavila mračna figura na krupnom konju koji se doimao poput radne životinje. Drumski je razbojnik na sebi imao pomalo dronjav crni plašt. Donji dio lica pokrivao mu je šal.

Dok se približavao stazom, Victoria je vidjela da nogama nestrpljivo udara po zaobljenim stranama konjskog trupa. Nervozan glas jahača jasno se čuo u tihoj noći.

- Požuri se, ti niš-koristi kljuse. Misliš da imamo cijelu noć na raspolaganju? Ona će kočija brzo stići. Miči se, prokleti debeli stvore.

Konj je nastavio tromo kasati cestom sve dok ga jahač nije poveo u šumu na suprotnoj strani ceste.

Victoria je shvatila da su ona i Lucas u klopci na ovoj strani ceste. Ne mogu izići na cestu sve dok drumski razbojnik, ili tko god to bio, ne odluči otići odavde. Učinilo joj se da je Lucas kraj nje izustio tihu psovku. No prije nego je uspjela privući njegovu pozornost kako bi vidjela na koji ih način kani izvući iz ove situacije, tišinu je razbio štropot kotača kočije.

Činilo se da će biti svjedoci najnovijeg pothvata lokalnog drumskog razbojnika.

Nekoliko sekunda kasnije iz zavoja se pojavila čvrsta stara kočija koju je vukao postariji par konja, te dostojanstveno nastavila putovanje cestom.

Drumski je razbojnik potjerao konja iz šume i doveo ga do sredine ceste. Mahao je velikim pištoljem.

- Stani! - glasno je viknuo. - Stani i predaj se. Kočijaš je iznenađeno uzviknuo i odmah počeo

potezati uzde kako bi zaustavio konje koji su lagano kasali.

- Čujte tamo - s nelagodom je uzviknuo koči-jaš. - Što je ovo?- Čuo si me, čovječe. Reci svojim putnicima da mi predaju svoje dragocjenosti, ili ćete se svi loše provesti.

Lucas je uzdahnuo. - Pa, ne možemo dopustiti da se ovdje događaju takve gluposti. Ostani gdje jesi, Vickv. Nemoj izlaziti odavde prije nego te pozovem. Razumiješ?

Shvatila je da kani spriječiti pljačku. - Mogu ti pomoći.

- Nećeš učiniti ništa tomu slično. Ne miči se odavde. To je zapovijed, Vickv.

Ne čekajući njezin odgovor, izvadio je pištolj iz džepa i izjahao na cestu iza razbojnika.

- Dosta je toga. Predaj pištolj prije nego netko strada, momče.

Lucasov je glas bio čudesno miran i izrazito zapovjedan, onaj kojim se rijetko kad koristio, ali uvijek veoma učinkovito. To je svakako bio ton koji je zahtijevao trenutnu poslušnost. Victoria je bila i protiv volje impresionirana.

Drumski se razbojnik naglo okrenuo u sedlu. -Koji vrag...? Prokletstvo, tko si ti? Ovo je moja kočija. Nađi drugu za sebe. Nemam namjeru dijelit je s nekim poput tebe.

- Pogrešno si me shvatio, momče. Ne želim kočiju. Bavim se drugom vrstom posla. A sad mi predaj pištolj.

- Tko si ti? - U glasu drumskog razbojnika sad se osjećao drhtaj. - Tko si ti, čovječe? Ne možeš bit duh za kojeg kažu da se vratio. Ne možeš bit.

- Pištolj, molit ću lijepo. - Lucas je govorio Neznatno oštrijim tonom i pištolj je odmah spušten

u njegov ispružen dlan. - Mudar momak. Sad se pobrinimo za putnike.

U tom je trenutku kočijaš, nesumnjivo pod dojmom da je odjednom suočen s dvojicom drumskih razbojnika, ugledao svoju priliku i skočio s kočija-škog sjedala, jurnuvši u grmlje.

Prodoran se vrisak začuo iz unutrašnjosti kočije kad je jedan od putnika očito pogledao kroz prozor i shvatio da je kočijaš napustio svoje putnike.

Par konja se trgnuo na iznenadni vrisak i jurnuo naprijed, a uzde su divlje lepetale naokolo.

- Grom i pakao. - Lucas je neuspješno pokušao zgrabiti jednog od konja dok je kočija jurnula kraj njega.

Drumski je razbojnik u tom trenutku opazio svoju priliku i snažno zabio pete u svojega konja. Životinja je prestrašeno poskočila i brzim kasom krenula u suprotnom smjeru od kočije.

Još se jedan vrisak začuo kroz otvoreni prozor kočije. Victoria je vidjela kako je Lucas okrenuo svojega konja kako bi jurnuo za kočijom i više nije tratila vrijeme. Vozilo je bilo mnogo bliže njoj nego Lucasu, a drumski je razbojnik očito naumio pobjeći.

Brzo je potjerala svoju kobilu na cestu. - Ja ću je zaustaviti, Lucase. Nemoj mu dopustiti da pobjegne. - Približila je svoju kobilu jednom od postarijih konja i sagnula se kako bi dohvatila uzde. Životinja je odmah počela usporavati, kao da joj je silno laknulo što je opet pod ljudskom kontrolom.

- Za Boga miloga, budi oprezna! - viknuo je Lucas. No bilo je očito da se kočija već zaustav-

ljala. Okrenuo je konja u drugom smjeru i jurnuo za sporijim razbojnikovim konjem.

Victoria je potapšala oznojeni vrat konja upregnutog u kočiju i pogledala unatrag. Odmah je shvatila da se farmerski konj ne može mjeriti s Lucasovim punokrvnim pastuhom. Razbojnik nije imao nikakvih izgleda.

Dohvatila je uzde oba konja upregnuta u kočiju i opet navukla kapuljaču na glavu tako da joj je lice bilo u dubokim sjenkama. - U redu je - dovik-nula je odbjeglom kočijašu. - Sad možete izići. Više nema opasnosti. Preuzmite kontrolu nad svojim konjima, dobri čovječe.

Starija, sitna žena s turbanom na glavi provirila je kroz prozor kočije. - Nebesa, vi ste žena, zar ne? Kamo ide ovaj svijet kad se ženama dopušta da usred noći lutaju naokolo, i to u hlačama? Trebali biste se sramiti, mlada ženo.

Victoria se nasmiješila. - Da, gospojo - rekla je smjernim tonom. - Moj muž ima slično mišljenje o tome.

- A gdje je zapravo vaš muž, molim vas lijepo? Victoria je glavom pokazala niz cestu do mjesta

gdje je Lucas vodio potištenog drumskog razbojnika natrag prema kočiji. - Eno ga ondje, gospojo. Uhvatio je vašeg drumskog razbojnika.

- Nebesa, ne želim ga. - Žena se povukla natrag u kočiju i obratila se svojoj družici, koja je očito imala histeričan napadaj. - Martha, daj prekini s tom paklenom bukom i pozovi

kočijaša Johna. Mislim da je pobjegao u šumu. Čovjek se danas jednostavno ne može pouzdati u osoblje.

- Ovdje sam, gospojo - viknuo je kočijaš i žurno izišao iz grmlja. - Samo sam čekao priliku da sredim lopova. - Sumnjičavo je pogledao Victoriju koja mu je dobacila uzde. - Sigurni ste da nas ne kanite opljačkati?

- Ne, neću vas opljačkati.- Za Boga miloga, zar ona izgleda kao

drumski razbojnik? - Starija je žena opet promolila glavu kroz prozor i ljutito gledala kočijaša dok je preuzimao kontrolu nad konjima. - To je žena odjevena u muške hlače i trebala bi se stidjeti same sebe. Samo zamisli pristojno odgojenu ženu koja usred noći juri naokolo na konju. Kad bi njezin muž imao imalo zdravog razuma, istukao bi je.

Lucas je stigao na vrijeme da čuje posljednju primjedbu, vukući zarobljenika za sobom. -Obećavam, gospođo, da ću razmisliti o vašem savjetu.

Žena je odmah svoju pozornost prebacila na njega. - Vi ste zacijelo njezin muž? Sto vam, za ime svijeta, pada na pamet kad joj dopuštate da tako juri naokolo?

Lucas se nasmiješio. - Pokušavam se nositi s njome, a vjerujte mi, to nije lako. Jeste li vi i vaša družica u redu?

- Sasvim u redu, hvala na pitanju. Kasno se vraćamo iz posjeta prijateljima. Greška kakvu više neću počiniti. Sto ćete učiniti s njim? - Kimnula je prema poraženom drumskom

razbojniku, koji je još uvijek nosio šal kao masku.

- Pa, što se toga tiče - zamišljeno počne Lucas - valjda bih ga trebao predati vlastima.

Drumski je razbojnik tiho zacvilio u znak protesta, ali to je bilo sve.

- Da, da, vlastima - žustro će žena. - Učinite to. A kad obavite taj zadatak, predlažem da poduz-mete nešto po pitanju svoje žene. Žena kojoj je dopuštena noćna jurnjava naokolo, i to odjevenoj u hlače, loše će završiti, vjerujte mi. Sad je dosta tih gluposti. Kući, Johne.

- Da, vaše gospodstvo. - Kočijaš se popeo natrag na svoje sjedalo i pucnuo uzdama. Kočija je krenula naprijed i uskoro se izgubila iz vida na sljedećem zavoju ceste.

Victoria je proučavala drumskog razbojnika. Nije trebalo biti osobito pametan da bi se zaključilo kako je konj najvjerojatnije s neke od obližnjih farmi. - Profesionalni bi razbojnik zasigurno trebao uložiti u bržega konja. Tko si ti, momče? Jesi li iz ovih krajeva?

Drumski je razbojnik opet zacvilio i mahnito pogledao Lucasa, kao da od njega traži pomoć.

- Odgovori dami - tiho naredi Lucas.Mladi je čovjek nevoljko podigao ruku i

spustio šal s lica. Victoria je zaprepašteno shvatila da može imati najviše petnaest godina. Prestrašena izraza lica, zurio je najprije u Lucasa, a zatim u Victoriju.- Zovem se Billy.

- Billy što? - strpljivo će Lucas.- Billy Simms.

- Pa, Billy bojim se da si se uvalio u veliku nevolju - primijetio je Lucas i vratio svoj pištolj u džep.- Grof od Stonevalea ne želi da drumski razbojnik djeluje u njegovu okrugu.

- Misliš da me briga šta njegovo gospodstvo odobrava? - izlane Billy. - Ja ne bi sad bil prokleti drumski razbojnik da zadnji grof ni mamu, mene i moju seku izbacil iz našeg doma. Šta sam treb'o učinit nakon šta je tatu uzela groznica? Živimo s mojom tetom i njezinima, a nema dosta mjesta ni hrane za sve. Šta bi treb'o gledat kako moje ženske umiru od gladi? Nema šanse. Učinil san ono šta san moral, a koristil san pištolj koji mi je stari ostavil. To je sve.

Lucas ga je dugi trenutak u tišini promatrao. -Imaš pravo, Billy. Vjerojatno bih učinio isto da sam bio na tvojemu mjestu.

Billy ga je pomalo zbunjeno promatrao. - Meni izgledaš k'o vlastelin. Siguran si da bi ovak išal na cestu?

- Kao što kažeš, Billy, čovjek čini ono što mora. Ali bez obzira na to, prema onome što sam čuo, situacija se u ovom kraju promijenila. Sad Stonevaleom upravlja novi grof.

- Neće bit ništa bolji od zadnjeg, pazi šta ti kažem. Prokleta vlastela, svi su isti. Hoće isisat zadnju kap krvi iz ljudi kaki sam ja i moji. Mama kaže da su novi ljudi u velikoj kući drukčiji i čul san šta u selu pričaju o pojavi duhova, ali niš ne vjerujem

- Ma je li? - Lucasov je konj zabacio glavu, a on ga je automatski potapšao po vratu. - Najprije si pomislio da sam ja duh, nisi li?

Billy mu je dobacio mrzovoljan pogled. -Iznenadil si me, to je sve. Ne postoje nikak'i duhovi. - No zurio je u tamnožuti šal oko

Victorijina vrata. Boja se jasno vidjela ranije na svjetlosti iz kočije.

- Siguran sam da imaš pravo, Billy. Ali sve to nije važno. Ovdje imamo problem.

Billy je nadlanicom obrisao nos. - Kaki problem?- Pa problem što učiniti s tobom, naravno.- Zašto me jednostavno ne upucaš tim

prokletim pištoljem pa da završimo s tim?- I to je jedna mogućnost, prirodno. Nimalo

neobičan kraj za drumskog razbojnika. Sto misliš, gospo? - Lucas pogleda Victoriju.

- Mislim - tiho će Victoria - da bi se Billy sutra ujutro trebao pojaviti u konjušnici grofa od Stonevalea i reći glavnom konjušaru da ga treba zaposliti. U međuvremenu mislim da bi se trebao vratiti kući i umiriti svoju majku. Zasigurno je veoma zabrinuta za njega.

Billy naglo podigne glavu. - Zašto mislite da bi mog'o dobit pos'o u velikoj kući?

- Budi uvjeren, Billy - mirno će Lucas - da će te posao čekati. Takav koji ima bolju budućnost od ovoga. Neće ti pružati baš toliko uzbuđenja kao posao drumskog razbojnika, ali složili smo se da čovjek čini ono što mora. Moraš se skrbiti za ženske članove svoje obitelji, a ne možeš si priuštiti bavljenje onim što će te vjerojatno stajati glave.

Momak je sumnjičavo pogledavao Lucasa. - Je to neka igra koju igraš s menom?

Victoria se nasmiješila u sjenkama svoje kapuljače. - Nije to nikakva igra, Billy. Pođi kući k svojoj majci, a ujutro se javi glavnom konjušaru. Plaća možda neće biti onako visoka koliko bi mogao zaraditi na cesti, ali će barem biti redovita. A to je potrebno tvojoj obitelji. Što možeš izgubiti? Ako ne bude išlo, uvijek se možeš vratiti ovom načinu zarađivanja za život.

Billy je dugi trenutak zurio u nju pokušavajući zaviriti ispod kapuljače plašta. Na koncu je opčinjeno odmahnuo glavom. - Vi ste oni, je li? Vas dvoje ste duhovi. Jantarni Vitez i njegova Dama. Taj šal šta ga nosite. Istina je ono šta govore u selu. Vratili ste se nakon tol'ko vremena i po noći jašete po Stonevaleu.

- Pođi kući, Billy. Mislim da nam je svima dovoljno uzbuđenja za noćas - reče Lucas.

- Je, gospon. Ne morate mi dvaput reć. Nisam navik'o razgovarat s duhovima. - Billy je zategnuo uzde svojeg krupnog konja i natjerao ga u kas.

Victoria je gledala kako momak nestaje iza zavoja. Zatim je maknula kapuljaču s glave i tiho se nasmijala. - Moram priznati, milorde, da mi je uvijek zanimljivo kad ti i ja pođemo u ponoćne pustolovine.

Lucas je progunđao psovku. - Nikad niti jednog dosadnog trenutka, je li?

- Nikad. Što ćemo dalje?- Mogli bismo poslušati prijedlog dame iz

kočije. Mogao bih te odvesti kući i istući te jer

si tako drska da usred noći jurcaš naokolo u muškim hlačama. Ali to vjerojatno ne bi previše koristilo.

- Nimalo ne bi koristilo - veselo se složila Victoria. - U svakom slučaju, noćašnja je pustolovina ionako bila tvoja zamisao, pa ne bi bilo pošteno da mene istučeš.

- Ah, ali ti me ne smatraš poštenim čovjekom, zar ne, Vicky? Misliš da sam samovoljan, dominantan i posve nemilosrdan, da i ne spominjem ono o uštogljenom gnjavatoru.

Spustila je trepavice. - Lucase, ja...- Nije važno, Vicky. Krajnje je vrijeme da

pođemo kući. Za danas si se nauživala pustolovine.

Okrenuo je Georgeovu glavu natrag u smjeru iz kojega su ranije stigli, a Victoria nije imala drugog izbora osim da ga slijedi.

Pola sata kasnije nalazila se na sigurnom u vlastitom krevetu, ali se osjećala veoma usamljenom u njemu. I nije joj se nimalo spavalo.

Okrenula se na bok i namjestila jastuk, pokušavajući iz glave izbaciti Lucasove riječi. Misliš da sam samovoljan, dominantan i -posve nemilosrdan.

Što i jest, uvjeravala je sebe po stoti put. Zasigurno joj ne trebaju dodatni dokazi o tome nakon njihova sukoba ranije tijekom dana. Znala je da će prije ili kasnije pokazati svoju pravu narav i ponijeti se kao bilo koji drugi takozvani džentlmen nakon što bi se oženio i preuzeo kontrolu nad novcem svoje žene.

Ali je također savršeno dobro znala da bi svaki drugi takozvani džentlmen predao jadnog Billyja vlastima i bez grižnje savjesti gledao kako momak visi. Ili to ili bi taj »džentlmen« ustrijelio dječaka na cesti i još bi se za to smatrao herojem.

Ipak, od trenutka kad je shvatila da imaju posla s mladim lokalnim momkom nije nimalo sumnjala u to kako će Lucas riješiti situaciju. Znala je da dječaka neće ni ustrijeliti niti će ga poslati na vješala.

Istina je da njezin muž nije nimalo nalik niti jednom džentlmenu kojeg poznaje, a to je od početka znala. Tako se i našla u ovoj situaciji.

Međutim, to ne znači da Lucas katkad nije prekomjerno arogantan, samovoljan i dominantan.

Okrenula se na drugi bok i zagledala u zatvorena vrata između njihovih soba. Ondje je još uvijek stajao toaletni stolić. Lucas se vratio ravno u svoju spavaću sobu nakon što je nju otpratio do njezinih vrata.

Victoria je očekivala da će doći u njezin krevet nakon njihove ponoćne pustolovine. Uznemirivala ju je činjenica da nije došao.

Pitala se nije li otišla predaleko time što je zabarikadirala vrata. Možda je tim prkosnim činom zadala previše snažan udarac njegovu ponosu. On je ipak njezin muž. Ima svoja prava.

Niti je mogla zanijekati da ona, kao njegova žena, ima određene obveze.

Trebali bi biti partneri u ovom braku, baš kao što su bili partneri u noćašnjoj pustolovini.

A trenutno je željela biti s njim.Victoria je odustala od beskorisnih

nastojanja da usne i izvukla se ispod pokrivača. Spavaćica joj je vijorila oko gležnjeva dok je prilazila toaletnom stoliću koji je onemogućavao otvaranje vrata. Napeto je osluškivala hoće li iz susjedne sobe čuti zvukove koji bi pokazivali da i Lucas možda ima problema s nesanicom, ali ništa se nije čulo.

Poriv da veoma tiho otvori ta vrata i zaviri u njegovu sobu kako bi vidjela je li zaspao bio je neodoljiv. No barikada je bila velika smetnja.

Mogla bi je odgurati natrag na mjesto, ali time bi zasigurno probudila Lucasa.

Pogledala je prema prozoru i nasmiješila se. Ako grof od Stonevalea može prijeći iz jedne sobe u drugu po izbojku ispred prozora, onda to može i ona.

Victoria je prišla prozoru, otvorila ga i pogledala dolje. Odavde se tlo činilo veoma dalekim, a izbo-jak što je vodio do Lucasova prozora nije se činio onako širokim kako je očekivala. Ipak, on je uspio tuda proći čak i sa svojom bolesnom nogom.

Victoria je duboko udahnula i zakoračila na izbojak. Hladan je zrak vijorio njezinom tankom spavaćicom od muselina pa je zadrhtala.

Držeći se starog kamenog zida, polako se primicala drugom prozoru. Neće biti baš onako lako kako je očekivala. Na teži je način otkrivala da se na visinama ne osjeća ugodno.

Zavrtjelo bi joj se u glavi svaki put kad bi pogledala dolje.

Na pola puta između dvaju prozora Victoria se sasvim zaustavila. Znala je da ne može poći dalje. Prema Lucasovim riječima, ovo hodanje po izbojku doimalo se poput šetnje parkom. Nije znala kako mu je to uspjelo, ali ona je morala priznati poraz.

Tek kad se pokušala vratiti natrag po izbojku, shvatila je da se uvalila u velik problem. Hodanje natrag neće biti nimalo jednostavnije od hodanja naprijed.

Ovo je smiješno. Zaprepastila ju je njezina nesposobnost da se makne. Drhtureći od hladnoće, priljubljena uz kameni zid, Victoria je zatvorila oči i pokušala razmišljati. Sigurno je da ne može cijelu noć ovdje stajati. Otvorila je oči i shvatila da je Lucasov prozor otvoren.

- Lucase? Lucase, čuješ li me?Nije bilo odgovora i nju je obuzela

malodušnost. Pomisao da će morati sramotno pozivati upomoć sve dok je netko od služinčadi ne čuje bila je previše mučna da bi uopće dolazila u obzir.

- Lucase! - doviknula je, ovoga puta malo glasnije. - Lucase, jesi li ondje? Proklet bio, Stonevale, za sve ovo si ti kriv. Probudi se i učini nešto.

- Grom i pakao - izustio je Lucas kad se pojavio na prozoru. - Trebao sam pogoditi da ćeš pokušati nešto ovakvo. Što ti, dovraga, pada na pamet?

Preplavilo ju je olakšanje. - Samo sam izišla prošetati - progunđala je. - Čini se da imam maleni problem s visinama.

- Ne miči se. Doći ću po tebe.- Nikamo ne idem. - Gledala je kako jednu

bosu nogu stavlja na izbojak i izlazi kroz prozor. -Nebesa, milorde, ti si nag.

- Zao mi je ako to vrijeđa tvoj delikatni senzibilitet. Želiš li da se vratim unutra i najprije se odje-nem?

- Ne. Ne, da se nisi usudio. Miči me s ovog prokletog izbojka prije nego bilo što drugo učiniš.

- Da, miledi. Stojim vam na usluzi, miledi. Tako mi je drago da vam mogu pomoći, miledi. Govori tiše, miledi, ili će služinčad ujutro doista imati o čemu pričati.

Malo se opustila kad su se njegovi snažni prsti stegnuli oko njezina zapešća. - Kako si, za ime svijeta, ovo uspio izvesti kad si ranije došao u moju sobu?- Budi sigurna da nisam rabio taj put jer mi se

sviđa hodanje po izbojcima. Došao sam tim putem jer si ti gurnula onaj prokleti toaletni

stolić ispred vrata, sjećaš se? Čini se da je barikada još uvijek na svojemu mjestu i zato si

ti ovdje vani?- Bojim se da je upravo tako. - Zahvalno ga

je slijedila natrag do njegova otvorenog prozora. Trenutak kasnije stajala je na sigurnom u njegovoj spavaćoj sobi. Odahnula je od olakšanja i otresla ruke. - Mnogo ti hvala, Lucase. Moram ti priznati da mi je ondje vani bilo pomalo neugodno.

- A ja tebi moram priznati da sam bio pomalo užasnut kad sam te ugledao ondje vani. - Prirodno, silno mi godi tvoj entuzijazam za moj krevet, ali kad mi se sljedeći put poželiš pridružiti u njemu, pokušaj kucati.

Namršteno ga je pogledala. - Mnogo toga uzimaš zdravo za gotovo, milorde.

- Je li? Želiš li mi reći da si izišla na onaj izbojak jer ti je bilo dosadno, a nisi znala što ćeš raditi ostatak noći pa si odlučila šetati od prozora do prozora?

Nije imala izlaza. Nikako nije mogla zanijekati da je pokušavala doći do njegove spavaće sobe. -Nemoj mi se rugati, Lucase. Ovo je ionako dovoljno ponižavajuće.

Njegov je smiješak bio spor i izrazito senzualan. - Što je tako ponižavajuće u priznavanju da uživaš u onome što zajedno pronalazimo u bračnom krevetu, dušo?

- Nije riječ o tome. Samo što sam cijeli dan bila bijesna na tebe, a sad si nesumnjivo naprečac došao do zaključka da sam ovdje jer želim da vodiš ljubav sa mnom.

- Nisi li upravo zato ovdje?- Da, jesam. Ali to ne znači da sam se

predomislila po pitanju bilo čega drugoga, a ti ćeš sigurno misliti da jesam. Ili još gore, zaključit ćeš da me uvijek možeš pokoriti ako me povedeš u ponoćnu pustolovinu. Uopće nije tako.

Tiho se nasmijao. - U svemu ovome nema ničega što bi te trebalo osramotiti, Vickv. Ali ako ćeš se osjećati manje poniženom, obećavam ti da neću zaključiti kako tvoja

nazočnost ovdje znači da mi je zauvijek oprošteno. Hoće li to biti u redu? Sutra se možemo vratiti na crte bojišnice što si ih odredila, ako je to doista ono što želiš.- Lucase, ti si nepopravljiv. Sasvim dobro znaš da će ujutro situacija među nama biti drukčija. Kako bih se sutra mogla hladno odnositi prema tebi nakon što noćas budeš vodio ljubav sa mnom?- Ne znam - rekao je, podigavši je u naručje i spustivši je na svoj krevet. - Kako bi mogla?

Promatrala ga je kroz trepavice dok se spuštao kraj nje. - Možda bih se ja trebala prijaviti na posao u tvojoj konjušnici, a ne Billy Simms. Na taj bih način mogla povećati džeparac što mi ga kaniš davati.

Poljubio joj je vrat. - Jesi li riskirala život i udove na onom prokletom izbojku samo zato da bi mogla nastaviti našu prepirku ili si došla ovamo kako bih mogao voditi ljubav s tobom?

Victoria se opustila i obavila mu ruke oko vrata. - Došla sam ovamo kako bi ti mogao ispuniti svoje bračne dužnosti i voditi ljubav sa mnom.

- Tako sam i mislio. - Rukom joj je obujmio dojku i spustio usta na njezine usne.

Victoria se nešto kasnije pospano promeškoljila u velikom krevetu. Otvorila je oči i vidjela Lucasa kraj prozora. Jednu je nogu prebacio na izbojak. -Kamo ideš, za ime svijeta?

- Gurnuti onaj toaletni stolić od tvojih vrata. Želiš li da tvoja sobarica zna da si osjećala potrebu noćas se zabarikadirati u svojoj sobi?

- Ne, naravno da ne. Ali budi oprezan, Lucase.- Odmah ću se vratiti.Nestao je u noći, a nekoliko minuta kasnije

Victoria je čula kako se teški toaletni stolić vraća na svoje mjesto. Vrata između dviju soba su se otvorila i Lucas je ušao u svoju sobu, otresajući prašinu s ruku. Victoria ga je ljutito gledala.

- Sto sam sad učinio? - pitao je dok se uvlačio natrag u krevet kraj nje.

- Ne shvaćam kako možeš biti tako ležeran po pitanju hodanja naokolo bez ikakve odjeće na sebi.

- Tko će me vidjeti? Osim tebe, naravno. -Nasmiješio se i prebacio nogu preko njezinih. - A ti si jednako naga kao i ja.

- Nije važno. - Zastala je. - Lucase, nešto ti moram reći.

- Sto bi to bilo, slatka moja?Victoria ga je trenutak proučavala, birajući

riječi. - Sto se tiče naše prepirke.- Koje?- One o novcu.- Može li taj razgovor pričekati do doručka?

Iscrpljen sam. Jurcanje naokolo na konju usred noći, spašavanje dama s izbojaka ispod prozora i guranje teškog namještaja iscrpljuje čovjeka mojih godina.

- Ovo je važno, Lucase.- Vrlo dobro, dakle, reci što imaš kako bismo

se oboje mogli malo naspavati.- Samo sam željela reći da mi je žao, ili

barem donekle žao zbog većine ružnih stvari

što sam ih izgovorila tijekom naše rasprave o novcu - ozbiljno će Victoria.

- Većine ružnih stvari? Ne zbog svih?- Ne, ne zbog svih jer smatram da nisam

bila posve u krivu. Unatoč tomu nisam trebala reći da si ti poput svih drugih muževa koji preuzmu kontrolu nad novcem svoje žene. Istina je da si posve drukčiji od svih drugih muškaraca koje sam ikad upoznala.

Dotaknuo je jantarni privjesak koji se ugnijezdio između njezinih dojki. - A ti si, gospo, posve drukčija od svih drugih žena koje sam ja ikad upoznao. Budući da si se ispričala zbog većine ružnih stvari što si ih izgovorila, zacijelo je najmanje što ja mogu učiniti povući prijetnju da ću ti ograničiti tromjesečni džeparac.

- Pa, tako i ja mislim. Doista, Lucase, nemaš pojma kako si arogantno zvučio kad si iznio tu užasnu prijetnju.

Nasmijao se i povukao je na svoja prsa. - Ne vjerujem ni da ti imaš pojma kako arogantno zvučiš kad me odlučiš natjerati da preskačem ograde kako bih udovoljio tvojim hirovima.

- Ne činim ništa tomu slično.- Ne? - Palčevima je slijedio linije njezinih jagodičnih kostiju. - Neprestano me testiraš, Vicky, neprestano me guraš i iskušavaš kako bi vidjela koliko ću ti slobode dati prije nego zategnem uzde. A kad ipak dođemo do nekih granica i ja ti na neki način odbijem ugoditi, osvećuješ se optužbama da sam tipičan, dominantan muškarac kojemu se ne može vjerovati i koji samo želi novac svoje žene.

Shvatila je da govori posve ozbiljno. - Lucase, to nije istina.

- Mislim da jest istina, dušo. I posve iskreno rečeno, ne zamjeram ti previše. Imaš dobrih razloga da budeš oprezna kad je riječ o povjerenju što ćeš mi ga ukazati. Ali ne sviđa mi se kad pokušavaš manipulirati mnome.

Ukočila se. - Zar tako doživljavaš moje ponašanje? Kao pokušaj da manipuliram tobom?

- Mislim da je to tvoj način na koji sebi dokazuješ da nisi prepuštena meni na milost i nemilost, da možeš kontrolirati mene, a time i situaciju u kojoj si se našla. To je savršeno prirodna reakcija s tvoje strane, ali ipak izaziva nekoliko neugodnih trenutaka među nama.

- Meni se čini da si ti od samog početka pokušao manipulirati mnome i kontrolirati me - tiho će Victoria. - Čak si mi rekao da to činiš od one prve noći u tetinu vrtu kad si rekao da ti neću moći odoljeti jer ćeš mi dati ono što mi nikad nije dao niti jedan drugi muškarac.

- Tako je.- Dakle? Zar se nećeš ispričati zbog toga?- U tome nema baš mnogo smisla, zar ne?

Uopće ne žalim. - Povukao je njezina usta do svojih. - Učinio bih bilo što samo da bih te dobio.

Victoria je osjetila lagani drhtaj. Lucas si je odlučio priskrbiti nasljednicu bez obzira na cijenu. U tome nije bilo nikakve ljubavi, barem ne s njegove strane. Bio je posve nemilosrdan od samog početka. Morala se neprestano podsjećati na tu činjenicu, osobito dok je ležala

u njegovu naručju. Tako je lako u ovakvim se trenucima pretvarati da je među njima sve u redu, tako je lako povjerovati da on ne planira njezinu potpunu predaju.

- Isabel Rvcott mi je jednom rekla da su slabi muškarci ženama korisniji nego jaki jer ih je lakše kontrolirati - zamišljeno će Victoria.

- Pogledaj me, dušo. Prepušten sam tebi na milost i nemilost. Bespomoćan rob tvojih potreba i žudnji. Koliko korisniji muškarac može biti?

- To je istina. Moram priznati da nisi nimalo škrt kad je riječ o ovom dijelu našega braka. - Victoria je rastvorila usne i jezikom prešla duž ruba njegovih usta.

Lucas je zastenjao i započeo dokazivati koliko je voljan služiti svojoj dami u ovom dijelu njihova braka.

Victoria se ponovno probudila malo nakon sva-nuća, svjesna činjenice da se Lucas nemirno vrpolji u snu. Spustila je ruku na krivudav ožiljak na njegovu bedru i počela masirati napete mišiće. Gotovo se odmah opustio i opet zapao u miran san.

Nekoliko je minuta budna ležala kraj njega, razmišljajući o tome da je niti jednom otkako je stigla u Stonevale nisu mučile noćne more. Ali slabašan, dosadan osjećaj nelagode nije posve nestao. Victoria nije mogla posve pobjeći osjećaju da se nešto mračno i prijeteće polako nadvija nad njome.

Priljubila se uz Lucasovo čvrsto, toplo tijelo, a on je obavio ruku oko nje. Podigla je prste i nesvjesno dotaknula jantarni privjesak na prsima, što je ovih dana često činila. Trenutak kasnije se opustila i zaspala.

- Nećete vjerovati, gospojo, ali kažu da su noćas ponovno viđeni duhovi. Čovjek zadrhti od toga, zar ne? Samo što se čini da ovdje nikomu ne smeta da ta dva duha jurcaju naokolo. Ali ljudi sa sela valjda su takvi. Čudno. - Nan je dovršila učvršćivanje gornjeg dijela Victorijine haljine od muslina sa žutim uzorkom te posegnula za srebrnom četkom za kosu.

Victoria je u zrcalu promatrala svoju sobaricu. -Govoriš li to o Jantarnom Vitezu i njegovoj Dami, Nan?

- Da, gospojo. Tako pričaju u kuhinji, u svakom slučaju.

- Govore li gdje su točno viđeni duhovi? - oprezno je pitala Victoria baš kad su se otvorila vrata između dviju soba i Lucas ušao u njezinu odaju. Laknulo joj je kad je vidjela da je posve odjeven, a još je veće zadovoljstvo osjetila kad je opazila da osobito ne štedi ozlijeđenu nogu.

- Dobro jutro, vaše gospodstvo. - Nan se hitro

naklonila i nastavila četkati Victorijine kratke uvojke u moderni, ležerni nered.

- Dobro jutro - ležerno će Lucas. Susreo je Victorijin pogled u zrcalu i nasmiješio se s izrazom lijenog zadovoljstva. - Dovrši svoju priču, Nan. Gdje su duhovi viđeni?

Nanine su oči bljesnule. - Jahali su jednom cestom, posve neustrašivo. Možete li zamisliti? Zašto bi duhovi koji imaju imalo samopoštovanja jahali usred noći, pitam ja vas? Kakve priče izmišljaju neki ljudi.

- Slažem se s tobom - primijetio je Lucas, a oči su mu svjetlucale dok je i dalje zurio u Victorijine u zrcalu. - Nikako ne mogu zamisliti zašto bi par inteligentnih duhova jahao u to doba noći. Tko ih je vidio?

- Pa, što se toga tiče, nisam posve sigurna, gospodine. Čula sam priču od pomoćnice u kuhinji, a ona ju je čula od novog pomoćnika u konju-šnici. Ne znam odakle to njemu - reče Nan.

- Vjerojatno je sve izmislio - reče Victoria. - To će zasad biti sve, Nan. Hvala ti.

- Da, miledi. - Nan se opet naklonila i izišla iz sobe.

Lucas se nasmiješio kad su se vrata zatvorila za sobaricom. - Deset prema jedan da je Billy Simms lijepo ukrasio noćašnje događaje.

- Nema sumnje. - Victoria se nasmijala. - Ovo postaje velika šala, nije li tako, Lucase?

- Bojim se da neće biti baš tako zabavno kad netko shvati da su duhovi samo sadašnji grof od Stonevalea i njegova neobuzdana grofica. Ali s tim ćemo se problemom suočiti kad se pojavi. Jesi li spremna poći dolje na doručak?

- Da, svakako. Zapravo jutros imam izvrstan apetit.

- Ne mogu zamisliti zašto je tako - promrmljao je Lucas dok joj je otvarao vrata.

Victoria je koraknula naprijed i uhvatila ga ispod ruke. - Ništa ne može tako izazvati apetit kao malo tjelovježbe, zar ne? Kakvi su tvoji pla-novi za danas, milorde?

- Sastat ću se s vikarom kako bismo raspravili o nekim idejama što sam ih proučavao za novi sustav navodnjavanja. A tvoji planovi, draga moja?

Vedro se smiješila dok su se spuštali stubama. - O, mislila sam da ću jutro provesti u proučavanju kamata što ih nude neki koji pozajmljuju novac, a kojima bih se morala obratiti za slučaj da se ikad nađem u situaciji da dobivam strogo ograničeni džeparac.

- Štedi energiju, gospo. Dan kad ti dopustim da se obratiš nekomu tko pozajmljuje novac bit će dan kad ću doista odustati od borbe i podići bijelu zastavu.

- Zanimljiva zamisao. Nekako ne mogu zamisliti da bi ti u bilo čemu mogao priznati poraz, Stonevale.

- Već me prilično dobro poznaješ, Vicky.Tri su pisma stigla baš kad su dovršavali

doručak. Victoria je prepoznala tetin pečat na jednom od pisama, a na drugom pečat Annabelle Lyndwood. Najprije je otvorila Annabellino pismo.

Najdraža Vickv,

Kakvu si lijepu gužvu izazvala. Svi se sjajno zabavljaju

dok raspravljaju o onome stoje proglašeno

velikom ljubavlju godine. Kći lady Hesterly je čak pošla

tako daleko i predložila da Byron napiše

nekoliko stihova u čast tom događaju. Ta je ideja,

naravno, navodno izazvala očaj Caro Lamb.

Dobro je poznato da joj se ne sviđa kad je

zasjeni netko tko je romantičniji od nje.

No bez obzira na to ostali tračevi blijede

u usporedbi s pričama o tvojem braku. Molim te,

požuri natrag, Vicky. Uvjeravam te da ćeš biti

pozdravljena kao mitska boginja ljubavi koja je

izišla ravno iz klasične ljubavne priče. I moram

reći daje život postao prilično dosadan bez

tebe. Jedino novije uzbuđenje je u tome što sam uspjela

nagovoriti Bertieja da definitivno odbije ponudu

vikonta Bartona. Trenutno se duri (lord Darton, a ne

Bertie), ali pokazuje sve znakove da će se trgnuti i

skrenuti svoju pozornost drugamo.

S ljubavlju, Annabella

- Toliko o sirotom Bartonu - progunđa Lucas. -Žene su osujetile njegove namjere.

- Doista - zdušno se složila Victoria. Potom je otvorila tetino pismo i pogledom hitro preletjela sadržaj prije nego je tiho i ozlojeđeno uzviknula. -Nebesa, kakve li loše sreće.

Lucas je podigao pogled s novina koje su stigle zajedno s pismima. - Sto je bilo?

- Sve. Ovo je strašno. Katastrofa.Lucas je presavio novine i odložio ih kraj

tanjura. - Zar se nešto dogodilo tvojoj teti? Je li bolesna?

- Ne, ne, ne, nije ništa tomu slično. Katastrofa se dogodila nama. O, Lucase, što čemo učiniti, za ime svijeta? Kako ćemo se izvući iz te užasne situacije? Ovo je nepodnošljivo.

- Možda bih ti mogao više pomoći kad bi mi dala više pojedinosti o toj nepodnošljivoj, užasnoj katastrofi.

Victoria je podigla pogled, a obrve su joj se skupile kad se namrštila. - Ovo nije smiješno, Lucase. Teta Cleo piše da ju je Jessica Atherton posjetila i rekla da bi bilo mudro kad bismo se ti i ja pojavili u Londonu prije nego sezona završi. Lady Atherton je veoma ljubazno ustvrdila da će nam ukazati čast organiziranjem primanja.

Lucas se doimao zamišljenim. Potom je slegnuo ramenima. - Možda ima pravo. To možda nije loša ideja. Time bi se pojačao dojam da je naš brak sklopljen iz ljubavi.

Victoria se zaprepastila. - Lucase, slušaš li ti mene? Upravo Jessica Atherton se ponudila da će organizirati primanje u našu čast.

- Tko bi mogao biti bolji? Kao što oboje znamo, njezin je položaj u društvu besprijekoran.

Victoria je ogorčeno zurila u njega. - Jesi li izgubio zdrav razum? Zar doista vjeruješ da bih dopustila Jessici Atherton da nam na taj način pomaže?

Ni za milijun godina. Neću ponovno doći u situaciju da toj ženi nešto dugujem.

Uslijedio je trenutak tišine s Lucasove strane stola. - Ponovno? - na koncu je ponovio. - Zar kojim slučajem osjećaš da joj nešto duguješ jer je obavila upoznavanje koje je dovelo do našega braka?

- Da se nisi usudio zadirkivati me, Lucase. Nisam nimalo raspoložena za to. Ovo je

strašno. Sto ću, za ime svijeta, odgovoriti teti Cleo? Kako ćemo se izvući iz toga?

- Moj ti je savjet - rekao je i ustao - da niti ne pokušavamo. Tvoja je teta posve u pravu. Bilo bi mudro pojaviti se u plesnoj dvorani domaćice kakva je Jessica Atherton prije nego sezona završi. To bi bio pečat odobrenja za naš brak, barem što se tiče visokoga društva.

Victoria nije mogla vjerovati vlastitim ušima. -Nikada. Apsolutno odbijam. To je jedna stvar u kojoj se neću predomisliti, ni pod utjecajem moje tete ni pod tvojim. Više mi je nego dosta Jessice Atherton i njezine velikodušne, ljubazne pomoći. Svejedno mi je hoću li ikad više vidjeti tu ženu, sve dok sam živa. Neću poći u London ako to znači da se moram pojaviti na balu što ga ona organizira u našu čast. To je nezamislivo.

Lucas je prišao njezinoj stolici, sagnuo se i poljubio joj uvojke. - Draga moja, pretjeruješ. Cijela zamisao da dopustimo Jessici organiziranje primanja u nasu čast čini mi se sasvim razumnom.

- To je najgluplja ideja koju sam ikad čula.- Raspravljat ćemo o tome kasnije, kad se budeš smirila. Sad moram poći. Vikar bi uskoro trebao stići.- Neću se predomisliti po tom pitanju,

Lucase. Upozoravam te. - Ljutito je zurila u njegova leđa dok je izlazio iz prostorije za doručak, a zatim je, kad se prestala pjeniti, posegnula za trećim i posljednjim pismom. Znatiželjno ga je proučavala, ali nije uspjela prepoznati ni rukopis ni pečat.

Nestrpljivo ga je otvorila. Pamflet, izrezak iz novina i kratko pisamce ispali su iz omotnice. Pisamce je bilo nepotpisano i veoma kratko.

Gospođo, s obzirom na vaše zanimanje za intelektualna

istraživanja, priloženo bi vas trebalo veoma zaintrigirati. Čini

se da mrtvi ne ostaju zauvijek mrtvi.

Pisamce je na kraju imalo samo inicijal »VV«.Obuzeta osjećajem strepnje, Victoria je

podigla pamflet i pročitala naslov: »O određenim neobičnim istraživanjima o korištenju elektriciteta za oživljavanje mrtvih«.

Novinski je članak podrobno opisivao kako je nedavno ekshumirani lijes bio otvoren i pronađen prazan. Smatralo se da je krađu trupla izvela skupina nitkova koja tijelima opskrbljuje medicinske škole. Međutim, bilo je nekih nagađanja da je tijelo kupila grupa ljudi koja je obavljala pokuse elektricitetom. Vlasti su izrazile svoju zabrinutost.

Victoria je prvi put u životu osjetila približavanje nesvjestice. Oštro je kimnula lakaju, pokazujući mu da želi još kave i tupo gledala kako je toči u šalicu. Činilo se da tamna tekućina usporeno teče iz vrča u šalicu.

Veoma je oprezno, jer nije imala povjerenja u stabilnost svojih prstiju, podigla finu porculansku šalicu i u jednom gutljaju progutala gotovo cijeli sadržaj. Osjećaj vrtoglavice je prošao.

Kad je pomislila da može djelovati a da se ne sruši, Victoria je ustala, pokupila omotnice i njihov sadržaj, te pošla u svoju sobu.

Lucas je bio izvrsno raspoložen dok je prelazio predvorje prema knjižnici. Zadovoljno se osvrnuo naokolo.

Stonevale je postao mnogo drugačiji od onoga kakav je bio kad ga je naslijedio. Fina drvenarija opet je blistala pod novim slojem politure. Izblijedjele su draperije popravljene ili zamijenjene. Stari su sagovi očišćeni pa se sad vide njihovi suptilni, lijepi uzorci, a prozori blistaju na jutarnjem suncu.

U kući sad radi dovoljno služinčadi i već su uspostavljene kućanske rutine. Lakaji s očitim ponosom nose svoje nove livreje, a hrana koja se poslužuje za stolom je svježa i pravilno pripremljena.

Lucas je kroz prozor knjižnice vidio kako vrtlari napreduju pod Victorijinim nadzorom. Maleni staklenik što ga je naručila uskoro će biti dovršen. Nekoliko paketa neobičnih biljaka već je na putu iz Londona.

Lucas je znao da je sav napredak do kojeg je došlo u kući i oko nje izravna posljedica Victorijina vremena i pozornosti. Samo njezin novac ne bi ostvario čudo pretvaranja Stonevalea u dom. Za to je bila potrebna ženska ruka.

U ovaj je brak unijela nešto beskrajno dragocjenije od svojega nasljedstva, zaključio

je Lucas. Unijela je sebe sa svim svojim prirodnim entuzijazmom, inteligencijom i velikodušnom naravi. Osoblje i zakupnici je obožavaju. Mještani se ponose činjenicom da njihove dućane smatra dostojnima svoje pozornosti. Nije prošla nezamijećeno ni činjenica da se računi uvijek odmah plaćaju. Kvaliteta robe u selu već se zamjetno pobolj-šala.

Dobro je izabrao, Lucas je rekao sebi dok je kroz prozor proučavao vrt. Ima gotovo sve što bi mogao poželjeti od žene, inteligentnu damu za svoje dane i strastveno stvorenje puno vatre i duha za grijanje njegova kreveta noću. Sto bi više bilo koji muškarac mogao poželjeti?

Ali neugodna činjenica bila je da je osjećao neobično nezadovoljstvo. U novije je vrijeme shvatio da ima još nekoliko stvari koje želi od Victorije. Otkrio je da čezne za slatkim, drhtavim riječima ljubavi koje mu je uskraćivala od dana njihova vjenčanja, i želio je njezino potpuno povjerenje.

Vjerojatno ne zaslužuje ni njezinu ljubav ni njezino povjerenje, ali je u posljednje vrijeme počeo shvaćati da neće moći mirovati dok ne dobije oboje. Nije mu se sviđao njezin poslovni način prihvaćanja sudbine. Ovaj brak zasigurno nije još jedna financijska transakcija za nju. Neće joj dopustiti da se još dugo tako odnosi prema tome.

Pogledao je sliku Strelitzia reginae što ju je ranije donio u prizemlje i postavio na pisaći stol. Svaki put kad bi je pogledao, sjetio bi se Victorijina ozarena lica u svratištu.

Mislim da sam se zaljubila u tebe, Lucase.Vrata knjižnice su se otvorila baš dok je

Lucas namještao sliku tako da bude vidljiva s druge strane pisaćeg stola. U prostoriju je uveden velečasni VVorth. Nasmiješio se svojem domaćinu i mahao nekim časopisom. - Najnoviji primjerak Poljoprivrednog pregleda - objavio je. - Mislio sam da biste ga željeli vidjeti.

- Veoma. Hvala vam, gospodine. Izvolite sjesti.- Dragi Bože, sigurno će se pružati krasan

pogled s ovih prozora kad lady Stonevale završi s vrtovima. - Vikar je pogledao radove u tijeku dok se spuštao u jedan od naslonjača. - Vaša je supruga krasna žena, gospodine, ako smijem tako reći. Čovjek ne bi mogao poželjeti bolju družicu.

- Upravo sam o tome i ja razmišljao.- Jasno vam je, naravno, da su je u selu

redovito počeli zvati svojom Jantarnom Damom?

Lucas se nasmiješio. - Neću se zabrinjavati prije nego zakupnici mene počnu nazivati svojim Jantarnim Vitezom. Ne bih želio da pomisle da je njihov zemljoposjednik duh. Mogli bi doći na ideju da mogu odugovlačiti s plaćanjem najma do drugoga života.

- Budite uvjereni - rekao mu je vikar, nasmi-javši se - da vas smatraju posve stvarnim i veoma čvrstim. Sigurno ne duhom. Vi ste prirodni vođa, Stonevale, a siguran sam da ste toga svjesni. A vodstvo je upravo ono što je već

dugo potrebno ovoj zemlji i ljudima koji ovdje žive. To me podsjetilo.

- Da?Vikar je značajno uzdigao obrve. - U selu se

priča da su kasno noćas Jantarni Vitez i njegova Dama opet lutali naokolo.

- Ma je li?- Čini se da je neki momak iz sela objavio da

ih je vidio. Mene osobno zanima što je taj momak radio vani u to doba noći, mada vjerujem da to mogu pogoditi. U svakom slučaju, očito je susret s Vitezom i Damom djelovao na njega tako da je odustao od izrazito opasne karijere drumskog razbojnika. Momak je umjesto toga izabrao rad u vašoj konjušnici.

- Mnogo sigurniji posao, premda manje uzbudljiv.

- Da, svakako. - Vikar se nasmiješio. - Momak je u osnovi dobar dječak, a kako snosi odgovornost skrbi za majku i sestru, izrazito sam zadovoljan što Vitez nije smatrao svojom dužnošću da ga ustrijeli ili pošalje na vješala.

Lucas slegne ramenima. - Možda je Vitez već vidio previše besmislenih smrti mladih ljudi. Zacijelo i duhu mogu dojaditi takve stvari. No dakle, vikare, moram vas pitati kako napreduje vaša knjiga o vrtlarstvu.

Vikar ga je promatrao s pronicavim razumijevanjem, a tada je trepnuo i prijazno se nasmiješio. -Ljubazno od vas da to pitate. Radim na poglavlju o ružama. Pogledao je sliku na stolu. - Moram reći, to je izvrstan prikaz Strelitzia reginae. Zapravo je savršen u svakoj

pojedinosti, a čini se kao da ima vlastiti život. Veličanstveno. Kako ste došli do toga, ako smijem pitati?

- To je bio dar.- Doista? Još uvijek tražim nekoga tko bi

napravio priloge u boji za moju knjigu, znate.- Da, vjerujem da ste spomenuli da tražite

vještog akvarelista koji također zna ponešto o botanici.

Vikar je nastavio proučavati Victorijinu sliku. -Osoba koja je ovo naslikala bila bi savršena. Poznajete li umjetnika, kojim slučajem?

- Zapravo - mirno će Lucas - poznajem.- Izvrsno, izvrsno. Postoji li mogućnost da

mi dogovorite susret s njim?- Radi se o ženi, i da, mislim da vam mogu

dogovoriti razgovor s njom.- Bio bih vam veoma zahvalan - zadovoljno

će vikar. - Izrazito zahvalan.- Bit će mi zadovoljstvo - reče Lucas. -

Pobrinut ću se da se sastanete s njom. No dakle, zanima me vaše mišljenje o sustavu navodnjavanja za farme koje graniče sa šumom. - Lucas je na pisaćem stolu raširio zemljovid i pokazao područje o kojem je govorio.

- Da, svakako. Mora se učiniti nešto kako bi se povećala produktivnost u tom području, zar ne? Da vidimo što imate na umu. - Vikar se nagnuo naprijed kako bi proučio zemljovid, ali je još jednom podigao glavu. - Ne želim vršiti pritisak na vas, Stonevale, ali imate li neku

ideju o tome kad bih mogao stupiti u vezu sa slikaricom koju ste spomenuli?

- Uskoro - obećao je Lucas. - Doista uskoro.

Lucas je dva sata kasnije ispratio svojega gosta, a potom se zaputio prema stubištu. Nosio je svoju dragocjenu sliku Strelitziu reginae. Bio je veoma zadovoljan sam sobom. Prava bi riječ mogla biti »samodopadan«, priznao je sebi kad je stigao do vrha i hodnikom krenuo prema svojoj sobi.

Pronalaženje pravoga dara za ženu koja je u brak donijela više novca od muža nije baš najlakši zadatak na svijetu. Čovjek bi teško mogao upotrijebiti ženino nasljedstvo da joj kupi dijamantnu ogrlicu.

Lucas je veoma precizno ponovno objesio sliku na zid, koraknuo unatrag kako bi proučio svoje djelo, a zatim je prišao vratima između dviju soba i pokucao. Kad iznutra nije bilo odgovora, namr-štio se i pokušao opet. Bio je siguran da je Griggs rekao da se Victoria nalazi u svojoj spavaćoj sobi.

- Vicky?Kad i dalje nije bilo odgovora, pritisnuo je

kvaku i otvorio vrata kako bi pogledao u sobu. Odmah ju je ugledao kako sjedi blizu prozora, a tri pisma koja su jutros stigla nalazila su se na malenom pisaćom stolu ispred nje. Okrenula je glavu kad je ušao u sobu. Njezin je osmijeh bio usiljen.

- Zao mi je, Lucase, ali uopće se ne osjećam dobro. Došla sam ovamo kako bih malo otpočinula.

Obuzela ga je neobična napetost. Sličan ga je osjećaj obuzimao na bojnom polju prije nego je ispaljen prvi hitac. - Za doručkom si se sasvim dobro osjećala.

- To je bilo prije nego sam otvorila pisma. Malo se opustio. - Čini se da se još uvijek ljutiš

jer bi trebala prihvatiti poziv Jessice Atherton.- Jessica Atherton više nije osobito važna, ni

ovako ni onako.- Drago mi je da to čujem. - Približio se i

sjeo nasuprot njoj. Ispružio je noge preda se i nesvjesno masirao bedro. - O čemu je riječ, Vicky? Vidio sam te u različitim raspoloženjima, ali nikad u ovakvom. Tako mi svega, gospo, ostajem bez daha dok nastojim držati korak s tobom.

- Nikad ranije nisam bila u ovakvom položaju i priznajem da ne znam kako bih trebala postupiti. No sigurno je da nešto treba učiniti, inače ću poludjeti.

- Doista se ne osjećaš dobro? - Nasmiješio se. -Možda si ipak trudna, gospo. Jesi li pomislila na tu mogućnost?

- Iskreno rečeno, Lucase, nositi dijete u sebi bilo bi jednostavnije od ovoga što me muči.

Znači, ne nosi njegovo dijete. Osjetio je razočaranje. - Žao mi je da to čujem. Možda bi bilo bolje da mi kažeš što te točno muči, draga moja.

Spustila je pogled na papire na svojem malenom pisaćem stolu. Kad je opet podigla glavu, njezine su oči bile pune iznenađujuće žestine.

- Lucase, vjeruješ li da je uz pomoć električnih naprava moguće oživjeti mrtve?

- Oživjeti mrtve? Besmislice. Bojim se da si u posljednje vrijeme previše glumila duha, Vickv. Nikad nisam čuo niti za jedan pouzdan primjer u kojem je takav eksperiment bio uspješan.

- Ali ne znamo o svim eksperimentima koji su obavljeni, zar ne? U današnje se vrijeme ljudi diljem Engleske poigravaju elektricitetom.

Lucas se doimao sumnjičavim. - Siguran sam da bi o svakom uspješnom eksperimentu reanimacije pisalo u svim časopisima i novinama.

- Možda ne bi, ako je netko platio da se rezultati drže u tajnosti.

Počeo je shvaćati koliko je zapravo prestrašena i obuzeo ga je hladan gnjev. Više ništa ne pitajući, ispružio je ruku i uzeo papire s njezina stola. Odmah je odbacio pisma Annabelle i lady Nettleship. Jedan pogled na pamflet i novinski izrezak bio mu je dovoljan da shvati da se bave nestalim truplima i pokušajima reanimacije.

- Zanimljivo, ali ne vidim nikakve izvještaje o uspješnim pokušajima. Odakle ti ovo? - Pokazao je pamflet i novinski izrezak.

- Netko mi ih je poslao. Nalazili su se u trećoj omotnici što sam je otvorila za

doručkom. Zajedno s ovim. - Victoria mu je pružila kratko pisamce.

Lucas ga je brzo preletio pogledom i morao uložiti silan napor kako bi obuzdao svoj bijes. -»Gospodo, s obzirom na vaše zanimanje za intelektualna istraživanja, priloženo bi vas trebalo veoma zaintrigirati. Čini se da mrtvi ne ostaju zauvijek mrtvi.« Potpisano s »VV«. - Bacio je pisamce na stol naglo trznuvši šakom. - Prokleti gad.

- Lucase, to je on, to je opet taj »W«, onaj koji je ostavio šal i burmuticu. - Victoria se mučila kako bi uspostavila kontrolu nad sobom.

Lucas je prepoznao simptome šoka i straha. Svim se silama trudio kako bi zadržao mirnoču glasa, jednako kao što je radio kad bi se bavio hrabrim ali prestrašenim mladim časnikom uoči bitke. - Smiri se, Vicky. Ovo je pošlo dovoljno daleko. Poduzet ću korake kako bih otkrio tko stoji iza toga i prekinut ću to.

Njezina su lijepa usta drhtala. - Znam tko stoji iza toga. Samuel VVhitlock. Čovjek koji je ubio moju majku. On se vratio, Lucase. Nekako se vratio iz mrtvih i sad će ubiti i mene, ili će me natjerati u smrt na isti način kao što sam ja -Prekinula se i pokrila lice rukama. - O, moj Bože. 0, moj Bože.

Lucas je ustao i sagnuo se kako bi je povukao u svoj zagrljaj. Stajala je u zaštiti njegova naručja i drhtala. Premda su se njegove ruke micale polako i umirujuće duž njezinih vitkih leda, njegov je bijes bio tako

hladan da je mogao zalediti srž u njegovim kostima.

Drhtaji su na koncu prestali potresati Victorijino tijelo te se polako izvukla iz njegova zagrljaja i pošla do toaletnog stolića po rupčić.

- Zacijelo misliš da sam glupa kad vjerujem u takve stvari kao što je oživljavanje mrtvih - šapnula je, leđima okrenuta prema njemu dok je brisala oči.

- Mislim - reče Lucas - da si veoma prestrašena i da je netko namjerno radio s tim ciljem na umu.

- Promatrao je njezino lice u zrcalu toaletnog stolića. - Tko bi tako nešto učinio, Vickv?

- Upravo sam ti rekla. Samuel VVhitlock.- Ne, draga moja, nije Samuel VVhitlock. On

je mrtav. Tako te užasnuo potpis na onom pisamcu da nisi logički razmišljala.

- To mora biti on. - Naglo se okrenula. - Zar ne shvaćaš, Lucase? On nije mrtav. Ili nije uistinu umro one noći u dnu stubišta ili ga je netko uz pomoć električnog stroja vratio u život. Ovako ili onako, on se vratio i sad progoni mene. VVhitlock je jedini koji bi mogao imati razloga za ovu užasnu osvetu.

Lucas ju je proučavao. - To nas dovodi do zanimljivog pitanja. Iz kojeg točno razloga bi se on želio tebi osvetiti?

Victorijine su se oči zamaglile od beskrajne tuge.

- Lucase, ne mogu ti reći. Kad bih ti rekla, ispunilo bi te takvo gnušanje prema meni da ne bi mogao podnijeti ni pogled na mene.

Osjetio je kako mu se usta sama od sebe trzaju u osmijeh. - Nakon što si takvom primjedbom napravila uvod u veliko otkriće, sad mi sigurno moraš ispričati cijelu istinu. Ako to ne učiniš, umrijet ću od znatiželje.

- Ovo nije šala. Lucase, nemaš pojma što sam učinila.

Prišao joj je i ponovno privinuo njezino napeto tijelo na svoja prsa. - Uvjeravam te da je veoma malo vjerojatno da bi mi o sebi mogla ispričati nešto što bi me navelo da ne mogu podnijeti pogled na tebe. Sumnjam da bi se bilo kakvo priznanje s tvoje strane moglo uspoređivati s nekima od malenih djelića pakla što sam ih vidio na bojnom polju. Sve mi ispričaj, slatka moja.

- Vrlo dobro, Lucase. - Glas joj je bio tragičan. - Ali nikad nemoj reći da te nisam upozorila.

- Nikada to neću reći.- Ja sam ga ubila. - Posve se ukočila u njego-

vim rukama, očito se pripremajući na njegov šok i gnušanje. - Ubila sam Samuela VVhitlocka.

- Hmm - promrmlja Lucas. - Da, katkad sam se pitao o tome.

Trgnula je glavom unatrag i zagledala se u njega. - Jesi? Ali što te navelo na takvu pomisao? Sve sam te mjesece čuvala tajnu. Čak ni moja teta nema pojma o onome što sam učinila.

- Nije se radilo ni o čemu određenom što si rekla ili učinila. Samo nekoliko jednostavnih stvari koje su izazvale moju radoznalost.

- Kojih jednostavnih stvari, za ime svijeta?- Pa, tu je vrijeme VVhitlockove smrti koja je

uslijedila tako brzo nakon smrti tvoje majke, kao i činjenica da si ti bila uvjerena da ju je on ubio i da ga zbog toga nikad neće objesiti. Povrh toga, imao sam prilike prilično te dobro upoznati. Ne onako dobro kako bih želio, priznajem, ali dovoljno dobro da bih s određenom sigurnošću zaključio da ne bi dopustila da umorstvo tvoje majke ostane neosvećeno.

Uslijedila je napeta tišina, a tada je Victoria nesigurnim glasom rekla: - Ne zvučiš kao da te to osobito uzrujalo, milorde.

Lucas je razmislio o njezinim riječima. - Jedino što me uzrujava je pomisao u kakve si se opasnosti zasigurno upuštala kako bi to izvela.

Uzdahnula je. - Zapravo nisam planirala nje-govo ubojstvo, znaš. Od njega sam željela jedino priznanje. No priznajem da mi nije bilo žao kad sam shvatila da je mrtav. Ustvari, obuzeo me nevjerojatan osjećaj olakšanja.

- Ne želim biti bezosjećajan, ali doista si bila svjedokom njegove smrti?

Victoria je zagnjurila lice na Lucasova prsa. - O, da. Bila sam svjedok toga. Usput sam umalo bila svjedokom i vlastite smrti.

- Dobri Bože. Sto se dogodilo?- To je duga priča. Jesi li posve siguran da je

želiš čuti?- Vjeruj mi, pripravan sam slušati cijeli dan i

cijelu noć, ako je potrebno. - Polako ju je

spustio u njezin naslonjač i opet zauzeo mjesto njoj nasuprot. - Pričaj, Vickv. Sve mi ispričaj.

Gužvala je rupčić u krilu, ali je otvoreno susrela njegov pogled. - Moraš razumjeti da je moj očuh mnogo pio. Katkad je postajao nasilan. Njegove navike nisu bile nikakva tajna i ja sam odlučila iskoristiti njegovu slabost.

- Strategija - s odobravanjem će Lucas. Namrštila se. - Da, pa, ništa mi drugo nije

padalo na pamet, shvaćaš. Dobro sam poznavala kuću jer sam nekoliko godina ondje živjela, prije nego me majka poslala teti. Golemo, staro mjesto sa skrivenim prolazima i dugim hodnicima s neočekivanim otvorima u određene prostorije. Tom sam se činjenicom koristila kako bih proganjala svojeg očuha.

- Proganjala si ga?

Ispuhala je nos. - Da.- Čudesno.- Doista, Lucase, ne bi smio izgledati tako

fasciniran time. Kad bolje promisliš, vrijedno je svake osude.

- Recimo samo da mi je to intelektualno zanimljivo. Sto je loše u tome? Sigurno ništa gore od pokušaja oživljavanja mrtvih tijela. Molim te, nastavi, dušo.

- Dogovorila sam se s prijateljima koji su živjeli u susjednoj kući da tjedan dana boravim kod njih. Svi su znali da se ne osjećam ugodno u blizini očuha, a ti su ljudi bili prijatelji moje majke, pa su suosjećali sa mnom. Nekoliko puta tijekom tog tjedna iskrala sam se iz kuće usred noći i kroz šumu hodala do očuhove

kuće. Nosila sam haljinu u kojoj se moja majka udala i počela proganjati Samuela VVhitlocka.

- Nadala si se da će u svojem pijanom stanju misliti da vidi duh svoje mrtve žene?

Victoria kimne. - U početku je mislio da ga muče noćne more. Zatim mi se počeo obraćati. Naredio mi je da odem i ostavim ga na miru. Zatim mi je rekao da se nikad uopće nije želio ženiti, ali je morao doći do novca, te zašto ja to ne mogu razumjeti? Preklinjao me da ga ostavim na miru. Na koncu su ga jedne noći živci posve izdali. Pošao je za mnom s nožem u ruci, govoreći da će me opet ubiti, a ovoga će puta temeljito obaviti posao.

Lucas je na trenutak zatvorio oči, nastojeći ne misliti na to koliko je bila blizu smrti. - Tada je doživio nesreću na stubištu?

- Da. Bježala sam hodnikom pred njim. Krenula sam niza stube. Bio je točno iza mene, držeći nož visoko iznad glave i vrišteći kako će me ubiti. Izgubio je ravnotežu otprilike na trećini puta niza stube i pao sve do dna.

- Služinčad - promrmlja Lucas. - Gdje su oni bili?

- Bilo ih je samo dvoje u kući, stariji bračni par sa sobama sasvim u stražnjem dijelu kuće. Imali su naviku rano se povući na spavanje i kloniti se s puta gospodaru sve do jutra. Vrištanje koje su možda te noći čuli sigurno nije bilo prvo što su ga čuli u toj kući. Naučili su gledati svoja posla.

- Shvaćam. Jesi li provjerila je li tvoj očuh doista mrtav?

- Ne. Bila sam tako prestrašena da sam pobjegla. Možda ga pad nije ubio. - Pogledala je novinski izrezak. - Lucase, ne znam što bih vjerovala. Misliš li da je mogao organizirati lažni sprovod kako bi me progonio kao što sam ja tada progonila njega?

- I to je jedna mogućnost.Victoria je grickala usnu. - Što je radio svih

tih mjeseci ako je živ?- Možda se skrivao. Čekao je hoćeš li se

obratiti policiji sa svojim otkrićem?- Bio je mrtav. Znam da je bio mrtav. Ja sam

ga ubila - rekla je.- Nisi ga ti ubila, Vickv. Na veoma si lukav

način pokušala dobiti njegovo priznanje i u tome si uspjela. Usput si umalo i sama stradala, i to je cijela priča - veoma odlučno reče Lucas. - Što se tiče pitanja je li mrtav ili nije, to tek treba vidjeti. Ovo s pamfletom i pisamcem svakako ukazuje na činjenicu da još treba razriješiti neka pitanja.

- Kao što je pitanje tko mi je poslao ovo pisamce, pamflet i novinski izrezak.

- Da - složi se Lucas. - To je jedno od nekoliko pitanja na koje bismo što prije trebali dobiti odgovore. Tu je također i onaj slučaj kad te kočija umalo pregazila, kao i razbojnik koji me napao one noći prije nego si ti našla burmuticu.

- Lucase, vrti mi se u glavi od svega toga. Ne mogu ovako dalje. Moram dobiti odgovore.

- Svim se srcem slažem s tobom. Kao što sam rekao, ima nekoliko pitanja na koja treba što prije odgovoriti. Mislim da je najbolje

početi u gradu, gdje je sve i počelo. - Nasmiješio se. - Sad imamo izvrstan razlog za odlazak u London, osim poziva na bal lady Atherton, nije li tako?

Victoria se slabašno nasmiješila. - Lucase, tako mi svega, doista si nemoguć. Čak i u ovakvom trenutku ti razmišljaš kako ćeš me navesti da učinim točno ono što ti želiš.

- Strategija, draga moja. Poznat sam po tome. A sada, mada će se to nesumnjivo činiti kao antikli-maks, imam maleno iznenađenje za tebe. Sjećaš se slike Strelitziae reginae?

- Da, naravno. Sto s njom?Lucas se vedro nasmiješio. - Vikar bi za

svoju knjigu o uzgajanju cvijeća želio još šest akvarela sa sličnim temama.

Izraz šoka na Victorijinu licu veoma je ugodan, pomislio je Lucas.

Jasno da je Lucas njezino grozno otkriće prihvatio tako mirno kao da mu je samo rekla što kuharica priprema za večeru. Sto je očekivala, još uvijek se pitala Victoria nekoliko dana kasnije dok je stajala s Annabellom i tetom Cleo u prodavaonici otmjene londonske modistice.

Zar je doista očekivala, makar samo na trenutak, da će on reagirati onako kako bi bilo koji normalan muž reagirao na tako šokantnu vijest?

Ako je dosad nešto naučila o Lucasu, onda je to svakako činjenica da on definitivno nije obična vrsta muža. Premda je katkad arogantan, samovoljan, tvrdoglav i da, pomalo

uštogljen u nekim pitanjima, nikad ga ništa ne može zateći nespremnoga.

I uvijek vodi računa o svojima. Njegova predanost zemlji i ljudima Stonevalea to je dokazala.

Ipak, makar je sve to znala o njemu, nije očekivala tako mirnu, pragmatičnu reakciju. Još uvijek je bila pomalo začuđena zbog njegova mirnog

prihvaćanja njezine prilično prljave prošlosti. Naravno, riječ je o čovjeku koji ju je jednom odveo u kockarnicu i bordel, podsjetila se Victoria, čovjeku koji ju je poveo na ponoćno jahanje.

- Nije li ovo krasna svila, draga? Upravo tvoja boja, također. - Teta Cleo je pokazala balu jantar-nožute tkanine. - Od toga bi se mogla napraviti veoma lijepa večernja haljina.

- O, da, Vickv. Apsolutno savršeno za bal Jessice Atherton - ustvrdila je Annabella. - Moraš biti doista prekrasna za taj veliki događaj, a tvoja teta ima pravo; boja je baš prava.

- Veoma lijepo. - Victoria je ispružila ruku i opipala finu tkaninu.

- Sto misliš o muslinu, Vickv? - teta Cleo ju je upitno pogledala.

- Sasvim zgodno. - Victoria se prisilila na obraćanje pozornosti onomu što je bilo pred njom. Muslin je bio tamnožute boje. Odmah joj se svidio.

- Ali nije za bal kod lady Atherton - insistirala je Annabella.

- Možda haljina za šetnju ukrašena blijedom plavozelenom bojom? - predložila je Victoria jer nije željela odustati od finog muslina.

Modistica, sićušna žena s jakim francuskim naglaskom, kategorički kimne. - Veoma šarmantno, miledi.

- Vrlo dobro, plesna haljina od svile i haljina za šetnju od žutog muslina - odlučno će Victoria. -Dakle, što se tiče večernje haljine, želim da bude po posljednjoj modi, razumijete li?

- Mora biti apsolutno predivna - ustvrdi

Annabella. - Možda nešto slično ovomu. - Poka-zala je sliku što ju je ranije opazila.

- Ljupka haljina, gospođo - uvjeravala ju je modistica.

Teta Cleo se namrštila kad je virnula u sliku što ju je Annabella pokazala. Prikazivala je ženu u haljini koja je imala dubok dekolte. - Misliš li da će se ta sviđati Lucasu, Vicky, draga? Znaš što je rekao sinoć za večerom. Jasno je naglasio da ne želi da nabaviš nešto s previše dubokim izrezom oko vrata.

- Lucas rado govori takve stvari - objasni Victoria. - Ali on zapravo ne zna mnogo o modi. Ta će haljina biti za bal kod lady Atherton, i Annabella ima posve pravo: jednostavno mora biti što je moguće dramatičnija.

- Da, pa, prepustit ću tebi da to objasniš Lucasu - primijeti Cleo. - Na kraju krajeva, on je tvoj muž.

Annabella se tiho nasmijala. - Sigurna sam da je Vicky dosad već uspjela svojeg lorda

preoblikovati u ugodnu vrstu muža koji uopće ne gnjavi svoju ženu.

Victoria se spokojno nasmiješila i zaključila da nije potrebno priznati da kod Lucasa još uvijek ima nekih grubih rubova koje će još dugo trebati polirati prije nego ga se pretvori u savršeno ugodnog muža. - Bit će posve zadovoljan tom haljinom.

- Tako mi svega, Vicky, ti si nadahnuće za sve nas - Annabella reče glasom punim divljenja.

Cleo Nettleship uzdigne obrve. - Ili krajnje opasan primjer. Vrlo dobro, dakle, vrijeme je da pođemo. Danas imamo još posla.

Nešto kasnije Victoria je slijedila svoju tetu i Annabellu van, u Bond Street. Ekskluzivna trgovačka četvrt bila je prepuna ljudi, kao i obično. Otmjene kočije, dobro odjevene žene i nevjerojatno dotjerani kicoši nalazili su se svuda naokolo.

Kočija tete Cleo čekala je uz rub ceste, ali kad su krenule prema njoj, druga se kočija zaustavila iza nje i kočijaš je skočio dolje kako bi pomogao svojoj putnici.

Iz kočije je izišla Isabel Rvcott. Na sebi je imala tamnozelenu haljinu koja joj je isticala oči. Malen šeširić ukrašen perom bio je nestašno naheren na njezinoj glatkoj, tamnoj kosi.

- Dobro jutro, lady Nettleship. Tako mi je drago što vas vidim.

- Isabel. - Cleo je uljudno kimnula.- I presretna mladenka. - Isabel se

nasmiješila svojim zagonetnim smiješkom kad

se okrenula Victoriji. - Kakvu ste zbrku izazvali svojom udajom za lorda Stonevalea. Veoma romantično, sigurna sam, premda se čovjek pita što bi vaši roditelji rekli o tako žurno sklopljenom braku.

- Budući da ih više nema među nama, to nije osobito važno, zar ne? - primijeti Victoria.

- Možda ste u pravu. Čula sam da ste se vi i vaš muž vratili u grad. Lady Atherton priređuje zabavu u vašu čast, nije li tako?

- Tako je - reče Victoria. - Nadam se da ste dobro, lady Rvcott. - Prisilila se na smiješak.

- Vrlo dobro, hvala na pitanju.- A vaš prijatelj Edgevvorth? Je li i on dobra

zdravlja?

Isabelin je smiješak postao pomalo usiljen. - U posljednje vrijeme nisam baš često viđala Edgewortha. Pretpostavljam da je dobro. Recite mi, Vicky, draga, hoćemo li vas vidjeti večeras kod Foxtona?

Cleo je odgovorila na njezino pitanje. -Razmišljamo o tome da nakratko svratimo, mada se nećemo moći dugo zadržati. Vicky i Stonevale će u gradu biti samo nekoliko dana, a primili su brdo pozivnica. Nemoguće ih je sve prihvatiti, znate.

- Mogu zamisliti - promrmlja Isabel. - Sad kad je lady Atherton iznijela svoje mišljenje kako je to vjenčanje sezone, više bi domaćica željelo da slavni par svojom nazočnošću počasti njihove plesne dvorane. Želim vam ugodan dan. Nadam se da ću vas večeras vidjeti, a ako ne bude tako, onda možda kod lady Atherton.

Victoria je gledala kako Isabel ulazi u prodavaonicu modistice, a potom se popela u kočiju za svojom tetom i Annabellom. - Doista, ta žena može biti tako prokleto naporna. Ne mogu točno odrediti u čemu je problem, ali znam da mi se nikad neće sviđati.

- Tko? Isabel Rycott? Znam što želiš reći. U toj ženi ima nečega što smeta - složila se Annabella.

- Ne muškarcima - suho primijeti Cleo. Victoria je iskrivila lice u grimasu i osvrnula se

prema prodavaonici dok se kočija uključivala u promet. - Zanimljivo je ono što je rekla o Edgevvorthu, nije li?

- On nije bio njezin prvi ljubavnik, a sigurno neće biti ni zadnji - reče Cleo. - Isabel uvijek

ima jednog ili dva muškarca koji se motaju za njom.

Annabella se zamišljeno namrštila. - Kad bolje promislim, Edgevvortha se u posljednje vrijeme uopće ne može vidjeti, ni s Isabel Rvcott ni s bilo kim drugim.

- Doista? - Victoria je jedva čekala da taj maleni podatak spomene Lucasu.

Međutim, prilika za razgovor s mužem pružila joj se tek kad je te večeri sišla stubama njegove kuće. Pomno se odjenula za svoju prvu večer što će je kao udana žena provesti u Londonu. Žuta i krem haljina padala je u gracioznoj, elegantnoj liniji do njezinih gležnjeva. Odlučila je izostaviti sav nakit, osim jantarnog privjeska i češlja od kornjačevine u kosi.

Lucas je stajao u predvorju i čekao je. Na sebi je imao izrazito elegantnu crno-bijelu kombinaciju. Njegova je tamna kosa blještala na svjetlosti svijećnjaka. Victoria ga je promatrala s treće stube i pitala se hoće li on nju ikad istinski voljeti onako kako ona voli njega. Možda je najbolje čemu se može nadati njegova nježnost, drugarstvo i zaštita što ju je nudio svima za koje se osjećao odgovornim.

Teško bi se mogla žaliti ako je to sve što će ikada dobiti od njega, Victoria je rekla sebi. To je daleko više od onoga što mnoge žene dobivaju od svojih muževa, osobito one koje su oženjene radi njihova novca.

Lucas se galantno naklonio nad njezinom rukom kad je sišla niz posljednje dvije stube. - Ljupko izgledaš, gospo. Večeras se smatram najsretnijim među muškarcima.

Nasmiješila se. - I ja se osjećam prilično sretnom.

- Hoćemo li poći i izvesti predstavu za mno-štvo? - suho je pitao dok ju je vodio prema vra-tima.

- Upravo je takav osjećaj, zar ne? Daleko bih više voljela poći na ponoćno jahanje s tobom, Lucase.

- Ja se osobno radujem relativno mirnoj večeri u kojoj će me gurati, gaziti i dosađivati mi u nizu pregrijanih plesnih dvorana. To će nesumnjivo biti bezopasnije i mirnije od pustolovina na koje, čini se, uvijek nailazimo kad me odvučeš van nakon ponoći.

Victoria mu je dobacila prijekoran pogled dok joj je pomagao da se popne u kočiju. -

Doista, Lucase, po načinu na koji se žališ, čovjek bi gotovo pomislio da se nisi sjajno zabavljao u našim ponoćnim pustolovinama. No dakle, cijeli dan čekam priliku da s tobom razgovaram o Edgevvorthu.

- Sto s njim? - pitao je Lucas kad se smjestio nasuprot njoj.

- Danas sam u Bond Streetu naletjela na Isabel Rvcott, a ona je jasno rekla da se više ne viđa s njim. Zapravo, iz onoga što su rekle moja teta i Annabella, stekla sam dojam da se više ne pojavljuje baš često u visokim društvenim krugovima.

- Možda je pretrpio još gubitaka za kartaškim stolovima - blago će Lucas.

- Lucase, jednom ili dvaput spomenuo si da je on možda bio upleten u incident s kočijom ili napad razbojnika. Jesi li još razmišljao o tome je li on mogao biti taj koji mi je poslao pamflet i pisamce?- Razmišljao sam o tome. - Lucas je kroz

prozor kočije proučavao ulicu. - Nimalo ne sumnjam da ga uopće ne bi zabrinjavalo ako ja doživim tragičnu nesreću. Ali ne vidim kakvog smisla ima uznemiravati tebe. Osim ako ne priprema put za pokušaj ucjenjivanja.

- Ali nije bilo nikakvog zahtjeva za isplatom -reče Victoria.

- Znam. Kao što sam rekao, to nema nikakvog smisla. Još ne, u svakom slučaju. Unatoč tomu namjeravam svoju istragu započeti upravo s Edgeworthom. Jednako dobar početak kao i bilo koji drugi.

- Hoćemo li angažirati privatnog istražitelja? -upita Victoria, uzbuđena tom mogućnošću. - Onaj kojeg sam angažirala da iščeprka informacije o lordu Bartonu bio je izvrstan.

Lucas je susreo pogled njezinih očiju. - Radije ne bih angažirao privatnog istražitelja, ako to ikako mogu izbjeći.

- Zašto ne?- Jer bih time riskirao mogućnost

postavljanja nezgodnih pitanja o smrti tvojeg očuha, a ta bi pak mogla dovesti do nezgodnih pitanja o tebi.

- O. - Victoria se nagnula unatrag na sjedalu. -Da, shvaćam u čemu je problem. Veoma si lukav, Lucase. Uvijek razmišljaš unaprijed.

- Trudim se.

- Kako ćeš ući u trag Edgeworthu? - upita Victoria.

- Počet ću postavljanjem nekoliko pitanja u svojim klubovima. Netko će sigurno znati nešto o čovjeku koji kocka onako mnogo kao Edgevvorth.

- Izvrsna zamisao.- Drago mi je da odobravaš. Jer to znači da

ćeš se ti morati vratiti ravno kući i poći u krevet nakon što se večeras pojavimo na nekoliko zabava.

- Što? - Oči su joj se smračile. - Valjda ne misliš ozbiljno?

- Bojim se da mislim, gospo. Nikako te ne mogu krišom uvesti u moje klubove. Oboje to znamo. A budući da ne želim da noću jurcaš

naokolo bez mene, ne ostaje nam nikakva druga mogućnost osim da pođeš kući na spavanje.

- Dok ti vani skupljaš informacije? - Victoria se razbjesnjela. - To nije pošteno, Lucase.

- Ovdje nije riječ o tome što je pošteno, a što nije. To je pitanje tvoje sigurnosti. Neću riskirati još odbjeglih kočija, razbojnika ili duhova koji za sobom ostavljaju stvari s oznakom »W«.

- Ali, Lucase, ostat ću u društvu tete Cleo ili Annabelle. Neću biti sama - insistirala je Victoria.

- To nije dovoljno dobro, Vicky. Ne može se od tvoje tete ili Annabelle očekivati da te čuvaju od odbjegle kočije ili uličnog lopova, osobito zato što one uopće ne znaju da moraju paziti na takve stvari. Ne, želim da budeš sigurna kod kuće dok sam ja u svojim klubovima.

Victoria se naljutila kad je osjetila njegovu nepokolebljivost. - Ne možeš me isključiti iz ove istrage.

Neću ti to dopustiti. Složili smo se da je glavni razlog povratka u London upravo istraga o toj stvari. Tiče se mene.

- Neću te isključiti. Samo ću se pobrinuti da točno znam gdje si u vrijeme kad ne mogu biti s tobom. Opasnost vreba ovdje u Londonu, Vickv. Svi su se incidenti dogodili ovdje. Dakle, dok smo u gradu, želim da budeš pod mojom zaštitom ili zaključana na sigurnom - ustvrdio je Lucas, a ton mu je bio jednako odlučan kao i riječi.

Victoria se narogušila. - Lucase, moram ti reći da mi se, premda si u nekim aspektima podnošljiv muž, nimalo ne sviđa kad se ponašaš poput superiornog časnika i počneš mi davati naredbe. Ja nisam pod tvojim zapovjedništvom. Ja sam tvoja partnerica, sjećaš se? Mi ovdje surađujemo.

- Povrh svega, ti si moja žena, a kao tvoj muž snosim određene odgovornosti. Zao mi je ako te uvrijedim ponekom naredbom. Bojim se da se katkad teško riješiti starih navika.

Victoria ga je ošinula pogledom. - Nemoj svaljivati krivnju na stare vojničke navike. To je obična izlika, milorde, i ti si toga itekako svjestan.

- Pa, u tom slučaju, ako želiš da budem posve iskren, Vickv, moram priznati da ima trenutaka kad ništa drugo osim izravne naredbe nije dovoljno za ophođenje s tobom. Večeras je jedan od takvih trenutaka. Sad me prestani gledati kao da me želiš zadaviti i pokušaj izgledati kao sretna nedavno udana mlada žena. Vjerujem da smo stigli do Foxtona.

- Lucase, upozoravam te da neću trpjeti da se prema meni ophodiš kao prema budalastom

djetetu.- Ni u snu to ne bih radio. - Pogledao je kroz

prozor kad se kočija zaustavila. - Izgleda da smo lady Foxton večeras pomogli privući poprilično mnogo ljudi. Zasigurno će se osjećati dolično zahvalnom. Spremna, draga moja?

- Dovraga, Lucase, nećeš se izvući s ovakvim ponašanjem. - Ljutito ga je gledala

dok je izlazio iz kočije i okrenuo se kako bi prihvatio njezinu ruku. - Samo zato što me možeš zavesti doslovce svaki put kad to poželiš, to ne znači da sam postala slaba, praznoglava žena kojoj možeš naređivati kako ti se svidi.

Čvrsto joj je stisnuo prste, a u očima mu se iznenada pojavio smijeh. - Ne vjerujem da sam to dobro čuo. Hoćeš li to ponoviti, gospo?

- Čuo si me. O, gledaj, eno Annabelle i Bertieja. - Blistavo se nasmiješila. - Jedva čekam da razgovaram s njima. - Victoria je požurila naprijed, povukavši Lucasa za sobom u mnoštvo ljudi okupljenih na stubama ispred ulaza u kuću obitelji Foxton.

Osjećaj za biranje pravoga trenutka njegove žene bio je, kao i uvijek, nevjerojatan. Lucas se skrušeno nasmijao sam sebi dok je izlazio iz kočije ispred jednog od svojih klubova. Njezino priznanje da on ima moć zavesti je kad god poželi bilo je dovoljno da u njemu izazove želju da je odvede ravno natrag kući i odnese u krevet.

Međutim, morao ju je pratiti u plesnu dvoranu Foxtonovih, gdje je bio primoran vrijeme provesti u tjeranju mnogih Victorijinih nekadašnjih obožavatelja. Svaki je od njih smatrao potrebnim izraziti svoju bol zbog činjenice da je prihvatila bračnu ponudu drugog muškarca. Victoria se sjajno zabavljala i tako je drsko očijukala da je Lucas čvrsto odlučio osvetiti joj se kad se vrati kući.

U kakvom će točno obliku biti njegova osveta je pitanje kojemu je kanio posvetiti mnogo pozornosti. Ali u međuvremenu ima drugih stvari koje iziskuju njegovu punu pozornost.

Prva osoba koju je Lucas ugledao kad je ušao u klub bio je Ferdie Merivale. Mladi se čovjek nasmiješio u znak dobrodošlice.- Čestitam na sklapanju braka, Stonevale. Ne mogu reći da sam se previše iznenadio. Želim vam sve najbolje i tako. Vi ste sretan čovjek. Ljupka dama, vaša nova grofica.- Hvala, Merivale. - Lucas si je natočio čašu klareta.- Jeste li došli odigrati koju partiju karata? -upita Merivale.- Nažalost, bojim se da su moji kartaški dani završeni. Sad sam oženjen čovjek. Više ne mogu cijelu noć provesti kartajući se.

Merivale se tiho nasmijao. - Lady Stonevale bi zacijelo imala nešto reći o tome, zar ne?- Mojoj ženi rijetko kad nedostaju riječi - složio se Lucas. - Ima li kakvih zanimljivih vijesti?- Tako je, proteklih nekoliko tjedana ste boravili na selu, nije li tako? Budući da ste imali onaj sukob s Edgeworthom malo prije odlaska iz grada, zacijelo će vas zanimati da ga se ovih dana rijetko može vidjeti u klubovima. Zapravo, iz ovoga se morao ispisati.

- Ne mogu zamisliti da je Edgevvorth odustao od kockanja.

- O, ne vjerujem da je odustao. No priča se da se time bavi u manje uglednom okruženju.

Čuo sam da je viđen u istoj zloglasnoj igračnici iz koje ste me vi onomad spasili. Zelena svinja. Gadno mjesto. Međutim, njemu prilično odgovara, ne mislite li?

- Siguran sam da će se ondje osjećati kao kod kuće - složio se Lucas.

Prošla su još dva sata prije nego je Lucas ušao u Zelenu svinju. Ništa se nije promijenilo od one noći kad je ovamo doveo Victoriju. To je i dalje bilo jednako zagušljivo, bučno mjesto kao i onda kad ga je hotimice izabrao s namjerom da šokira Victoriju kako bi shvatila da zapravo ne želi posjećivati takva mjesta. Premda nije ostvario svoj cilj, pomislio je Lucas i u sebi se nasmiješio. Victoria se te noći sjajno zabavljala.

Edgevvorth je sjedio za kartaškim stolom sa skupinom dobro odjevenih mladih kicoša koji su očito poprilično popili. Zacijelo su večer odlučili provesti u upoznavanju taloga gradskog života. Lucas je od konobarice u prolazu uzeo pivo i prišao grupi kartaša.

- Gospodo - mirno je rekao - pitam se biste li bili tako dobri i dopustili da Edgevvorth i ja popričamo u četiri oka.

Jedan od momaka je podigao glavu, namrštivši se. - Čujte, vi, upravo smo stigli do ozbiljne igre. Nemate pravo tako upadati.

No drugi je mladić već ustao, a oči su mu se raširile kad ga je prepoznao. - Ispričavam se, Stonevale. Ne morate se žuriti. Vjerujem da svi možemo pričekati s nastavkom ove igre. Možda će se naša sreća u međuvremenu preokrenuti.

Lucas ga je pogledao i osmjehnuo se. - Jedini način da se vaša sreća preokrene je taj da nađete drugu igru. Sve dok igrate s Edgeworthom, nesumnjivo ćete nastaviti gubiti.

- Tek toliko da znate, prije sat vremena dobio sam nekoliko stotina funti - ustvrdio je prvi momak.

- Ma je li? A koliko sad gubite?Mladi je čovjek ljutito zurio u Lucasa. - To se

vas ne tiče.- Slažem se. Ali činite što želite. Uvjeravam

vas da me ne zanimaju vaši gubici. A sad, ako biste me ispričali?

- Hajde, Harry - progunđao je drugi čovjek i povukao svojeg prijatelja od stola. - Ne želiš se sukobljavati sa Stonevaleom. Vjeruj mi na riječ. Jedan je moj prijatelj služio pod njegovim zapo-vjedništvom u Španjolskoj. Kaže da zna voditi računa o sebi.

Edgevvorth je gledao kako dva mlada čovjeka nestaju, a zatim se okrenuo k Lucasu. - Ne cijenim baš osobito činjenicu da si rastjerao moje piliće prije nego sam ih propisno očerupao, Stonevale. Samo zato što si ti imao sreće i oženio novac, to ne znači da mi ostali ne moramo i dalje zarađivati za život.

- Siguran sam da ćeš prije zore naći druge izvore prihoda. Uvijek si bio veoma vješt u pražnjenju džepova neopreznih. Reci mi, Edgeworth, je li zanimljivije varati budalaste mlade ljude koji su malo previše popili ili okradati mlade ljude koji su mrtvi ili umiru?

Edgeworth je promiješao karte na stolu. - Znači, ipak si me vidio onoga dana. Tada sam se pitao o tome. Trebao sam ti prerezati grkljan dok sam imao priliku i pobrinuti se da si doista mrtav.

- Zašto nisi?Edgevvorth slegne ramenima. - Iskreno

rečeno, nisam vjerovao da ćeš s onom rupom u nozi preživjeti do zalaska sunca. Tko bi mogao očekivati da ćeš se izvući, Stonevale? Doista se čini da te prati nevjerojatna sreća.

- U posljednje je vrijeme netko pokušavao preokrenuti moju sreću. Odlučio sam popričati s tobom kako bih vidio imaš li neku ideju tko bi to želio učiniti.

Edgevvorth se nasmiješio, a oči su mu svjetlucale ispod napola spuštenih kapaka. - Netko tko je u prošlosti ostao bez mnogo novca, zahvaljujući tebi, možda?

- Taj bi popis uključivao i tebe.- Istina.Lucas je zastao. - Hoćeš li me ipak primorati

da te ubijem, Edgevvorth?- Budi uvjeren, nemam namjeru dopustiti ti

da me izazoveš na dvoboj. Što misliš, kako se to promijenila tvoja sreća? Meni se čini da si u posljednje vrijeme veoma uspješan.- Bio je jedan ili dva manja incidenta. Nema potrebe da ih podrobno opisujem. Ako doista ništa ne znaš o tome, onda je bolje što manje reći. Međutim, ako ipak znaš nešto o tome, možda bi se želio pobrinuti da to prestane.

- Zašto bi mene bilo briga što se tebi događa? Za mene si bio prava gnjavaža, Stonevale.- Recimo to ovako. Dođe li do još jednog incidenta bilo koje vrste koji ću ja smatrati, možemo reći, uznemirujućim, potražit ću te pa ćemo podrobnije raspraviti o tome. Možda na Clery Fieldu? U zoru?

Edgeworthova se ruka ukočila na kartama. - To baš i nije pošteno ako ja nisam kriv za te incidente.

- Da, ali malo je što u životu pošteno, zar ne? To sam otkrio onoga dana kad sam te gledao kako hodaš između mrtvih i ranjenih kako bi uzeo sve što si mogao naći u njihovim džepovima.

Lucas je ustao, okrenuo se i udaljio od kartaškog stola bez osvrtanja.

Victoria je stajala kraj prozora, odjevena u spavaćim, kad je čula kako se iza nje otvaraju vrata između dviju soba. Okrenula se. Lucas se preodjenuo u kućni ogrtač.

- Tu si. Hvala nebesima. Bila sam tako zabri-nuta. - Bosa je potrčala prema njemu i bacila mu se U zagrljaj.

Lucas je malo zateturao jer mu je bolesna noga popustila od siline naleta, ali je brzo uspostavio ravnotežu. Čvrsto ju je zagrlio. - Morat ću se pobrinuti da se češće tako zabrinjavaš ako mogu očekivati ovakav doček.

- Molim te, nemoj mi se rugati. - Podigla je glavu s njegova ramena i strogo se namrštila. -Gdje si bio? Što si radio? Jesi li otkrio štogod korisno?

Lucas joj je uhvatio bradu. - Jedno po jedno pitanje, dušo. Imao sam dugu noć.

- Pa, i ja sam. I moram ti reći, Lucase, da ti neću dopustiti da mi ponovno narediš da ostanem kod kuće dok ti naokolo tražiš informacije. Samo ovdje sjediti i čekati uništavalo mi je živce. Dakle, što si točno učinio? Jesi li našao Edgevvortha?

Pustio ju je i sjeo u naslonjač. - Našao sam ga, premda ne znam kakva je korist od toga. Ne mogu procijeniti zna li nešto o onome što se događa ili ne. Ali doista ima motiva da meni zagorčava život.

Brzo je kimnula i sjela prekoputa njega. - Jer si više ili manje odgovoran za činjenicu da više nije dobrodošao u klubovima.

Lucas je protrljao nogu. - Zapravo, sve to vuče korijene iz prošlosti.

Napeto ga je proučavala. - Što točno vuče korijene iz prošlosti, Lucase?

- Vraća se do dana kad sam dobio ovu prokletu rupu u nozi. Edgevvorth je bio ondje.

- Želiš reći da se i on borio toga dana?- Ne baš - reče Lucas. - Recimo da je odlučio

promatrati bitku sa sigurne udaljenosti.

Victoria je napokon shvatila. - Slomio se i pobjegao?

- To se događa u bitkama. Edgevvorth nije bio prvi, niti će biti zadnji. Tko zna? Kad bi više ljudi imalo dovoljno zdravog razuma i pobjeglo

umjesto da stoje i pucaju jedni u druge sve dok više nitko ne ostane na nogama, možda bismo imali manje ratova.

Victoria se zapanjila. - Lucase, ne osuđuješ ga zbog tako kukavičkog ponašanja?

- Ne osobito. Kukavičko ponašanje pod paljbom možda se ne smatra divljenja vrijednim -

- Doista bih rekla da se ne smatra.- Ali to mogu razumjeti. - Mirno ju je

pogledao. - I oprostiti. Nije se lako nositi sa strahom, a ratovanje je nevjerojatno neinteligentan način za rješavanje problema. Ako ništa drugo nisam naučio tijekom svoje karijere u vojsci, to sam shvatio. Nije tako teško prihvatiti pomisao na čovjeka koji bježi s bojnog polja. Gotovo se čini prilično logičnim činom kad bolje promisliš.

Victoria se oporavila od početnog šoka i malo pomnije razmislila o tome. - Možda imaš pravo. Ali nikad nemoj dopustiti da tvoji prijatelji u klubovima čuju da tako govoriš.

Nasmiješio se. - Nisam baš potpuna budala. Samo tebi govorim takve stvari, Vickv. Ti si jedina osoba koju poznajem i s kojom mogu slobodno razgovarati.

Nasmiješila mu se, svjesna slatke topline koja se širila njezinim tijelom. - To je najljepše od svega što si mi ikad rekao. Veoma mi je drago što tako misliš, Lucase, jer sam otkrila da i ja posve isto osjećam kad je riječ o tebi. Ispričala sam ti stvari koje nikad nisam povjerila čak ni teti Cleo.

- Drago mi je - jednostavno je rekao. Victoria se toplo nasmiješila. - Ali bez obzira što

intelektualno osjećaš po pitanju kukavičkog ponašanja pod vatrom, znam da se ti osobno ne bi mogao ponašati kao kukavica. Edgevvorth to također nesumnjivo zna. Zar je zato kivan na tebe? Zna da si ga vidio kako bježi?

- To je samo dio priče. Drugi je dio taj da sam vidio što je učinio nakon bitke. Hodao je poljem i pljačkao mrtve.

Victoria je zurila u njega. - Dobri Bože, to jedva mogu vjerovati. - Zatim ju je potresla još jedna misao. - Je li znao da ti ležiš na polju? Je li te vidio?

- Vidio me.- I ništa nije učinio kako bi ti pomogao?- Zaključio je da ionako neću dugo poživjeti

i bio je prilično zauzet skupljanjem nakita, satova i drugih suvenira - objasnio je Lucas.

Victoria je skočila na noge i ljutito hodala amo--tamo po sobi. Nikad nije bila tako potresena od bijesa. - Ustrijelit ću toga čovjeka kad ga sljedeći put vidim, kunem se da hoću. Kako se usuđuje pasti tako nisko? Kako se mogao ponašati na tako prijezira vrijedan način? Ostaviti te da onako ondje ležiš. To je apsolutno neoprostivo.

- Sklon sam složiti se s tobom da je toga dana doista pao posve nisko. Niti se otad ponašao osobito časno - mračno će Lucas.

- Ne, sigurno nije. Pitam se je li Isabel Rvcott

otkrila njegovu naviku da vara na kartama. Možda ga je zato odbacila. Njoj se sviđaju slabi

muškarci, ali možda povlači crtu kod takve vrste slabosti.

- Možda.Victoria se okrenula i hodala natrag. - Znači,

vjeruješ da Edgevvorth doista stoji iza tih incidenata? Da je kivan na tebe jer znaš istinu o njemu?

- Moguće je. Ne mogu zanemariti određeni osjećaj da zna više no što je večeras bio voljan reći. Upozorio sam ga da ću najprije kod njega potražiti objašnjenje ako se još nešto dogodi, ali...

Oprezno ga je promatrala. - Ali nisi sto posto siguran da njega treba okriviti za ono što nam se dogodilo?

- Mislim da tu ima još nečega.- Jer sam ja bila meta nekih incidenata?- Sasvim je moguće da je Edgevvorth

izabrao tebe kao metu jer je znao da će to naljutiti mene -reče Lucas.

Victoria je sjela na rub kreveta. - Ovo je veoma frustrirajuće. Ne znamo ništa više nego prije no što si ga potražio.

- To tek treba vidjeti. Ako više ne bude nika-kvih incidenata, moći ću zaključiti da sam upozorio pravog čovjeka.

- Istina. - Namrštila se razmišljajući o tome. -No ako se incidenti nastave, također moramo uzeti u obzir mogućnost da je moj očuh živ.

- Bez obzira na ishod u tom području ja osobno osjećam da sam na drugom polju večeras ostvario velik napredak - mirno je nastavio Lucas.Zaintrigirano ga je pogledala. - Kako to misliš?

- Govorio sam o tvojem priznanju da imam moć zavesti te kad god poželim.

- Ah, to. - Osjetila je kako joj je vrelina zarumenila obraze.

Lucas je ustao i pošao prema njoj. - Da, to. Za tebe je to možda manje važno, draga moja, ali meni je izrazito važno. Pruža mi veliku nadu, shvaćaš. Jednog od ovih dana napravit ćeš veliki korak i priznati da me voliš.

Ustala je i odmaknula se od njega. - Vjerojatno ne bi trebao pridavati previše važnosti onomu što sam rekla dok smo izlazili iz kočije, Lucase. Tada sam bila veoma ljuta na tebe i govorila sam bez razmišljanja.

Nasmiješio se. - Hoćeš li sad povući svoje riječi? Nikako ih ne možeš zanijekati. To ti neću dopustiti.

Zastenjala je i napravila još jedan korak natrag. - Doista ćeš previše zaključiti iz toga. Smatrat ćeš to nekom vrtom predaje. Jednostavno znam da hoćeš.

- Zar bi predaja bila tako strašna, Vicky?- Nepodnošljiva. - Napravila je još jedan

korak unatrag i našla se priljubljena uza zid. Oči su joj se raširile kad je odlučno krenuo prema njoj.

Lucasove su oči svjetlucale dok je smanjivao udaljenost među njima. Polako ju je uhvatio u klopku, raširivši dlanove na zidu s obje strane njezine glave. Njegova su se usta nalazila samo nekoliko centimetara iznad njezinih.

- Nepodnošljiva, hmm? Vrlo dobro, gospo, zašto to ne nazovemo korakom prema

sklopljenom primirju, a ne korakom prema predaji?

Zadržala je dah. - Kako bi to bio korak prema sklopljenom primirju, oboje bismo trebali ustupiti jednaku količinu prostora, milorde. Ti bi morao priznati da ja imam jednaku moć nad tobom.

- Da, trebao bih, zar ne?Jezikom je dotaknula kut svojih usta. -

Priznaješ li da te mogu zavesti kad god poželim?

- Gospo, možeš me zavesti samo ako prođeš salonom ili me poslužiš šalicom čaja. Svaki put kad pogledam sliku Strelitziae reginae, ja sam zaveden.

- O. - Tada se polako nasmiješila. - Je li ovo još jedan primjer tvoje strategije, Lucase?

Na to joj nije odgovorio riječima. Umjesto toga spustio je usta na njezina, vrela, uzbudljiva i zamamna. Victoria mu je obavila ruke oko vrata, uživajući u njegovoj toplini i snazi.

Kliznuo je rukom niz njezino tijelo do bedra i podigao joj tanku tkaninu spavaćice do struka.

- Lucase?- Raširi noge, dušo.Tiho je zastenjala i lagano zadrhtavši učinila

ono što je tražio. Zavukao je ruku između njezinih bedara.

- Lucase.- Da, dušo. Baš tako. To želim od tebe.

Nazovi to primirjem ili predajom. Nije važno.Stezala ga je dok je njegov jezik klizio u

njezina usta baš kad je uvukao prst u njezinu

vlažnu vrelinu. Počeo je pomicati jezik i prst u nju i iz nje u simultanom ritmu. Victoria je pomislila da je noge neće držati.

Zadržala je tek toliko samokontrole kako bi mu rastvorila kućni ogrtač. Našla ga je tvrdog i teškog od spolnog uzbuđenja. Nježno ga je obavila prstima.

- O, Bože, Vicky.Povukao ju je natrag prema krevetu i spustio

je na leđa. Zatim se našao nad njome, ljubeći joj dojke, svilenkasti trbuh i mekanu kožu bedara. Odjednom su njegovi poljupci postali još intimniji. Victoria je dahnula, najprije od šoka, a zatim od čuda, kad je osjetila njegova usta na najskrovitijem dijelu sebe.

- Lucase, ovo je nevjerojatno. Ne kaniš valjda... - Prstima je stegnula njegovu tamnu kosu, a cijelo joj se tijelo nepodnošljivo napelo. - Lucase.

Još uvijek se nalazila usred snažnog orgazma kad je osjetila kako se on podiže uz njezino tijelo i uranja duboko u nju. Victoria je zarila zube u kožu njegova nagog ramena. Grčevito ga je držala kao da ga nikad neće pustiti dok joj je u ušima odjekivao njegov promukli, ushićeni povik.

- Moram reći da ste se ti i Lucas svakako uspjeli sasvim lijepo izvući iz cijelog incidenta. - Cleo je podigla zaljevaču kako bi dosegnula fuksiju koja je visjela s grede. - Sinoć ste postigli velik uspjeh kod Foxtona. Očito je da vam uopće ne treba javno odobravanje Jessice Atherton. Visoko je društvo odlučilo da ste vas dvoje omiljeni par, a možemo se nadati da će

sezona završiti prije nego uspijete učiniti nešto čime biste uništili taj status.

- Treba se nadati. - Victoria se nasmiješila. -Vjerujem da se Lucas isto osjeća. Ti i on se morate sastati i razgovarati o svojoj zabrinutosti po pitanju mojeg ponašanja.

- Nesumnjivo bismo imali o mnogočemu pričati, nije li tako? - Cleo se nasmiješila. - Jednom sam mu rekla da je čovjeku rijetko kada dosadno kad si ti u blizini.

- Pa, što se mene tiče, nismo Lucas i ja uspjeli pobjeći od potencijalnog skandala, teta Cleo. Ti si to postigla. Uz malo pomoći Jessice Atherton, nara

vno - dodala je s iskrenim žaljenjem dok je proučavala napola dovršenu sliku kaktusa što je stajala na štafelaju pred njom. Kaktuse je bilo naporno slikati. Sve one malene bodljike prava su gnjavaža.

Cleo je prešla na sljedeću lončanicu, ali je zabrinutim očima proučavala Victorijino lice. - U početku sam bila veoma zabrinuta nakon što te Lucas odveo u Yorkshire. Bila bih najradije zadavila Jessicu Atherton jer se pojavila onog jutra kad ste se vjenčali i izazvala takvu pomutnju.

- I ja sam imala nekoliko sličnih zamisli. Kao i Lucas.

- Nimalo neobično. Sigurna sam da bi se snašao i bez njezina uplitanja. Cijela je situacija graničila s katastrofom, ali sam samoj sebi rekla da postoji samo jedan muškarac kojeg poznaješ, a koji se može nositi s takvom zbrkom i ti si bila s njim. Kad sam primila tvoje

prvo pismo u kojem si tražila da ti pošaljem biljke za njegove vrtove, znala sam da je najgore prošlo - objasnila je Cleo.

- Istina je da smo našli neku vrstu razumijevanja, Lucas i ja.

Cleo je naglo podigla glavu. U očima joj je blistao smijeh. - Razumijevanja? Zar ti to tako zoveš? Trebala bi se vidjeti kad si u njegovoj blizini, draga moja. Praktički blistaš. Nadam se da te više ne zabrinjava mogućnost da ćeš slijediti majčin žalosni primjer?

Victoria je oprezno pomiješala žutu boju s malo plave kako bi dobila pravu nijansu zelene. - Lucas nije Samuel VVhitlock.

- Nebesa, jasno da nije. Baš kao što ni ti nisi nimalo slična svojoj majci, dragoj Caroline,

počivala u miru. Istinski je voljela tvojeg oca, znaš. Da je on poživio, sve bi bilo posve drukčije. Nikad ne bi postala laka meta

VVhitlockova šarma. Ali bila je tako željna ljubavi nakon što je tvoj otac umro da je odmah

prihvatila iluziju što ju je VVhitlock bio spreman ponuditi.

- Ljubav je opasna pojava, slična elektricitetu, vjerujem. Mislim da je bolje osnovati čvrsto, poslovno partnerstvo s muškarcem. To ja radim s Lucasom, znaš. Napredujemo.

Cleo se trgnula. - Kako, molim? Osnivaš poslovni savez sa Stonevaleom?

- To je logičan čin s obzirom na okolnosti u kojima smo se vjenčali. Ne može se zanijekati da je sam posjed Stonevale izvrsna investicija. To je dobra zemlja.

- Shvaćam. - Cleo se doimala opčinjenom. -Kako veoma fascinantno.

- Stanje je uglavnom dobro, premda Lucas ima žaljenja vrijednu naviku da počne izdavati naredbe kad razumom i logikom ne uspijeva provesti svoju volju.

- Vickv, draga, to je veoma zanimljivo. Stonevale se slaže s tom idejom o partnerstvu?

- U cjelini. U nekim područjima nailazim na nešto malo otpora.

Cleo je raširila oči. - Mogu zamisliti. U kojim područjima?

- Još uvijek bi silno želio vjerovati da sam zaljubljena u njega i uvijek se koristi svakom prigodom kako bi me naveo da to priznam.

Cleo je bučno spustila zaljevaču i zagledala se u svoju nećakinju. - Zar nisi zaljubljena u njega? Vicky, od početka sam vjerovala da srce upravlja tvojim postupcima u svemu tome. Inače nikad ne bih insistirala -

- Naravno da sam zaljubljena u njega. One prve noći nikad ne bih pošla u svratiste s njim da ga nisam voljela. Ali nemam mu namjeru pružiti zadovoljstvo da mu to priznam - ustvrdi Victoria.

- Zašto ne, za ime svijeta?Victoria je podigla pogled sa slike. - Jer,

iskreno rečeno, on nije zaljubljen u mene.- Dobri Bože, Vicky, jesi li sigurna? Čini se

da si mu izrazito draga.- Draga sam mu. To je jedan od razloga iz

kojih brak uspijeva. Ali osjeća da si ne može dopustiti da me voli jer ako to učini, ja ću tu spoznaju iskoristiti kako bih ga tlačila. On misli

da sam ja nekakva goropadnica, znaš. Previše neovisna i tvrdoglava. Ako mi da prst, ja ću sigurno uzeti cijelu ruku.

- Možda samo nije posve siguran u tebe i ne može priznati svoju ljubav dok ne bude znao da i ti njega voliš - sugerirala je Cleo.

- Zašto ne bi bio siguran u mene? Čovjek je oženjen sa mnom.

- Sto to znači? Koliko je udanih žena koje poznajemo preko ušiju zaljubljeno u svoje muževe? Poznajemo ih više koje su se upustile u diskretne ljubavne veze, kao što dobro znaš. A žene kakva je Jessica Atherton, koja se sigurno nikad ne bi upustila u preljub, svjedoče o ženskoj dužnosti, a ne o ženskoj ljubavi. Pomisao da je netko ušao u brak iz osjećaja dužnosti zasigurno ne godi niti jednom muškarcu.

- Zašto i bi? Lucas se sigurno nije libio mene oženiti iz osjećaja dužnosti. Njegov je cilj od početka bio spašavanje Stonevalea, a ne naći duboku i trajnu ljubav za sebe. - Victoria je silovito zamah-nula kistom po papiru i odmah morala obrisati dugu mrlju zelene boje.

- Sama činjenica da je muškarac primoran oženiti se radi svojih odgovornosti ne znači da nije dovoljno čovjek da bi želio biti voljen. Lucas mi je onog jutra kad ste sklopili brak rekao kako istinski žali što se situacija nije drukčije razvijala. Zna da zbog onog debakla u svratištu nije imao priliku propisno dovršiti udvaranje.

- Dovršio ga je, svakako. Zaključio je situaciju posebnom dozvolom, ako se sjećaš. - Na papiru se pojavila još jedna zelena mrlja.

- Moja je poanta da je on itekako svjestan činjenice da nije imao prilike osvojiti tvoju ljubav. Nisi se za njega udala posve svojevoljno i on to zna. Kasnije, kad si otkrila da ti je počeo udvarati jer si nasljednica, njegov je položaj dodatno oslabljen. Kako bi uopće mogao biti siguran u tebe ako ga nisi uvjerila u svoju ljubav?

Victoria je podigla pogled, osjećajući se pod pritiskom. - Na čijoj si ti zapravo strani, teta Cleo?

Cleo uzdahne. - Nisam ni na čijoj strani. Samo želim da budeš sretna, Vickv.

- Misliš da bih bila sretna kad bih se jednostavno potpuno predala svojemu mužu?

- Predala? Kako neobičan izraz.- Taj izraz on rabi - progunđa Victoria. -

Osim kad nastoji pronaći eufemizme kao što je »sklopljeno primirje«.

- Zar doista? To je zacijelo zato što je previše vremena proveo u vojsci, a zatim se posvetio kockanju. Vojnici i kockari imaju donekle sličan vokabular, znaš. Uvijek razmišljaju o strategiji, pobjeđivanju i gubicima. Za njih ima veoma malo srednjeg terena.

- Da, to sam i sama otkrila.- S druge strane, žene su sposobne za više

fleksibilnosti u svojem načinu razmišljanja - nastavi Cleo.

- To je nesumnjivo slabost kad je riječ o ophođenju prema muškarcima. Daje im dozvolu za primjenjivanje vlastite nefleksibilnosti. Ne, udana sam za čovjeka koji misli poput vojnika i moram ga odučiti od te navike ili ga naučiti da bude zadovoljan partnerstvom što smo ga uspjeli uspostaviti. Jedino što neću učiniti je riskirati sve predajom koju on želi.

Cleo ju je dugi trenutak zamišljeno promatrala. - Sto bi točno riskirala?

- Svoj ponos, kao prvo.- Zar je to tako silno važno?- Naravno da jest.- Pa, on je tvoj muž, draga moja. Moraš

učiniti ono što smatraš najboljim.Victoriji je laknulo da su završile s tom

temom razgovora, pa je brzo prešla na drugu. - Možda bi danas željela poći u kupovinu? Kanim kupiti neke knjige o vrtlarstvu i hortikulturi što ću ih ponijeti natrag u Yorkshire.

- Vrlo rado. Jesu li to knjige za tvoju knjižnicu u Stonevaleu?

- Neke će biti za knjižnicu, ali druge će biti dar za našeg mjesnog vikara i njegovu ženu. Bili su veoma susretljivi. Vikar piše knjigu o vrtlarstvu. -Victoria je oklijevala, a zatim brzo dodala: - A ja ću izraditi slike.

Cleo se ozareno nasmiješila. - Vickv, kako krasno. Objavit će se tvoji predivni botanički radovi. Kako je došlo do toga?

- Lucas je to organizirao - tiho prizna Victoria. Cleo ju je oštro pogledala. - Kako je

to izveo? Victoria je porumenjela. - Vikaru je pokazao

jednu od mojih slika, a on je odmah zatražio susret s umjetnikom kako bi vidio je li zainteresiran za ilustriranje njegove knjige. Lucas je prisegnuo da nije utjecao na vikara time što mu je rekao tko je umjetnik sve dok velečasni VVorth nije pokazao svoje zanimanje. Čini se da je vikar istinski oduševljen time što ću ja raditi ilustracije. Moram priznati da sam veoma uzbuđena zbog toga.

Cleo se nagnula naprijed i proučavala Victorijinu sliku, zamišljeno rekavši: - Svaka čast Stonevaleu što je svojoj nasljednici dao dar kakav si nije sama mogla kupiti.

Jantarnožuta svilena haljina bila je prekrasna u svojoj elegantnoj jednostavnosti. Victoria je bila zadovoljna učinkom. Skuti su padali u uskom, gracioznom stupu do njezinih gležnjeva. Visoki struk i vješto obavijen gornji dio haljine razotkrivali su mnogo bijele kože i naglašavali nježne obline njezinih dojki. Plesne su cipelice izvezene zlatnim koncem tako da odgovaraju njezinim dugim, elegantnim rukavicama.

Jantarni je privjesak u samotnoj divoti visio oko njezina vrata. Posljednji se put pogledavši u zrcalo, Victoria je zaključila da ne može biti spremnija za primanje kod Jessice Atherton. Uzela je svoju pozlaćenu lepezu.

- Uzet ću crni plašt, onaj s kapuljačom obrubljenom zlatnim satenom, Nan.

- Uistinu divno izgledate večeras, gospojo -zadivljeno je dahnula Nan dok je oprezno prebacivala dugi, lepršavi plašt oko njezinih ramena. -Njegovo će gospodstvo biti tako ponosno. -Namjestila je kapuljaču tako da je zlatni saten činio duboki, raskošni ovratnik oko Victorijina vrata. -Prekrasno.

- Hvala, Nan. Moram poći. Njegovo će gospodstvo čekati u predvorju. Molim te, nemoj me čekati. Probudit ću te ako mi budeš potrebna kad se vratim.

- Da, gospojo.Lucas je u podnožju stuba nestrpljivo hodao

amo-tamo, ali kad je ugledao Victoriju obavijenu crnim baršunom i zlatom, naglo se zaustavio. Oči su mu bile pune blještavog, senzualnog divljenja dok ju je gledao kako polako silazi stubištem.

- Spremna za bitku, je li? - promrmljao je dok ju je uzimao pod ruku.

- Recimo samo da ne bih željela da me Jessica Atherton žali.

Nasmijao se kad je Griggs otvorio vrata. -Daleko je vjerojatnije da će žaliti mene.

- O, doista? A zašto, milorde?Lucas je čvršće stisnuo Victorijinu ruku. -

Znat će da nisam u stanju odoljeti svojoj Jantarnoj Dami. Zasigurno će se bojati da već vodiš glavnu riječ u ovom braku.

Victoria ga je iskosa pogledala dok joj je pomagao da uđe u kočiju. - A jesi li mi u stanju odoljeti?

- Sto ti misliš? - Ušao je za njom.- Mislim da me opet zadirkuješ.

Posegnuo je za njezinom rukom i galantno sagnuo glavu nad prstima u rukavici. - Gospo, uvjeravam te da te smatram posve neodoljivom.

- Imat ću to na umu.Ulice blizu velikog doma bračnog para

Atherton bile su pune kočija. Deseci elegantno odjevenih ljudi zakrčili su stube ispred ulaza. Ali Lucas i Victoria su, kao počasni gosti, brzo provedeni kroz gužvu.

Kad je Victoria u prostranom, jarko osvijetljenom predvorju predala svoj plašt, njezina se jantarnožuta haljina pojavila u svoj svojoj veličanstve-nosti. Lucas je pogledao graciozno razotkriven vrat, ramena i prsa svoje žene i stisnuo zube.

- Nije ni čudo da si se onako umotala u plašt sve dok nismo stigli ovamo - zarežao je. - To će me naučiti da ubuduće temeljito pregledam tvoju odjeću prije nego te bilo kamo povedem.

- Vjeruj mi, Lucase. Ova je haljina sašivena po najnovijoj modi.

- Razotkriva više od haljine konobarice u krčmi. Praktički ispadaš iz nje. Da sam je vidio prije nego smo krenuli iz kuće, poslao bih te ravno natrag u sobu da se preodjeneš.

- Sad je prekasno za to - vedro mu je rekla. -Sad se prestani tako mrštiti. Uskoro će nas najaviti, a zasigurno ne želiš da lady Atherton i njezini gosti pomisle da se svađamo.

- Zasad si pobijedila, gospo, ali budi uvjerena da ćemo kasnije nastaviti ovaj razgovor. - Poveo ju je prema vrhu stubišta

koje se spuštalo do blještave, krcate plesne dvorane.

Kad su najavljeni grof od Stonevalea i njegova grofica, u mnoštvu prekrasno odjevenih ljudi zavladala je tišina. Zatim se začulo bučno klicanje, a čaše su podignute u pozdravu dok su Lucas i Victoria silazili stubama kako bi pozdravili domaćicu i domaćina.

U pogledu lady Atherton nazirao se tračak čežnje kad se nasmiješila Lucasu. Lord Atherton, mrki muškarac koji se aktivno bavio politikom, sagnuo je glavu nad Victorijinom rukom.

- Tako je ljubazno od vas što ste nas počastili ovim primanjem večeras - Victoria je to nastojala izgovoriti što iskrenijim glasom.

- Ljupko izgledate, draga moja - Jessica reče Victoriji. - Ta je haljina jednostavno predivna. I tako neobičan stil za nedavno udanu ženu. No s druge strane, vi ste oduvijek bili pomalo originalni, zar ne?- Trudim se - reče Victoria. - Na kraju krajeva,

ne bih željela biti dosadna svojemu mužu.Lucas joj je dobacio pogled upozorenja.

Njegov je osmijeh bio pun prijetećeg šarma. - Dosada nije nešto što me često mučilo otkako sam tebe upoznao, draga moja.

Lord Atherton se ovlaš osmjehnuo. - Koliko sam shvatio, taj se važan događaj zbio upravo ovdje, u ovoj plesnoj dvorani, zar ne?

- Lady Atherton je bila tako ljubazna i upoznala nas - uljudno će Victoria.

- Čuo sam. - Lord Atherton ispruži ruku. -Hoćete li biti tako ljubazni i počastiti me prvim plesom, gospodo?

- Bit će mi zadovoljstvo.Dok je hodala prema plesnom podiju,

Victoria se osvrnula preko ramena i vidjela da se oko Lucasa već okupilo mnogo ljudi. Uhvatio je njezin pogled iznad glava mnoštva i osmjehnuo se. Smiješak posjedovanja, divljenja i senzualnih obećanja; ljubavnikov smiješak.

Zagrijana tim smiješkom, Victoria se okrenula kako bi svoju pozornost posvetila lordu Athertonu koji je već počeo govoriti o politici.

Kako je večer prolazila, Lucas je držao na oku svoju Jantarnu Damu, ali je imao veoma malo prilike razgovarati s njom. Možda je tako bolje, rekao je sebi. Kad bi joj se uspio približiti, vjerojatno se ne bi uspio suzdržati da opet ne spomene temu haljine, a kako je šteta već počinjena, bilo bi besmisleno nastaviti prepirku.

Muž mora naučiti koje se bitke isplati voditi, a nije mogao zanijekati činjenicu da vojni strateg u njemu suosjeća s Victorijinom potrebom da večeras ostavi snažan dojam, posebno pred Jessicom Atherton.

Unatoč tomu, kad je vidio kako netko opet vodi Victoriju na plesni podij, zarekao se da će ubuduće mnogo više pozornosti obraćati njezinoj odjeći.

- Tvoja je žena opčinila moje goste večeras - pro-mrmljala je Jessica Atherton kad se

zaustavila kraj Lucasa. - Drago mi je da se lijepo zabavlja.

- Ona to zaslužuje.- Da. Zasigurno joj nije bilo lako večeras

doći ovamo.Lucas je uzdigao obrvu na takvu

neočekivanu pronicavost. - Ne, nije.- Znam da se zacijelo osjećala pomalo

poraženom zbog svega što se događalo u vrijeme sklapanja vašega braka. A ja nisam nimalo pomogla time što sam je posjetila onog jutra prije vašeg odlaska u Yorkshire. Zao mi je zbog toga, Lucase. Željela sam se ispričati. Moja je jedina isprika u tome što sam silno željela znati hoćeš li biti sretan s njom -slabašno će Jessica.

- Zaboravi na to, Jessica. Sve je to prošlost.- Da, posve si u pravu. Samo što znam da si

se toga dana ljutio na mene, a sad vjerojatno pokušavam saznati jesi li mi oprostio.

- Kao što sam rekao, to je prošlo. Ne opterećuj se time. Victoria i ja smo postigli razumijevanje i oboje smo zadovoljni brakom.

Jessica kimne. - Nekako sam mislila da će se to dogoditi. Na kraju krajeva, ona je inteligentna žena. Možda je katkad prilično neobuzdana, ali je također časna i poštena žena. Ne bih je upoznala s tobom da sam mislila suprotno. Bila sam sigurna da će na koncu naučiti prihvatiti svoju sudbinu i ispuniti svoju dužnost, baš kao što ti moraš učiniti.

Lucas je shvatio da je počeo stezati zube. Posegnuo je za čašom šampanjca i popio veliki

gutljaj. - Reci mi, Jessica, izvlačiš li mnogo zadovoljstva iz svojega braka?

- Atherton je podnošljiv muž. To je sve čemu se žena može nadati u braku. Izvlačim zadovoljstvo iz spoznaje da sam mu dobra žena. Čovjek čini ono što mora.

Podnošljiv muž. Victoria ga je jednom ili dvaput tako opisala, razmišljao je Lucas. Odjednom se osjetio pomalo divljim. Zar je to sve što on njoj predstavlja, pitao se. Podnošljiv muž?

- Ispričaj me, Jessica. Mislim da sam upravo vidio Potburvja u grupi kraj prozora. Želio bih ga nešto pitati.

- Naravno.Lucas je pobjegao svojoj domaćici, ali je

znao da ne može pobjeći njezinim riječima. Kao što je često slučaj s Jessicom Atherton, možda je pomalo naporna, ali nema posve krivo u svojim zapažanjima. Ima pravo kad kaže da je Victoria časna i poštena žena. No Lucas nije želio misliti da je u pravu kada tvrdi da je Victoria zacijelo prihvatila brak jer je to jedino razumno. Nije želio biti samo podnošljiv muž.

Nije se mogao natjerati da povjeruje da Victoria samo ispunjava svoju dužnost supruge kada drhti i uzdiše u njegovu naručju. Stalo joj je do njega, rekao je sebi. Bio je gotovo siguran da bi ga mogla ponovno naučiti voljeti samo kad bi prestala podizati ograde kako bi zaštitila svoj ponos. Njezin prokleti ženski ponos je jedino što je dijeli od konačne predaje.

Lord Potburv se smiješio s izrazom iskrene dobrodošlice na licu kad je ugledao Lucasa

kako mu se približava. - Lijepo je što vas ponovno vidim, Stonevale. Moram reći da vaša mlada žena večeras naprosto zrači. Kako je u Yorkshireu?

- Vrlo dobro, hvala na pitanju. Ali nedostaju mi tjedni sastanci Društva. Želio sam pitati kako napreduju eksperimenti s elektricitetom. Jeste li čuli još nešto zanimljivo iz tog područja?

Lord Potburv se razvedrio. - Grimshaw je prošli tjedan imao malenu nezgodu. Dobro ga je stre-slo. Tada smo mislili da je gotov, ali se sad već oporavio.

- Drago mi je da to čujem. Na čemu je radio?- Misli da ima ideju o stvaranju manjeg,

kompaktnijeg sustava za pohranjivanje električne energije. Moramo se nadati da se neće ubiti time prije nego dovrši rad na svojem izumu.

- Nedavno sam pročitao nešto o ponovnim pokušajima oživljavanja mrtvih - ležerno će Lucas.

- Da, da, i ja sam vidio taj članak. Prilično zanimljivo, ali zasad nitko nije vidio da naokolo šeću oživljena trupla. - Potburv se veselo nasmijao.

- Ne vjerujete da će se taj smjer istraživanja pokazati plodonosnim?

- Tko može biti siguran? Ali osobno, iskreno sumnjam.

- Da - reče Lucas. - I ja. Što znači da odgovore moramo potražiti medu živima.

- Kako, molim?

- Nije važno, gospodine. Samo glasno razmi-šljam. Ako biste me ispričali, mislim da ću se pokušati progurati do mjesta gdje stoji moja žena.

- Sretno. Večeras je ovdje prilično velika gužva, nije li? I pogoršava se. Iz minute u minutu stiže sve više ljudi. Ovo će vjerojatno biti najuspješnija zabava sezone. Ondje je lady Nettleship. Izgleda veoma ljupko večeras, zar ne? Vjerujem da ću se pokušati progurati do nje.

Lucas je uljudno kimnuo i zaputio se kroz mnoštvo. Sporo je napredovao jer ga je gotovo svatko kraj koga je prošao zaustavio toliko da mu može čestitati.

Bio je na pola puta preko plesne dvorane kad mu je jedan od lakaja u livreji stao na put. Podigao je maleni srebrni pladanj na kojem se nalazilo zapečaćeno pisamce.

- Neki se čovjek pojavio na vratima i zatražio da vam se ovo preda, milorde - uljudno će lakaj. - Ispričavam se zbog kašnjenja. Potrajalo je dok vas nisam našao u gužvi.

Lucas se namrštio i uzeo pisamce, kratkim kima-njem zahvalivši na usluzi. Stavio je nekoliko novčića na pladanj i lakaj je nestao u moru gostiju.

Imam informacije koje bi vas mogle zanimati, a tiču se

određenih incidenata. Veoma hitno. Čekam vani u crnoj kočiji

na uglu.

Lucas je zgužvao pisamce i pogledao preko prostorije do mjesta gdje je Victoria stajala usred skupine brbljavih, nasmijanih ljudi.

Nastavio je hodati prema njoj, ali ovoga puta nije uljudno zastajkivao kad mu je netko poželio čestitati.

- Pitam se mogu li vam na trenutak ili dva ukrasti svoju ženu - rekao je kad se probio kroz malenu skupinu oko Victorije. To je bila naredba, a ne molba i svi su se odmah povukli.

Victoria ga je iznenađeno pogledala, a potom se značajno nasmiješila ženama u skupini. - Muškarci dozive takvu promjenu nakon sklapanja braka, nije li tako? - promrmljala je umjesto isprike. - Zašto su prije braka uvijek tako susretljivi i galantni, a kasnije postaju takvi diktatori?

Lucas ju je uhvatio pod ruku i poveo malo dalje, svjestan smijeha i smijuljenja iza sebe. - Zadržat ću te samo minutu, gospo, a tada se možeš vratiti svojim zapažanjima o muževima.

- Lucase, samo sam se šalila, za ime svijeta. Što je bilo? Zar nešto nije u redu?

- Ne znam. Upravo sam primio ovo. - Pokazao joj je pisamce.

Dok ga je čitala, oči su joj se širile. - Edgevvorth?- Mora biti on. Vjerojatno nije dobio

pozivnicu i nije mogao ući ovamo kako bi razgovarao sa mnom. Idem van pogledati što želi. Došao sam te upozoriti da me neko vrijeme neće biti ovdje. Nisam želio da privučeš pozornost na činjenicu da me nema. Ne znam koliko će to trajati.

Victoria se osvrnula naokolo. - Mislim da će biti sasvim moguće da neopazice iziđeš. Znaš, vjerujem da bismo oboje mogli krišom izići.

Ova je gomila tako narasla da nitko ne bi opazio naše izbivanje. Ako bi nas netko tražio, jednostavno bi zaključio da smo na drugom kraju dvorane, ili na balkonu, ili u prostoriji za kartanje, ili čak vani u vrtovima.

- Victoria...Njezino se lice razvedrilo od iščekivanja. -

Da, sigurna sam da bismo oboje mogli krišom izići. Ti pođi prvi, a ja ću samo ležerno izići u vrt, preskočiti zid i doći iza ugla. Možeš me ondje čekati.

- Jesi li poludjela? - Osjećao se kao gromom oši-nut, mada je trebao očekivati tako nešto. - Nećeš učiniti ništa tomu slično. Apsolutno zabranjujem. Ti ćeš ostati ovdje, Vickv. To je izravna naredba. Ni u kakvim okolnostima ne smiješ izlaziti iz ove plesne dvorane. Nemoj izlaziti čak ni u vrt radi svje-žeg zraka. Čuješ li me?

- Veoma jasno, milorde. Vjeruj mi, shvatila sam. Stvarno, Lucase, katkad si tako naporno odlučan onemogućiti mi nešto što me osobito zanima.

- Oprosti mi, draga moja, ali ti si katkad tako naporno odlučna u smišljanju najglupljih ideja koje sam ikad čuo. Sad pođi natrag svojim prijateljima. Vratit ću se čim budem mogao.

- Želim čuti potpuni izvještaj čim se vratiš u plesnu dvoranu.

- Da, gospo.Uhvatila ga je za ruku, a njezine su oči

odjednom postale veoma napete. - Lucase, obećaj mi da ćeš biti oprezan.

- Siguran sam da u ovome nema nikakve opa-snosti - rekao je umirujućim tonom. - Ali obeća-

vam ti. - Zatim se kratko namrštio na dekolte njezine haljine. - Jedina stvarna opasnost večeras ovdje je ta da bi se ti mogla jako

prehladiti.Nasmiješila se. - Nastojat ću se zagrijati

plesanjem. Pođi, Lucase. Požuri natrag.Želio je poljubiti njezina ljupka usta, ali je

znao da to ne dolazi u obzir. Takvo javno pokazivanje osjećaja bilo bi skandalozno. Apsolutno nezamislivo. Samo što se činilo da on ne može prestati razmišljati o tome.

- Vicky?- Da, Lucase?- Smatraš li me još uvijek samo podnošljivim

mužem?- Sasvim podnošljivim, milorde - vedro je rekla.Okrenuo se i progurao kroz mnoštvo prema

vratima. Nije žurio jer nije želio privući pozornost na sebe. Kad je pomislio da nitko neće smatrati neobičnim ako izađe na svježi zrak, izišao je.

I nastavio je hodati.Zid oko vrta Athertonovih nije bilo nimalo

teže svladati od onoga lady Nettleship. Lucas je našao nekoliko uporišta na ciglama, malo bršljana, i trenutak kasnije već se sigurno spustio na drugoj strani.

Našao se u uskoj uličici u kojoj je vladao gotovo mrkli mrak. Zaudaralo je, kao što, čini se, zaudara u svim londonskim uličicama, ali inače nije bilo većih poteškoća. Zaputio se do

prednje strane kuće i prošao kroz skupinu kočijaša koji su se odmarali naokolo i konjušara koji su bacali kockice.

Zastao je u sjenci para konja i pogledom prele-tio po nizu kočija. Blizu ugla, malo dalje od ostalih, stajala je malena crna kočija neupadljivih linija. Kočijaš je sjedio na svojemu mjestu, očito čekajući.

Lucas je zaobišao još dvije kočije koje su stajale između njega i malenog, crnog vozila, te mu prišao s druge strane.

- Jeste li, kojim slučajem, nekoga očekivali? Kočijaš se iznenađeno okrenuo i pogledao

Lucasa. - Da, gospodine.- Možda sam ja taj kojeg čekate.- Nisam vas uopće vidio kako izlazite iz kuće

-reče kočijaš, pomalo zadivljeno. - Unutra imam putnika koji želi razgovarati s vama.

Lucas je oprezno pogledao u kočiju i vidio muškarca u kutu. Budući da je morao neopazice otići sa zabave, nije uspio uzeti svoj ogrtač. Jasno, nikako nije mogao sakriti pištolj u usku večernju odjeću. Šteta.

- Dobra večer, Edgevvorth. Čekaš mene, čini se?- Imam nešto za što mislim da će te

zanimati, Stonevale. Uđi na trenutak, može?Lucas je razmislio o mogućnostima i

zaključio da mogućnost dobivanja nekih odgovora opravdava malo riskiranja. Otvorio je vrata i pomalo nezgrapno ušao u kočiju, štedeći svoju lijevu nogu više no što je to bilo potrebno.

Nije se osobito iznenadio kad je vidio kako Edgevvorth vadi pištolj iz svojeg ogrtača.

- Zacijelo se svaki put kad te ta tvoja noga iznevjeri sjećaš onoga dana kad si trebao umrijeti, zar ne, Stonevale?

- Iskreno se nadam da ćeš biti bar toliko ljubazan i reći mi što se događa prije nego pritisneš okidač - primijetio je Lucas, masirajući svoje bedro dok se spuštao na sjedalo nasuprot Edgeworthu.

- Možeš se opustiti, Stonevale. Još neko vrijeme neću pritisnuti okidač. Moj partner ima nekoliko planova što ih treba provesti u djelo prije nego budem imao to zadovoljstvo.

- Je li ime tvojeg partnera, kojim slučajem, Samuel VVhitlock?

- VVhitlock? Kako zanimljiva ideja. - Edgevvorth je dvaput udario po krovu kočije i vozilo je krenulo. Zatim je pogledao Lucasa i prasnuo u smijeh. - Zamisli samo, uzeti mrtvaca za partnera. Veoma zabavno.

Poruka je stigla do Victorije na srebrnoj plitici baš kad je završila ples s lordom Potburvjem. -Molim vas, ispričajte me. - Brzo se nasmiješila svojem plesnom partneru i otvorila pisamce.

- Naravno. Ništa ozbiljno, nadam se? Victoria je pogledom preletjela kratku poruku,

nadajući se da Potburv neće opaziti da joj se prsti tresu u njezinim prelijepim rukavicama.

Dođite odmah ako cijenite život i čast

svojega muža. Kočija čeka na uglu, a u njoj su odjevni

predmeti koji će vam trebati. Kočijaš će vam dati upute kad

stignete. Veoma je hitno.

- Ne - reče Victoria i blistavo se nasmiješi Potburvju. - Sve je u redu. Samo kratka poruka prijateljice kojom mi poručuje da će malo izići u vrt, na zrak. Poziva me da joj se pridružim. Zacijelo je mislila da će biti lakše ako mi pošalje poruku po

lakaju nego da se sama probija kroz ovu gužvu. Hoćete li me ispričati?

- Svakako. - Potburv se uljudno sagnuo nad njezinom rukom. - Uživajte. Vrtovi lady Atherton doista su prelijepi. Još vam jednom od srca čestitam na udaji. Dobar čovjek, Stonevale.

- Da, jest, nije li?Victoria je nenametljivo uzela svoj plašt od

lakaja, objasnivši da će na nekoliko minuta izići u vrtove, a čini joj se da je vani svježe. Zatim se diskretno zaputila prema jednim vratima.

Trenutak kasnije već se nalazila u neosvijetljenom dijelu precizno dotjeranih vrtova Jessice Atherton. Nekoliko redova podrezane živice i komplicirano oblikovanoga grmlja štitilo ju je od pogleda s prozora plesne dvorane. Vrtovi Jessice Atherton veoma su slični samoj Jessici, zaključila je Victoria: lijepi, savršeni, nedodirljivi.

Morala se malo pomučiti da bi se popela preko zida. Morala je podići skute do bedara kako bi uspjela u tome, te se na trenutak

zapitala što bi Lucas rekao da ju je vidio koliki je dio noge razotkrila. Pomisao joj je izmamila suze na oči, ali ih je odmah potisnula. Učinit će nešto nasilno Edgevvorthu čim ga nađe, ukoliko to Lucas već nije obavio.

Victoria je nabrala nos kad je osjetila smrad u uličici, a potom je namjestila plašt i podigla kapuljaču na glavu. Tada je žurno krenula prema uglu.

Ondje je čekala kočija. Očito napola pijani kočijaš dotaknuo je šešir u podrugljivom izrazu poštovanja. - Valjda ste vi dama koju čekam.

Shvativši da on vjerojatno misli da je vodi na tajni sastanak s ljubavnikom, Victoria ništa nije rekla. Uvukla se dublje u plašt i brzo ušla u kočiju. Vozilo je krenulo naprijed prije nego je uspjela sjesti, pa je umalo izgubila ravnotežu.

Kad je ispružila ruku kako bi našla oslonac, dotaknula je nekakvu vreću. Odmah je shvatila da se u njoj nalazi odjeća što bi je trebala odjenuti.

Dok je iz vreće izvlačila hlače, košulju i čizme, osjetila je mučninu u želucu. Ovo nije nikakva slučajnost. Osoba koja je poslala poruku zasigurno zna da je imala naviku noću nositi mušku odjeću. Ako ta osoba zna tu mračnu tajnu, možda zna i ostale.

Duh bi znao takve stvari, pomislila je, ili čovjek koji ju je pratio poput duha onako kako je ona nekoć pratila Samuela VVhitlocka kroz hodnike njegova vlastitoga doma. Victoria je zadrhtala.

Ali sad ne može razmišljati o tome, rekla je sebi dok se na brzinu preodijevala u mušku

odjeću. Zapravo, ne smije razmišljati o tome. Jedino je važno spasiti Lucasa.

U želucu je ponovno osjetila jaku mučninu kad se kočija zaustavila ispred Zelene svinje. Ni izbor odredišta ne može biti slučajnost. Netko sve zna.

Drhtavim je rukama opet navukla plašt preko muške odjeće i podigla kapuljaču. Potom je brzo savila haljinu i ostatak odbačene odjeće, te ih gurnula u vreću.

- Treća soba na vrhu stuba - progunđao je kočijaš kad je izišla iz kočije. - Nadam se da ćete se svi zabavit. Bogataši se obično zabave, za razliku od nas ostali' koji moramo radit za život. - Nije ju čak ni pogledao dok je pio iz svoje ploške, a zatim je pucnuo uzdama i odvezao se dalje.

Victoria je gledala kako kočija nestaje s vidika, a potom je skinula plašt i na glavu stavila cilindar što ga je dobila s odjećom. Duboko je udahnula, ispravila ramena i hrabro ušla kroz vrata zloglasne kockarnice.

Ovoga je puta sve drukčije, nervozno je pomislila, svjesna da je razlog tomu činjenica da sad uz nju nije Lucas i ovo nije nikakva velika pustolovina. Crveni odsjaj vatre iz kamina obasjavao je grube mušterije Zelene svinje, pa su se doimali poput demona iz pakla. Promukli, pijani smijeh izazivao je nelagodu u njoj. Imala je osjećaj da bi u svakom trenutku mogla izbiti tučnjava. Kad je krenula prema stubama, prišla joj je jedna od konobarica.

- Valjda ne želite sami ići onamo gore, je li, gospon? Trebat će vam prijateljica, a ja sam sad slučajno slobodna.

Victoria je mahnito razmišljala. - Hvala, ali netko me čeka.

- Ah, znači tako je to, eh? - Konobarica je nami-gnula. - Vidjela sam vašeg prijatelja kako ranije ide gore, a ja nisam od oni' koji to osuđuju. Osim toga, čovjek je već platil sobu. Sretno vam želin. Ali ak' biste radije ženu, samo viknite staroj Betsy, čujete me?

Victoria je zbunjeno zurila u nju. - Da, mnogo vam hvala, učinit ću tako.

Betsy se glasno nasmijala. - Uvijek se vidi 'ko je dobro odgojen. Pristojno se ponaša čak i na ovak'om mjestu. - Udaljila se, još uvijek se smiju-ljeći.

Victoria se odlučno popela stubama, u jednoj ruci držeći vreću u kojoj se nalazila njezina odjeća, a preko druge je prebacila plašt.

Kad je stigla na vrh stubišta, našla se u mračnom hodniku. Čula je opsceni smijeh i stenjanje iz dviju soba kraj kojih je prošla i zaustavila se pred trećom.

Trenutak je oklijevala, a zatim je oprezno pokucala na vrata. Odmah su se otvorila.

Isabel Rvcott se pojavila na vratima, a u muškoj je odjeći izgledala još egzotičnije nego u plesnoj haljini.

- Lady Rvcott. Kakvo iznenađenje. - Victoria se svim silama trudila kako bi zvučala smireno, hladno i gotovo nezainteresirano, onako kako je Lucas uvijek uspijevao zvučiti kad bi se suočio s neobičnom situacijom. Barem nema

posla s oživljenim truplom Samuela VVhitlocka, pomislila je Victoria. - Gdje je moj muž?

Isabel Rvcott se nasmiješila, a na licu joj se pojavio izraz pakosnog zadovoljstva kad je razotkrila pištolj u svojoj ruci. - Nećete li ući, lady Stonevale? Čekala sam vas.

Nakon što je prošao prvi šok, Victoria je samoj sebi govorila da mora ostati mirna. Lucasu nimalo neće pomoći ako se prepusti histeriji. - Je li Edgevvorth s vama? - pitala je dok je ulazila u sobu. - Ne vjerujem da ste sve ovo uspjeli sami izvesti. Navikli ste na iskorištavanje svojih poznanika, zar ne?

- Kako veoma pronicavo s vaše strane. - Isabel je koraknula unatrag. Oči su joj grozničavo sjale. -No s druge strane, vi ste uvijek bili veoma pametna djevojka, niste li? Previše pametna za vlastito dobro. A sad ćete platiti za to.

Još uvijek stežući vreću s odjećom i plašt, Victoria je prišla kaminu i nemarno se naslonila na policu. Vatra iz kamina obasjavala je prljavu, otrcanu sobu. - Valjda mi nećete reći da je svemu tome razlog činjenica da meni nešto zamjerate, gospođo? Što sam vam ja ikad učinila, za ime svijeta?

- Ubili ste ga. To ste učinili - sikne Isabel. - Ubili ste Samuela VVhitlocka i sve uništili.

Victoria se ukočila. - Možda ćete biti tako dobri i reći mi što sam točno uništila za vas?

- Sve sam isplanirala, ti glupa mala kučko. VVhitlock se trebao oženiti mnome nakon što je ubio tvoju majku. Trebali su mi mjeseci dok

ga nisam uspjela dovesti do točke kad je uspio smoći dovoljno hrabrosti da ubije Caroline. Mjeseci.

Victoria se umalo srušila. - Vi ste ga nagovorili da ubije moju majku?

- Zar misliš da bi to učinio na svoju ruku? Nije imao petlje to učiniti bez nečijeg guranja. Nije vidio nikakve potrebe za tim. Neprestano je govorio da mu je njezino bogatstvo ionako na raspolaganju, pa mu nije smetalo da je ona živa. Ali ja nisam imala pristup tom bogatstvu. Stoga sam Samuelu jasno stavila do znanja da me ne može imati ukoliko se ne riješi nje, a silno me želio, Victoria. Doista silno. Na koncu je organizirao nesreću na jahanju.

- Znala sam da je riječ o umorstvu, čak i prije nego je priznao.

- Da, odmah si to pogodila, zar ne? Manje od dva mjeseca kasnije počeo se veoma neobično ponašati. Stalno je govorio da vidi duh tvoje majke. Bojala sam se da gubi razum, da će ga poslati u ludnicu prije nego me dospije oženiti. Zato sam odlučila sama vidjeti što se noću događa u njegovoj kući.

Victoria je stegnula prste oko vreće. - Bili ste ondje one posljednje noći kad me pokušao napasti nožem, niste li?

- Sto misliš, tko mu je stavio nož u ruku? Rekla sam mu da mora ponovno ubiti Caroline, te da će ovoga puta ostati mrtva. Bio je tako izluđen od pića i pomisli da se Caroline vratila kako bi ga proganjala da me bez pogovora poslušao.

Victorijin je puls divljao, tjeran mahnitim bijesom i užasnim strahom. - Gdje je moj muž? Kakve on veze ima s ovim?

- Sve u svoje vrijeme, Victoria. Sve u svoje vrijeme. Bit će ovdje, bez brige. Edgevvorth će ga dovesti.

- Dakle, Edgevvorth je ipak umiješan.Isabel je čvršće stegnula pištolj i nasmijala

se. -O, da. Upravo je Edgevvorth došao na ideju da stvar zaključimo na ovaj način. On ima vlastiti račun sa Stonevaleom, znaš. Pristala sam na njegov plan pod uvjetom da budem sigurna u tvoju smrt.

- Bilo vam je toliko stalo do mojeg vječno pijanog očuha da se želite meni osvetiti? Zaprepaštena sam vašim ukusom kad je riječ o muškarcima, lady

Rvcott. No s druge strane, možda se i ne bih trebala toliko čuditi. Na kraju krajeva, spetljali ste se s Edgevvorthom, a ni on sigurno nije divljenja vrijedan primjerak muškog roda, zar ne? Možda vam se sviđaju muškarci koji su jednako bijedni kao i vi?

- Jednom sam ti rekla da mi se sviđaju muškarci koje se može kontrolirati. Muškarci koji su slabi i stoga se njima može lako manipulirati. Tako sve postaje daleko lakše, znaš. VVhitlock je bio posve pod mojim utjecajem. Sad je to i Edgevvorth.

- Kako ste baš Edgevvortha izabrali za svojeg pomoćnika?

- Čula sam priče o tome da između njega i Stonevalea postoji antipatija. Kad je Stonevale počeo udvarati tebi, zaključila sam da bi mi

mogao koristiti čovjek kojemu je mrzak onako kako je mrzak Edgevvorthu.

- Malo je kasno da me ubijete - naglasi Victoria. - Moj muž sad ima kontrolu nad mojim novcem. U slučaju njegove smrti, nasljedstvo ide našim preostalim rođacima, uključujući i moju tetu. Nikad nećete vidjeti ni novčića od toga.

Isabeline su oči bljesnule od gnjeva. - Zar misliš da ja to ne znam? Oduzela si mi svaku priliku da se domognem tvojega bogatstva one noći kad si izazvala pad sirotog, glupavog Samuela niza stube. Uništila si sve moje planove i sad ćeš za to platiti.

- Zašto ste tako dugo čekali kako biste se osvetili? Zašto ste nakon VVhitlockove smrti otišli na kontinent?

- Jer sam se bojala da ćeš shvatiti da sam bila umiješana. Bila si tako prokleto pametna da nisam smjela riskirati. Nisam nikako mogla

znati koliko ti znaš ili koliko ti je Samuel rekao one noći kada te pokušao ubiti. Pobjegla sam one noći kad je umro jer sam se bojala da ćeš

shvatiti cijelu priču. Ali ipak nisi.- Ne. Ali sam tijekom proteklih nekoliko

mjeseci imala veoma neobičan osjećaj da je nešto ostalo nedovršeno. - Noćne su more započele uskoro nakon što je upoznala Isabel Rvcott, zgrozila se Victoria.

- Nije mi se sviđao život na kontinentu - hla-dno je nastavila Isabel. - O, u početku mi je sasvim odgovarao, ali nastupili su problemi nakon što sam se spetljala s mladim talijanskim grofom. Njegova majka, znaš.

Bojala se da će me njezin dragocjeni sin oženiti, a nije mogla podnijeti pomisao da bi obiteljsko bogatstvo moglo pasti u moje ruke. Skovala je zavjeru kako bi me izbacili iz viših društvenih krugova, uništivši sve moje prilike. Veoma neugodno.

- Zato ste se odlučili vratiti u Englesku.- Upravo ovdje imam najveće izglede

osigurati si još jedno bogatstvo. I pazi što ti kažem, naći ću si drugog Samuela VVhitlocka, i to brzo. Potrošila sam novac svojeg prvog muža i sad mi treba još. Sto prije. Dok sam boravila na kontinentu, preko prijatelja sam pratila što se događa s tobom. Nakon nekoliko mjeseci shvatila sam da mi ne prijeti nikakva opasnost, pa sam se vratila u London.

- I odlučili da ja moram platiti jer sam uništila vaše planove?

- Upravo tako. Ali također sam te željela maknuti s puta jer je jednostavno uvijek pametno počistiti za sobom. Uvijek je postojala mogućnost da ćeš sve to povezati, znaš. Kako moram ostati živjeti u Engleskoj, nisam smjela riskirati mogućnost da ti jednoga dana shvatiš da sam ja imala prste u smrti tvoje majke.

- Vi ste stavili šal i burmuticu na mjesta na kojima je bilo najvjerojatnije da ću ih ja naći -mirno će Victoria.

Isabel je spustila pogled na svoje hlače i čizme te se neobično nasmiješila. - Nisi ti jedina koja je naučila uživati u slobodi muške odjeće. Usput rečeno, dugujem ti zahvalnost za to. Misliš li da će ikada doći vrijeme kad će

žene moći na javnim mjestima slobodno nositi hlače?

Victoria je to ignorirala. - Noću ste me slijedili naokolo.

- O, da. Tjednima sam te pomno pratila prije nego sam razradila svoje planove. Upoznala sam tvoje navike i način ponašanja. Kad si se povezala sa Stonevaleom, sve je postalo daleko lakše. Počela si se upuštati u tako mnogo opasnosti, znaš.

- Da. - U opasnosti o kakvima ni Lucas nije ni sanjao, pomislila je Victoria. - Tko me umalo pregazio one noći ispred ove krčme?

- To je bio Edgevvorth. Rekla sam mu da ti samo želim utjerati strah u kosti, ali mislim da je budala u tome vidjela priliku da se istodobno riješi Stonevalea. Kasnije sam se veoma ljutila na njega.

- A razbojnik koji je napao mojeg muža?- Edgevvorth ga je angažirao za mene. Ponovno te trebalo samo prestrašiti, možda malo okrznuti nožem, ali to je bilo sve. Međutim, nešto je pošlo po zlu. Te se noći niste pridržavali uobičajenog obrasca. Stonevale je otišao po tebe u vrt, kao i obi-čno, ali ti se nisi vratila u kočiju s njim. Glupavi ga je razbojnik ipak napao, zaključivši da nekako mora zaraditi - reče Isabel.Victoria se sjetila da je to bilo one noći kad

je pozvala Lucasa u vrt kako bi mu rekla da želi započeti ljubavnu vezu s njim. Tada nije kanila poći u pustolovinu i zato se nije vratila s njim do kočije.

- Čemu taktika proganjanja, Isabel? Čemu ono sa šalom i burmuticom, a zatim i onaj pamflet o oživljavanju mrtvih?

Isabeline su oči zasjale. - Ti si mi dala ideju, naravno. Nije li to zgodna ironija? Željela sam da umireš od straha i znaš da se nemaš komu obratiti. Na kraju krajeva, tko bi vjerovao da se VVhitlock vratio iz groba kako bi te ubio? Moj je prvobitni plan bio tako te terorizirati da povjeruješ kako gubiš razum. Sve bi bilo tako jednostavno da su te strpali u ludnicu. Zamisli sebe kako si lancima vezana za zid i truneš do kraja života. Zdrava žena uhvaćena u svijetu luđaka. To bi bio zaista savršen kraj. I siguran za mene.

Victoria kimne. - Ne biste morali riskirati vlastitu glavu time što ćete počiniti umorstvo.

Isabel je zastala, razmišljajući o Victorijinim riječima. - Istina. Ne sviđa mi se ovo da moram sama izvršiti ubojstvo. Međutim, nakon što si se udala za Stonevalea i onako naglo otišla iz grada, sve se veoma zakompliciralo. Uvijek je postojala mogućnost da će Stonevale odlučiti provesti istragu ako mu se povjeriš. Tada sam se počela slagati s Edgeworthom da oboje morate umrijeti.

- Još uvijek niste odgovorili na moje prvo pitanje, Isabel. Gdje je moj muž?

- Edgevvorth ga dovodi ovamo kako biste zajedno umrli u ovoj sobi. Sve će to biti krajnje tragično i romantično, vjerujte mi. Nećemo još dugo morati čekati.

Victoria se hladno nasmiješila. - Bojim se da ste pogriješili kad ste poslali Edgevvortha po

mojeg muža. Stonevale će uskoro biti ovdje, u to nimalo ne sumnjam. No vjerujem da Edgevvorth neće poži-vjeti toliko da dođe s njim.

Isabel je prišla prozoru i zagledala se u prljavu uličicu kraj Zelene svinje. - Bojim se da imaš previše neopravdanog povjerenja u sposobnosti svojega muža, Victoria.

- Imam mnogo povjerenja u njegovo poznavanje strategije, gospođo.

Iz mračne unutrašnjosti Edgevvorthove kočije, parkirane u uličici blizu Zelene svinje, Lucas je gledao kako Victoria izlazi iz kočije i ulazi u igračnicu. Stegnuo je šaku.

- Upravo si zapečatio vlastitu smrt, Edgevvorth. Nisi smio uplitati moju ženu u ovo - rekao je ledenim tonom.

- Tvoja je žena bila upletena prije mene - rekao je Edgevvorth i zadovoljno se smijuljio. - Njezina je smrt jednako važna za Isabel kao i tvoja za mene.

- Kakav je tvoj plan?- Valjda ti sad mogu reći. Ti si poznat po

svojim sposobnostima za osmišljavanje taktike i strategije, Stonevale, pa bi trebao shvatiti koliko je lukav moj plan.

Lucas nije skidao pogleda s ulaznih vrata Zelene svinje. Osjećao je kako Edgevvorthova napetost ispunjava kočiju. Čovjek je zaudarao po njoj. - Ti si kukavica i budala, Edgevvorth. Ta kombinacija znači da će sve što si isplanirao neizbježno završiti neuspjehom.

Edgevvorth je lagano podigao pištolj, a njegov se smiješak zadovoljstva pretvarao u cerenje. - Vidjet ćeš, Stonevale. Ovoga te puta tvoja sreća napokon iznevjerila. Večeras nećeš izgubiti samo svoj život, već i svoju dragocjenu čast. Sutra će ujutro cijeli London pričati o tome kako je grofica od Stonevalea otišla sa zabave lady Atherton kako bi se potajno sastala s nepoznatim ljubavnikom u sobi na katu u jednoj zloglasnoj igračnici. Uživat će dok budu pričali kako si je slijedio i zatekao u krevetu s drugim muškarcem.

- Tko je taj drugi muškarac?- To nitko nikad neće saznati jer će on

zagonetno nestati dok ti budeš ubijao svoju ženu.

- A moja smrt? Kako će to biti objašnjeno?- Vrlo lako. Što bi drugo mogao učiniti

muškarac u tvojoj situaciji, osim prisloniti si pištolj uz glavu?

- Reci mi, Edgevvorth, jesi li ti obavijestio lady Nettleship gdje se Victoria nalazila one večeri?

Edgevvorth se suho osmjehnuo. - Slijedio sam je iz plesne dvorane te noći, kao i obično. Kad sam shvatio da je vodiš u to svratiste kako bi je zaveo, pomislio sam da je to dobra prilika za krasnu osvetu protiv tebe. Bio sam siguran da će tvoj ugled biti uništen kad vas otkriju. Mislio sam da će te nakon toga visoko društvo odbaciti i da će te izbaciti iz klubova. Ali ti si bio previše brz i za nekoliko se sati oženio mladom damom. A nakon što su lady Nettleship i Jessica

Atherton jasno pokazale da odobravaju taj brak, ništa se više nije moglo učiniti.Edgevvorth je pokazao oružjem u svojoj ruci.

Kretnja je bila nagla i time izdala čovjekovu tjeskobu. - Mislim da smo mojoj partnerici dali dovoljno vremena nasamo s tvojom ženom. Isabel ima instinkte mačke, znaš. Željela se nekoliko minuta poigravati svojom žrtvom prije nego joj zada smrtonosni udarac.

Lucas je počeo izlaziti iz kočije. Spotaknuo se i uhvatio za rub vrata, prigušeno zastenjavši.

- Proklet bio, Stonevale. - Edgevvorth se žurno odmaknuo natrag, a pištolj se naglo podigao dok je nastojao uspostaviti ravnotežu.

- Žao mi je. Moja noga, naravno. Ima naviku gnjaviti me u neprikladnim trenucima.

- Umukni i izađi iz kočije - nervozno će Edgevvorth.

Lucas ga je poslušao, oprezno se krećući. Gledao je kako Edgevvorth izlazi za njim.

- Straga je stubište. Poći ćemo onuda - reče Edgevvorth. - Ne kanim ti dopustiti da pokušaš pobjeći u krčmi, gdje bi bilo svjedoka ako bih morao pucati u tebe.

- Veoma dalekovidno od tebe. - Lucas se zaputio u mračnu uličicu što je vodila do stražnje strane zgrade u kojoj se nalazila Zelena svinja. Sjenke su mu sasvim odgovarale. Sva ona jurnjava s Victorijom u gluho doba noći ipak se isplatila, kiselo je pomislio. Navikao se kretati po mrklome mraku.

Nije ništa poduzeo sve dok nisu stigli do stubišta. Tada je, poslušavši Edgeworthovu naredbu, krenuo stubama ispred svojeg protivnika.

- Požuri - progunđao je Edgeworth, a glas mu je sad bio nervozan i drhtav.

- Ovo je zasigurno veoma teško za tebe, Edgevvorth. Tvoji su živci oduvijek bili pomalo slabi, zar ne? Mogu zamisliti kako je ovo naporno za tebe.

- Proklet bio, Stonevale. Uskoro ćeš platiti za to, kunem se. Požuri.

Lucas je stigao do treće stube kad je namjerno dopustio da mu ponovno popusti bolesna noga. Počeo je padati unatrag, divlje mašući rukama.

- Sto dovraga...? - Edgevvorth se instinktivno pokušao maknuti s puta, ali stubište je bilo veoma usko, te se na koncu morao uhvatiti za klimavu ogradu kad je Lucas svom težinom udario u njega. Pokušao je opet podići pištolj kako bi mogao pucati, ali bilo je prekasno.

Borba je bila kratka. Oba su se muškarca zajedno kotrljala niz tri stube. Lucas je obraćao pozornost samo na pištolj u Edgevvorthovoj ruci. Edgevvorthov se prst počeo savijati, a Lucas je objema rukama okrenuo unatrag Edgevvorthovu.

Edgevvorth se mahnito opirao, a tada je pištolj opalio. Kriknuo je kad je metak iz neposredne blizine ušao u njegova vlastita prsa.

Lucas je osjetio šok i iznenadnu, užasnu mlita-vost u tijelu drugog čovjeka. Bio je neodređeno svjestan zvonjave u svojim ušima izazvane praskom pištolja. Zatim je osjetio kako mu topla krv oblijeva prste.

- Proklet bio do pakla, Edgevvorth. - Maknuo se od umirućeg čovjeka.

- Odavno sam proklet. Onoga dana kad sam se okrenuo i pobjegao s bojnog polja. - Edgevvorthove su se oči već zatvarale. - Nikad nikomu nisi pričao o tome.

- Svaki se muškarac mora brinuti za vlastitu čast.- Ti i tvoj prokleti osjećaj časti - rekao je

Edgevvorth, a glas mu je bio tek malo jači od šapta.

- U kojoj je sobi moja žena, Edgevvorth? Nemoj poći k Stvoritelju s umorstvom na duši, povrh svega ostaloga.

Edgevvorth je kašljao i gušio se u vlastitoj krvi. - Sam je nađi, Stonevale. - Tada je utihnuo.

Lucas je ustao, siguran da je čovjek već izgubio svijest. Obrisao je ruke o Edgevvorthov ogrtač i uzeo pištolj.

Okrenuo se kako bi se nastavio penjati stubama kad je Edgevvorth posljednji put progovorio.

- Trebao sam ti prerezati grkljan kad sam te vidio kako ležiš na onom prokletom bojnom polju, Stonevale. Trebao sam te ubiti kad sam imao priliku. Otad me progoniš kao neki prokleti duh. A sad si se osvetio.

Lucas ništa nije rekao. Više se nije imalo što reći. Potrčao je uza stube onoliko brzo koliko je mogao da ne ugrozi svoju ravnotežu.

Na vrhu se našao na uskom odmorištu. Na jednom su se kraju nalazila vrata koja su se otvarala prema prljavom hodniku. Uzdasi, stenjanje i smijeh koji su dopirali iza zatvorenih vrata rekli su mu gdje se nalazi.

Mogao bi početi otvarati svaka vrata, ali time bi izazvao paniku i dao previše vremena Isabel Rvcott. Lucas se nevoljko vratio na odmorište i pogledao uzak izbojak što se pružao ispod prozora. Sreća da mu ne smeta visina, zaključio je.

Victoria je još uvijek bila naslonjena na policu iznad kamina kad je opazila neku kretnju vani na izbojku. Odmah je znala tko je ondje. Preplavilo ju je olakšanje. Lucas je ovdje i sve će biti u redu. Udvostručila je svoje napore kako bi navela Isabel da govori i kako bi se pobrinula da ženina pozornost ne skrene prema prozoru.

- Recite mi, Isabel, mislite li da ćete se moći odreći navike nošenja muške odjeće nakon što ste otkrili kakvu slobodu kretanja ona pruža? Tako mi svega, meni će biti teško odoljeti iskušenju. To je predivan osjećaj, nije li? Pomislite koliko bi svima bilo bolje kad bi sve žene slobodno mogle nositi hlače kad god im to odgovara.

Isabel je prijeteći mahnula pištoljem. - Umukni, Victoria. Nakon ovoga noćas više nećeš morati razmišljati o tom iskušenju.

Victoria se nasmiješila i vrhom čizme gurnula maleni štap natrag u vatru. - Edgevvorth će vas iznevjeriti, znate. Slabi muškarci katkad mogu biti korisni, ali bojim se da se u krizi ne može računati na njih. Ja ću prva priznati da nije lako nositi se s jakim muškarcima, ali sam shvatila da se na njih barem može osloniti. Jeste li vi ikad upoznali muškarca na kojeg se možete osloniti, Isabel? Došla sam do zaključka da su oni rijetka i dragocjena pojava.

- Rekla sam ti da umukneš, prokleta bila. Edgevvorth će stići svakog trenutka, a tada nećeš biti tako razgovorljiva - siknula je Isabel.

Victoria je krajičkom oka vidjela kako čizma klizi po izbojku. Spustila je vreću odjeće i odsutno prčkala po plastu koji joj je još uvijek bio prebačen preko ruke. - Pričam zato što će nam to ispuniti vrijeme dok Stonevale ne stigne ovamo.

- Tvoj te muž neće spasiti, Victoria. Bolje bi ti bilo da tu ideju izbiješ iz glave.

- Besmislice. Lucas je doista nevjerojatan čovjek, znate. - Blistavo se nasmiješila upravo u trenutku kad je Lucas uletio kroz prozor usred komadića stakla i triješća.

- Ne. - Isabel Rvcott je vrisnula od bijesa i okrenula pištolj prema prozoru.

No Victoria je već zamahnula plaštem tako da se spustio na Isabelinu glavu. Isabel je

ponovno vrisnula, a potom je pištolj otklizao po drvenom podu.

Lucas je pogledao Victoriju kad se uspravio i otresao svoju odjeću. - Jesi li dobro? - posve je mirno pitao.

- Nevjerojatno. - Victoria mu je jurnula u zagrljaj. - Znala sam da ćeš doći. Gdje je Edgevvorth?

- U uličici. Mrtav.Victoria je progutala slinu. - To me nekako

ne čudi. Sto ćemo s lady Rvcott?- Dobro pitanje. - Lucas ju je pustio i

podigao Isabelin pištolj. Potom je strgnuo plašt sa žene koja ga je bijesno gledala svojim svjetlucavim očima nalik draguljima. - Nemamo baš mnogo vremena za donošenje odluke. Moramo se vratiti na bal prije nego opaze da nas nema. Mislim da bi najlakše bilo jednostavno ubiti lady Rvcott, ovdje i sada. Vlasniku Zelene svinje ionako je suđeno da ujutro pronađe jedno truplo. Mogao bi pronaći dva.

Victoria se užasnula. - Lucase, čekaj. Ne možeš je samo tako ustrijeliti.

- Rekao sam ti, nemamo vremena za razmišljanje o drugim mogućnostima. Moramo što prije otići odavde.

Isabel je zurila u njega, a oči su joj bile pune straha. - Ne možete me hladnokrvno ubiti.

- Ne vidim zašto ne bismo mogli. Vlasnik će se zasigurno pobrinuti da se vaše i Edgevvorthovo tijelo ukloni odavde i baci u rijeku. Nitko neće postavljati nikakva pitanja.

- Ne - Isabel se zagrcnula vriskom. - Ne možete tako nešto učiniti.

- Lucase, ona je u pravu - reče Victoria.- Stalo ti je do toga što će biti s njom? -

upita Lucas.- Naravno da nije. Ali ne mogu ti dopustiti

da je samo tako ustrijeliš. Ne samo što je to protivno tvojem osjećaju časti, već i ne želim da moraš izdržati još jedan čin nasilja. Ionako je u tvojem životu bilo previše ubijanja.

- Kao i obično, previše si meka srca, draga moja. Vjeruj mi da moja čast neće patiti od pomisli da sam ubio ženu koja je željela ubiti tebe, a još jedna smrt na mojoj savjesti ništa neće promijeniti.

- Meni hoće - tiho će Victoria. - Neću to dopustiti.

- Imaš li neku drugu ideju? - previše ležerno upita Lucas.

Isabeline su se oči užasnuto raširile.- Pa - reče Victoria, brzo razmišljajući. - Ne

vidim zašto je jednostavno ne bismo ostavili ovdje i pustili je da se noćas sama vrati kući. Ujutro može početi s pripremama za povratak na kontinent.

- Na kontinent? - Isabel se na trenutak doimala iznenađenom. - Ali ne mogu se vratiti onamo. Bit ću bez prebijene pare. Umrijet ću od gladi.

- Sumnjam - promrmlja Victoria. - Lucase, natjeraj je da ode iz zemlje. To će nam odgovarati jednako kao da je ubiješ.

- Da - polako će Isabel, još jednom pogledavši pištolj što ga je Lucas uperio u nju.

- Da, vratit ću se na kontinent. Dajem vam svoju riječ da ću smjesta napustiti zemlju.

Lucas je razmislio o tome. - Valjda bi to bilo prihvatljivo.

- Da. - Victoria je izustila istodobno kad i Isabel.- Prirodno, napustit ćete grad što je moguće

prije - primijeti Lucas. - I veoma se dugo nećete vratiti, ako se uopće ikad vratite.

- Ne, ne, uopće se neću vratiti, dajem vam riječ.- Jer ako se ipak odlučite vratiti,

najvjerojatnije će vam suditi zbog umorstva.Isabelina su se usta otvorila. - Ali nikoga

nisam ubila.- Bojim se da griješite, lady Rvcott. - Lucas

se nasmiješio. - Vidite, u napadaju ljubomore večeras ste slijedili Edgewortha do ove krčme jer ste sumnjali da se ovdje sastaje s drugom ženom, te ste ga ustrijelili.

- Ali nisam učinila ništa tomu slično.- Na vašu nesreću, gospođo, postojat će

potpisano priznanje u kojem će stajati da ste baš to učinili. To će se priznanje pojaviti u odgovarajuće dramatičnim okolnostima ako se slučajno ikad odlučite vratiti u Englesku.

Victoria je s novim divljenjem pogledala Lucasa. - Kako veoma pametno od tebe, Lucase. Kakva sjajna ideja. To je savršeno rješenje. Mi ćemo zadržati priznanje i imati ga pri ruci za slučaj da se Isabel vrati.

Isabelin je pogled skrenuo s mirnog, neumoljivog Lucasova lica na Victorijin

ushićen izraz. - Ali ja nisam potpisala takvo priznanje.

- Ali ćete ga potpisati prije nego iziđete iz ove sobe, lady Rvcott - reče Lucas.

- Požuri sa skidanjem tih prokletih hlača. Ne smijemo gubiti vrijeme ako želimo spasiti svoj dobar glas. - Lucas je otvorio vreću u kojoj se nalazila jantarnožuta plesna haljina. Izvukao je savijenu svilu dok se kočija što ju je zaustavio prije nekoliko minuta probijala pretrpanim ulicama.

- Dajem sve od sebe, Lucase. Nema nikakve koristi od vikanja na mene. Nisam ja kriva zato što se muške hlače teško skidaju.

- Ako misliš da sad vičem na tebe, možeš biti sigurna da to nije ništa u usporedbi s onim što ću ti učiniti večeras kad se vratimo kući.

Victoria se prestala mučiti s hlačama i zabrinuto podigla glavu. Potrajalo je nekoliko sekunda prije nego je shvatila da je bijesan. - Lucase, što je bilo?

- Imaš smjelosti to me pitati? Nakon onoga što se večeras dogodilo? - Skinuo joj je prsluk i košulju, ali kao da nije opazio njezine nage dojke u sjenkama. Bio je previše zauzet navlačenjem haljine na nju.

- Pazi, mali, ili ćeš mi poderati haljinu. -Provukla je ruke kroz malene rukave. - Doista bih željela da sad ne vičeš na mene. Ovo je bio veoma neugodan doživljaj.

- Tvoj doživljaj nije bio nimalo neugodniji od mojega, a želio bih naglasiti da sad ne vičem na tebe. To ću čuvati za privatnost našega

doma. Dobri Bože, zaboravili smo tvoju podsuknju.

- Nije važno. Nitko neće znati da je ne nosim.- Ja ću znati. Ne kanim te pustiti natrag u

plesnu dvoranu lady Atherton bez podsuknje.- Da, dragi. - Poslušno se pomučila oko pod-

suknje. - Lucase, bila sam tako zabrinuta za tebe.

- Sto misliš, kako sam se ja osjećao kad sam te vidio da izlaziš iz kočije ispred Zelene svinje? Ne bi se našla ni u kakvoj opasnosti da si me poslušala. Stigli smo. Stavi plašt.

Zavukla je noge u plesne cipele i na glavu navukla kapuljaču. U sljedećem je trenutku Lucas otvorio vrata kočije i žurno je izvukao na ulicu.

Nekoliko minuta kasnije već su se nalazili u uličici kraj vrtnoga zida obitelji Atherton.

- Ja idem prvi. - Lucas je našao uporište i popeo se na zid. Potom se sagnuo i povukao Victoriju do sebe. - Mislim da su hlače bolje za penjanje preko zidova - progunđao je kad su joj se skuti podigli iznad koljena.

Skočili su na šljunčanu stazu na drugoj strani. Lucas je protrljao nogu i osvrnuo se po mračnom i praznom kutku vrta.

- Najgore je prošlo - ustvrdio je. - Ako nas sad netko vidi, najviše što netko može reći je da je grof od Stonevalea ljubakao sa svojom ženom u najmračnijem dijelu vrta. Nije baš pristojno, ali nije ni skandalozno. Vratimo se u kuću.

Victoria je prošla prstima kroz svoje kratke uvojke, malo poravnala skute haljine i gracioznim pokretom spustila prste na muževljevu ponuđenu ruku. Nije uspijevala potisnuti osmijeh dok ju je vodio natrag prema svjetlima i smijehu krcate plesne dvorane.

- U ovome nema ničeg smiješnog, Vickv.- Da, milorde.- Trebao bih te izlemati po stražnjici - rekao je.- Da, milorde.- Već si ranije spomenula da sam se

pretvorio u konzervativnog gnjavatora od muža, ali tako mi svega, gospo, još ništa nisi vidjela. Odsad nadalje kanim ti točno pokazati kakav konzervativni gnjavator mogu biti.

- Da, milorde.Prije nego je Lucas dospio iznijeti još neke

prijetnje, poznata ih je osoba opazila s terase.- O, tu ste, Vickv - veselo je doviknula

Annabella Lyndwood. - Uživate u ljepoti vrtova, vidim. Željela bih vas upoznati s lordom Shiptonom. Bertie kaže da postoje izgledi da me uskoro zaprosi i ja, prirodno, želim čuti vaše mišljenje o tom čovjeku.

- Moja se žena više ne bavi angažiranjem privatnih istražitelja koji bi se bavili eventualnim pro-scima njezinih prijateljica - reče Lucas. - Zaključila je kako je došlo vrijeme da se počne ponašati na rafiniraniji, konvencionalniji način.

- O, Bože - reče Annabella. - Zar se nadate da ćete je pretvoriti u drugu Jessicu Atherton

ili savršenu gospođicu Pilkington? Kako deprimirajuće.

- Da, Lucase - reče Victoria i nedužnim očima susretne njegov mrki pogled. - Želiš li da se ponašam po uzoru na lady Atherton ili na gospođicu Pilkington?

- Mislim da ne moramo poći baš tako daleko -progunđa Lucas. - Ako biste me vas dvije ispričale, moje dame, mislim da sam vidio Tottinghama kako stoji u društvu lady Nettleship. Želim vidjeti je li u posljednje vrijeme pročitao štogod zanimljivo o gnojivu. Iz nekog mi se razloga ta tema večeras mota po glavi.

Victoria je gledala kako Lucas dugim koracima ulazi u plesnu dvoranu, a potom se okrenula i nasmiješila Annabelli.

- Lijepa zabava, zar ne? - primijetila je Victoria dok je skidala plašt i zaputila se prema otvorenim vratima terase.

Annabella se nasmiješila. - Doista lijepa. No s druge strane, čovjek se uvijek može pouzdati u to da će lad.y Atherton prirediti savršenu soareju. I mislim da ću, budemo li pomno pazile da stojimo jedna uz drugu kad uđemo, moći skutima svoje haljine sakriti prljave mrlje na tvojoj.

Victoria je tri sata kasnije sjedila na stolici svojeg toaletnog stolića i gledala kako njezin muž hoda amo-tamo ispred nje. Nikad ga nije vidjela tako ljutitog. Glas mu je bio dubok i

opasan, a raspoloženje neizvjesno. Bilo je jasno da je večeras stigao do samog ruba strpljenja.

- Zašto, za ime svijeta, nisi poslušala ono što sam ti rekao, Vickv? Odgovori mi na to, ako možeš. Rekao sam ti da ni u kakvim uvjetima ne izlaziš iz plesne dvorane. Ali ne, ti se nisi mogla potruditi poslušati nekoliko jednostavnih naredbi čija je svrha bila zaštititi te. Ti moraš poći u potragu za uzbuđenjima čim ti se za to ukaže prva prilika.

Victoria se namrštila. - Sto sam mogla učiniti nakon što sam primila onu poruku u kojoj je pisalo da si ti u opasnosti?

- Mogla si učiniti ono što sam ti rekao, to si mogla učiniti.

- Zar bi ti ostao u plesnoj dvorani kad bi pri-mio takvu poruku? - rekla je Victoria u nastojanju da ublaži njegov gnjev.

- To sad nije važno. Nikako nisi smjela sama otići iz kuće Jessice Atherton i ti to znaš.

- Zao mi je, Lucase, ali moram ti posve iskreno reći da bih posve jednako postupila kad bi se nešto slično ponovilo.

- I tu je još jedna poanta. Za navodno inteligentnu ženu, čini se da ne učiš na svojim greškama. Čim jedna pustolovina završi, ti odmah počneš tražiti drugu. Pa, imam vijesti za tebe, Vickv. Posljednji si se put popela preko vrtnog zida.

- Molim te, nemoj ovako ljutit davati nepromišljene izjave, milorde. Pruži si priliku da se smiriš. Sigurna sam da ćeš već sutra shvatiti da sam postupila na razuman način, s obzirom na okolnosti.

- Tvoje poimanje razumnog načina posve je suprotno mojemu.

- Ne vjerujem u to, Lucase, ne posve. Znam da me smatraš previše svojeglavom i da misliš da sam katkad nepromišljena, ali —

- Katkad? - Okrenuo se prema njoj i s nevjeri-com je pogledao. - Bolje rečeno, gotovo cijelo vrijeme, gospo.

- Doista, milorde. Valjda nisam tako loša supruga?

Ljutito je hodao kraj nje. - Nisam rekao da si loša supruga. Ti si neposlušna, samovoljna, nepromišljena žena koja će me zasigurno iscrpiti prije vremena ako je ne naučim da barem donekle poštuje svojeg sirotog, izmučenog muža.

- Poštujem te, Lucase - usrdno je rekla. - Uvijek sam te poštovala. Ne odobravam uvijek tvoje postupke i katkad me beskrajno živciraš, ali budi siguran da te veoma poštujem.

- Da, smatraš me podnošljivim, nije li tako?- Uglavnom.- To je, naravno, veoma umirujuće - Lucas je

procijedio kroza zube kad se okrenuo i ljutito zaputio u drugom smjeru. - Podsjetit ću se da me silno poštuješ i da me smatraš podnošljivim kad mi sljedeći put budeš tvrdoglavo prkosila.

- Nikad ti nisam tvrdoglavo prkosila, milorde.- Ma je li? - Okrenuo se i zaputio natrag zau-

stavivši se točno ispred nje. - Sto je s onim što si večeras učinila? Nije li to bio čin prkosa? Neposluha?

Victoria se uspravila na stolici. - Pa, valjda bi se to moglo smatrati takvim ako bi netko želio

moje ponašanje prikazati u najgorem svjetlu, ali nikad nisam kanila -

- Barem budi tako iskrena i priznaj da si to učinila jer me voliš.

Victoria ga je naglo pogledala u oči, a u odaji je zavladala nepomična tišina. Trenutak je oklijevala, delikatno pročistila grlo i kimnula. - Posve si u pravu, milorde. Učinila sam to upravo iz tog razloga.

- Moj Bože, ne mogu vjerovati. - Lucas se na trenutak doimao zaprepaštenim, a zatim se sagnuo i povukao je na noge. - Reci to, Vicky. Nakon svega što sam večeras proživio, zaslužujem napokon čuti te riječi.

Drhtavo se nasmiješila. - Volim te. Volim te od samoga početka. Vjerojatno od one večeri kad smo se upoznali na zabavi Jessice Atherton.

- To je bio pravi razlog iz kojeg si mi večeras pojurila u pomoć, pravi razlog iz kojeg mi nisi dopustila da ubijem lady Rycott, premda je to zavrijedila. Voliš me. - Obavio je ruke oko nje i čvrsto je stegnuo uza se. - Moja najdraža ženo. Tako sam dugo čekao da te čujem kako to govoriš. Mislio sam da ću poludjeti od čekanja.

- Misliš li da će ikada doći trenutak kad ćeš i ti meni moći reći te riječi, Lucase? - Glas joj je bio prigušen uz njegov kućni ogrtač.

- Dragi Bože, volim te, Vicky. Mislim da sam to znao i one večeri kad sam te odveo u svratiste i vodio ljubav s tobom. Već sam tada

sigurno znao da nikad neću željeti neku ženu onako kako želim tebe. No sve je pošlo naopako narednoga dana kad sam ušao u staklenik i shvatio da ti je Jessica Atherton rekla zašto nas je upoznala. Samo sam mogao razmišljati o tome koliko mi je silno nau-dila. Želio sam napasti sve i svakoga. Znao sam da mi nakon toga nećeš vjerovati da te istinski volim.

- Tada nisam bila raspoložena za slušanje izjave ljubavi. Ali mogao si mi to kasnije reći, Lucase.

- Kasnije si bila previše zauzeta pričanjem o tome kako ćeš ljubazno pristati na formiranje poslovne suradnje sa mnom. Tako si se silno trudila našu vezu prikazati kao partnerstvo da sam postao očajan. Jedino što mi je u najmračnijim trenucima pružalo nadu bila je činjenica da nikad nisi skinula jantarni privjesak.

Doimala se iznenađenom. - Privjesak? Nikad ga nisam skinula jer je bilo trenutaka kad je to bilo jedino što mi je pružalo nadu.

- Sama si kriva jer si bila tako tvrdoglava - reče Lucas.

Victoria je dotaknula privjesak na svojim prsima. - Teško si mogao očekivati da ću ti reći da te volim nakon što sam saznala da si me oženio radi mojeg novca. Osim toga marljivo si se trudio staviti mi do znanja da nećeš nimalo popustiti kako ne bih iskoristila tvoju dobru narav i pokušala manipulirati tobom i kontrolirati te. Želio si moju predaju, Lucase.

- Možda te volim do ludila, draga moja, ali te također i razumijem, barem donekle. Ne bi se libila korištenja bilo kakve prednosti u našem malenom ratu, a ja ti to ne bih mogao zamjeriti. Izrazito te poštujem kao protivnika, ali bih daleko radije da mi budeš nježna žena, Vicky.

- Veoma lijepo rečeno, milorde. - Čvrsto ga je zagrlila. - O, Lucase, tako te volim.

Lucas ju je nježno poljubio. - Kad smo već na toj temi, ima nešto što bih želio razjasniti. Nisam te oženio radi tvojeg novca. Priznajem da sam ti iz tog razloga počeo udvarati, ali sam te na koncu oženio jer nisam mogao zamisliti sklapanje braka s nekom drugom ženom. Dobri Bože, ženo, morao sam biti zaljubljen u tebe. Zašto bih se inače dao vezati za ženu koja će mi gotovo sigurno pretvoriti život u niz katastrofa iz kojih ćemo se jedva izvlačiti?

- To je zacijelo sasvim točno. Nemojmo zaboraviti da si imao mogućnost izbora. Tu je bila savršena gospođica Pilkington kojoj si se mogao okrenuti u stisci.

Nježno ju je prodrmao. - Zar se ti to meni rugaš, curo?

- Nikada. Ni u snu se ne bih rugala svojemu mužu. Izrazito ga poštujem. - Podigla je glavu s njegova ramena, a oči su joj blistale. - Znači li to da ćeš me prestati koriti zbog večerašnjih postupaka?

- Nemoj izgledati tako zadovoljna sobom, gospo. Još nisam završio s tobom.

- Doista? Sto je sljedeće? Hoćeš li me odvući pred vojni sud? Hoće li mi skinuti moj čin i privilegije?

- Mislim - reče Lucas - da ću te jednostavno odvesti u krevet i skinuti ti spavaćicu. Tada ću voditi ljubav s tobom sve dok u potpunosti ne shvatiš koliko griješiš.

Victoria mu je obavila ruke oko vrata kad ju je podigao i odnio do kreveta. Nasmiješila mu se, napola zatvorivši oči. - To zvuči prekrasno.

Njegov je smijeh bio promukao od strasti dok ju je spuštao na raspremljen krevet. - Kao i obično, veoma se dobro slažemo u ovom području našega braka.

Skinuo je svoj kućni ogrtač i spustio se kraj nje, već posve spreman. Kratko je prtljao oko njezine spavaćice, a zatim ju je povukao na sebe. Jantarni je privjesak visio s njezina vrata dodirujući oštre dlačice na njegovim prsima.

- Reci mi opet da me voliš, Vickv.- Volim te. Uvijek ću te voljeti. - Obujmila

mu je lice dlanovima i poljubila ga sa svim emocijama svojega srca. - Ti si jedini muškarac na svijetu za kojeg sam se mogla udati. Koji bi drugi muškarac tijekom dana sa mnom raspravljao o učincima gnojiva, a u ponoć se penjao preko zida oko mojeg vrta kako bi me odveo u kockarnicu? Ti si jedinstven, Lucase. Sad mi opet reci da me nisi oženio samo radi mojega bogatstva.

Obuhvatio joj je glavu i privukao je kako bi je opet mogao poljubiti. - Zapravo nije važno zašto sam te oženio, moja Jantarna Damo. Tako sam se duboko zapleo u tvoju mrežu da se

nikad neću osloboditi. Volim te, Vickv. Pristat ću na sve moguće penjanje preko zidova, puzanje po izbojcima ili ponoćne pustolovine samo ako mi obećaš da ćeš me voljeti do kraja života.

- Svečano ti to obećavam, milorde.Dok se prepuštala njegovu poljupcu, Victoria

je shvatila da više ne vidi duhove u njegovim očima, već samo mjesečinu i ljubav, kao i strast koja će potrajati do kraja njihovih života.

Lucas se tijekom noći jednom probudio, svjestan poznatih bolova u nozi. Razmišljao je hoće li ustati i popiti čašicu porta, ali prije nego se uspio izvući iz kreveta, Victoria je stavila ruku na njegovo bedro i počela ga lagano masirati. Lucas je opet zatvorio oči i trenutak kasnije usnuo.

Idućeg je proljeća Lucas pošao u potragu za svojom ženom. Našao ju je, kao i obično, u stakleniku gdje je radila na slici neobičnog malenog ljiljana koji je nedavno primila iz Amerike.

Vratila se svojim akvarelima odmah kad je prethodnog mjeseca ustala nakon porođaja. Rekla je da ju je uvelike nadahnula činjenica da je bilo rasprodano prvo izdanje knjige Upute o metodama koje jamče stvaranje prelijepog cvjetnog vrta velečasnog VVortha, te se već tiskalo drugo izdanje.

Vikar je odlučno tvrdio da su ilustracije, što ih je izradila i ručno obojila lady Victoria Stonevale, osigurale takav uspjeh knjige. Jedva

je čekao da počne raditi na drugoj knjizi, ovoga puta o temi egzotičnih biljaka u privatnim vrtovima.

Radosno gugutanje bebe dočekalo je Lucasa dok je prolazio između raskošnih egzotičnih biljaka. Zastao je kraj zipke postavljene kraj štafelaja i nasmiješio se svojem zdravom sinčiću. Beba se doimala nekako simboličnom za imanje Stonevale koje se sad izvrsno razvijalo.

Vrtovi oko velike kuće raskošno su cvali, a polja iza njih bila su bujna i zelena, obećavajući izvrsnu žetvu. Ovo će biti dobra godina za Stonevale, prva od mnogih, zarekao se Lucas.

Sagnuo se i poljubio svoju ženu, koja je kistom miješala boje, i opazio narančastu mrlju na njezinu nosu.

- Sto to imaš, Lucase? - pitala je pogledavši knjigu u kožnom uvezu što ju je držao.

- Maleni dar, gospo. Dao sam za tebe uvezati primjerak tvoje knjige.

Porumenjela je od ushićenja kad je posegnula za njom. - To baš nije moja knjiga, znaš. To je knjiga velečasnog VVortha.

- Otkrit ću ti malenu tajnu, draga moja. Tvoja teta Cleo kaže da ljudi kupuju knjigu radi prekrasnih ilustracija jednako kao i radi vikarovih sjajnih rasprava o vrtlarstvu.

Victoria je proučavala knjigu i prelazila rukom po koži.

- O, ne bih rekla.- To je čista istina.- Hvala ti, Lucase. - Pogledala ga je, a u

njezinim se očima vidjela ljubav. - Teta Cleo je

u jednome imala pravo. Doista imaš smisla za pronalaženje darova za mene koje si nikad ne bih mogla sama kupiti.

Nasmiješio se na svoj spori način. - A ti si meni, ljubavi moja, dala daleko više od onoga što sam očekivao kad sam krenuo u lov na nasljednicu.

- Znaš li - promrmljala je dotaknuvši privjesak na svojim prsima - da mislim kako je već vrijeme da se Jantarni Vitez i njegova Dama opet u ponoć pojave na zemljama Stonevalea.

Lucas je zastenjao. - A tek je mjesec dana da si ustala iz kreveta nakon porođaja. Zaboravi, ljubavi. - Značajno je pogledao svojega sina. - Osim toga, ovih dana imaš drugog posla u ponoć.

- Pa, možda ne noćas, imaš pravo. A možda ni sutra. Ali uskoro. - Nasmijala se, a oči su joj blistale. - Znaš kako mi voliš ugađati, Lucase.

- Zašto se - pitao je kad joj je nježno poljubio usta - još uvijek pitam tko se od nas dvoje predao?

Victorijin se odgovor izgubio u poljupcu, poljupcu koji je obećavao cijeli život veličanstvenih ponoći.