269
Naslov izvornika Amanda Quick THE PAID COMPANION Copyright © 2004 by Jayne Ann Krentz AMANDA QUICK Prevela: Vesna Valenčić couma Biblioteka Leo Uredio Leonardo Marušić Prevela s engleskoga Vesna Valenčić Lektorirala i korigirala Branka Perković-Jardas Nakladnik LEO-COMMERCE d.o.o., Rijeka - Zagreb Tel. 051/625-476 01/615- 0320 Zastupnik za BiH 1

Amanda Quick- Placena Pratilja

  • Upload
    kristina

  • View
    6.437

  • Download
    54

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Neusporediva spisateljica Quick ponovno je stvorila sjajan roman, smjestivši ga u prvu polovicu 19. stoljeća. Roman o hladnom poslovnom sporazumu koji prerasta u nešto daleko toplije...Grofu od St. Merryna treba žena. Njegove su namjere čisto praktične - jednostavno želi razumnu i prikladno ljupku osobu koja će u visokom društvu nekoliko tjedana glumiti njegovu zaručnicu. Želi se baviti važnijim stvarima, a lažna će zaručnica držati podalje one koje love muža, pa će se on moći posvetiti svojim ...

Citation preview

Naslov izvornika Amanda Quick THE PAID COMPANIONCopyright © 2004 by Jayne Ann Krentz

AMANDA QUICK

Prevela: Vesna ValenčićcoumaBiblioteka LeoUredioLeonardo MarušićPrevela s engleskogaVesna ValenčićLektorirala i korigiralaBranka Perković-JardasNakladnikLEO-COMMERCE d.o.o., Rijeka - Zagreb Tel. 051/625-476 01/615-0320Zastupnik za BiHLEO-COMMERCE d.o.o. Pilanska 1 BANJA LUKA Tel. 051/345-160 063/998-431Priprema za tisakLEO-COMMERCE d.o.o.Tiskano u Hrvatskoj u lipnju 2007.

1

CIP - Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica RijekaUDK 821.111(73)-31=163.42KRENTZ, Javne AnnPlaćena pratilja / Amanda Quick ; <prevela Vesna Valenčić>. - Rijeka : Leo-commerce, 2007.Prijevod djela: The paid companion. ISBN 978-953-218-165-4

ZAHVALEDugujem svoju zahvalnost Catherine Johns, bivšoj kustosici zaduženoj za rimsko-britansku zbirku u Britanskom muzeju, te Donaldu M. Bailevju -ponovno - ovoga puta za fascinantne djeliće informacija o izgubljenim rijekama Londona. Za bilo koju grešku odgovorna sam, naravno, isključivo ja, ali budući da su to izgubljene rijeke, možda nitko nikad neće opaziti moje pogreške.

2

Plaćena pratiljaPR0LOG

Arthur Lancaster, grof od St. Merryna, sjedio je ispred pucketave vatre u svojem klubu, ispijajući čašu izvrsnog porta i čitajući novine, kad je primio vijest da je njegova zaručnica pobjegla s drugim muškarcem.- Rečeno mi je da se mladi Burnlev ljestvama popeo do njezina prozora i pomogao gospođici Juliani da siđe do kočije. - Bennett Fleming je spustio svoje nisko, krupno tijelo u naslonjač nasuprot Arthuru i posegnuo za bocom porta. - Zaputili su se na sjever, prema svim pričama. Nema sumnje da idu u Gretna Green. Julianin otac je upravo krenuo za njima, ali njegova je kočija stara i spora.U prostoriji je zavladala tišina. Svi su razgovori prekinuti. Niti jedan papir nije šušnuo; niti jedna čaša nije se pomaknula. Bila je gotovo ponoć i klub je bio pun. Činilo se da su se svi muškarci u blizini ukočili u svojim naslonjačima, silno se trudeći prisluškivati razgovor što se odvijao ispred kamina.Arthur je uzdahnuo, presavio svoje novine, odložio gdje je vjetrom nošena kiša mahnito udarala po staklima.- Bit će sretni ako prijeđu petnaestak kilometara po ovoj oluji - reče.Kao i svaka riječ što ju je te večeri izgovorio, primjedba je postala dio legende o St. Merrvnu... Tako je hladnokrvan da je na vijest o bijegu svoje zaručnice s drugim muškarcem samo komentirao loše vremenske prilike.Bennett je na brzinu ispio dio svojega porta, a potom je slijedio Arthurov pogled do prozora. -Mladi Burnlev i gospođica Juliana imaju izvrsnu kočiju i snažne, odmorne konje. - Pročistio je grlo. -Teško da će ih damin otac uhvatiti, ali jedan muškarac na dobrom konju mogao bi ih sustići.U posvemašnjoj tišini, iščekivanje se doimalo opipljivim. St. Merrvn je neosporno bio taj muškarac, a svi su znali da se u njegovoj konjušnici nalazi nekoliko doista vrhunskih konja. Svi su napeto čekali hoće li grof odlučiti poći u potjeru za odbjeglim parom.Arthur je ležerno ustao i uzeo napola praznu bocu porta. - Znaš, Bennette, čini mi se da večeras patim od ekstremnog osjećaja dosade. Mislim da ću poći pogledati događa li se štogod zanimljivo u prostoriji za kartanje.Bennettove su se obrve naglo podigle prema proćelavom tjemenu. - Ti nikad ne kockaš. Nebrojeno sam te puta čuo kako tvrdiš da je nelogično kladiti se na bacanje kockica ili karte što ih netko ima u ruci.- Večeras imam osjećaj da ću biti neobično sretne ruke. - Arthur se zaputio prema prostoriji za kartanje.Plaćena pratilja9crte lica iskrivile su se od zabrinutosti kad je ustao, uzeo čašu porta i požurio za grofom.- Znaš li - Arthur reče na pola puta kroz neprirodno tihu prostoriju - čini mi se da sam prilično loše računao kad sam Grahama zamolio za ruku njegove kćeri.- Doista? - Bennett je s nelagodom pogledao Arthura, kao da očekuje da će na njemu opaziti znakove groznice.- Da. Vjerujem da ću, kad sljedeći put odlučim potražiti ženu, projektu prići na više logičan način, baš kao što bih učinio s jednom od svojih investicija.

3

Bennett je iskrivio lice u grimasu, svjestan da njihova publika još uvijek pozorno sluša svaku Arthurovu riječ. - Kako, za ime svijeta, kaniš primijeniti logiku na traženje odgovarajuće supruge?- Mislim da se osobine što bi ih trebala imati supruga ne razlikuju od onih što ih čovjek očekuje kod plaćene pratilje.Bennett se zagrcnuo gutljajem porta. - Pratilje?- Samo pomnije razmisli o tome. - Arthur je nagnuo bocu nad svoju čašu. - Idealna pratilja je dobro odgojena i dobro obrazovana dama koja posjeduje neokaljan ugled, čvrste živce, te blage i skromne karakteristike kad je riječ o njezinu ponašanju i odijevanju. Nisu li to upravo one specifikacije što bi ih čovjek iznio kad bi opisivao savršenu suprugu?- Plaćena pratilja je, prema definiciji, siromašna i sama na svijetu.- Naravno da je siromašna i bez izvora prihoda. -Arthur slegne ramenima. - Zašto bi inače tražila tako10Amanda Quick- Većina bi džentlmena radije uzela suprugu koja im može donijeti bogatstvo ili nekakvo imanje -naglasi Bennett.- Ah, ali tu sam ja u velikoj prednosti, nije li tako?- Arthur zastane na vratima prostorije za kartanje i pogledom preleti po zauzetim stolovima. - Bez lažne skromnosti, ja sam odvratno bogat i iz dana u dan postajem bogatiji. Nije mi potrebna imućna supruga.Bennett se zaustavio kraj njega i nevoljko priznao:- Istina.- Jedna od velikih prednosti kod plaćenih pratilja je upravo njihovo siromaštvo - nastavi Arthur. - To ih čini prikladno zahvalnima za svaki ponuđeni posao, shvaćaš.- Hm. Nisam razmišljao o tome. - Bennett je popio još malo porta i polako spustio čašu. - Mislim da mi postaje jasan tvoj način rezoniranja.- Za razliku od zaštićenih, romantičnih mladih dama, čije su poimanje ljubavi Byron i romani Minerva Pressa žalosno iskvarili, plaćene pratilje moraju, iz nužde, biti daleko praktičnije. Na teži su način naučile kako svijet može biti okrutan.- Nema sumnje.- Dakle, iz toga slijedi da tipična pratilja ne bi bila sklona ponašanju zbog kojega bi izgubila svoj položaj. Čovjek bi mogao očekivati, primjerice, da takva dama ne bi pobjegla s drugim muškarcem neposredno prije vjenčanja.- Možda je riječ o portu, ali čini mi se da govoriš posve razumno. - Bennett se namrštio. - No, kako bi čovjek mogao naći suprugu sa svim vrlinama plaćenePlaćena pratilja11- Fleming, razočarao si me. Odgovor na to pitanje posve je očit. Kad bi čovjek želio izabrati tako uzornu suprugu, obratio bi se agenciji koja zapošljava pratilje, jasno. Čovjek bi razgovarao s nizom kandidatkinja i potom izabrao.Bennett je trepnuo. - Agenciji?'- Kako bi mogao pogriješiti? - Arthur kimne sam sebi. - Trebao sam se toga sjetiti prije nekoliko mjeseci. Samo pomisli koliko bih problema izbjegao.

4

- Ovaj, pa -- Ako bi me ispričao, mislim da se pojavilo slobodno mjesto za stolom u kutu.- Igrat će se u velike uloge - upozori ga Bennett. - Jesi li posve siguran -No, Arthur više nije obraćao pozornost na njega. Prešao je prostoriju i sjeo za kartaški stol.Kad je nekoliko sati kasnije ustao, bio je bogatiji za nekoliko tisuća funti. Činjenica da je grof prekršio svoje željezno pravilo protiv klađenja, i te noći osvojio popriličan iznos novca, bila je još jedan aspekt legende o St. Merrvnu.Prva svjetlost sive, kišovite zore baš se počela pojavljivati iznad krovova kad je Arthur otišao iz kluba. Ušao je u kočiju što ga je čekala i odvezla natrag do velike, sumorne kuće u Rain Streetu. Otišao je ravno u krevet.U devet i trideset idućeg jutra probudio ga je njegov postariji batler, obavijestivši ga da je otac njegove zaručnice pronašao svoju kćer u nekom svra-tištu gdje je dijelila sobu sa svojim naočitim mladim spasiteljem.12Amanda Quickspasio ugled mlade dame. Bijesni je otac odlučio da se par smjesta mora vjenčati, uz posebnu dozvolu.Arthur je pristojno zahvalio sluzi na tim vijestima, okrenuo se i odmah ponovno zaspao.Plaćena pratilja13PROLOGElenoraElenoru Lodge su o smrti njezina očuha obavijestila dva muškarca kojima je, zbog loše poslovne investicije, pripao sav njegov imetak. Stigli su pred njezina vrata u tri sata poslije podne.- Samuel Jones se srušio mrtav od kapi kad je saznao da je posao s rudnikom propao - obavijestio ju je jedan od muškaraca iz Londona, bez ikakva traga suosjećanja.- Ova kuća, sve što se u njoj nalazi i zemljište odavde do potoka, sve to sada pripada nama -objavio je drugi vjerovnik, mašući papirima na kojima se nalazio potpis Samuela Jonesa.Prvi je čovjek škiljio prema malenom zlatnom prstenu što ga je Elenora nosila na malom prstu. -Pokojnik je na popis dobara kojima jamči za zajam uključio vaš nakit i svu osobnu imovinu, uz izuzetak vaše odjeće.Drugi je vjerovnik palcem pokazao krupnog muškarca koji je stajao iza njih i postrance. - Ovo je14Amanda QuickOn je ovdje kako bi pazio da iz kuće ne odnesete ništa vrijedno.Zdepast muškarac sive kose koji je pratio vjerovnike Samuela Jonesa imao je tvrde, oprezne oči. Nosio je zaštitni znak snagatora iz Bow Streeta: palicu.Elenora je stajala pred trojicom muškaraca agresivna izgleda, svjesna činjenice da cu se njezina domaćica i sluškinja tjeskobno stisnule u predvorju iza nje. Pomislila je na momke u konjušnici i ljude koji su radili u vrtovima i na farmi. Dobro je znala da malo što može učiniti kako bi ih

5

zaštitila. Njezina je jedina nada bila da te ljude uvjeri da bi bilo glupo otpustiti osoblje.- Zacijelo znate da ovo imanje donosi veoma dobar prihod - rekla je.- Tako je, gospođice Lodge. - Prvi se vjerovnik zanjihao na petama, veoma zadovoljan. - Samuel Jones je to jasno rekao, doista.Drugi je čovjek pogledom preletio uredno održavane površine. - Ovo je odista veoma lijepa farma.- Onda će vam također biti jasno da je jedini razlog iz kojeg je ovo imanje dragocjeno činjenica da su ljudi koji obrađuju zemlju i održavaju kuću izrazito vješti i vrijedni. Bilo bi ih nemoguće zamijeniti. Ako bilo koga od njih otpustite, mogu vam obećati da će za nekoliko mjeseci usjevi propasti i vrijednost kuće će se smanjiti.Dva su se vjerovnika namrštila. Očito niti jedan od njih nije razmišljao o problemu posluge i radnika. Čupave obrve snagatora uzdigle su se na tuPlaćena pratilja15Ali ništa nije rekao. Zašto bi, pomislila je. Poslovni dio ovoga nema nikakve veze s njim.Dva su se vjerovnika prešutno sporazumjela. Prvi je pročistio grlo.- Vaše će osoblje ostati - reče. - Već smo dogovorili prodaju imanja, a novi je vlasnik jasno rekao kako želi da sve ostane isto.- Uz izuzetak vas, naravno, gospođice Lodge. -Drugi je vjerovnik kimao glavom, držeći se važno. -Novi vas vlasnik neće trebati.Elenorina je napetost malo popustila. Ljudi koji rade za nju bit će sigurni. Sad se mogla pozabaviti vlastitom budućnošću.- Zacijelo ćete mi dati vremena za pakiranje odjeće- hladno je rekla.Činilo se da niti jedan od dvojice vjerovnika nije uočio prijezir u njezinu glasu. Jedan je izvadio sat iz džepa.- Imate trideset minuta, gospođice Lodge. -Glavom je pokazao krupnog muškarca iz Bow Streeta.- Gospodin Hitchins će ostati uz vas dok se pakirate, kako bi pazio da ne ukradete srebrninu. Kad budete spremni za odlazak, jedan od farmera odvest će vas do sela i ostaviti u svratištu. Sto ćete nakon toga, to je vaša stvar.Elenora se dostojanstveno okrenula i našla se pred uplakanom domaćicom i uzrujanom sluškinjom.U glavi joj se vrtjelo zbog takve katastrofe, ali je znala da se ne smije slomiti pred njima. Objema je uputila smiješak za koji se nadala da izgleda umiru-juće.16Amanda Quickčule, ostat ćete na svojim radnim mjestima, a i muškarci će zadržati svoje poslove.Domaćica i sluškinja prestale su plakati, spustivši rupčiće s lica. Obje su malaksale od olakšanja.- Hvala vam, gospođice Elenora - šapnula je domaćica.Elenora ju je potapšala po ramenu i požurila prema stubištu. Nastojala je ignorirati snagatora opaka izgleda koji joj je bio za petama.

6

Hitchins je stao odmah iza vrata spavaće sobe, sklopivši ruke iza leđa i raširivši noge. Promatrao je kako ispod kreveta izvlači veliku škrinju.Pitala se što bi rekao kad bi ga obavijestila da je on jedini muškarac koji je ikad zakoračio u njezinu spavaću sobu.- Ovo je bila putna škrinja moje bake - rekla mu je, podigavši poklopac kako bi vidio praznu unutrašnjost. - Bila je glumica. Njezino je umjetničko ime bilo Agatha Knight. Kad se udala za mojega djeda, u obitelji je nastala strašna gužva. Takav skandal. Moji su pradjed i prabaka prijetili da će razbaštiniti mojega djeda. No na kraju su bili prisiljeni prihvatiti situaciju. Znate kako je to s obiteljima.Hitchins je nešto progunđao. Ili nije imao nikakva iskustva s obitelji, ili mu je njezina osobna povijest bila krajnje dosadna. Vjerojatno ovo drugo.Usprkos Hitchinsovoj nezainteresiranosti za razgovor, nastavila je bez prestanka brbljati dok je izvlačila odjeću iz ormara. Željela mu je odvući pozornost. Nije htjela da se zainteresira za staru putnu škrinju.Plaćena pratilja17je njezina majka nastupala na pozornici. Cijeli se život nastojala iskupiti za zloglasnu bakinu karijeru.Hitchins je pogledao na sat. - Imate još deset minuta.- Hvala vam, gospodine Hitchins. - Ukočeno se nasmiješila. - Veoma ste uslužni.Čovjek je bio imun na sarkazam. Nema sumnje da ga je često susretao u svojem poslu.Elenora je otvorila ladicu i izvadila hrpu uredno složenog rublja. - Možda biste željeli skrenuti pogled, gospodine.Hitchins je bio toliko pristojan da nije zurio u njezinu potkošulju i spavaćicu. No kad je posegnula za malenim satom na noćnom ormariću, njegova su se usta stisnula.- Ne smijete uzeti ništa osim svoje odjeće, gospođice Lodge - rekao je i odmahnuo glavom.- Da, naravno. - Toliko o pokušaju da krišom uzme sat. Šteta. Možda bi u zalagaonici za njega dobila nekoliko funti. - Kako sam mogla zaboraviti?Spustila je poklopac i brzo ga zaključala, a kralježnicom joj je prostrujao osjećaj olakšanja. Hitchins nije pokazao nimalo zanimanja za staru kazališnu škrinju njezine bake.- Kažu mi da izgledam baš kao i ona kad je bila moje dobi - rekla je razgovornim tonom.- Tko bi to bio, gospođice Lodge?- Moja baka, glumica.- Ma nemojte. - Hitchins je slegnuo ramenima. -Jeste li spremni?- Da. Vjerujem da ćete ovo odnijeti dolje za mene?18Amanda QuickHitchins je podigao škrinju i odnio je do predvorja. Vani ju je ukrcao u farmerova kola.Jedan od vjerovnika stao je Elenori na put kad se zaputila za Hitchinsom.- Onaj maleni zlatni prsten na vašoj ruci, ako nemate ništa protiv, gospođice Lodge - oštro je rekao.- Doista.

7

Uspjela je precizno odrediti trenutak tako da je skinula prsten i ispustila ga baš kad je vjerovnik ispružio ruku kako bi ga uzeo. Zlatni je kolut pao na pod.- Prokletstvo. - Neugodni se čovječuljak sagnuo kako bi uzeo prsten.Dok je on bio sagnut u parodiji nezgrapnog naklona, Elenora je odlučno prošla kraj njega i spustila se stubama. Agatha Knight je uvijek naglašavala važnost dobro izvedenog izlaska.Hitchins joj je, neočekivano promijenivši ponašanje, pomogao da sjedne na tvrdu, drvenu klupu farmerskih kola.- Hvala vam, gospodine - promrmljala je. Smjestila se na klupici graciozno i samosvjesno, kao da je ušla u otmjenu kočiju.U Hitchinsovim se očima pojavio izraz divljenja.- Želim vam sreću, gospođice Lodge. - Pogledao je prema stražnjem dijelu kola gdje se škrinja doimala osobito velikom. - Jesam li spomenuo da je moj ujak u svojim mladim danima putovao s glumačkom družinom?Ukočila se. - Ne, niste.- Imao je škrinju veoma sličnu vašoj. Rekao je daPlaćena pratilja19držao nekoliko neophodnih stvari za slučaj da mora na brzinu napustiti neko mjesto.Progutala je slinu. - Moja mi je baka dala isti savjet.- Vjerujem da ste ga poslušali, gospođice Lodge?- Da, gospodine Hitchins, jesam.- Snaći ćete se vi, gospođice Lodge. Imate smjelosti. - Namignuo je, dotaknuo šešir i vratio se natrag do svojih poslodavaca.Elenora je duboko udahnula. Potom je naglo otvorila suncobran i podigla ga kao da je riječ o bojnom stijegu. Kola su se pokrenula.Nije se osvrnula prema kući u kojoj se rodila i gdje je provela cijeli svoj život.Smrt njezina očuha nije ju osobito iznenadila, niti ju je ožalostila. Imala je šesnaest godina kad je Samuel Jones oženio njezinu majku. Provodio je veoma malo vremena na selu, preferirajući London i svoje beskonačne investicijske pothvate. Nakon što je prije tri godine umrla njezina majka, veoma se rijetko pojavljivao.Takvo je stanje stvari sasvim odgovaralo Elenori. Jones joj se nije sviđao i više je voljela da ga nema u blizini. Ali naravno, to je bilo prije nego je otkrila da je njegov odvjetnik uspio prebaciti ostavštinu njezine bake, koja je uključivala kuću i okolno imanje, pod Jonesovu kontrolu.A sad je ostala bez svega.Pa, ne baš svega, pomislila je s mračnim zadovoljstvom. Vjerovnici Samuela Jonesa nisu znali za zlatni broš s biserima njezine bake i odgovarajuće naušnice skrivene u lažnom dnu škrinje.KNJIŽNICA Z E L i N AAmanda Quickse njezina majka udala za Samuela Jonesa. Agatha je taj dar zadržala u tajnosti, a Elenori je rekla neka broš i naušnice sakrije u škrinju, te neka nikomu ne govori o tome, čak ni svojoj majci.Očito je Agathina intuicija po pitanju Jonesa bila posve ispravna.

8

Dva vjerovnika također nisu znala za dvadeset funti u banknotama, isto tako skrivenih u škrinji. Zadržala je taj novac nakon prodaje usjeva, a spremila ga je kraj nakita kad je shvatila da će Jones uzeti svaki novčić od žetve kako bi ga uložio u rudnik.Sto je tu je, pomislila je. Mora misliti na budućnost. Njezina je sreća svakako krenula nizbrdo, ali barem nije posve sama na svijetu. Zaručena je za finog džentlmena. Znala je da će Jeremv Clyde požuriti k njoj kad čuje kakva ju je nevolja snašla. Sigurno će inzistirati da se vjenčanje obavi ranije.Da, doista, za mjesec dana ili nešto više ovaj će užasni incident biti iza nje. Bit će udana žena i imati novo kućanstvo kojim će upravljati. Ta ju je pomisao veoma razvedrila.Ako postoji neka vještina u kojoj se ističe, onda je to organiziranje i nadziranje nebrojenih poslova potrebnih za održavanje urednoga kućanstva i uspješne farme. Snalazila se u svemu, od dogovaranja profitabilne prodaje ljetine do vođenja računa, nadziranja popravaka koliba, zapošljavanja posluge i nadničara, te pripremanja lijekova u pecari.Bit će izvrsna supruga Jeremvju, mada to sama kaže.Plaćena pratilja21X- * *Jeremv Clyde je kasnije te večeri galopom stigao u dvorište svratišta, baš dok je Elenora ženi vlasnika svratišta govorila koliko je važno da plahte na njezinu krevetu budu svježe oprane.Kad je pogledala kroz prozor i vidjela tko je stigao, Elenora je prekinula lekciju i požurila dolje.Pošla je ravno u Jeremvjev zagrljaj.- Najdraža. - Jeremy ju je na brzinu zagrlio, a zatim ju je nježno odmaknuo od sebe. Na njegovu se privlačnom licu vidjela velika zabrinutost. - Došao sam čim sam čuo vijest. Kako užasno za tebe. Vjerovnici tvojeg očuha uzeli su sve? Kuću? Cijelo imanje?Uzdahnula je. - Bojim se da jesu.- To je strašan udarac za tebe, draga moja. Ne znam što bih rekao.No, pokazalo se da Jeremy ipak ima nešto veoma važno reći. Trebalo mu je nešto vremena da prijeđe na stvar, a u uvodu je izjavio da mu je srce slomljeno jer joj to mora reći, ali da zapravo nema drugog izbora.Sve se svodilo na veoma jednostavnu činjenicu: budući da je ostala bez svojeg naslijeđa, bio je prisiljen odmah prekinuti njihove zaruke.Odjahao je nešto kasnije, otišavši jednako brzo kao što je i došao.Elenora se popela stubama do svoje malene sobe i poslala po bocu najjeftinijeg vina u svratištu. Kad su joj ga donijeli, zaključala je vrata, zapalila svijeću i22Amanda QuickDugo je ondje sjedila, zureći u noć, ispijajući loše vino i razmišljajući o svojoj budućnosti.Sad je doista posve sama na svijetu. To je bila neobična i uznemirujuća misao. Njezin je uredan, dobro planiran život okrenut naglavce.Prije samo nekoliko sati njezina se budućnost doimala tako jasnom i vedrom. Jeremv se nakon vjenčanja namjeravao preseliti u njezinu kuću.

9

Gajila je ugodnu viziju sebe kao njegove supruge i životne partnerice; viziju u kojoj je ona upravljala kućom, odgajala njihovu djecu i nastavila nadzirati farmerske poslove. Sad se taj blještavi mjehurić sna rasprsnuo.No, veoma kasno te noći, nakon što se boca vina gotovo ispraznila, shvatila je da je sad slobodna onako kako još nikad u životu nije bila slobodna. Prvi put otkako zna za sebe, prema nikome nema nikakvih obveza. Nikakvi zakupci ili sluge ne ovise o njoj. Nikomu nije potrebna. Nema nikakvih korijena, nikakvih veza, nema doma.Nema nikoga komu bi bilo stalo kad bi došla na zao glas ili povlačila ime Lodge kroz blato golemog skandala, baš kao što je učinila njezina baka.Dobila je priliku da za sebe osmisli nov životni put.Na blijedoj svjetlosti novog praskozorja na trenutak je ugledala blještavu viziju veoma drukčije budućnosti što će je stvoriti.To će biti budućnost u kojoj će se osloboditi uskogrudnih, strogih pravila koja tako ograničavaju kad čovjek živi u malenom selu; budućnost u kojoj će kontrolirati vlastitu imovinu i vlastita financijska sredstva.Plaćena pratilja23činiti stvari kakve nikad ne bi mogla činiti u svojem starom životu. Možda će si čak dopustiti one jedinstveno stimulativne užitke za koje ju je baka uvjeravala da se mogu naći u naručju pravog muškarca.Ali neće morati platiti cijenu što je većina žena njezina društvenog položaja plaća za upoznavanje tih užitaka, obećala je sebi. Neće se morati udati. Na kraju krajeva, više nema nikoga tko bi patio ako ona uništi svoj dobar glas.Da, ta će nova budućnost doista biti veličanstvena.Samo mora naći način da osigura financijska sredstva za sebe.24Amanda Quickmm1Odvratno, smrtno blijedo lice pojavilo se odjednom, materijalizirajući se iz dubina neprobojne tmine poput nekog demonskog čuvara koji štiti zabranjene tajne. Svjetlost fenjera prosula je paklenski bljesak po golom, zurećem licu.Čovjek u malenom čamcu vrisnuo je kad je ugledao čudovište, ali nitko ga nije mogao čuti.Njegov je krik užasa odjekivao od drevnih kamenih zidina što su ga okruživale u prolazu vječne noći. Trgnuo se od šoka i iznenađenja, a to je utjecalo na njegovu ravnotežu. Zateturao je, pa se maleni čamac u kojem je putovao opasno zanjihao na struji crne vode.Srce mu je lupalo. Odmah ga je oblio hladan znoj. Prestao je disati. Refleksno je stegnuo dugu motku kojom je maleno plovilo usmjeravao uzvodno, nastojeći uspostaviti ravnotežu.Srećom, kraj motke čvrsto se ukopao u dno, umirivši čamac dok su zamirali posljednji odjeciPlaćena pratilja25Ponovno je zavladala sablasna tišina. Uspio je opet disati. Zurio je u glavu malo veću od ljudske, a ruke su mu se još uvijek tresle.

10

To je bio samo još jedan od drevnih klasičnih kipova što su ležali poput mnogih raskomadanih tijela tu i tamo duž obala podzemne rijeke. Kaciga na glavi značila je da se radi o liku Minerve.Premda to nije bio prvi takav kip na koji je naišao tijekom ovog neobičnog putovanja, zasigurno ga je najviše uzrujao. Stvar je doista podsjećala na odsječenu glavu koju je netko nemarno bacio u blato kraj rijeke.Ponovno je zadrhtao, čvršće stegnuo motku i snažno gurnuo. Ljutila ga je vlastita reakcija na glavu kipa. Što mu je? Ne smije dopustiti da se njegovi živci tako lako uznemiravaju. Mora ispuniti sudbinu.Maleni je čamac kliznuo naprijed, klizeći kraj mramorne glave.Plovilo je stiglo do još jednog zavoja rijeke. Svjetlost fenjera otkrila je jedan od niskih mostića u obliku luka koji su premošćivali rječicu na nekoliko mjesta. Nikamo nisu vodili, već su završavali kod zidina tunela. Čovjek se lagano sagnuo kako ne bi udario glavom u mostić.Kad su se izgubili posljednji ostaci užasa, vratilo se uzbuđenje. Sve je bilo baš onako kako je njegov prethodnik opisao u svojem dnevniku. Izgubljena rijeka doista postoji, vijuga ispod grada, tajni vodeni put što je prije mnogo stoljeća pokriven i zaboravljen.Autor dnevnika zaključio je da su Rimljani, koji nikad nisu propuštali potencijalni građevinski26Amanda Quicki graditi na njoj. Dokazi o njihovim zidarskim radovima vidjeli su se tu i tamo na svjetlosti fenjera. Na drugim je mjestima podzemni tunel kroz koji je rijeka prolazila bio nadsvođen u srednjovjekovnom stilu.Nema sumnje da je ograđena voda djelovala kao nepoznata kanalizacija velikoga grada iznad nje, noseći oborinske i otpadne vode do Temze. Smrad je bio odvratan. Ovdje, na mjestu vječne noći, bilo je tako tiho da je mogao čuti brzanje štakora i drugih glodavaca po uskim obalama.Sad više nije daleko, pomislio je. Ako su upute u dnevniku točne, uskoro će naići na kamenu kriptu koja obilježava ulaz u tajni podzemni laboratorij njegova prethodnika. Svim se srcem nadao da će ondje naći neobičan stroj, ostavljen prije tako mnogo godina.Čovjek koji je ovamo dolazio prije njega bio je prisiljen odustati od veličanstvenog projekta jer nije mogao odgonetnuti posljednju veliku zagonetku uklesanu u drevni kamen. Ali čovjek u čamcu znao je da je uspio u onome u čemu je njegov prethodnik zakazao. Uspio je dešifrirati upute starog alkemičara. Bio je siguran da može dovršiti posao.Bude li imao toliko sreće da nađe napravu, još uvijek mu predstoji mnogo posla prije nego je stavi u pogon. Još mora pronaći nestalo kamenje i riješiti se dvojice staraca kojima su poznate tajne prošlosti. Ali u tome nije očekivao veće poteškoće.Informacije su ključ uspjeha, a on je znao kako doći do te robe. Kretao se u društvu, pa ima nekoliko korisnih veza u tom svijetu. No, također je nastojaoPlaćena pratilja27i bordelima gdje su gospoda iz visokog društva odlazila u potragu za zabranjenim užicima. Otkrio je da su takva mjesta bogati izvori glasina i tračeva.

11

Postoji samo jedna osoba koja zna dovoljno da bi mogla shvatiti što on namjerava, ali ona neće biti problem. Njezina velika slabost bila je ljubav prema njemu. Uvijek je uspijevao njezinu ljubav i povjerenje iskoristiti kako bi njome manipulirao.Ne, ako noćas nađe napravu, ništa ga neće spriječiti da ostvari svoju sudbinu.Njegovog su prethodnika proglasili luđakom i nisu mu priznavali genijalnost. Ali ovog će se puta situacija razvijati na posve drukčiji način.Kad dovrši konstrukciju smrtonosne naprave i demonstrira njezinu golemu destruktivnu energiju, cijela će Engleska, zapravo, cijela će Europa biti prisiljena pozdraviti novog Newtona u svojoj sredini.28Amanda Quickmm2- Ona neće odgovarati. Previše je plaha. Previše krotka. - Arthur je gledao kako se vrata zatvaraju za ženom koju je upravo ispitao. - Mislim da sam vam jasno stavio do znanja da želim damu s duhom i određenim dostojanstvom. Ne tražim tipičnu vrstu plaćene pratilje. Uvedite drugu.Gospođa Goodhew razmijeni pogled sa svojom poslovnom partnericom, gospođom Willis. Arthur je osjećao da su obje već počele gubiti strpljenje. Tijekom proteklih sat i pol razgovarao je sa sedam kandidatkinja. Niti jedna od plahih, žalosno zapuštenih žena u ponudi Agencije Goodhew i VVillis nije se niti približila tomu da bude potencijalna pretendentica na položaj što ga je nudio.Gospođi Goodhevv i gospođi VVillis nije zamjerao njihovu sve očitiju obeshrabrenost. Ali on nije bio samo obeshrabren. Bio je očajan.Gospođa Goodhew pročisti grlo, prekriži svojePlaćena pratilja29pogleda Arthura. - Milorde, žao mi je što moram reći da smo iscrpile naš popis prikladnih kandidatkinja.- Nemoguće. Mora postojati još netko. - Mora postojati još neka kandidatkinja. Cijeli njegov plan ovisi o pronalaženju prave žene.Gospođa Goodhew i gospođa VVillis ljutito su ga promatrale iza svojih jednakih pisaćih stolova. Obje su bile impresivne žene. Gospođa Goodhew je bila visoka i grandioznih proporcija, s licem koje bi se moglo nalaziti na drevnom novčiću. Njezina je suradnica bila mršava i oštra poput škara.Obje su bile nenapadno, ali skupo odjevene. U njihovoj je kosi bilo dovoljno sijedih vlasi, a u očima se vidjelo mnogo iskustva.Natpis na ulaznim vratima obavještavao je zainteresirane da Agencija Goodhevv i VVillis već više od petnaest godina ugledne osobe opskrbljuje plaćenim pratiljama i guvernantama. Činjenica da su te dvije žene osnovale agenciju i tijekom tog razdoblja upravljale njome uz vidljiv profit svjedoči o njihovoj inteligenciji i dobrom smislu za posao.Arthur je proučavao njihove odlučne izraze lica i razmišljao o svojim opcijama. Prije nego je došao ovamo, posjetio je druge dvije agencije koje su se hvalile izborom dama koje traže posao plaćenih pratilja. Svaka mu je ponudila niz suhoparnih kandidatkinja. Za sve njih osjećao je samo sažaljenje. Razumio je da samo veliko siromaštvo može navesti bilo koju

12

ženu da potraži takvo radno mjesto. Međutim, on nije tražio ženu koja kod drugih izaziva osjećaj sažaljenja.30Amanda Quicki zagledao se u gospođu Goodhevv i gospođu VVillis s druge strane prostorije.- Ako ste prošle sve prikladne kandidatkinje s popisa - reče - onda je rješenje očito. Nađite mi neprikladnu ženu.Dvije su žene zurile u njega kao da je izgubio zdrav razum.Gospođa VVillis se prva pribrala. - Ovo je ugledna agencija, gospodine. U našim dosjeima nemamo neprikladnih žena - reče svojim poput britve oštrim glasom. - Sve naše dame posjeduju ugled kojemu nitko ne može prigovoriti. Njihove su preporuke besprijekorne.- Možda bi bilo bolje da okušate sreću u drugoj agenciji - gospođa Goodhevv predloži umirujućim tonom.- Nemam vremena tražiti drugu agenciju. - Nije mogao vjerovati da će se njegov pomno razrađeni plan izjaloviti jednostavno zato jer ne može naći pravu ženu. Očekivao je da će to biti najjednostavniji, najobičniji dio plana. Međutim, pokazao se zapanjujuće kompliciranim. - Rekao sam vam, moram odmah popuniti to mjesto -Iza njega su se silovito otvorila vrata, učinkovito prekinuvši njegovu rečenicu.Zajedno s gospođom Goodhevv i gospođom VVillis, okrenuo se i pogledao ženu koja je uletjela u ured silinom manje oluje s mora.Odmah je opazio da je, možda slučajno, premda je pomislio da je to ipak bilo namjerno, nastojala skrenuti pozornost sa svoje ljepote. Naočale u zlatnomPlaćena pratilja31boje jantara. Blistavu, izrazito crnu kosu stegnula je u posebno strogu frizuru, prikladniju za neku domaćicu ili sluškinju.Nosila je korisnu haljinu od nekog teškog, bezličnog materijala neobično neprivlačne nijanse sive boje. Činilo se da je odjevni predmet namjerno krojen tako da se osoba koja nosi haljinu doima nižom i debljom no što zapravo jest.Znalci u visokom društvu i antipatični gizdelini koji se motaju po Bond Streetu i pogledima odmjeravaju dame zacijelo ne bi dvaput pogledali tu ženu. Ali oni su budale koje ne znaju zagledati ispod površine, pomislio je Arthur.Promatrao je odlučan, a ipak graciozan način na koji se kretala. Kod nje nije bilo ničeg plahog ili nesigurnog. Živahna je inteligencija svjetlucala u njezinim egzotičnim očima. Iz nje su zračili duh i odlučnost.U nastojanju da zadrži svoju objektivnost, zaključio je da dami nedostaje vrsta glatke, površne savršenosti zbog koje bi je muškarci iz otmjenoga društva smatrali dijamantom prve klase. Unatoč tomu, posjedovala je nešto što je privlačilo pogled, energiju i vitalnost koje su stvarale nevidljivu auru. U pravoj bi odjeći privlačila poglede u plesnoj dvorani.- Gospođice Lodge, molim vas, ne smijete ući onamo. - Žena izmučena izgleda koja je radila za pisaćim stolom u vanjskom uredu nesigurno je

13

stajala na vratima. - Rekla sam vam da gospođa Goodhevv i gospoda VVillis s klijentom razgovaraju o veoma važnoj stvari.- Svejedno mi je razgovaraju li o svojim oporu-32Amanda QuickNamjeravam smjesta razgovarati s njima. Već mi je sasvim dosta ovih besmislica.Gospođica se Lodge zaustavila ispred dvaju pisaćih stolova. Arthur je znao da ga nije opazila jer je stajao u sjenkama iza nje. Za to je djelomice bila zaslužna gusta magla vani. Stoga je u uredu bilo tek malo sivkaste svjetlosti. Slabašno svjetlo nije prodiralo daleko.Gospođa VVillis izmučeno uzdahne, a na licu joj se pojavio izraz koji je pokazivao da se rezignirano pomirila s neizbježnom sudbinom.Gospođa Goodhevv, očito čvršće građena, skoči na noge. - Sto vas je, za ime svijeta, navelo da nas na ovako nevjerojatan način prekidate, gospođice Lodge?- Ispravljam ono što mi se čini pogrešnim dojmom da tražim radno mjesto u kućanstvu pijanice ili pohotnog razvratnika. - Gospođica Lodge stisne oči.- Moramo nešto razjasniti. Hitno mi je potreban posao. Ne mogu više gubiti vrijeme na razgovore s poslodavcima koji su očito neprihvatljivi.- Kasnije ćemo raspraviti o tome, gospođice Lodge- obrecne se gospođa Goodhevv.- Sad ćemo raspraviti o tome. Upravo se vraćam sa sastanka što ste ga za mene dogovorili danas poslijepodne, a uvjeravam vas da ne bih prihvatila taj posao ni da je posljednji što mi ga možete ponuditi.Gospoda Goodhevv se nasmiješi na način koji se jedino može opisati kao hladan trijumf. - Slučajno je, gospođice Lodge, to doista posljednje radno mjesto što vam ga ova agencija kani ponuditi.Gospođica Lodge se namršti. - Nemojte bitiPlaćena pratilja33tiče, osobito za mene, bojim se da moramo dalje nastojati.Gospođa Goodhevv i gospođa VVillis razmijene poglede. Gospođa Goodhevv se opet okrene gospođici Lodge.- Upravo suprotno - ledeno reče. - Ne vidim nikakvog smisla u tome da vas pošaljemo na još jedan razgovor za posao.- Zar me niste slušali, gospođo Goodhevv? - prasne gospođica Lodge. - Rekla sam vam, odmah mi je potreban novi posao. Moja sadašnja poslodavka prekosutra odlazi iz grada kako bi se pridružila prijateljici na selu. Ljubazno mi je dopustila da ostanem s njom dok ne ode, ali nakon toga morat ću naći novi smještaj. Smještaj što si ga, zbog ekstremno slabe plaće što sam je dobivala tijekom nekoliko proteklih mjeseci, trenutno ne mogu priuštiti.Gospođa VVillis odmahne glavom, činilo se, s iskrenim žaljenjem. - Dale smo sve od sebe kako bismo vam osigurale drugo radno mjesto, gospođice Lodge. Bili ste na pet razgovora s pet različitih klijenata tijekom protekla tri dana, ali ste svaki put doživjeli neuspjeh.- Nisam ja ta koja je doživjela neuspjeh. Potencijalni su poslodavci doživjeli neuspjeh. -Gospođica Lodge podigne ruku u rukavici i počne nabrajati na prste, nastavivši. - Gospođa Tibbett je poprilično popila dok nisam stigla, a

14

zatim je nastavila naginjati iz boce džina sve dok se nije srušila i čvrsto zaspala na kauču. Nikako mi nije jasno zašto traži plaćenu pratilju. Nije mogla voditi suvisli34Amanda Quick- Sad je dosta, gospođice Lodge - kroza zube procijedi gospođa Goodhew.- Gospođa Oxby ništa nije rekla tijekom cijelog razgovora. Sve je prepustila svojem sinu. - Gospođica Lodge se stresla. - Očito je da je on jedan od onih muškaraca koji se nameće slabim i bespomoćnim ženama u vlastitom kućanstvu. Situacija je bila nemoguća. Ne pada mi na pamet živjeti pod istim krovom s takvim nedostojnim čovjekom.- Gospođice Lodge, molim vas. - Gospođa Goodhevv uzme pritiskivač za papire i udari njime po stolu.Gospođica Lodge ju je ignorirala. - A zatim je tu bila gospođa Stanbridge, tako bolesna da je morala ležati u krevetu dok je razgovarala sa mnom. Bilo mi je jasno da neće preživjeti sljedeća dva tjedna. Njezini se rođaci brinu za njezine poslove. Jedva čekaju da odapne kako bi se dočepali njezina novca. Odmah sam shvatila da je veoma malo vjerojatno da ću od njih dobiti svoju plaću.Gospođa Goodhevv uspravi se do svoje pune visine, trepereći od bijesa. - Za vašu situaciju ne mogu se okriviti potencijalni poslodavci, gospođice Lodge. Vi ste sami odgovorni za neuspjeh u pronalaženju novog posla.- Gluposti. Nisam imala baš nikakvih poteškoća pri pronalaženju prikladnog radnog mjesta prije šest mjeseci, kad sam se prvi put prijavila u ovu agenciju.- Gospođa VVillis i ja zaključile smo da ste imali tu sreću isključivo zbog činjenice da je vaša prva pošlo-Plaćena pratilja35nekog neshvatljivog razloga, smatrala zabavnom -ustvrdi gospođa Goodhew.- Na vašu nesreću, gospođice Lodge - doda gospođa VVillis, doimajući se odvratno zadovoljnom -na našem popisu klijenata trenutno nema ekscentrika. Općenito govoreći, mi ne primamo takvu vrstu klijenata.Arthur je shvatio da je napetost u prostoriji stigla do točke kad su tri žene zaboravile na njegovu nazočnost.Lice gospođice Lodge dobilo je ljutitu nijansu ružičaste boje. - Gospođa Egan nije ekscentrična. Ona je inteligentna žena koja je mnogo putovala, te ima prosvijetljene stavove o mnogim temama.- Prije dvadeset godina imala je niz ljubavnika, a priča se da je među njima bilo pola pripadnika visokog društva, muških i ženskih - odbrusi gospođa Goodhew. - Navodno je odana sljedbenica VVollstonecraftovih neobičnih ideja o ženskom ponašanju, odbija jesti meso, proučava metafiziku, a svi znaju da je jednom putovala čak do Egipta i natrag samo u društvu dvojice slugu.- Nadalje, dobro je poznata činjenica da želi nositi samo odjevne predmete izrađene od purpurne tkanine - objavi gospođa VVillis. - Budite uvjereni, gospođice Lodge, ekscentrična je najpristojnija riječ za vašu sadašnju poslodavku.

15

- To je krajnje nepravedno. - Oči gospođice Lodge blistale su od gnjeva. - Gospođa Egan je poslodavka vrijedna poštovanja. Neću vam dopustiti da je klevećete.36Amanda Quickvala njezina odanost spram uskoro bivše poslodavke.Gospođa Goodhevv puhne kroz nos. - Nismo ovdje da bismo raspravljali o osobinama gospođe Egan, bez obzira koliko ih vi smatrate vrijednim poštovanja. Činjenica je da za vas više doista ništa ne možemo učiniti, gospođice Lodge.- To ni na trenutak neću povjerovati - reče gospođica Lodge.Gospođa VVillis skupi obrve. - Kako očekujete da ćemo naći radno mjesto za vas, gospođice Lodge, kad se uporno odbijate ponašati na prikladan način, neophodan za uspješnu plaćenu pratilju? Uvijek vam iznova objašnjavamo da su krotkost, poniznost i tiho, suzdržano govorenje neophodni.- Ha, bila sam pretjerano krotka i ponizna. - Činilo se da je kritika istinski povrijedila gospođicu Lodge. - A što se tiče tihoga govorenja, izazivam bilo koju od vas neka dokaže da su moji razgovori bili bilo što drugo osim tihi i suzdržani.Gospođa VVillis uzdigne pogled prema stropu, očito tražeći pomoć od više moći.Gospođa Goodhevv ponovno puhne kroz nos. -Vaše poimanje prikladnog ponašanja uvelike se razlikuje od poimanja ove agencije. Više ništa ne možemo učiniti za vas, gospođice Lodge.Arthur je opazio da se gospođica Lodge počinje doimati zabrinutom. Njezina se čvrsta, elegantna čeljust vidljivo stegnula. Vidio je da kani promijeniti taktiku.- Nemojmo previše brzati - glatko reče. - Sigurna sam da u vašim dosjeima mora biti drugih potenci-Plaćena pratilja37nadan, briljantan smiješak kojim je mogla obasjati cijelu plesnu dvoranu. - Ako mi dopustite da ih pregledam, nema sumnje da bih nam svima uštedjela mnogo vremena.- Da vam dopustimo da pregledate dosjee naših klijenata? - Gospođa VVillis se lecnula kao da je dotaknula stroj pod naponom električne struje. - Ne dolazi u obzir. Ti su dosjei povjerljivi.- Možete biti mirne - reče gospođica Lodge. -Nemam namjeru ogovarati vaše klijente. Samo želim pregledati dosjee kako bih mogla donijeti pravilnu odluku o svojem budućem zaposlenju.Gospođa VVillis je škiljila prema njoj niza svoj oštar nos. - Čini se da ne shvaćate važnu poantu, gospođice Lodge. Klijent odlučuje koga će zaposliti, a ne kandidat.- Upravo suprotno. - Gospođica Lodge korakne bliže stolu gospođe VVillis, lagano se nagne naprijed i spusti ruke u rukavicama na poliranu površinu. -Vi ne razumijete. Ne mogu si priuštiti još traćenja vremena na ovaj projekt. Dopuštenje da pregledam dosjee čini se posve razumnim pristupom problemu s kojim smo suočene.

16

- Mi nemamo problem, gospođice Lodge. -Gospođa Goodhevv uzdigne obrve. - Vi ga imate. Bojim se da ćete ga odsad nadalje morati rješavati negdje drugdje.- To je sasvim nemoguće. - Gospođica Lodge je pogleda. - Već sam objasnila da mi nije preostalo dovoljno vremena da se prijavim u drugu agenciju. Moram naći radno mjesto prije nego gospođa Egan38 Amanda QuickArthur je donio odluku. - Možda biste željeli razmisliti o još jednoj ponudi za posao preko ove agencije, gospođice Lodge.Plaćena pratilja39MM3Zvuk njegova glasa, taman, hladan, kontroliran i kao da dopire iz tmine iza nje, tako je iznenadio Elenoru da je umalo ispustila svoju torbicu.Naglo se okrenula uz jedva čujan, prigušen uzvik. Nekoliko mučnih sekunda, nije ga uspijevala jasno vidjeti, ali je odmah znala da bi mogao biti opasan, bez obzira tko je on. Neobično uzbuđenje iščekivanja prostrujalo je njezinim tijelom.Žurno se nastojala osloboditi tog osjećaja. Nikad nije tako reagirala na nekog muškarca. Zasigurno je riječ o igri svjetlosti. Magla je tijesno obavila prozore, a dvije malene lampe na pisaćim stolovima gospođe Goodhevv i gospođe VVillis stvarale su više sjenki nego svjetla.Tada je shvatila da još uvijek nosi naočale što ih je posudila od gospođe Egan kako bi naglasila svoj izgled prikladne pratilje za današnje razgovore o zaposlenju. Hitro je podigla ruku, skinula naočale s nosa i neko-40Amanda QuickSad je posve jasno vidjela čovjeka u sjenkama, ali to nije promijenilo njezin početni dojam. Zapravo, samo je pojačalo njezine osjećaje opreza i uzbuđenja.- Zaboga - brzo izusti gospođa VVillis. - Posve sam zaboravila da stojite ondje, gospodine. Ispričavam se. Dopustite da vam predstavim gospođicu Elenoru Lodge. Gospođice Lodge, grof od St. Merrvna.St. Merrvn neznatno sagne glavu. - Drago mi je, gospođice Lodge.Nitko ga ne bi mogao opisati kao naočitog, pomisli Elenora. Snaga, kontrola i oštra inteligencija koje su obilježavale njegovo lice nisu ostavljale mjesta za eleganciju, profinjenost ili tradicionalnu muževnu ljepotu.Kosa mu je bila tamne nijanse smeđe. Nedokučive zelene oči promatrale su je iz nekog skrivenog brloga duboko u njemu. Imao je drzak nos, visoke jagodice i izraženu čeljust što ih čovjek povezuje sa stvorenjima koja preživljavaju zahvaljujući svojim lovačkim vještinama.Iznenađeno je shvatila da dopušta svojoj mašti da se razmaše. Ovo je bio veoma dug dan.Pribrala se i naklonila se savivši koljeno. - Milorde.- Čini se da bismo mogli pomoći jedno drugomu, gospođice Lodge - rekao je. Njegov pogled nije skretao s njezina lica. - Vama je potrebno radno mjesto. Ja imam daleku rođakinju, udovicu bratića s očeve strane, koja će

17

tijekom sezone boraviti kod mene. Potrebna mi je pratilja za nju. Spreman sam platiti vam trostruko od onoga koliko inače zarađujete.Plaćena pratilja41Samo mirno, pomislila je. Bez obzira što će učiniti, mora zadržati dostojanstvenu smirenost. Imala je osjećaj da će St. Merrvn povući svoju ponudu ako opazi bilo kakvu naznaku da pati od osjetljivih ili lako razdražljivih živaca.Podigavši bradu, uputila mu je, nadala se, hladno ljubazan osmijeh. - Pripravna sam razgovarati o tom poslu, gospodine.Čula je kako gospođa Goodhevv i gospođa VVillis nešto među sobom mrmljaju, ali nije obraćala pozornost na njih. Bila je previše zauzeta promatranjem zadovoljstva što je nakratko bljesnulo u zagonetnim grofovim očima.- Radno mjesto iziskuje nešto malo više od obveza što ih općenito imaju plaćene pratilje - veoma polako reče St. Merrvn.Sjetila se stare izreke da neke stvari zvuče previše dobro da bi bile istinite i pripremila se.- Iz nekog razloga, uopće se ne čudim da to čujem- suho reče. - Možda biste bili tako dobri i objasnili?- Naravno. - St. Merrvn obrati svoju pozornost na gospođu Goodhevv i gospođu VVillis. - Ovaj bih razgovor radije obavio nasamo s gospođicom Lodge, ako nemate ništa protiv. - Nakratko je zastao i ovlaš se osmjehnuo. - Situacija sadrži obiteljsko pitanje. Siguran sam da razumijete.- Svakako - reče gospođa Goodhevv. Činilo se da joj je laknulo što ima ispriku za izlazak iz prostorije.- Gospođo VVillis?Gospođa VVillis je već bila na nogama. - Poslije vas, gospođo Goodhevv.42Amanda Quickprostoriju. Čvrsto su zatvorile vrata za sobom.Zavladala je teška tišina. Elenori se nije sviđao osjećaj strepnje što ju je pratio.Dio njezina početna uzbuđenja počeo je blijedjeti. Zamijenio ga je oprez. Dlanovi su joj treperili od neobične hladnoće. Osjećala je težinu magle što je pritiskala prozore. Bila je tako gusta da nije mogla vidjeti zgrade na suprotnoj strani ulice. Zar se to njezina mašta poigrava njome, pa se prostorija odjednom doima veoma malenom i naglašeno intimnom?St. Merrvn se polako zaputio preko ureda i zaustavio se ispred jednog prozora. Neko je vrijeme proučavao bezličnu maglu koja je potpuno skrivala ulicu. Znala je da razmišlja o tome koliko će joj točno reći.- Najbolje da vam odmah kažem o čemu je riječ, gospođice Lodge - reče trenutak kasnije. - Ono što sam rekao gospodi Goodhevv i gospođi VVillis nije cijela istina. Nije mi potrebna pratilja za rođakinju, mada ona doista boravi u mojoj kući.- Shvaćam. Sto vam je potrebno, gospodine?- Zaručnica.Elenora u očajanju zatvori oči. Baš kad je počela vjerovati da narav potencijalnih poslodavaca u dosjeima Agencije Goodhevv i VVillis ne može biti gora, suočila se s luđakom.

18

- Gospođice Lodge? - Glas St. Merrvna pucnuo je poput biča s druge strane prostorije. - Je li vam dobro?Trgnula se, otvorila oči i uspjela na lice navućiPlaćena pratilja43je dobro. Dakle, možda postoji netko koga treba pozvati?- Kako, molim?- Član obitelji ili osobni sluga, možda? - Delikatno je zastala. - Ili čuvar?Siromašni su svoje umobolne rođake slali u užase bolnice poznate kao Bedlam. No među imućnima je bilo uobičajeno oboljelog člana obitelji smjestiti u ludnicu. Pitala se kad je St. Merrvn pobjegao, te je li netko opazio da ga nema u njegovoj zaključanoj ćeliji.- Čuvar? - Izraz lica St. Merrvna nekako se stvrdnuo. - O čemu govorite, do vraga?- Vani je prilično neugodno i tmurno, nije li? -blago će Elenora. - Čovjek se lako može izgubiti u ovakvoj magli. - Osobito ako je nečiji um također pun čudnih zamisli i vizija, dodala je u sebi. - No sigurna sam da će netko doći i odvesti vas kući. Kad biste samo gospođi Goodhevv i gospođi VVillis rekli kamo da pošalju poruku...U očima St. Merrvna pojavilo se razumijevanje, a potom podsmijeh. - Mislite da sam lud, zar ne?- Ni slučajno, milorde. Samo pokušavam pomoći.- Oprezno je koraknula prema vratima. - No ako ovdje postoji nekakav sićušan problem, uvjerena sam da će ga gospođa Goodhevv i gospođa VVillis moći riješiti.Zaključivši da ne bi bilo mudro okrenuti leđa luđaku, iza sebe je nespretno opipavala u potrazi za kvakom.- Nema sumnje. - Ovlaš se iskrivljeno osmjehnuo.- Kladio bih se da su te dvije sposobne riješiti baš sve,44Amanda Quickslučajno, gospođice Lodge, ja nisam lud. - Slegnuo je ramenima. - Barem vjerujem da nisam. Ako biste maknuli ruku s te kvake, pokušao bih vam objasniti. Nije se pomaknula.Lagano je uzdigao obrve. - Obećavam da će vam se isplatiti.- U financijskom smislu?Malo se podigao jedan kut njegovih usta. - Zar postoji neki drugi?Sto se nje tiče, ne postoji, pomislila je. U svojoj trenutnoj situaciji ne može si priuštiti zanemarivanje bilo koje razumne ponude za posao. Pokazalo se da je mnogo teže no što je očekivala u stvarnom životu ostvariti onaj blještavi san o novoj budućnosti što ga je one duge, samotne noći prije šest mjeseci stvorila ni iz čega. Novac je najvažniji problem. Potrebno joj je to zaposlenje.St. Merrvn možda jest lud, ali se nije doimao poput izopačenog pohotnika ili pijanca, kao što je bio slučaj s dva njezina potencijalna poslodavca tog poslijepod-neva.Zapravo, pomislila je, počinje sve više zvučiti poput čovjeka koji zna kako se vode poslovni pregovori. Divila se tom svojstvu kod džentlmena.I sasvim je sigurno da nije na samrtnoj postelji, što je bila treća klijentica toga dana. Upravo suprotno, iz njega je zračila uznemirujuća, izrazito

19

intrigantna muževna vitalnost koja je na nju djelovala na način što ga nije znala opisati. Nije naočit, barem ne onako kako je to bio Jeremv Clyde. No, osjećala je tu vitalnost na neobično stimulativan način.Plaćena pratilja45svojemu mjestu, na nekoliko centimetara od mogućnosti za bijeg. Uspješna plaćena pratilja naučila je biti pripravna na neočekivano.- Vrlo dobro, gospodine. Slušam.St. Merrvn je prišao pisaćem stolu gospode Goodhevv, naslonio se i ispružio ruke sa strane. Položaj je nategnuo izvrsno krojen kaput preko njegovih snažnih ramena. Također joj je omogućio da vidi njegova široka prsa, ravan trbuh i vitke bokove. Na njemu nije bilo ničeg mršavog, mekanog ili slabog.- Ove sam sezone došao u London na nekoliko tjedana isključivo s ciljem obavljanja nekih prilično kompliciranih poslovnih pothvata. Neću vam dosađivati pojedinostima, ali ukratko rečeno, namjeravam osnovati konzorcij investitora. Projekt iziskuje tajnovitost i privatnost. Ako išta znate o društvu, shvatit ćete da je oboje veoma teško postići. Ugledni svijet živi od redovitog hranjenja tračevima i glasinama.Dopustila si je da se neznatno opusti. Možda ipak nije lud.- Molim vas, nastavite, gospodine.- Nažalost, zbog svoje trenutne situacije i određenog incidenta do kojeg je došlo prije godinu dana, vjerujem da će mi biti poprilično teško baviti se poslom bez dosadnih upletanja, osim ako svi ne zaključe da nisam na bračnom tržištu.Pročistila je grlo. - Vaše situacije? - pitala je što je delikatnije mogla.Uzdignuo je obrvu. - Imam titulu, nekoliko prilično lijepih imanja i znatan imetak. I nisam oženjen.46 Amanda QuickČinilo se da se pomalo zabavlja. - Sarkazam se općenito ne smatra poželjnom osobinom plaćene pratilje, ali s obzirom na činjenicu da sam očajan jednako kao i vi, pripravan sam to ovom prigodom zanemariti.Porumenjela je. - Ispričavam se, gospodine. Ovo je bio prilično naporan dan.- Vjerujte mi, moj je bio jednako neugodan. Zaključila je kako je vrijeme da se vrate na temu.- Da, doista shvaćam da vas vaša situacija čini izrazito zanimljivom robom u određenim društvenim krugovima.- I nesumnjivo prilično dosadnim u drugim krugovima.Morala se potruditi kako bi potisnula smiješak. Iznenadio ju je njegov ciničan humor na vlastiti račun.Činilo se da St. Merrvn nije opazio njezino iznenađenje. Ravnomjerno je lupkao prstima po pisaćem stolu. - Ali to nije važno. Kao što sam govorio, moju je situaciju još više zakomplicirala činjenica da sam prošle sezone neko vrijeme bio zaručen s mladom damom koja je na koncu pobjegla s drugim muškarcem.Ta ju je informacija još više iznenadila. - Ma, je li moguće?Nestrpljivo ju je pogledao. - Ima mnogo ljudi koji bi vam rado rekli da se mlada dama o kojoj je riječ za dlaku izvukla.- Hmm.

20

- Sto vam to znači, dovraga?Plaćena pratilja47možda vi taj koji se za dlaku izvukao, gospodine. I ja sam se na sličan način izvukla prije šest mjeseci.Hladna radoznalost bljesnula mu je u očima. -Doista? Bi li to objasnilo zašto danas tražite posao plaćene pratilje?- Djelomice. - Zamahnula je rukom. - No s obzirom na ono što sad znam o mojem bivšem zaručniku, posve vam iskreno mogu reći da danas radije tražim novi posao nego da sam udana za lažljivca i prevaranta.- Shvaćam.- Ali dosta o mojem privatnom životu, gospodine. Stvar je u tome da doista razumijem vaš problem. Kad se u uglednim krugovima pročuje da ste u gradu, svi će zaključiti da ste došli ponovno okušati sreću na bračnom tržištu. Posrednice za sklapanje brakova u društvu smatrat će vas svježim mesom.- Ni sam to ne bih mogao jezgrovitije reći. I to je razlog, gospođice Lodge, iz kojeg mi je potrebna dama koja može uvjerljivo igrati ulogu moje zaručnice. Doista je veoma jednostavno.- Jest? - oprezno je pitala.- Svakako. Kao što sam rekao, premda sam ovamo došao kako bih obavio neke privatne poslove, društvo će pretpostaviti da sam se vratio ovamo kako bih našao drugu zaručnicu. Ne želim se naći u situaciji da se spotičem o svaku mladu djevojku koju su doveli u grad da tijekom ove sezone nađe muža. Budu li me doživljavali kao zaručenog, lovački nastrojene pripadnice društva bit će primorane usredotočiti svoju pozornost na drugu divljač.48Amanda Quickzati baš tako jednostavnim. Ali tko je ona da bi se prepirala s njim?- Zvuči poput veoma lukavog plana, milorde -pristojno je rekla. - Želim vam mnogo sreće.- Vidim da ni u jednom trenutku niste pomislili da će biti uspješan.Uzdahnula je. - Nije na meni da vas podsjećam kako su mnogi muškarci u vašoj situaciji podcijenili domišljatost i odlučnost majke koja je naumila osigurati dobru priliku za svoju kćer.- Uvjeravam vas, gospođo, da veoma cijenim ženske pripadnice vrste. Odatle i moj plan da u narednih nekoliko tjedana pred društvom prikazujem svoju lažnu zaručnicu. No, dakle, hoćete li prihvatiti posao što vam ga nudim?- Gospodine, nemojte me pogrešno shvatiti, nemam ništa protiv prihvaćanja toga posla. Zapravo, vjerujem da bih uživala u tome.Ta ga je primjedba očito zaintrigirala. - Zašto to kažete?- Moja je baka bila veoma dobra glumica koja se odrekla pozornice kako bi se udala za mojega djeda - objasnila je. - Rečeno mi je da sam joj izrazito slična. Cesto sam se pitala jesam li naslijedila i nešto od njezine darovitosti, a ne samo njezin izgled. Igranje uloge vaše zaručnice nesumnjivo bi se pokazalo zanimljivim, čak izazovnim.- Shvaćam. Pa, u tom slučaju -

21

Podigla je ruku. - Ali moramo biti realni, gospodine. Bez obzira koliko bih se željela okušati u glumi, kad smo već kod toga, i premda mi je očajničkiPlaćena pratilja49da bi mi bilo izrazito teško maskirati se u vašu zaručnicu.Njegova se čeljust nestrpljivo stegnula. - Zašto? Gdje bih počela, pitala se.Prešla je rukom niza svoje skute kako bi pokazala bezličnu, sivu haljinu. - Za početak, nemam odgovarajuće garderobe.Uputio joj je dug, zamišljen pogled, odmjerivši je od glave do pete. Osjećala se poput kobile na dražbi u Tattersallu.- Ne opterećujte se problemom vaše garderobe -reče St. Merrvn. - Nisam ni očekivao da će žena koja traži posao kao plaćena pratilja posjedovati vrstu haljina potrebnih za ovu šaradu.- Da, pa, osim odjeće, tu je još i pitanje moje dobi. - Ovo postaje sve neugodniji razgovor, pomislila je. Većina drugih potencijalnih poslodavaca smatrala ju je malo premladom za posao što su ga nudili. Međutim, u ovom je slučaju svakako prestara.- Sto ne valja s vašom dobi? - Namrštio se. -Zaključio sam da ste u kasnim dvadesetim godinama. Nadam se da mi nećete reći da ste mnogo mlađi no što izgledate? Sigurno je da ne bih želio neko zeleno djevojče koje je tek izišlo iz školske učionice.Stegnula je zube i podsjetila se da je tog jutra, dok se odijevala za razgovore o poslu, namjerno pokušala stvoriti izgled tipične plaćene pratilje. Unatoč tomu, pomalo ju je iritirala spoznaja da joj je dao više godina no što ih je imala.- Imam dvadeset šest godina - rekla je, nastojeći govoriti posve neutralnim glasom.50Amanda Quickstara za stjecanje malo zdravog razuma i poznavanja svijeta. Odgovarat ćete.- Hvala vam - kiselo je odbrusila. - Ali oboje znamo da se od gospode vašeg ranga i imetka očekuje da ožene veoma mlade, krajnje zaštićene dame koje su tek izišle iz školske učionice.- Grom i pakao, gospođo, raspravljamo o plaćenom poslu, a ne o pravim zarukama. - Namrštio se. - Savršeno dobro znate da bi bilo nemoguće na taj položaj zaposliti djevojku od sedamnaest godina. Ne samo da je veoma malo vjerojatno da bi posjedovala vještine i samopouzdanje potrebno za tu ulogu, već bi na koncu zasigurno očekivala da će se vjenčanje doista obaviti.Iz nekog je razloga ta primjedba izazvala jezu u njoj. Međutim, nije razumjela zašto. Logika joj je govorila da St. Merrvn, naravno, ne bi ni pomislio na sklapanje braka sa ženom koja nekoliko tjedana igra ulogu njegove zaručnice. Zaboga, takva žena ne bi bila nimalo bolja od obične glumice. Bogata, moćna gospoda iz visokoga društva imaju ljubavne veze s glumicama; sigurno se njima ne žene.- Kad smo već kod toga - Elenora žustro reče -kako ste točno namjeravali okončati te fiktivne zaruke nakon što obavite svoj posao u gradu?

22

- Neće biti nikakvih problema oko toga - rekao je. Slegnuo je ramenima. - Jednostavno ćete nestati iz društva. Razglasit će se da ste odustali od udaje i vratili se na obiteljsko imanje negdje na dalekom sjeveru.Jednostavno ćete nestati.Plaćena pratilja51zvučalo prijeteće. S druge strane, imao je pravo. Nestati iz ekskluzivnih krugova ne bi bilo previše teško. Bogati i moćni ipak žive u veoma malenom svijetu koji je sam sebi dovoljan. Rijetko kada zalu-taju izvan te blještave sfere, niti primjećuju one koji egzistiraju s druge strane.- Da, vjerujem da će to uspjeti - rekla je, pažljivo promislivši. - Malo se koji od mojih budućih poslodavaca kreće u tim visokim krugovima društva koji pripadaju vama i vašim poznanicima. Čak i ako zađu među ugledni svijet, i čak ako bih došla u kontakt s nekima od njihovih uzvišenih prijatelja, sumnjam da bi itko obratio pozornost. Nakon što se ponovno vratim poslu plaćene pratilje, nitko se neće obazirati na mene.- Ljudi vide ono što očekuju da će vidjeti - složiose.Nešto joj je palo na pamet. - Možda bih se trebala koristiti drugim imenom dok igram tu ulogu kako bismo bili sigurni da me nitko neće prepoznati.Tiho se nasmijao. - Vidim da vas privlači ideja da uzmete umjetničko ime, ali mislim da to nije potrebno, a samo bi zakompliciralo stvari u slučaju da vas netko iz vaše prošlosti ipak prepozna.- O, da, shvaćam što želite reći. - Bila je pomalo razočarana, ali je morala priznati da on ima pravo. -Nije baš vjerojatno, ali kad bih ovdje, u Londonu, srela nekog poznatog, bilo bi teško objasniti moje novo ime.- Iskreno rečeno, mene uopće ne zabrinjava pomisao da biste mogli sresti nekog poznatog dok52Amanda Quicktakav događaj utjecao na scenarij. - Slegnuo je ramenima. - Sve dok vas ja predstavljam kao svoju zaručnicu, bit ćete prihvaćeni kao takva. Mene pomalo smatraju ekscentrikom, pa se nitko neće šokirati ako želim oženiti ženu bez ikakvih veza u društvu.- Shvaćam.Njegov je smiješak bio hladan. - Tko će se usuditi proturječiti mi?- Da, naravno - rekla je, pomalo se diveći njegovoj nepokolebljivoj aroganciji. No, shvatila je njegovu poantu. Doista, tko bi se usudio posumnjati u njegovu tvrdnju? Sto se tiče budućnosti, pa, brinut će se za to kada dođe vrijeme. Teško bi mogla propustiti ovu izvrsnu priliku zbog nekog nejasnog straha da će je za šest mjeseci netko prepoznati kao grofovu odbačenu zaručnicu.- Doista. - Kimnula je, zadovoljna. - Vrlo dobro, mislim da možemo pretpostaviti da nitko od onih koji traže pratilju neće vidjeti bivšu zaručnicu grofa od St. Merrvna, pa ne bih trebala imati poteškoća u pronalaženju budućih radnih mjesta. - Oklijevala je. - Ali gdje ću živjeti dok radim za vas? Nemam vlastitog smještaja. Prilično je skupo ovdje u gradu, znate.- Živjet ćete u mojoj kući, naravno. Ljudima ćemo reći da ste došli sa sela radi kupovine i uživanja u svemu što se događa tijekom sezone.

23

- Očekujete da ću živjeti pod vašim krovom, gospodine? - Uzdigla je obrve. - To bi izazvalo vrstu ogovaranja kakvu zasigurno ne želite.- Nema nikakve potrebe da se bojite za svoj ugled, gospođice Lodge. Obećavam da ćete doista imatiPlaćena pratilja53Goodhew i gospođi VVillis o udovici mojeg rođaka koja će nekoliko tjedana boraviti kod mene posve je istinita.- Shvaćam. Pa, u tom slučaju, milorde, vaša bi zamisao mogla uspjeti.- Gospođice Lodge, tek toliko da znate, moje zamisli uvijek uspiju. Razlog tomu je činjenica da sam veoma dobar u stvaranju planova, i provođenju istih u djelo.To je rekao bez ikakva traga arogancije, shvatila je. Sto se njega tiče, to je bilo jednostavno utvrđivanje činjenice.- Unatoč tomu, ova se zamisao doima pomalo kompliciranom - promrmljala je.- Vjerujte mi, gospođice Lodge. Uspjet će. A na kraju vam neću platiti samo trostruku plaću, već i dodatak.Posve se umirila, jedva se usuđujući disati. - Doista to mislite, gospodine?- Potrebni ste mi, gospođice Lodge. Nešto mi govori da ste savršeni za ulogu što sam vam je namijenio, a ja sam više nego voljan obilato vas nagraditi.Pročistila je grlo. - Moram reći da sam štedjela svaki novčić što ga mogu odvojiti kako bih uložila u jedan poslovni pothvat.- Doista? Kakav bi to pothvat bio?Kratko je razmišljala, a potom je zaključila da nema nikakva razloga da mu ne kaže istinu. - Nadam se da se nećete previše šokirati, gospodine, ali moj je cilj baviti se trgovinom.- Postat ćete vlasnica prodavaonice? - pitao je54Amanda QuickSpremna na izrazito neodobravanje, gotovo joj se zavrtjelo u glavi od olakšanja kad nije odmah osudio njezin plan. Po mišljenju dobro odgojenih ljudi, bavljenje trgovinom je nešto što treba pod svaku cijenu izbjegavati. U očima društva, bolje je trpjeti otmjeno siromaštvo nego postati vlasnikom nekog posla.- Jasno mi je da vam se moji planovi moraju činiti nedostojnima - rekla je. - Ali čim uštedim dovoljno novca, namjeravam otvoriti knjižaru i putujuću knjižnicu.- Niste me šokirali, gospođice Lodge. I ja sam se obogatio zahvaljujući različitim investicijama. Imam određenih sposobnosti kad je riječ o poslovnim pothvatima.- Doista, gospodine. - Uputila mu je još jedan pristojan osmijeh.Veoma je ljubazan, pomislila je. Ali oboje su znali da u očima visokog društva postoji golem jaz između poslovnih investicija džentlmena i zamisli o bavljenju trgovinom. Sasvim je u redu da osoba iz visokog društva kupi dionice neke brodarske tvrtke ili građevinskog projekta. Sasvim je nešto drugo da dobro odgojena dama postane vlasnicom prodavaonice.

24

Unatoč tomu, važno je što se St. Merrvn nije nimalo zgrozio nad njezinim planovima. No s druge strane, pomislila je, jasno joj je stavio do znanja da nije u položaju da bira.Lagano se naklonio, bez riječi prihvaćajući njezine namjere. - Onda dobro, jesmo li se nagodili, gospođice Lodge?Plaćena pratilja55što mu je zasigurno i bila namjera. Još ju je mučila jedna zla slutnja po pitanju radnog mjesta što ga je prihvaćala, ali ju je nemilosrdno potisnula. Ovo je prvi put da joj se osmjehnula sreća od onog užasnog dana kad su vjerovnici njezina očuha stigli u kuću. Neće riskirati gubitak zlatne prilike samo zbog neke sitničave dvojbe.Jedva uspijevajući prikriti svoje ushićenje, opet se nasmiješila.- Jesmo, svakako, milorde.St. Merrvn je nekoliko sekunda zurio u njezina usta, kao da je opčinjen. Potom je lagano stresao glavom i neznatno se namrštio. Stekla je dojam da se iz nekog razloga ljuti, ne na nju već na sebe.- Ako želimo ostvariti naš cilj stvaranja dojma intimnosti naše veze - suho je rekao - mislim da ćete morati naučiti zvati me Arthur.To neće biti lako, pomislila je. U njemu je bilo nečeg rezerviranog i hladnog, a to će veoma otežavati takvu prisnost.Tek nakon što se našla na ulici i žureći natrag do kuće gospođe Egan kako bi joj javila dobru vijest, opet ju je počela mučiti strepnja što ju je ranije potisnula.Nije ju zabrinjavao snažan grofov temperament, niti njegov bizaran plan da je u društvu prikaže kao svoju zaručnicu. U tome će se moći snaći.Ono što je u njoj izazivalo nelagodu po pitanju ove nevjerojatno dobre prilike za posao bila je činjenica da je bila gotovo sigurna da joj St. Merrvn nije rekao56Amanda QuickČovjek čuva neke tajne, mislila je. Intuicija ju je upozoravala da St. Merrvnov plan uključuje nešto daleko opasnije od namjere da osnuje konzorcij investitora.Ali njegovi privatni poslovi nisu njezina briga, zaključila je sa sve većim uzbuđenjem. Jedino što je za nju važno je činjenica de će, ukoliko uspješno odigra ulogu koju joj je St. Merrvn dodijelio, biti na dobrom putu da ostvari svoj san nakon što njegova malena drama završi.Plaćena pratilja57ŠMt44- Mislim da je moguće da se zla sreća koja me prati bliži kraju. - Elenora je zahvalno utonula u naslonjač i nasmiješila se dvjema ženama koje su sjedile na kauču njoj nasuprot.Lucindu Colver i Charlotte Atvvater upoznala je prije šest mjeseci, u uredu Agencije Goodhevv & VVillis. Sve su tri stigle istoga dana, tražeći zaposlenje kao pratilje. Nakon osobito napornoga dana razgovora i ispitivanja, Elenora je predložila da sve tri podu u čajanu iza ugla kako bi se izjadale jedna drugoj.

25

Njih su tri bile posve različitih temperamenata, ali ta je činjenica blijedjela u usporedbi s onim što im je bilo zajedničko: sve su bile srednjih dvadesetih godina, daleko starije od dobi u kojoj je dobar brak još uvijek bio izgledna mogućnost. Sve su potjecale iz uglednih obitelji; dobro odgojene i dobro obrazovane. I uslijed niza nesretnih okolnosti, sve tri su se našle58Amanda QuickUkratko rečeno, dijelile su zajednička svojstva koja su žene poput njih primoravala da potraže posao plaćenih pratilja.Taj prvi poslijepodnevni odlazak na čaj postao je njihov običaj srijedom. Nakon što su se zaposlile, srijeda je bila jedini dan u tjednu kad su sve tri imale slobodno.Tijekom proteklih nekoliko mjeseci sastajale su se u salonu postarije Lucindine poslodavke, gospođe Blancheflovver. Prema Elenorinu mišljenju, to nije bilo okruženje koje će čovjeku popraviti raspoloženje, a znala je da ga ni druge dvije žene ne smatraju osobito vedrim.Vladao je ugođaj naglašene potištenosti, i to zbog činjenice da gospođa Blancheflovver umire na katu. Srećom za Lucindu, koja je angažirana kao društvo za staru damu u njezinim preostalim danima, njezina poslodavka nije žurila s odlaskom na drugi svijet.Kako je gospođa Blancheflovver uglavnom spavala, Lucindin posao nije bio nimalo zahtjevan. Najveći nedostatak bio je taj što su rođaci njezine poslodavke, koji su je rijetko posjećivali, zahtijevali da domaćica održava prikladno pogrebni ugođaj u kući. To je značilo da su svuda visjele crne tkanine. Povrh toga, draperije su uvijek bile posve navučene kako se u mračne prostorije ne bi provukao ni nagovještaj veselog proljetnog sunčevog svjetla.Premda je ugođaj bio krajnje depresivan, Elenora i njezine prijateljice svake su ga srijede podnosile jer su njihovi sastanci ondje imali jednu važnu pogodnost: čaj i kolači bili su besplatni zahvaljujući velikodu-Plaćena pratilja59svjesna. To je značilo da tri mlade žene mogu uštedjeti nekoliko penija.Elenora je zamolila St. Merrvna da joj dopusti prijateljicama povjeriti istinu o njezinu novom zaposlenju, uvjeravajući ga da se niti jedna od njih ne kreće u visokom društvu. Lucindina poslodavka nalazila se na svojoj samrtničkoj postelji, a Charlotteina je bila postarija udovica koja nije izlazila iz kuće jer je imala slabo srce. - Premda niti jedna ne bi spomenula ni jednu riječ o mojoj ulozi, čak i kad bi srele nekoga tko vas poznaje, gospodine - dodala je, posve sigurna u svoje riječi.Činilo se da je St. Merrvn posve zadovoljan, čak ravnodušan prema sposobnosti njezinih prijateljica da šute o njezinoj ulozi njegove zaručnice. Doista nije bio ni najmanje zabrinut da bi one mogle proširiti glasine iz jednostavnog razloga da nitko u visokom društvu ne bi obraćao pozornost na tako besmislene glasine što ih šire dvije osiromašene plaćene pratilje. Tko bi povjerovao u riječi Lucinde ili Charlotte, a ne bogatom, moćnom grofu?Lucindu i Charlotte je vijest da će igrati ulogu St. Merrvnove zaručnice i živjeti u njegovoj kući najprije zapanjila, ali nakon što su čule da će je

26

pratiti jedna od grofovih rođakinja, zaključile su da je riječ o veoma uzbudljivom zadatku.- Pomisli samo, moći ćeš odlaziti na najotmjenije balove i soareje - rekla je Charlotte, doimajući se opčinjenom. - I nosit ćeš elegantne haljine.Lucinda, vječni pesimist, držala se prilično zloslutno. - Da sam na tvojemu mjestu, bila bih veoma oprezna sa St. Merrvnom, Elenora.60Amanda Quick- Zašto to kažeš? - oštro upita Elenora.- Nekoliko mjeseci prije nego sam te upoznala, radila sam kao pratilja udovice koja je imala veza u visokom društvu. Nije mogla ustati iz kreveta, ali tijekom mjeseci što sam ih provela kod nje, saznala sam da joj je najveće zadovoljstvo bilo praćenje afera u društvu. Sjećam se nekih glasina o St. Merrvnu.- Nastavi - željno će Charlotte.- Tada je bio zaručen s mladom damom po imenu Juliana Graham - nastavila je Lucinda. - No vladalo je mišljenje da se ona njega užasavala.Elenora se namrštila. - Užasavala? To je prilično teška riječ.- Unatoč tomu, očito ga se veoma bojala. Njezin je otac prihvatio St. Merrvnovu ponudu, naravno, bez da je išta pitao Julianu. Na kraju krajeva, njegovo je gospodstvo ekstremno bogato.- A tu je i titula - promrmlja Charlotte. - Svaki bi otac želio takvog zeta u obitelji.- Upravo tako. - Lucinda ponovno napuni svoju šalicu čajem. - Pa, mlada je dama bila tako prestrašena mogućnošću udaje za St. Merrvna da se jedne noći spustila ljestvama iz svoje spavaće sobe i uletjela u strašnu oluju u društvu čovjeka po imenu Roland Burnlev. U zoru ih je Julianin otac našao u spavaćoj sobi nekog svratišta. Prirodno, to se dvoje odmah vjenčalo.Charlotte je lagano nakrivila glavu. - Kažeš da je otac mlade dame krenuo u potjeru za parom? Ne St. Merrvn?Lucinda kimne, ozbiljna lica. - Priča kaže da je St.Plaćena pratilja61njegova zaručnica pobjegla s drugim. Mirno je izjavio da će se, kad sljedeći put bude birao zaručnicu, obratiti agenciji koja nudi plaćene pratilje i izabrati jednu. Potom je otišao u igračnicu i igrao do zore.- Nebesa - dahne Charlotte. - Sigurno je hladan poput leda.- I jest, prema svim pričama - potvrdi Lucinda. Elenora je zurila u Lucindu, zaprepaštena. Tada jeu cijeloj situaciji vidjela humor. Počela se tako silovito smijati da je morala odložiti šalicu kako se njezin sadržaj ne bi prolio po sagu.Lucinda i Charlotte su zurile u nju.- Sto je tako zabavno? - oštro upita Charlotte. Elenora se držala za trbuh. - Morate priznati da jeSt. Merrvn održao svoje obećanje da će svoju sljedeću zaručnicu naći u agenciji - uspjela je izustiti kroza smijeh. - Tko bi pomislio da je čovjek sposoban za tako duhovitu ironiju? Kakvu će sjajnu šalu prirediti visokom društvu.- Bez uvrede, Elenora - progunđa Lucinda - ali tvoj novi poslodavac čini mi se još više ekscentričnim nego gospođa Egan. Nimalo se ne bih iznenadila

27

kad bi se pokazao kao osoba koja će si pokušati uzeti svakojake slobode prema tebi.Charlotte je zadrhtala, ali su joj oči blistale.Elenora se nasmiješila. - Besmislice. Razgovarala sam s dovoljno doista pohotnih poslodavaca da bih takvoga prepoznala. St. Merrvn nije od onih muškaraca koji bi silom uzeli damu. Posjeduje previše samokontrole.- Doista se ne doima poput osobito strastvenog ili romantičnog džentlmena - reče Charlotte, očito razo-62Amanda Quick- Zašto to kažeš? - upita Elenora, iznenađena primjedbom. Pomislila je na ono što je načas opazila u grofovim zelenim očima. Nešto joj je govorilo da je razlog iz kojeg St. Merrvn posjeduje toliko samokon-trole upravo činjenica da ima strastvenu narav.- Svaki bi drugi gospodin, obdaren s barem malo romantičnog senzibiliteta, kojemu je rečeno da je njegova zaručnica pobjegla s drugim muškarcem, pošao u potjeru za njima - ustvrdi Charlotte. - Oteo bi svoju damu iz ruku čovjeka koji ju je odveo, a zatim bi ga izazvao na dvoboj.Lucinda zadrhti. - Kažu da St. Merrvnovim žilama teče hladna krv, a ne topla.Plaćena pratilja63Ml?5Možda se zbog neprestanog rominjanja kiše zdanje u Rain Streetu doimalo kao da se prijeteći uzdiže na nekoj drugoj, mračnoj metafizičkoj razini. Bez obzira na razlog, mjesto ne odiše samo tjeskobom, već i zapuštenošću, pomislila je Elenora. Podsjetilo ju je na kuću u kojoj je Lucinda pazila na svoju poslodavku na samrti, ali u daleko većim razmjerima. Kao da je netko davno izdahnuo u zdanju St. Merrvn i velika je kuća počela propadati.Elenora je pogledala karticu što ju je dobila od St. Merrvna kako bi provjerila je li ju fijaker doveo do prave adrese. Broj dvanaest, Rain Street. Nije bilo greške.Vrata fijakera su se otvorila. Kočijaš joj je pomogao da siđe, a potom je iskrcao škrinju u kojoj su se nalazile njezine osobne stvari.Prije nego ju je ostavio samu na ulici, sumnjičavim64Amanda Quick- Sigurni ste da ste došli na pravo mjesto, gospojo? - upita.- Da, hvala vam. - Nasmiješila se, zahvalna na njegovoj očitoj zabrinutosti. - Začas će netko doći po moju škrinju. Nema potrebe da se zadržavate.Slegnuo je ramenima. - Ako vi tako kažete.Popeo se natrag na svoje sjedalo i otpustio uzde. Elenora je potisnula vlastitu nesigurnost dok je gledala kako vozilo nestaje niz ulicu.Kad se fijaker udaljio, postala je naglašeno svjesna da je posve sama u maglom obavijenoj ulici.Još bolje, rekla je sebi dok se žustro penjala stubama. Bolje da nitko nije vidio kako nova St. Merrvnova zaručnica stiže fijakerom. Tako će njezino iznenadno pojavljivanje u visokom društvu biti još intrigantnije i neobičnije

28

u očima uglednog svijeta. Po završetku ovog zadatka, jednostavno će nestati na isti tajanstveni način.Osjetila je drhtaj uzbuđenja. Uskoro će postati zagonetna žena, glumica. Imala je veoma neobičan osjećaj da je cijeli svoj život provela čekajući na svoj red, pripremajući se za nastup na pozornici, a sad je stigao taj trenutak.Za ovu je priliku odjenula svoju najdražu haljinu, tamnocrvenu opravu za šetnju što ju je gospođa Egan naručila za nju kod svoje osobne krojačice. Na gornji dio haljine pričvrstila je elegantan malen sat što joj ga je bivša poslodavka darovala na rastanku.- Sasvim ćeš se lijepo snaći, draga moja - ustvrdila je gospođa Egan s materinskim zadovoljstvom kad je Elenori davala sat. - Imaš duha i hrabrosti i dobro srce.Plaćena pratilja65Stigla je do gornje stube i udarila teškom mjedenom alkom. Činilo se da zvuk beskonačno odjekuje duboko unutar velike kuće.Trenutak se ništa nije čulo. Tada je, baš kad se počela pitati nije li doista stigla na pogrešnu adresu, čula slabašan zvuk koraka na popločanom podu.Ulazna su se vrata otvorila. Mlada sluškinja, koja se doimala nekako izmučenom, zagledala se u nju.- Da, gospojo?Elenora je razmislila kako će dalje. St. Merrvn joj je rekao da šaradu kani izvoditi i pred poslugom. Međutim, bila je itekako svjesna da osoblje u svakom kućanstvu općenito mnogo više pozornosti posvećuje svemu što se zbiva s njihovim poslodavcima no što oni misle. Slutila je da su sluškinja i ostala posluga, čak i ako ne znaju da ne postoji prava zaručnica, barem zaključili kako u situaciji nešto ipak nije u redu.Unatoč tomu, nema smisla ponašati se malodušno, zaključila je. Plaćena je da glumi, pa to mora učiniti što je moguće uvjerljivije. Sluškinja je, jednako kao i oni iz visokoga društva kojima će uskoro biti predstavljena, dio njezine publike.- Možeš obavijestiti svojega poslodavca da je stigla gospođica Elenora Lodge - rekla je ljubaznim, ali autoritativnim tonom. - Očekuje me. O, i molim te, pošalji jednog od lakaja da donese moju škrinju s ulice prije nego je netko ukrade.Sluškinja se uspjela na brzinu nakloniti. - Da, gospojo. - Koraknula je unatrag kako bi propustila Elenoru u predvorje.Elenora je pričekala da se mlada žena udalji, a tada66Amanda QuickPolako se okrenula na peti, promatrajući predvorje. Bilo je jednako tmurno i negostoljubivo kao i kuća izvana. Veoma je malo svjetlosti dopiralo kroz visoke prozore iznad vrata. Obilno izrezbarena drvena oplata dodatno je zamračivala unutrašnjost. Nekoliko je klasičnih kipova i etruščanskih vaza zauzimalo tamne niše duž rubova prostorije. Mjesto se doimalo ustajalim i prašnjavim poput muzeja.Znatiželjna, prišla je najbližem mramornom postolju i prstom u rukavici lagano prešla po površini. Namrštila se na jasno vidljivu crtu što se

29

pojavila, te otresla ruke kako bi se riješila prljavštine na rukavici. Ovdje već prilično dugo nitko nije temeljito čistio.U predvorju su se začuli koraci, teži od sluški-njinih. Elenora se okrenula.Našla se pred nevjerojatno privlačnim muškarcem, a takvu mušku ljepotu još nikad u životu nije vidjela. Od visokog, plemenitog čela do finih crta lica, vatrenih očiju i kovrčave kose, bio je vizija muškog savršenstva.Da nije bilo činjenice da nosi službeni kaputić i hlače batlera, mogao je biti model za umjetnika koji nastoji naslikati viziju romantičnog pjesnika u Bvronovu stilu.- Ja sam Ibbitts, gospođo - rekao je dubokim glasom. - Ispričavam se zbog svih neugodnosti što ste ih možda imali. Njegovo vas gospodstvo čeka u knjižnici. Ako biste pošli za mnom, najavit ću vas.Negdje u njezinu umu oglasilo se tiho zvonce upozorenja. U njegovim riječima nije bilo ničega čemuPlaćena pratilja67rena da negdje u njima postoji slabo prikriveni prezir. Možda je to ipak samo njezina mašta.- Hvala vam, Ibbitts.Pružila mu je svoj šeširić. Odmah se okrenuo kako bi ga spustio na prašnjavi mramorni stolić.- Nije važno - brzo je rekla, istrgnuvši mu šešir iz ruke prije nego ga je uspio spustiti na prljav stol. -Zadržat ću ga kod sebe. Sto se tiče moje škrinje. Ne želim da ostane na ulici.- Iskreno sumnjam da bi netko ukrao vašu škrinju, gospođo. - Ni da se trudio, Ibbitts joj ne bi mogao jasnije reći kako je siguran da se u njezinoj škrinji ne nalazi ništa vrijedno.Bilo joj je dosta njegovog uljudnog sarkazma. -Smjesta pošaljite lakaja po škrinju, Ibbitts.Ibbitts je smušeno trepnuo, kao da je zatečen neprikrivenim ukorom. - Svaki lopov koji ima malo zdravog razuma zna da ne smije krasti u ovom kućanstvu.- To me samo donekle umiruje, Ibbitts. Bojim se da ima mnogo lopova koji nemaju zdravog razuma.Ibbittsov se izraz lica ukočio. Bez riječi je ispružio ruku i snažno potegnuo baršunastu vrpcu zvona.Pojavio se visok, mršav i koščat mlad čovjek od otprilike osamnaest ili devetnaest godina. Imao je crvenu kosu i plave oči. Njegova je blijeda koža bila posuta pjegicama. Doimao se nervoznim i plahim.- Nede, donesi škrinju gospođice Lodge i odnesi je u spavaću sobu što ju je Sally jutros pripremila.- Je, gospodine Ibbitts. - Ned je požurio van. Ibbitts se opet okrene Elenori. Nije glasno izgovorio: Eto, jeste li sad zadovoljni? No bila je sigurna da68Amanda Quick- Ako biste pošli sa mnom - reče Ibbitts. - Njegovo gospodstvo ne voli čekati.Ne čekajući odgovor, Ibbitts krene slabo osvijetljenim hodnikom prema stražnjem dijelu velike kuće.

30

Na drugom kraju hodnika uveo ju je u dugu prostoriju obloženu teškom, tamnom drvenom oplatom. Laknulo joj je kad je vidjela da prozori u knjižnici nisu zastrti teškim zavjesama kao u predvorju. Umjesto toga, debele, smeđe baršunaste draperije bile su vezane unatrag kako bi uokvirivale pogled na divlji, kaotično zarastao, kišom natopljen vrt.Na podu se nalazio taman sag kojemu je hitno trebalo čišćenje, a namještaj je činilo nekoliko teških komada u stilu koji je prije nekoliko godina izišao iz mode. Na visokom stropu, zastrtom sjenkama, bio je naslikan prizor neba u suton, očito prilično davno. Police za knjige pokrivale su veći dio zidova. U kožu uvezeni svesci bili su stari i prašnjavi.Usko, spiralno stubište s ogradom od kovana željeza vodilo je do balkona gdje se nalazilo još polica za knjige.- Gospođica Lodge, milorde. - Ibbitts ju je najavio kao da Elenorino ime čita s osmrtnice.- Hvala, Ibbitts. - Na drugom kraju prostorije, blizu prozora okrenutog prema neodržavanom vrtu, Arthur je ustao iza bogato izrezbarenog pisaćeg stola.Njegova se silueta ocrtavala na slaboj svjetlosti što je dopirala kroz prozor, pa mu nije vidjela izraz lica.Plaćena pratilja69- Dobro došla u svoj budući dom, draga moja -reče.Shvatila je da igra ulogu pred batlerom. Ona mora učiniti isto.- Hvala vam. Lijepo je ponovno vas vidjeti, gospodine. - Izvela je svoj najbolji naklon.Ibbitts se povukao iz prostorije i zatvorio vrata.Čim je batler otišao, Arthur se zaustavio na pola puta do nje i pogledao na sat. - Zašto vam je, dovraga, trebalo toliko vremena? Mislio sam da ćete stići prije sat vremena.Toliko o njegovoj ulozi galantnog zaručnika, pomisli Elenora. Njezin novi poslodavac očito nije kanio održavati šaradu dok su nasamo.- Ispričavam se zbog kašnjenja - mirno će ona. -Kiša je prilično otežavala promet.Prije nego je dospio odgovoriti, s balkona se začuo ženski glas.- Arthure, molim te, upoznaj nas - zamolila je toplim, blagim glasom.Elenora podigne glavu i ugleda sićušnu ženu koja je mogla biti srednjih tridesetih godina. Imala je nježne crte lica i vedre oči boje lješnjaka. Njezina kosa, skupljena u jednostavan šinjon, bila je boje tamnog meda. Činilo se da je njezina haljina relativno nova i napravljena od skupe tkanine, ali nije bila po najnovijoj modi.- Dopustite da vam predstavim Margaret Lancaster - reče Arthur. - Ona je rođakinja koju sam spomenuo, a boravit će ovdje dok ja obavljam svoje poslove. Bit će uz vas i pružati vam usluge družbenice kako vaš70Amanda Quick- Gospođo Lancaster. - Elenora se ponovno nakloni.- Moraš me zvati Margaret. Na kraju krajeva, što se tiče ostatka svijeta, uskoro ćeš postati član obitelji. - Margaret se počne spuštati spiralnim stubištem. -Bože, to će biti tako uzbudljivo. Doista se radujem toj pustolovini.

31

Arthur se vratio do pisaćeg stola i sjeo. Naizmjence je pogledavao Elenoru i Margaret.- Kao što sam objasnio, želim da vas dvije učinite sve što je potrebno kako biste zaokupile pozornost društva da bih ja mogao imati posvemašnji mir i privatnost za svoje poslove.- Da, naravno - promrmlja Elenora.- Odmah ćete sve organizirati za pojavljivanje na najvažnijim balovima i soarejama, kako bi svi u društvu vidjeli da doista imam zaručnicu.- Razumijem - reče Elenora.Pogledao je Margaret. - Kao Elenorina družbenica i voditeljica, pozabavit ćeš se pojedinostima potrebnima za to da odmah stvori uvjerljiv dojam na ugledni svijet.- Da, Arthure. - Margaretin izraz lica doimao se pomalo usiljenim.- Trebat će joj prikladne haljine, šeširi, rukavice i sve drangulije što uz to ide - nastavi Arthur. - Sve mora biti po najnovijoj modi, naravno, i kupljeno na pravim mjestima. Znaš kako je moda važna u visokom društvu.Uslijedila je kratka stanka tijekom koje se činilo da se Margaret nastoji pribrati.Plaćena pratilja71osmijeh zasigurno bio drhtav.Elenora ju je iznenađeno pogledala, pitajući se što nije u redu.Međutim, činilo se da Arthur nije svjestan činjenice da postoji neki problem.- Vrlo dobro, mislim da je to zasad sve - reče, pose-gnuvši za dnevnikom uvezenim u kožu i perom. -Obje možete ići. Siguran sam da morate štošta obaviti kako biste se pripremile. Obavijestite me ako imate kakvih pitanja.Elenora se pitala je li svjestan činjenice da ih otpušta kao da su pripadnice njegove posluge. Naravno, podsjetila se, u njezinom je slučaju to jednostavna istina.Margaretin odnos s njim bio je sasvim nešto drugo, ali na Elenorino čuđenje, žena se nije doimala uvrijeđenom. Zapravo, odjednom se činilo da silno želi pobjeći iz knjižnice.Elenora je razmišljala o njezinoj ranijoj reakciji, kad ju je Arthur ležerno obavijestio da će ona biti odgovorna za sva pitanja mode i stila.Bila je prilično sigurna da je ono što je na trenutak opazila u Margaretinim očima bio izraz omamljenog užasa.Arthur je pričekao da se zatvore vrata za dvjema ženama. Zatim je odložio dnevnik i ustao. Prišao je prozoru i zagledao se u vrt.Znao je da Elenora sumnja da joj nije sve rekao. U pravu je. No smatrao je najboljim da ne zna cijelu72Amanda QuickMargaret. Objema će ženama biti lakše igrati njihove uloge ako ne znaju što ga je zapravo navelo da napiše dramu u kojoj će nastupati.Dugo se zadržao ispred prozora, zureći u maglovit vrt i razmišljajući o tome koliko mu je mrska ova kuća.Djed ga je doveo ovamo uskoro nakon što su njegovi roditelji poginuli u požaru nekog svratišta. Tada je imao šest godina. Dotad nije poznavao svojega djeda jer ga nikad nije vidio. Stari je grof bio bijesan na svojega

32

sina jer je pobjegao kako bi se oženio protiv njegove volje. Arthurova je majka bila mlada dama koja nije imala ni bogatstva ni društvenih veza. Starac nije htio primiti ni nju ni svojeg unuka.Djed je doista znao kako se ne oprašta, pomislio je Arthur.Ali šok gubitka sina u požaru prisilio je starca da shvati kako je Arthur jedini nasljednik što će ga ikad imati. Doveo je unuka u veliku, tmurnu kuću u Rain Streetu, a potom se posvetio zadatku odgajanja Arthura tako da mu nikad ne padne na pamet poći romantičnim, neodgovornim stopama njegova sina.Dobro je naučio lekcije, mislio je Arthur. Djed mu je od prvoga dana nastojao utuviti u glavu kakve su njegove obveze i odgovornosti. Deset godina kasnije, kad je starac ležao na svojoj samrtnoj postelji, još uvijek mu je to bilo prvo na pameti. Njegove posljednje riječi upućene Arthuru bile su: »Zapamti, ti si glava obitelji. Tvoja je dužnost skrbiti se za ostale.«Jedini vedri trenuci tijekom desetljeća što ga jePlaćena pratilja73posjeti domu Arthurova ekscentričnog prastrica, Georgea Lancastera.Upravo je stric George činio pozitivan utjecaj i pružao mu podršku, a to mu je omogućilo da izdrži starčev tmuran i strog temperament, mislio je Arthur. Za razliku od ostalih u njegovoj velikoj i rasprostranjenoj obitelji, George Lancaster od njega nije očekivao ništa drugo osim da bude ono što jest, dječak koji raste i ima vlastite nade, snove i znatiželju.Upravo je Georgea, a ne djeda, Arthur zavolio na način na koji je nekoć volio svojeg oca.Sad Georgea Lancastera više nema, umoren je prije manje od dva mjeseca.- Osvetit ću te - tiho se zavjetovao Arthur. - Tako mi svega, ubojica će platiti.74Amanda Quick6Sluškinja Sally upravo je završila vaditi stvari iz Elenorine škrinje kad se začulo tiho kucanje na vratima spavaće sobe.Sally je otvorila vrata, a u hodniku je stajala Margaret, doimajući se tjeskobno.- Pitala sam se mogu li razgovarati s tobom, Elenora? - Margaret je pogledala na obje strane, očito provjeravajući je li hodnik prazan. - Prilično je hitno.- Da, naravno. Uđite. - Elenora se nasmiješila Sally. - To će zasad biti sve. Hvala ti.- Da, gospojo. - Sally je požurila iz sobe, zatvorivši vrata za sobom.Elenora pogleda Margaret. - U čemu je problem? Vidjela sam da je nešto u knjižnici kod vas izazivalo popriličnu tjeskobu.- Tjeskoba je blaga riječ. - Margaret se spustila na stolicu. - Bilo bi točnije reći da me obuzela panika.Plaćena pratilja75Margaret zakoluta očima. - Jer sam ovdje pod lažnom izlikom, naravno.Elenoru je to zabavljalo. - Kao i ja, kad smo već kod toga.

33

- Da, pa, u tvojem slučaju to nije problem. Arthur te angažirao u agenciji. - Margaret mahne rukom. -Ispitao te. Točno zna što može od tebe očekivati, i tvoju je ulogu napisao s tim na umu. No moja je situacija posve drukčija, a kad otkrije da uopće nisam ono što vjeruje da jesam, bit će bijesan.Sad već znatiželjna, Elenora se polako spustila na rub kreveta i zagledala se u Margaret. - Želite li mi to malo objasniti?- Vjerojatno bih trebala krenuti od početka. Arthur me posjetio prije dva tjedna. Objasnio mi je svoj plan da u društvu predstavi lažnu zaručnicu, te me pitao bih li pristala igrati ulogu družbenice. Rekla sam mu da ću rado pomoći u njegovu naumu.- To je bilo veoma ljubazno od vas.- Ljubazno? Ha. Zgrabila sam priliku. Ovo je prvi put da mogu doći u London nakon moje sezone prije četrnaest godina.- Shvaćam.Margaret iskrivi lice u grimasu. - Moj je suprug bio sredovječan muškarac kad sam se udala za njega. Patio je od gihta i mrzio putovanja bilo koje vrste. Tijekom našeg zajedničkog života nisam mogla činiti ništa više osim katkad posjetiti majku i tetu. Možeš li uopće zamisliti kakav je osjećaj biti četrnaest godina uhvaćen u klopku u sićušnom selu?- Pa, da, zapravo mogu.76Amanda Quicknamjeravala tako žaliti. Stvar je u tome, ja sam spisateljica.- Doista? Kako uzbudljivo. - Elenora je bila opčinjena. - Je li objavljen neki vaš rad?Margaret se nasmiješi. - Da, zapravo jest. Pišem za Minerva Press. Koristim se imenom Margaret Mallorv jer sam posve sigurna da moji uznositi rođaci Lancasteri ne bi odobravali spisateljicu romana u obitelji.- To je sjajno. Pročitala sam dvije vaše knjige, Tajno vjenčanje i Prosidbu. Uživala sam čitajući obje.- Hvala ti. - Margaret porumeni. - Veoma ljubazno od tebe da to kažeš.- To je istina. Velika sam ljubiteljica vaših djela, gospođice Mallorv. Želim reći, gospođo Lancaster.- Molim te, moraš me zvati po imenu.Elenora je oklijevala. - Kažeš da je tvoj identitet tajna za sve u obitelji? Uključujući njegovo gospodstvo?- Arthur je posljednja osoba za koju bih željela da otkrije istinu. - Margaret iskrivi lice. - On je čovjek mnogih iznimnih vrlina kad je riječ o investicijama i takvim stvarima, ali bojim se da previše ozbiljno shvaća svoju ulogu glave obitelji. Utjecaj njegova djeda, nema sumnje.Elenora je pomislila na strogu samokontrolu što ju je opazila u zagonetnim grofovim očima. - Da, opazila sam da ima pomalo strogu narav.- Ako nećemo govoriti previše uvijeno, Arthur može biti nepopustljiv, autokrat i pravi diktator. Štoviše, ne odobrava trenutnu modu čitanja romana, pa zadrhtim pri pomisli kako bi reagirao kad bi otkrioPlaćena pratilja77me ne bi zamolio da dođem u London i budem tvoja družbenica. Obećaj mi da nećeš razotkriti moju tajnu.- Obećavam.

34

- Hvala ti. No dakle, kao što sam kanila objasniti, imala sam problema s nekoliko dijelova mojeg najnovijeg rukopisa. Svugdje je riječ o otmjenim zabavama i susretima sa snobovima visokog društva. Ali te dijelove ne mogu uvjerljivo napisati jer gotovo ništa ne znam o životu u uglednim krugovima.- Nisi li rekla da si imala svoju sezonu?- Trajala je manje od dva tjedna jer je Harold dao svoju ponudu gotovo odmah nakon što me upoznao. U svakom slučaju, to je bilo prije četrnaest godina, pa sam posve izvan događaja.- Mislim da počinjem shvaćati tvoj problem. Margaret se nagne naprijed. - Kad me Arthurzamolio da mu pomognem u ovoj šaradi, mislila sam da će to biti savršena prilika za dolazak u London gdje ću moći promatrati i bilježiti pojedinosti iz društvenog života. Stoga sam mu, naravno, rekla da rado prihvaćam. - U očajanju je uzdigla ruke. - Ali to je bilo prije nego sam shvatila da od mene također očekuje da se pobrinem za haljine i sve ostalo što je potrebno za izlaske u visoko društvo. -Ah.- Veoma mi je žao, Elenora, ali doista nemam pojma kako ću naći najmoderniju krojačicu, kitničarku ili osobu koja izrađuje rukavice. Osjećam da bih to trebala priznati Arthuru, ali ako to učinim, sigurno će me poslati kući i naći nekog drugog da bude tvoja družbenica.78Amanda QuickMargaret ju je s iščekivanjem pogledala. - O čemurazmišljaš?Elenora se nasmiješila. - Razmišljam o tome kako nema nikakva razloga da Arthura opterećujemo tim dosadnim problemima. Sigurna sam da ćemo ih riješiti bez većih poteškoća. - Pomislila je na hrpu pozivnica što ih je opazila na potamnjelom pladnju na stolu u predvorju. - Arthurova titula i položaj u društvu osigurat će nam obilje poziva. Zapravo, samo nam treba ime vješte krojačice. Ona će nas moći uputiti u najmodernije prodavaonice.- Kako predlažeš da potražimo pravu krojačicu?Elenora se tiho nasmijala. - Moja je bivša poslodavka bila pomalo neobična kad je riječ o ukusu u odijevanju. Voljela je nositi samo odjevne predmete izrađene od purpurne tkanine.- Kako čudno.- Možda. Ali gospođa Egan je dama koja doista prati modu. Uvjeravam te da je svaku od njezinih purpurnih haljina izradila najekskluzivnija krojačica, a ja je dobro poznajem jer sam nekoliko puta pratila svoju poslodavku k njoj.- Ali ona će te sigurno prepoznati.- Mislim da nas to ne treba zabrinjavati - reče Elenora. - Tijekom razdoblja što sam ga provela kod gospode Egan, saznala sam da dobre krojačice postižu najveće uspjehe ne samo na temelju svoje vještine, već i zato što posjeduju dar za diskreciju kad je riječ o poslovima njihovih najvažnijih mušterija.Margaretine su oči zablistale. - A kao buduća žena grofa od St. Merrvna, ti se doista možeš smatratiPlaćena pratilja

35

797Ibbitts je stajao u mraku ormara za rublje i pomno razmišljao o razgovoru što ga je ranije prisluškivao.Posve je slučajno otkrio maleno udubljenje iza skrivene zidne ploče koja je omogućavala da netko skriven u ormaru prisluškuje razgovore u knjižnici. Zaključio je da je tajno skrovište napravljeno prije mnogo godina, a to je zacijelo učinio lukavi sluga koji je bio dovoljno pametan da vodi računa o poslovima svojih poslodavaca.Jedno je sigurno, mislio je Ibbitts. Imao je pravo kad je riječ o gospođici Lodge. Od prvog trenutka, kad ju je uhvatio kako proučava prašnjavi stol u predvorju, znao je da u njoj ima nečeg neobičnog. Istina, nasmiješila mu se, na način kako to žene uvijek čine, ali u njezinim očima nije opazio izdajnički bljesak požude. Čak ni iskricu senzualnog zanimanja.Divila mu se onako kako bi se netko mogao diviti lijepoj slici ili umjetničkom djelu; cijenila je ljepotu,80Amanda QuickTo je bilo veoma neobično i pomalo uznemirujuće. Lice je njegovo bogatstvo, kako je njegova majka predvidjela, a ljudi, osobito žene, uvijek reagiraju na njegovu naočitost.Još otkako je znao za sebe bio je svjestan da je njegova ljepota velika prednost. Čak i kao dječak, razumio je da ga ljudi promatraju na način koji se naglašeno razlikuje od načina na koji su promatrali njegovu braću i sestre, te drugu djecu u njegovu selu.Njegovo mu je lice olakšalo dobivanje onog prvog, sudbonosnog posla u kućanstvu debelog, postarijeg baruna koji je živio odmah izvan sela. Stari je čovjek nedavno oženio damu koja je bila nekoliko desetljeća mlađa od njega. Pokazalo se da je nova žena njegovoga gospodstva bila veoma zgodna i beskrajno se dosađivala. Bila je oduševljena Ibbittsom; odijevala ga je u lijepe livreje i inzistirala da je poslužuje tijekom svakog obroka.Prve noći kad ga je pozvala u svoj krevet, brzo je shvatio da ima još jednu veliku prednost, povrh svojeg lica. U trenutku kad je klečao iza njezine bujne, mekane stražnjice, uranjajući duboko u njezinu udobnu toplinu, načas je ugledao viziju vedre, uspješne budućnosti koja ga očekuje.Te je sudbonosne večeri shvatio da je svijet vjerojatno pun bogatih, privlačnih mladih supruga koje su, zbog novca i društvenih veza, udane za debele, stare muškarce. Zaključio je da će mu London pružiti najbolje prilike za karijeru.Imao je pravo. Kad je postariji barun nekolikoPlaćena pratilja81oklijevanja cijelo kućanstvo preselila u grad. Povela je Ibbittsa sa sobom, promaknuvši ga u batlera. Ostao je na tom poslu više od godinu dana, a tada se umorio od njezinih nezasitnih zahtjeva.Na koncu je otišao i potražio drugo radno mjesto. Nije mu trebalo dugo da nađe još unosnije zaposlenje u drugom bogatom kućanstvu. Ponovno se našao u situaciji da mora zadovoljavati mladu ženu čiji je ćelavi, sredovječni suprug većinu noći provodio kod svoje ljubavnice.

36

Jednako kao njegova prva poslodavka, dama je bila veoma velikodušna, ne samo sa svojim uslugama i plaćom, već isto tako, što je još važnije, sa skupim darovima.Nekoliko je godina veoma marljivo gradio svoju karijeru. Povrh niza radnih mjesta gdje je morao udovoljavati zahtjevima nekolicine zapanjujuće pohotnih dama, dobio je jedan ili dva posla u službi bogatih džentlmena. Muškarci su njegove dvije velike prednosti cijenili jednako kao i žene.No prije godinu dana došlo je do katastrofe. Istina, već se odavno umorio od zamornih zahtjeva svojih poslodavaca. Posao što ga je priroda stvorila za uživanje postao je, pa, posao. Unatoč tomu, govorio je sebi da se zbog plaće i darova sav trud isplati.Tada je jedne noći, na njegov užas, iskrsnuo problem. Odnosno, točnije rečeno, njegova je druga velika prednost zakazala.Njegovo je lice možda bilo njegovo bogatstvo, ali nije mu mnogo vrijedilo samo za sebe. Njegova je sjajna karijera u jednakoj mjeri ovisila, ako ne i više,82Amanda QuickNa svoj očaj, sramotno je otpušten s posla. No ponovno je imao sreće. Prije sedam mjeseci zaposlio se ovdje, u zdanju u Rain Streetu. Postariji poslovni čovjek koji ga je zaposlio dao mu je nekoliko jednostavnih uputa. Ibbitts je trebao nadzirati maleni broj slugu koji su održavali veliku kuću i pobrinuti se da grofova londonska rezidencija bude spremna za rijetke prilike kad St. Merrvn odluči nakratko boraviti u gradu.Ibbitts je shvatio da je njegovo novo radno mjesto idealno u svakom smislu. Ne samo što nema nikakvog poslodavca kojeg treba zadovoljavati u spavaćoj sobi, već se St. Merrvn nije čak potrudio da se osobno pojavi.Sve dosad Ibbitts je u velikoj kući mogao raditi što god je želio. Iskoristio je prigodu da sve organizira za ranu i udobnu mirovinu.Sve se dobro razvijalo dok St. Merrvn prije nekoliko dana nije stigao, nenajavljeno, očekujući da kuća bude spremna za njega. Ibbitts je umirao od straha tijekom prva dvadeset četiri sata nakon što je grof stigao. Ohrabren dugotrajnim izbivanjem svojeg poslodavca, napravio je nekoliko promjena među poslugom. Rezultat je bila činjenica da zdanje nije bilo baš u najboljem redu.Promjene je unio iz najboljeg razloga: ekonomičnosti. Nije imalo nikakva smisla zadržavati kuharicu ili domaćicu, kao ni drugu sobaricu ili vrtlare, kad vlasnik zdanja nije nazočan da bi mu njihove usluge koristile.Mogao se jedino nadati da se St. Merrvn neće dugo zadržati. U međuvremenu će saznati što je mogućePlaćena pratilja83Tijekom svoje karijere je otkrio da često postoji veoma unosno tržište za informacije o tajnama njegovih poslodavaca.84Amanda Quickma8

37

Bennett se spustio u naslonjač prekoputa Arthuru i još jednom pogledao preko ramena prema mršavom, ljutitom muškarcu koji je upravo odlazio iz kluba. -Vidim da je Burnlev ovdje danas poslije podne.- Da. - Arthur nije podigao pogled s novina.- Prije nekoliko minuta vidio sam ga kako te promatra. Tako mi svega, kad bi pogledi ubijali, ti bi već bio pokojnik.Arthur okrene stranicu. - Srećom, pogledi nemaju takav učinak na mene. Barem ne Burnlevjev.- Vjerujem da gaji duboku mržnju spram tebe -tiho ga upozori Bennett.- Nije mi jasno zašto. On je taj koji je dobio damu, a ne ja.Bennett uzdahne i dublje utone u naslonjač. Zabrinjavalo ga je što se uopće ne obazire na jasnu i nepokolebljivu antipatiju što je Roland Burnlev osjećaPlaćena pratilja85trenutno svu svoju pozornost usmjerio na plan hvatanja ubojice svojega prastrica. A kad se Arthur koncentrira na neki pothvat, posve je predan tomu sve do njegova okončanja.Tako intenzivna usmjerenost na neki cilj katkad može biti uistinu naporna osobina, pomisli Bennett. No morao je priznati da je Arthur vjerojatno zahvaljujući tomu za samo nekoliko godina uspio oporaviti imovinu St. Merrvna i dovesti je do sadašnje, veoma visoke razine.Premda je znao da Arthur ne želi slušati nova upozorenja o Rolandu Burnlevju, Bennett je smatrao svojom obvezom iznijeti još jedno.- Priča se da se Burnlevjeva financijska situacija spustila na veoma niske razine - reče, nastojeći otvoriti tu temu iz drugoga kuta. - Pokušava se oporaviti od kockarskih gubitaka u igračnicama.- Ako kockanjem pokušava osigurati prihode, njegova će se financijska situacija samo još više pogoršati.- Nema sumnje. - Bennett se nagnuo unatrag i spojio prste pred sobom. - Ne sviđa mi se ono što vidim na njegovu licu kad se vas dvojica nalazite u istoj prostoriji.- Onda nemoj gledati njegov izraz lica. Bennett uzdahne. - Vrlo dobro, ali savjetujem ti dačuvaš leđa.- Hvala na savjetu.Bennett odmahne glavom. - Ne znam zašto se trudim.- Ispričavam se ako se ne doimam odgovarajuće86Amanda Quickdruge stvari. Kanim prijeći na sljedeći korak svojega plana.Čim bi Arthur pokrenuo neki od svojih zamršenih planova, nikakva ga poznata sila ne bi mogla zaustaviti, podsjetio se Bennett. Komplicirane makinacije njegova prijatelja obično su imale veze s financijskim investicijama. No povremeno se svojim sposobnostima koristio u drugim vrstama strategija, neminovno uz isti stupanj uspješnosti. Pametan čovjek neće stati između Arthura i njegova cilja, bez obzira o čemu je riječ.- Pročulo se da je tvoja tajanstvena nova zaručnica stigla u grad kako bi nekoliko tjedana uživala u zbivanjima tijekom sezone - reče Bennett. - Naravno, uvelike se nagađa o njoj. Kao što si mi rekao, razglasio sam u

38

određenim krugovima da je iz imućne, zemljo-posjedničke obitelji sa sjevera.- Nema nikakvih glasina o tome da sam je angažirao preko neke agencije?- Naravno da nema - obrecne se Bennett. - Svi se sjećaju onoga što si prošle godine izjavio, ali tada su svi smatrali da je to bila šala. Ni tada, a ni sada nitko ne vjeruje da bi čovjek tvojeg društvenog statusa doista postupio na tako besmislen način.- Izvrsno. Onda se sve razvija u skladu s mojim planom.- Još uvijek ne mogu vjerovati da kaniš plaćenoj pratilji povjeriti ulogu u svojoj bizarnoj nakani. -Bennett se namrštio. - Kakva je?- Uskoro ćeš upoznati gospođicu Lodge. - Arthur spusti novine i zadovoljno se osmjehne. - Veoma jePlaćena pratilja87svijetu, pa je stekla korisno iskustvo.- Shvaćam - promrmlja Bennett. Drugim riječima, gospođica Lodge nije nikakvo nevinašce rumenih obraza.- Prilično je upadljiva izgleda - nastavi Arthur, zagrijavši se za temu. - Izrazito pribrana. Iz nje zrači određeni autoritet zbog kojeg će ljudi dvaput promisliti prije nego počnu postavljati drska pitanja. Povrh toga, njezina je baka bila glumica. Nadam se da je naslijedila njezinu nadarenost. Sve u svemu, savršena je.Grom i pakao, pomisli Bennett, zatečen dugim popisom vrlina gospođice Lodge, a koje je Arthur tako spremno nabrojio. Sto se ovdje događa? Već godinama nije čuo da njegov prijatelj s toliko entuzijazma govori o nekoj ženi. Ne, to nije točno. Posve je siguran da sve otkako poznaje Arthura nikad nije čuo da o nekoj dami govori s tako očitim odobravanjem.Naravno, pomisli Bennett, Arthur je, sa svojim neobičnim gledištima o takvim stvarima, jedini muškarac kojeg poznaje koji bi osobine kao što su iskustvo u svijetu i nadarenost za glumu smatrao poželjnima u dobro odgojene žene. Bilo koji drugi muškarac smatrao bi ih prikladnijima za kurtizanu ili ljubavnicu.- Upravo onakva žena kakvu si tražio - progunđa Bennett.- Doista.Bennett je dvaput lupnuo prstima. - Još uvijek kažem da bi joj trebao ispričati o čemu je ovdje zapravo riječ.88Amanda Quickda će u pogrešnom trenutku nehotice izlanuti istinu.- Razumijem tvoju zabrinutost, ali mislim da nije pošteno držati je u mraku. - Bennett je trenutak zastao, a potom ispali svoj posljednji, najuvjerljiviji argument. - Štoviše, jesi li pomislio da bi ti mogla pomoći u tvojem istraživanju kad bi joj ispričao cijelu priču?Arthur stisne oči. - To je posljednje što bih želio. Nje se ništa od toga ne tiče.- Vidim da nema smisla prepirati se s tobom. -Bennett duboko uzdahne. - Je li stigla tvoja družbenica?- Da. - Arthur ispruži noge i spusti ruke na naslone. - Iskreno rečeno, danas poslije podne malo me obuzela sumnja po pitanju Margaret.

39

- Nisi li rekao da je ona tvoja jedina ženska rođakinja koju bi dulje vrijeme mogao podnositi pod svojim krovom?- Jesam. No kad sam joj rekao da od nje očekujem da se pobrine oko svih zakučastih pitanja povezanih s uvođenjem moje zaručnice u društvo, vidio sam da nema pojma o tim stvarima. Zapravo, posve sam siguran da sam u njezinim očima vidio jasan izraz panike.

- Ne vidim što je u tome čudno. Rekao si mi da gospođa Lancaster, osim kratke sezone prije dosta godina, uopće nije živjela u gradu.- Istina. - Arthur iskrivi lice u grimasu. - Valjda sam jednostavno pretpostavio da će dama koja je četrnaest godina bila u braku znati kako se obavljaju takve stvari. No danas sam odmah shvatio da jePlaćena pratilja89Bennett se namrštio, pomislivši na zamršene pripreme što ih je njegova odavno pokojna supruga obavljala prije svakog bala i soareje. - Trebat će ti netko tko će se znati pozabaviti svim pojedinostima - upozorio ga je. - Otmjena dama mora imati prave haljine, rukavice, plesne cipelice i tomu slično. Mora imati frizerku ili sluškinju koja zna napraviti pravu frizuru. Mora kupovati u najotmjenijim prodavaonicama.- Svjestan sam toga.- Gledaj, Arthure, ako gospoda Lancaster nije sposobna sve to organizirati, moraš naći drugu rođakinju koja će se bolje snaći u tome. Inače te očekuje društvena katastrofa. Vjeruj mi. Imam nešto iskustva, ako se sjećaš.- Nema potrebe još nekoga uključivati u sve to. -Arthur se doimao nezadovoljnim. - Margaret će ostati jer, pristojnosti radi, moram imati još jednu ženu u kući. Znam tko je tko u visokom društvu, zahvaljujući mojim poslovnim pothvatima, pa ću sam birati pozive za koje želim da ih gospođica Lodge prihvati. Ti ćeš njih dvije pratiti na prva dva zbivanja i upoznati moju zaručnicu s nekoliko pravih ljudi. Ne želim da neprestano stoji sa strane.- Da, pa, rado ću dati sve od sebe kad je riječ o upoznavanju, ali što je s odjećom, čovječe? Vjeruj mi, to je veoma bitan aspekt cijele stvari.Arthur slegne ramenima. - Siguran sam da će gospođica Lodge znati riješiti problem odjeće.Takvo nepokolebljivo povjerenje u drugu osobu, osobito u damu, uopće nije slično Arthuru, pomisli90Amanda Quicknjegovih zakučastih planova, rijetko ima takvo povjerenje u bilo koga, muškarca ili ženu.Bennett je sebe ubrajao među onu nekolicinu ljudi u koje je Arthur imao povjerenja, a sad je, čini se, gospođica Lodge dodana na taj veoma kratak popis. Kako zanimljivo.- Dakle, što je s društvenim aspektom? - uporno će Bennett. - Znaš kako je teško snalaziti se u otmjenoj plesnoj dvorani. Ako gospođica Lodge bude viđena u razgovoru s pogrešnom osobom, to će uništiti dojam što ga nastojiš stvoriti. Još će biti gore bude li plesala s pogrešnim muškarcem ili s nekim takvim iziđe u vrt. Veoma mlade dame štite njihove mame ili

40

iskusne družbenice, ali prema onome što si mi ispričao, gospođicu Lodge neće imati tko čuvati.- To nije sasvim točno, Bennette. - Arthur se ovlaš osmjehnuo. - Moja je želja da ti budeš taj koji će je čuvati.Bennett tiho zastenje i zatvori oči. - Bojao sam se da ćeš tako nešto reći.Plaćena pratilja919Elenora je idućeg jutra proučavala svoju spavaću sobu, podbočivši se i jednom nogom lupkajući po podu.Taman, tmuran namještaj uključivao je kićeno izrezbaren ormar, masivan krevet okružen teškim draperijama i prljav sag tamnih boja. Zidne su tapete bile iz nekog ranijeg razdoblja, kad su raskošni, egzotični uzorci bili u modi. Nažalost, boje su izblijedjele tako da je bilo nemoguće razaznati isprepletene povijuše i cvijeće.Stupanj čistoće u ovoj sobi bio je otprilike ravan onomu što ga je opazila u cijelom zdanju. Obavljeno je veoma malo brisanja prašine, metenja i poliranja. Na okviru osmerokutnog zrcala na uzglavlju nalazio se debeli sloj prljavštine. Zamagljen pogled kroz prozor svjedočio je o tome da već odavno nitko nije oprao okna.92Amanda Quickmorat će poduzeti nešto po pitanju žaljenja vrijednog stanja u kućanstvu, zaključila je.Otvorila je vrata i izišla u mračan hodnik. Nije se radovala doručku. Sinoć se večernji obrok sastojao od neukusne pirjane piletine, okruglica koje su mogle poslužiti kao balast za brod, povrća kuhanog do nezdrave nijanse sive boje i neprobavljivog pudinga.Ona i Margaret su same jele u tmurnoj blagovaonici. Arthur je bio dovoljno razuman da ode u svoj klub. Nije mu to zamjerila. I ona bi radije večerala negdje drugdje.Spustila se stubama, opazivši prašinu što se nakupila između stupova ograde, te pošla u potragu za prostorijom u kojoj se doručkuje. Zalutala je u dvije zatvorene, zastorima zastrte odaje s pokrivenim namještajem prije nego je naišla na Neda.- Dobro jutro - rekla je. - Hoćeš li me, molim te, uputiti do prostorije za doručak?Ned se doimao zbunjenim. - Mislim da je negdje na kraju hodnika, gospojo.Uzdigla je obrve. - Ne znaš gdje se nalazi prostorija za doručak?Ned je pocrvenio i počeo zamuckivati. - Oprostite, gospojo, ali nije se koristila za cijelo vrijeme koliko ja ovdje radim.- Shvaćam. - Nastojala je sačuvati strpljenje. - U tom slučaju, gdje ću jutros naći doručak?- U blagovaonici, gospojo.- Vrlo dobro. Hvala, Nede.Zaputila se drugim hodnikom i ušla u blagovaonicu. Iznenadila se kad je ugledala Arthura kako sjediPlaćena pratilja93

41

Podigao je pogled s novina što su ležale otvorene pred njim, lagano se mršteći kao da ne zna kako protumačiti činjenicu da se u to doba jutra pojavila ondje.- Elenora. - Ustao je. - Želim vam dobar dan.- Dobar dan i vama, gospodine.Otvorila su se vrata što su vodila u smočnicu. Pojavila se Sally, a izgledala je još umornije i tjeskob-nije nego dan ranije. Čelo joj se sjalo od znoja. Dugi uvojci kose pobjegli su ispod njezine požutjele kapice. Zurila je u Elenoru i obrisala ruke o pregaču punu mrlja.- Gospojo - rekla je i nespretno se naklonila. -Nisam znala da ćete sići na doručak.- Opazila sam - reče Elenora. Značajno kimne prema dugačkom stolu.Sluškinja je požurila do ormara za posuđe i brzo otvorila ladicu.Dok je djevojka namještala drugo mjesto za jelo, Elenora je prešla prostoriju kako bi pogledala koja su jela na raspolaganju.Situacija u kuhinji nije se poboljšala u odnosu na prethodnu večer. Jaja su se stvrdnula. Kobasice su bile neprivlačne boje, a krumpir je zaudarao po staroj masti.Obuzeta očajem, izabrala je dvije kriške mlohavog prepečenca i natočila si šalicu mlake kave.Kad se opet okrenula prema stolu, vidjela je da je Sally složila drugi pribor za jelo na suprotnom kraju stola od onoga gdje je Arthur sjedio.Čekala je da djevojka ode iz prostorije, a potom je94Amanda Quickmjesta s Arthurove desne strane, te je onamo sjela sa svojim prepečencem i kavom.Uslijedio je trenutak neugodne tišine.- Vjerujem da ste noćas dobro spavali - na koncu će Arthur.- Veoma dobro, doista, milorde. - Kušala je kavu. Nije bila samo veoma hladna, bila je odvratna. Odložila je šalicu. - Smijem li pitati radi li posluga u ovom kućanstvu dugo vremena?Činilo se da ga je pitanje pomalo iznenadilo. -Nikad u životu nisam vidio nikoga od njih sve dok prije nekoliko dana nisam stigao ovamo.- Ne poznajete nikoga od njih?Okrenuo je stranicu novina. - Ovdje provodim što je moguće manje vremena. Zapravo, tijekom protekle godine uopće se nisam koristio ovom kućom. U rijetkim prigodama kada dolazim u London, radije boravim u svojem klubu.- Shvaćam. - Njegovo pomanjkanje zanimanja za zdanje svakako objašnjava neke stvari, pomislila je. -Tko nadzire poslugu?- Postariji upravitelj poslova mojega djeda vodi brigu o svim pitanjima koji se tiču ovog zdanja, a upravljanje ovim mjestom jedini je zadatak koji mu je preostao. Ni za što drugo ne koristim njegove usluge. - Podigao je svoju šalicu. - Zašto pitate?- Ima nekoliko pojedinosti održavanja kućanstva koje iziskuju pozornost.Kušao je kavu i lecnuo se. - Da, opazio sam. Ali nemam vremena pozabaviti se time.- Naravno da ne - rekla je. - Međutim, ja imamPlaćena pratilja

42

95ili dvije promjene u upravljanje vašim domom?- Ja ovo ne smatram svojim domom. - Slegnuo je ramenima i spustio šalicu. - Zapravo, razmišljam o prodaji ove kuće. Ali dok ste ovdje, slobodno možete unijeti sve promjene koje želite.Grickala je mlohavi prepečenac. - Doista mogu razumjeti zašto želite prodati. Ovo je velika i skupa rezidencija za održavanje.- Troškovi nemaju nikakve veze s time. - U očima mu se pojavio oštar izraz. - Jednostavno ne volim ovo mjesto. Kad se oženim, trebat će mi kuća u gradu za povremeni boravak, ali za tu ću svrhu kupiti drugu rezidenciju.Iz nekog je razloga ta primjedba na nju djelovala tako da je izgubila i ono malo zanimanja za prepečenac. Prirodno je da razmišlja o pravom braku, pomislila je. Zašto je spominjanje toga kod nje izazvalo takvu deprimiranost? Ima obveze prema svojoj tituli i obitelji. Štoviše, kada doista počne birati svoju groficu, postupit će kao i drugi muškarci u njegovoj situaciji: potražit će zaštićenu mladu damu koja je tek izišla iz školske učionice, onu vrstu žene koju je smatrao previše delikatnom i previše nedužnom da bi je angažirao kao lažnu zaručnicu.St. Merrvnova mladenka - njegova prava mladenka - bit će dama besprijekorna ugleda; ona čiju obitelj nije okaljao nikakav skandal ili povezanost s trgovinom. Donijet će mu zemlju i bogatstvo, premda mu ne treba ni jedno ni drugo, jer se tako rješavaju stvari u njegovu svijetu.Zaključila je da je vrijeme za mijenjanje teme. - Ima96Amanda Quick- Samo uobičajeni tračevi i skandali. - U glasu mu se jasno osjećao prezir. - Ništa važno. Što vi imate u planu za danas?- Margaret i ja kanimo poći u kupovinu. Kimnuo je. - Izvrsno. Želio bih da se što prije pojavite u društvu.- Sutra uvečer trebale bismo biti spremne za odlazak na našu prvu zabavu - uvjeravala ga je.U blagovaonicu je ušao Ibbitts i donio pocrnjeli srebrni pladanj iz predvorja. Na pladnju se nalazila hrpa pozivnica i pisama.Arthur podigne pogled. - Što imaš ondje?- Još jedan niz posjetnica i pozivnica, milorde -reče Ibbitts. - Što želite da učinim s njima?- Pregledat ću ih u knjižnici.- Da, milorde.Arthur zgužva svoj ubrus i ustane.- Ispričat ćete me, draga moja - reče. - Moram poći. Kasnije tijekom dana dat ću vam popis društvenih zbivanja na kojima ćete se ovog tjedna pojaviti.- Da, Arthure - promrmljala je svojim najposlu-šnijim tonom. Njegovo draga moja neće shvaćati ozbiljno, rekla je sebi. Riječi od milja zapravo su namijenjene Ibbittsu.Na njezino zaprepaštenje, sagnuo se i poljubio je; ne u obraz, već ravno u usta. To je bio veoma kratak, veoma posesivan poljubac; vrsta poljupca što ga muškarac daje pravoj zaručnici.Tko bi rekao da je Arthur tako dobar glumac, pitala se, pomalo omamljena.Neočekivan izljev lažne ljubavi tako ju je uzne-

43

Plaćena pratilja97napokon uspjela pribrati, Arthur je već izišao iz kupaonice. Čula je prigušeni zvuk peta njegovih elegantno ulaštenih čizama iz hodnika.- Hoćete li još nešto trebati, gospođo? - Ibbitts je pitao tonom koji je naglašeno sugerirao da je tako nešto posve nemoguće.- Zapravo, postoji još nešto. - Elenora je spustila ubrus na stol. - Molim vas, donesite mi račune kućanstva za protekla dva tromjesečja.Ibbitts je nekoliko sekunda s nerazumijevanjem zurio u nju. Zatim su njegovi obrazi postali tamnocrveni. Usta su mu se nekoliko puta otvorila i zatvorila prije nego je uspio progovoriti.- Kako molim, gospođo?- Mislim da sam bila posve jasna, Ibbitts.- Upravitelj poslova staroga grofa vodi račune kućanstva, gospođo. Ja ih nemam. Samo vodim evidenciju o troškovima i tu informaciju dajem gospodinu Ormesbvju.- Shvaćam. U tom slučaju, možda mi možete odgovoriti na neka pitanja.- Koja pitanja, gospojo? - oprezno upita Ibbitts.- Gdje je kuharica?- Dala je otkaz prije nekoliko mjeseci, gospojo. Nisam joj uspio naći zamjenu. No čini se da se Sally dobro snalazi u kuhinji.- Sally doista veoma marljivo radi, ali ona nije kuharica.- Nadam se da ću uskoro preko neke agencije naći novu kuharicu - progunđa Ibbitts.- Doista? - Elenora ustane i zaputi se prema98 Amanda Quick- Kamo idete, gospojo? - upita Ibbitts.- Porazgovarati sa Sally o pitanjima kuhinje. U međuvremenu, predlažem da se usredotočite na zapošljavanje nove kuharice i još jedne sluškinje. O, da, trebat će nam i dva vrtlara.Ibbittsove su se oči smračile od gnjeva, ali ništa nije rekao. Elenora je osjetila jezu između svojih lopatica kad mu je okrenula leđa i ušla u kuhinju.Plaćena pratilja9910Ubojica je napravio još jednu promjenu na teškom stroju od željeza i mjedi, a potom se odmaknuo kako bi proučio svoje djelo. Bio je tako blizu. Riješio je posljednju veliku zagonetku u drevnom lapidariju, onu što je njegov prethodnik nije uspio odgonetnuti. Jedna ili dvije završne prilagodbe i naprava će biti dovršena. Uskoro će golema moć Jupiterova gromovnika biti pod njegovom kontrolom.Njegovim je tijelom prostrujalo grozničavo ushićenje, vrelo i čisto poput alkemičareve vatre. Cijelo njegovo biće treperilo je od iščekivanja uspjeha.Pogledao je na sat. Uskoro će svanuti. Prošao je laboratorijem, gaseći lampe. Potom je uzeo fenjer i ušao u kriptu.Otkrio je da postoje dva tajna ulaza u laboratorij. Željezni kavez što se spušta iz drevne opatije odozgo prilično je koristan, ali ga nije volio često rabiti jer se bojao, jednako kao i njegov prethodnik, da bi česta100 Amanda Quick

44

Istina, većina ljudi u okolici boji se opatije, vjerujući da je opsjednuta duhovima. Ali neka smiona osoba mogla bi potisnuti strah ako bi slučajno opazila dobro odjevenog džentlmena koji svake noći ulazi i izlazi iz kapelice. Stoga je ubojica željezni kavez čuvao za one prigode kad mu se žurilo.Izgubljena je rijeka sigurniji, mada i naporniji, put za njegove redovite noćne odlaske u laboratorij.U stražnjem dijelu kripte voda je zapljuskivala tajno podzemno pristanište. Ušao je u jedan od malenih, plitkih čamaca što ih je ondje držao. Oprezno balansirajući, spustio je fenjer na pramac i podigao motku.Snažno odguravanje dovelo je čamac do struje davno izgubljene rijeke. Plovilo je lagano plutalo po tamnoj, smrdljivoj vodi. Ubojica je s vremena na vrijeme morao čučnuti kako bi izbjegao drevne kamene mostiće ispod kojih je prolazio.Putovanje je bilo sablasno, jezovito. Premda je dosad već mnogo puta prošao istim putem, nije vjerovao da bi se ikad mogao naviknuti na neprobojnu tminu i odvratan smrad. No tješila ga je spoznaja da je njegov prethodnik nebrojeno puta na isti neobičan način dolazio i odlazio iz tajnog laboratorija. Sve je to dio njegove velike sudbine, mislio je.Na vidiku se pojavio jedan od drevnih ostataka što su se pružali duž obala rijeke. Svjetlost fenjera poigravala je po mramornom reljefu djelomično potopljenom u blato. Prikazivao je čudno božanstvo s neobičnim pokrivalom za glavu. Lik je prikazan kako ubija velikoga bika. Mitra, prema primjedbama uPlaćena pratilja101rimskog kulta koji je nekoć bio rasprostranjen u ovom kraju.Ubojica je skrenuo pogled onako kako je činio kad god bi naišao na jedan od tih starih kipova. Optužujući pogledi u tim slijepim očima uvijek su u njemu izazivali nelagodu. Bilo je kao da ti stari bogovi mogu vidjeti mjesto duboko u njemu gdje se pjeni i ključa neobična energija koja raspiruje njegovu genijalnost; kao da razumiju da on nema potpunu kontrolu nad njome.102Amanda Quickmm11Idućega dana, nešto iza deset sati uvečer, Elenora je stajala s Margaret i Bennettom Flemingom u skloništu od niza palmi posađenih u lonce.- Prvi je ples od kritične važnosti - objašnjavao je Bennett, procjenjujući mnoštvo i mudro se držeći. -Moramo se pobrinuti da to bude s pravim džentlmenom.Elenora je virila između listova palme. Odaja je bila obasjana svjetlošću iz visećih svijećnjaka. Cijeli jedan zid bio je pokriven zrcalima u kojima se odražavao sjaj blještavog prizora.Elegantno, po posljednjoj modi odjevene dame i gospoda smijali su se i ogovarali. Otmjeni su parovi lebdjeli po plesnom podiju. Glazba se slijevala s balkona na kojem su se nalazili glazbenici. Malena vojska slugu u plavim livrejama provlačila se između uzvanika noseći pladnjeve šampanjca i limunade.

45

- Ne shvaćam zašto ne mogu najprije plesati sPlaćena pratilja103Čim je upoznala Bennetta Fleminga, zaključila je da joj se veoma sviđa. Jedan pogled na njegovo krupno tijelo i iskrene oči objasnio joj je zašto Arthur ima povjerenja u njega. Bennett Fleming je ostavljao dojam jednog od onih rijetkih, dobrodušnih, postojanih ljudi na koje se čovjek može osloniti u kriznim trenucima.- Ne, ne, ne, to nikako ne bi valjalo - uvjeravao ju je Bennett. - Onaj koji bude prvi uspostavit će određeni standard, shvaćate. Bez obzira tko će to biti, mora imati moć da vas odmah učini otmjenom.Margaret ga je promatrala s otvorenim divljenjem. - Kako znate te stvari, gospodine?Bennett je porumenio. - Moja je pokojna supruga bila dama koja je uživala u zadovoljstvima otmjenog društva. Čovjek nauči neke stvari kad je oženjen stručnjakinjom.- Da, naravno - promrmlja Margaret. Posegnula je u torbicu i izvadila maleni notes i sićušnu olovku.Bennett se namršti. - Što radite?- Pišem bilješke - vedro će Margaret.- Zašto, za ime svijeta?- Za moj dnevnik.Elenora je potisnula smijeh. Pitala se što bi Bennett rekao kad bi znao da Margaret provodi istraživanje za svoj novi roman.- Shvaćam. - Bennett skupi obrve, popije gutljaj šampanjca i zauzme stav čovjeka koji se priprema za odlazak u bitku. - Kao što sam govorio, pitanje kojemu džentlmenu treba omogućiti privilegiju da bude prvi izrazito je važno.104Amanda Quickuvelike podsjeća na onaj za biranje prvog ljubavnika.Bennett se zagrcnuo svojim šampanjcem.- Poput procesa biranja ljubavnika - tiho je ponovila Margaret, mahnito zapisujući u svoj notes. - Da, sviđa mi se ta usporedba. Tako sve zvuči veoma intri-gantno, zar ne?Bennett je zurio u nju. - Ne mogu vjerovati da ste to zapisali za svoj dnevnik.- Kasnije će biti zanimljivo za čitanje, ne čini vam se? - Margaret mu je uputila vedar osmijeh i spustila notes u torbicu.Bennett je očito odlučio da neće odgovoriti na to pitanje. Svoju je pozornost ponovno usmjerio na plesni podij. Odjednom se razvedrio od očitog olakšanja.- Eno ga - objavio je tihim glasom.- Koga? - upita Elenora.-- Čovjeka koji će vas prvi odvesti na plesni podij. - Bennett uzdigne bradu.Elenora je slijedila njegov pogled i ugledala visokog muškarca otmjena izgleda u plavom kapu-tiću koji je stajao kraj francuskih vrata što su vodila u vrtove. Činilo se da je kasnih pedesetih godina. Razgovarao je s nekim drugim muškarcem. Nešto u njegovu držanju i izrazu lica jasno je govorilo da mu je živopisna scena oko njega beskrajno dosadna.

46

- Tko je on? - upita Margaret. - I zašto kažete da je on pravi izbor za Elenorina prvog plesnog partnera?- To je lord Hathersage - objasni Bennett. - On jePlaćena pratilja105žena umrla prije dvije godine, ali mu nije podarila nasljednika, pa svi smatraju da traži novu mladenku.- U tom slučaju, zašto bi želio plesati sa mnom? -znatiželjno upita Elenora. - Ja sam, navodno, zaručena.- Hathersage je poznat po tome što je krajnje izbirljiv kad je riječ o damama - strpljivo će Bennett. -Zapravo, samog sebe smatra pravim znalcem. Pojavljivanje na plesnom podiju s njim privući će mnogo pozornosti. Svaki drugi muškarac u prostoriji silno će željeti otkriti što on vidi u vama. Ukratko, Hathersage vas može učiniti uspješnom.- Sto ako se pokaže da on ne želi plesati sa mnom? Bennettove je dobroćudne oči prvi put obasjalaiskra tajnog zabavljanja. - Ne očekujem nikakve probleme u tom smislu.Margaret mu je uputila brz, ispitivački pogled. -Zašto mislite da će rado plesati s Elenorom? Čak i na ovoj udaljenosti vidim da je on vjerojatno jedan od onih džentlmena koji pati od viška dosade.- Hathersage i Arthur su tijekom godina često zajedno poslovali - reče Bennett. - Povrh toga, Hathersage Arthuru duguje veliku uslugu.Znatiželjna, Elenora polako raširi svoju lepezu. -Ustručavam se pitati, ali ne mogu odoljeti. Kakvu vrstu usluge?- Arthur je genijalan kad je riječ o investicijama. Prije šest mjeseci vladalo je veliko zanimanje za rudarski pothvat u Yorkshireu. Arthur je znao da je projekt vjerojatno prijevara koja će katastrofalno zavr-106Amanda Quickte mu je poslao poruku i upozorio ga da vjerojatno nije riječ o mudrom ulaganju. Sve se raspalo malo nakon toga, i svi koji su sudjelovali izgubili su novac. Ali zahvaljujući Arthurovu savjetu, Hathersage je to izbjegao.Nema sumnje da je rudarski pothvat o kojem je Bennett govorio bio upravo onaj koji je uništio njezina očuha i nju ostavio bez nasljedstva, pomislila je Elenora. Kakva šteta da Samuel Jones nije bio Arthurov prijatelj. S druge strane, Jones nikad nije bio od onih koji slušaju pametne savjete.Bennett ju je pogledao. - Mogu se pobrinuti za taj prvi ples, ali ono što će se događati kasnije u potpunosti ovisi o vama. Kad se nađete na plesnom podiju s Hathersageom, morate nastojati smisliti nešto duhovito za razgovor. Ako ga uspijete zabaviti, čak samo na trenutak ili dva, bit će zadovoljan.Elenora skupi nos. - Zbog vaših se riječi osjećam kao plaćena kurtizana, a ne kao plaćena pratilja, gospodine Fleming.Bennett se trgnuo. - Ispričavam se.- Plaćena kurtizana, a ne plaćena pratilja - tiho je ponovila Margaret. - Izvrsno. - Otvorila je svoju malenu bilježnicu.- Nije važno. - Elenora se tiho nasmijala. - Dat ću sve od sebe kako bih smislila nešto duhovito što bih mogla reći lordu Hathersageu.Bennett je pozvao lakaja i poslao ga do Hathersagea s kratkom porukom.

47

Pet minuta kasnije Elenora se našla na plesnom podiju. Smiješila se svojem visokom, prosijedomPlaćena pratilja107ali je bilo jasno da, što se njega tiče, samo uzvraća uslugu. Iz ovakve se blizine jasno vidjela dosada na njegovu licu. Pitala se kako to da nije davno podlegao tako teškom slučaju dosade.- Veoma je ljubazno od vas što ste dopustili gospodinu Flemingu da vas na ovaj način iskoristi, gospodine - rekla je.- Besmislice. Drago mi je da mogu pomoći - reče Hathersage, ničim ne pokazujući da doista tako misli. - Uistinu nije tako teško plesati s privlačnom ženom.- Hvala vam - odgovorila je. Kako će, za ime svijeta, voditi razgovor s čovjekom koji očito želi biti negdje drugdje?- Moram vam reći da zavidim St. Merrvnu - suho nastavi Hathersage. - Uspio si je naći zaručnicu bez izlaganja naporima sezone. S druge strane, ja se nalazim u položaju da moram trpjeti beskonačan niz budalastih mladih dama koje su tek izišle iz školske učionice.Njegovo ju je držanje počelo iritirati. - Rekla bih da je proces stvaranja dobre prilike jednako mukotrpan za mlade dame kao i za gospodu poput vas, gospodine.- Nemoguće. - Izgledao je duboko povrijeđen. -Ne možete zamisliti kako je teško muškarcu mojih godina i iskustva voditi razgovor s mladom djevojkom od sedamnaest godina. Malena stvorenja žele razgovarati samo o najnovijim Bvronovim besmislicama ili posljednjim modnim detaljima iz Pariza.- Morate razmotriti situaciju iz perspektive mladih108Amanda Quickvito teško voditi razgovor s muškarcem koji je dovoljno star da vam bude otac, a mnogo biste radije plesali s privlačnim mladim pjesnikom.Hathersage se nakratko doimao smetenim. Potom se namrštio. - Kako, molim?- Štoviše, s muškarcem kojeg jedino zanima vaš izgled, vaš dobar glas i vaše nasljedstvo. - Napravila je prijekoran zvuk. - Kada taj krajnje dosadan džentlmen ne pokaže apsolutno nikakvo znanje o temama koje zanimaju mladu damu, pravo je čudo da uopće uspijeva voditi nekakav razgovor, nije li tako? Čovjek zasigurno ne može očekivati da će požuriti kući i u svoj dnevnik zapisati romantična sjećanja na takvog plesnog partnera, može li?Uslijedila je zapanjena stanka dok je Hathersage razmišljao o njezinim riječima.U njegovim je očima zablistalo iskreno zanimanje, vjerojatno protiv njegove volje. - Gdje vas je, dovraga, St. Merrvn našao, gospođice Lodge?Uputila mu je svoj najblistaviji smiješak. - Budući da poznajete mojeg zaručnika, nesumnjivo ste svjesni činjenice da posjeduje izrazito logičan um. Svoju je nadarenost za analiziranje i rezoniranje, naravno, primijenio na zadatak pronalaženja odgovarajuće zaručnice.- Logika i razum, je li? - Hathersage je sad već bio fasciniran. - Kamo su ga te vještine uputile u potragu za takvim uzorom vrlina?

48

- Zaboga, pa u agenciju koja je specijalizirana za osiguravanje plaćenih pratilja za najekskluzivnije prohtjeve, naravno.Plaćena pratilja109lovati u šali. - Ah, da, doista se zarekao da će učiniti baš to.- To je razuman pristup. Kad čovjek prijeđe na samu bit stvari, muževi i žene zapravo su doista pratitelji jedno drugomu, nisu li?- Do ovog trenutka nisam razmišljao o instituciji braka na taj način, ali priznajem da u tome ima nečega.- Samo pomislite na briljantnost St. Merrvnove taktike, gospodine. U agenciji su mu ponudili izbor dobro obrazovanih dama od kojih sve imaju izvrsne preporuke i besprijekoran ugled. Umjesto da mora plesati sa svima njima i izdržati potencijalno dosadne razgovore, mogao je obaviti temeljita ispitivanja.- Ispitivanja. - Hathersage se nasmiješi. - Kako pametno.- Ljepota procesa je u tome što koristi objema stranama. Kandidatkinje za položaj što ga je nudio bile su u mogućnosti ispitati njega. Time su bile pošteđene potrebe da moraju ugađati i zabavljati mnogu postariju gospodu koja ništa ne znaju o najnovijim Bvronovim djelima i jedino traže privlačnu nasljednicu koja će im osigurati nasljednika.Hathersage ju je zaustavio nasred plesnog podija. U jednom je užasnom trenutku Elenora pomislila da je sve loše procijenila i započela pravu katastrofu.Tada je Hathersage zabacio glavu i glasno se nasmijao.Sve su se glave u prostoriji okrenule. Svi su se pogledi prikovali za njih.Kad je Hathersage dopratio Elenoru do Bennetta i110Amanda Quickples protezao se od palmi sve do ulaza u prostoriju za kartanje.- Smatrajte da ste uslugu u potpunosti vratili -Bennett je rekao Hathersageu.- Upravo suprotno - reče Hathersage, još uvijek se smijući. - Ne pamtim kad sam proveo ovako zabavne trenutke.Plaćena pratilja11112Arthur se objema rukama oslonio na ogradu balkona i u krcatoj dvorani pogledom tražio Elenoru. Tek je prošla ponoć, a on nije bio dobro raspoložen. Upravo je zaključio još jednu večer istraživanja koja je dala veoma malo rezultata. Istina, otkrio je dodatne informacije o jednoj od zagonetnih burmutica što ih je tražio, ali tako mnogo drugih pitanja ostalo je bez odgovora. Imao je neobjašnjiv osjećaj da mu brzo ponestaje vremena.Trebalo mu je nekoliko minuta da nađe Elenoru. Kad je napokon opazio njezinu blistavu tamnu kosu na drugoj strani plesne dvorane, shvatio je zašto ju je bilo tako teško naći: bila je okružena morem muškaraca, a činilo se da svi željno nastoje privući njezinu pozornost.Čavrljala je na krajnje familijaran način s krugom džentlmena koje nikako nije mogla upoznati prije današnje večeri. Ne samo to, već je i njezina večernja

49

112Amanda Quickdubok izrez, razotkrivajući preveliki dio njezinih mekanih grudi i nježno zaobljenih ramena. Blistala je poput nekog egzotičnog dragulja, a bio je siguran da ga svaki muškarac u blizini priželjkuje.Gdje su Bennett i Margaret, pitao se. Oni bi trebali držati situaciju pod kontrolom.Dok je promatrao, jedan od gospode okupljene oko Elenore sagnuo se nad njezinim prstima u rukavici i poveo je na plesni podij. Ono što je govorila svojem plesnom partneru moralo je biti izrazito duhovito, mračno je zaključio Arthur. Čovjek se cerio poput budale.Njegova večer je iz sata u sat postajala sve gora, mislio je. Pogled na njegovu lažnu zaručnicu kako se na plesnom podiju zabavlja s potpunim neznancem bio je posljednja kap. Očito je da su zbivanja u plesnoj dvorani posve izmakla kontroli.Odgurnuo se od ograde i zaputio se prema stubama.- Dopusti mi da ti čestitam na tvojoj šarmantnoj zaručnici, St. Merrvne - začuo se poznati glas iza njega.Zastao je i osvrnuo se prema visokom muškarcu koji mu se približavao. - Hathersage.- Imao sam veliko zadovoljstvo da ranije plešem s gospođicom Lodge. Veoma neobična dama. -Hathersage je stao i pogledao plesače. Tiho se nasmijao. - Doista, ozbiljno razmišljam o tome da primijenim tvoju strategiju u vlastitoj potrazi za suprugom.- Kako to misliš?Plaćena pratilja113kandidatkinje za taj položaj u nekoj agenciji koja se specijalizirala za osiguravanje plaćenih pratilja, naravno.Arthur se ukočio. Zar je Elenora ispričala Hathersageu cijelu istinu o prijevari? Valjda nije.- Spomenula je agenciju? - oprezno je pitao.- Tako mi svega, to je bila najzabavnija priča što sam je čuo u posljednje vrijeme - odgovori Hathersage. - Sutra će svi govoriti o tome. Takva živahna duhovitost dragocjena je vrlina u supruge, baš kao i kod bilo koje vrste pratilje.Elenora je Hathersageu rekla istinu, ali budući da je bila tako nevjerojatna, on joj nije povjerovao, shvatio je Arthur donekle se opustivši.Ostatak pripadnika visokog društva slijedit će Hathersageov primjer, pomislio je. Sve je u redu.- Doista je jedinstvena - reče Arthur.- Uistinu. - Hathersage je neznatno stisnuo oči. -Trebao bi pripaziti na nju, St. Merrvne. Ne bih se iznenadio kad bih otkrio da neki od onih muškaraca koji se motaju oko nje već kuje zavjeru kako će ti je preoteti.Prokletstvo. Je li moguće da i sam Hathersage razmišlja o takvom pokušaju? Navodno je u potrazi za novom suprugom, a zasigurno je dovoljno imućan da zanemari financijsku situaciju dame.Ljutnja je obuzela Arthura. Borio se protiv nje snagom volje i dozom logike. Hathersage se samo zabavlja.

50

- Ako me ispričaš, vjerujem da ću poslušati tvoj savjet i sići dolje kako bih zaštitio svoie interese -114Amanda Quick- Budi pripravan stajati u redu.Arthur je pričekao da Elenorin partner dovede njegovu zaručnicu s plesnog podija, a potom je sišao u plesnu dvoranu. Nije imao namjeru stajati u redu. Međutim, iritiralo ga je jer je morao primijeniti silu i određeni stupanj najobičnijeg zastrašivanja da bi se probio u Elenorin unutrašnji krug.Kad je napokon stigao do nje, činilo se da Elenora nije presretna što ga vidi. Nakon što se lagano trgnula od iznenađenja, uputila mu je uljudan, pomalo zagonetan smiješak.- Sto radite ovdje, gospodine? - pitala je tihim glasom, namijenjenim samo njegovim ušima. - Mislila sam da za večeras imate druge planove.Ponaša se kao da je on posljednja osoba koju večeras želi vidjeti, pomislio je. Svjestan nezadovoljne gospode oko njih, nasmiješio se na način na koji se muškarac smiješi dami koja mu pripada.- Kakvi bi planovi uopće mogli biti važniji od plesanja s mojom ljupkom zaručnicom? - pitao je, sagnuvši se nad njezinom rukom. Uzeo ju je za ruku i odlučno poveo prema plesnom podiju. - Gdje su Bennett i Margaret? - zarežao je.- Otišli su u prostoriju za kartanje prije otprilike sat vremena. - Proučavala ga je s blagom zabrinutošću. - Sto se dogodilo, gospodine? Doimate se pomalo uznemirenim.- Nisam uznemiren, ljutim se.- Shvaćam. Pa, doista mi ne možete zamjeriti što 1 nisam u mogućnosti razlikovati ta dva stanja. U vašem slučaju, doimaju se nevjerojatno sličnima.Plaćena pratilja115Margaret su trebali pripaziti na vas.- Ah, znači u tome je problem. Bili ste zabrinuti za mene. Pa, za to nema baš nikakve potrebe, gospodine. Uvjeravam vas, savršeno sam sposobna voditi računa o sebi.Pomislio je na skupinu gospode koja su je ranije okruživala. - Ne sviđa mi se pomisao da ste ostavljeni sami usred plesne dvorane, okruženi skupinom neznanaca.- Teško bi se moglo reći da sam bila sama, gospodine, i veoma brzo stvaram prijatelje.- Nije u tome stvar. Vi ste veoma sposobna žena, Elenora, ali ne može se zanemariti činjenica da nemate baš mnogo iskustva kad je riječ o snalaženju u društvu. - Prisjetio se Bennettova upozorenja. - Ove vode mogu biti izrazito opasne.- Uvjeravam vas, nema nikakve potrebe da se zabrinjavate zbog mene. To je jedan od razloga iz kojih ste se obratili agenciji kako biste angažirali plaćenu pratilju, ako se sjećate. Između ostaloga, željeli ste angažirati ženu koja poznaje svijet; takvu koja posjeduje određeni stupanj zdravog razuma.- A to je drugi problem. - Čvršće ju je stisnuo. -Sto vam je bilo kad ste Hathersageu rekli da sam vas našao u agenciji?

51

- Bennett me upozorio da ću Hathersageu morati reći nešto čime ću ga zabaviti i privući njegovu pozornost. Čula sam za vašu poznatu izjavu od prije godinu dana, onu o tome da ćete svoju sljedeću zaručnicu potražiti u nekoj agenciji. Zaključila sam da ću najlakše zabaviti Hathersagea ako spomenem vašu116Amanda Quick- Hm. - Nije bio oduševljen, ali je morao priznati da ona ima pravo. Hathersage je Elenoru smatrao veoma zabavnom. - Tko vam je rekao za te moje primjedbe od prije godinu dana?- Očito su svi čuli o njima. Zapravo, čini se da su postale dio vaše osobne legende.Lecnuo se. - U ono sam vrijeme samo želio biti duhovit, reći nešto čime ću spriječiti sažaljenje ili neželjena pitanja.- Razumijem. Ali kasnije, kad ste shvatili da vam treba dama koja bi mogla glumiti vašu zaručnicu, palo vam je na pamet da je zamisao zapravo prilično dobra, je li tako bilo?- Bilo je ili to ili angažiranje profesionalne glumice - složio se. - Nisam to želio učiniti od straha da bi je mogao prepoznati, ovaj - oklijevao je, tražeći diplomatski izraz - netko tko ju je vidio na pozornici.Opazila je njegovo kratko oklijevanje i uzdigla obrve. - Ili neki džentlmen koji je uživao u njezinim uslugama izvan pozornice?- Ne bih želio uvrijediti vašu baku - suho je rekao.- Nitko se neće uvrijediti. Ona bi bila prva koja će priznati da su glumice i balerine uvijek uživale određeni glas među gospodom iz visokoga društva.Laknulo mu je jer se činilo da nije nimalo osjetljiva ili gnjevna po tom pitanju. Kakvo je olakšanje kad se može otvoreno razgovarati sa ženom, mislio je, a raspoloženje mu se prvi put te večeri počelo popravljati. S Elenorom se nije morao zabrinjavati zbog mogućnosti da će nehotice uzrujati njezinu žensku senzibilnost. Ona je doista svjetska žena.Plaćena pratilja117naglasiti - bilo bi bolje da niste spominjali moje izjave o tome da ću izabrati plaćenu pratilju za suprugu. Zbog toga će ljudi samo biti još radoznaliji kad je riječ o vama.- Ispravite me ako griješim, gospodine, ali nije li to bio cilj ove varke? Vaša je želja da zaokupim pozornost društva dok vi obavljate svoje privatne poslove, točno?Iskrivio je lice u grimasu. - Da.- Čini se očitim da će se ljudi manje obazirati na ono što vi radite ako budu zaokupljeni mojom malen-košću.- Dosta je - zarežao je. - Imate pravo i ja priznajem poraz. Zapravo, nije mi jasno zašto sam se uopće trudio započinjati ovu raspravu. Zasigurno sam na trenutak izgubio zdrav razum.No to je bila laž, priznao je samom sebi. Započeo je malenu svađu jer ga je gadno uznemirila mogućnost da je Hathersage možda bacio oko na Elenoru. Pogled na druge muškarce koji su joj posvećivali tako mnogo pozornosti uznemirili su ga iz razloga što ih nije želio previše analizirati.Nasmijala se. - Za ime svijeta, gospodine, nitko zdrava razuma ne bi doista povjerovao da ste u agenciji potražili svoju buduću suprugu.

52

- Ne, vjerojatno ne bi.Prijekorno ga je pogledala. - Doista, gospodine, morate se smiriti i usredotočiti na svoje poslove. Ja ću se pozabaviti zadacima za koje me plaćate. Vjerujem da se vaši planovi dobro razvijaju?Palo mu je na pamet da je ona jedini dio njegova118Amanda Quickbi rado s njom raspravio o drugim aspektima cijele situacije, odjednom je pomislio. Želio je s nekim razgovarati. Elenora je inteligentna, iskusna žena koju nije lako šokirati. Štoviše, sad je već bio uvjeren da zna čuvati njegove tajne.Također su mu očajnički trebale svježe ideje. Zabrinjavala ga je činjenica da tijekom proteklih nekoliko dana nije nimalo napredovao.Bennett mu je savjetovao neka Elenori kaže istinu. Možda to ipak nije tako loša ideja.Zaustavio se uz rub plesnog podija. Ignorirajući upitan izraz u njezinim očima, poveo ju je prema ostakljenim vratima što su se otvarala na terasu.- Treba mi malo zraka - rekao je. - Dođite, želio bih o nečemu razgovarati s vama.Nije se protivila.Noć je bila ugodno svježa nakon sparine u krcatoj dvorani. Uzeo je Elenoru pod ruku i poveo je preko terase, dalje od svjetla. Spustili su se kamenim stubama u fenjerima osvijetljene vrtove.Neko su vrijeme hodali, a tada se on zaustavio uz rub velike fontane. Pažljivo je razmislio o svojim riječima prije nego je započeo priču.- Nisam došao u grad kako bih osnovao još jedan konzorcij investitora - polako je rekao. - To je samo priča što sam je proširio kako bih prikrio svoje prave ciljeve.Kimnula je, ne pokazujući nikakav znak iznenađenja. - Imala sam osjećaj da u svemu tome ima još nečega. Čovjek vaše inteligencije i odlučne naravi ne bi angažirao damu da glumi njegovu zaručnicu samoPlaćena pratilja119živu mladu damu gura pod nos.Nevoljko se nasmiješio. - Ta primjedba samo pokazuje kako malo znate o takvim situacijama. Unatoč tomu, imate pravo. Angažirao sam vas kako bih imao mira za obavljanje svojih pravih poslova.Uzdigla je bradu, iščekujući. - A to bi bilo?Oklijevao je još sekundu ili dvije zagledavši se u njezine bistre oči, a zatim je preostalo oklijevanje potisnuo u drugi plan. Svi su mu njegovi instinkti govorili da može imati povjerenja u nju.- Pokušavam pronaći čovjeka koji je ubio mojeg prastrica, Georgea Lancastera - reče.Na tu se vijest posve umirila, napeto ga promatrajući. No, ostala je nevjerojatno pribrana, s obzirom na njegove riječi.- Shvaćam - neutralno će ona.Sjetio se kako ga je jednom nakratko smatrala odbjeglim luđakom. - Sad me zasigurno doista smatrate ludim.

53

- Ne. - Doimala se zamišljenom. - Ne, iskreno rečeno, tako bizaran cilj doista objašnjava vašu prilično neobičnu odluku da me angažirate. Bila sam posve sigurna da ne obavljate poslove na uobičajeni način.- Bez obzira o čemu je ovdje riječ - umorno je rekao - sigurno nije poslovanje na uobičajeni način.- Pričajte mi o smrti vašeg prastrica.Podigao je jednu nogu na rub fontane i oslonio se podlakticom na bedro. Trenutak je proučavao tamnu vodu, razmišljajući.- To je duga i zamršena priča. Počinje, rekao bih,120Amanda Quickosamnaest godina. Te je godine proputovao Europu, a već je i tada bio opsjednut znanošću. Posljedica toga bila je činjenica da je veći dio vremena provodio u drevnim knjižnicama zemalja što ih je posjetio.- Nastavite.- Dok je boravio u Rimu, naišao je na knjige i dnevnike tajanstvenog alkemičara koji je živio prije otprilike dvjesto godina. Moj je prastric bio fasciniran onim što je otkrio.- Kažu da je granica između alkemije i znanosti često bila nejasna i teško raspoznatljiva - tiho reče Elenora.- To je istina. U svakom slučaju, moj je prastric u alkemičarevoj zbirci naišao na drevni lapidarij pod nazivom Knjiga o kamenju.Uzdigla je obrve. - Stari lapidariji su rasprave o magičnim i okultnim svojstvima raznog dragog kamenja, nije li tako?- Tako je. Lapidarij o kojem je riječ napisao je alkemičar osobno. Knjiga je bila uvezena u staru kožu. Na naslovnici su se nalazila tri neobična tamnocrvena dragulja. Unutra se nalazila formula i upute za izradu naprave koja se zove Jupiterov gromovnik. Sve je bilo napisano u nekoj tajanstvenoj alkemičarskoj šifri.- Kako neobično. Koja je bila svrha tog stroja?- Navodno može stvoriti snažan snop svjetlosti koji se može koristiti kao oružje slično gromu. -Odmahnuo je glavom. - Okultne besmislice, naravno, ali to je bit alkemije.- Doista.- Kao što sam rekao, moj je prastric u to vrijemePlaćena pratilja121uzbudilo ono što je otkrio u lapidariju. Prema alke-mičarevim bilješkama, tri crvena dragulja na naslovnici Knjige o kamenju bila su ključ za stvaranje snažne energije što je naprava proizvodi.- Što je učinio s lapidarijem?- Donio ga je u Englesku i pokazao ga dvojici muškaraca koji su mu tada bili najbolji prijatelji. Svu je trojicu fascinirala mogućnost konstruiranja stroja.- Pretpostavljam da nisu bili uspješni.- Moj je prastric rekao da, premda su uspjeli konstruirati napravu sličnu crtežu u lapidariju, nisu mogli dokučiti kako se dobiva neobična energija navodno skrivena u crvenim draguljima.Malo se osmjehnula. - To uopće ne čudi. Sigurna sam da su alkemičareve upute bile tek mahnito fanta-ziranje.

54

Spustio je pogled na njezino lice u sjenkama. Njezine su oči bile tamna, zamamna jezera, daleko zagonetnija od bilo koje alkemičarske formule. Skuti njezine večernje haljine smaragdne boje blistali su na mjesečini. Morao se boriti protiv iznenadnog poriva da dotakne mekanu, nježnu kožu na njezinu zatiljku.Snagom volje usredotočio se na svoju priču. -Prastric mi je pričao da su na koncvi on i njegova dva prijatelja došli do točno istog zaključka. Jupiterov gromovnik bio je plod mašte. Odustali su od svojih eksperimenata s napravom, nakon što su naučili lekciju o besmislenosti alkemičarskih istraživanja, i prešli na ozbiljnija izučavanja prirodne filozofije i kemije.- Što su učinili s draguljima i napravom što su je122Amanda Quick- Napravu je zadržao jedan od trojice, navodno kao uspomenu na njihovo očijukanje s alkemijom. Sto se tiče triju dragulja, odlučili su ih umetnuti u tri burmutice kao simbol njihova prijateljstva i predanosti pravom putu moderne znanosti.- Za svakoga jedna burmutica?- Da. Kutijice su bile ukrašene prizorima alkemičara na poslu. Stric George je rekao da su on i njegovi prijatelji osnovali maleni klub i nazvali ga Društvo dragog kamenja. Oni su bili jedini članovi. Svaki je uzeo kodirano ime povezano s astrologijom i dao ga ugravirati na svoju burmuticu.- To ima smisla - primijetila je. - Alkemija je uvijek bila čvrsto povezana s astrologijom. Koja su imena izabrali?- Moj je prastric uzeo ime Mars. Drugi je čovjek izabrao ime Saturn. Treći je bio poznat kao Merkur. Ali mi nikad nije rekao prava imena svojih starih poznanika. Nije postojao nikakav razlog da ih spominje. Bio sam tek dječak kad mi je ispričao tu priču.- Priča je doista fascinantna - šapne Elenora. - Sto se dogodilo s Društvom dragog kamenja?- Njih su trojica neko vrijeme ostali bliski, razmjenjivali su bilješke o svojim istraživanjima i pokusima. Međutim, udaljili su se nakon nekog vremena. Stric George je spomenuo da je jedan član Društva umro dok je još bio u dvadesetim godinama. Poginuo je u eksploziji do koje je došlo u njegovom laboratoriju. Drugi je čovjek još uvijek živ, barem koliko je meni poznato.Plaćena pratilja123- Da. Ubijen je u svojem laboratoriju prije samo nekoliko tjedana.Njezine su se obrve skupile kad se lagano namr-štila. - Sigurni ste da je ubijen? Nije se radilo o nesretnom slučaju?Arthur ju je pogledao. - Netko mu je dvaput pucao u prsa.- Nebesa. - Elenora naglo udahne. - Shvaćam. Gledao je vodu u fontani. - Veoma sam volioprastrica.- Iskreno mi je žao, gospodine.Suosjećanje u njezinu glasu bilo je pravo. Dirnulo ga je na neobičan način.Trgnuo se iz mračnog razmišljanja i vratio na priču.- Čovjek kojeg sam angažirao da istraži zločin bio je beskoristan. Zaključio je da je mojeg strica ubio provalnik kojeg je zatekao u svojem laboratoriju ili, još vjerojatnije, mladi čovjek koji mu je asistirao u eksperimentima.

55

- Jeste li razgovarali s mladim pomoćnikom? Stegnuo je čeljust. - Nažalost, John Watt jepobjegao u noći umorstva. Nisam ga uspio naći.- Oprostite mi, ali morate priznati da njegov nestanak potkrepljuje istražiteljevu teoriju.- Dobro poznajem VVatta, i uvjeren sam da nikad ne bi počinio umorstvo.- Što je s drugom teorijom? - pitala je. - Onom o provalniku?- Doista je postojao provalnik, ali nije se radilo o običnom lopovu. Veoma sam pažljivo pretražio stričevu kuću nakon njegove smrti. Nigdje nisam našao124Amanda Quicknjegova burmutica, ona s crvenim draguljem, također je nestala. Nije ukradeno ništa drugo što bi moglo biti vrijedno.Razmislila je o tome. - Jeste li sigurni?- Posve sam siguran. Vjerujem da je mojeg prastrica ubio netko tko se želio dočepati lapidarija i burmutice. Zapravo, uvjeren sam da su te tri burmu-tice važni tragovi. Kad bih uspio naći dvije koje su pripadale stričevim starim prijateljima, možda bih saznao nešto korisno. U posljednje vrijeme sva svoja nastojanja okrenuo sam u tom smjeru.- Jeste li imali sreće?- Malo - rekao je. - Večeras sam napokon uspio doći do adrese postarijega gospodina koji bi mi možda mogao nešto reći o jednoj od burmutica. Još nisam uspio razgovarati s njim, ali kanim to uskoro učiniti.Uslijedila je kratka tišina. Bio je svjestan glazbe i smijeha u plesnoj dvorani, ali se činilo da dopiru iz velike udaljenosti. Ovdje kraj fontane vladao je osjećaj privatnosti koji je graničio s intimnošću. Cvjetni miris Elenorina parfema djelovao je na njegova osjetila i stezao mišiće u njegovu trbuhu. Shvatio je da ga obuzima spolno uzbuđenje.Kontroliraj se, čovječe. Posljednje što ti sada treba je takva vrsta komplikacije.- Kažete da ste odbacili istražiteljeve zaključke -trenutak kasnije nastavi Elenora. - Jeste li stvorili neki vlastiti zaključak po pitanju identiteta ubojice vašeg prastrica?- Ne baš. - Oklijevao je. - Barem ne takav koji biPlaćena pratilja125- Vi ste čovjek logike i razuma, gospodine. Ako ste stvorili neku teoriju, bez obzira koliko bizarnu, vjerujem da ima ozbiljne temelje.- Ne u ovom slučaju. No priznajem da uvijek iznova razmišljam o primjedbi što ju je iznio moj prastric kad mi je pričao o svojim prijateljima i Društvu što su ga osnovali.- Sto je to bilo? - pitala je.- Spomenuo je da se jedan od triju članova Društva, onaj koji se prozvao Merkurom, zapravo nikad nije u potpunosti oslobodio svoje fasciniranosti alkemijom, premda se pretvarao da jest. Moj je stric rekao da je Merkur bio najpametniji od njih trojice. Zapravo, neko su vrijeme svi vjerovali da će ga jednoga dana slaviti kao drugog Nevvtona Engleske.- Sto se s njim dogodilo?

56

Pogledao ju je. - Merkur je bio član Društva koji je poginuo u eksploziji u vlastitom laboratoriju.- Shvaćam. Pa, to prilično otežava stvaranje zaključka da bi on mogao biti ubojica, nije li tako?- Čini ga prokleto nemogućim. - Uzdahnuo je. -Ipak, uvijek se iznova vraćam na tu mogućnost.- Čak i da je još uvijek živ, zašto bi čekao sve te godine i tek sada ubio vašeg prastrica, ukrao lapidarij i burmuticu?- Ne znam - jednostavno će Arthur. - Možda mu je tako dugo trebalo da otkrije tajnu dobivanja energije iz crvenih dragulja.- Ali nema nikakve tajne. - Raširila je ruke. -Prastric vam je rekao da je alkemičareva priča samo plod mašte.126Amanda Quickće Arthur. - Nešto što me veoma opterećuje. Tvrdio je da je Merkur, premda neosporno briljantan, također pri kraju života pokazivao znakove mentalne nestabilnosti, možda čak i ludila.- Ah. - Zamišljeno je lupkala lepezom po dlanu. -Dakle, taj je Merkur možda počeo vjerovati u moć crvenih dragulja.- Da. Ali čak i da je bilo tako, sve se to veoma davno događalo. Merkur je već dugo u grobu, bez obzira tko je on bio.- Možda je netko naišao na njegove bilješke ili dnevnike, te odlučio nastaviti njegova istraživanja.Arthur je osjetio bljesak novog poštovanja. - To je, gospođice Lodge, veoma zanimljiva teorija.Prekinuo ga je lagani, koketni smijeh neke žene. Zvuk je dopirao s druge strane visoke živice. Muški je glas nešto promrmljao.- Da, vidjela sam je s Hathersageom - reče dama.- Gospođica Lodge je doista originalna, nije li? Ali ako mene pitaš, kod nje ima nečeg veoma neobičnog.- Delikatno se nasmijala. - U cijeloj situaciji, kad smo već kod toga.- Zašto to kažeš, Constance? - pitao je muškarac. Zvučio je kao da se zabavlja, ali i radoznalo. - Meni se čini da si je St. Merrvn našao izrazito intrigantnu zaručnicu.Arthur je prepoznao glas. Pripadao je čovjeku po imenu Dunmere, članu jednog od njegovih klubova.- Ha. - Constance se više nije smijala. Sad je s gnušanjem otpuhnula kroz nos. - St. Merrvn je sigurno ne namjerava oženiti. To je očito. KadPlaćena pratilja127bira mladu nasljednicu iz ugledne obitelji. Svi to znaju. Ta je gospođica Lodge očito već nekoliko godina na polici. Nitko ništa ne zna o njezinoj obiteljskoj povijesti. Nadalje, sudeći prema njezinu ponašanju i onomu što sam čula o načinu na koji razgovara, rekla bih da nije nikakvo naivno nevinašce.Arthur je spustio pogled i vidio da Elenora napeto sluša razgovor s druge strane živice. Kad je susrela njegov pogled, stavio je prst na usne, tražeći tišinu. Kimnula je s razumijevanjem, ali je opazio da se mršti.Uz malo sreće, pomislio je, par koji ih ogovara otići će u drugom smjeru.

57

- Ne bih se složio - reče Dunmere. - St. Merrvna se smatra pomalo ekscentrikom. Bilo bi sasvim u skladu s njegovim karakterom da izabere suprugu koja se ne uklapa u uobičajene kalupe.- Pazi što ti kažem - odbrusi Constance - ima nečeg veoma čudnog u njegovim zarukama s gospođicom Lodge.Arthur je sad mogao čuti korake na šljunku i tiho šuštanje skuta haljine. Toliko o mogućnosti izbjegavanja susreta s Constance i Dunmereom. Zaputili su se prema fontani.- Možda je riječ o ljubavi - reče Dunmere. - St. Merrvn je dovoljno bogat da si to može priuštiti.- Ljubavi? - Ovog je puta Constancein smijeh bio oštar i zloban. - Jesi li poludio? Ovdje je riječ o St. Merrvnu. Njegovim žilama teče led. Svi znaju da strast u njemu mogu probuditi jedino njegove investicije.- Priznajem da se ne čini kao da posjeduje neki jači128Amanda Quicku klubu one večeri kad je saznao da je njegova zaručnica pobjegla s drugim. Nikad neću zaboraviti njegovu zapanjujuće ležernu reakciju.- Upravo tako. Svaki muškarac koji posjeduje imalo romantičnog senzibiliteta krenuo bi u potjeru.- Bez uvrede, draga moja, ali zaručnica koja je izdala svojeg budućeg supruga s drugim muškarcem nije vrijedna riskiranja života u dvoboju.- Što je s čašću St. Merrvna? - oštro će Constance.- Nije njegova čast bila na kocki - suho će Dunmere. - Bila je ugrožena čast mlade dame. Budi uvjerena da u visokom društvu ne postoji muškarac koji bi posumnjao u St. Merrvnovu čast.- Ali prema svim pričama, St. Merrvn se ponašao kao da cijela stvar nije ništa više od izrazito dosadne predstave koja bi više odgovarala Drury Laneu1.- Možda je on to tako doživljavao - zamišljenim će tonom Dunmere.- Gluposti. Kažem ti, St. Merrvn je hladan poput leda. Zato one večeri nije krenuo u potjeru. I zato sam sigurna da bez obzira o čemu je riječ, ove nove zaruke nisu proizišle iz ljubavi.Arthur je pogledao Elenoru i vidio da ona još uvijek pozorno sluša razgovor para. Međutim, po izrazu njezina lica nije mogao odgonetnuti što misli. Iz nekog ga je razloga to zabrinjavalo.- Draga moja Constance - prepredenim će glasom Dunmere - zvuči kao da si na teži način naučila lekciju o hladnoj naravi St. Merrvna. Što se dogodilo?Plaćena pratilja129Jesi li ga pokušala učiniti metom jednog od svojih šarmantnih zavodničkih planova, ali je on odbio ponudu tvojeg veoma primamljivog kreveta?- Nemoj biti smiješan - brzo se obrecnula Constance. - St. Merrvn me osobno nimalo ne zanima. Samo govorim ono za što svi znaju da je istina. Svaki muškarac koji bi igrao karte u svojem klubu dok njegova zaručnica bježi s ljubavnikom nema osjećaja. Stoga je nesposoban zaljubiti se.Constance i Dunmere su gotovo stigli do kraja živice. Za trenutak ili dva stići će do njihove strane. Arthur se pitao ima li vremena odvesti Elenoru do drugoga kraja živice.

58

Prije nego je dospio znakom pokazati što kani, ona je skočila na noge. Najprije je pomislio da će pobjeći od susreta s tračerskim parom.Zapanjio se kad mu je obavila ruke oko vrata i privinula se uz njega.Obavila mu je prste oko zatiljka, privukavši ga bliže.- Poljubite me - naredila je šaptom, bez daha. Naravno, pomislio je. Kako je lukavo shvatila daje najbolji način suzbijanja glasina biti otkriven u strastvenom zagrljaju. Dama veoma brzo misli.Privukao ju je bliže i pokrio njezina usta svojima.U sljedećem je trenutku posve zaboravio na malenu predstavu što su je navodno priredili. Njegovim se tijelom proširila vrelina, snažna i omam-ljujuća po svojoj žestini.Bio je neodređeno svjestan Constanceina iznenađenog uzdaha i Dunmereova tihog smijeha, ali je128Amanda Quicku klubu one večeri kad je saznao da je njegova zaručnica pobjegla s drugim. Nikad neću zaboraviti njegovu zapanjujuće ležernu reakciju.- Upravo tako. Svaki muškarac koji posjeduje imalo romantičnog senzibiliteta krenuo bi u potjeru.- Bez uvrede, draga moja, ali zaručnica koja je izdala svojeg budućeg supruga s drugim muškarcem nije vrijedna riskiranja života u dvoboju.- Sto je s čašću St. Merrvna? - oštro će Constance.- Nije njegova čast bila na kocki - suho će Dunmere. - Bila je ugrožena čast mlade dame. Budi uvjerena da u visokom društvu ne postoji muškarac koji bi posumnjao u St. Merrvnovu čast.- Ali prema svim pričama, St. Merrvn se ponašao kao da cijela stvar nije ništa više od izrazito dosadne predstave koja bi više odgovarala Drury Laneu1.- Možda je on to tako doživljavao - zamišljenim će tonom Dunmere.- Gluposti. Kažem ti, St. Merryn je hladan poput leda. Zato one večeri nije krenuo u potjeru. I zato sam sigurna da bez obzira o čemu je riječ, ove nove zaruke nisu proizišle iz ljubavi.Arthur je pogledao Elenoru i vidio da ona još uvijek pozorno sluša razgovor para. Međutim, po izrazu njezina lica nije mogao odgonetnuti što misli. Iz nekog ga je razloga to zabrinjavalo.- Draga moja Constance - prepredenim će glasom Dunmere - zvuči kao da si na teži način naučila lekciju o hladnoj naravi St. Merryna. Što se dogodilo?Plaćena pratilja129Jesi li ga pokušala učiniti metom jednog od svojih šarmantnih zavodničkih planova, ali je on odbio ponudu tvojeg veoma primamljivog kreveta?- Nemoj biti smiješan - brzo se obrecnula Constance. - St. Merrvn me osobno nimalo ne zanima. Samo govorim ono za što svi znaju da je istina. Svaki muškarac koji bi igrao karte u svojem klubu dok njegova zaručnica bježi s ljubavnikom nema osjećaja. Stoga je nesposoban zaljubiti se.Constance i Dunmere su gotovo stigli do kraja živice. Za trenutak ili dva stići će do njihove strane. Arthur se pitao ima li vremena odvesti Elenoru do drugoga kraja živice.

59

Prije nego je dospio znakom pokazati što kani, ona je skočila na noge. Najprije je pomislio da će pobjeći od susreta s tračerskim parom.Zapanjio se kad mu je obavila ruke oko vrata i privinula se uz njega.Obavila mu je prste oko zatiljka, privukavši ga bliže.- Poljubite me - naredila je šaptom, bez daha. Naravno, pomislio je. Kako je lukavo shvatila daje najbolji način suzbijanja glasina biti otkriven u strastvenom zagrljaju. Dama veoma brzo misli.Privukao ju je bliže i pokrio njezina usta svojima.U sljedećem je trenutku posve zaboravio na malenu predstavu što su je navodno priredili. Njegovim se tijelom proširila vrelina, snažna i omam-ljujuća po svojoj žestini.Bio je neodređeno svjestan Constanceina iznenađenog uzdaha i Dunmereova tihog smijeha, ali je130Amanda QuickElenorini su se prsti naglo stegnuli na njegovim ramenima. Znao je da ju je iznenadila njegova nagla, žestoka reakcija. Spustio je jednu ruku niz njezina leda, do mjesta gdje započinju obline bokova. Veoma ju je polako pritisnuo uz intiman prostor između svojih nogu, od kojih je jedna još uvijek bila podignuta na rub fontane.Taj mu je položaj omogućavao da uza svoju erek-ciju osjeti mekoću njezina trbuha. Slatka, vrela čežnja ispunila je donji dio njegova tijela.- No, no, no - mrmljao je Dunmere. - Čini se da St. Merrvn ipak nije onako hladan kako si vjerovala, draga moja Constance. Niti se čini da se gospođica Lodge pretjerano boji mogućnosti da u njegovom naručju doživi sudbinu goru od smrti.Plaćena pratilja13113Margaret se smjestila na udobnom sjedalu u kočiji i s nadom se nasmiješila Arthuru. - Mislim da je sve veoma dobro prošlo, nije li, gospodine?Arthur se naslonio na drugoj strani kočije. Žuti sjaj unutarnje lampe stvarao je zagonetne sjenke na njegovu licu.- Da - reče svojim dubokim, mračnim tonom. Ali gledao je Elenoru, a ne Margaret. - Mislim da smo večeras svi izvrsno odigrali svoje uloge.Lagani drhtaj strepnje, ili možda nesigurnosti, prostrujao je Elenorinim tijelom. Svim se silama usredotočila na krcate ulice i uspjela izbjeći Arthurov zamišljen pogled.Namjera joj je bila da onaj poljubac u vrtu bude samo uvjerljiva predstava koja će ušutkati tračeve, ništa više. No, gotovo je odmah izgubila kontrolu nad situacijom.Još uvijek nije shvaćala što se dogodilo. U jednom132Amanda Quickmalene publike; u idućem je osjećala šok i uzbuđenje od vrha glave do nožnih prstiju.Poljubac ju je veoma uznemirio i na neobičan način dezorijentirao. Zapravo, bila je sigurna da bi izgubila ravnotežu da je Arthur nije onako

60

čvrsto držao kad su se Constance i Dunmere pojavili na njihovoj strani živice. Na zatiljku je još uvijek osjećala žmarce od neobične reakcije.- Dobio si odvraćanje pozornosti kakvo si želio -nastavila je Margaret, posve nesvjesna opasnih struja što su prolazile kroza sjenke kočije. - Svi na večerašnjem balu obuzeti su radoznalošću. Tako mi svega, jezici su još brže radili nakon što ste se vas dvoje vratili sa šetnje po svježem zraku na terasi.- Doista? - neodređeno će Elenora.- Da, doista - uvjeravala ju je Margaret. - Ne znam kako vam je to uspjelo, ali gospodin Fleming i ja složili smo se da oboje izgledate poput dvoje ljudi koji su se upravo strastveno ljubili vani, u vrtovima. Zadivljujuća gluma, moram reći.Elenora se nije usudila skrenuti pogled s noćnih ulica. - Mmm.- I ja sam bio prilično zadovoljan rezultatima prizora u vrtovima - reče Arthur, a zvučio je baš poput kazališnog kritičara kojeg je veoma teško zadovoljiti.Očajnički želeći promijeniti temu, Elenora se vedro nasmiješi Margaret. - Jesi li uživala u večeri?- O, da, veoma - sanjarski odgovori Margaret. -Gospodin Fleming i ja mnogo smo vremena proveli raspravljajući o najnovijim romanima. Slučajno jePlaćena pratilja133Elenora je jedva uspjela prikriti koliko je to zabavlja. - Gospodin Fleming je očito muškarac koji posjeduje izvrstan ukus.- To je svakako i moje mišljenje - složila se Margaret.Arthur se namrštio. - Već sam mnogo puta upozorio Bennetta da je njegova navika čitanja romana zacijelo razlog iz kojeg ima tako nerealan, smiješno romantičan stav o svijetu.Dvadesetak minuta kasnije kočija se zaustavila ispred stuba St. Merrvnove kuće. Vrata je otvorio Ned koji se doimao veoma pospanim.Margaret je nadlanicom prikrila dražesno zijevanje.- Nebesa, iscrpljena sam nakon tako duge večeri. Ako biste me vas dvoje ispričali, vjerujem da ću uzeti svijeću i poći ravno u krevet.Krenula je stubama na način što ga je Elenora jedino mogla opisati kao elastičan korak mlade vedre djevojke. Margaret se nije doimala ni najmanje umornom. Zapravo, ne samo da je u njezinim pokretima opažala novu lakoću, već su joj i oči blistale.Elenora je još uvijek razmišljala o Margaretinoj novoj, suptilnoj radosti kad je shvatila da je Arthur visoko podigao svijeću i, zamišljeno se mršteći, proučavao prostoriju.- Čini li vam se ovo predvorje nekako drukčijim?- upita.Pogledala je oko sebe. - Ne, ne bih rekla.- Meni se čini. Boje se doimaju vedrijima. Zrcalo134Amanda QuickIznenađena, malo je pozornije pogledala najbliži mramorni kip. Potom se tiho nasmijala. - Ne optere-ćujte se time, gospodine, nema ničeg neobičnog u novom izgledu. Ranije danas dala sam upute neka se ovo

61

predvorje propisno očisti dok smo mi vani. Sudeći po sloju prašine na svemu, očito je prošlo dosta vremena otkako je to zadnji put učinjeno.Pogledao ju je zamišljena izraza lica. - Shvaćam.Iz nekog nejasnog razloga, osjećala je nelagodu zbog njegova pogleda. - Pa, već je prilično kasno, nije li? - primijetila je, nastojeći se ponašati uljudno i službeno. - Najbolje da i ja pođem u krevet. Jednako kao i Margaret, nisam navikla na ovako sitne sate.- Želio bih razgovarati s vama prije nego pođete gore - reče Arthur.To je bila naredba, a ne molba. Obuzeo ju je zloslutan osjećaj. Zar će je otpustiti zbog onoga što se dogodilo u vrtovima?- Vrlo dobro, gospodine.Arthur pogleda Neda. - Pođi na spavanje. Hvala ti što si ostao budan dok nismo stigli kući, ali to nije bilo potrebno. Savršeno smo sposobni sami ući u kuću kad se tako kasno vratimo. Ubuduće nas ne moraš čekati. Potreban ti je odmor.Ned se doimao veoma iznenađenim ljubaznim riječima svojega poslodavca. - Da, gospodine. Hvala vam, gospodine. - Brzo se udaljio.Elenora je trenutak kasnije čula kako se zatvaraju neka vrata u donjem dijelu kuće. Ned se povukao u prostorije za poslugu.Predvorje se odjednom doimalo veoma skučenim iPlaćena pratilja135- Dođite, gospođice Lodge. Razgovarat ćemo u knjižnici.Arthur je uzeo svijeću i zaputio se hodnikom.Oprezno ga je slijedila. Je li ga uzrujalo pretjerano entuzijastično ponašanje tijekom onog poljupca? Možda bi mogla objasniti da je ona jednako iznenađena svojim dosad nepoznatim glumačkim darom.Arthur ju je uveo u knjižnicu i zatvorio vrata na način koji se doimao izrazito konačnim.Elenoru je obuzeo mračan osjećaj.Arthur je bez riječi odložio svijeću i zaputio se do kamina. Spustio se na koljeno i raspirio vatru. Kad je bio zadovoljan, ustao je, odvezao rubac oko vrata i bacio ga na obližnju stolicu. Potom je raskopčao bijelu košulju tako da se pojavilo nekoliko kovrčavih dlačica na njegovim prsima.Elenora je silom otrgnula pogled s njegova vrata. Mora se usredotočiti, pomislila je. Njezino je radno mjesto u pitanju. Ne može mu dopustiti da je tek tako otpusti samo zato što ga je poljubila s malo žara. U redu, neka to bude previše žara, priznala je u sebi. Ovako ili onako, to nije njezina krivnja.Pročistila je grlo. - Gospodine, ako ne odobravate moj prijedlog da se ranije večeras zagrlimo, ispričavam se. Međutim, moram naglasiti da ste me u prvom redu angažirali zbog mojih glumačkih sposobnosti.Podigao je brušenu bocu za konjak. - Gospođice Lodge -- Također bih vas željela podsjetiti da je moja baka bila profesionalna glumica.136Amanda Quicku nekoliko ste prigoda spomenuli svoju baku.- Stvar je u tome, moguće je da sam naslijedila više njezina glumačkoga dara no što sam očekivala, ako me razumijete. - Gestikulirala je svojom

62

lepezom. -To bi objasnilo stupanj dramatičnosti u mojoj, ovaj, izvedbi. Uvjeravam vas da je to mene iznenadilo jednako kao i vas.- Je li? - Pružio joj je čašu konjaka, a zatim se naslonio na kut pisaćeg stola. Vrtio je sadržaj svoje čaše i zamišljeno je promatrao.- Da. - Uputila mu je, nadala se, umirujući smiješak. - Ubuduće ću svoju darovitost u tom području nastojati svesti na umjerenu razinu.- Uskoro ćemo se vratiti na temu vaše glumačke nadarenosti. Najprije želim dovršiti raspravu što ju je u vrtovima prekinuo onaj par koji voli ogovarati.- Oh. - Spustila je pogled na čašu koju joj je dao i zaključila da joj treba nešto što će joj dati malo snage.Ispila je dobar gutljaj žestokog pića i umalo posve prestala disati kad je u grlu osjetila vatru. Bilo je kao da je progutala sunce.Arthur je očito opazio da nešto nije u redu jer je uzdigao obrve.- Možda biste trebali sjesti, gospođice Lodge. Poput kamena se srušila na kauč i duboko disala.- Ovo je veoma jak konjak - jedva je izustila.- Da, jest - složio se i podigao vlastitu čašu do usta. - Također je veoma skup. Mislim da ga je bolje polako pijuckati, a ne gutati.- Zapamtit ću za ubuduće.Kimnuo je. - No dakle, rekao sam vam da samPlaćena pratilja137ticama. Kanim razgovarati s njim. Međutim, bio bih vam zahvalan ako imate neku ideju po pitanju pronalaženja pomoćnika mojeg prastrica, Johna VVatta.- Čovjeka koji je nestao u noći umorstva?- Da. Protekla tri dana obilazio sam mjesta na koja je zalazio, kavane i krčme što ih je preferirao, susjedstvo u kojem je odrastao, takve stvari. Ali zasad nisam otkrio nikakav trag. Čini se kao da je jednostavno ispario.Elenora je razmislila o tome. - Jeste li razgovarali s članovima njegove obitelji?- VVatt je siroče. Nema obitelji.- I posve ste sigurni da on nije ubojica? Arthur je počeo odmahivati glavom, ali je zastao izatim raširio jednu snažnu šaku, s dlanom okrenutim prema gore. - Kad je riječ o ljudskoj naravi, sve je moguće, ali ne vjerujem da je VVatt negativac u ovom slučaju. Poznajem ga godinama. Pošten je i marljiv. Štoviše, bio je odan mojem prastricu, a on mu je vjerovao i dobro ga plaćao. Ne mogu zamisliti da bi se VVatt okrenuo protiv njega.- Ništa nije ukrao te noći? Nije nestala srebrnina?- Ne.- Onda ste možda tražili na pogrešnim mjestima kad ste obilazili kavane i krčme gdje je VVatt obično susretao svoje prijatelje - polako će Elenora.- Gdje biste vi tražili? - pitao je.- To se mene ne tiče - oprezno će Elenora - i sam Bog zna da nemam baš nikakvog iskustva u rješavanju zločina. Ali meni se čini da bi pošten, marljiv čovjek, koji je pobjegao bojeći se za svoj život, ali koji138Amanda Quick

63

mogao platiti hranu i smještaj, imao samo jedno na pameti.- A to bi bilo?- Sto prije naći posao.Arthur se nije pomaknuo. U očima mu se pojavilo razumijevanje. - Naravno - veoma tiho reče. -Zanemario sam očito. Ali ipak ostaje veliko područje što ga treba pokriti. Kako se u ovom gradu uopće može naći jednog čovjeka?- Jeste li sigurni da je sam?- Kako to mislite?- Rekli ste da je riječ o mladom čovjeku bez obitelji. Postoji li, možda, negdje neka djevojka?Arthur podigne svoju čašu i polako joj nazdravi. -Izvrsna zamisao, gospođice Lodge. Sad kad ste to spomenuli, sjetio sam se jedne mlade sluškinje u kućanstvu mojeg prastrica kojoj je VVatt, činilo se, bio prilično prirastao srcu. Razgovarat ću s njom odmah rano ujutro.Malo se opustila. Sad se doimao zadovoljnim. Možda je ipak neće otpustiti.Arthur se odmaknuo od stola i stao ispred vatre. Treperava svjetlost plamena pretvorila je konjak u brušenoj čaši u tekući dragulj.- Slutio sam da će mi razgovor s vama pomoći razbistriti vlastite misli - rekao je trenutak kasnije. -Hvala vam na vašim zapažanjima i primjedbama.Njegova ju je pohvala grijala više od vatre. Osjetila je kako rumeni. - Nadam se da će vam koristiti. Želim vam sreću, gospodine.- Hvala vam. Trebat će mi, nema sumnje. -Plaćena pratilja139ili, možda, pronicavost. - Sada prelazimo na drugu temu o kojoj bih večeras želio raspraviti. Pripremila se. - Da, milorde?- Onaj poljubac u vrtovima večeras.Čvršće je stegnula čašu. - Damine primjedbe o našoj vezi navele su me na pomisao da ona ne vjeruje da smo mi doista zaručeni, gospodine. Palo mi je na pamet da će pripadnici visokoga društva biti spremniji prihvatiti našu malenu zavjeru ako se proširi vijest da je naša veza proizišla iz ljubavi.- To je bio vrlo lukav potez s vaše strane - rekao je. - Čestitam vam na brzom razmišljanju.Osjetila je golemo olakšanje, pa je na brzinu otpila maleni gutljaj konjaka.- Hvala vam, gospodine - rekla je, nastojeći zvučiti profesionalno i kompetentno. - Dala sam sve od sebe kako bi se moja izvedba doimala realističnom.Okrenuo se i pogledao je očima koje su odražavale vrelinu vatre. Ponovno se stegnulo nešto duboko u njoj, baš kao i ranije u vrtovima, kad je uzvratio njezin poljubac.Opasno, zamamno uzbuđenje nevidljivo je ispunilo zrak između njih. Osjećala je da snažne strasti koje odjekuju oko njih na njega djeluju jednako kao i na nju. Čaša konjaka u njezinoj ruci lagano je podrhtavala.- Svakako ste postigli svoj cilj. - Odložio je svoju čašu na policu iznad kamina i sporim se, odlučnim korakom zaputio prema njoj. Nije skidao pogleda s njezinih očiju. - Zapravo, trenutak me tako opčinio da sam se pitao nije li to, možda, nešto više od obične140

64

Amanda QuickPokušavala je, ali nije se mogla sjetiti nikakvog inteligentnog odgovora na tu primjedbu. Samo je ondje sjedila, ukočena na rubu kauča, i gledala kako joj se približava.Zaustavio se točno pred njom i nježno joj uzeo čašu konjaka iz ruke. Odložio ju je na stol, ali nije skidao pogleda s njezina lica.Obuhvatio joj je ramena i podigao je s kauča.- Je li sve to bilo pretvaranje? - Palcem je prešao preko njezinih rastvorenih usana. - Zar ste tako dobra glumica, gospođice Lodge?Baršunasto struganje vrška njegova prsta po njezinim ustima ostavilo ju je bez daha. Lagan je pokret bio izrazito intiman. Obuzela ju je snažna želja da je nastavi dodirivati.Nije mogla naći riječi. Dobra bi glumica mogla bezočno lagati kad bi se za to ukazala potreba, podsjetila je sebe. Ali iz nekog neobičnog razloga nije uspijevala zanijekati ono što je znala da bi trebala zanijekati.Umjesto toga, vrhom je jezika dotaknula rub njegova palca. Tekstura njegove kože izazvala je predivan drhtaj u cijelom njezinom tijelu.Arthur se polako nasmiješio. Elenora je porume-njela. Nije mogla vjerovati da je to učinila. Odakle se stvorio poriv da ga okusi, pitala se, pomalo obuzeta panikom.- Mislim da je to odgovor na moje pitanje. - Arthur joj je prstima obujmio zatiljak i spustio usta tako da su njegove usne lebdjele tik iznad njezinih. - Moram priznati da ni ja nisam glumio, večeras u vrtovima.Plaćena pratilja141Poljubio ju je kao da uživa u nekom zabranjenom eliksiru. Ali ona je ta koja večeras kuša nepoznato, pomislila je. Grozničavi ushiti hujali su njezinim tijelom, izazivajući vrelinu i hladnoću, i neobičnu euforiju. Stegnula je prste oko njegovih ramena, grčevito se držeći za njega.Njezin je stisak shvatio kao poziv, pa je produbio poljubac. Kad je osjetila kako jezikom klizi duž njezine donje usne, iznenadila se, ali se nije povukla.To je onaj stimulativni užitak za kojeg joj je baka pričala da se može osjetiti u naručju pravog muškarca. Ono što je osjećala kad ju je Jeremv Clyde poljubio bio je samo plitak potočić u usporedbi s ovim divljim vodopadom osjeta.Željela se baciti preko ruba i potonuti do dna zagonetnog jezera.Arthur je izvadio ukosnice iz njezine kose, a njegovi su pokreti bili tako predivno intimni da je zadrhtala. Niti jedan muškarac nikad ranije nije raspustio njezinu kosu.Potom su se njegova usta našla na njezinu grlu. Osjetila je vrhove njegovih zuba.Njezinim je omamljenim umom proletjela Lucindina primjedba o Arthurovoj odbjegloj zaručnici. Užasno ga se bojala.Arthur je dlanom nježno pokrio njezinu dojku. Osjećala je kako vrelina njegove kože probija finu zelenu svilu njezine haljine.Tiho je zastenjala i obavila mu ruke oko vrata.No umjesto da reagira čvršćim zagrljajem, on je142Amanda Quickbiti psovka. Nevoljko je podigao glavu i malo je odmaknuo od sebe.

65

Obujmio joj je lice dlanovima i kiselo se osmjehnuo.- Ovo nije ni vrijeme ni mjesto - reče. Glas mu je bio promukao od strasti i žaljenja. - Ti imaš jedinstveni položaj u ovom kućanstvu, ali to ne mijenja činjenicu da si dio mojeg osoblja. Nikad nisam iskoristio niti jednu ženu koja je za mene radila, a sigurno ne kanim od tebe učiniti izuzetak.Na trenutak nije mogla vjerovati da ga je dobro čula. Još uvijek je smatra samo dijelom osoblja zaposlenog u svome kućanstvu? Nakon ovog strastvenog zagrljaja? Nakon što joj se povjerio i zatražio savjet o tome kako provoditi istragu?Naglo se vratila u stvarnost, a fina mreža senzualnog užitka i žudnje što ju je isplela oko sebe odjednom se raspala. Nije znala treba li biti bijesna ili posramljena. Zapravo, mješavina gnjeva, frustrira-nosti i nelagode koja ju je obuzela ostavila ju je gotovo bez riječi.Gotovo, ali ne posve.- Oprostite mi, gospodine - reče, a svaka joj je riječ bila čisti led. - Nisam imala pojma da me smatrate samo dijelom svojeg osoblja -- Elenora.Koraknula je unatrag, prisilivši ga da spusti ruke s njezina lica. - Ni u snu vam ne bih dopustila da prekršite svoja stroga pravila po pitanju držanja prema ženama koje rade za vas.- Grom i pakao, Elenora -Plaćena pratilja143uvjereni da više nikad neću zaboraviti gdje mi je mjesto. Sigurno ne bih željela biti odgovorna za ponovno dovođenje tako plemenitog poslodavca u tako neprihvatljiv položaj, gospodine.Njegova se čeljust stegnula. - Pogrešno tumačite moje riječi.- Meni se čine posve jasnima. - Napravila je cijelu predstavu od gledanja na zidnu uru. - Nebesa, već je doista veoma kasno, nije li? - Spustila se u svoj najelegantniji naklon. - Ako vam večeras više nisu potrebne moje usluge, zaželjet ću vam laku noć, gospodine.Stisnuo je oči, upozoravajući je. - Prokletstvo, Elenora.Zavrtjela se na peti, okrenuvši mu leđa, i hitro se zaputila prema vratima.Njegovi su koraci bili duži od njezinih. Stigao je do vrata prije nje. U mahnitom je trenutku nastojala odlučiti što će učiniti ako joj prepriječi put.No, nije ju pokušao spriječiti u njezinu dostojanstvenu izlasku sa scene. Umjesto toga, gracioznim je pokretom otvorio vrata i sagnuo glavu u podrugljivom naklonu.Dok je izlazila, visoko uzdignute glave, krajičkom je oka opazila njegov zloban osmijeh.- Kad ovaj posao privedem kraju, gospođice Lodge, morat ću, naravno, okončati vaše zaposlenje u ovom kućanstvu - smireno je rekao. - Kada dođe taj dan, uvjeravam vas, vratit ćemo se na ovaj razgovor i pažljivo razmotriti kojim bi putem naša veza mogla krenuti u budućnosti.144Amanda QuickNe vidim nikakva razloga da ponovno ponudim ono što je jednom odbačeno.Nije se usudila pogledati unatrag i vidjeti kako je reagirao na tu primjedbu. Stoga se prisilila da hoda, a ne trči, prema stubama.

66

Prošao je sat vremena prije nego je u hodniku ispred svoje spavaće sobe čula njegove ravnomjerne, prigušene korake. Činilo se da zvuk odzvanja u ritmu otkucaja njezina srca.Zastao je pred njezinim vratima. Napetost je bila nepodnošljiva. Hoće li tiho pokucati?Naravno da neće pokucati, ni tiho ni bilo kako. Upravo joj je jasno stavio do znanja da ne bi učinio ništa tomu slično.No, osjećala je njegovu nazočnost s druge strane vrata i odjednom je znala, jasno kao da mu može čitati misli, da razmišlja o kucanju, intenzivno razmišlja.Nakon nekog vremena čula je kako se hodnikom udaljava prema vlastitoj spavaćoj sobi.Plaćena pratilja14514Elenora je veoma oprezno otvorila oči. Uvelike joj je laknulo kad je ugledala zrake svjetlosti što su dopirale kroz pukotinu između draperija, što je značilo da je jutro napokon stiglo. Sat na noćnom ormariću pokazivao je devet i petnaest. Iznenadila ju je spoznaja da se konačno uspjela naspavati.Činilo joj se da je veći dio noći provela rastrzana čudnim snovima i dugim, nemirnim trenutcima nesanice tijekom koje je stotinjak puta iznova proživljavala poljubac u knjižnici.Odgurnula je pokrivače, te navukla papuče i kućni ogrtač. Brzo se umila, lecnuvši se pri dodiru s ledenom vodom. Kad je završila, podigla je kosu u urednu punđu i stavila čistu bijelu kapicu. Potom je prišla ormaru i pogledala haljine što su ondje visjele.Lijepa nova odjeća što ju je naručila kod krojačice gospođe Egan pozitivna je strana ovog zaposlenja, mislila je. Premda joj neće nimalo koristiti kad prijeđe146Amanda Quickće bilo tko od njezinih budućih poslodavaca htjeti zaposliti profesionalnu pratilju koja se odijeva po posljednjoj modi.Kao što je očekivala, krojačica je više nego spremno pristala na diskreciju po pitanju situacije u kojoj se našla njezina nova mušterija. No s druge strane, svaka ambiciozna krojačica imala bi dovoljno zdravog razuma da se kloni ogovaranja kad je riječ o njezinoj zaradi, mislila je Elenora.Što se tiče njezine vlastite situacije, Elenora je odlučila da se neće opterećivati problemom svoje buduće garderobe. Uz malo sreće, neće biti baš mnogo novih poslodavaca ili radnih mjesta, mislila je, posegnuvši za vedrom žuto-narančastom jutarnjom haljinom, obrubljenom svijetlozelenim vrpcama. Zahvaljujući trostruko većoj plaći i bonusu što će joj ga St. Merrvn isplatiti, imat će gotovo dovoljno novca za otvaranje malene knjižare kad ode iz njegova kućanstva. Bude li imala sreće sa svojim sljedećim radnim mjestom, još šest mjeseci rada osigurat će joj dovoljno sredstava za opskrbu knjižare najnovijim izdanjima.Tada će napokon biti slobodna i neovisna.Dok se odijevala, silom se usredotočila na svoju blistavu budućnost umjesto na Arthurove vrele poljupce.

67

Kad je nekoliko minuta kasnije otvorila vrata svoje spavaće sobe, hodnik je bio prazan. Pitala se je li Arthur već sišao na doručak. Bez obzira na ono što se dogodilo prethodne večeri, shvatila je da se raduje što će ga jutros ponovno vidjeti. Tiho je krenula prema stubištu, pazeći da ne stvara buku kako ne biPlaćena pratilja147Okrenula se u dnu stubišta i pošla hodnikom prema stražnjem dijelu kuće.Duboko je udahnula, uzdigla bradu, zauzela uzno-sito držanje i uplovila u blagovaonicu kao da se prethodne večeri baš ništa nije dogodilo.Njezina je predstava bila uzaludna. Prostorija je zjapila prazna.Toliko o pokazivanju Arthuru da su njegovi poljupci posve nevažni. Uzdahnuvši, zaputila se u smočnicu i sišla uskim stubama kat niže, gdje se nalazila kuhinja. Njezini su koraci bili posve nečujni.Zaključila je da će joj jutros biti dovoljna šalica čaja i kriška toplog prepečenca.Čula je prigušene glasove baš kad je stigla do dna stuba. Dopirali su iza zatvorenih vrata. Odmah ih je prepoznala. Ibbitts i sluškinja Sally.- Prestani s tim prokletim cmizdrenjem, glupavo stvorenje - tiho je režao Ibbitts. - Učinit ćeš kako ti kažem, ili ćeš se ponovno naći na ulici.- Molim vas, nemojte me tjerati da to učinim, gospodine Ibbitts. - Sally je jecala. - Pregledati osobne stvari gospođice Lodge dok sam raspakiravala njezinu škrinju bilo je drukčije. Nije mi se sviđalo, ali barem joj nisam nikako naudila. Ovo je nešto drugo. Ako me prisilite da ukradem njezin zgodni maleni sat, mogli bi me uhititi i objesiti.- Ha. Čak i kad bi te uhvatio na djelu, St. Merrvn te ne bi predao istražiteljima. Služio sam u dosta kućanstava da bih poznavao vrstu poslodavca koji bi to učinio, a on nije jedan od njih. Ima previše meko srce.Ibbitts ne zvuči kao da cijeni Arthurovu ljubaznost,148 Amanda Quick- U najmanju ruku, otpustit će me bez preporuka. - Sally je glasnije zaplakala. - Znate kako mi je silno važan ovaj posao. Ne tjerajte me da ga dovodim u opasnost.- Sigurno ćeš izgubiti svoj dragocjeni posao ako ne učiniš kako ti se kaže, curo. Ja ću se za to pobrinuti. Sjeti se što se dogodilo mladom Paulu kad mi nije htio dati moj dio zarade. Odmah je bio izbačen na ulicu, i to bez preporuke. Ne bih se iznenadio da sad zarađuje za život kao lopov. Vjerojatno će ga objesiti do Božića.Elenora je sasvim jasno čula Sallvno jecanje.- Jednostavno ne mogu, gospodine. Ja sam dobra djevojka. Nikad nisam učinila nešto tako loše. Jednostavno ne mogu.- Dobra djevojka, je li? - Ibbitts se promuklo nasmijao. - Tvoja posljednja poslodavka ne misli tako. Izbacila te iz kuće jer si zavela njezinog sina, nije li? Našla te na leđima s nogama u zraku, a njezin je ljubljeni sin bio među tvojim nogama, nije li?

- Nije bilo tako - jecala je Sally. - Napao me, jest.- Jer si ga izazivala. Kladim se da si mislila da će ti dati novca za tvoje usluge.- To nije istina.

68

- Nije važno - odbrusi Ibbitts. - Ono što treba pamtiti je činjenica da nisi dobila preporuku, a oboje znamo da bi sad već usluživala gospodu u uličicama da te ja nisam zaposlio. Sretna si što uopće imaš posao.- Molim vas, gospodine. Učinila sam sve što ste dosad tražili, i dajem vam vaš dio od moje plaće. Ne mogu učiniti to što želite. Jednostavno ne mogu. NijePlaćena pratilja149Elenori je bilo dosta. Pritisnula je kvaku. S takvom je silinom gurnula vrata da su udarila u zid i odbila se.Iznenađeni, Ibbitts i Sally su otvorenih usta zurili u nju.Ibbittsove savršene crte lica iskrivile su se u masku bijesa.U Sallvnu je pogledu rasla panika. Prinijela je ruku vratu i ispustila tih, prestrašen zvuk, sličan onomu što ga stvara malena ptičica koja je ispala iz gnijezda.Elenora se okomila na Ibbittsa. - Vaše je odvratno ponašanje neprihvatljivo. Smjesta ćete pokupiti svoje stvari i odmah napustiti ovu kuću.Ibbitts se brzo pribrao, a njegova su se lijepa usta posprdno iskrivila. - Što vi, dovraga, mislite, tko ste vi da se ovako uplićete u moje stvari?Ovo je vjerojatno pravi trenutak da se posluži autoritetom što joj ga pruža njezina izmišljena uloga Arthurove zaručnice, zaključila je Elenora.- Ja sam buduća gospodarica ovoga kućanstva -hladno je izustila. - I neću tolerirati vaše prijezira vrijedne postupke.- Buduća gospodarica, eh? - U Ibbittsovim se očima pojavio pakostan sjaj. Ali nije se okomio na nju, već je palcem pokazao Sally neka ode. - Gubi se odavde, curo. Idi u svoju sobu. Kasnije ću završiti s tobom.Sally je problijedjela. - Da, gospodine Ibbitts. Požurila je prema vratima gdje joj je Elenora zatvorila put.- Oprostite, gospođice Lodge - preklinjala ju je150Amanda QuickElenora joj je pružila rupčić i koraknula u stranu.- Pođi, Sally, obrisi suze. Sve će biti u redu.Sally ničim nije pokazala da u to vjeruje. Zgrabila je vezeni rupčić i njime pokrila lice kad je potrčala iz prostorije.Elenora je ostala sama s Ibbittsom.Odmjerio ju je od glave do pete, promatrajući je s prijezirom koji bi više odgovarao arogantnom džentlmenu iz visokoga društva. - No dakle, gospođice Lodge, mislim da je vrijeme da ovdje nešto raščistimo. Oboje znamo da nikad nećete biti buduća gospodarica ovoga kućanstva, zar ne?Želudac joj se okrenuo, ali je zadržala bezizražajno lice. - Nemam pojma o čemu govorite, Ibbitts.- Samo zato što vas je njegovo gospodstvo u visokom društvu uspjelo prikazati kao finu damu, nemojte misliti da ste mene prevarili. Vi ste obična plaćena pratilja. U ovoj ste kući samo privremeno. Kad vas St. Merryn više ne bude trebao, otpustit će vas baš kao bilo kojeg drugog člana osoblja čije mu usluge više nisu potrebne.

69

Elenoru su svrbjeli dlanovi. Imala je pravo kad je Arthura upozorila da će biti teško prevariti poslugu. Njezina je jedina nada bila izvući se iz ovoga sukoba uz pomoć blefiranja.- Očito ste prisluškivali svojega poslodavca, Ibbitts- mirno je rekla. - Veoma ružna navika, doista. A kako je često slučaj kad netko prisluškuje razgovore koji nisu namijenjeni njegovim ušima, pogrešno ste shvatili činjenice.- Ha. Posve sam jasno shvatio činjenice i vi toPlaćena pratilja151Goodhevv i VVillis, nije li? Čuo sam ga kako gospođi Lancaster priča o svojem planu. Plaća vas kako biste igrali ulogu njegove zaručnice. Znate li što vas to čini, gospođice Lodge? Glumicom.- Dosta je, Ibbitts - prasnula je.- Svi znamo kakve su glumice, zar ne? - Prezirno je puhnuo kroz nos. - Najvjerojatnije ćete grijati krevet njegovoga gospodstva prije nego budete otpušteni s ovoga posla.Ibbitts je cijelo vrijeme znao istinu, pomislila je. To je objašnjavalo slabo prikriveni prijezir što ga je opažala u njegovu držanju od trenutka kad je stigla. Ali sudeći po načinu na koji je maločas poslao Sally odavde, jasno je da tu tajnu čuva za sebe, zasigurno čekajući dok je ne bude mogao upotrijebiti za svoju korist.Elenora je shvatila da im je zaprijetila katastrofa. Arthur će biti bijesan kad sazna da je batler upoznat s njegovim planom. Čak bi mogao zaključiti da treba odustati od strategije u kojoj ona glumi njegovu zaručnicu. Ne bude li više trebao njezine usluge, lako bi se do kraja dana ponovno mogla naći u uredima Agencije Goodhevv i VVillis.Pa, ništa ne može učiniti, osim poći naprijed. Ibbitts je odvratan čovjek. On mora otići iz ove kuće, na ovaj ili onaj način.- Imate pola sata za pakiranje svojih stvari, Ibbitts - veoma je mirno rekla.- Ja nikamo ne idem - procijedi Ibbitts. - A vi ovdje više nećete izdavati nikakve naredbe ako znate što je dobro za vas. Odsad nadalje, gospođice Lodge, plesat152Amanda QuickZurila je u njega. - Jeste li poludjeli?- Nisam poludio, gospođice Lodge, već sam daleko pametniji no što vi mislite. Ako me pokušate izbaciti iz ove kuće, pobrinut ću se da njegovo gospodstvo zna da mi je poznata njegova varka. - Ibbitts se podrugljivo nasmijao. - Štoviše, reći ću mu da sam to saznao od vas jer volite brbljati u krevetu.- To bi bio veoma opasan postupak, Ibbitts - mirno je rekla. - U svakom slučaju, St. Merrvn vam ne bi vjerovao.Ibbittsov osmijeh više bi odgovarao zmiji otrovnici. - Kad mu spomenem otmjene plave vrpce na onoj vašoj zgodnoj bijeloj spavaćici, siguran sam da će povjerovati u svaku moju riječ.- Znate kako izgleda moja spavaćica jer ste primorali Sally da vam je opiše.- Tako je, ali njegovo će gospodstvo pomisliti da je mogu tako točno opisati jer sam vas u njoj vidio, zar ne? Čak ako i nasjedne na tu priču, što se vas

70

tiče, šteta će već biti počinjena. Ako otkrije da njegovi planovi više nisu tajna, odustat će od njih. A to znači da mu više nećete biti potrebni, gospođice Lodge. Naći ćete se na ulici oko deset minuta nakon mene.- Vi ste veoma glup čovjek, Ibbitts.- Vi ste budala, gospođice Lodge, ako mislite da me se tako lako možete riješiti. - Ibbitts se promuklo nasmijao. - No imate sreće jer ću se nagoditi s vama. Držite jezik za zubima po pitanju onoga što ste ovdje čuli prije nekoliko minuta, a ja njegovom gospodstvu neću reći da znam za vašu spavaćicu ili njegove tajne.- Zar doista mislite da ću vam dopustiti da mePlaćena pratilja153- Je, gospođice Lodge, postupit ćete onako kako vam se kaže, baš kao Sally i Ned, i bit ćete zahvalni. - Cinično se nasmijao. - Tako zahvalni, zapravo, da ćete mi plaćati moju uobičajenu proviziju, baš kao i ostali.Prekrižila je ruke. - Koliko točno iznosi vaša provizija?- Sally i Ned mi daju pola svoje plaće.- Sto dobivaju za taj novac?- Pa, mogu zadržati svoj posao, eto što dobivaju. I vi ćete pristati na moj zahtjev jer oboje znamo da vi možete mnogo više izgubiti nego ja.- Je li?- Tako je, glupa kujo. - Usta su mu se iskrivila. -S ovim licem uvijek mogu naći novo radno mjesto. Ali nakon što tebe izbace iz ove kuće, vjerojatno više nikad nećeš naći dobar posao. Očekujem da ćeš, prije nego ova godina završi, podizati suknju za pijanu gospodu oko Covent Gardena.Nije se potrudila odgovoriti na to. Okrenula se i izišla u maleni hodnik.Pratio ju je tihi, okrutni Ibbittsov smijeh.Našla je Neda koji je tjeskobno stajao na vrhu kuhinjskog stubišta.- Sto se dogodilo, gospođice Lodge? Sally kaže da ćemo biti otpušteni.- Ti i Sally nećete izgubiti svoja radna mjesta, Nede. Ibbitts je taj koji će uskoro otići odavde.- Neće on. - Ned je žalosno i rezignirano odmahnuo glavom. - Takvi ljudi uvijek na koncu pobjeđuju. Pobrinut će se da nas oboje otpuste bez154Amanda Quick- Smiri se. Njegovo je gospodstvo pravedan čovjek. Kad mu objasnim situaciju, razumjet će. Bit će sve u redu s tobom i sa Sally.Ja sam ta koja će uskoro tražiti novi posao, mislila je. Bez obzira kako će se razriješiti problem s Ibbittsom, ne može se zaobići činjenica da će St. Merrvn, kad sazna da je njegova tajna u rukama podlog stvorenja kakav je Ibbitts, biti prisiljen okončati šaradu.Pa, od početka je znala da je ovo previše dobro da bi bilo istinito, nije li?Arthur je stajao na ulazu u konjušnicu i gledao kako John VVatt vilama prebacuje sijeno u pregradak. Mladi je čovjek izgledao posve drukčije nego kad ga je Arthur zadnji put vidio.Dok je radio u kućanstvu Georgea Lancastera, VVatt je uvijek bio čist i uredan. Košulja i hlače što ih je danas imao na sebi najvjerojatnije su odjevni predmeti što ih je nosio one noći kad je pobjegao. Nisu dobro podnijeli zahtjeve VVattova novog posla. Šest tjedana korištenja u

71

konjušnici pretvorilo je nekoć dobru odjeću u malo više od poderanih, izrazito prljavih dronjaka.VVatt je trakom od krpe vezao kosu na zatiljku. Znoj mu se cijedio niz čelo. Ali u skladu sa svojom naravi, marljivo je radio, mada je bilo malo vjerojatno da mu novi poslodavac plaća onako velikodušno kao George Lancaster.- Zdravo, VVatt - tiho će Arthur.Plaćena pratilja155vilama i panikom na licu. Zastenjao je kad je ugledao Arthura.- Znači, to ste vi, gospodine. - S mukom je progutao slinu i polako spustio vile, kao da je poražen. - Znao sam da ćete me prije ili kasnije naći.Arthur pode prema njemu. - Zašto si pobjegao, VVatt?- Sigurno znate odgovor na to, gospodine. - VVatt je prislonio vile na stijenku pregratka, prljavom rukom obrisao čelo i uzdahnuo. - Bojao sam se da ćete misliti da sam ja onaj koji je ubio gospodina Lancastera.- Zašto bih to mislio?VVatt se zbunjeno namrštio. - Zato što sam ja te noći jedini bio u kući s gospodinom Lancasterom.- Moj je prastric imao povjerenja u tebe. I ja ga imam. Kao i tvoja Bess.VVatt se trgnuo. - Razgovarali ste s Bess?- Ona mi je rekla da si promijenio ime i zaposlio se ovdje u konjušnici.VVatt je nesretno zatvorio oči. - Nisam joj trebao reći gdje sam. Ali bila je tako zabrinuta za mene da sam joj morao reći da sam siguran. No, ona je poštena djevojka. Valjda je bilo previše od nje tražiti da laže za mene, osobito vama, gospodine.- Ne smiješ okrivljavati Bess. Nedavno sam obavio veoma dug razgovor s njom. Voli te svim srcem, i čuvala bi tvoju tajnu da je mislila da ti želim zlo. Sigurno je da nikome drugome nije rekla, čak ni istražitelju koji ju je ispitivao.- Istražitelj ju je ispitivao? - VVatt se užasnuo. - O,156Amanda Quick- Siguran sam da jest. Ali mu nije rekla da zna gdje si. Meni se povjerila samo zato jer sam je uvjerio da vjerujem u tvoju nedužnost.VVatt je nervozno grickao donju usnu. - Bess mi je rekla da istražitelj misli da sam ja ubio gospodina Lancastera.- Otpustio sam istražitelja nakon što je došao do tog zaključka. Znao sam da nema pravo.VVattove su se oči skupile od iznenađenja. - Zašto ste tako sigurni da ja nisam ubio gospodina Lancastera?- Zaboravljaš da te ja poznajem već godinama, VVatt. Itekako sam svjestan činjenice da ti nisi tip čovjeka koji bi postao nasilan. Ti si strpljiv čovjek, dugo ti treba da se naljutiš i uvijek najprije dobro promisliš.VVatt je nekoliko puta trepnuo. - Ne znam kako da vam zahvalim, gospodine.- Možeš mi zahvaliti - polako će Arthur - tako da mi ispričaš sve što se događalo u danima prije umorstva mojeg prastrica, te da se prisjetiš svake sitnice one večeri kad je ubijen.

72

Sat vremena kasnije, uvjeren da mu je VVatt rekao sve što je znao, poslao je mladog čovjeka natrag k njegovoj dragani i obećao mu da će on i Bess oboje dobiti posao na jednom od Lancasterovih imanja.Prije povratka u kuću u Rain Steetu svratio je još u dom postarijeg poslovnog čovjeka kojeg je našli-Plaćena pratilja157Njegova je kuća bila mračna i tiha. Sluge su se kretale naokolo mračnih izraza lica.- Liječnik kaže da gospodin Ormesbv neće dočekati kraj tjedna - rekla mu je domaćica, gužvajući svoju pregaču dok ga je vodila do spavaće sobe u kojoj je njezin poslodavac ležao na samrtnoj postelji. - Ljubazno je od vas što ste se došli oprostiti.- To je najmanje što mogu učiniti - reče Arthur. Pozornije je pogledao ženu i shvatio da već ima dosta godina. Ovo je vjerojatno posljednje radno mjesto što ga je uspjela dobiti. - Je li se Ormesbv pobrinuo za vašu mirovinu?Oči su joj se raširile od iznenađenja kad je čula to pitanje. - Lijepo je od vas da pitate, gospodine, ali sigurna sam da je bio tako dobar i sjetio me se u svojoj oporuci. Ovo je dvadeset sedma godina da radim za gospodina Ormesbvja.Arthur je odlučio provjeriti je li Ormesbv svojoj domaćici ostavio dovoljno da može preživjeti.Ormesbv i stari grof imali su mnogo zajedničkog. Niti jedan od te dvojice nije bio poznat po velikodušnosti.Elenora je stavljala svoje posljednje stvari u škrinju kad je Margaret tjeskobno ušla u spavaću sobu.- Sto se, za ime svijeta, ovdje događa? - Margaret se zaustavila nasred sobe i ljutito se zagledala u škrinju kao da je to neprijatelj. - Sally me upravo prekinula usred prizora na kojem radim dva dana i158Amanda Quick- Žao mi je što moram reći da se St. Merrvnov veliki plan raspada.- Ne razumijem.- Ibbitts zna zašto sam ovdje, i jasno mi je stavio do znanja da neće oklijevati bude li tu informaciju trebao upotrijebiti za vlastitu korist. Kad njegovo gospodstvo sazna da je njegov plan propao, više mu neće trebati moje usluge. Zaključila sam da je najpametnije spakirati stvari i pripremiti se za odlazak.- Ovo je apsurdno.- Teško. - Elenora uzdahne. - Priznajem da sam cijelo vrijeme imala osjećaj da je St. Merrvnova šarada osuđena na neuspjeh.Uspravila se i pogledom prešla po spavaćoj sobi, svjesna neobičnog osjećaja gubitka koji nije imao nikakve veze s financijskim pitanjima. Shvatila je da ne želi otići, i to ne samo zato što to znači da će ponovno morati proći mukotrpan proces pronalaženja novog radnog mjesta.Neće joj nedostajati kuća, već neobjašnjiva treperava radost što ju je obuzimala svaki put kad bi ušla u neku prostoriju i ugledala Arthura.Smjesta prekini s tim plačljivim ponašanjem. Nemaš vremena za prepuštanje mračnim mislima. Moraš se usredotočiti na budućnost.

73

- Moja draga Elenora, ovo je strašno - ustvrdi Margaret. - Posve sam sigurna da postoji nekakva pogreška. Ne smiješ otići. Molim te, nemoj donositi nikakve nepromišljene odluke prije nego razgovaraš s Arthurom. Sigurna sam da on to može riješiti.Plaćena pratilja159ja i dalje mogla koristiti u njegovu planu. Cijeli je projekt ugrožen zbog Ibbittsa.- Arthur je veoma domišljat. Uvjerena sam da će naći neki način za nastavak.Zvuk kočije na ulici naveo je Elenoru da priđe prozoru. Pogledala je dolje i promatrala Arthura kako izlazi iz kočije. Pod rukom je nosio velik paket i doimao se veoma ozbiljnim.- Grof se vratio - reče. - Najbolje da pođem dolje i zaključim cijeli ovaj slučaj.- Poći ću s tobom - žurno će Margaret. - Čvrsto vjerujem da će sve dobro ispasti.- Ne vidim kako bi moglo - reče Elenora, nastojeći prikriti žalosne emocije što ih je osjećala duboko u sebi. - Njegovo gospodstvo više ne treba moje usluge.- Dopusti da ti kažem, draga moja - nastavila je Margaret dok su silazile stubama - kad je riječ o Arthuru, najbolje je ne pokušavati predvidjeti njegove postupke. Jedino što se sa sigurnošću može reći o njemu je da kad jednom zacrta neki plan, gotovo je nemoguće navesti ga da nešto promijeni. Pitaj bilo koga u obitelji.Sally i Ned su tjeskobno stajali u predvorju, tiho razgovarajući. Kad su ugledali Elenoru i Margaret, prekinuli su razgovor. Oboje su izgledali prestrašeno.- Što je bilo? - upita Elenora. - Zar se još nešto dogodilo?- Radi se o Ibbittsu, gospojo - reče Ned. - U ovom se trenutku nalazi u knjižnici s njegovim gospodstvom. Tko zna kakve laži servira gospodaru.160Amanda Quickće St. Merrvn povjerovati njemu, a ne Elenori?- Ne znam, gospojo - šapne Sally. - Ali Ibbitts smiješio kad je ulazio u knjižnicu. - Zadrhtala je. Već sam ranije vidjela taj osmijeh.Plaćena pratilja161mm15Arthur se nagnuo u svojem naslonjaču i pozorno promatrao Ibbittsa dok je batler pričao svoju priču.- Uvjeravam vas, nije počinjena nikakva velika šteta, gospodine - zaključio je Ibbitts, doimajući se posve iskrenim. - Neću dahnuti ni riječi o vašim tajnim planovima.- Doista?- Naravno da neću, gospodine. - Ibbitts je podigao svoju plemenitu bradu i ispravio široka ramena. -Svim sam srcem odan vama.- Kažeš da je gospođica Lodge odala tajnu kad te pokušala namamiti u svoju spavaću sobu?

74

- Prirodno, nisam prihvatio poziv, gospodine, mada je na sebi imala samo bijelu spavaćicu ukrašenu malenim plavim vrpcama. Veoma ozbiljno shvaćam svoje odgovornosti na poslu.- Shvaćam.162Amanda Quickpreviše krivnje svaljivati na krhka ramena gospođice Lodge.- Zašto to kažeš?Ibbitts je pucketao jezikom. - Dama njezinih godina i društvenog položaja teško se može nadati da će sklopiti ugledan brak, zar ne? Njezina vrsta nema drugog izbora, osim potražiti negdje drugdje kad je obuzme poriv, ako me razumijete.Vrata su se naglo otvorila. Elenora je ušla ljutitim koracima. Margaret je bila odmah iza nje.- Ne slušajte niti jednu Ibbittsovu riječ. - Elenora je žustro prešla prostoriju. Bila je rumena od gnjeva.- On je lažljivac i ucjenjivač koji iskorištava drugu poslugu. Obavijestila sam ga da mora smjesta napustiti ovu kuću.Arthur pristojno ustane. - Dobro jutro, gospođice Lodge. - Lagano se naklonio Margaret. - Molim vas, sjednite, obje.Margaret je odmah sjela, a na licu joj je lebdio izraz iščekivanja. - No, dakle, ovo bi trebalo biti zanimljivo- rekla je, ne obrativši se nikomu posebno.Činilo se da Elenora nije čula njegovu ponudu da sjedne. Umjesto toga, zaustavila se ispred pisaćeg stola, a oči su joj gorjele od bijesa.- Ibbitts prisiljava druge sluge da mu daju pola svojih plaća - ustvrdila je. - Toliko im naplaćuje kako bi im dopustio da zadrže svoj posao. To je vrijedno prijezira. Sally i Ned su mi rekli da je to također razlog iz kojeg su domaćica, kuharica i vrtlar otišli prije nekoliko mjeseci, ostavivši ovo kućanstvo sa žalosno malo osoblja.Plaćena pratilja163glavom. - Bojim se da gospođica Lodge pati od sloma živaca, gospodine. Ženska histerija, nema sumnje. Već sam vidio takvu pojavu kod neudanih žena određene dobi. Začin od ulja i octa katkad pomaže.Elenora mu je uputila pogled posvemašnjeg prijezira. - Zar niječete ono što sam rekla?- Naravno. - Ibbitts se ponosno uspravio. - Ako njegovo gospodstvo želi potvrditi moju nedužnost po tom pitanju, samo mora ispitati poslugu. Posve sam siguran da će mu Sally i Ned reći da ništa slično ne tražim od njih.- Sally i Ned se vas užasno boje, Ibbitts - rekla je. - Reći će ono što im vi naredite da kažu.Zanimljivo je promatrati Elenoru kad kipti od pravednoga gnjeva, mislio je Arthur. Nažalost, danas nema vremena uživati u tom prizoru.- Hoćete li, molim vas, sjesti, Elenora? - tiho je rekao.- Povrh prijezira vrijednog ponašanja prema Sally i Nedu, Ibbitts vas je prisluškivao - rekla je.- To je laž. - Ibbitts se okrenuo Arthuru. - Ni u snu ne bih slušao privatne razgovore mojega poslodavca. Prisluškivala vas je Sally, gospodine, i

75

odmah došla k meni s vijestima da je gospođica Lodge samo plaćena pratilja. Prirodno, naredio sam njoj i Nedu da šute o vašim privatnim stvarima. Učinit će kako im se kaže. Ja sam također spreman pomoći vam u vašim planovima kako god mogu.- Gluposti - kroza zube procijedi Elenora. -Pokušava okriviti Sally—- Sjednite, Elenora - ponovi Arthur. Ovoga se puta164Amanda QuickNevoljko ga je poslušala.Ibbitts ju je zlobno pogledao. - Oprostite, milorde, no jeste li pogledali preporuke gospođice Lodge prije nego ste je izabrali za to mjesto?- Tvoje preporuke nisam pregledao - reče Arthur.- A očito nije ni Ormesbv, zbog svojeg lošeg zdravlja.- Uvjeravam vas, moje su preporuke izvrsne - brzo će Ibbitts.- Jer ste ih sami napisali, kladim se - promrmlja Elenora.- To je laž - sikne Ibbitts. Opet pogleda Arthura.- Rado ću vam pokazati pisma bivših poslodavaca, gospodine. Mislim da ćete ih smatrati posve zadovoljavajućima.- To neće biti potrebno. - Arthur posegne za jednom od knjiga što ih je donio sa sobom nakon posjeta Ormesbvju. - Dok sam se jutros vraćao ovamo, malo sam pregledao ove knjige. Podaci za proteklu godinu govore mi sve što moram znati o tebi, Ibbitts.Ibbitts je s nerazumijevanjem zurio u dnevnike. -Što je to, gospodine?- Računi kućanstva. - Arthur otvori najnoviji dnevnik i prstom potraži podatak što ga je ranije označio. - Čini se da si sve do prošlog mjeseca redovito podnosio zahtjeve za isplatu plaća za osoblje koje uključuje nekoliko osoba koje ovdje više ne rade. -Pogledao je Ibbittsa. - Među njima su domaćica, kuharica i vrtlari, a svi su oni otišli prošle jeseni.Ibbitts je koraknuo unatrag, očito zatečen. - Tu je sigurno nekakva pogreška, gospodine.Plaćena pratilja165- Pogreška je u tome što te nisam otpustio prije nekoliko mjeseci, Ibbitts. Međutim, sad namjeravam popraviti taj propust. Spakirat ćeš svoje stvari i odmah napustiti ovu kuću.- Gospodine, sami ste rekli da je čovjek koji se bavi vašim računima bolestan. - Ibbitts je bio bijesan i prestrašen. - Sigurno je upisao pogrešne iznose.- Bio je previše bolestan da bi izišao iz kuće i sam vidio što se događa, ali posve je svjestan onoga što radi, vjeruj mi. Ovi su iznosi isplaćeni tebi kako bi ti mogao platiti poslugu. Očito nisi obavijestio Ormesbvja kad su neki ljudi dali otkaz. Umjesto toga, nastavio si uzimati njihove plaće. Zasigurno si taj novac spremio sebi u džep. Želim da odeš odavde u roku od sat vremena.Elenora skoči na noge. - Znala sam da ćete ispravno postupiti, gospodine.Arthur uzdahne. - Molim vas, sjednite, Elenora.Stisnula je usta, ali je sjela.Ibbitts je bio zaprepašten. - Otpuštate me?

76

- Naravno da te otpuštam. - Arthur posegne iza svojeg naslonjača i povuče baršunastu traku zvona. -Ti si lažljivac i ucjenjivač. Smatraj se sretnim što te neću dati uhititi.Otvorila su se vrata knjižnice. Ondje je stajao Ned, a doimao se prestrašenim, ali odlučnim.- Da, milorde? - reče.- Ibbitts više ne radi u ovom kućanstvu. Otpratit ćeš ga do njegove sobe gdje će spakirati svoje stvari. Pripazi da se ne posluži nekim komadom srebrnine dok izlazi iz kuće. Je li to jasno?166Amanda Quickštenog Ibbittsa i natrag. Iz njegovih je očiju nestalo tjeskobe.- Je, gospodine - reče odlučnijim tonom. - Ispratit ću ga do stražnjih vrata.Ibbittsovo se lice iskrivilo od bijesa i pakosti. -Predlažem da pitate Neda i Sally za preporuke, milorde. Uskoro ćete otkriti da vam ih ne mogu dati. Sally je dobila otkaz jer je dizala suknju nasljedniku svojeg poslodavca. Ned je otpušten jer je stao na njezinu stranu kad je pokušala zanijekati svoj čin.Nedove su se šake stisnule.Elenora je skočila sa svoje stolice. - Nimalo ne sumnjam u Sallvnu i Nedovu verziju priče. Ibbitts je dokazao da nije vrijedan povjerenja.Arthur je protrljao korijen nosa. - Bio bih vam zahvalan kad biste ostali sjediti, gospođice Lodge. Ovo neprestano skakanje sa stolice prilično zamara.- Oprostite.Ponovno se spustila na stolicu, očito nevoljko. Arthur je vidio kako jedna njezina noga nestrpljivo lupka po sagu. Palo mu je na pamet da njezina kratka karijera plaćene pratilje nije uspjela promijeniti njezin, očito prirodni nagon za izdavanje zapovijedi.Bez obzira na sve probleme što ih je trenutno imao, to ga je zabavljalo. Elenori je očito bilo veoma teško prihvatiti činjenicu da se mora pokoravati njemu.Usredotočio se na Neda. - Ti i Sally ostat ćete na svojim radnim mjestima. Štoviše, pobrinut ću se da vam se smjesta vrati dio plaće što ste ga morali davati Ibbittsu.- Hvala vam, gospodine - zamuckivao je Ned,Plaćena pratilja167Arthur pokaže prema vratima. - Kreni, Ibbitts. Dovoljno sam vremena potratio na to.Ibbittsova se čeljust stisnula od bijesa. Prijeteći je pogledao Elenoru dok je kraj nje prolazio.Arthur je pričekao da Ibbitts stigne do vrata prije nego je ponovno progovorio.- Još jedna stvar, Ibbitts - rekao je, spojivši prste pred sobom. - Čini se da je došlo do neke zbrke po pitanju statusa gospođice Lodge u ovom kućanstvu.- Savršeno dobro znam kakav je njezin status -progunđa Ibbitts. - Ona nije ništa više od plaćene pratilje.

77

- Pogrešno si to shvatio. - Arthur je govorio veoma mirnim glasom. - Kanim oženiti gospođicu Lodge. Ona će sigurno biti buduća gospodarica ove kuće. Ako pogriješiš i počneš širiti priče suprotne tomu, požalit ćeš. Jesam li dovoljno jasan?Hitro je pogledao u stranu i vidio kako su se Elenorine oči raširile.Ibbitts je iskesio zube. - Vaša je stvar kako je želite zvati, milorde.- Da - složio se Arthur. - Tako je. Sad možeš ići. ibbitts je bijesno izišao. Ned je pošao za njim izatvorio vrata, ostavivši Arthura samog s Margaret i Elenorom.- Dakle - reče Margaret. - Ovo je svakako bilo uzbudljivo. - S golemim se zadovoljstvom nasmiješila Elenori. - Rekla sam ti da će Arthur sve srediti. Sad možeš reći Sally neka raspakira tvoju škrinju.Arthur je u sebi osjetio hladnoću. Pogledao je Elenoru, nastojeći prikriti svoju reakciju.168 Amanda Quick- Da, naravno. - Pročistila je grlo. - Mislila sam da vam moje usluge više neće biti potrebne nakon što otkrijete da Ibbitts zna da sam ja samo zaposlenica, a ne vaša prava zaručnica.Margaret ga je pogledala. - Kad ga je Elenora pozvala na red, Ibbitts je rekao da zna sve o tvojem planu. Zapravo ju je pokušao ucijeniti, možeš li vjerovati?Arthur se naslonio u naslonjaču, razmišljajući o onome što se upravo dogodilo. - Ibbitts je pokušao iznuditi novac od vas u zamjenu za šutnju o vašem položaju u ovoj kući?- Da. - Nije se zadržavala na tome. - Ali to nije ništa u usporedbi s odvratnim ponašanjem prema Sally i Nedu. Ja se mogu brinuti za sebe. Njih dvoje su mnogo ranjiviji.Arthur se pitao zna li ona koliko je rijedak njezin osjećaj odgovornosti među onima koji se kreću u uglednim krugovima. U tom su svijetu sobarice rutinski dobivale otkaz ako bi zatrudnjele s nekim muškim članom kućanstva, a postarija bi domaćica bila otpuštena bez mirovine kad više ne bi mogla izvršavati svoje obveze.Elenora odmahne glavom. - Upozorila sam vas, gospodine, da će biti veoma teško, ako ne i nemoguće, skrivati tajne pred poslugom.- Smatrao bih ljubaznošću kad biste se suzdržali od ukazivanja na moje pogreške - blago će on.Porumenjela je. - Ispričavam se, gospodine. Uzdahnuo je. - Nije važno, bili ste u pravu. Njezine su se obrve zabrinuto skupile. - Doista nePlaćena pratilja169kad pokvarenjak poput Ibbittsa zna istinu.- Ja ne vidim nikakvog razloga za mijenjanje plana - reče Arthur. - Čini se da se sve odvija onako kako sam želio. Društvo se usredotočilo na vas, a ja mogu slobodno - zastao je, sjetivši se da je Margaret još uvijek ondje. - Obavljati svoje poslove.- Ali ako Ibbitts uspije raširiti glasine o mojem pravom statusu u ovom kućanstvu, vaš plan više neće djelovati.Njezino uporno nastojanje da odustane od uloge za koju ju je zaposlio neočekivano je narušilo njegovu samokontrolu.

78

- Meni se čini - reče, polako naglašavajući svaku riječ - da ste vi moja jedina nada za ostvarivanje ovog plana. Štoviše, s obzirom na prilično lijepu plaću što vam je dajem, mislim da imam pravo očekivati veoma uvjerljivu izvedbu. Slažete se?Margaret je zapanjeno trepnula na njegove oštre riječi.Elenora je samo izluđujuće formalno naklonila glavu, stavljajući mu do znanja da je uzrujana, ali ne zastrašena.- Naravno, milorde - suho je rekla. - Potrudit ću se da vas zadovoljim.- Hvala vam. - Što ga je, dovraga, natjeralo da se tako okomi na nju? On nikad nije gubio živce.Margaret je žurno nastojala izgladiti situaciju. -Doista, Elenora, ne smiješ se opterećivati onime što bi Ibbitts mogao reći. Tko bi u društvu prije povjerovao batleru otpuštenom bez preporuka nego grofu od St. Merrvna?170Amanda Quicksmo je servirali kao šalu zapravo istinita.- Čak i kad bi Ibbitts pričao o tebi, time ti ne može nauditi. Ljudi će smatrati da samo ponavlja priču -uvjeravala ju je Margaret.- Ima pravo - reče Arthur. - Smirite se, Elenora. Ibbitts nas uopće ne treba zabrinjavati.- Valjda imate pravo - reče Elenora. Ali nije se doimala uvjerenom.Margaret uzdahne. - Pa, znači, to je riješeno. Ostaješ, Elenora.Elenora se namršti. - To me podsjetilo, čini se da nam nedostaje osoblja.Još jedan problem što ga treba riješiti prije nego može nastaviti sa svojom istragom, umorno pomisli Arthur. Uzeo je pero i posegnuo za listom papira. -Poslat ću poruku nekoj agenciji.- Nema nikakve potrebe da gubite vrijeme na razgovore s nizom kandidata koje bi poslala agencija - žustro će Elenora. - Sally ima dvije sestre kojima treba posao. Jedna je, navodno, izvrsna kuharica. Druga će rado prihvatiti dužnosti sobarice. Mislim da će se Sally sasvim dobro snaći kao naša nova domaćica. Isto tako, Ned ima ujaka i bratića koji su vješti vrtlari. Njihov je posljednji poslodavac nedavno prodao kuću u gradu i otpustio sve zaposlene, pa ljudi traže posao. Predlažem da zaposlimo sve njih.Margaret pljesne rukama. - Nebesa, Elenora, ti se nevjerojatna. Zvuči kao da si u potpunosti riješila problem osoblja.Arthuru je tako laknulo što se riješio tereta pronalaženja nove posluge da je poželio zagrliti i poljubitiPlaćena pratilja171- U tom slučaju, sve prepuštam vama - rekao je umjesto toga, veoma službeno.Samo je kratko kimnula, ali mu se učinilo da izgleda prilično zadovoljno.To je jedan hitan problem manje, pomislio je, a raspoloženje mu se počelo popravljati.- Ako biste me ispričali, moram poći gore i promijeniti haljinu. - Margaret ustane i zaputi se prema vratima. - Uskoro će stići gospodin Fleming. Danas poslije podne posjetit ćemo neke knjižare.Arthur ustane i pođe do vrata kako bi ih otvorio za nju. Žurno je izišla i nestala u predvorju. Kad se osvrnuo preko ramena i vidio da Elenora kani poći za njom, podigao je ruku.

79

- Ako nemate ništa protiv - tiho je rekao - želio bih s vama razgovarati o onome što sam saznao od Johna VVatta.Zaustavila se na pola puta do vrata, a lice joj se razvedrilo od uzbuđenja. - Našli ste ga?- Da, zahvaljujući vašem prijedlogu da popričam s njegovom draganom. - Pogledao je na sat. - Prošlo je četiri. Poslat ću po kočiju, pa ćemo se provoziti parkom. Kad nas vide zajedno, vjerovat će da smo doista zaručeni, a mi ćemo moći nesmetano razgovarati.172Amanda Quickmm16Bilo je pet sati kad je Arthur uveo elegantnu kočiju kroz kapiju velikog parka. Dok je sjedila kraj njega, odjevena u novu plavu poslijepodnevnu haljinu i odgovarajući šešir, Elenora se po tko zna koji put podsjetila da je samo plaćena pratilja koja je angažirana za igranje određene uloge. Ali duboko u sebi nije mogla odoljeti iskušenju da se samo malo pretvara da je gluma postala stvarnost i da ju je Arthur pozvao na vožnju jer uživa u njezinu društvu.Prizor što se pred njom pružao bio je živahan i živopisan. Proljetno je poslijepodne bilo sunčano i toplo, a kao što je običaj u gradu, mnogi pripadnici visokoga društva došli su u park kako bi vidjeli i bili viđeni.Krovovi mnogih kočija bili su spušteni kako bi se bolje vidjeli elegantno odjeveni putnici. Na obližnjoj je stazi nekoliko džentlmena jahalo na krasno dotjeranim konjima. Cesto su zastajali kako bi pozdraviliPlaćena pratilja173damama. Parovi koji su zajedno prolazili parkom zapravo su društvu najavljivali da su planovi za sklapanje braka već zgotovljeni ili da se o njima ozbiljno razmišlja.Elenora se nije iznenadila kad je vidjela da Arthur upravlja uzdama na način na koji je obavljao sve ostalo, s ležernom, učinkovitom vještinom i tihim autoritetom. Prekrasni, dobro dresirani konji trenutno su reagirali na njegov dodir.- Našao sam VVatta u javnoj konjušnici - reče Arthur.- Je li vam mogao iznijeti neke pojedinosti u vezi sa smrću vašeg prastrica?- VVatt je rekao da su on i stric George na dan uoči umorstva veći dio poslijepodneva proveli radeći na nekim pokusima u laboratoriju. Nakon večernjeg obroka George se povukao u svoju spavaću sobu na katu. VVatt je također pošao u krevet. Njegova se spavaća soba nalazila u prizemlju, blizu laboratorija.- Je li te noći nešto čuo?Arthur mračno kimne. - VVatt kaže da je čvrsto spavao, ali su ga probudili neki čudni zvukovi i nešto što mu se učinilo poput prigušenog krika u laboratoriju.- Pošao je istražiti?- Da. Stric George se katkad znao kasno noću vraćati u laboratorij kako bi pogledao rezultate nekog pokusa ili nešto zabilježio u svoj dnevnik. VVatt se bojao da mu se nešto loše dogodilo. Ali vrata laboratorija bila su

80

zaključana. VVatt je morao poći po ključ što ga je ostavio na svojem noćnom ormariću. Dok je174Amanda Quick- Nebesa. Je li vidio ubojicu?- Ne. Kad je ušao u laboratorij, nitkov je pobjegao kroz prozor.- Sto je bilo s vašim stricem?- VVatt ga je našao kako leži u lokvi krvi na podu i umire.Elenora je zadrhtala pri pomisli na taj prizor. -Kako užasno.- Stric George je još bio pri svijesti. Promrmljao je neke riječi prije nego je umro. VVatt kaže da su mu se činile besmislenima. Zaključio je da George ima neke neobične halucinacije, izazvane smrtonosnom ranom.- Sjeća li se VVatt što je rekao?- Da - bezizražajnim glasom reče Arthur. - On kaže da su posljednje riječi mojeg prastrica bile namijenjene meni. George je rekao: Reci Arthuru da je Merkur još živ.Elenora naglo udahne. - Onda imate pravo, gospodine, ovo ima veze sa starim prijateljima vašeg prastrica i onim neobičnim crvenim draguljima.- Da. Ali ja sam istraživao na temelju pretpostavke da je Merkur mrtav. - Usta su mu se stisnula. - Trebao sam biti pametniji, a ne donositi zaključke bez ikakvih dokaza.Proučavala je njegova stegnuta usta. Njezine je ranije razdraženosti nestalo. - Recite mi, milorde, zar uvijek tako brzo na sebe preuzimate svu odgovornost kad nešto pođe po zlu?Uputio joj je brz, namršten pogled. - Kakvo je to pitanje? Preuzimam odgovornost koja je moja.- I jpš ponešto, mislim. - Opazila je kako dvijePlaćena pratilja175i Arthura s izrazima lica koji podsjećaju na dvije mačke u potrazi za potencijalnim plijenom. Namjerno je nakrivila svoj otmjeni suncobran kako bi im zapriječila pogled. - Za kratko vrijeme koliko vas poznajem postalo mi je jasno da ste previše navikli poštivanju dužnosti. Prihvaćate svaku obvezu kao da ste predodređeni za to.- Možda je to zato što jesam predodređen za odgovornost - suho će Arthur. - Kontroliram znatno bogatstvo i glava sam velike obitelji. Osim mnogih rođaka, o meni na ovaj ili onaj način ovise brojni zakupci, farmeri, sluge i nadničari. S obzirom na tu situaciju, ne vidim kako bih mogao izbjeći poštivanje dužnosti.- Nisam željela reći da biste trebali pokušati izbjegavati svoje obveze - brzo će Elenora.To ga je zabavljalo. - Drago mi je da me niste kanili kritizirati, jer moja mi intuicija govori da vi i ja imamo mnogo zajedničkog kad je riječ o načinu na koji osjećamo težinu naših odgovornosti.- O, ne bih rekla -- Uzmite, na primjer, način na koji ste danas požurili pomoći Sally. Niste se morali uplitati.- Besmislice. Vrlo dobro znate da se ne može slušati tako opake prijetnje i šutjeti.

81

- Neki bi ljudi to bez ustručavanja učinili, uvjeravajući sebe da po tom pitanju ne snose nikakvu odgovornost. - Lagano je nategnuo uzde. - Mislim da smo slični i na druge načine, gospođice Lodge.- Kako to mislite? - oprezno je pitala.Slegnuo je ramenima. - Nakon što ste prekinuli176Amanda Quickpred Ibbittsovom uq'enom kako biste zaštitili svoj položaj u kućanstvu.- Gluposti.- Ipak je tu riječ o prilično velikom novčanom iznosu. Vaša trostruka plaća plus bonus. Čak i ako pola ode iznuđivaču, to je ipak daleko više od onoga što možete zaraditi za godinu dana kao plaćena pratilja negdje drugdje.- Čovjek ne smije popustiti kad je riječ o iznuđivanju. - Namjestila je suncobran. - Vrlo dobro znate da vi sigurno ne biste popustili da ste bili na mojemu mjestu.Samo se nasmiješio, kao da je umjesto njega dokazala njegovu tvrdnju.Namrštila se. - O, shvaćam što mislite. Možda ipak imamo neke slične karakterne osobine. Ali nisam baš to željela reći.- Sto ste željeli reći, gospođice Lodge?- Vjerujem da ono što pokušavam objasniti možda ima više veze s vašom pretjeranom potrebom da vladate sobom. Vašim idejama o tome što je pravedno i ispravno u vašim postupcima. Vjerujem da od sebe tražite više no što je nužno potrebno, ako me razumijete.- Ne. Ne razumijem vas, gospođice Lodge. Obeshrabrena, pomalo je nasumično pomicalasuncobran. - Dopustite da to kažem ovako, milorde. Sto činite kako biste usrećili sebe?Uslijedila je kratka, ukočena tišina.Elenora je zadržavala dah, pitajući se misli li on da je ponovno prekoračila svoje granice zaposlenice.Plaćena pratilja177Tada je opazila kako mu se trza kut usana.- Je li to pristojan način na koji mi kažete da nisam osobito šarmantan, duhovit, domišljat ili zabavan? -pitao je. - Ako jest, niste se morali truditi. Drugi su već to spomenuli.- Jednom sam voljela čovjeka koji je bio šarmantan, duhovit, domišljat ili zabavan - rekla je. - Tvrdio je da i on mene voli. Na koncu se pokazalo da je nevjerni lažljivac i hladni lovac na miraz. Slijedom toga, nisam baš sklona muškarcima koji su šarmantni, duhoviti, domišljati i zabavni.Iskosa ju je pogledao zagonetnim očima. - Ma, je li to činjenica?- Jest - uvjeravala ga je.- Kažete da je bio lovac na miraz?- O, da. Premda ja nisam imala baš veliko bogatstvo u usporedbi s vašim, milorde. - Nije uspjela potisnuti čeznutljiv uzdah. - Ipak, to je bila prilično lijepa kuća i malo izvrsne zemlje koja je, uz pravilno vođenje, davala uredan prihod.- Tko je time upravljao? Vaš otac?- Ne. Moj je otac umro kad sam bila maleno dijete. Moja majka i baka upravljale su zemljom i vodile kućanstvo. Od njih sam naučila te vještine.

82

Imanje je trebalo biti moje nasljedstvo. Moja se majka kasnije ponovno udala, ali mojeg je očuha zanimao samo prihod imanja.- Sto je radio s novcem?- Smatrao se vještim investitorom. Ali je uglavnom više gubio nego dobivao. Njegov posljednji financijski pothvat odnosio se na neki rudnik u Yorkshireu.178Amanda Quickprojekta. Ako je riječ o onome na što mislim, onda je to od početka bila prijevara.- Da. Pa, nažalost, moj je očuh sve izgubio, a šok je izazvao moždani udar. Meni su na vrata stigli vjerovnici. Sve su uzeli. - Zastala je. - Ili, gotovo sve.Malo je popravio uzde. - A vaš lovac na miraz? Što je bilo s njim? Je li jednostavno nestao?- O, ne. Pojavio se gotovo odmah nakon što je primio vijest da više ništa neću naslijediti. Smjesta je raskinuo naše zaruke. Dva mjeseca kasnije saznala sam da je pobjegao s mladom damom iz Batha čiji je otac na nju prenio mnogo novca i veoma lijep nakit.

- Shvaćam.Uslijedila je kratka tišina tijekom koje je postala naglašeno svjesna prigušenog topota konjskih kopita, štropota kotača kočije i glasova u parku.Odjednom je shvatila da je o svojim osobnim stvarima rekla mnogo više no što je namjeravala. Počeli su razgovorom o umorstvu. Što ju je, za ime svijeta, dovelo do ove teme?- Ispričavam se, gospodine - promrmljala je. -Doista vam nisam kanila dosađivati svojom osobnom poviješću. To je krajnje turobna tema.- Rekli ste da su vjerovnici vašeg očuha gotovo sve uzeli? - upita Arthur, a u glasu mu se osjećala radoznalost.- Onoga dana kad su mi se vjerovnici pojavili na vratima, situacija je bila malo kaotična, kako možete zamisliti. Morala sam spakirati svoje stvari pod budnim očima čovjeka kojeg su doveli da nadzirePlaćena pratilja179što ju je nosila naokolo tijekom svojih glumačkih dana. Ima lažno dno.- Ah. - U krajičku usana treperio mu je lagani smiješak. - Počinjem shvaćati kamo ovo vodi. Sto ste uspjeli prokrijumčariti iz kuće, gospođice Lodge?- Samo stvari što sam ih ranije sakrila u škrinju: bakin zlatan broš s biserima, par naušnica i dvadeset funti.- Veoma lukavo s vaše strane.Nabrala je nos. - Ni izbliza onako lukavo kako sam se nadala. Imate li pojma o tome kako malo će u zala-gaonici dati za prelijepi broš i par naušnica? Samo nekoliko funti. Uspjela sam doći do Londona i naći posao preko Agencije Goodhevv i VVillis, ali vjerujte mi, veoma mi je malo ostalo.- Razumijem.Ispravila je ramena i ponovno namjestila suncobran. - Dosta razgovora o toj deprimirajućoj temi. Vratimo se na vašu istragu. Kako namjeravate nastaviti?

83

Nije odmah odgovorio. Stekla je dojam da je želio nastaviti razgovor o njezinoj žalosnoj financijskoj situaciji.No malo je stegnuo uzde, poslavši suptilan znak konjima, i vratio se na temu umorstva njegova prastrica.- Razmišljao sam o tom problemu - reče. -Vjerujem da će moj sljedeći korak biti nastojanje da pronađem trećeg člana Društva dragog kamenja, onoga koji si je dao ime Saturn. Povrh toga, mislim da bi bilo pametno pripaziti na Ibbittsa.- Na Ibbittsa? - Iznenadila se. - Zašto? Uvieravali180Amanda Quick- Ne zabrinjavaju me glasine o vašem položaju što bi ih on pokušao proširiti - objasni Arthur. - No veoma bi me zanimalo hoće li netko pokušati uspostaviti kontakt s njim sad kad više ne radi u mojoj kući.- Zašto bi to netko učinio?Arthur ju je pogledao. - Kad bih ja bio ubojica koji pokušava ostati skriven, veoma bi me zanimalo raspituje li se netko iz obitelji moje žrtve, te jesam li ili nisam sumnjiv. Koga bi bilo bolje ispitati, ako ne nezadovoljnog slugu?Bila je impresionirana. - To je sjajna zamisao, milorde.Iskrivio je lice u grimasu. - Nisam siguran da je baš tako sjajna, ali smatram da bi je trebalo razmotriti. Moguće je da je Ibbitts čuo nešto više, a ne samo razgovor o tvojem statusu plaćene pratilje.Odjednom je shvatila. - Sinoć smo u knjižnici razgovarali o Johnu VVattu i vašoj istrazi. Da, naravno. Sasvim je moguće da Ibbitts zna za vašu potragu za ubojicom.Kimnuo je. - Kad bi netko uspostavio kontakt s Ibbittsom, mogao bih pretpostaviti da je to ubojica, te da ga može zabrinjavati ili samo zanimati ono što se događa u Rain Streetu.- Zacijelo se nitko drugi ne bi potrudio razgovarati s otpuštenim batlerom - složila se. - Ali kako ćete se pobrinuti da se Ibbittsa nadzire danju i noću?- Razmišljao sam o tom pitanju. Mogao bih se koristiti uslugama uličnih derana, ali oni nisu uvijek pouzdani. Alternativa je istražitelj. Ali mnogi od njih nisu pouzdaniji od uličnih derana. Povrh toga, općePlaćena pratilja181Oklijevala je, sjetivši se svojeg jedinog iskustva s nekim istražiteljem. - Ako odlučite poći u Bow Street, ondje je jedan čovjek koji bi možda bio vrijedan povjerenja. Zove se Hitchins.Prije nego ju je Arthur dospio pitati o Hitchinsu, do kočije je stigao muškarac na lijepom riđanu koji se propinjao. Elenora ga je ovlaš pogledala, odsutno zapazivši ljepotu konja i blistavo uglancane jahačeve čizme.Počela je okretati glavu, a tada je osjetila šok prepoznavanja.Nemoguće, pomislila je. To ne može biti on. Sa sve jačim osjećajem strepnje podigla je pogled do lijepih crta lica jahača.Vidjela je da zuri u nju, jednako zapanjen.- Elenora - reče Jeremv Clyde. U očima mu se pojavila toplina od koje joj je nekoć srce brže kucalo. -Ipak si ti. Pomislio sam da sam zasigurno pogriješio kad sam u ovoj kočiji opazio damu koja mi se učinila poznatom. Kakvo je zadovoljstvo ponovno te vidjeti, draga moja.

84

- Dobar dan, gospodine Clyde. Koliko sam shvatila, oženili ste se prije nekoliko mjeseci. - Uputila mu je svoj najhladniji osmijeh. - Molim vas, prihvatite moje čestitke. Je li vaša žena u gradu s vama?Činilo se da smjer u kojem je razgovor krenuo pomalo smućuje Jeremvja. Stekla je dojam da je zaboravio da ima ženu. Zahvaljivala je nebesima što se nije udala za tog čovjeka. Da jest, nesumnjivo bi se našla u položaju nepoželjne supruge koje se Jeremy jedva uspijevao prisjetiti.182Amanda Quickprisjetivši. - Unajmili smo kuću za sezonu. Elenora, nisam imao pojma da si u gradu. Koliko ćeš ostati?Arthur je kratko pogledao njega, a zatim se zagledao u Elenoru. - Vaš poznanik, draga moja?- Ispričavam se. - Smućena, jer je zaboravila na pristojnost, pribrala se i brzo ih upoznala.Jeremv je uljudno sagnuo glavu, ali je Elenora opazila bljesak iznenađenja kad je shvatio koga upoznaje. Nije prepoznao Arthura, što nimalo ne čudi, mislila je Elenora, budući da se dva muškarca nikad nisu kretala u istim krugovima. Ali je Jeremv svakako prepoznao ime i titulu.Sve ju je to počelo zabavljati, pa je nestala njezina početna uzrujanost. Pogled na odbačenu zaručnicu kako sjedi intimno blizu jednog od najzagonetnijih i najmoćnijih muškaraca u visokom društvu očito je zbunio Jeremvja.No još dok je promatrala njegovo lice, vidjela je kako se zbunjenost i iznenađenje pretvaraju u lukavo špekuliranje. Jeremv je već pokušavao smisliti način na koji bi njezinu vezu s Arthurom mogao okrenuti u svoju korist.Zašto nije opazila tu njegovu stranu dok joj se udvarao? Sad kad je progledala, mogla se samo pitati što ju je to nekoć kod njega privlačilo.- Odakle poznajete moju zaručnicu, Clyde? -Arthur je pitao opasno ležernim načinom što ga je Elenora već naučila prepoznavati.Jeremvjevo je lice posve problijedjelo.- Zaručnicu? - ponovio je. Zvučio je kao da ga ta riječ guši. - Vi ste zaručeni s Elenorom, gospodine?Plaćena pratilja183- Niste odgovorili na moje pitanje - prekine ga Arthur, skrenuvši svoje konje oko druge kočije. -Kako ste upoznali moju zaručnicu?- Mi smo, ovaj, stari prijatelji. - Jeremv je morao potaknuti konja u brži kas kako bi ostao uz kočiju.- Shvaćam. - Arthur kimne, kao da to sve objašnjava. - Vi ste zasigurno lovac na miraz, onaj koji je prekinuo zaruke s Elenorom kad je saznao da je ostala bez nasljedstva. Umjesto toga, pobjegli ste s mladom nasljednicom, koliko sam shvatio. Dakle, to je bio veoma lukav potez s vaše strane.Jeremv se ukočio. Njegova se ljutnja zacijelo prenijela kroz uzde, jer je njegov živahan konj reagirao nervoznim zabacivanjem glave, te počeo tjeskobno poskakivati po stazi.- Elenora vam je očito iznijela veoma iskrivljenu verziju događaja - reče Jeremv, snažno potegnuvši uzde. - Uvjeravam vas da naša veza nije završila zbog nesretnog stanja njezinih financija. - Značajno je zastao. -

85

Nažalost, bilo je drugih razloga, povezanih s privatnim stvarima gospođice Lodge, koji su me naveli da okončam našu vezu.Mračni nagovještaji da se kompromitirala s drugim muškarcem tako su razbjesnili Elenoru da je jedva uspijevala disati.- Koji drugi razlozi? - upita Arthur, kao da mu je posve promaknulo prikriveno značenje Jeremvjevih riječi.- Predlažem da pitate gospođicu Lodge. - Jeremv se mučio s uzdama konja koji je koračao u stranu i zabacivao glavu. - Na kraju krajeva, džentlmen ne184Amanda Quick- Ne ako želi izbjeći sastanak u zoru - složio se Arthur.Na zvuk tih nedvosmislenih riječi nekoliko se glava trenutno okrenulo prema kočiji. Elenora je shvatila da su se ona, Arthur i Jeremv odjednom našli u središtu pozornosti svakog člana društva koji se našao u blizini. Osjećala se kao da se našla pod vrelim zrakama usmjerenim kroz leću.Jeremv je ostao bez riječi. Elenora je to posve razumjela. Bila je uvjerena da se i ona doima zabezeknutom.Jedva je mogla povjerovati u ono što je čula. Arthur je Jeremvju zaprijetio dvobojem.- Sad, gledajte, gospodine, ne znam što - Jeremv se prekinuo kako bi silovito potegnuo uzde svojeg nemirnog konja.Dodatna je uvreda bila previše za životinju. Konj se divlje propeo, mašući kopitima na sve strane.Jeremv je izgubio ravnotežu i počeo nezaustavljivo kliziti u stranu. Mahnito je nastojao popraviti položaj u sedlu, ali kad je konj pojurio u punom galopu, nije imao nikakvih izgleda. Silovito je pao na stazu, našavši se na stražnjici.Prigušeno žensko smijuljenje i bučni muški smijeh dopirao je iz obližnjih kočija i od jahača koji su svjedočili debaklu.Arthur je ignorirao cijeli prizor. Trznuo je uzdama i par konja krenuo je u brzom kasu.Elenora je pogledala preko ramena i vidjela kako Jeremv ustaje, otresa prašinu sa stražnjice i ljutitim koracima hoda po travnjaku. Zadrhtala je kad je opazilaPlaćena pratilja185Brzo se okrenula i zagledala ravno naprijed, grčevito stežući suncobran. - Ispričavam se zbog nemilog događaja - ukočeno je rekla. - Bila sam zatečena. Sigurno nisam očekivala da ću se ovdje, u Londonu, naći licem u lice s Jeremvjem.Arthur je usmjerio konje prema kapiji. - Mislim da ćemo sada poći kući. Zahvaljujući Clvdeu, postigli smo naš cilj. Naša je nazočnost u parku danas poslijepodne svakako zapažena, a nema sumnje da će se večeras o tome naveliko pričati u svim plesnim dvoranama u gradu.- Nema sumnje. - Progutala je slinu i hitro ga pogledala jer nije znala kakvo je njegovo raspoloženje. - Velikodušno je od vas što tako pozitivno gledate na situaciju.- Moja dobra narav ima neka ograničenja - rekao je. - Očekivat ću da se držite podalje od Clvdea.

86

- Naravno - rekla je, zaprepaštena njegovim mišljenjem da bi ona željela imati bilo kakve veze s Jeremvjem. - Uvjeravam vas, nemam ni najmanju želju ponovno s njim razgovarati.- Vjerujem vam. Ali on bi lako mogao pokušati iskoristiti vašu raniju vezu.Namrštila se. - Ne vidim kako.- Kao što ste i sami opazili, Clyde je pravi oportunist. Mogao bi samog sebe uvjeriti da će uspjeti naći način za iskorištavanje poznanstva s vama.Povrijedilo ju je što je čak i samo na trenutak pomislio da je treba upozoriti. - Obećavam, bit ću oprezna.- Bio bih vam zahvalan. Ova se situacija već ionako dovoljno zakomplicirala.186Amanda Quickljan, pomislila je. A zašto bi i bio, kad smo već kod toga? Incident s Jeremvjem bio je druga komplikacija u koju je toga dana bila upletena.Nađe li se umiješana u još neki mučan problem, Arthur bi lako mogao zaključiti da se ne isplati toliko gnjaviti s njom.Sudeći po njegovu zamišljenom, mračnom izrazu lica, zaključila je da i njegovom glavom prolaze slične misli.Zaključivši da bi bilo veoma pametno promijeniti temu, zgrabila je prvu koja joj je pala na pamet.- Moram vam čestitati na izvrsnoj glumi, milorde- rekla je s odobravanjem. - Vaša prikrivena prijetnja da ćete Jeremvja izazvati na dvoboj bude li širio neugodne glasine o meni bila je izrazito uvjerljiva.- Mislite?- Da, svakako. To je bila samo jedna rečenica, ali izgovorili ste je na sjajan način. S pravim stupnjem nedorečenosti, ako smijem primijetiti. Zaboga, vaše su riječi čak i u meni izazvale drhtaj.- Tek treba vidjeti jesu li slično djelovale na Clvdea- zamišljeno će Arthur.- Sigurna sam da jesu. - Tiho se nasmijala. - Čak ste i mene na trenutak uvjerili. Tako mi svega, da nisam znala da samo glumite u ovoj predstavi što ste je osmislili, zaklela bih se da mislite ozbiljno.Neobično ju je pogledao. - Zašto mislite da nisam mislio ozbiljno?- Doista, gospodine, zadirkujete me - rekla je. Oboje su znali da ona prijetnja nije bila ozbiljna,pomislila je. Na kraju krajeva, ako se Arthur nijePlaćena pratilja187nicom kad je pobjegla s drugim muškarcem, teško da bi se upustio u dvoboj zbog časti lažne.Tek se mnogo kasnije, dok se uspinjala stubama do svoje spavaće sobe, sjetila da Arthur nije odgovorio na njezino pitanje. Nije joj rekao što čini kako bi usrećio sebe.r188 Amanda Quick17Jedra cura koja je posluživala u zadimljenoj krčmi još je jednom pokušala privući njegovu pozornost kad je opazila da odlazi prema vratima. Ibbitts ju

87

je kratko, prezirno odmjerio pogledom, stavljajući joj do znanja da ga pogled na njezine bujne dojke koje se nadimaju iz prljavog gornjeg dijela haljine ispunjavaju gnušanjem, a ne požudom. Obrazi su joj porumenjeli. Ljutnja i poniženje na trenutak su se pojavili na njezinu licu. Zavrtjela je skutima kad se naglo okrenula i požurila prema stolu raskalašenih mušterija.Ibbitts je progundao psovku i otvorio vrata. Bio je odvratno raspoložen otkako ga je St. Merrvn prije dva dana otpustio. Nekoliko sati ispijanja lošeg piva i neuspješnog bacanja kockica ni na koji način nije popravilo njegovo raspoloženje.Mlitavo je silazio stubama do ulice, okrenuo se i zaputio prema svratištu u kojem je spavao. Uskoro će ponoć i na nebu je sjao pun mjesec; idealno za razboj-Plaćena pratilja189smjera. Znao je da se u njima voze pijana gospoda koja su, dosađujući se u svojim klubovima i plesnim dvoranama, došla u ovaj predio grada u potrazi za drukčijim užicima.Gurnuo je ruku u džep kaputa i prstima obuhvatio držak noža što ga je ponio za zaštitu.Budalasta cura koja poslužuje u krčmi glupo je pomislila da bi njemu uopće palo na pamet zavući se pod njezinu suknju. Zašto bi želio dijeliti prljave plahte s curom iz krčme koja se vjerojatno pere jednom na tjedan, ako i toliko? Tijekom posljednjih nekoliko godina navikao je na čiste, namirisane dame iz visokoga društva; dame koje se odijevaju u svilu i saten; dame koje su bile itekako zahvalne na pažnjama snažnog, dobro građenog muškarca koji ih je mogao zadovoljiti u krevetu.Netko se pomaknuo u sjenkama uličice pred njim. Obuzela ga je napetost, te je nervozno stisnuo šaku oko drška noža. Čuo je zvuk cipela po pločniku i pogledao natrag prema vratima krčme, pitajući se treba li pokušati pobjeći.U tom se trenutku iz mraka pojavila pijana kurva, teturajući i pjevušeći nekakvu baladu. Opazila ga je i nesigurno stala.- No, dakle, ti si zgodan momak, jesi - doviknula mu je. - Što kažeš na malo sporta? Dat ću ti dobru cijenu. Pola cijene za džentlmene. Kako ti to zvuči?- Miči mi se s puta, glupa ženo.- Ne moraš biti nepristojan. - Zgrbila je ramena i zaputila se prema svjetlima krčme. - Uvijek je tako sa zgodnima. Misle da su predobri za curu koja marljivo190Amanda QuickIbbitts se malo opustio, ali je ubrzao korake. Jedva je čekao da stigne u sigurnost svojeg novog smještaja. Vrijeme je za razmišljanje o budućnosti. Mora smisliti planove.Još uvijek ima svoj izgled, podsjetio se. Uz malo sreće, zadržat će ga još nekoliko godina. Uskoro će naći novo radno mjesto. No žalosna je istina da će teško ponovno naći onako ugodnu i profitabilnu situaciju poput one iz koje je nedavno izbačen.

88

Mračni su izgledi raspirivali njegov bijes. Želio je osvetu. Mnogo bi dao kad bi mogao natjerati St. Merrvna i gospođicu Lodge da plate zbog uništavanja ugodnog života što ga je za sebe stvorio u Rain Streetu.Ali to bi mogao učiniti jedino kad bi našao način za iskorištavanje informacija što ih je pribavio prisluškivanjem. Zasad nije uspio smisliti obećavajući plan.Velika je prepreka činjenica da ne zna komu bi se u visokom društvu trebao obratiti. Koji bi pripadnik tih krugova bio spreman platiti za vijest da St. Merrvn pokušava naći ubojicu svojeg prastrica, ili da je zabavna šala o tome da gospođica Lodge potječe iz agencije zapravo istina?Postoji još jedna prepreka. Tko bi povjerovao nezaposlenom batleru, a ne moćnom grofu koji ga je otpustio?Ne, vjerojatno je osuđen na povratak prijašnjoj karijeri, zaključio je kad je stigao do svoje nove adrese. A za sve su krivi St. Merrvn i gospođica Lodge.Ušao je u mračan hodnik i zaputio se stubama. Jedina dobra stvar bila je ta da ne mora odmah tražitiPlaćena pratilja191krišom odnio nekoliko lijepih komada srebrnine i dva krasna saga, te ih prodao ljudima u Shoe Laneu koji se bave preprodajom ukradene robe. Slijedom toga, imao je nešto novca, a to će mu omogućiti da bez žurbe bira svoju sljedeću situaciju.Zaustavio se ispred svoje sobe, izvukao ključ iz džepa i gurnuo ga u bravu. Kad je otvorio vrata, ugledao je slabašan sjaj plamena svijeće.Njegova prva zbunjena pomisao bila je da je nekako otključao pogrešna vrata. Valjda nije bio tako glup da je ostavio upaljenu svijeću kad je izišao.Zatim se iz mraka začuo glas od kojeg se naježio po cijelom tijelu.- Uđi, Ibbitts. - Uljez se malo pomaknuo u kutu. Obavijali su ga nabori dugog crnog plašta. Teška kapuljača skrivala mu je crte lica. - Vjerujem da ti i ja možemo obaviti jednu transakciju.Vizije legija muževa kojima je tijekom godina nabijao rogove bljesnule su u njegovoj glavi. Je li jedan od njih otkrio istinu i potrudio se pronaći ga?- Ja... ja... - Progutao je slinu i ponovno pokušao. - Ne razumijem. Tko ste vi?- Ne moraš znati moje ime prije nego mi prodaš informacije što ih imaš. - Čovjek se tiho nasmijao. -Zapravo, bit će daleko sigurnije za tebe ako ne saznaš moj identitet.Osjetio je tračak nade. - Informacije?- Koliko sam shvatio, nedavno si prestao raditi za grofa od St. Merrvna - govorio je čovjek. - Dobro ću ti platiti ako mi možeš reći bilo što zanimljivo u vezi s tim kućanstvom.192Amanda Quickje uljez džentlmen. Nestalo je i posljednjih ostataka Ibbittsove tjeskobe. Zamijenila ju je euforija. Na teži je način tijekom godina naučio da se ljudima koji se kreću u visokim društvenim krugovima ne može vjerovati ništa više nego onima koji žive u nižim slojevima društva, ali postoji jedna važna razlika između dviju skupina: muškarci iz visokoga društva imaju novca za trošenje i voljni su platiti za ono što žele.

89

Ponovno mu se nasmiješila sreća, mislio je Ibbitts. Ležernim je koracima ušao u sobu, smiješeći se smiješkom koji je uvijek privlačio poglede. Stao je u krugu svjetlosti što ga je stvarala svijeća kako bi čovjek u plastu vidio njegovo lijepo lice.- Imate sreće, gospodine - reče. - Doista imam neke zanimljive informacije za prodaju. Hoćemo li raspraviti uvjete naše nagodbe?- Ako mi te informacije budu korisne, možeš reći svoju cijenu.Riječi su bile glazba za Ibbittsove uši.- Prema mojem iskustvu, gospoda tako nešto kažu kad žele neku ženu ili osvetu. - Tiho se nasmijao. -Rekao bih da je u ovom slučaju riječ o ovom drugom, eh? Niti jedan muškarac zdravog razuma ne bi se toliko potrudio samo da bi se dokopao iritantne žene kakva je gospođica Elenora Lodge. Pa, gospodine, ako se želite osvetiti St. Merrvnu, vrlo rado ću vam pomoći.Uljez ništa nije rekao, ali njegova je nepomičnost donekle obnovila Ibbittsovu nervozu.Nije ga iznenadila spoznaja da St. Merrvn ima tako odlučnog i neumoljivog neprijatelja. Muškarci koji suPlaćena pratilja193druge ljude. No bez obzira koji su uljezovi razlozi, Ibbitts se nije namjeravao raspitivati o njima. Preživio je tolike godine u bogatim kućanstvima jer je naučio istančanu vještinu diskrecije. Uzmimo, na primjer, način na koji je pomno pazio da St. Merrvnu ne otkrije da zna o njegovom istraživanju stričeva umorstva.- Tisuću funti - rekao je, zadržavajući dah. To je bio veoma smion zahtjev. Zadovoljio bi se sa sto, ili čak pedeset. No znao je da otmjeni krugovi nikad ne poštuju ništa što nema znatnu cijenu.- Dogovoreno - odmah je rekao uljez. Ibbitts je ponovno počeo disati.Muškarcu u plastu ispričao je sve što je čuo dok se skrivao u ormaru.Kad je završio, zavladala je kratka tišina.- Dakle, onako je kako sam očekivao - reče uljez, govoreći tiho, kao za sebe. - Doista imam protivnika u toj stvari, baš kao što ga je imao i moj prethodnik. Moja sudbina iz dana u dan postaje sve jasnija.Čovjek je čudno zvučio. Ibbitts je ponovno osjetio nelagodu. Pitao se nije li odao previše informacija prije nego je dobio novac. Ugledni ljudi katkad smatraju da ne moraju ispuniti nagodbu s osobama njegova kova. O, dovoljno brzo plaćaju svoje kockarske dugove jer se to smatra pitanjem časti. Ali gospoda bez problema ostavljaju vlasnike prodavaonica i trgovce da čekaju kad je riječ o plaćanju njihovih računa.Duboko uzdahnuvši, Ibbitts se pripremio na prihvaćanje mnogo manjeg iznosa, ako se to pokaže potrebnim. Nije u položaju da se prepire, podsjetio194Amanda Quick- Hvala - reče čovjek. - Mnogo si mi pomogao. -Ponovno se pomaknuo u sjenkama, zavukavši ruku u nabore plašta.Ibbitts je prekasno shvatio da neznanac nije posegnuo za novcem. Kad se njegova ruka ponovno pojavila, mjesečina je poigravala po pištolju što ga je držao.- Ne. - Ibbitts je zateturao unatrag, tražeći nož u džepu.

90

Pištolj je opalio, ispunivši malenu sobu dimom i bljeskom. Hitac je pogodio Ibbittsa u prsa i odbacio ga do zida. Tijelom mu se odmah počela širiti izrazita hladnoća. Znao je da umire, ali je uspio dohvatiti nož.Prokleti bogataši uvijek pobjeđuju, mislio je dok je klizio niza zid. Led se širio u njemu. Svijet se počeo smračivati.Uljez je prišao bliže. Iz džepa je izvadio drugi pištolj. Kroz maglicu koja je sve brže zamućivala njegov vid, Ibbitts je razabirao krajeve plašta što su lelujali oko čovjekovih uglancanih čizama. Baš poput jednog od onih krilatih demona iz pakla, pomislio je Ibbitts.Bijes mu je dao još jedan, posljednji nalet energije. Odgurnuo se od zida, stežući nož u šaci, i bacio se prema ubojici.Iznenađen, nitkov je skočio u stranu. Čizmom je zapeo za nogu od stolice. Zateturao je, nastojeći uspostaviti ravnotežu, a plašt je divlje vitlao oko njega. Stolica je tresnula na pod.Ibbitts je naslijepo udario; osjetio je kako je oštrica probila i poderala tkaninu. Trenutak se pomolio daPlaćena pratilja195bezopasno zapleo u nabore plašta, a potom je osjetio kako mu je istrgnut iz šake.Ibbitts se nemoćno srušio. Nejasno je čuo kako nož pada na pod kraj njega.- Postoji treći razlog iz kojeg ti čovjek može reći da kažeš svoju cijenu - uljez je šapnuo u mraku. - A taj je da uopće nema namjeru platiti.Ibbitts nije čuo drugi hitac koji je eksplodirao kroz njegov mozak, uništavajući veliki dio lica koje je uvijek bilo njegovo bogatstvo.Ubojica je požurio iz sobe, zastavši samo da bi ugasio svijeću i zatvorio vrata. Spoticao se niza stube, isprekidano dišući. U dnu stubišta odjednom se sjetio maske. Izvukao ju je iz džepa plašta i namjestio je na glavu.Večeras se stvari nisu odvijale baš onako kako je planirao.Nije očekivao posljednji očajnički napad žrtve. Dva starija muškarca umrla su tako lako. Očekivao je da će prokleti batler biti jednako susretljiv.Kad se Ibbitts bacio na njega, s nožem u ruci, košulje natopljene krvlju, činilo se kao da je stroj na električnu struju šokom na neki način oživio mrtvaca.Osjećaj čistog užasa što ga je obuzeo još uvijek se zadržavao u njegovu tijelu, kidajući mu živce i zamagljujući inače dobro usredotočen um.Vani, u mračnoj ulici čekao ga je fijaker. Kočijaš se stisnuo u svojem debelom ogrtaču, zagrlivši svoju bocu džina. Ubojica se pitao je li čovjek na kočijaškom196Amanda QuickNe, pomislio je. Veoma malo vjerojatno. Ibbittsova se soba nalazi u stražnjem dijelu stare, kamene zgrade, a zidovi su debeli. Povrh toga, ulicom prolaze i druge kočije, stvarajući glasan štropot.Ako je kočijaš čuo bilo kakve zvukove, sigurno su bili veoma prigušeni.Oklijevao je trenutak ili dva, a potom je zaključio da ga tu ništa ne treba zabrinjavati. Kočijaš je poprilično pijan i nimalo ga ne zanimaju aktivnosti njegova putnika. Zanima ga jedino naplaćivanje vožnje.

91

Čak i kad bi kočijaš postao znatiželjan ili odlučio razgovarati sa svojim prijateljima u krčmi, ne bi postojala nikakva opasnost, mislio je ubojica dok se penjao u fijaker. Kočijaš nikad nije vidio njegovo lice. Maska mu ga je u potpunosti skrivala.Spustio se na trošne jastuke. Kočija se pokrenula.Ubojičino se disanje postupno smirivalo. Razmišljao je o događajima proteklih nekoliko trenutaka, prelazeći svaki preokret svojim sjajno usklađenim, logičnim umom. Metodički je u sjećanju tražio greške ili tragove što ih je mogao nehotice ostaviti za sobom.Na koncu je zaključio da je sve pod potpunom kontrolom.Još uvijek je malo prebrzo disao; još mu se pomalo vrtjelo u glavi. Ali je sa zadovoljstvom opazio da su mu se živci smirili. Podigao je šaku pred lice. U kočiji nije bilo svjetla, pa nije jasno vidio svoje prste, ali je bio prilično siguran da više ne podrhtavaju.Umjesto mahnite strepnje što ju je osjećao nakon neočekivanog napada, sad su se njegovim tijelom širiliPlaćena pratilja197Želio je - ne, morao je - likovati u svojem velikom uspjehu. Ovoga puta neće poći u ekskluzivni bordel gdje je bio nakon što je ubio Georgea Lancastera i drugog starca. Trebala mu je daleko osobnija proslava, takva koja će odgovarati njegovoj veličanstvenoj sudbini.Nasmiješio se u mraku. Predvidio je potrebu za uživanjem u ovom uzbudljivom postignuću, i pripremio se za to, baš kao što je planirao sve druge aspekte ove situacije.Točno je znao kako će obilježiti ovu veliku pobjedu nad svojim protivnikom.198Amanda Quickmm18Starac je zurio u pucketavu vatru, jednu nogu podigavši na stolac, kvrgavim prstima držeći čašu porta. Arthur je čekao dok su mu ruke počivale na pozlaćenim naslonima fotelje. Razgovor dosad nije glatko tekao. Bilo je očito da je vrijeme za lorda Dallinga postalo duboko jezero u kojem se miješaju struje prošlosti i sadašnjosti, a ne rijeka koja teče samo u jednom smjeru.- Kako ste saznali za moje zanimanje za stare burmutice, gospodine? - pitao je Dalling, zbunjeno se mršteći. - I sami ih skupljate, je li?- Ne, gospodine - reče Arthur. - Posjetio sam nekoliko prodavaonica specijaliziranih za prodaju burmutica i raspitao se za imena onih mušterija za koje smatraju da se najbolje razumiju u to. Vaše sam ime čuo u nekoliko najboljih prodavaonica.Plaćena pratilja199doći do starčeve trenutne adrese. Dalling već godinama nije upotpunjavao svoju zbirku burmutica, pa vlasnici prodavaonica više nisu znali gdje živi.Povrh toga, stari se gospodin prije dvije godine preselio. Većina njegovih suvremenika je pokojna ili ima velikih praznina u pamćenju, te se nisu mogli sjetiti gdje sada živi njihov stari prijatelj. No srećom, jedan postariji

92

barun, koji još uvijek svake večeri igra karte u Arthurovu klubu, sjetio se nove ulice i kućnog broja lorda Dallinga.Sjedili su u Dallingovoj knjižnici. Namještaj i knjige na policama potjecali su iz drugog doba, kao i njihov vlasnik. Činilo se kao da proteklih trideset godina uopće nije postojalo, kao da Byron nikad nije napisao niti jednu riječ, kao da Napoleon nije poražen, kao da ljudi od znanosti nisu učinili zapanjujuće velike korake u istraživanjima zagonetaka elektriciteta i kemije. Čak su i uske hlače njegova domaćina potjecale iz drugog vremena i mjesta.Zidna je ura glasno otkucavala u tišini. Arthur se pitao nije li njegovo posljednje pitanje poslalo starca natrag u mračne dubine jezera, te hoće li ponovno stići do površine.No Dalling se na koncu trgnuo. - Burmutica u koju je umetnut veliki crveni dragulj, kažete?- Da. S ugraviranim imenom Saturn.- Da, sjećam se takve kutijice. Godinama ju je nosio jedan moj poznanik. Veoma ljupka kutijica. Sjećam se da sam ga jednom pitao gdje ju je kupio.Arthur se nije micao, bojeći se da će skrenuti starčevu pozornost. - Je li vam rekao?200Amanda Quicktelji kod nekog draguljara naručili tri slične burmu-tice, po jednu za svakoga od njih.- Tko je bio taj gospodin? Sjećate li se imena?- Naravno da se sjećam. - Dallingovo se lice ukočilo. - Nisam senilan, gospodine.- Ispričavam se. Nisam to želio reći.Činilo se da je to donekle smirilo Dallinga. -Glentvvorth. Tako se zvao čovjek koji je posjedovao burmuticu s natpisom Saturn.- Glentvvorth. - Arthur ustane. - Hvala vam, gospodine. Veoma sam vam zahvalan na pomoći.- Čuo sam da je nedavno umro. Doista nedavno. U proteklom tjednu, mislim.Grom i pakao. Glentvvorth je mrtav? Nakon toliko uloženog truda da mu ude u trag?- Nisam bio na sprovodu - nastavi Dalling. -Običavao sam odlaziti na svaki, ali sad ih ima previše, pa sam odustao od te navike.Arthur je nastojao smisliti što će dalje. Kamo god se okrenuo u ovom labirintu, našao bi se pred praznim zidom.Vatra se gasila. Dalling je iz džepa izvadio draguljima ukrašenu burmuticu, otvorio poklopac i uzeo prstohvat. Brzim, učinkovitim ušmrkavanjem udahnuo je smrvljeni duhan. Zatvorivši kutijicu, udobnije se smjestio u naslonjaču i zadovoljno uzdahnuo. Njegovi su se kapci spustili.Arthur se zaputio prema vratima. - Hvala vam što ste odvojili malo vremena za mene, gospodine.- Nema na čemu. - Dalling nije otvorio oči. Opipayao je prelijepu burmuticu, neprestano je vrtećiPlaćena pratilja201

93

Arthur je otvorio vrata i upravo je trebao izići u hodnik kad je njegov domaćin ponovno progovorio.- Možda biste trebali razgovarati s udovicom -reče starac.202Amanda Quicktek19Kostimirani bal bio je golem uspjeh. Lady Fambridge je u dekoru što ga je izabrala za tu večer pokazala ono za što je Elenora saznala da je njezin dobro poznat osjećaj za dramatično. Velika, elegantna prostorija bila je osvijetljena crvenim i zlatnim lampionima, a ne svijećnjacima. Prigušeno osvjetljenje stvaralo je duge, tajanstvene sjenke u prostoru.Iz staklenika su donijeli niz palmi posađenih u loncima. Strateški su ih postavili u hrpama duž zidova kako bi se stvorile malene niše za parove.Elenora je brzo shvatila da je bit kostimiranih balova ljubakanje i očijukanje. Ondje blazirani pripadnici visokoga društva dobivaju prilike za igranje omiljenih igara zavođenja i intriga, a to mogu činiti još otvorenije nego inače.Arthur je tog jutra za doručkom priznao da, kad je prihvatio poziv na taj događaj, nije znao da će bitiPlaćena pratilja203Tako je to kad se odluke o društvenom životu prepuštaju muškarcu, pomisli Elenora. Oni ne obraćaju pozornost na pojedinosti.Međutim, činilo se da se Margaret i Bennett sjajno zabavljaju. Nestali su prije pola sata. Elenora je slutila da dobro iskorištavaju jedan od palmama zastrtih kutaka strateški postavljenih po prostoriji.S druge strane, ona se probijala kroz mnoštvo prema najbližim vratima. Trebalo joj je malo odmora.Posljednjih je sat vremena uljudno plesala s mnogim maskiranim muškarcima, rijetko se kada trudeći sakriti svoje lice iza malene maske s perjem što ju je nosila u ruci. Na kraju krajeva, cilj je bio da je svi prepoznaju, kako ju je Margaret podsjetila.Obavila je svoju dužnost najbolje što je mogla, ali sad joj je već postalo dosadno, a i noge u mekanim, kožnim plesnim cipelicama počele su je boljeti. Neprekidan niz balova i soareja ima svoju cijenu, pomislila je.Gotovo je stigla do vrata kad je opazila muškarca u crnom dominu kako se odlučno probija prema njoj. Kapuljaču širokog plašta navukao je preko glave, pa mu je lice bilo u dubokim sjenkama. Kad se približio, vidjela je da nosi crnu svilenu masku.Kretao se poput vuka kroz stado ovaca, u potrazi za najslabijim janjetom. Na trenutak se njezino raspoloženje popravilo i posve je zaboravila na svoje bolne noge. Kad je ranije te večeri izišao iz kuće, Arthur je sa sobom ponio crni domino i crnu masku. Rekao je da će se naći na balu u kući obitelji Fambridge i otpratiti je kući.204Amanda QuickMožda je imao uspjeha u svojoj istrazi pa s njom želi raspraviti o nekim novim informacijama. Donekle ju je tješila spoznaja da ju je, premda se

94

čini kako je čvrsto odlučio ignorirati privlačnost među njima -barem zasad - više ili manje učinio savjetnicom u svojoj situaciji.Neznanac u dominu zaustavio se pred njom. Elenorino je uzbuđenje trenutno nestalo. To nije Arthur. Nije mogla dokučiti kako je tako sigurna u to prije nego ju je uopće dotaknuo, ali znala je.Čovjeka nije odao njegov glas - ništa nije rekao. U tome nije bilo ničeg neobičnog. Nije bio prvi džentlmen koji ju je te večeri gestama zamolio za ples. Glasove je lako prepoznati, a nekoliko je gostiju radije igralo svoje igrice u anonimnosti. Unatoč tomu, prepoznala je većinu svojih partnera, osobito one s kojima je i u ranijim prigodama plesala valcer.Valcer je iznenađujuće intimna vrsta plesa. Nema dvojice muškaraca koji ga izvode na isti način. Neki ga plešu s vojničkom preciznošću. Nekolicina ju je vodila podijem s tako energičnim entuzijazmom da se osjećala kao da sudjeluje u konjskim trkama. Neki pak iskorištavaju bliski kontakt kako bi svoje ruke pokušali staviti na mjesta za koja pristojnost kaže da su nedostupna.Oklijevala je kad joj je muškarac u crnom dominu gracioznom gestom ponudio ruku. On nije Arthur, a noge je doista bole. No bez obzira tko je on, silno se potrudio kako bi kroz mnoštvo stigao do nje. Najmanje što može učiniti je prihvatiti njegovu ponudu za ples, mislila je. Na kraju krajeva, plaćenaPlaćena pratilja205Muškarac pod maskom uzeo je njezinu ruku. U idućem je trenutku požalila zbog svoje odluke. Dodir njegovih dugih, mršavih prstiju u njoj je izazvao neobjašnjivu jezu.Zadržala je dah i rekla sebi da je sigurno riječ o njezinoj mašti. No njezina su osjetila odbacivala tu logiku. Neznanac je oko sebe širio nekakvu auru koja je veoma neugodno djelovala na njezine živce.Kad ju je poveo u ritmu valcera, jedva se suzdržala da ne nabere nos u reakciji na nezdrav zadah što je izbijao iz njega. Mogla je osjetiti da se nedavno obilno znojio, ali smrad njegova znoja nije potjecao od uobičajenog naprezanja. Bio je pomiješan s nekom tvari koju nije mogla identificirati; zadahom koji ju je ispunjavao gnušanjem.Proučavala je maleni dio lica što ga maska nije pokrivala. Na svjetlosti lampiona njegove su oči svjetlucale kroz proreze na crnoj svili.Njezina prva pomisao bila je da je čovjek možda pijan, ali je odbacila tu teoriju kad je shvatila da uopće nije nesiguran na nogama, niti mu nedostaje koordinacije pokreta. Možda je upravo dobio ili izgubio imetak u nekoj kartaškoj igri. To bi moglo objasniti dojam neprirodnog uzbuđenja što ga je stvarao.Napetost je stegnula mišiće njezina tijela. Svim je srcem požalila što je prihvatila čovjekov poziv za ples. Ali sad je prekasno. Ukoliko ne želi izazvati skandal, nalazi se u klopci sve dok glazba ne utihne.Bila je sigurna da s tim čovjekom nikad ranije nije plesala valcer, ali se pitala je li ga upoznala na nekom206Amanda Quick- Uživate li u večeri, gospodine? - pitala je, nadajući se da će ga navesti da progovori.

95

Ali on je samo sagnuo glavu u bezglasnom, potvrdnom odgovoru.Dugi su prsti tako čvrsto stezali njezine da je osjećala obrise prstena što ga je nosio.Osjetila je kako se njegova ruka u rukavici steže oko njezina struka, te je gotovo zateturala od reakcije na to. Pokuša li dlan spustiti niže, odmah će prekinuti ples, rekla je sebi. Ne bi mogla podnijeti da je još intimnije dotakne.Premjestila je vrhove svojih prstiju s njegova ramena na nadlakticu, kako bi među njima stvorila malo više prostora. Tako je dlanom kliznula preko duge, nepravilne poderotine u širokim naborima teškog crnog plašta domina. Možda je odjevni predmet zapeo za vrata njegove kočije. Treba li mu spomenuti poderotinu na njegovu plastu?Ne, što manje kaže, to bolje. Nije željela voditi uljudan razgovor, čak i kad bi čovjek želio pričati.Tada ju je, bez riječi, čovjek pod maskom zaustavio na rubu plesnog podija, duboko se naklonio, okrenuo se i žustrim se koracima zaputio prema najbližim vratima.Gledala je kako odlazi, pomalo zapanjena neobičnim događajem i obuzeta olakšanjem jer je završio.Nabori njezina kostima domina odjednom su joj se učinili previše toplima. Sad joj je daleko više trebao dašak svježeg zraka nego prije nekoliko minuta.Podigavši masku kako bi sakrila svoje lice, uspjela je pobjeći iz prigušeno osvijetljene plesne dvorane bezPlaćena pratilja207hodnikom i potražila utočište u mjesečinom osvijetljenom stakleniku.U velikom se stakleniku širio ugodan, umirujući miris bogatog tla i zdravih biljaka. Zastala je na ulazu kako bi joj se oči priviknule na sjenke.Trenutak je kasnije shvatila da blijedi sjaj punog mjeseca što je dopirao kroz staklene ploče daje dovoljno svjetlosti za razabiranje oblika radnih površina i mase zelenila.Polako je krenula prolazom između biljaka širokih listova, uživajući u svojem trenutku samoće i tišine. Te je večeri plesala s mnogim tajanstvenim maskiranim neznancima, ali Arthur nije bio među njima. Čak i da joj je prišao pod maskom i u kostimu domina, te da nije izustio niti jednu riječ, prepoznala bi njegov dodir, mislila je. Nešto u njoj reagiralo je na njegovu blizinu kao da dijele neku vrstu metafizičke povezanosti. Zasigurno i on osjeća nešto slično tomu kad je u njezinoj blizini. Ili se samo zavarava?Stigla je do kraja prolaza između lončanica i baš se kanila okrenuti natrag kad joj je nešto, klizanje cipele po pločicama ili možda tiho šuštanje krabulje, reklo da više nije sama u stakleniku.Puls joj se ubrzao. Instinktivno se pomaknula dublje u sjenku visoke palme. Sto ako ju je njezin plesni partner slijedio?Staklenik se činio sigurnim utočištem, ali palo joj je na pamet da bi se mogla naći u klopci u dnu staklenika. Jedini put natrag u plesnu dvoranu vodio bi kraj osobe koja ju je slijedila ovamo.- Gospođice Lodge? - Ženski je glas bio tih i208

96

Amanda QuickElenora je osjetila golemo olakšanje. Nije prepoznala glas pridošlice, ali spoznaja da je riječ o ženi uvelike je ublažila njezinu napetost. Izišla je iz sjene velike palme.- Da, ovdje sam - rekla je.- Učinilo mi se da sam vas vidjela kako odlazite ovamo. - Dama se zaputila prema njoj kroz prolaz između biljaka. Njezin je domino bio izrađen od tkanine svijetle boje s koje se odražavala mjesečina: svijetloplava ili zelena, možda. Podigla je kapuljaču preko glave kako bi sakrila lice.- Kako ste me prepoznali? - upita Elenora, znatiželjna i pomalo iznenađena spoznajom da je još uvijek na oprezu. Valcer s maskiranim neznancem uznemirio je njezine inače spokojne živce više no što je smatrala mogućim.- Vidjela sam da ste ranije stigli u St. Merrvnovoj kočiji. - Žena je bila sitna i doimala se nekako prozračnom u svojem blijedom kostimu. Činilo se da lebdi prema Elenori, kao da njezina stopala ne dodiruju tlo. - Vaša maska i kostim prilično su osebujni.- Jesmo li se upoznale? - upita Elenora.- Ne, oprostite mi. - Dama je podigla nježnu ruku u rukavici i spustila kapuljaču, razotkrivši elegantnu frizuru. Kosa joj je najvjerojatnije bila zlatnoplava, ali je na mjesečini djelovala poput čarobno isprepletenog srebra. - Moje je ime Juliana Burnlev.Arthurova bivša zaručnica. Elenora je jedva uspjela potisnuti glasan uzdah. Večer je od loše napredovala u neugodnu. Gdje je Margaret kad joj je potrebna?- Gospođo Burnlev - promrmlja.Plaćena pratilja209Elenora je čula dovoljno glasina da bi znala da je Juliana veoma privlačna. Stvarnost je bila pomalo zastrašujuća. Čak i ovdje, na slaboj mjesečini, dobro se vidjelo da je Juliana prava ljepotica. Imala je fine i nježne crte lica.Sve na njoj bilo je tako profinjeno i ljupko da se doimalo pomalo nestvarnim. Ovdje, usred mjesečinom osvijetljenih biljaka, Juliana je izgledala poput vilinske kraljice koja upravlja dvorom u mjesečinom osvijetljenom vrtu.- Kako želite. - Elenora je također spustila masku. - Vi očito znate tko sam ja.- St. Merrvnova nova zaručnica. - Juliana se zaustavila na nekoliko koraka od nje. - Zacijelo bih vam trebala čestitati. - Rečenicu je završila povišenim tonom, kao da postavlja pitanje.- Hvala vam - mirno će Elenora. - Jeste li nešto željeli?Juliana se lecnula. - Oprostite, ne snalazim se baš najbolje u ovome. Istina je da ne znam kako bih to učinila.Ništa nije tako iritantno kao osoba koja okoliša i zastajkuje, te nikako ne želi prijeći na stvar, pomisli Elenora.- Sto točno pokušavate postići? - upita.- Ovo je tako teško. Možda bi bilo lakše kad biste mi dopustili da počnem od početka.- Ako osjećate da će to pomoći.

97

Juliana se malo okrenula u stranu i proučavala obližnju biljku kao da nikad u životu nije vidjela ništa slično. - Sigurna sam da ste čuli glasine.210Amanda Quickste pobjegli s Rolandom Burnlevjem, ako na to mislite. - Nije se trudila prikriti svoju nestrpljivost.Juliana stisne šaku u rukavici. - Nisam imala izbora. Moji su roditelji bili odlučni u namjeri da me udaju za St. Merrvna. Nikad mi ne bi dopustili da prekinem zaruke. Sigurna sam da bi me tata, da sam mu se povjerila i rekla da ne mogu ući u taj brak, zaključao u moju sobu i držao me na kruhu i vodi dok ne bih pristala na njegove zahtjeve.- Shvaćam - neutralno će Elenora.- Ne vjerujete mi? Uvjeravam vas, tata je veoma strog. Neće tolerirati bilo kakvo protivljenje. Sve mora biti onako kako on kaže. A mama mu se ne bi usprotivila. Bila bih učinila gotovo sve kako bih izbjegla brak što su ga odredili za mene. Moj mi je dragi Roland priskočio u pomoć.- Shvaćam.Juliana se čeznutljivo nasmiješila. - On je lijep i plemenit i veoma, veoma hrabar. Ne poznajem niti jednog drugog čovjeka koji bi se usprotivio i mojem i svom vlastitom ocu, da i ne spominjem St. Merrvna, kako bi me spasio od groznoga braka.- Sigurni ste da bi brak sa St. Merrvnom bio grozan?- Bio bi nepodnošljiv. - Juliana zadrhti. - U tjednima dok sam bila zaručena za njega, običavala sam noću ležati u krevetu i plakati do zore. Preklinjala sam tatu da mi nađe drugog muža, ali je on odbio.- Sto vas je, točno, tako uvjerilo da ne biste podnijeli brak sa St. Merrvnom?Julianine dražesne obrve zbunjeno su se skupile. -Plaćena pratilja211bih mogla željeti brak s čovjekom koji bi se prema meni ophodio na način na koji se tata uvijek ophodio prema meni? Čovjekom koji nikad ne obraća ni najmanju pozornost na moja mišljenja? Čovjekom koji mi nikad nije dopustio da donosim vlastite odluke? Čovjekom koji je inzistirao na tome da u vlastitom domu ima ulogu tiranina? Zaboga, radije bih otišla u samostan.Odjednom je počela doista shvaćati. Naglo joj je postalo jasno zašto je Juliana pobjegla s Rolandom.- Pa, to doista objašnjava neke stvari, čini mi se -reče Elenora.Juliana je proučavala njezino lice. - Vi se ni najmanje ne bojite St. Merrvna, zar ne?Neočekivano je pitanje iznenadilo Elenoru. Kratko je razmislila o tome. Veoma poštuje Arthura, i zasigurno ga ne želi bez potrebe uzrujavati. Niti bi ga željela naljutiti. No, boji li ga se?- Ne - rekla je.Juliana je oklijevala, a potom kimne. - Vidim da je to za vas drukčije. Moram priznati da vam zavidim. Kako uspijevate?- Kako uspijevam u čemu?

98

- Kako uspijevate natjerati St. Merrvna da obraća pozornost na ono što imate reći? Kako ćete spriječiti da preuzme kontrolu nad vašim životom? Kako ćete se pobrinuti da ne bude sve po njegovu?- To je prilično osobno pitanje, Juliana - rekla je. - Pitam se možemo li doći do razloga iz kojeg ste me potražili ovdje, u stakleniku?- Oprostite. Nisam kanila zabadati nos. Samo što ne uspijevam potisnuti znatiželju kad je riječ o ženi212Amanda Quick- Koja je zauzela vaše mjesto? - pomogne joj Elenora.- Da, valjda bi se tako moglo reći. Samo sam se pitala kako se nosite s njim.- Recimo samo da je moj odnos sa St. Merrvnom znatno drukčiji od onoga što ste ga vi s njim imali.- Shvaćam. - Juliana ponovno kimne, ovoga puta s nekako mudrim držanjem. - Možda ga se vi ne bojite jer ste mnogo stariji od mene, pa imate dovoljno iskustva u društvu i s muškarcima.Elenora je shvatila da stišće zube. - Nema sumnje. Dakle, ako nemate ništa protiv, što ste mi željeli reći?- O, da, naravno. - Juliana uspravi ramena i podigne bradu. - Ovo je veoma teško, gospođice Lodge, ali dolazim k vama kao moliteljica.- Kako molim?Juliana je ispružila jednu ruku u gracioznoj, molećivoj gesti. - Moram vas zamoliti za golemu uslugu. Vi ste mi jedina nada. Ne znam komu bih se drugomu mogla obratiti.Elenora se na trenutak pitala igra li Juliana neku bizarnu igru. No, očajanje mlade žene bilo je jasno vidljivo. Bez obzira o čemu je ovdje riječ, ona je posve ozbiljna.- Zao mi je - reče Elenora, ublaživši ton glasa usprkos razdraženosti. Juliana se doista doimala veoma zabrinutom. - Ne vidim kako bih ja mogla biti u položaju da pomognem vama.- Zaručeni ste za St. Merrvna.- Kakve to veze ima? - oprezno upita Elenora. Juliana pročisti grlo. - Priča se da se vas dvoje,premda još niste sklopili brak, doimate veomaPlaćena pratilja213Elenora se ukočila. Prisnost je uljudni eufemizam i svi to znaju. Rekla je sebi da se moglo očekivati da će visoko društvo nagađati da su ona i Arthur u ljubavnoj vezi. Zapravo, trebala je očekivati takve glasine. Za razliku od Juliane, ona nije očito nevinašce od osamnaest godina koje živi pod strogom paskom svojih roditelja.Što se tiče uglednih krugova, podsjetila se Elenora, ona nije samo zrela žena, već i zagonetna dama koja boravi pod istim krovom sa svojim još zagonetnijim zaručnikom. Margaretina nazočnost u tom kućanstvu situaciji daje društveno prihvatljivu fasadu, ali to ne zaustavlja zlobne jezike.Uopće je ne treba čuditi otkriće da su oni koji šire tračeve uvjereni da je ona prisna s Arthurom.- Bilo bi dobro imati na umu da tračevi nisu uvijek u potpunosti istiniti - rekla je, nastojeći da joj glas zvuči prijekorno.

99

- Nisam vas željela uvrijediti - reče Juliana. - No htjela sam vam staviti do znanja da shvaćam da imate veoma blisku vezu sa St. Merrvnom. Zaboga, kažu da su ga vidjeli kako vas strastveno ljubi neku večer u vrtovima, ispred određene plesne dvorane. - Zastala je. - Mene nikad nije tako poljubio.- Da, pa -- Povrh toga, šire se glasine da je obećao poziv na dvoboj džentlmenu koji vam se obratio u parku.- Uvjeravam vas, taj je incident doista pretjerano napuhan - brzo će Elenora.- Stvar je u tome da je St. Merrvn doista izgovorio prijetnju. - Juliana uzdahne. - Nekoliko ga je ljudi214Amanda Quickpotrudio poći u potjeru one noći kad smo Roland i ja pobjegli.- Jeste li željeli da pođe za vama? - blago upita Elenora, odjednom veoma znatiželjna.- Ne, naravno da ne. - Juliana je rubom svoje maske lagano lupkala po drvenoj radnoj površini. -Doista, bila sam beskrajno zahvalna što nije pošao za nama. Užasno sam se bojala da bi mogao ozlijediti Rolanda, ili ga čak ubiti u dvoboju. Umjesto toga, rečeno mi je da je St. Merrvn te večeri bio u svojem klubu i igrao karte. - Na licu joj se pojavio žalostan izraz. - Što samo potvrđuje ono što sam cijelo vrijeme vjerovala.- Što bi to bilo?- Premda je istina da je St. Merrvn bio zaručen sa mnom, njegove strasti zasigurno se nisu razbudile.- Drago mi je da ste se mogli udati za čovjeka kojeg volite - nježno će Elenora. - Ali još uvijek ne znam što želite od mene.- Zar ne razumijete? Moj je dragi Roland na sebe preuzeo golem rizik kad me spasio od St. Merrvna. I platio je užasnu cijenu.- O kakvoj cijeni govorite? Upravo ste mi rekli da mu St. Merrvn ni na koji način nije naudio.- Nisam shvaćala koliko je Roland te noći, zapravo, stavio na kocku. - Juliana je zvučala kao da se bori protiv suza. - Ja sam se najviše bojala da će St. Merrvn poći za nama, ali prava je opasnost vrebala s druge strane, iz naših obitelji.- Kako to mislite?- Znali smo da će moj otac biti bijesan i vjerojatnoPlaćena pratilja215No nismo očekivali da će se Rolandov otac tako razgnjeviti da će obustaviti Rolandova primanja.- O, Bože.- Nalazimo se u očajnoj financijskoj stisci, gospođice Lodge, a moj je Roland previše ponosan da bi se obratio svojem ocu i molio ga da mu vrati primanja.- Kako preživljavate?- Moja je majka, blagoslovljena bila, zanemarila očev gnjev i potajno nam dala nešto novca od onoga što joj tata daje za kućanske troškove. Prodala sam dio nakita što sam ga ponijela sa sobom one noći kad smo Roland i ja

100

pobjegli. - Juliana se ugrizla za usnu. - Nažalost, za to nisam dobila mnogo. Nevjerojatno je kako dobar nakit malo vrijedi kad ga čovjek mora založiti.Elenora je osjetila iskreno suosjećanje. - Znam. I sama sam imala prilike otkriti tu žalosnu činjenicu.Međutim, činilo se da Julianu ne zanima uspoređivanje iskustava sa zalagaonicama. Posve se usredotočila na svoju priču. - Što se njega tiče, Roland je iskušavao sreću za kockarskim stolovima. Nedavno se upoznao s čovjekom koji se, izgleda, dobro snalazi u tom svijetu.- Kako to mislite?- Taj je čovjek odveo Rolanda u klub za koji je tvrdio da se ondje pošteno igra. U početku je Roland prilično često dobivao. Neko smo vrijeme vjerovali da ćemo se na taj način izvući. Ali njegove su karte u posljednje vrijeme bile veoma loše. Sinoć je mnogo izgubio, a kako je uložio moju posljednju ogrlicu, sad više gotovo ništa nemamo.Elenora uzdahne. - Doista veoma dobro razumijem216Amanda Quick- Ne možemo si priuštiti kretanje u društvu. -Juliana odmahne glavom. - Valjda sam bila veoma naivna, ali moram vam reći da nisam imala pojma koliko koštaju jednostavna plesna haljina i odgovarajuće cipele, sve dok Roland i ja nismo ostali bez ičega.- Dotaknula je nabore domina što ga je imala na sebi.- Večeras sam mogla doći ovamo samo zato što mi je prijateljica posudila ovaj kostim. Roland ne zna da sam ovdje. Opet je u igračnici.- Veoma mi je žao zbog vaših problema - reče Elenora.- Bojim se da Roland postaje očajan - prigušenim joj se tonom povjerila Juliana. - Ne znam što će učiniti ako ga ne počne pratiti sreća. Zato sam vam se obratila s molbom za pomoć, gospođice Lodge. Hoćete li nam pomoći?Plaćena pratilja21720Elenora se dvadeset minuta kasnije vratila u lampionima osvijetljenu plesnu dvoranu. Na podiju se nalazilo još više plesača pod krabuljama. Našla je slobodnu nišu napravljenu palmama i sjela na malenu, pozlaćenu klupu što su je ondje smjestili.Odsutnim je pogledom promatrala gužvu na plesnom podiju, pokušavajući pronaći Margaret i Bennetta, dok je razmišljala o svojem razgovoru s Julianom.Njezina su se razmišljanja naglo prekinula kad je ugledala muškarca u crnom dominu i masci kako joj se približava. Ne opet, pomislila je i zadrhtala. Neće mu dopustiti da je ponovno dotakne. Nije mogla podnijeti njegovu ruku na svojem struku, ili zadah njegovog prljavog uzbuđenja.No nekoliko sekunda kasnije s golemim je osjećajem olakšanja shvatila da to sigurno nije isti218Amanda Quickkliznim, sigurnim pokretima grabežljivca, ali držanje ovog čovjeka zračilo je moću i kontrolom, a ne neprirodnom energijom. Kapuljača domina bila je gurnuta unatrag. Premda je crna svilena maska skrivala njegove oči,

101

nije se mogao sakriti ponosan nos ili način na koji je njegova gusta tamna kosa bila začešljana ravno unazad od čela.Njezinim je žilama treperilo pjenušavo iščekivanje što ga nije uspijevala potisnuti. Spustila je masku i nasmiješila se.- Dobra večer, gospodine - reče. - Uranili ste, nisteli?Arthur se zaustavio pred njom i naklonio se. -Toliko o mojoj krinci. Stigao sam prije nekoliko minuta. Odmah sam našao Margaret i Bennetta, ali su rekli da su vas izgubili u gužvi.- Bila sam u stakleniku jer mi je trebalo malo svježeg zraka.- Jeste li spremni za odlazak?- Da, zapravo jesam. - Ustala je s klupice. - Ali nisam sigurna da će Margaret htjeti ovako rano poći kući. Vjerujem da se sjajno zabavlja u društvu gospodina Fleminga.- To je očito. - Uzeo ju je za ruku i poveo prema vratima. - Upravo me obavijestila da će ona i Bennett svratiti na soareju Morganovih. Bennett će je kasnije dopratiti kući.Nasmiješila se. - Mislim da se među njima rađa ljubav.- Nisam doveo Margaret u London kako bi imala romantičnu vezu - progunđa Arthur. - Ona je trebalaPlaćena pratilja219mojem kućanstvu kako vi ne biste došli na loš glas dok radite za mene.Pitala se treba li ga upoznati s glasinama za koje joj je Juliana rekla da kruže društvom. Na koncu je zaključila da bi se situacija samo zakomplicirala kad bi Arthur saznao da ugledni krugovi smatraju da su njih dvoje u intimnoj vezi. Zbog takve bi se informacije mogao previše brinuti za svoje odgovornosti spram nje. To je posljednje što bi željela.- Ma hajde, gospodine. Predivno je što se čini da je Margaret našla veoma dragog džentlmena koji je usrećuje. Priznajte.- Hmm.- Najljepši aspekt situacije je činjenica da ste vi zaslužni za to jer dopuštate da se romantična veza razvija - nije mogla odoljeti da to ne doda. - Na kraju krajeva, da niste pozvali Margaret u London, ona nikad ne bi upoznala Bennetta.- To nije bio dio moje strategije - mračno je progundao. - Ne sviđa mi se kad se situacija ne razvija u skladu s mojim planom.Zaključila je da zapravo ne zvuči nimalo ljutito. Nasmijala se. - Katkad je dobro da se naši najpom-nije razrađeni planovi promijene.- Kad ste, za ime svijeta, vidjeli da se takav ishod pokazao nečim drugim, a ne katastrofalnim?Kad sam upoznala vas u uredima Agencije Goodheiv i VVillis, čeznutljivo je pomislila. Tražila je mirno radno mjesto plaćene pratilje kod nekoga poput gospođe Egan. Umjesto toga, srela je Arthura i sad je znala da njezin život više nikad neće biti isti, bez obzira što će220Amanda QuickAli to mu nije mogla reći, pa se samo osmjehnula, nadajući se da izgleda zagonetno.

102

Kad su stigli do stuba ispred kuće obitelji Fambridge, Arthur je dao pozvati svoju kočiju. Elenora ju je opazila nekoliko minuta kasnije, kad je izišla iz dugog niza vozila što su čekala na ulici. Kočija se zaustavila u dnu stubišta i Arthur joj je pomogao da uđe.Lagano se popeo za njom, a crni nabori domina vijorili su iza njega poput tamnih krila ptice grabljivice koja lovi noću.Zatvorio je vrata i smjestio se na sjedalo njoj nasuprot. Ovo je prvi put da je sama s njim u zatvorenoj kočiji, shvatila je.- Dosta je ovih gluposti s maskiranjem. - Arthur je odvezao svoju masku i bacio je u stranu. - Ne vidim što je tako privlačno u skrivanju nečijeg identiteta, osim ako taj netko ne kani počiniti zločin.- Nimalo ne sumnjam da je večeras u plesnoj dvorani Fambridgeovih počinjeno nekoliko zločina.- Ah, da. Doista. - Naslonio se u kutu kočije, a usta su mu se lagano izvila. - Većinom se radilo o zabranjenim vezama ove ili one vrste, pretpostavljam.- Mmm.Proučavao ju je svojim opasnim očima. - Vjerujem da niste bili izloženi nekim nepristojnostima? Margaretin je zadatak bio čuvati vas od pogrešne vrste pažnje, ali postalo je očito da se ona ne koncentrira na svoju ulogu. Ako je neki muškarac uzeo previše slobode -- Ne, milorde - žurno je rekla. - Nije bilo nikakvihPlaćena pratilja221- Koga?- Julianu. Sad je gospođa Burnlev.Iskrivio je lice u grimasu. - Bila je nazočna večeras?- Da.- Potražila vas je?- Da.Nije se doimao zadovoljnim. - Nadam se da susret nije bio neugodan. Nije priredila scenu, je li?- Nije bilo nikakve scene, ali je susret, kako vi to kažete, bio, recimo, zanimljiv.Lupkao je prstima po rubu vrata. - Zašto imam dojam da mi se neće svidjeti ono što ćete mi uskoro ispričati?- Zapravo nije baš tako strašno - uvjeravala ga je. - Unatoč tomu, mislim da bi vaša početna reakcija mogla biti pomalo, ovaj, negativna.- Mislim da imate prokleto pravo. - Nasmiješio se u iščekivanju. - Ali vi ćete me pokušati navesti da se predomislim, nije li tako?- Moje je mišljenje da bi svima bilo u interesu kad biste uspjeli postići pozitivnu reakciju.- Da čujem - zarežao je.- Mislim da bi bilo bolje kad bih najprije objasnila situaciju.- Sad sam posve siguran da će moja reakcija biti negativna.Pretvarala se da to nije čula. - Jeste li svjesni činjenice, gospodine, da su obitelji Juliane i Rolanda zatvorile kesu?Uzdigao je obrve. - Čuo sam nešto u tom smislu, da. Siguran sam da je to samo privremena situacija.222Amanda Quick

103

- I Juliana je to u početku vjerovala, ali više se ne nada toj mogućnosti, a očito ni Roland. Uvjereni su da su se obje obitelji zauvijek okrenule protiv njih. Juliana je veoma nesretna.- Je li? - Činilo se da ga nimalo ne zabrinjavaju Julianini osjećaji.- Majka joj je dala nešto novca, ali to nije dovoljno za mladi par. Prijetnja financijske katastrofe natjerala je Rolanda da se okuša u igračnicama.- Da, znam. Usuđujem se reći da će uskoro naučiti da su igračnice dobar način za gubitak i ono malo novca što im je ostalo.- Znali ste da se Roland pokušava obogatiti za stolovima?- To baš i nije tajna.Naravno da mu je situacija poznata, cinično je pomislila, baš kao što je znao da Ibbitts potkrada kućanstvo. Pobrinuti se da bude dobro upućen u sva zbivanja u svome svijetu, to je Arthurov način.Odlučila je uzeti drugi pristup. - Juliana je veoma uplašena.Okrenuo je glavu tako da je vidjela njegov oštar profil. Pogledao je kroz prozor kao da mu je razgovor dosadan, a na ulici je otkrio nešto veoma zanimljivo. Svjetlost uličnih svjetiljaka ocrtavala je njegovu jago-dičnu kost i liniju čeljusti, ali tamna mu je sjenka skrivala izraz lica.- To me ne čudi - rekao je.Ponovno se sjetila glasina što ih je čula po pitanju Julianinih osjećaja prema Arthuru. Kažu da ga se užasno bojala.Plaćena pratilja223postala posve sigurna da je bio itekako svjestan činjenice da ga se njegova zaručnica bojala.Nije ju iznenadila spoznaja da je znao kakve je osjećaje Juliana gajila prema njemu, ali mogućnost da su ga povrijedile neutemeljene maštarije budalaste djevojke, možda su ga čak deprimirale, to ju je doista zapanjilo.- Koliko sam shvatila, Juliana je odgojena veoma strogo i u zaštićenom okruženju - žustro će Elenora.- Njezina mladost i pomanjkanje iskustva zasigurno su je učinili žrtvom prijetnji što ih je stvorila pretjerano bujna mašta mlade dame.Okrenuo se prema njoj. - Za razliku od vas, gospođice Lodge? - podrugljivo je pitao.Na to je odmahnula rukom u kojoj je držala masku.- Dama koja se kani baviti trgovinom ne može si priuštiti pretjerano rafiniran senzibilitet.U kutovima njegovih usana nakratko se pojavio treptaj osmijeha. Veoma je ozbiljno kimnuo glavom.- Svakako je istina da delikatan senzibilitet može ometati dobru zaradu. - Netremice ju je promatrao.- Tu sam činjenicu i sam naučio prije nekoliko godina. Slijedom toga, nikad ne dopuštam da osjećaji utječu na moje odluke u takvim stvarima.To nije dobar nagovještaj, pomislila je. Sa svojom legendarnom, nadnaravnom intuicijom po pitanju financija i investicija, već je pogodio da će od njega zatražiti uslugu u kojoj je riječ o novcu. Pošteno ju je upozorio da bi si mogla uštedjeti trud.Unatoč tomu, odlučila je nastaviti uz korištenje oruđa koje bi ga moglo pokolebati: logiku i odgovor-224

104

Amanda Quick- Gospodine, odmah ću prijeći na stvar - reče. -Juliana mi je večeras pristupila kako bi me zamolila za uslugu.Oči su mu se lagano stisnule. - Nemojte mi reći da je imala smjelosti tražiti novac od vas?- Ne - brzo će Elenora, zadovoljna što to može zanijekati.Njegov se izraz lica donekle razvedrio. - Laknulo mi je da to čujem. Na trenutak sam pomislio da vas je možda pokušala nagovoriti da joj pozajmite novac, premda nikako ne mogu dokučiti zašto bi mislila da biste bili voljni učiniti tako nešto.- Nije tražila pozajmicu - veoma oprezno reče Elenora. - Barem ne izravno. Ali sjetit ćete se kako ste razglasili da ste navodno u gradu kako biste osnovali konzorcij investitora.- Što s tim?Elenora ispravi ramena. - Juliana me preklinjala da te zamolim da Rolandu ponudiš udio u tvojem novom konzorciju.Arthur ju je trenutak promatrao kao da je govorila nekim nepoznatim jezikom.Potom se nagnuo naprijed, oslonivši se laktovima na koljena.- Moram zaključiti da je ovo vaše ekscentrično poimanje šale, gospođice Lodge - reče.Proučavala je njegove oči i znala da u njegovu pogledu svjetluca razdraženost, a ne bijes. Postoji razlika između tih dvaju osjećaja. Kad je riječ o Arthuru, bila je posve sigurna da je samo druga reakcija doista opasna. S prvom se može nositi ako sePlaćena pratilja225- Molim vas, ne pokušavajte me zastrašiti, gospodine - mirno je rekla. - Samo tražim da me saslušate.- Ima još tih besmislica?- Razumijem da je to mnogo tražiti od vas u danim okolnostima, ali osjećam da bi s vaše strane bilo mudro učiniti Juliani tu uslugu.Njegov je smiješak bio hladan poput čelika. - Ali ja trenutno ne osnivam konzorcij, ako se sjećate.- Ne, ali ipak ih često osnivate, a oboje znamo da ćete se prije ili kasnije naći usred novog financijskog pothvata. Mogli biste Rolandu ponuditi udio u vašem sljedećem projektu.- Ne mogu zamisliti niti jedan logičan razlog iz kojeg bih Rolanda Burnlevja trebao pozvati u konzorcij, čak ni pod pretpostavkom da posjeduje sredstva potrebna za kupovinu dionica, a kako ste maločas rekli, on ih uopće nema.- Pitanje sredstava koja bi mu bila potrebna za kupovinu dionica druga je stvar. Uskoro ćemo doći do toga.- Hoćemo li?- Pokušavate li me zastrašiti, gospodine? Ako je tako, ne uspijeva vam.- Možda bih se trebao više potruditi.Uz malo napora uspjela je sačuvati strpljenje. -Pokušavam objasniti zašto biste trebali razmisliti o uključivanju Rolanda u vašu sljedeću kompaniju investitora.- Jedva čekam da to čujem.

105

- Stvar je u tome - nastavila je, čvrsto odlučivši da će iznijeti svoje mišljenje - kad se situacija promatra226Amanda Quickvi odgovorni za krajnje nesretne financijske okolnosti u kojima su se Juliana i Roland trenutno našli.- Prokletstvo, ženo, zar kažete da sam ja kriv za činjenicu da su njih dvoje pobjegli?Uspravila se. - Na neki način, da.Ponovno je tiho opsovao i naslonio se na sjedalu. - Recite mi, gospođice Lodge, smatrate li da sam ja kriv što je Juliana bila tako užasnuta mogućnošću da u mojem krevetu doživi sudbinu goru od smrti da je osjećala kako je njezin jedini izlaz pobjeći u noć s drugim muškarcem?- Naravno da ne. - Njegov ju je zaključak šokirao do srži. - Kažem da ste vi djelomično odgovorni za ovu situaciju jer ste one noći mogli poći u potjeru za Julianom i Rolandom, te ih zaustaviti. Štoviše, da ste pošli u potjeru, zacijelo biste ih uhvatili mnogo prije nego je nanesena šteta Julianinu ugledu.- Za slučaj da niste čuli cijelu priču, te je noći bjesnjela oluja - podsjetio ju je. - Samo bi joj se luđak suprotstavio.- Ili ludo zaljubljen čovjek - dopunila ga je, ovlaš se smiješeći. - Čula sam priču u nekoliko varijacija, milorde, i moram zaključiti da se vi niste uklapali u taj opis. Da ste bili strastveno zaljubljeni u Julianu, pošli biste za njima.Raširio je ruke duž naslona sjedala. Njegov je osmijeh bio stisnut i oštar poput oštrice noža. - Dosad vam je netko zasigurno objasnio da sam ja čovjek kojeg motivira isključivo novac. Ljudi mi pripisuju mnoge osobine, gospođice Lodge, ali uvjeravam vas, među njima nije strastvenost.Plaćena pratilja227dovoljno dobro poznaje da bi iznosili takve procjene, a i za to ste, nema sumnje, sami krivi.- Kako, dovraga, možete na mene svaljivati odgovornost za to?- Ne želim vas uvrijediti, gospodine, ali vi ne ohrabrujete - Naglo se prekinula, svjesna da riječ što ju je kanila upotrijebiti - prisnost - nije baš odgovarajuća za opisivanje njegove rezervirane, zatvorene naravi. - Recimo samo da ne potičete bliske osobne veze.- I s dobrim razlogom. Takve veze često ometaju pametne poslovne odluke.- Ni u jednom trenutku neću vjerovati da je to vaš motiv za držanje ljudi podalje od sebe. Rekla bih da je istina u tome što vam vaš pretjerani osjećaj odgovornosti otežava opuštanje. Osjećate da si ne možete priuštiti rizik da nekomu dopustite da na neko vrijeme preuzme kontrolu nad situacijom.- Imate neobično mišljenje o mojem karakteru -progunđao je.- A prema mojem neobičnom mišljenju, posve sam sigurna da ste vi čovjek snažnih, premda čvrsto kontroliranih strasti.Uputio joj je neobičan pogled, kao da mu je upravo pružila razlog da posumnja u njezin zdrav razum. -Recite mi, gospođice Lodge, zar doista

106

vjerujete da bih ja pošao u potjeru za odbjeglom zaručnicom u bilo kakvim okolnostima?- O, da, milorde. Kad bi se vaša strast uključila, slijedili biste je u sam pakao.Napravio je grimasu. - Veoma poetski rečeno.228Amanda QuickJulianom one noći prošle godine. Stoga su to posljedice vaše odluke.- Objasnite mi još jednom zašto bih ja trebao rješavati financijske poteškoće mladog bračnog para Burnlev - mračno će on. - Čini se da ne mogu shvatiti bit vašeg argumenta.- Zapravo je veoma jednostavno, gospodine. Da ste te noći pošli u potjeru za ljubavnicima, svi su izgledi da bi Juliana danas bila vaša grofica te stoga ne bi imala baš nikakvih financijskih briga. Sto se njega tiče, Roland bi još uvijek uživao očevu milost i nesumnjivo radosno trošio svoj poveći džeparac na krojače i postolare.Odmahnuo je glavom u čudu. - Vaša me logika ostavlja bez riječi, gospođice Lodge.- Ali ne možete joj naći zamjerke, zar ne?- Znate li što ja mislim, gospođice Lodge? Ne vjerujem da ste do tog zaključka došli uporabom logike ili pravilnog rezoniranja.- Ne?- Mislim da se zalažete za Julianu zbog onog prokletog profinjenog senzibiliteta za koji tvrdite da ga ne posjedujete.- Gluposti.- Priznajte. Julianine su suze dirnule vaše meko srce. - Zabavljao se. - Koliko se sjećam, posjeduje sposobnost plakanja na dani znak.- Nije plakala. Uzdigao je obrve.- Vrlo dobro, možda je bila poneka suza - prizna Elenora. - Ali uvjeravam vas, bila je posve iskrena.Plaćena pratilja229- Duboko je udahnula. - Milorde, jasno mi je da se vaši privatni poslovi mene ne tiču.- Veoma pronicav zaključak, gospođice Lodge. U potpunosti se slažem.- Unatoč tomu -- Unatoč tomu, ipak se miješate u moje poslove -dovršio je umjesto nje. - Nema sumnje, zato što si jednostavno ne možete pomoći. Zapravo, vjerujem da vam sama vaša narav nalaže da se pačate u moje poslove, baš kao što je u naravi mačke da dodijava nesretnom mišu kojeg je stjerala u kut.Porumenjela je, potresena njegovim mišljenjem o njoj.- Vi niste nikakav miš - slabašno je izustila. Nije dodala da, ukoliko u ovoj kočiji postoji grabežljivi mačak, on sjedi nasuprot njoj.Međutim, činilo se da Arthura nije uvjerila njezina tvrdnja. - Jeste li sigurni da ja ne igram ulogu miša, a vi mačke?- Milorde. - Progutala je slinu, stegnula prste u krilu i pogledala ga. - Zadirkujete me.- Hmm.

107

Doista je zadirkuje, uvjeravala je sebe. Nije mogla ništa drugo do ignorirati njegovo provociranje i dovesti do kraja svoje zalaganje za Julianu. Mladoj je ženi obećala da će to napraviti.- Ono što ovdje pokušavam reći - nastavila je -jest činjenica da ste upleteni u tu nesretnu zbrku, sviđalo se to vama ili ne. Nadalje, posjedujete moć da popravite situaciju.- Hmm. - Ideja o popravljanju situacije nije mu se230Amanda Quickobzirom na vaše zanimanje za temu financija, sigurno razumijete da bih mladom Rolandu, u slučaju da mu ponudim udio u konzorciju, također morao pozajmiti novac za kupovanje dionica?- Pa, da, razumijem to, ali mogao bi vratiti pozajmicu s onim što zaradi od investicije.- Ako se dogodi da investicija propadne? Sto tada, moja lukava mačkice? Moram otrpjeti Rolandov gubitak, a ne samo vlastiti?- Prema svim pokazateljima, vaše investicije rijetko propadaju, ako se to uopće ikada dogodilo. Margaret i gospodin Fleming uvjeravali su me da ste genij kad je riječ o financijama. Gospodine, čvrsto vjerujem da ćete pomno razmisliti o Julianinoj molbi, mada niste zadovoljni ovakvim razvojem događaja, te joj priskočiti u pomoć.- Čvrsto vjerujete u to, je li? - uljudno je pitao.- Da.Ponovno se zagledao kroz prozor i neugodno dugo promatrao ulicu.Počeo ju je obuzimati nemir, te se pitala nije li pretjerala.- Valjda bih trebao učiniti nešto po pitanju zbrke u koju su se Roland i Juliana uvalili - rekao je nešto kasnije.Ispustila je tihi uzdah olakšanja i s odobravanjem mu se nasmiješila. - Znala sam da ste previše ljubazni da biste okrenuli leđa Juliani i Rolandu, gospodine.- Nije riječ o suosjećanju - rezignirano je rekao -već o krivnji.- Krivnji? - Razmišljala je o tome, napućenihPlaćena pratilja231traženje dlake u jajetu, gospodine. Cijeli je događaj nesretna pogreška koju možete ispraviti, ali mislim da vas ne mora mučiti osjećaj krivnje.- Zaprositi Julianu doista je bila katastrofalno loša proq'ena s moje strane, i točno je da sam odlučio da one noći neću poći u potjeru za njom. Ali moja krivnja ne proizlazi iz ta dva čimbenika.Nije joj se sviđao taj zaokret u razgovoru. Zabrinuta da bi na sebe mogao preuzeti više krivnje no što je doista potrebno, bez razmišljanja je ispružila ruku i dotaknula mu koljeno.- Ne smijete biti previše strogi prema sebi, gospodine - usrdno je rekla. - Juliana je bila veoma mlada, veoma zaštićena i, rekla bih, pomalo nepromišljena. Nije shvaćala da biste vi bili izvrstan muž.Uslijedila je kratka tišina.Spustio je pogled na njezine prste u rukavici koji su lagano počivali na njegovoj nozi.

108

Slijedila je njegov pogled i ukočila se kad je shvatila kako ga intimno dodiruje. Osjećala je kako vrelina njegova tijela prodire kroz mekanu kožu njezine rukavice.Oboje su proučavali njezinu ruku na njegovoj nozi, činilo se, cijelu vječnost. Elenora se nije mogla pomaknuti. Kao da se našla u hipnotičkom transu. Tijelom joj je prostrujala neobična panika.Oporavila se trenutak kasnije. Posramljena, žurno je povukla ruku i spustila je u svoje krilo. Činilo joj se da je vrhovi prstiju i dalje peku.Pročistila je grlo. - Kao što sam govorila, nema potrebe da na sebe preuzimate toliko krivnje. Na232 Amanda QuickPogledao ju je. Iznenadila se kad je u njegovim očima opazila sjaj ciničnog humora.- To je stvar mišljenja - rekao je. - Što mislite, tko je razradio svaki prokleti detalj plana za bijeg?- Kako, molim? - Tada je odjednom shvatila. - Vi ste one noći organizirali bijeg mladog para?- Ja sam se za sve pobrinuo. - Odmahnuo je glavom. - Čak sam odredio datum, kupio ljestve dovoljno dugačke da dosegnu prozor Julianine spavaće sobe, te naručio kočiju i konje iz javne konju-šnice.Plaćena pratilja233mm21Zapanjeno je zurila u njega. Dopustio si je uživanje u njezinu izrazu lica. Nije se često događalo da je tako uspije izbaciti iz takta.No bez obzira koliko je zabavno vidjeti je smućenu i zapanjenu, to nije ni izbliza onakav užitak kakav mu je priuštio dodir njezinih prstiju trenutak ranije. Činilo mu se da na bedru još uvijek kroz tkaninu hlača osjeća toplinu njezine ruke.Elenorin se šok pretvorio u divljenje. - Naravno. -Njezine su se usne trzale, a potom izvile u vedar smiješak. - Vi ste bili taj koji je smislio plan za onaj zloglasni bijeg, a ne Roland.- Netko je to morao učiniti za njega. Bilo je očito da je mladi Burnlev svoju damu silno želio spasiti od propasti koja ju je očekivala. Takav je bijeg bio jedini način na koji sam mogao izbjeći zbrku a da ne ponizim Julianu i njezinu obitelj.234Amanda Quickvati zavjeru što ste je vi stvorili? Sigurno vas je smatrao svojim najvećim neprijateljem.- Istina. Vjerujem da sam u njegovim očima bio utjelovljenje đavla. Još uvijek jesam, kad smo već kod toga. Bennett Fleming je bio moj pomoćnik u toj stvari.- Naravno. - Njezine su oči blistale od ushićenja.- On je Rolanda odveo u stranu i uvjerio ga da je jedini način na koji može spasiti Julianu taj da s njom pobjegne. Kad se Roland pokazao entuzijastičnim, ali nije znao kako bi to izveo, Bennett mu je iznio strategiju što sam je ja smislio. - Pomislio je na cijeli dan i pol koliko je

109

posvetio razrađivanju plana. - Zapisao sam sve upute. Imate li pojma koliko je komplicirano izvesti uspješan bijeg?Nasmijala se. Zvuk je pokrenuo nešto u njemu. Osjetio je gotovo neodoljiv poriv da posegne preko prostora što ih je razdvajao, povuče je u zagrljaj i ljubi je sve dok se njezina vedrina ne pretvori u žudnju.U njegovoj su glavi uvijek iznova odjekivale riječi što ih je nedavno izgovorila. Juliana je bila veoma mlada, veoma zaštićena i, rekla bih, pomalo nepromišljena. Nije shvaćala da biste vi bili izvrstan muž.- Moram priznati, nikad nisam imala prilike razmišljati o tome što bi bilo potrebno za takav bijeg -veselo je odgovorila. - No sad kad o tome razmišljam, jasno mi je da bi moglo postati komplicirano.- Vjerujte mi na riječ, to nije jednostavan zadatak. Roland očito nije imao pojma kako bi to izveo. Imao sam gadan osjećaj da će, prepustim li to njemu, napra-Plaćena pratilja235o tome na vrijeme da ih zaustavi prije nego, ovaj, šteta bude počinjena.- Želite reći, prije nego je Juliana kompromitirana do te mjere da je jedini izlaz bio brak.- Da. Na koncu je bilo prilično gusto, bez obzira na moje pomno planiranje.- Oluja. - Tiho se nasmijala. - Unatoč svojoj dalekovidnosti, niste mogli predvidjeti tako dramatičnu promjenu vremenskih prilika.- Očekivao sam da će Roland biti dovoljno razuman i odgoditi bijeg dok ceste ne postanu prohodne. - Uzdahnuo je. - Ali ne, mlada je usijana glava inzistirala na tome da se pridržava svake pojedinosti plana, uključujući vrijeme i datum. Ne možete zamisliti koliko sam strepio kad sam primio vijest da je par pobjegao usred onakve oluje. Bio sam siguran da će ih Julianin otac naći i dovući svoju kćer kući prije nego se ona i Roland dospiju temeljito kompromitirati.- Ta zabrinutost zacijelo objašnjava izvještaje o tome da ste do zore igrali karte.- To je bila jedna od najduljih noći u mojem životu - uvjeravao ju je. - Morao sam raditi nešto kako ne bih razmišljao o mogućnosti neuspjeha svojega plana.Osjetio je kako se kočija zaustavila. Nikako još nisu mogli stići kući. Prerano je. Želio je još malo vremena u skučenom prostoru kočije; još malo vremena nasamo s Elenorom.Pogledao je kroz prozor i osjetio laganu nelagodu kad je shvatio da se nisu zaustavili u Rain Streetu. Zapravo, kočija se zaustavila blizu parka. Uz nju se236Amanda QuickArthur je podigao jastuk kraj svoje noge i posegnuo u skriveni pregradak za pištoljem što ga je ondje držao. Nasuprot njemu Elenora je skupila obrve, zabrinuto se mršteći. Osjećao je njezinu napetost, ali nije postavljala nikakva dosadna pitanja.Otvorila su se vratašca na krovu. Jenks ih je pogledao sa svojeg sjedala. - Upravo me zaustavio fijaker, gospodine. Kaže da je njegov putnik opazio ovu kočiju i želi razgovarati s vama. Sto želite da učinim?

110

Arthur je gledao kako se otvaraju vrata fijakera. Hitchins je skočio na cestu i dugim se koracima zaputio prema kočiji.- U redu je, Jenks. - Arthur je vratio pištolj u pregradak i spustio jastuk. - Taj čovjek radi za mene.- Dobro, gospodine. - Vratašca su se zatvorila. Hitchins je otvorio vrata njihove kočije.- Milorde - rekao je. Tada je opazio Elenoru. Na njegovu se široku licu pojavio širok osmijeh. -Zadovoljstvo mi je ponovno vas vidjeti, gospojo. I veoma lijepo izgledate, doista.Nasmiješila se. - Dobra večer, gospodine Hitchins.- Kad me njegovo gospodstvo jučer potražilo u Bow Streetu, rekao sam mu da vas se dobro sjećam. Onoga dana kad sam vas ispratio iz vaše kuće, znao sam da ćete se snaći. Imate hrabrosti, gospojo. Pogledajte se sada, vozite se u otmjenoj kočiji i zaručeni ste s grofom.Elenora se nasmijala. - Jedva mogu i sama povjerovati u to, gospodine Hitchins.Arthur se prisjetio onoga što mu je Hitchins danPlaćena pratilja237ga angažirali da pomaže pri deložaciji. To je bilo čudesno, gospodine. Čudesno. Stajala je ondje, gospodine, svjesna da će izgubiti sve što posjeduje, ali prva briga gospođice Lodge bila je posluga i ostali ljudi koji su radili na farmi. Nema mnogo ljudi koji bi u takvoj situaciji mislili na bilo koga drugoga...Arthur pogleda Hitchinsa. - Što ste mi došli reći?Istražitelj okrene glavu prema Arthuru, a njegovo je držanje postalo krajnje ozbiljno. - Otišao sam u vaš klub, gospodine, kako ste mi rekli, ali je vratar rekao da ste otišli. Rekao je da ste krenuli na kostimirani bal i dao mi adresu. Bio sam na putu onamo kad sam opazio vašu kočiju.- Tiče li se to Ibbittsa?- Da, gospodine. Rekli ste da vas obavijestim ako ga netko posjeti. Pa, netko ga je posjetio. Neki je gospodin otišao u njegovo svratiste prije manje od dva sata. Ondje je čekao dok se Ibbitts nije vratio iz krčme. Neko su se vrijeme zadržali. Uskoro je posjetitelj otišao. Na ulici ga je čekao fijaker.Arthur je osjetio hladnoću u žilama. - Jeste li uspjeli vidjeti Ibbittsova posjetitelja? - pitao je tonom zbog kojeg je Hitchins uzdigao obrve.- Ne, gospodine. Nisam bio dovoljno blizu da mu vidim lice. Niti je on mene opazio. Rekli ste mi da nikomu ne smijem reći da motrim na Ibbittsa.- Što mi možete reći o tom posjetitelju? Hitchinsovo se lice nabralo od koncentracije. - Kaošto sam rekao, stigao je fijakerom. Bilo je veoma malo svjetla, ali vidio sam da na sebi ima plašt i kapuljaču navučenu preko glave. Kad je otišao, silno mu se238Amanda QuickArthur je shvatio da Elenora napeto prati razgovor.- Sigurni ste da je posjetitelj bio muškarac, gospodine Hitchins? - pitala je.- Da - reče Hitchins. - Vidio sam to po načinu na koji se kretao.- Sto je s Ibbittsom? - upita Arthur. - Je li ponovno izišao?

111

- Ne, gospodine. Koliko je meni poznato, još uvijek je ondje. Zaobišao sam zgradu i pogledao prozor. Unutra ne gori svjetlo. Valjda je otišao na spavanje.Arthur pogleda Elenoru. - Otpratit ću vas kući, a zatim ću posjetiti Ibbittsa. Kanim saznati sve što mogu o njegovom večerašnjem posjetitelju.- Sto ako vam ne bude rekao istinu? - pitala je.- Ne vjerujem da će biti teško navesti Ibbittsa da govori - mirno će Arthur. - Poznajem tu vrstu ljudi. Samo mu moram ponuditi novac.- Sasvim je nepotrebno pratiti me natrag do Rain Streeta prije razgovora s Ibbittsom - brzo će Elenora. - Doista, to bi bio gubitak vremena. Ulice su zakrčene prometom, a nema sumnje da bi vam taj put izazvao znatno zakašnjenje.- Ne mislim— počeo je.Nije mu dopustila da završi. - U danim je okolnostima to najpametnije. Vidim da jedva čekate razgovor s Ibbittsom. Nema razloga da i ja ne pođem s vama.- Ima pravo, gospodine - susretljivo će Hitchins. Arthur je znao da su u pravu. Unatoč tomu, da jeElenora bila neka druga dama koju poznaje, ne bi čak ni razmišljao o tome da je povede u taj dio grada. Ali ona nije bilo koja žena. Elenora se neće onesvijestitiPlaćena pratilja239koja se bavi svojim zanatom. Budući da su tu Jenks, Hitchins i on, bit će posve sigurna.- Vrlo dobro - na koncu se složio - pod uvjetom da mi obećate da ćete ostati u kočiji dok ja razgovaram s Ibbittsom.- Ali mogla bih vam pomoći tijekom ispitivanja.- Nećete ući u Ibbittsovu sobu, i to je konačno. Nije se doimala zadovoljnom, ali se nije prepirala.- Gubimo vrijeme, gospodine.- Doista. - Pomaknuo se na sjedalu. - Pođite s nama, Hitchinse.- Da, gospodine. - Hitchins se popeo u kočiju i sjeo.Arthur je Jenksu dao adresu. Ugasio je fenjer u kočiji i spustio zavjese kako nitko ne bi vidio Elenoru.- Bila je sjajna ideja angažirati gospodina Hitchinsa da motri na Ibbittsa - rekla je.Arthur se gotovo nasmiješio. Veliko divljenje u njezinu glasu apsurdno mu je godilo.240Amanda Quickmm22Kočija se tridesetak minuta kasnije zaustavila u mračnoj ulici ispred Ibbittsova svratišta. Elenora je imala pravo po pitanju prometa, pomislio je Arthur dok je slijedio Hitchinsa iz vozila. Izgubio bi više od sat vremena da ju je otpratio do kuće u Rain Streetu.Prije nego je zatvorio vrata kočije, pogledao ju je s namjerom da je podsjeti na obećanje da će ostati u vozilu.

112

- Čuvajte se, Arthure - rekla je prije nego je dospio nešto reći. Njezino je lice bilo blijedo u sjenkama što ih je stvarala kapuljača domina. - Imam neki neugodan osjećaj po pitanju cijele ove situacije.Iznenadila ga je usrdnost u njezinu glasu. Proučavao ju je dok je sjedila u mraku. Do tog se trenutka doimala posve mirnom i sigurnom u sebe. Čudio ga je taj napadaj straha.- Nemojte se bojati - tiho je rekao. - Jenks i Hitchins će vas čuvati.Plaćena pratilja241se prema njemu i stišala glas. - Samo što iz nekog razloga imam veoma gadan predosjećaj po pitanju ove situacije. Molim vas, nemojte sami ući unutra. Nije mi potrebna zaštita obojice muškaraca. Preklinjem vas da jednoga povedete sa sobom.- Imam pištolj.- Pištolji su na zlu glasu po tome što sami opale u neprikladnom trenutku.Takvo pokazivanje straha nije karakteristično za nju, pomislio je. Nije imao vremena za objašnjavanje bezrazložnosti njezine bojazni. Bilo je lakše udovoljiti joj.- Vrlo dobro, ako će vas to umiriti, povest ću Hitchinsa sa sobom, a ostaviti Jenksa da čuva vas i kočiju.- Hvala vam - rekla je.Njezino olakšanje i zahvalnost zabrinjavali su ga više od svega što je rekla.Zatvorio je vrata kočije i pogledao Jenksa. - Daj nam fenjer. Hitchins i ja idemo unutra. Ti ćeš ostati ovdje i pripaziti na gospođicu Lodge.- Da, milorde. - Jenks mu je pružio fenjer. Hitchins je upalio fenjer, a zatim je iz džepa izvadionož opaka izgleda.Arthur je pogledao svjetlucavu oštricu. - Molim vas, sakrijte to sve dok ne postane nužno da ga se upotrijebi.- Kako god kažete, gospodine. - Hitchins je vratio nož natrag u skrivenu futrolu. - Ibbittsova se soba nalazi na katu sa stražnje strane.Arthur je prvi ušao u prljavi hodnik. Ispod vrata242Amanda Quick- Ovdje žive dvije cure koje rade u krčmi - objasni Hitchins. - Prije nekoliko sati vidio sam ih kako odlaze. Vjerojatno se neće vratiti prije zore.Arthur kimne i hitro se zaputi stubama. Hitchins ga je slijedio, noseći fenjer.Kratak hodnik na katu bio je posve mračan. Hitchins podigne fenjer. Slabašna žuta svjetlost obasjala je zatvorena vrata.Arthur prijeđe hodnik i oštro pokuca stisnutom šakom.Nije bilo odgovora.Pritisnuo je kvaku. Lako je popustila pod njegovom rukom. Previše lako.Tada je shvatio da je Elenorina strepnja bila opravdana. Ovdje nešto nikako nije u redu.Otvorio je vrata.Iz tmine se širio smrad prolivene krvi, baruta i smrti.- Grom i pakao - šapne Hitchins.Arthur mu uzme fenjer i podigne ga visoko. Svjetlost je pala na tijelo na podu. Dio Ibbittsova lica bio je uništen, ali je ostalo više nego dovoljno da

113

bi se potvrdio njegov identitet. Krv na prednjem dijelu košulje jasno je govorila da je netko pucao dva puta.- Bez obzira tko je zločinac, želio je biti siguran da je temeljito obavio posao - tiho će Arthur.- Da, to sigurno. - Hitchins se osvrne po skučenom prostoru. - Izgleda da je došlo do borbe.Arthur pogleda prevrnutu stolicu. - Da. - Prišao je bliže tijelu. Na svjetlu je zasjala oštrica noža što je ležao kraj Ibbittsove ispružene ruke. - Pokušao sePlaćena pratilja243- Nema krvi na oštrici. - Hitchins cmokne jezikom.- Promašio je metu, siroti klipan. Nije čak ni okrznuo protivnika.Arthur čučne kako bi izbliza pogledao nož. Kao što je Hitchins primijetio, na njemu nije bilo krvi. Nekoliko dugih, crnih niti zapelo je na mjestu gdje je oštrica bila pričvršćena za držak.- Čini se da je zahvatio ubojičin ogrtač. Uspravio se, a utrobu mu je stegnula napetastrepnja. Pomislio je na Elenoru koja čeka u kočiji i odmah se okrenuo prema vratima.- Dođite, Hitchinse, moramo krenuti. Anonimno ćemo obavijestiti vlasti o ovoj smrti. Bez obzira što će se dogoditi, ne želim da se spominje ime gospođice Lodge. Je li to jasno?- Da, milorde. - Hitchins ga je slijedio u hodnik.- Možete biti mirni, gospodine. Previše poštujem gospođicu Lodge da bih joj želio prirediti bilo kakve nevolje. Već je dosta trpjela.Divljenje u Hitchinsovu glasu bilo je iskreno. Arthur je bio siguran da mu može vjerovati.Brzo je sišao stubama, proklinjući sebe sa svakim korakom. Bio je budala kad je dopustio da ga Elenora nagovori da je povede sa sobom. Jedno je riskirati da je vide s njim u ne baš otmjenom dijelu grada. Najgore što bi iz toga moglo proizići je malo ogovaranja koje nikomu ne bi posebno naudilo.Bilo bi sasvim nešto drugo kad bi je netko opazio kako sjedi u kočiji ispred kuće u kojoj se dogodilo umorstvo.Kad su on i Hitchins stigli u prizemlje, ugasio je244Amanda Quick- Nemojte trčati - rekao je Hitchinsu. - Ali za ime svijeta, nemojte ni zastajkivati.- Nisam kanio ljenčariti, gospodine.Izišli su i hitro se zaputili prema kočiji. Hitchins se popeo na kočijaševo sjedalo, kraj Jenksa. Arthur ga je čuo kako tihim glasom objašnjava situaciju.Jenks je pokrenuo vozilo prije nego je Arthur zatvorio vrata.- Sto se dogodilo? - upita Elenora.- Ibbitts je mrtav. - Spustio se na sjedalo nasuprot njoj. - Umoren.- Dragi Bože. - Trenutak je oklijevala. - Čovjek kojeg je Hitchins ranije vidio? Onaj koji je čekao Ibbittsa, a potom žurno otišao?- Najvjerojatnije.- Ali tko bi ubio Ibbittsa, i zašto?

114

- Zacijelo je zločinac dobio željene informacije, a zatim zaključio da je smrt jedini način na koji će biti siguran da će Ibbitts šutjeti.Držao je pištolj u ruci i promatrao ulicu, proučavajući svaki mračan ulaz, pokušavajući razaznati oblike u sjenkama. Je li ubojica još uvijek ovdje, možda vreba iz neke uličice? Je li vidio Elenoru?- Pa, ovo zasigurno dokazuje da je netko doista svjestan činjenice da istražujete umorstvo svojeg prastrica - tiho je rekla.- Da. - Čvršće je stegnuo pištolj. - Ovo je postalo igra skrivača. Da je Hitchins barem bolje vidio zločinca dok je ulazio i izlazio iz Ibbittsova svratišta.- Zar na mjestu zločina nije ostao nikakav trag?Plaćena pratilja245temeljito pretražio. Jedino što se moglo vidjeti je da se Ibbitts pokušao braniti nožem.- Ah, je li porezao zločinca, što mislite? - U glasu joj se osjećao entuzijazam. - Ako je uspio raniti napadača, možda ima nade.- Nažalost, bojim se da je samo zahvatio ubojičin plašt. Na nožu je zapelo nekoliko crnih niti, ali nema krvi.Na suprotnoj je strani zavladala neobična tišina.- Crnih niti? - čudnim glasom ponovi Elenora. -S plašta?- Da. Vjerojatno je došlo do borbe i Ibbittsov je nož poderao tkaninu. Ali ne vidim kako će nam taj podatak pomoći. Kad bi barem postojao još neki svjedok.Elenora glasno udahne. - Mislim da bi doista mogao postojati još jedan svjedok, gospodine.- Tko, molim vas, recite?- Ja - šapnula je, zvučeći prilično zapanjeno. -Vjerujem da sam plesala s ubojicom ubrzo nakon što je počinio umorstvo.246Amanda Quick23Sjedila je u naslonjaču najbližem vatri, pokušavajući se zagrijati, dok je Arthur hodao knjižnicom. Osjećala je nemirnu, skrivenu energiju koja je zračila iz njega.- Sigurni ste da mu je plašt bio poderan? - pitao- Da. Posve sigurna. - Ispružila je ruke prema vatri, ali se činilo da iz nekog razloga toplina ne dopire daleko od kamina. - Osjetila sam to pod prstima.Velika je kuća bila tiha i mračna, a samo je u knjižnici gorjela vatra. Arthur nije probudio nikoga od posluge. Margaret se još nije vratila.Arthur je veoma malo govorio nakon što mu je iznijela zapanjujući podatak. Put do kuće proveli su u gotovo posvemašnjoj tišini. Znala je da je za to vrijeme razmišljao o dobivenoj informaciji, zasigurno stvarajući teorije i donoseći moguće zaključke.Plaćena pratilja247No čim su ušli u predvorje, poveo ju je u knjižnicu i zapalio vatru.- Moramo razgovarati - rekao je, bacivši svoj crni domino preko stolice.- Da.

115

Arthur je brzim, nestrpljivim pokretom odvezao svoju kravatu i pustio je da mu nemarno visi oko vrata. Počeo je hodati prostorijom.- Jeste li komentirali njegov poderani odjevni predmet? - pitao je.- Ne. Ništa nisam rekla o tome. Iskreno rečeno, nisam željela voditi razgovor s njim. - Zadrhtala je. -U tom je trenutku moja velika želja bila da ples što prije završi.- Nije vam ništa govorio?- Niti jednu riječ. - Zubima je uhvatila usnu, razmišljajući o prizoru u plesnoj dvorani. - Vjerojatno mi nije želio pružiti tako važan pokazatelj svojega identiteta.Arthur je skinuo svoj kaputić i prsluk, te ih spustio na okrugli stolić.Duboko je udahnula i usredotočila se na plamen. Činilo se da čovjek uopće ne shvaća da se razodijeva pred njom.Smiri se, pomislila je. Arthur se samo raskomotio. Džentlmen ima posve pravo to činiti u privatnosti vlastitoga doma. Njegov se um očito bavio umorstvom, a ne strašću. Nije shvaćao kako to djeluje na nju.- To bi moglo značiti da ste ga negdje već sreli -nastavi Arthur. - Možda se bojao da ćete ga prepoz-248Amanda Quick- Da, to je sasvim moguće. Jedino što mogu reći je da sam posve sigurna da nikad ranije nisam plesala s njim.- Kako možete biti tako sigurni?Riskirala je i ponovno ga pogledala. Još uvijek se kretao prostorijom, nemiran poput lava u kavezu.- Teško je objasniti - rekla je. - Kad se kroz mnoštvo zaputio prema meni, pomislila sam da ste to vi.To je zaustavilo Arthura. - Što vas je, dovraga, navelo na tu pomisao?- Na sebi je imao domino i masku koji su bili gotovo identični vašima.- Prokletstvo. Namjeravao vas je zbuniti. Sličnost kostima ne može biti slučajnost.Nakratko je razmislila o tome i odmahnula glavom. - Ne slažem se. Sigurno se moglo raditi o slučajnosti. Na balu je bilo mnogo gospode u veoma sličnim plaštevima i maskama.- Jeste li večeras za još nekog muškarca pomislili da sam ja?Skrušeno se nasmiješila na to pronicavo pitanje. -Ne, zapravo nisam. Samo čovjeka u poderanom plastu, i to samo nakratko.- Kako ste mogli biti sigurni da to nisam ja? Učinilo joj se da je u njegovom glasu osjetilaneobičnu mješavinu znatiželje i sumnjičavosti, kao da postavlja posve drukčije pitanje. Zar bi me doista prepoznala u mračnoj i pretrpanoj prostoriji? Nitko me ne poznaje tako dobro...Ja te poznajem, pomislila je. Ali to baš i nije moglaPlaćena pratilja249Pitala se što bi mu mogla reći, a da zvuči logično. Sigurno nije mogla spomenuti da ubojičin miris nimalo nije bio poput njegovoga. Takva bi primjedba bila previše osobna, previše intimna. Otkrila bi koliko je zapravo svjesna njega.

116

- Nije bio iste visine - na koncu je rekla. - Plesala sam s vama, gospodine. Vaše je rame malo više od njegovoga. - Mogla bi nasloniti glavu na Arthurovo rame, čeznutljivo je pomislila. - I dosta šire. -Arthurova su ramena mišićava i veoma primamljiva.- Isto tako, njegovi su prsti dulji od vaših.Arthurovo se lice smračilo. - Opazili ste njegove prste?- Svakako, gospodine. Žena je općenito itekako svjesna džentlmenovih ruku kad je dodiruje. Zar to ne vrijedi i za muškarce?Promrmljao je nešto neodređeno što je zvučalo kao:- Ha.- O, primijetila sam još dvije stvari - nastavila je.- Nosio je prsten na lijevoj ruci i par visokih čizama.- Poput tisuću drugih muškaraca u gradu -progunđao je. Potom ju je opet pogledao, izvivši jednu crnu obrvu. - Opazili ste i njegove čizme?- Čim sam shvatila da to niste vi, poželjela sam znati tko je on. - Zagledala se u vatru. - Bez obzira o kome je riječ, sigurno nije stariji muškarac. Plesao je s otmjenom lakoćom. Nije bilo nikakve ukočenosti ili oklijevanja. Uvjeravam vas da ne pripada generaciji vašeg prastrica.- To je veoma korisna informacija - polako će Arthur. - Morat ću pomno razmisliti o tome. Jeste li250Amanda Quick- Teško je objasniti, ali tada mi se činilo da u njegovu držanju ima nečeg čudnog. Doimao se poput osobe obuzete nezdravim uzbuđenjem.- Stigao je onamo odmah nakon što je ubio čovjeka. - Arthur se zaustavio ispred prozora i zagledao se u mjesečinom osvijetljen vrt. - Užasno uzbuđenje njegova djela nesumnjivo ga je još uvijek ispunjavalo. Znači, potražio vas je i plesao s vama.- To se čini posve bizarnim, nije li tako? -Zadrhtala je. - Čovjek bi očekivao da će ubojica, nakon što počini gnusan zločin, željeti poći ravno kući i okupati se, a ne na bal i plesati.- Nije otišao na bal obitelji Fambridge kako bi plesao s bilo kojom ženom - Arthur reče jednoličnim glasom. - Stigao je onamo kako bi plesao valcer s vama.Stresla se. - Moram priznati da je doista izgledalo kao da traži baš mene. Ali ne mogu shvatiti zašto bi tako nešto učinio.- Ja mogu.Hitro je okrenula glavu, iznenađena njegovom tvrdnjom. - Razumijete njegov motiv?- Nema sumnje da je večeras od Ibbittsa saznao da ga tražim. U svojoj je aroganciji odlučio proslaviti ono što doživljava kao svoju pobjedu nada mnom.Napućila je usne. - Moguće da ste u pravu, gospodine, ali to ne objašnjava zašto je plesao sa mnom.Arthur se okrenuo prema njoj. Gotovo je prestala disati kad je vidjela divlji bijes koji je gorio u njegovim očima.- Zaj" ne razumijete? - rekao je. - Postoji veomaPlaćena pratilja251

117

ratuju jedan protiv drugoga. Često se događa da pobjednici nastoje proslaviti svoje pobjede tako što uzimaju žene svojih protivnika.- Uzimaju? Gospodine, govorite b silovanju. -Skočila je na noge. - Uvjeravam vas, radilo se samo o plesu.- A ja uvjeravam vas, gospođice Lodge, da je u umu zločinca ples bio simbol za nešto sasvim drugo.- To je smiješno - nepokolebljivo je počela. Tada se sjetila koliko joj je mrzak bio dodir neznančeve ruke na struku. Duboko je udahnula. - Bez obzira kako je on doživio situaciju, iz moje je perspektive to bio samo kratak valcer s neugodnim partnerom.- Znam. No vaše mišljenje ovdje nije bitno.- Ne bih se složila - vatreno je rekla.Ponašao se kao da je nije čuo. - Moram smisliti drugi plan.Vidjela je da već razrađuje novu strategiju. - Vrlo dobro. Sto ćemo učiniti, gospodine?- Vi nećete učiniti ništa, Elenora, osim poći u svoju sobu i spakirati se. Vaše zaposlenje u ovom kućanstvu večeras završava. Poslat ću vam vašu plaću.- Sto? - Bijesno je zurila u njega. - Otpuštate me?- Da. Namjeravam vas poslati na jedno od svojih imanja dok ova stvar ne završi.Obuzela ju je čista panika. Neće se vratiti na selo. Njezin je novi život ovdje, u Londonu. Bez obzira što će se dogoditi, neće dopustiti da je pošalje na neko udaljeno seosko imanje gdje bi morala dangubiti tko zna koliko dugo.No histeriziranje bi samo pogoršalo situaciju, rekla252Amanda QuickBorila se kako bi svoj glas zadržala jednoličnim i pod kontrolom. - Kanite me poslati odavde samo zato što je zločinac plesao sa mnom?- Rekao sam vam, za njega je to bilo više od plesa. Porumenjela je. - Za ime svijeta, gospodine, to nijekao da me silom uzeo.- On je zapravo - Arthur je rekao zapanjujuće grubim glasom - demonstrirao da vas doživljava kao pijuna u ovoj igri što je sa mnom igra. Neću mu dopustiti da vas na bilo koji način iskorištava.Mora pokušati razumjeti njegovo strogo držanje, rekla je sebi. Na kraju krajeva, pokušava je zaštititi.- Cijenim to što pokušavate učiniti - rekla je, nastojeći zadržati svoje strpljenje - ali prekasno je. Upletena sam u tu situaciju, sviđalo se to vama ili ne. Milorde, bojim se da ne razmišljate sa svojom uobičajenom jasnoćom.Uporno ju je promatrao. - Doista?Barem je privukla njegovu pozornost, pomislila je. - Gospodine, očito ste veoma zabrinuti za moju sigurnost. To je veoma galantno od vas. Ali što vas navodi na pomisao da će zločinac zaboraviti na mene ako me pošaljete na selo?- Čim shvati da sam promijenio strategiju, izgubit će zanimanje za vas.- Mislim da se ne možete osloniti na to. Jeste li razmislili o mogućnosti da ubojica može zaključiti da ja znam još važnije informacije o vama i vašim planovima od Ibbittsa?

118

Uslijedila je kratka, napeta tišina. Vidjela je mračnu spoznaju na Arthurovu licu i znala da ne može pobi-Plaćena pratilja253- Osigurat ću vam naoružanog čuvara - rekao je.- Mogli biste to učiniti, ali to ne mora zaustaviti zločinca. On se slobodno kreće u društvu. Sto bih ja trebala činiti? Izbjegavati svu gospodu? I koliko dugo? Tjednima? Mjesecima? Ne možete me unedogled držati pod paskom čuvara. Ne, bolje mi je ovdje s vama, gdje vam pomažem pronaći ubojicu.- Prokletstvo, Elenora -- A što je s Margaret? Ako ja više ne budem pri ruci, ubojica bi lako mogao pokušati iskoristiti nju. Na kraju krajeva, ona nije samo članica ovoga kućanstva, već i vaše obitelji. Ako mene maknete iz igre, ona bi mogla postati sljedeća meta zločinca.- Prokletstvo - ponovio je, ovoga puta veoma tiho. - Imate pravo. Nisam jasno razmišljao.- Samo zato što ste večeras bili pod velikim stresom - uvjeravala ga je. - Ne smijete biti prestrogi prema sebi. Naći se na mjestu umorstva imalo bi gadan učinak na svačiji proces rezoniranja.Usta su mu se izvila u neobičan smiješak. - Da, naravno. Trebao sam znati da je to razlog za večerašnje loše funkcioniranje moje logike.- Nemojte se zabrinjavati - rekla je, nastojeći zvučati ohrabrujuće. - Uvjerena sam da ćete uskoro ponovno vladati svojim uobičajenim moćima rezoniranja.- Mogu se samo nadati da će biti tako. Zaključila je da nema povjerenja u taj ton.- Gospodine, dopustite da vas podsjetim da sam bila veoma korisna u ovoj istrazi - nastavila je, želeći se vratiti na važno pitanje. - Ako mi i dalje dopustite254Amanda Quicksiti daleko brže nego da radite sami.- Uopće nisam siguran u to - progunđao je.- Štoviše, ako me zadržite uza se u mojoj ulozi vaše zaručnice, ne samo da ćete me moći štititi, nego će i ubojica pretpostaviti da ne znamo ništa više od onoga što smo znali prije Ibbittsova umorstva.Čeljust mu se stegnula. - To je, nažalost, istina.- Ne, nije istina. - Sad je na nju došao red da šeće prostorijom. - Pomno sam pazila dok je nitkov plesao sa mnom. Svi su izgledi da bih ga mogla prepoznati kad bih ponovno došla u bliski kontakt s njim. U najmanju ruku, mogu isključiti mnogu gospodu samo na temelju njihove starosti, visine i tjelesne građe, te načina na koji se kreću, da i ne spominjem oblik njihovih šaka.Suzio je oči, a ona je znala da je postigla ono što je željela.- Zar ne shvaćate, gospodine? - Ohrabrujuće mu se nasmiješila. - Nastavimo li se pridržavati vašeg prvobitnog plana, bit ćemo u prednosti jer ubojica neće znati da smo povezali mojeg plesnog partnera i Ibbittsova ubojicu. Neće biti svjestan činjenice da nam je poznato nekoliko važnih pojedinosti njegova fizičkog izgleda.

119

- Imate pravo - priznao je. Stegnuo je šaku u malenoj gesti gnjeva i frustriranosti. - Ako vas odmah pošaljem odavde, mogao bi posumnjati da znamo da je plesao s vama. Ako pomisli da znamo toliko, mogao bi se pitati znamo li više od onoga što zapravo znamo.- A to bi ga, pak, navelo da bude oprezniji. Zasigurno je nama u interesu da bude siguran u sebe,Plaćena pratilja255Promatrao ju je dugi, zamišljeni trenutak. - Vrlo dobro. Uvjerili ste me da na selu ne biste bili nimalo sigurniji nego pod ovim krovom.Zaustavila se ispred spiralnog stubišta i s olakšanjem se nasmiješila. - Upravo tako.- Međutim, od ovog trenutka nadalje ni vi ni Margaret nećete same izlaziti iz kuće. Kad god jedna od vas dvije iziđe, pratit ću je ja ili jedan od slugu.- Sto je s Bennettom Flemingom? On je zasigurno prihvatljiva pratnja? Znamo da on nije ubojica. Osim svega ostaloga, jednostavno je previše nizak.Arthur je oklijevao, a potom kimne. - Mislim da sa sigurnošću možemo reći da Bennett nije nikakav pomahnitali alkemičar koji želi izvesti neki šašavi eksperiment. Povjerio bih mu svoj život. Vrlo dobro, on može biti odgovarajuća pratnja. Razgovarat ću s njim što je moguće prije. Mora shvatiti da postoji opasnost kako bi pomno pazio na vas i Margaret kad god ste u njegovu društvu.- Da. Također moramo reći Margaret za ovu tajnu istragu.U knjižnici je zavladala teška tišina. Elenora je postala akutno svjesna pucketanja vatre. Diskusija je završila. Došli su do kompromisa koji će njoj omogućiti da ostane u ovoj kući, a Arthuru pomoći da nađe ubojicu.Sad bi bilo pametno otići na kat i u krevet.Pogledala je prema vratima, ali nije smogla snage da pođe do njih.Sto se njega tiče, Arthur također nije pokazivao ni najmanje volje da ode. Nastavio ju je promatrati256Amanda Quick- Hitchins ima pravo glede vas - rekao je nakon tišine koja je već postala neizdrživa. - Vi ste veoma energična, veoma odlučna žena, gospođice Lodge. Imate duha. Ne vjerujem da sam u cijelom svom životu sudjelovao u tako mnogo svađa kao s vama u proteklih nekoliko dana.Obuzela ju je potištenost. On je smatra svadljivom ženom. Svi znaju da komplicirane žene nisu privlačne muškarcima.Pročistila je grlo. - Vjerujem da smo imali nekoliko vatrenih diskusija, gospodine, ali ne mislim da je pošteno reći da smo se svađali.- Vatrenih diskusija. Vi to tako zovete? Pa, zacijelo nam je suđeno imati još niz vatrenih diskusija, sve dok živite pod ovim krovom. Obeshrabrujuća pomisao, nije li?- Šalite se sa mnom, milorde. Ne bih rekla da će ta mogućnost kod bilo koga od nas izazvati drhtanje od straha.Neznatno mu se podigao krajičak usta. - Postoji li uopće nešto zbog čega biste vi drhtali od straha, gospođice Lodge?

120

Napravila je gestu za koju se nadala da izražava vedru bezbrižnost. Istina je bila da je pomalo drhtala baš u tom trenutku, ali ne od straha. Svim se srcem nadala da on to neće opaziti.- Ima mnogo toga - uvjeravala ga je.- Doista. - Odmjerenim se koracima zaputio prema njoj, a glas mu je postao senzualan. - Što je s mogućnošću da bismo se mogli, ukoliko nastavimo tako blisko surađivati, baviti još nečim, povrh nizaPlaćena pratilja257drhtite i tresete se, gospođice Lodge?Susrela je njegov pogled, vidjela vatru u njegovim očima i umalo se rastopila na sagu.- Oboje smo izrazito energične osobe - rekla je, osjećajući se nekako zadihano. - Sigurna sam da smo oboje posve sposobni zadržati naš odnos na strogo profesionalnoj razini.Zaustavio se pred njom, a njegove su čizme bile samo nekoliko centimetara udaljene od vrhova njezinih cipela. Ako korakne unatrag, bit će stisnuta uz ogradu spiralnog stubišta od kovanog željeza.- Možda smo oboje sposobni zadržati profesionalni odnos - veoma je tiho rekao. - Ali što ako odlučimo da to ne činimo? Što će se tada dogoditi, gospođice Lodge? Hoćete li drhtati?Usta su joj se osušila. Uzbuđenje je prostrujalo njezinim tijelom. Osjetila je kako se u donjem dijelu njezina tijela skuplja toplina od koje joj koljena počinju klecati. Nije mogla otrgnuti pogleda s vatre u njegovim očima.- Čini mi se da ne drhtim ni pred tom mogućnošću, gospodine - šapnula je.- Ne? - Podigao je ruke i pružio ih oko nje kako bi uhvatio željeznu ogradu s obje strane njezine glave. - Zavidim vam, gospođice Lodge. Jer svaki put kad razmišljam o mogućnosti intimne veze s vama, ja drhtim.Nije ju dodirivao, ali ju je učinkovito zarobio. Stajao joj je tako blizu da je mogla udisati njegov jedinstveni, intrigantni miris. Počelo joj se vrtjeti u glavi. Morala je vrškom jezika ovlažiti usne prije nego256Amanda Quick- Hitchins ima pravo glede vas - rekao je nakon tišine koja je već postala neizdrživa. - Vi ste veoma energična, veoma odlučna žena, gospođice Lodge. Imate duha. Ne vjerujem da sam u cijelom svom životu sudjelovao u tako mnogo svađa kao s vama u proteklih nekoliko dana.Obuzela ju je potištenost. On je smatra svadljivom ženom. Svi znaju da komplicirane žene nisu privlačne muškarcima.Pročistila je grlo. - Vjerujem da smo imali nekoliko vatrenih diskusija, gospodine, ali ne mislim da je pošteno reći da smo se svađali.- Vatrenih diskusija. Vi to tako zovete? Pa, zacijelo nam je suđeno imati još niz vatrenih diskusija, sve dok živite pod ovim krovom. Obeshrabrujuća pomisao, nije li?- Šalite se sa mnom, milorde. Ne bih rekla da će ta mogućnost kod bilo koga od nas izazvati drhtanje od straha.Neznatno mu se podigao krajičak usta. - Postoji li uopće nešto zbog čega biste vi drhtali od straha, gospođice Lodge?

121

Napravila je gestu za koju se nadala da izražava vedru bezbrižnost. Istina je bila da je pomalo drhtala baš u tom trenutku, ali ne od straha. Svim se srcem nadala da on to neće opaziti.- Ima mnogo toga - uvjeravala ga je.- Doista. - Odmjerenim se koracima zaputio prema njoj, a glas mu je postao senzualan. - Što je s mogućnošću da bismo se mogli, ukoliko nastavimo tako blisko surađivati, baviti još nečim, povrh nizaPlaćena pratilja257drhtite i tresete se, gospođice Lodge?Susrela je njegov pogled, vidjela vatru u njegovim očima i umalo se rastopila na sagu.- Oboje smo izrazito energične osobe - rekla je, osjećajući se nekako zadihano. - Sigurna sam da smo oboje posve sposobni zadržati naš odnos na strogo profesionalnoj razini.Zaustavio se pred njom, a njegove su čizme bile samo nekoliko centimetara udaljene od vrhova njezinih cipela. Ako korakne unatrag, bit će stisnuta uz ogradu spiralnog stubišta od kovanog željeza.- Možda smo oboje sposobni zadržati profesionalni odnos - veoma je tiho rekao. - Ali što ako odlučimo da to ne činimo? Sto će se tada dogoditi, gospođice Lodge? Hoćete li drhtati?Usta su joj se osušila. Uzbuđenje je prostrujalo njezinim tijelom. Osjetila je kako se u donjem dijelu njezina tijela skuplja toplina od koje joj koljena počinju klecati. Nije mogla otrgnuti pogleda s vatre u njegovim očima.- Čini mi se da ne drhtim ni pred tom mogućnošću, gospodine - šapnula je.- Ne? - Podigao je ruke i pružio ih oko nje kako bi uhvatio željeznu ogradu s obje strane njezine glave. - Zavidim vam, gospođice Lodge. Jer svaki put kad razmišljam o mogućnosti intimne veze s vama, ja drhtim.Nije ju dodirivao, ali ju je učinkovito zarobio. Stajao joj je tako blizu da je mogla udisati njegov jedinstveni, intrigantni miris. Počelo joj se vrtjeti u glavi. Morala je vrškom jezika ovlažiti usne prije nego258Amanda Quick- Besmislice - izustila je. To je zvučalo prilično slabašno, zaključila je. Nije mogla odoljeti, pa je vrhovima prstiju dotaknula njegovu čeljust. - Nema nikakvog podrhtavanja.- Ta tvrdnja samo pokazuje kako malo znate o meni.Nije maknuo ruke sa sipki ograde, ali se nagnuo naprijed tako da su njegova usta lebdjela tik iznad njezinih.Namjerava je poljubiti, pomislila je, ali joj daje vremena da se pobuni ili pobjegne prema vratima.Tijelom joj je prostrujao divlji, vratoloman nalet osjeta. Posljednje što je večeras željela učiniti bilo je pobjeći od njega. Upravo suprotno. Sve u njoj čeznulo je za tim da mu se baci u zagrljaj i dopusti si doživljaj zagonetne strasti za koju je znala da će je naći u njegovu naručju.Položila je dlanove na bijelu košulju na njegovim prsima. Kad ga je dotaknula, čula je duboko, gladno stenjanje u njegovim prsima. Zbog spoznaje da ima tako snažan učinak na njega osjećala se poput čarob-nice.Osjetila je, premda to nije vidjela, kako se njegove šake stežu oko željeznih sipki, a zatim je spustio usta na njezina.

122

Osjeti su šibali njezinim tijelom; veličanstveni, omamljujući, pjenušavi vrtlog strasti. Znala je da će do kraja života žaliti ako ne istraži te uzbudljive emocije s njim.Njezine su ruke kliznule prema gore i obavile mu vrat. Odmah je reagirao, stisnuvši se uz nju tako daPlaćena pratilja259Stezao je ogradu kao da je to jedino što ih oboje drži na zemlji.- Elenora. - Duboko je udahnuo. - Moj mi mozak govori da ovo nije dobra zamisao. No čini se da večeras više nisam sposoban slušati razum.- Na svijetu ima i drugih stvari, a ne samo razum i logika, gospodine. - Nasmiješila mu se. - Stvari koje su jednako važne.- Do večeras, nisam vjerovao u to. Ponovno ju je poljubio, ovoga puta strastvenije. Željno je reagirala, rastvorivši usne za njega i zavu-kavši mu prste u tamnu kosu.Maknuo je desnu ruku s ograde kraj njezinog lijevog uha i počeo odvezivati gornji dio njezine haljine. Spustio se sa zapanjujućom lakoćom. Kad je osjetila kako joj je dlanom pokrio lijevu dojku, preplavili su je iznenađenje i užitak. Duboko u njoj počela je rasti neobična, prekrasna napetost. Čula je vlastiti tihi, promukli uzvik.Podigao je glavu i pogledao njezinu dojku na svojem dlanu.- Ljupka si. - Palcem je kružio oko njezine bradavice.Željela ga je dodirivati na jednako intiman način. Spustila je ruke i počela mu raskopčavati košulju. Nešto je progunđao. Nije mogla razabrati riječi, ali uzbudljivo obećanje u njima bilo je kristalno jasno.Do trenutka kad je uspjela razmaknuti krajeve njegove košulje, srce joj je divlje tuklo, stvarajući val za valom laganih drhtaja. Prešla je prstima niz njegova gola prsa, opčinjena njegovom čvrstom260Amanda QuickNesposobna odoljeti porivu, poljubila mu/je vrat, a zatim rame. Zadrhtao je.Njegova ju je reakcija ohrabrila da dlan spusti još niže, klizeći po mišićavoj glatkoći njegova trbuha dok je nije zaustavio pojas njegovih hlača.Ispustio je zvuk koji je bio napola stenjanje, a napola prigušeni smijeh i zarobio njezinu znatiželjnu ruku.- Igramo se vatrom - promrmljao je uz njezino rame. - To nije sport kojim se često bavim. No večeras čvrsto vjerujem da se isplati riskirati za neki plamen.Nije bila sigurna što je time mislio. Ali prije nego ga je uspjela pitati nešto o toj temi, povukao je ruku s druge šipke ograde i podigao je, privinuvši je na svoja prsa. Skuti njezine djelomično raskopčane haljine padali su preko njegovih ruku i okrznuli naslon stolice.Hitro ju je nosio preko prostorije i spustio je na sag ispred kamina. Prije nego se uspjela orijentirati u ovom novom položaju, ispružio se uz nju.Zagrlivši je lijevom rukom, desnom je uhvatio skute haljine i povukao mekanu tkaninu sve do iznad njezinih bedara. Zaustavila je dah kad je shvatila da je razotkrivena pred njim, obasjana svjetlošću vatre.Svjetska bi žena ovo zasigurno smatrala posve normalnim, podsjetila se. I doista je uzbudljivo na goloj koži osjećati vrelinu plamena.

123

Čvrsto je zatvorila oči, obuzeta snažnim, drhtavim osjetima što su putovali njezinim tijelom. Maknuo je ruku s njezina bedra. Shvatila je da pokušava raskop-Plaćena pratilja261Trenutak kasnije osjetila je čvrsti oblik njegove erekcije uza svoj nagi bok. Znatiželjna, otvorila je oči tek toliko da na brzinu proviri. Vidjela je spolno uzbuđene životinje na farmi, ali nikad nije vidjela muškarca u takvom stanju.Pogled na njegovu erekciju ostavio ju je gotovo bez daha.- Nebesa - dahnula je prije nego se uspjela zaustaviti. Bio je velik, mnogo veći no što je očekivala. I tako naglašeno muževan.- Sto je bilo? - pitao je, sagnuvši glavu kako bi joj poljubio vrat. - Je li ti dobro?- Da, da, naravno.Veoma je brzo ponovno zatvorila oči. Željela ga je pitati je li takva veličina normalna, ali se bojala da bi pitanje moglo utjecati na njegovo trenutno raspoloženje. Sigurno nije željela da pomisli da je ona druga Juliana, užasnuta mišlju o vođenju ljubavi s njim. Morat će biti suptilna po tom pitanju, mislila je.Prije nego je uspjela pronaći prave riječi za tako delikatno pitanje, doživjela je još jedan šok kad je iz džepa izvadio laneni rupčić i stavio ga sa strane. Zar je očekivao da će kihnuti usred ovog postupka, pitala se.No prije nego je dospjela pitati za rupčić ili veličinu, njegovi su se prsti zavukli u dlačice koje su skrivale njezine najintimnije dijelove.Tada ju je počeo dodirivati na krajnje intiman način, izazivajući predivne osjete. Izvijala se uz njega, tražeći nešto više, nešto što nije mogla opisati.- Spremna si za mene, nisi li? - šapnuo je uz262Amanda Quick- Da, da. - Nije imala pojma što želi reći tim riječima, ali večeras mu nije mogla dati nikakav drugi odgovor, osim da.Popeo se na nju, razdvojivši joj bedra pritiskom svojih. Bila je svjesna njegove erekcije koja se probijala kroz vlažan, pulsirajući ulaz njezina tijela i pitala se je li prekasno za pitanje o veličini.Bilo je prekasno. Doista prekasno. Već je ulazio u njezino tijelo, ravnomjerno gurajući, ispunjavajući je dok nije pomislila da će puknuti.Oštar, neočekivani bol zatekao ju je nespremnom. Iznenađena, tiho je kriknula i zabila mu nokte u leđa.- Grom i pakao.Naglo je otvorila oči. Zurila je u njegov zapanjen pogled.- Elenora. - Njegovo je lice bilo napeto od emocije koja je mogla biti bijes. - Zašto mi nisi rekla?- Sto? - Malo se meškoljila, svjesna činjenice da se njezino tijelo već počelo prilagođavati njegovomu. Veoma je tijesno, zaključila je, ali se ipak uklapa. Jedva. To je najvažnije.- Zašto mi nisi rekla da si djevica? - procijedio je kroza zube.- Jer to nije bilo važno.- Ja to smatram važnim.- Ja ne.

124

- Prokletstvo, mislio sam da si ti dama koja ima nešto iskustva u ovim stvarima.Nasmiješila mu se. - Imam dobre vijesti, gospodine. Od ovoga trenutka ja sam doista dama s neštoPlaćena pratilja263- Nemoj me izazivati - upozorio ju je. - Veoma se ljutim na tebe.- Znači li to da nećeš završiti ovo što smo započeli?Lice mu se doimalo mahnitim na svjetlosti vatre. -Čini se da u ovom trenutku ne mogu jasno razmišljati.Zavukla mu je prste u kosu. - Onda mi moraš dopustiti da ja odlučim za nas oboje. Više bih voljela da to završimo, ako osjećaš da si sposoban za to.- Sposoban? Nesposoban sam učiniti bilo što drugo.Oslonio se laktovima na sag, dlanovima joj obujmio glavu i strastveno je poljubio. Osjetila je kako se počeo micati u njoj, polako i oprezno. Osjećala je da se nalazi na rubu svoje inače besprijekorne samo-kontrole, uživajući u spoznaji da je ona ta koja ga je gurnula do tog opasnog ruba.Njihao se uz nju, ulazeći sve dublje, krećući se sve brže. Mišići njegovih leđa bili su krute trake pod njezinim dlanovima. U njoj je rasla slatka napetost. Privlačila ga je bliže k sebi, žudeći za istraživanjem tog novog, nepoznatog teritorija.- Elenora. Elenora, ne mogu se obuzdati. Oprosti mi.Bez upozorenja, izvukao se iz njezina tijela, sjeo na pete i zgrabio rupčić što ga je prije nekoliko minuta stavio nadohvat ruke. Kvadratni komad tkanine omotao je oko vrha svojega koplja. Usta su mu se otvorila kad je glasno zastenjao, a oči su mu se stisnule dok se praznio.264Amanda Quickpokrivajući njezine dojke, jednu nogu prebacivši preko njezinih bedara, posesivno je obujmivši rukom.Neko je vrijeme tiho ležala, upijajući dojmove trenutka; težinu Arthurova tijela, toplinu vatre i treperavu osjetljivost između svojih bedara.Arthur se na koncu pomaknuo, podigavši se na laktove kako bi je mogao promatrati odozgo.- Nije baš ono što si očekivala, je li? - pitao je.- Bilo je... zanimljivo - rekla je.Lecnuo se. - Prava osuda skrivena u slabašnoj pohvali.Pomislila je da je povrijedila njegove osjećaje. -Dijelovi doživljaja bili su veoma... stimulativni - uvjeravala ga je.Sagnuo se prema njoj, oslonivši čelo na njezino, i poljubio joj vrh nosa. - Moram se ispričati, slatka moja.Obuzela ju je panika. Izvukla se ispod njegova tijela i brzo sjela, podigavši gornji dio haljine preko dojki.Zurila je u njega. - Ne smiješ kriviti sebe, Arthure. Okrenuo se na leđa, savio ruke iza glave i proučavao je zagonetna izraza lica. - Ne?- Naravno da ne. Ja sam te ohrabrila, ako se sjećaš. Moja mi je baka jednom pričala o određenim stimulativnim osjetima što ih se može doživjeti samo u naručju muškarca. Već me neko vrijeme muči znatiželja po tom pitanju, i uvjeravam te da sam silno

125

Plaćena pratilja265- Iskoristila si me kako bi zadovoljila svoju znatiželju? - Uzdigao je obrve. - A ja sam imao pogrešan dojam da te jednostavno privlačim.- Privlačiš me. - Užasavala ju je mogućnost da bi on mogao pomisliti da nije tako. - Veoma me privlačiš. Zapravo, nikad me niti jedan muškarac nije tako privlačio.- Ljubazno od tebe da to kažeš, ali ne mogu potisnuti pomisao da me samo želiš umiriti po pitanju onoga što se maločas dogodilo.- Nema nikakvog razloga da se zbog toga osjećaš loše, uvjeravam te. Sve je to bila moja ideja.- Jasno ti je, zar ne, da bi se situacija pomalo drukčije razvijala da si se u nekom trenutku potrudila spomenuti svoj nedostatak iskustva?Ne kani odustati od toga. Još uvijek se ljuti. Porumenjela je, svjesna da je počinje mučiti emocija koja bi lako mogla biti krivnja.Uzdahnula je. - Da, itekako sam svjesna da bi te tvoj prekomjerno strog osjećaj odgovornosti zasigurno spriječio da vodiš ljubav sa mnom da si znao koliko sam neiskusna.U očima mu se nakratko pojavio smiješak. - Nisam to rekao.- Nema potrebe da to glasno izgovoriš - promrm-ljala je. - Posve sam svjesna činjenice da nisam imala pravo dovesti te u takav položaj. - Počela se ljutiti. -Ali moram ti reći da je krajnje iritantno u jednom trenutku doživjeti tako uzbudljive osjećaje, a u sljedećem biti obvezan osjećati tako mnogo krivnje i odgovornosti.266Amanda Quickstim smiješkom. - U tome se posve slažemo, gospođice Lodge.Ljutito ga je gledala. - Gospodine, još bih te jednom podsjetila da ja nisam u istoj kategoriji kao i mlade dame koje ove sezone traže muža. Ja nisam još jedna slatka, nedužna, pretjerano zaštićena Juliana.Polako je sjeo. - Bez obzira što jesi, Elenora, sigurno nisi Juliana.- Da, pa, samo sam željela biti sigurna da posve jasno razumiješ kako za ono što se večeras ovdje dogodilo nikako nisi ti kriv. Ne snosiš baš nikakvu odgovornost za bilo što od toga.Razmišljao je o tome, činilo joj se, cijelu vječnost. Potom je jednom kimnuo i vještim se pokretom podigao na noge.- Znaš li, draga moja, vjerujem da se po tom pitanju doista slažem s tobom. - Stao je ispred kamina i zavukao košulju u hlače. - Vrlo dobro, uvjerila si me. Rado ću cijeli teret krivnje svaliti na tvoju dražesnu glavu. Možda ću čak poći tako daleko i reći da se osjećam iskorištenim.- Ne. - Šokirana, hitro je ustala. - Ne, doista, nikad te nisam kanila iskoristiti, Arthure.- Unatoč tomu, sve se svodi na to, nije li tako? -Kad je zakopčao hlače, okrenuo se prema njoj. -Iskoristila si moju veliku slabost prema tebi kako bi istražila novi stimulativni doživljaj, nisi li?Učinilo joj se da postaje veoma toplo. - Sasvim je sigurno da ti nisi slab.- Čini se da jesam, kad je riječ o tebi.- Besmislice.Plaćena pratilja267

126

da ne mogu odoljeti porivu da te poljubim. Priznaj.Učinilo joj se da u njegovim očima vidi sumnjiv bljesak. Zar joj se ruga? Ne, to nema smisla. Ovaj je razgovor previše ozbiljan.- To je posve netočno - ukočeno je rekla. - Nisam imala pojma da mi ne možeš odoljeti. Štoviše, uopće ne vjerujem u to.- Uvjeravam te, to je čista istina. - Namjestio je hlače. - Bojim se da sam bespomoćna žrtva tvojih čari.Zadirkuje ju, pomislila je. Zar ne?Proučavala je njegovo lice, ali nije mogla biti sigurna. Iz trenutka u trenutak osjećala je sve veću zbunjenost.- Bespomoćan je posljednja riječ koju bih ikad upotrijebila za opisivanje tebe - rekla je.- Sad pokušavaš izbjeći krivnju implicirajući da sam trebao biti odlučniji i energičniji. - Odmahnuo je glavom dok je hodao prema njoj. - Razočarala si me, gospođice Lodge. Smatrao sam da ti tvoja čast nikad ne bi dopustila korištenje tog trika.Prokletstvo, pomislila je. Nije mogla shvatiti što on to radi.- To nije trik - rekla je. - Štoviše, moram ti reći -Prekinuo ju je prigušeni zvuk otvaranja ulaznihvrata. Iz predvorja su se začuli glasovi. Preplavio ju je novi val panike. Stigli su Margaret i Bennett.Mahnito je pogledala naokolo, tražeći mogućnost za bijeg. Možda bi mogla kliznuti kroz prozor u vrt. Ali kako bi se kasnije vratila u kuću?- Što je bilo, Elenora? - veoma je tiho pitao Arthur,268Amanda Quickmogućnost da bi netko u nezgodnom trenutku mogao prekinuti tvoju zavodničku noć?- Da se nisi usudio rugati mi se. - Govorila je promuklim šaptom. - Mogli bi ući u svakom trenutku. Sto ćemo učiniti?Galantno joj se naklonio. - Ne boj se. Premda uopće nisam siguran da to zaslužuješ, spasit ću te od sramote što bi je doživjela da te zateknu u tako kompromitirajućoj situaciji.- Kako? - kratko je pitala.- Pojedinosti prepusti meni.Uzeo je svoj domino i odnio ga do drugoga kraja prostorije, blizu prozora s kojeg se pružao pogled na vrt. Upotrijebljeni je rupčić gurnuo u nabore plašta.Potom je podigao njezin kostim i prebacio joj ga oko ramena.Čvrsto je uhvativši za ruku, poveo ju je prema spiralnom stubištu. Namrštila se na balkon što se pružao oko knjižnice. - Očekuješ da ću se ondje gore sakriti?- Jedna od polica za knjige zapravo su skrivena vrata koja vode u ormar za rublje. - Požurivao ju je uz uske stube. - Nitko ga godinama nije rabio. Gotovo sam zaboravio na to, ali sam se sada sjetio da je Ibbitts zasigurno bio ondje skriven dok je prisluškivao naše razgovore.- Tajni prolaz? Doista?- Doista.- Kako uzbudljivo - dahnula je, žureći stubama ispred njega. - Baš kao u nekom strašnom romanu.

127

- Vidim da ti se ideja skrivenih vrata čini još stimu-Plaćena pratilja269- O, ne, uistinu. Samo što, pa, nikad nisam imala prilike koristiti se tajnim vratima.- Ne pokušavaj se ispričavati. Za jednu si večer sasvim dovoljno povrijedila moje delikatne osjećaje.- Ako očekuješ da ću tu primjedbu shvatiti kao šalu - rekla je - moram ti reći da je tvoj smisao za šalu prilično manjkav.- Zašto misliš da se šalim?Na balkonu je skrenuo lijevo, uhvatio rub police za knjige i povukao. Elenora je fascinirano promatrala kako je cijeli dio polica kliznuo u stranu i pojavio se mračan ormar za rublje.- Unutra. - Lagano ju je gurnuo u ormar. - S druge strane su vrata koja se nalaze veoma blizu tvoje spavaće sobe. Predlažem da se požuriš prije nego se Margaret pozdravi s Bennettom i dođe na kat.Hitro je zakoračila u sjenke i okrenula se prema njemu. - Što ćeš ti?Sumnjiv je sjaj nestao iz Arthurova pogleda. Postao je zamišljen. - Vjerujem da je ovo izvrsna prilika da malo popričam s Bennettom. Zamolit ću ga da pripazi na tebe i Margaret.- O, da, naravno.- Laku noć, slatka moja zavodnice. Obećavam da ću sljedeći put dati sve od sebe kako bih ti priuštio stimulativniji doživljaj.Zatvorio je tajna vrata njoj pred nosom prije nego se uspjela oporaviti od ideje o »sljedećem puru«.270Amanda Quickmm'24Arthur je silazio spiralnim stubištem i tiho pjevušio. Kombinacija krivnje, panike i ushićenja nakon vođenja ljubavi u Elenorinim veličanstvenim zlatnim očima bila je neprocjenjiva.Krajnje je vrijeme da preuzme krivnju za poigravanje njegovim emocijama, vedro je pomislio.Situacija u kojoj su se našli postala je daleko složenija nakon večerašnjih događaja, ali unatoč svemu što se zbivalo, već se odavno nije tako dobro osjećao.U međuvremenu, sad više ne rješava samo jedno umorstvo nego dva.U dnu stubišta sjetio se proći prstima kroz kosu, maknuvši je sa čela kako bi se doimala malo urednijom. Na brzinu se pogledao u osmerokutnom zrcalu kraj vrata i uvjerio se da izgleda poput muškarca koji se opuštao u privatnosti svoje knjižnice nakon uzbudljive večeri u gradu.Pogledom je preletio prostoriju. Koliko je onPlaćena pratilja271upravo završio epizodu divlje, nepromišljene strasti sa svojom lažnom zaručnicom.Otvorio je vrata i zaputio se hodnikom, ne žureći i stvarajući dovoljno buke da bi Margaret i Bennet bili na vrijeme obaviješteni o njegovu približavanju.

128

Mrmljanje tihih glasova prestalo je kad je stigao u predvorje. Margaret i Bennett stajali su veoma blizu jedno drugome. Jasno se osjećao ugođaj intimnosti oko njih.Oboje su ga pogledali. Margaretino je lice bilo rumeno. Bennett se doimao smućenim.- Dobra večer, Arthure - vedro će Margaret. -Nisam znala da si još budan.Arthur se lagano nakloni. - Siguran sam da si iscrpljena i jedva čekaš da pođeš spavati.- Pa, ne baš - započne Margaret.Arthur ju je ignorirao i okrenuo se Bennettu. -Pijem konjak u knjižnici. Hoćeš li mi se pridružiti?Bennett je čvršće stegnuo ručku svojeg štapa. - Da, naravno.Margaret se namrštila, a činilo se da osjeća izrazitu nelagodu. - Arthure, zašto želiš biti nasamo s Bennettom? Nećeš me dovoditi u neugodnu situaciju time da ga pitaš neka se izjasni kakve su mu namjere, je li? Ako ti je to namjera, podsjećam te da sam ja udovica, a ne zelena djevojka. Moj osobni život pripada meni.Arthur uzdahne. - Još jedna žena koja misli da bi joj trebalo dopustiti da sama donosi sve svoje odluke. Kamo, dovraga, ide ovaj svijet, Fleming? Ako se ovako nastavi, dame uskoro uopće neće trebati nas272Amanda Quick- Ozbiljno govorim, Arthure - naglašeno ćeMargaret.- U redu je, draga moja. - Bennett joj poljubi ruku. - St. Merrvn i ja smo stari prijatelji, sjećaš se? Nemam ništa protiv toga da s njim popijem konjak u knjižnici.Margaret se nije doimala zadovoljnom, ali se njezin pogled ublažio. - Vrlo dobro. Ali obećaj mi da mu nećeš dopustiti da te natjera na davanje nekih izjava ili obećanja što ih ne želiš dati.Bennett je umirujuće potapšao njezinu ruku. - Ne zabrinjavaj se zbog mene, draga moja. Posve sam sposoban nositi se s tim problemom.- Da, naravno. - Margaret je Arthuru dobacila još jedan pogled upozorenja, podigla skute svoje haljine i hitro se zaputila stubama.Arthur kretnjom pozove Bennetta hodnikom prema knjižnici. - Mislim da će ti se moj novi konjak činiti izvrsnim.Bennett se tiho nasmijao. - Nimalo ne sumnjam u to. Ti kupuješ samo najbolje.Arthur ga je slijedio u knjižnicu, zatvorio vrata i prišao stolu na kojem su se nalazile boca i čaše. -Molim te, sjedni. Večeras sam te pozvao ovamo jer s tobom moram razgovarati o nečemu veoma važnom.- Razumijem. - Bennett je sjeo u jedan od naslonjača ispred kamina i ispružio noge. - Želiš se raspitati o prirodi mojih namjera spram Margaret. Uvjeravam te, posve su časne.- Naravno da jesu. Nebesa, čovječe, to je najmanja od mojih briga. Ti si jedan od najčasnijih ljudi kojePlaćena pratilja273

129

Činilo se da je Bennettu pomalo neugodno, ali i veoma drago zbog te primjedbe. - Pa, hvala ti. Jednako mišljenje imam i ja o tebi, kao što sigurno znaš.Arthur je kratko kimnuo i uzeo dvije čaše što ih je upravo napunio. Jednu je pružio Bennettu. - Drago mi je vidjeti Margaret tako sretnu, pa pretpostavljam da si ti razlog tomu.Bennett se opustio i popio malen gutljaj. - Smatram se veoma sretnim čovjekom. Nakon što je Elizabeth umrla, nisam vjerovao da ću ikad upoznati drugu ženu koju bih mogao voljeti. Ne događa se često da nam život pruža drugu priliku, zar ne?- Ne. - Arthur je kratko razmišljao. - Vas dvoje činite izvrstan par, nije li tako? Ti čitaš romane, a Margaret ih piše. Sto bi moglo biti ljepše?Bennett se zagrcnuo gutljajem konjaka. - Ti znaš za njezinu karijeru spisateljice?- Svakako. - Arthur sjedne prekoputa njemu.- Ona misli da ti nisi svjestan činjenice da piše za Minerva Press pod imenom gospođe Margaret Mallorv.- Zašto svi pretpostavljaju da ja ne znam što se događa u mojoj vlastitoj obitelji? - počne Arthur. Naglo se prekinuo kad je opazio usku svijetloplavu traku na sagu kraj kauča.To je bila jedna od plavih satenskih podvezica kojima je Elenora učvršćivala svoje čarape. Brzo je ustao.Bennett se namrštio. - Nešto nije u redu?- Sve je u redu. Samo sam želio malo raspiriti274Amanda QuickZgrabio je žarač, dvaput nasumce pročeprkao po žeravici, a zatim se ležerno vratio do naslonjača, prolazeći tik uz podvezicu.- Nisam te pozvao ovamo da bismo razgovarali o Margaret. Želio bih s tobom raspraviti o svojoj istrazi. Dogodilo se još jedno umorstvo.- Ma nemoj mi reći. - Bennett je zaustavio čašu na pola puta do usta. Njegove su se guste obrve skupile u čupavu crtu iznad nosa. - O čemu to, dovraga, govoriš?Arthur je iskoristio trenutak njegove posvemašnje zbunjenosti. Vrhom čizme gurnuo je podvezicu ispod kauča. Još uvijek je bila vidljiva ako čovjek zna kamo treba gledati, ali teško da će se Bennett spustiti na sve četiri kako bi na sagu potražio tragove nedavne raska-lašenosti.Uvjeren da je učinio sve što je mogao kako bi sakrio dokaze, Arthur se vratio do svojeg naslonjača.- Večeras sam našao Ibbittsa, ubijenog.- Dobri Bože, čovječe.Arthur sjedne. - Situacija je postala znatno opasnija. Trebat će mi tvoja pomoć, Fleming.Elenora je čula kucanje na vratima svoje sobe baš kad je skinula domino i haljinu. Margaret. - Trenutak - doviknula je.Hitro je haljinu i kostim gurnula u garderobni ormar, dohvatila kućni ogrtač i omotala ga oko sebe. Na brzinu je izvukla ukosnice iz kose, stavila na glavuPlaćena pratilja275

130

Pogled u zrcalo uvjerio ju je da izgleda poput žene koju su upravo digli iz kreveta.Otvorila je vrata, nadajući se da Margaret neće opaziti da diše previše brzo za nekoga tko je dotad spavao.No Margaret se nije doimala raspoloženom za obraćanje pozornosti na nebitne pojedinosti. Zračila je tjeskobom.- Je li ti dobro? - zabrinuto upita Elenora.- Da, da, dobro mi je, ali moram razgovarati s tobom.- Naravno. - Elenora je koraknula unatrag kako bi je pustila u sobu. - Što je bilo?- Riječ je o Arthuru. Odveo je Bennetta u knjižnicu kako bi nasamo razgovarali. - Margaret je nervozno hodala amo-tamo ispred toaletnog stolića. - Užasno se bojim da će prisiliti Bennetta da se izjasni o svojim namjerama.- Shvaćam.- Podsjetila sam Arthura da sam ja udovica i stoga imam posve pravo na privatan život s nekim džentlmenom, bez obzira na njegove namjere.- Doista.- Ali sad već dovoljno dugo poznaješ Arthura, pa znaš da je sklon preuzimanju kontrole nad nečijim životom, bez obzira na želje te osobe.- Da, pa, ako će te to umiriti, mislim da ti sa sigurnošću mogu reći da Bennettove namjere spram tebe nisu tema razgovora koji se odvija dolje u knjižnici.Margaret je prestala hodati i okrenula s prema njoj s upitnim izrazom lica. - Jesi li sigurna?276Amanda Quickduga priča koja počinje s umorstvom Georgea Lancastera.- Dragi Bože. - Margaret je naglo sjela na stolac ispred toaletnog stolića.Bennett je otišao, čovjek predan plemenitom cilju, tridesetak minuta kasnije. Arthur ga je ispratio i zaključao ulazna vrata za njim. Ugasio je svjetla u predvorju i vratio se u knjižnicu.Stigavši onamo, prišao je kauču, spustio se na koljeno i posegnuo za plavom podvezicom.Podigao je optužujući komadić tkanine i ustao. Trenutak je proučavao podvezicu skupljenu na dlanu. Bila je nježna i zamamno ženstvena. Osjetio je kako ga ponovno obuzima spolno uzbuđenje, samo dok promatra tu stvarčicu. Sjećao se kako ju je polako povlačio niz Elenorinu nogu da bi joj mogao spustiti čarapu.Više nikad neće ući u ovu prostoriju a da se ne sjeti onoga što se večeras ovdje dogodilo, pomislio je. Vođenje ljubavi s Elenorom izazvalo je u njemu nekakvu promjenu koju još nije mogao opisati, ali je znao da je veoma snažno djelovala na njega.Bez obzira što će se dogoditi u budućnosti, više nikad neće biti isti čovjek kakav je bio prije ove večeri.Plaćena pratilja277mm25

131

Elenora je idućeg jutra odgađala silazak u prizemlje sve dok više nije mogla trpjeti glad. Čak je i tada oklijevala i bavila se mišlju da zatraži da joj doručak donesu u spavaću sobu.No na koncu je otvorila vrata i odlučno izišla u hodnik. Bilo bi krajnje kukavički jesti u sobi kako bi izbjegla susret s Arthurom.Iznenadila ju je spoznaja da se osjeća veoma svježe i odmorno. Očekivala je da će provesti nemirnu noć, ali je, za divno čudo, čvrsto spavala. Sreća da je tako, rekla je sebi kad je stigla do dna stubišta. Barem joj oči nisu otečene i crvene, a koža nije bezbojna uslijed manjka sna.Izabrala je haljinu od zelenog muslina i bijeli nabrani ovratnik za taj prvi susret s Arthurom. Osjećala je da joj živa boja nekako ulijeva samopouzdanje i sigurnost.278Amanda Quicknost. Što se može reći džentlmenu jutro nakon vođenja divlje, strastvene ljubavi s njim u njegovoj knjižnici?- Dobro jutro, gospojo. - Ned je stajao u hodniku, doimajući se zabrinutim. - Upravo sam gore namjeravao poslati novu sluškinju da pita želite li jesti u svojoj sobi.- Veoma pažljivo od tebe, Nede, ali doručkujem u krevetu samo kad sam bolesna. A ja gotovo nikad nisam bolesna.- Da, gospojo. Doručak je poslužen u prostoriji za doručak, baš kako ste odredili, gospojo. Sally i njezina sestra dovršile su uređivanje jučer poslije podne.- Izvrsno. - Uputila mu je blistav smiješak, duboko udahnula i zaputila se hodnikom prema prostoriji za doručak.Unatoč svojoj tjeskobi zbog susreta s Arthurom, odvojila je nekoliko sekunda kako bi uživala u promjenama do kojih je došlo u tom prostoru.Prostorija za doručak očišćena je i uglancana tako da je sve blistalo. Primamljivi mirisi širili su se sa srebrnih pladnjeva na komodi. Zrake toplog proljetnog sunca prodirale su kroz prozore. Pogled na vrt još uvijek je bio donekle neprivlačan zbog činjenice da je još uvijek sve bilo zaraslo u korov i neuredno, ali to će se uskoro promijeniti. Novi su vrtlari danas trebali početi raditi.Iznenadila se kad je vidjela da Arthur nije sam za stolom. Margaret je bila s njim.- O, tu si - reče Margaret. - Zabrinula sam se za tebe. Upravo sam kanila nekoga poslati gore da vidiPlaćena pratilja279Svjesna da je Arthur promatra s izrazom lica kao da se zabavlja, Elenora je nastojala potisnuti nalet rumenila u obraze.- Kao što sam upravo rekla Nedu, izvrsnog sam zdravlja - rekla je.Arthur je uljudno ustao i pridržao joj stolicu. -Pitali smo se niste li se sinoć možda previše iscrpili. Dobacila mu je izrazito prijekoran pogled.- Na plesnom podiju - nedužno je dodao. Nekoliko je trenutaka veoma pomno proučavalanjegovo lice. Opazila je tračak iskrene zabrinutosti. Za Boga miloga, zar je doista mislio da će smatrati potrebnim cijeli se dan izležavati u krevetu

132

kako bi se oporavila od šoka što ga je doživjela kad je s njom vodio ljubav? Nije ona nikakva mimoza.- Nemojte biti smiješni, gospodine. - Ignorirajući stolicu što ju je pridržavao za nju, uzela je tanjur i prišla komodi kako bi pogledala što se nudi.- Arthur te zadirkuje - brzo će Margaret. -Naravno da nisam mislila da si sinoć možda previše plesala. Pitala sam se nisu li odvratni sinoćnji događaji ipak djelovali na tebe, to je sve. Arthur i ja upravo smo razgovarali o njima. Strašne stvari.- Sa mnom je baš sve u redu, uvjeravam te. -Elenora je proučavala sadržaj na pladnjevima.- Preporučujem ribu - reče Arthur. - Izvrsna je.- I svakako kušaj jaja - predloži Margaret. - Tako mi svega, Sallvna je sestra izvrsna kuharica.Elenora je uzela pomalo od svega, a potom se vratila i shvatila da Arthur još uvijek pridržava njezinu stolicu.280Amanda QuickPogledao je gomilu hrane na njezinu tanjuru. -Nedavni događaji očito nisu utjecali na vaš apetit.- Ni najmanje, gospodine.Sjeo je njoj nasuprot. - I ja sam jutros bio prilično gladan.Zaključila je da joj je dosta aluzija. Uzela je nož i namazala maslac na prepečenac. - Kako kanite nastaviti sa svojom istragom danas, gospodine?Njegovo se lice uozbiljilo. - Uz onoliko uzbuđenja sinoć, zaboravio sam spomenuti da sam ipak otkrio jedan zanimljiv trag prije nego smo otišli na mjesto Ibbittsova umorstva.Elenora je spustila prepečenac. - O čemu je riječ?- Otkrio sam ime čovjeka koji je mogao biti Saturn. Navodno je umro prije nekoliko dana. Jutros namjeravam posjetiti njegovu udovicu.- To je veoma uzbudljiva vijest - reče Elenora, previše ushićena da bi mu zamjerila što to nije ranije spomenuo. - Morate me povesti sa sobom.Uzdigao je obrvu. - Zašto?- Ožalošćena udovica možda neće htjeti govoriti o svojim privatnim stvarima s gospodinom kojeg ne poznaje. Bude li nazočna još jedna žena, možda će biti opuštenija.Arthur je trenutak razmišljao o tome. - Možda imate pravo. Vrlo dobro, krećemo u jedanaest i trideset.Elenora se neznatno opustila. Bez obzira što se među njima promijenilo, jedno je ostalo isto. Arthur se prema njoj i dalje ophodio kao prema partnerici u toj stvari, takvoj čije savjete cijeni. Držat će se te spoz-Plaćena pratilja281Margaret se ozareno smiješila. - Sad malo o drugoj temi. Arthur mi je maločas rekao da zna da ja pišem romane. Nije li to zapanjujuće? Kad pomislim kako sam se užasno bojala da će me vratiti na selo ako otkrije istinu.Elenora je susrela Arthurov pogled. Nasmiješila se. Malo mu što može promaknuti kad je riječ o onima za koje se osjeća odgovornima.- Nekako me uopće ne čudi spoznaja da je on cijelo vrijeme znao za tvoju karijeru, Margaret.

133

Četrdeset minuta kasnije otvorila je vrata svoje spavaće sobe i pogledom preletjela hodnik. Bio je prazan. Čula je da se Arthur prije nekoliko minuta vratio u svoju spavaću sobu, da se odjene za posjet Glentvvorthovoj udovici. Margaret je marljivo radila na svojem rukopisu, kao i obično u ovo doba dana.To je značilo da u knjižnici neće biti nikoga.Izišla je u hodnik i hitro se zaputila prema ormaru za rublje. Njezini su koraci bili posve nečujni.Kad je stigla do ormara, još je jednom pogledala niz hodnik kako bi bila sigurna da nitko neće vidjeti što radi. Potom je ušla u malen, mračan prostor i zatvorila vrata.Opipavanjem je našla ručicu koja je otvarala skrivena vrata i oprezno je pritisnula.Polica za knjige je kliznula u stranu. Izišla je na balkon i pogledala dolje kako bi se uvjerila da nitko od posluge nije odlučio baš sada brisati prašinu u knjižnici. No kao što je predvidjela, prostorija je bila282Amanda QuickPodigavši skute haljine, hitro se spustila spiralnim stubištem i zaputila se prema mjestu gdje su ona i Arthur vodili ljubav.Tjeskobno je pretraživala prostor, ali nigdje nije bilo ni traga njezinoj plavoj podvezici. Mora biti ovdje negdje, mislila je.Sinoć nije opazila da ju je izgubila sve dok Margaret nije otišla. Kad je shvatila da je njezina lijeva čarapa spuštena do gležnja, pretpostavila je da se podvezica odvezala dok je u žurbi skidala haljinu i omatala se ogrtačem. Odlučila je da će izgubljenu podvezicu tražiti ujutro, na dnevnoj svjetlosti.No temeljita potraga u njezinoj sobi prije nekoliko minuta nije dala rezultata. Tada je shvatila da ju je najvjerojatnije izgubila u knjižnici. Gotovo je dobila histerični napadaj kad je zamislila Bennetta Fleminga kako je gleda i dolazi do očitog zaključka.Jedna je stvar biti svjetska žena, zagonetna i iskusna dama. Sasvim je nešto drugo da veoma drag, veoma pristojan gospodin poput Bennetta Fleminga pronađe njezinu podvezicu na mjestu gdje nikako ne bi trebala biti.Odahnula je od olakšanja kad se uvjerila da plave podvezice nema nigdje na vidiku. To je značilo da je Bennett vjerojatno sinoć nije vidio. Nažalost, to ne isključuje mogućnost da ju je jutros našao netko od posluge.Spustila se na sve četiri kako bi potražila ispod kauča.- Tražiš ovo? - Arthur je pitao negdje odozgo.Plaćena pratilja283prebrzo uspravila. Jedva je izbjegla udarac glavom o rub stola.Pribrala se i podigla pogled do balkona gdje je Arthur bio naslonjen na ogradu. Plava je podvezica visjela s prstiju njegove desne ruke. Zacijelo je opazio kako se ušuljala u ormar za rublje i slijedio je, zaključila je.Razdraženo je ustala.- Zapravo - rekla je, pazeći da joj glas bude veoma tih - tražila sam je. Morao si znati da će me mučiti pitanje gdje sam je izgubila. Mogao si ranije nešto reći i prištedjeti mi mnogo uzrujavanja.

134

- Ne brini se, sakrio sam je sinoć prije nego ju je Fleming mogao opaziti. - Arthur nemarno baci podvezicu u zrak i s lakoćom je uhvati. - Nije mu palo na pamet da si me iskoristila samo nekoliko trenutaka prije nego je on stigao.Iskrivila je lice, objema rukama podigla skute haljine i zaputila se stubama na balkon. - Dopusti da ti kažem da je tvoj smisao za šalu katkad doista izopačen.- Ima onih koji bi rekli da ja uopće nemam smisla za šalu, izopačenog ili bilo kakvog.- Doista se može razumjeti kako su te osobe došle do tog zaključka. - Zaustavila se na vrhu stubišta i ispružila ruku. - Mogu li to dobiti?- Mislim da ne možeš. - Spustio je podvezicu u džep. - Odlučio sam započeti se zbirkom.Zurila je u njega. - Sigurno se šališ.- Kupi još jedan komplet podvezica, a račun neka pošalju meni - reče Arthur.284Amanda QuickKad je napokon podigao glavu, bila je bez daha.- Kad bolje promislim, bilo bi pametno da kupiš nekoliko kompleta podvezica. - Zadovoljno se nasmiješio. - Kanim stvoriti veliku zbirku.Plaćena pratilja28526- Pokopali smo mojeg muža prije nekoliko dana. - Gospoda Glentvvorth pogleda portret što je visio iznad kamina. - Bilo je posve iznenada. Došlo je do nesreće u njegovom laboratoriju. Stroj za elektricitet, znate. Sigurno je doživio strašan šok. To je zaustavilo njegovo srce.- Molim vas, primite našu sućut zbog vašega gubitka, gospođo Glentvvorth - blago će Elenora.Gospođa Glentvvorth kratko kimne glavom. Bila je sitna, koščata žena rijetke sijede kose zavučene ispod stare kapice. Plašt otmjenog siromaštva i stoičke rezi-gniranosti obavijao je njezina mršava ramena.- Upozoravala sam ga na taj stroj. - Prsti su joj se stegnuli oko rupčića što ga je držala, a čeljust se trznula kao da škripi stražnjim zubima. - Ali nije me slušao. Neprestano je izvodio eksperimente na tome.Elenora pogleda Arthura koji je stajao kraj prozora, a jednom je rukom držao punu šalicu čaja. Njegovo286Amanda Quickčinjenicu da budno prati ženine riječi. Bila je posve sigurna da misli jednako kao i ona. S obzirom na nedavne događaje, fatalna nesreća u Glentworthovu laboratoriju nije se doimala slučajnom.No ako je gospođa Glentvvorth sumnjala da je njezin muž ubijen, ni na koji način to nije pokazala. Možda joj nije osobito stalo, mislila je Elenora. Otrcani je salon ispunjavala potištenost prikladna za kućanstvo u žalosti, ali sama se udovica doimala napetom i nekako očajnom, a ne žalosnom. Elenora bi se mogla zakleti da se ispod prikladnih riječi i uljudnog ponašanja njihove domaćice krije pritajeni gnjev.

135

Gospođa Glentvvorth ih je spremno primila u kuću, impresionirana Arthurovim imenom i titulom. Ali je očito bila zbunjena.- Jeste li znali da je mojeg prastrica, Georgea Lancastera, u laboratoriju prije nekoliko tjedana ubio provalnik? - upita Arthur.Gospođa Glentvvorth se namršti. - Ne, to nisam znala.- Jeste li znali da su vaš muž i Lancaster bili veliki prijatelji u svojim mladim danima? - tiho doda Elenora.- Naravno. - Gospođa Glentvvorth je stiskala rupčić. - Veoma mi je dobro poznato koliko su bliski bili njih trojica.Elenora je osjetila kako se Arthur ukočio. Nije se usudila pogledati ga.- Jeste li rekli trojica, gospođo Glentvvorth? -Elenora je pitala, nadala se, na blago znatiželjan način.- Neko su vrijeme bili kao prst i nokat. UpoznaliPlaćena pratilja287znanost, a ne novac. U potpunosti su se posvetili svojim laboratorijima i smiješnim eksperimentima.- Gospođo Glentvvorth - oprezno počne Elenora. -Pitam se -- Tako mi svega, katkad sam željela da je moj muž drumski razbojnik ili lopov. - Gospođa Glentvvorth je zadrhtala. Zatim su, kao da se negdje u njoj srušila brana, na površinu izbili potiskivana bol i gnjev. -Možda bi tada ostalo nešto novca. Ali ne, bio je opsjednut prirodnim znanostima. Svaki je novčić trošio na laboratorijske naprave.- Kakve je eksperimente obavljao vaš muž? - upita Arthur.No činilo se da žena nije čula pitanje. Njezin je gnjev bio u punom zamahu. - Glentvvorth je imao pristojan prihod kad smo se vjenčali. Moji mi roditelji nikad ne bi dopustili sklapanje braka da nije bilo tako. Ali budala nikad nije investirala novac. Trošio ga je ne razmišljajući o meni ili našim kćerima. Bio je gori od okorjelog kockara, uvijek je tvrdio da mu treba najnoviji mikroskop ili leća za paljenje.Arthur se pokušao umiješati kako bi preusmjerio tijek razgovora. - Gospođo Glentvvorth, spomenuli ste da je vaš muž imao još jednog prijatelja...- Pogledajte oko sebe. - Gospođa Glentvvorth je mahnula rukom u kojoj je stezala rupčić. - Vidite li štogod vrijedno? Ništa. Baš ništa. Tijekom godina prodao je srebrninu i slike kako bi došao do novca za kupovanje stvari za laboratorij. Na koncu je čak prodao i svoju dragocjenu burmuticu. Mislila sam da se nikad neće odvojiti od nje. Rekao mi je da želi biti288Amanda QuickElenora je pozornije pogledala portret iznad kamina. Prikazivao je krupnoga, proćelavoga gospodina odjevenog u staromodne hlače i kaput. U jednoj je ruci držao burmuticu. Na poklopcu kutijice nalazio se veliki, crveni, brušeni kamen.Pogledala je Arthura i vidjela da i on proučava portret.- Prodao je burmuticu što je drži na tom portretu?- upita Arthur.Gospođa Glentvvorth šmrcne u rupčić. - Da.- Znate li tko ju je kupio?

136

- Ne. Vjerojatno ju je moj muž odnio u jednu od zalagaonica. Sigurno je za nju dobio nešto malo. -Čeljust gospođe Glentvvorth podrhtavala je od bijesa.- Premda ja nisam ni vidjela taj novac, pazite. Nije se čak ni potrudio obavijestiti me da ju je prodao.Arthur je pogleda. - Znate li slučajno kad ju je založio?- Ne. To je moralo biti kratko vrijeme prije no što se uspio ubiti onim strojem za elektricitet. - Gospođa Glentvvorth je rupčićem obrisala jednu ili dvije suze.- Možda baš toga dana. Čini mi se da ju je tog jutra za doručkom imao kod sebe. Izišao je u svoju uobičajenu šetnju i dosta se dugo nije vratio. Nema sumnje da je tada potražio zalagaonicu.- Kad ste opazili da nema burmutice? - upita Elenora.- Tek kad sam te večeri našla njegovo tijelo. Tog sam poslijepodneva otišla u posjet bolesnoj prijateljici. Kad sam se vratila kući, moj je muž već bio ondje i zaključao se u laboratoriju, što mu je bio običaj. NijePlaćena pratilja289- To nije bilo neobično? - upita Arthur.- Ni najmanje. Kad bi se bavio nekim svojim eksperimentom, mogao je satima ostati u laboratoriju. No kad je bilo vrijeme za odlazak na spavanje, pokucala sam na vrata kako bih ga podsjetila da ugasi svjetla kad pođe gore. Nije bilo odgovora, pa sam se zabrinula. Vrata su bila zaključana, kao što sam rekla. Morala sam naći ključ da bih ih otvorila. Tada sam... tada... - Prekinula se i ispuhnula nos.- Tada ste našli njegovo tijelo - blago je dovršila Elenora.- Da. Prošlo je neko vrijeme prije nego sam se dovoljno oporavila od šoka i opazila da nema njegove burmutice. Tada sam shvatila da ju je zasigurno baš toga dana prodao. Sam Bog zna što je učinio s novcem. Sigurno nije bio u njegovim džepovima. Možda je odlučio isplatiti jednog od svojih vjerovnika.Uslijedila je kratka tišina. Elenora je s Arthurom razmijenila još jedan pogled razumijevanja. Ništa nisu rekli.- Ali nikad ne bih pomislila da će se odvojiti od svoje burmutice - gospođa Glentvvorth reče nakon nekog vremena. - Bio je veoma vezan za nju.- Je li vaš muž bio sam u kući kad ste vi toga poslijepodneva izišli? - upita Arthur.- Da. Imamo sluškinju, ali toga dana nije bila ovdje. Zapravo, rijetko je kad ovdje. Već neko vrijeme nije dobila plaću, znate. Zacijelo traži drugi posao.- Shvaćam - reče Arthur.Gospođa Glentvvorth rezienirano t>oeleda naokolo.290Amanda Quickimam. Mogu se samo nadati da ću dobiti dovoljno za isplatu vjerovnika.- Što ćete učiniti nakon što prodate kuću? - upita Elenora.- Morat ću živjeti kod sestre i njezina muža. Prezirem ih oboje, a oni isto osjećaju prema meni. Imaju veoma malo novca. To će biti jadan život, ali što bih drugo mogla učiniti?- Reći ću vam što drugo možete učiniti - žustro će Elenora. - Možete ovu kuću prodati St. Merrvnu. On će vam dati više no što biste dobili ako

137

nekome drugome pokušate prodati kuću. Povrh toga, dopustit će vam da se koristite njome do kraja života.Gospođa Glentvvorth je zapanjeno zurila u nju. -Kako, molim? - Arthuru je dobacila brzi pogled nevje-rice. - Zašto bi njegovo gospodstvo željelo kupiti ovu kuću za više od onoga što vrijedi?- Jer ste danas veoma pomogli, a on će vam rado izraziti svoju zahvalnost. - Elenora pogleda Arthura. - Nije li tako, gospodine?Arthur uzdigne obrve, ali samo reče: - Naravno.Gospođa Glentvvorth je nesigurno pogledavala Arthura. - Učinit ćete to samo zato što sam danas odgovorila na vaša pitanja?Slabašno se osmjehnuo. - Doista sam vam veoma zahvalan, gospođo. Što me podsjetilo da bih vam želio postaviti još jedno pitanje.- Da, svakako. - Nada i olakšanje počeli su se pojavljivati na izmučenom licu gospođe Glentvvorth.- Sjećate li se imena drugog prijatelja vašeg muža?- Lor.d Trevford. - Gospođa Glentvvorth se laganoPlaćena pratilja291muž u ranijim danima dosta često spominjao. Međutim, Trevford je mrtav. Poginuo je prije mnogo godina, dok je još bio mlad čovjek.- Znate li još nešto o njemu? - uporno će Arthur. - Je li bio oženjen? Postoji li udovica s kojom bih mogao razgovarati? Djeca?Gospođa Glentvvorth je malo razmislila, a potom odmahne glavom. - Ne bih rekla. U davnim je danima moj muž nekoliko puta spomenuo činjenicu da je Trevford previše predan svojim istraživanjima da bi imao vremena za ženu i obitelj. - Uzdahnula je. -Zapravo, vjerujem da je zavidio Trevfordu jer nije imao takvih obveza.- Je li vaš muž iznio još neka zapažanja o Trevfordu? - upita Arthur.- Običavao je reći da je lord Trevford daleko najpametniji u njihovoj malenoj grupi. Jednom mi je rekao da je Engleska mogla dobiti svojeg drugog Nevvtona da je Trevford poživio.- Shvaćam - reče Arthur.- Smatrali su se tako pametnima, znate. - Gospođa Glentvvorth je čvrsto stisnula ruke u krilu. Dio gnjeva ponovno se pojavio na njezinu licu. - Bili su sigurni da će promijeniti svijet svojim pokusima i uzvišenim razgovorima o znanosti. Ali kakvo je dobro donijelo njihovo izučavanje prirodnih znanosti, pitam vas? Baš nikakvo. A sad više nema niti jednog, nije li tako?- Čini se da jest - tiho će Elenora.Arthur spusti svoju napola punu šalicu čaja. -Mnogo ste nam pomogli, gospodo Glentvvorth. Ako292Amanda Quicksvojeg čovjeka da vas odmah posjeti i riješi pitanje kuće i vaših vjerovnika.- Osim nje, naravno - oštro je zaključila gospođa Glentvvorth. - Ona je još živa. Sve ih je nadživjela, nije li?Elenora je pomno pazila da ne pogleda Arthura. Bila je svjesna činjenice da se ukočio jednako kao i ona.- Ona? - bezizražajnim glasom upita Arthur.

138

- Uvijek sam o njoj razmišljala kao o nekoj vrsti čarobnice. - Glas gospođe Glentvvorth bio je tih i mračan. - Možda je doista bacila kletvu na njih. Ne bih se iznenadila.- Ne razumijem - reče Elenora. - Zar je u krugu bliskih prijatelja vašeg muža prije toliko godina postojala neka dama?Licem gospođe Glentvvorth ponovno je preletio val gnjeva. - Zvali su je svojom božicom nadahnuća. Moj muž i njegovi prijatelji u starim danima nikad nisu propuštali sastanke srijedom u njezinom salonu. Kad bi ih pozvala, žurili su u njezinu gradsku kuću. Sjedili su ondje, pili porto i konjak, te razgovarali o prirodnim znanostima kao da su svi veliki, učeni ljudi. Nastojali su je impresionirati, rekla bih.- Tko je ona? - upita Arthur.Gospoda Glentvvorth je bila tako izgubljena u svojim neugodnim sjećanjima da se doimala zbunjenom pitanjem. - Pa, lady VVilmington, naravno. Svi su bili njezini odani robovi. Sad su svi oni mrtvi i jedino je ona ostala. Prilično neobičan hir sudbine, nije li?Plaćena pratilja293* * *Nešto kasnije Arthur je pomogao Elenori da se popne u kočiju. Misli su mu bile zaokupljene informacijama što su ih upravo dobili od gospode Glentvvorth. To nije smetalo njegovom divljenju elegantnim oblinama Elenorine privlačne stražnjice kad se lagano sagnula i stegnula skute kako bi zakoračila u kočiju.- Uspjela si postići da me ovaj posjet poprilično košta - blago je rekao, zatvorivši vrata i smjestivši se njoj nasuprot.- Ma hajde, vrlo dobro znaš da bi ponudio pomoć gospođi Glentvvorth, čak i da ja nisam bila ondje. Priznaj.- Ništa ne priznajem. - Udobno se smjestio na sjedalu i posvetio se razmišljanju o razgovoru koji se maločas odvijao u otrcanom salonu. - Činjenica da je Glentvvorth umro u nesreći u laboratoriju samo nekoliko tjedana nakon što je ubijen moj prastric pokazuje da je ubojica možda napao tri puta, a ne dvaput.- Glentvvorth, tvoj prastric i Ibbitts. - Prekrižila je ruke ispod grudi kao da joj je odjednom postalo hladno. - Možda će nam zagonetna lady VVilmington moći reći nešto važno. Poznaješ li je?- Ne, ali kanim to promijeniti još danas poslije podne, ako je moguće.- Ah, da, baš kao i u slučaju gospođe Glentvvorth.- Doista.- Tvoja titula i bogatstvo svakako imaju jednu ili dvije korisne prednosti.294 Amanda Quick- Slegnuo je ramenima. - Ali nažalost, ne jamče da ću dobiti iskrene odgovore.Niti su dovoljni za osvajanje dame koja je čvrsto odlučila baviti se trgovinom, zadržati svoju neovisnost i proživjeti svoj život pod vlastitim uvjetima, pomislio je.Plaćena pratilja295mm27

139

- O, zaboga, da, sjećam se tih susreta srijedom poslije podne kao da je posljednji bio tek prošli tjedan. - U plavim očima lady VVilmington pojavio se dalek, gotovo melankoličan izraz. - Svi smo tada bili tako mladi, tako izrazito strastveni. Znanost je bila naša nova alkemija, a oni među nama koji su se bavili istraživanjem njezinih tajni smatrali su se začetnicima modernoga doba.Elenora je pijuckala čaj iz šalice od porculana tankog poput papira i krišom preletjela pogledom otmjenu sobu za primanje dok je slušala kako Clare, lady VVilmington, priča o prošlosti. Ovdje je situacija bila posve suprotna onoj na drugoj strani grada, u malenom, oskudno namještenom salonu gospođe Glentvvorth, zaključila je. Lady VVilmington očito nema nikakvih financijskih problema.Soba za primanje bila je uređena u jednoj verziji kineskog stila koji je prvi put postao moderan neko-296Amanda Quickveličanstvenost dobro je održavana. Mračan, egzotičan ugođaj što su ga stvarale zidne tapete tamnoplave boje s uzorkom od zlatnih cvjetova, sag zamršena dizajna i kićeni namještaj od crne lakirane kože tu i tamo su obogaćivala prekrasno uokvirena zrcala. To je bila prostorija osmišljena tako da djeluje na osjetila.Elenora je lako mogla zamisliti imućnu domaćicu kako vodi glavnu riječ u takvom okruženju. Lady VVilmington zasigurno ima gotovo sedamdeset godina, ali se skupo odijevala po posljednjoj modi. Njezina haljina visoka struka i tamne zlatne boje izgledala je kao da je kreirana baš za nošenje u ovoj raskošno uređenoj prostoriji. Fine kosti njezina lica i ramena svjedočile su o činjenici da je nekoć bila velika ljepotica. Kosa joj je sad srebrna, a dio toga je zasigurno lažan, ali je počešljana u veoma kompliciran šinjon.Elenora je iz iskustva znala da žena nosi sve više nakita kako postaje starija. Lady VVilmington nije bila izuzetak od pravila. S njezinih su ušiju visjeli biseri. Na zapešćima i prstima blistali su dijamanti, rubini i smaragdi.Međutim, Elenori je za oko zapeo zlatni medaljon na vratu lady VVilmington. Za razliku od prstenja, doimao se neobično jednostavnim. Činilo se da je riječ o veoma osobnoj uspomeni. Možda se unutra nalazi minijatura nekog od njezine djece, ili pokojnog muža.Arthur je prišao najbližem prozoru i zagledao se u savršeno dotjerani vrt, kao da ga ono što vidi ondje vani fascinira.- Onda se sjećate mojeg prastrica, Glentvvortha i Trevforda? - pitao je.Plaćena pratilja297prste jedne ruke do zlatnog medaljona na vratu. - Svi su bili predani znanosti. Živjeli su za svoje eksperimente onako kako slikari i kipari žive za svoju umjetnost. - Spustila je ruku, tužno se smiješeći. - Ali sad ih više nema. Posljednji je umro Glentvvorth. Koliko sam shvatila, vašeg je prastrica prije nekoliko tjedana ubio provalnik, gospodine. Moja sućut.- Ne vjerujem da ga je ubio običan lopov kojeg je slučajno prekinuo u provali - mirno reče Arthur. -Siguran sam da ga je ubio netko povezan sa starim vremenima, kad su gospoda iz Društva dragog kamenja srijedom dolazila u vaš salon.

140

Još uvijek se činilo da je usredotočen na nešto što vidi u vrtu, ali Elenora ja pozorno promatrala njihovu domaćicu. Opazila je kako su ramena lady VVilmington zadrhtala kad je Arthur iznio svoj zaključak. Prstima je ponovno dotaknula medaljon.- Nemoguće - reče lady VVilmington. - Kako je to moguće?- Još nemam odgovor na to pitanje, ali kanim ga naći. - Arthur se polako okrenuo prema njoj. - Moj prastric nije jedina žrtva tog zločinca. Ne vjerujem ni da je Glentvvorthova smrt bila nesretan slučaj. Uvjeren sam da je isti čovjek ubio obojicu, kao i mojeg bivšeg batlera.- Nebesa, gospodine. - Glas lady VVilmington je podrhtavao. Njezina je šalica čaja zveckala kad ju je spustila na tanjurić. - Ne znam što bih rekla. To je... to je nevjerojatno. Vaš batler također, kažete? Ali zašto bi netko ubio njega?- Kako bi ga ušutkao nakon što je iz njega izvukao298 Amanda QuickLady VVilmington je zatresla glavom, kao da je želi razbistriti. - O čemu, molim vas, recite mi?- O mojem istraživanju umorstva Georgea Lancastera, naravno. Ubojica je sad svjestan činjenice da ga lovim. Želio je saznati što sam dosad otkrio. -Arthurova se čeljust stegnula. - A to nije mnogo. Sigurno ne vrijedi ljudski život.- Ne, svakako. - Lady VVilmington je zadrhtala.- Ali taj nitkov ne razmišlja na posve racionalan način - reče Arthur. - Vjerujem da je ubio mojeg prastrica i Glentwortha kako bi se dokopao crvenih dragulja umetnutih u njihove burmutice.Lady VVilmington se namrštila. - Veoma se dobro sjećam tih neobičnih dragulja. Bili su fascinantni. Trevford je smatrao da su to neobično tamni rubini, ali Glentvvorth i Lancaster su vjerovali da su u drevnim vremenima izrađeni od neke vrste jedinstvenog stakla.- Jeste li ikad vidjeli lapidarij mojeg prastrica? -upita Arthur. - Onaj što ga je donio iz Italije zajedno s draguljima?- Da, svakako. - Čeznutljivo je uzdahnula. - Što s tim?- Vjerujem da je zločinac kojeg tražimo dovoljno lud da vjeruje kako može izraditi paklensku napravu opisanu u Knjizi o kamenju - reče Arthur.Lady VVilmington je zurila u njega, na trenutak otvorenih usta od zapanjenosti.- Sigurno nije tako - na koncu reče, posve uvjerena u svoje riječi. - To su posvemašnje besmislice. Ne mogu vjerovati da bi čak i luđak ozbiljno shvatioPlaćena pratilja299Arthur ju je pogledao preko ramena. - Jesu li ta trojica ikad raspravljala o stroju?- Da, naravno. - Lady VVilmington se pribrala. Glas joj se smirio. - U lapidariju se naziva Jupiterov gromovnik. U nekoliko smo navrata raspravljali o napravi. Trevford i ostali zapravo su je pokušali napraviti. Ali na koncu su svi zaključili da nikad ne bi mogla funkcionirati.- Što ih je navelo da budu tako sigurni u to? -upita Elenora.Lady VVilmington je prstima jedne ruke masirala sljepoočnice. - Ne sjećam se svih pojedinosti. Nešto što je imalo veze s problemom usmjeravanja

141

energije jake vatre u srce dragulja kako bi se oslobodila latentna energija istih. Na koncu su se svi složili da se taj cilj ni na koji način ne može postići.- Svjestan sam činjenice da je moj prastric došao do tog zaključka - reče Arthur. - No jeste li sigurni da su Glentvvorth i Trevford dijelili njegovo mišljenje?- Da. - U očima lady VVilmington pojavio se dalek izraz. Ponovno je ovlaš dotaknula medaljon, kao da traži utjehu dok gleda u prošlost. - Pazite, u tim je danima bilo moderno da oni koji su opsjednuti proučavanjem znanosti i matematike očijukaju s okultnim. U nekim krugovima mračne vještine još i danas fasciniraju čak i najbolje obrazovane umove. Nema sumnje da će tako biti i u budućnosti.Elenora ju je pozorno promatrala. - Kaže se da je čak i veliki Nevvton osobno bio fasciniran okultnim, te da je mnoge godine posvetio ozbiljnim proučavanjem alkemije.300Amanda Quickmračne vještine mogu zavesti tako briljantan um, tko može zamjeriti običnom smrtniku ako postane žrtvom tako intrigantnih zagonetki?- Mislite li da su Glentvvorth i Trevford mogli potajno nastaviti s takvim istraživanjima, nakon što su se svi složili da će odustati od alkemije? - upita Arthur.Lady VVilmington trepne i ispravi ramena. Kad se okrenula k Arthuru, očito se mislima vratila u sadašnjost.- To nikako ne mogu zamisliti, gospodine. Oni su bili, na kraju krajeva, obrazovani ljudi modernoga doba. Nisu bili pravi alkemičari, za ime svijeta.- Imam još jedno pitanje, ako biste bili tako ljubazni i odgovorili mi - reče Arthur.- A to je?- Jeste li sigurni da je lord Trevford poginuo u onoj eksploziji u svojem laboratoriju prije mnogo godina?Lady VVilmington zatvori oči. Prstima je dotaknula medaljon. - Da - šapnula je. - Trevford je sigurno mrtav. Sama sam vidjela tijelo. Kao i vaš prastric, kad smo već kod toga. Valjda ne mislite da je ubojica kojeg tražite starac?- Ni slučajno - reče Elenora. - Jasno nam je da tražimo mladog čovjeka u najboljim godinama.- Zašto to kažete? - upita lady VVilmington.- Jer je nitkov imao smjelosti plesati sa mnom nakon što je ubio Ibbittsa - reče Elenora.Lady VVilmington se doimala zaprepaštenom. -Plesali ste s ubojicom? Kako znate da je to bio on? Možete li ga opisati?Plaćena pratilja301na balu pod maskama. Nisam mu vidjela lice. Ali njegov je kostim domina bio poderan, a vjerujem da je do toga došlo dok se batler pokušavao braniti.- Shvaćam. - Lady VVilmington je imala zabrinut izraz lica. - Moram reći da je sve to veoma čudno.

142

- Da - reče Arthur - jest. - Pogledao je na sat. -Moramo krenuti. Hvala vam što ste nas primili, gospođo.- Nema na čemu. - Kimnula je kraljevskim pokretom. - Morate me obavještavati kako napreduje vaša istraga.- Da. - Arthur je iz džepa izvadio posjetnicu i stavio je na stol. - Ako se sjetite bilo čega što bi mi moglo pomoći u ovoj istrazi, bio bih vam veoma zahvalan kad biste mi to odmah javili, bez obzira je li dan ili noć, gospođo.Lady VVilmington uzme posjetnicu. - Svakako.Arthur ništa nije govorio sve dok oboje nisu sjedili u kočiji. Smjestio se na sjedalu, ispruživši ruku preko naslona.- Dakle? - reče. - Sto misliš o lady VVilmington? Razmišljala je o načinu na koji je žena tijekomrazgovora uvijek iznova dodirivala zlatni medaljon.- Mislim da je bila veoma zaljubljena u jednog od članova Društva dragog kamenja - reče.Na Arthurovu se licu pojavio izraz iznenađenja. -Nisam očekivao da ću baš to čuti, ali je svakako zanimljivo. Sto misliš, koji je od trojice osvojio njezino302Amanda Quick- Lord Trevford. Onaj koji je umro mlad. Onaj kojeg su ona i ostali smatrali najpametnijim od te trojice. Rekla bih da njegovu sliku nosi u onom zlatnom medaljonu.Arthur protrlja bradu. - Nisam opazio medaljon, ali sam svakako bio svjestan činjenice da nam njezino gospodstvo taji neke informacije. Poslovao sam s dovoljno lukavih ljudi da bih znao kad mi netko laže.Elenora je oklijevala. - Ako nam je doista lagala, mislim da je to činila jer je bila uvjerena da je neophodno.- Možda pokušava nekoga zaštititi - reče Arthur. - Bez obzira o čemu je riječ, sad sam uvjeren da moramo saznati više o Trevfordu.Ubojica se usudio plesati s gospođicom Lodge. Sigurno je bio lud kad si je dopustio tako smionu slobodu.Lud.Lady VVilmington zadrhti na tu pomisao. Dugo je sjedila sama, zureći u grofovu posjetnicu i dodirujući medaljon. Preplavile su je stare uspomene, zamuću-jući joj vid. Nebesa, ovo je mnogo gore no što si je dopustila vjerovati.Nakon cijele vječnosti, ispravila je ramena i obrisala oči. Srce joj se kidalo, ali više nije imala izbora. Duboko u sebi znala je da će na koncu doći taj trenutak, te da će morati učiniti ono što je nužno.Nevoljko je otvorila ladicu svojeg pisaćeg stola iPlaćena pratilja303li dobro planirala, uskoro će sve biti pod kontrolom.Do trenutka kad je završila kratko pisamce, neke su riječi bile zamrljane od suza.304Amanda Quick28St. Merryn je posjetio lady VVilmington.

143

Ubojica je jedva mogao povjerovati vlastitim očima. Potresen, stajao je u sjeni ulaznih vrata malo dalje niz ulicu i gledao kako kočija nestaje iza ugla.Nemoguće. Kako je gad došao do te veze? I tako brzo?Nije se iznenadio kad ga je ulični deran, koji je bio njegov plaćeni špijun, obavijestio da su St. Merrvn i gospođica Lodge otišli na adresu gospođe Glentvvorth. Moglo se očekivati da će grof prije ili kasnije razgovarati sa Saturnovom udovicom. Ali što mu je ta budalasta starica rekla da je otišao ravno do kuće lady VVilmington?Ubojica je mahnito razmišljao o svojim planovima, nastojeći utvrditi je li počinio neku grešku. Ali nije mogao naći nikakav nedostatak u svojem kompliciranom planu.Osjetio je kako se počeo znojiti. Pogled na St.Plaćena pratilja305vrata lady VVilmington bio je prvi pokazatelj da je ova zabavna igra nadmudrivanja što ju je počeo igrati sa svojim protivnikom dobila neugodan, neplaniran zaokret.Dosta je. Više nije želio riskirati i doživjeti nova iznenađenja. Sad ima sve što je potrebno za dovršavanje naprave. Vrijeme je da sve to okonča.Izišao je iz sjene i zaputio se ulicom kraj drvoreda, a njegov je lukav um već razrađivao novu strategiju.306Amanda Quickmkšt29Jeremy Clyde je pogrbljeno izišao iz bordela. Ignorirao je kočije i fijakere koji su čekali na ulici nadajući se zaradi. Trebalo mu je svježeg zraka. U glavi mu se vrtjelo od obilne količine vina što ga je popio.Pokušao je odlučiti kamo da sada pođe. U klub? Jednu od igračnica? Jedina druga mogućnost bila je otići kući, k rospiji koju je tako nepromišljeno oženio. To je bilo posljednje što je želio. Čekat će ga s dugim popisom pitanja i zahtjeva.Mislio je da će brak s bogatom ženom riješiti sve njegove probleme. Umjesto toga, samo je tisuću puta pogoršao situaciju. Ništa nije išlo kako treba otkako je Elenora izgubila svoje imanje i nasljedstvo. Da barem njezin očuh nije bio tako prokleto glup.Da barem. Jeremvju se činilo da taj izraz ponavlja stotinu puta na dan.Nije pošteno. Evo njega, uhvaćenog u klopku groz-Plaćena pratilja307žene, a Elenora je pala na noge, poput mačke što ona i jest. Udat će se za jednog od najbogatijih i najmoćnijih muškaraca u gradu. Kako je to moguće? Jednostavno nije pošteno.Iz mraka mu se približavao neki čovjek. Jeremv je nesigurno oklijevao. Opustio se kad je svjetlost plinskih lampi razotkrila otmjen, elegantan kaput i blistave čizme što ih je neznanac nosio. Bez obzira tko je on, sigurno je džentlmen, a ne lopov.- Dobra večer, Clyde - ležerno će neznanac.- Ispričavam se - promrmlja Jeremv. - Jesmo li se upoznali?

144

- Još nismo. - Neznanac mu se podrugljivo nakloni. - Dopustite da se predstavim. Moje je ime Stone2.Postoji samo jedno objašnjenje za Stoneovo podsmješljivo držanje, mrzovoljno pomisli Jeremv. -Zacijelo ćete mi reći da znate moje ime jer ste neki dan bili svjedokom mojega pada u parku, ili ste čuli tračeve o tome. Ne trudite se.Stone se tiho nasmijao. Srdačno je prebacio ruku preko Jeremvjevih ramena. - Priznajem da sam bio nazočan u toj nesretnoj prigodi, ali nije me zabavljala vaša nezgoda. Zapravo, silno sam suosjećao s vama. Također znam da bih žudio za osvetom protiv gospodina koji mi je priredio takvo poniženje, da sam bio na vašemu mjestu.- Ha. Slabi su izgledi za to.- Nemojte biti tako sigurni, gospodine. Možda bih vam mogao pomoći. Vidite, proučavao sam St.308Amanda QuickMerrvna. S vremena na vrijeme slao sam ulične derane da ga slijede, i ispitao sam njegovog nedavno preminulog batlera koji je bio, uvjeravam vas, pravo vrelo informacija. Znam mnogo toga o grofu i njegovoj veoma neobičnoj zaručnici, a mislim da će vam to biti vrlo zanimljivo.Plaćena pratilja309mm30Dva dana kasnije, kasno uvečer, Elenora i Margaret ponovno su stajale u stražnjem dijelu pretrpane i pregrijane plesne dvorane. Bila je gotovo ponoć, a ona je poslušno izdržala nekoliko beskonačnih plesova. Noge su je boljele, bila je nemirna i tjeskobna.

Ništa od toga ne bi joj nimalo smetalo, naravno, da je plesala s Arthurom, ali nije bilo tako. Cijele je večeri odsutan, baš kao što je bio i prethodne večeri, i bavi se svojom istragom. Voljela bi da ga je uspjela nagovoriti da je povede sa sobom, ali kao što je objasnio, nije ju mogao prokrijumčariti u razne muške klubove kamo je odlazio razgovarati sa starijom gospodom.Njezine su se misli neprestano vraćale na razgovor s lady VVilmington. Danas poslije podne palo joj je na pamet da postoji još jedno važno pitanje što su ga ona i Arthur zaboravili postaviti.Zgodna mlada žena, s uljudnim smiješkom zale-310Amanda Quicknoga gospodina koji, čini se, nije uspijevao otrgnuti pogleda s damina dekoltea.- Moram reći da, što dulje igram svoju ulogu u ovoj šaradi - Elenora tiho reče Margaret - to imam više poštovanja za ustrajnost i izdržljivost mladih dama koje su izložene na bračnom tržištu. Ne znam kako uspijevaju.- Godinama su obučavane za to - suho će Margaret. - Na kraju krajeva, ulozi u ovoj igri veoma su visoki. Itekako su svjesne činjenice da njihova budućnost, a u mnogim slučajevima i budućnost njihovih obitelji, ovisi o ishodu ove kratke sezone.

145

Elenora je osjetila iznenadno razumijevanje i suosjećanje. - Tako je bilo i tebi, nije li?- Moja je obitelj bila u očajnom stanju kad sam navršila osamnaest godina. Morala sam misliti na svoje tri sestre i dva brata, te na majku i baku. Moj je otac umro, ostavivši veoma malo. Sklapanje uspješnoga braka bilo je naša jedina nada. Moja je baka jedva priskrbila novac potreban za jednu moju sezonu. Upoznala sam Harolda Lancastera na svojem prvom balu. Njegova je ponuda odmah prihvaćena, naravno.- I učinila si ono što si morala učiniti za dobrobit svoje obitelji.- Bio je dobar čovjek - tiho će Margaret. - S vremenom mi je postao drag. Najveća poteškoća bila je razlika u godinama. Harold je bio dvadeset pet godina stariji od mene. Imali smo veoma malo zajedničkog, kao što možeš zamisliti. Nadala sam se da ću naći utjehu u djeci, ali nismo ih imali.Plaćena pratilja311- Ali veoma poznata. - Margaret kimne prema parovima na plesnom podiju. - Vjerujem da će se ove sezone mnogo puta ponoviti slična priča.- Nema sumnje.Rezultat će biti niz hladnih brakova bez ljubavi, pomisli Elenora. Pitala se hoće li na koncu i Arthur morati stupiti u takav brak. Na kraju krajeva, mora se oženiti jer nema drugog izbora, bez obzira hoće li ili ne naći ženu koju bi mogao voljeti sa svom strašću koja je zaključana u njemu. Na koncu će izvršiti svoju dužnost prema tituli i obitelji, ne obazirući se na vlastite osjećaje.- Moram reći da imaš pravo po pitanju ove gužve - reče Margaret, žustro se hladeći lepezom. - Večeras je doista krcato. Bennettu će trebati cijela vječnost da nam donese limunadu. Vjerojatno ćemo umrijeti od žeđi prije nego se vrati.Mnoštvo se nakratko razmaknulo. Elenora je opazila kovrčavu, staromodnu periku koja je činila dio livreje što je nose lakaji njihova domaćina.- Ondje kraj vrata je sluga - reče, podigavši se na prste da bi bolje vidjela. - Možda možemo privući njegovu pozornost.- Baš će nam to koristiti - progunđa Margaret. -Ovi će ljudi isprazniti njegov pladanj prije nego nam se uopće približi.- Ostani ovdje kako bi te Bennett našao kad se vrati. - Elenora se okrene i pode u potjeru za lakajem koji se brzo gubio iz vida. - Vidjet ću mogu li sustići tog lakaja prije nego mu ponestane limunade.- Pazi da te ne zgaze.312Amanda QuickUz nekoliko uljudno promrmljanih riječi Elenora se provukla kroz skupinu sredovječnih dama i hitro se zaputila prema mjestu gdje je maločas vidjela lakaja.Bila je udaljena samo nekoliko koraka kad je na koži svojih nagih leđa osjetila dodir prstiju u rukavici, odmah ispod zatiljka.Ledeni trnci poletjeli su niz njezinu kralježnicu. Odjednom nije mogla disati.Samo slučajni dodir, uvjeravala je sebe; onakav do kojeg može lako doći kad vlada takva gužva. Ili je možda netko od gospode iskoristio prigodu što ju je pružalo mnoštvo i uzeo si previše slobode.Ništa osobno.

146

Ali jedva se suzdržala da glasno ne krikne. Jer joj je intuicija govorila da je dodir tih prstiju, koji su intimno prešli preko njezine kože, doista bio veoma osoban.Nije moguće, pomislila je. Ne ovdje. Ne bi se usudio. Naježila se od hladnog užasa, bez obzira na vrućinu. Sigurno je pogriješila.Ali zločinac joj je i prošli put pristupio u krcatoj plesnoj dvorani, podsjetila se.Zaključila je da ničim ne smije pokazati da je svjesna njegove blizine.Prisilivši se da ostane mirna, polako se okrenula na peti, nastojeći se doimati ležernom. Raširila je lepezu trzajem zapešća i njome se hladila dok je pogledom pretraživala mnoštvo.U blizini je bilo nekoliko muškaraca, ali niti jedan nije stajao dovoljno blizu da bi je dotaknuo.Tada je ugledala lakaja; ne onoga kojeg je pokuša-Plaćena pratilja313Bio joj je okrenut leđima, žustro se udaljavajući kroz mnoštvo gostiju koji su čavrljali i smijali se. Mogla je vidjeti samo ovratnik zeleno-srebrnog kapu-tića i stražnju stranu kovrčave perike ispod šešira. Ali u njegovom je načinu kretanja bilo nečeg uznemirujuće poznatog.Gurnula se kroz mnoštvo, nastojeći držati lakaja na oku.- Oprostite - mrmljala je ljudima između kojih se provlačila. - Ispričavam se. Tako mi je žao zbog vaše limunade, gospodo. Nisam vam željela stati na prste, gospodine...Na koncu je stigla do ruba mnoštva i zaustavila se. Nigdje nije bilo ni traga lakaju, ali je odmah vidjela da su vrata otvorena prema vrtu jedini izlaz na ovoj strani plesne dvorane.Izišla je u sjenke. Nije bila sama na terasi. Ondje se nalazilo nekoliko parova zaokupljenih tihim razgovorima. Nitko nije obraćao pozornost na nju.Lakaja nije bilo na vidiku.Prešla je kamenu terasu i sišla niz pet širokih stuba što su vodile u mračan vrt, nastojeći izgledati poput bilo koje pregrijane gošće koja je odlučila malo se osvježiti na večernjem zraku.Točno ispred sebe vidjela je široki krug velikih, mramornih kipova. Ništa se nije micalo u dubokim sjenkama između kipova.- Elenora.Bila je tako napeta da je umalo vrisnula na neočekivano izgovaranje svojega imena.Naglo se okrenuvši, ugledala je Jeremvja Clvdea314Amanda Quick- Zdravo, Jeremv. - Skupila je svoju lepezu. - Jesi li slučajno vidio da je maločas ovuda prošao jedan od lakaja?- Zašto bih, dovraga, obraćao pozornost na slugu?- Namrštio se i brzo krenuo prema njoj. - Vidio sam te da izlaziš, pa sam te slijedio. Tražio sam te. Moramo razgovarati.- Nemam vremena za čavrljanje. - Podigla je skute haljine i zaputila se prema nizu kipova, tražeći neki znak nestalog lakaja. - Jesi li siguran da nisi vidio lakaja? Bio je u livreji. Sigurna sam da je prošao ovuda.

147

- Dovraga, hoćeš li prestati trabunjati o lakaju? -Jeremv je požurio za njom i uhvatio je za golu nadlakticu.Nestrpljivo se pokušala osloboditi njegova stiska. Nije ju puštao.- Molim vas, maknite ruku, gospodine. - Parovi na terasi nisu ih mogli vidjeti, ali je znala da noću glasovi daleko dopiru. Nastavila je oštrim šaptom. - Ne želim da me dodiruješ.- Elenora, moraš me poslušati.- Upravo sam ti rekla, nemam vremena za ovo.- Večeras sam došao ovamo kako bih našao tebe.- Lagano ju je stresao. - Draga moja, znam sve.Iznenađena, zaboravila je na njegovu ruku i zagledala mu se u lice. - O čemu to govoriš, za ime svijeta?S nelagodom se osvrnuo prema terasi, a potom je spustio glas do promuklog šapta. - Znam da te St. Merrvn zaposlio da budeš njegova ljubavnica.Šokirano je zurila u njega. - Nemam pojma štoPlaćena pratilja315- Iskorištava te, draga moja. Nema te namjeru oženiti. - Jeremv s gnušanjem puhne kroz nos. - Očito si ti jedina koja ne zna istinu.- Gluposti. Nemam pojma o čemu je ovdje riječ, niti želim saznati. Pusti me. Moram se vratiti u dvoranu.- Elenora, slušaj me. Tvoje se ime večeras nalazi u svim knjigama za klađenje u svim klubovima u St. Jamesu.Osjetila je težinu u trbuhu. - Kako, molim?- Svaki džentlmen u gradu sudjeluje u okladama o tome što će biti s tobom kada dojadiš St. Merrvnu.- Opće je poznato da se neka gospoda običavaju kladiti na sve što ih zabavlja - ukočeno će ona.- Govorimo o tvojem ugledu. Uskoro ga više neće biti.- Otkad se tako dirljivo brineš za moj dobar glas?- Prokletstvo, Elenora, govori tiše. - Jeremv se razdraženo osvrne naokolo, provjerivši može li ih netko čuti. Primaknuo joj se bliže. - Želio bih te podsjetiti da sam ja džentlmen. Za razliku od St. Merrvna, bio sam toliko pristojan da štitim tvoj ugled dok smo bili zaručeni.- Da, tvoja me galantnost ostavila bez riječi. Činilo se da ne opaža njezin sarkastični ton. - Sdruge strane, St. Merrvn te iskorištava. Kani te odbaciti na krajnje ponižavajući način nakon što te nekoliko tjedana ili mjeseci u gradu bude predstavljao kao svoju zaručnicu. Kad završi s tobom, bit ćeš uništena.- Kako si prikazao situaciju, već je prekasno za mene, pa mogu bezbrižno uživati u tom procesu.- O, draga moja Elenora, to nije slično tebi. Mogu316Amanda Quick- Doista? - Gotovo se zabavljala. - Kako to kaniš učiniti?- Uzet ću te pod svoju zaštitu. Sad imam novca da to mogu učiniti. Za razliku od St. Merrvna, ja ću biti diskretan. Nećeš se morati suočavati s porugom društva. Držat ću te daleko, na sigurnom. Napokon možemo biti sretni zajedno, ljubavi moja, baš kao što nam je suđeno.

148

Obuzeo ju je bijes. Nakratko je razmišljala o mogućnosti da zabije lepezu u Jeremvjevo uho.- Dopusti da ti kažem, gospodine - procijedila je kroza zube - da je mogućnost da me St. Merrvn uništi daleko privlačnija od mogućnosti da postanem tvoja ljubavnica.- Previše si uzrujana - umirujućim tonom reče Jeremv. - Razumijem. Tvoji su jadni živci u posljednje vrijeme očito pod velikim stresom. Ali kad promisliš o tome, shvatit ćeš da je ono što ja nudim najbolje rješenje. Spasit će te od velikog poniženja koje te očekuje u šakama St. Merrvna.- Pusti me, Jeremv.- Samo te pokušavam zaštititi.Hladno se osmjehnula. - Posljednje što bih željela je tvoja zaštita.- Zar ti se više sviđa takav dogovor sa St. Merrvnom jer je on bogatiji od mene? Kakve ćeš koristi imati od njegova novca kad on završi s tobom, a ti se suočiš s pravom i potpunom katastrofom? Više se nikad nećeš moći pojaviti u uglednom društvu. Tvoja će budućnost biti uništena.- Ti ništa ne znaš o mojim planovima za buduć-Plaćena pratilja317- Elenora, moraš me saslušati. Onda ćeš možda razumjeti kako je pogubna tvoja situacija. Upravo dolazim iz jednog od svojih klubova. Vlastitim sam očima vidio zapise u knjizi. Baš večeras se mladi Geddings okladio u dvije tisuće funti da će te St. Merrvn na kraju sezone odbaciti. Njegova je oklada samo jedna od mnogih. Neki su iznosi nevjerojatno veliki.- Uvijek me iznova zapanjuje činjenica da su toliki dobro obrazovani muškarci takve budale.- Svi se klade u to da su zaruke prijevara. Jedina varijacija u klađenju je točan datum kad će te odbaciti. Većina se kladi na kraj sezone. Nekolicina vjeruje da će te zadržati u svojem krevetu do kraja ljeta jer mu takva situacija odgovara.U određenom smislu, Arthur će je doista otpustiti kad izvrši planirani zadatak, mrzovoljno je pomislila. Uistinu ju je iritirala pomisao da će tako mnogo muškaraca, koji se klade po pitanju njezine budućnosti, dobro zaraditi na njezin račun. To uopće nije pošteno.U tom ju je trenutku pogodila zapanjujuća misao, snažnije od munje.Točno znam kako će sve to završiti.Zapravo, daleko je jasnije mogla zamisliti svoju samotnu budućnost od gospode u klubovima. Čim Arthur uhvati ubojicu, moći će odrediti točan datum kraja njihove veze.To je bila veoma depresivna misao, ali nije mogla ignorirati financijske implikacije. Ona je jedina osoba u ovoj situaciju, osim Arthura, naravno, koja se može s apsolutnom sigurnošću okladiti po pitanju završetka318Amanda QuickTo ne bi bilo jednostavno, podsjetila se. Lupkala je lepezom po dlanu, brzo razmišljajući. Morat će se pozabaviti jednom ili dvjema preprekama. Na kraju krajeva, niti jedna dama ne može ući u klub džentlmena i položiti okladu. Trebat će joj pomoć nekoga komu može vjerovati i tko bi se okladio pod svojim imenom, ali za nju.

149

- Elenora? - Jeremv ju je lagano prodrmao. - Jesi li me čula? Oklade padaju po cijelom gradu, u ovom trenutku. Gdje ti je ponos? Ne možeš St. Merrvnu dopustiti da se na ovakav, preijezira vrijedan način, odnosi prema tebi.Priberi se, pomislila je Elenora. Ovdje bi trebala igrati određenu ulogu.- Besmislice, Jeremv. - Podigla je bradu. - Ne mogu vjerovati da bi St. Merrvn mogao biti tako bešćutan i odbaciti me. Zašto svi vjeruju da bi tako nešto učinio?To je, pomislila je, zapravo veoma dobro pitanje. Što je dovelo do ove iznenadne pošasti klađenja večeras?- Kažu da te našao u nekoj agenciji - reče joj Jeremv.Na tu se vijest opustila. - I, za ime svijeta, Jeremv. Ta besmislica o tome da me izabrao u agenciji bila je šala od početka svega ovoga. Svi to znaju. Zar uopće nemaš smisla za šalu?Malo je stisnuo oči. - Sve do večeras smo ja i svi ostali vjerovali da je priča doista St. Merrvnova ekscentrična ideja o duhovitoj šali. Ali sad naokolo kolaju glasine da je to istina, da te doista našao uPlaćena pratilja319- Zašto bi to učinio? S obzirom na svoj novac i titulu, mogao bi birati zaručnicu među mladim damama iz visokoga društva.- Zar ne shvaćaš? Priča se da se obratio agenciji kako bi angažirao osiromašenu plaćenu pratilju upravo zato što nema namjeru oženiti se. Samo se želio zabavljati s ljubavnicom koju može držati pri ruci pod vlastitim krovom i njome paradirati u društvu. To je samo još jedna od njegovih zloglasnih lukavština. Čovjek je poznat po svojim šaradama.- Pa, ovo je svakako jedan od njegovih boljih planova, ako je o tome riječ - vedro će Elenora - jer sam posve uvjerena da me kani oženiti. - Neće škoditi ako naglasi kako vjeruje da su St. Merrvnove namjere časne, pomislila je. To bi moglo povećati iznose u knjigama klađenja.- Najdraža, ne moraš se pretvarati preda mnom. -Jeremv joj je jače stisnuo ruku. - Rekao sam ti, sad znam sve. Istina je da te St. Merrvn našao u agenciji. Nemoj nijekati.- Gluposti.- Goodhew i VVillis, da budem precizniji.Dragi Bože. On zna ime agencije. Koliko je ona znala, ovo je prvi put da je netko navodnu šalu povezao s Agencijom Goodhew i VVillis.S mukom je progutala slinu, nastojeći pred njim prikriti činjenicu da ju je njegovo znanje potreslo. Morala je saznati odakle mu ime agencije.- Nemam pojma o čemu govoriš, Jeremv. - Morala je uložiti golem napor kako bi zadržala vedrinu i smirenost u glasu, ali je uspjela. - Gdje si čuo to320Amanda Quick- O, moja sirota, naivna draga. Vidim da doista vjeruješ da te St. Merrvn namjerava oženiti. - Stisnuo joj je nadlakticu. - Reci mi, koja ti je obećanja dao? Koje ti je laži izgovorio?- Za razliku od tebe, Jeremv, St. Merrvn je bio posve iskren i otvoren sa mnom.Jeremvjevi su je prsti stisnuli poput kliješta. - Zar želiš reći da si pristala na njegov plan? Ne mogu vjerovati da bi se spustila na tako niske grane. Sto se dogodilo s mojom slatkom, nedužnom Elenorom?

150

- Slatka, nedužna Elenora uskoro će postati mojom ženom. - Arthur se pojavio iz sjenki živice. - Ako smjesta ne makneš ruku s nje, izgubit ću i ono malo strpljenja što ga imam za tebe, Clyde.- St. Merrvn. - Jeremy je veoma brzo oslobodio Elenorinu ruku. Oprezno je koraknuo unatrag kad se Arthur zaustavio kraj Elenore. - Kako se usuđujete, gospodine?- Kako se usuđujem zamoliti gospođicu Lodge da postane moja žena? - Arthur je uhvatio Elenorinu ruku. - Vjerojatno zato što mi se ta zamisao činila veoma pametnom. Premda se to tebe uopće ne tiče.Jeremy se trgnuo, ali se nije povukao. - Zar uopće nemate srama, gospodine?- To je gotovo zabavno s obzirom da dolazi od čovjeka koji je odbacio Elenoru da bi se oženio drugom.- Nije se tako dogodilo - ukočeno će Jeremy.- Zapravo - reče Elenora - baš se tako dogodilo.- Draga moja, pogrešno si shvatila.- Ne^bih rekla.Plaćena pratilja321nevjerojatno kao što je pred svijetom glumiti moju zaručnicu. - Jeremv se Ijutito zagledao u Arthura. -Kako možete opravdati iskorištavanje gospođice Lodge na taj način, gospodine?- Znaš, Clyde - reče Arthur, a glas mu je postao opasno blag - smatram te krajnje iritantnim.Zabrinuta zbog njegova tona, Elenora je vješto stala između dvojice muškaraca. - Dosta je, Arthure, večeras se ovdje moramo pozabaviti važnijim stvarima.Pogledao ju je. - Jesi li sigurna? Ovo je baš počelo biti zanimljivo.- Jeremy zna za Agenciju Goodhevv i VVillis -naglašeno će ona.Osjetila je kako se njegova ruka stegnula oko njezine nadlaktice, na mjestu gdje je do maločas osjećala Jeremvjeve prste. S obzirom na način na koji gospoda večeras stežu taj dio njezina tijela, ujutro će imati modrice, zaključila je.Arthur nije skidao pogleda s Jeremyja. - Doista?- Opće je poznato da ste je angažirali u toj agenciji - brzo će Jeremy.- Uistinu se širi priča da sam ostvario svoje riječi da ću izabrati ženu u agenciji koja se bavi plaćenim pratiljama - složio se Arthur. - Ali ime te agencije zasigurno nije opće poznato. Gdje si ga Čuo?- Slušajte, gospodine, nema razloga da vama objašnjavam -Naglo se prekinuo kad je Arthur, bez upozorenja, pustio Elenoru, zgrabio prednji dio skupog Jeremvieva kaputića i snažno ea curnuo uz eolu straž-322Amanda Quick- Tko ti je dao ime Goodhew i VVillis, Clyde? -Arthur je pitao još blažim tonom od onoga kojim je govorio trenutak ranije.Jeremy je hvatao zrak, ali je uspio izustiti nesiguran protest. - Pustite me, gospodine.- Radije bih te izazvao na dvoboj zbog širenja pakosnih glasina o mojoj zaručnici, baš kao što sam ti jednom obećao.

151

Jeremvjev izraz lica na mjesečini se doimao poput zaprepaštena užasa. - Blefirate, gospodine. Cijeli svijet zna da se čak niste potrudili izazvati na dvoboj čovjeka koji je pobjegao s vašom pravom zaručnicom. Teško da biste riskirali glavu u dvoboju zbog žene koju smatrate samo prikladnim privremenim rješenjem.- Clyde, ti i cijeli svijet znate veoma malo o meni i onomu što bih mogao učiniti. Smjesta mi reci gdje si čuo ime Goodhevv i VVillis, ili će te za manje od sat vremena posjetiti moji sekundanti.Nestalo je Jeremvjeva prkosa. - Vrlo dobro - reče, nastojeći zadržati barem dio svojeg dostojanstva. -Valjda nema nikakva razloga da vam ne kažem gdje sam čuo o vašim pravim namjerama spram gospođice Lodge.- Gdje je to bilo?- U Zelenom lavu.Elenora se namrštila. - Što je Zeleni lav?- Igračnica izvan St. Jamesa - reče Arthur. I dalje je bio usredotočen na Jeremvja. - Kako to da si otišao onamo, Clyde? Ili je to jedno od mjesta što ih često posjećuješ?Plaćena pratilja323pune visine. - Sinoć sam slučajno otišao onamo jer mi je bilo prilično dosadno, i netko je predložio da bi to moglo biti zabavno.- Slučajno si sinoć otišao onamo, i slučajno si sreo nekoga tko ti je rekao za Agenciju Goodhew i VVillis? Ne bih rekao. Pokušaj ponovno.- To je istina, proklet bio. Bio sam loše raspoložen i netko je predložio da pođemo u igračnicu Zeleni lav. Zajedno smo pošli onamo i bacali kocke oko sat vremena. Tijekom večeri, spomenuo je glasine o Agenciji Goodhevv i VVillis.- Ta je osoba tvoj prijatelj? - mirnim glasom upita Arthur.- Nije mi prijatelj. Poznanik. Sinoć sam ga prvi put vidio.- Gdje si ga upoznao?Jeremv hitro pogleda Elenoru, a zatim jednako brzo skrene pogled. - Izvan objekta u Orchid Streetu - promrmlja.- Orchid Street. - Arthurova se usta ironično uzdignu. - Da, naravno, to bi bila adresa bordela kojim upravlja stara prostitutka koja samu sebe naziva gospođom Flovvers.Elenora ispusti zvuk negodovanja. - Odlaziš u bordele, Jeremv? To je veoma neugodna vijest. Zna li to tvoja žena?- Slučajno sam poslovno bio u Orchid Streetu -promrmlja Jeremv. - Ništa ne znam o nekakvom bordelu ondje.- Nije važno - reče Arthur. - Reci mi još nešto o čovjeku koji ti se sinoć predstavio i predložio da324Amanda QuickJeremv pokuša slegnuti ramenima. Samo je djelomice uspio u tome jer je Arthur još uvijek stezao njegov kaputić. - Nema se što pričati. Mislim da je rekao da se zove Stone ili tako nekako. Činilo se da dobro poznaje Zelenog lava.- Kako je izgledao? - upita Elenora. Jeremvjeve su se crte lica iskrivile od zbunjenosti.- Zašto je, dovraga, to važno?

152

Arthur ga je snažnije gurnuo o stražnju stranu kipa. - Odgovori na pitanje, Clyde.- Prokletstvo, ne sjećam se pojedinosti njegova izgleda. Popio sam nekoliko boca vina prije nego sam ga sreo, ako baš morate znati.- Bio si pijan? - Elenoru je iznenadila ta vijest. Dok joj se Jeremy udvarao, nikad nije pomislila da mnogo pije. - Nema ničega goreg od pijanca. Duboko suosjećam s tvojom sirotom ženom.- Imam prokleto dobar razlog iz kojeg želim zaboraviti na svoje probleme - grubo će Jeremy. - Moj brak nije ono što bi netko mogao nazvati ljubavnom vezom. To je pravi pakao. Prije vjenčanja, moj je tast nagovijestio da će svojoj kćeri dati popriličan iznos, ali se kasnije predomislio. On kontrolira naše prihode i traži da plešem kako on svira. U klopci sam, u klopci, kažem vam.- Tvoje se bračne nevolje nas ni najmanje ne tiču- reče Arthur. - Opisi muškarca kojeg si upoznao u Orchid Streetu.Jeremy iskrivi lice u grimasu. - Mislim da je bio otprilike moje visine. Smeđa kosa. - Protrljao je čelo.- Barem mislim da ie smeđa.Plaćena pratilja325- Nije debeo. - Jeremv je oklijevao. - Činilo se da je u dobroj kondiciji.- Jesu li njegove crte lica na bilo koji način neobične? - upita Elenora. - Ima li kakvih ožiljaka?Jeremv ju je bijesno pogledao. - Ne sjećam se nikakvih ožiljaka. Sto se tiče njegova izgleda, činilo se da je tip kakvog žene smatraju privlačnim.- Kako je bio odjeven?- Skupo - bez oklijevanja će Jeremv. - Sjećam se da sam ga pitao ime njegovoga krojača, ali je izvalio nekakvu šalu i promijenio temu.- Sto je s njegovim rukama? - reče Elenora. -Možeš li ih opisati?- Njegove ruke? - Jeremv je zurio u nju kao da mu je postavila izrazito složeno pitanje iz matematike. -Ne sjećam se ničeg neobičnog na njima.- Ovo je beskorisno. - Arthur ga je pustio. - Ako se sjetiš još nečega što bi moglo koristiti, svakako mi odmah pošalji poruku.Jeremv ljutitim pokretima namjesti svoj kaputić i kravatu. - Zašto bih se, za ime svijeta, potrudio to učiniti?Arthurov je smiješak bio ledeno hladan. - Jer imamo razloga vjerovati da je tvoj novi poznanik u nekoliko posljednjih tjedana ubio najmanje tri čovjeka.Jeremv ispusti nekoliko čudnih zvukova, ali ništa nije uspio reći. U drugim okolnostima, pomisli Elenora, taj bi je prizor uvelike zabavljao.U svakom slučaju, nije imala mnogo vremena za uživanje u Jeremvjevu zaprepaštenju jer ju je Arthur326Amanda Quick- Što si, dovraga, uopće radila ovdje vani s Clvdeom? - zarežao je.- Učinilo mi se da sam vidjela nekoga tko je mogao biti ubojica.- Grom i pakao. Bio je ovdje? - Arthur se tako naglo zaustavio da se Elenora spotaknula o njegovu nogu. Pala bi na koljena da je nije zadržao na nogama. - Jesi li sigurna?

153

- Vjerujem da jesam, ali moram priznati da ne mogu biti apsolutno sigurna. - Oklijevala je. -Dotaknuo mi je leđa, odmah ispod zatiljka. Mogla bih se zakleti da je to bilo namjerno. Od toga mi je jeza obuzela cijelo tijelo.- Gad. - Arthur ju je privukao bliže i posesivno zagrlio.Veoma je ugodno biti ovako stisnuta uz njegova prsa, pomislila je Elenora. Toplo, sigurno i udobno.- Arthure, sasvim je moguće da je to bio plod moje mašte - rekla je uz njegov kaputić. - Sam Bog zna da sam u posljednje vrijeme pomalo napeta. Moramo se usredotočiti na ono što smo saznali od Jeremvja.- Da.Nevoljko je podigla glavu. - Ima veoma malo ljudi, uz tebe i mene, koji znaju ime agencije kojoj si se obratio da bi me angažirao. Od njih je Ibbitts jedini koji bi tu informaciju spremno prenio nekome drugome.- A osoba kojoj je dao ime agencije vjerojatno je čovjek koji ga je ubio. - Arthur je olabavio svoj stisak oko njezinih ramena i nastavio hodati prema stubama terase. - Dođi. Moramo požuriti.Plaćena pratilja327- Ti ideš kući. Ja idem u igračnicu Zeleni lav kako bih ondje malo pripazio. Clyde je rekao da se činilo da njegov novi poznanik poznaje to mjesto. Možda će i večeras biti ondje.- Ne, Arthure, to neće ići. Ja moram poći s tobom.- Elenora, nemam vremena za prepirku o ovome.- Slažem se. Ali ne razmišljaš logično. Večeras moram poći s tobom i motriti na to mjesto. Premda sam slab svjedok, ja sam ipak jedina osoba koja bi mogla identificirati ubojicu.328Amanda Quick31Sat vremena kasnije Elenora je čvršće omotala šal oko ramena i namjestila pokrivač na koljenima. Noć nije bila osobito hladna, ali čovjek osjeća hladnoću ako dulje vrijeme sjedi u zamračenoj kočiji.- Moram reći, ovo motrenje nije ni izbliza onako uzbudljivo kako sam očekivala - rekla je.Arthur, obavijen dubokim sjenkama na drugoj strani vozila, nije skidao pogleda s ulaza u Zelenog lava. - Upozorio sam te, ako se sjećaš.Odlučila je to ignorirati. Arthur večeras nije bio u jednom od svojih boljih raspoloženja. Teško bi mu to mogla zamjeriti, pomislila je.Sjedili su u staroj kočiji što ju je Jenks, prema Arthurovim uputama, unajmio za ovu priliku. Elenora je razumjela zašto je to učinio. Na kraju krajeva, sasvim je vjerojatno da bi netko prepoznao njegovu kočiju ako bi dulje vrijeme stajala na uliciPlaćena pratilja329ovako kasno na raspolaganju imala samo jednu staru kočiju.Brzo je postalo očito zašto je nitko od drugih klijenata nije uzeo. Dok se kretala, teška je kočija poskakivala i trzala se na veoma neudoban način. Povrh toga, premda se na prvi pogled činilo da su sjedala čista, uskoro su osjetili da su akumulirani mirisi iz godina nepravilne uporabe proželi jastuke.

154

Elenora je potisnula tihi uzdah i na koncu priznala sebi da je očekivala da će vrijeme provedeno s Arthurom u tamnom, intimno skučenom prostoru kočije biti ugodno. Zamišljala je njih dvoje kako tiho razgovaraju sat ili dva dok promatraju gospodu koja ulaze i izlaze iz kluba.Ali odmah nakon što su zauzeli mjesto u dugom nizu na ulici ispred igračnice, Arthur je utonuo u jednu od svojih mračnih tišina. Svu je svoju pozornost usredotočio na vrata Zelenog lava. Znala je da ponovno razrađuje svoj plan.Proučavala je ulaz u igračnicu, pitajući se što na tome mjestu tako privlači mnoge muškarce. Prema njezinu je mišljenju to svakako bilo odbojno mjesto. Jedina plinska svjetiljka ispred ulaza bacala je slabašno svjetlo što je obasjavalo lica mušterija koje su dolazile i odlazile.Muškarci koji su izlazili iz kočija i fijakera što su se zaustavljali ispred ulaza, očito su u većini slučajeva bili pijani. Previše su se glasno smijali i prijateljima pričali raskalašene priče. Na licima nekih među njima vidio se grozničav izraz iščekivanja dok su ulazili u igračnicu.330Amanda Quickčiji izraz lica. Jedan ili dvojica doimali su se ushićenima. Hvalisali su se svojom srećom i kočijašima govorili neka ih voze do drugog mjesta za zabavu. Ali daleko veći broj ljudi silazio je stubama šireći oko sebe ozračje neuspjeha, gnjeva ili dubokog nezadovoljstva. Nekolicina je izgledala kao da je primila vijest o smrti u obitelji. Elenora je znala da su to oni koji su upravo prokockali kuću ili nasljedstvo. Pitala se hoće li neki od njih prije zore prisloniti pištolj uz glavu, kao što je učinio njezin očuh nakon što je sve izgubio u svojem posljednjem investicijskom pothvatu.Ponovno je zadrhtala.Arthur se pomaknuo. - Je li ti hladno?- Ne, zapravo nije. Sto ćeš učiniti ako ga večeras ne opazimo?- Pokušat ću ponovno sutra uvečer. - Arthur je ispružio ruku duž naslona sjedala. - Ukoliko u međuvremenu do mene ne stignu neke nove informacije, ovo je zasad najvažniji trag što ga imam.- Smeta li ti što je ubojica izabrao baš Jeremvja da mu povjeri informaciju o mojoj vezi s Agencijom Goodhevv i VVillis? To nije mogla biti slučajnost.- Ne. Posve sam siguran da je želio izazvati nevolje time što je Clvdeu rekao da si doista stigla iz agencije, te da glasine ipak nisu samo šala.- Kakve nevolje?- Još ne znam. Sjeti se da on još uvijek vjeruje kako mi nemamo načina da ga identificiramo. Nema sumnje da smatra kako je tajna njegova pravog identiteta sigurna.Stisnula je šal oko sebe. - Samo se nadam da ćuPlaćena pratilja331Uslijedila je još jedna tišina.- Arthure?- Da?- Ima nešto što sam te željela pitati. Nije okrenuo glavu. - Sto to?- Kako to da si pogodio ime bordela u Orchid Streetu kad ga je Jeremv spomenuo?

155

Sekundu ili dvije ni na koji način nije pokazao da je uopće čuo pitanje. Zatim je vidjela kako se nasmiješio u mraku.- Takva mjesta imaju načina da sebe učine poznatima - reče. - Muškarci tračaju, Elenora.- To me uopće ne čudi.Pogledao ju je, a lagani je smiješak još uvijek lebdio na njegovim usnama. - Zapravo bi željela znati poznajem li taj bordel zato što sam imao prilike posjetiti ga.Podigla je bradu i prikovala pogled za ulazna vrata Zelenog lava. - Nimalo me ne zanima taj aspekt tvojeg osobnog života.- Naravno da te zanima, i odgovor je ne.- Shvaćam. - Iznenada je na trenutak osjetila neobjašnjivu radost, a tada se sjetila drugog, s tim povezanog pitanja o njegovom privatnom životu koje ju je mučilo od početka ove pustolovine. Njezina je kratka radost odmah donekle splasnula. - Pa, valjda ti nisu trebale usluge takve institucije.- U ovom trenutku ne postoji druga žena u mojem životu, Elenora - tiho je rekao. - Kad smo već kod toga, već prilično dugo nije bilo druge žene. Jesi li to željela znati?332Amanda Quick- Ah, ali tiče te se, slatka moja - rekao je tihim glasom. - Na kraju krajeva, stvorili smo intimnu vezu. Imaš posve pravo znati jesam li romantično vezan za neku drugu. - Trenutak je zastao. - Baš kao što bih ja očekivao da mi odmah kažeš ukoliko se odlučiš vezati s nekim drugim muškarcem.Nešto u tonu njegova glasa podiglo je dlačice na njezinu zatiljku. Jasno joj stavlja do znanja da neće dijeliti njezinu naklonost.- Bolje od bilo koga znaš da u mojem životu ne postoji drugi muškarac - mirno je rekla.- Očekujem da će situacija ostati takva sve dok između nas dvoje postoji veza.Pročistila je grlo. - Ja očekujem istu vrstu odanosti od tebe.- Imat ćeš je - jednostavno će on.Ponovno se usredotočio na ulaz Zelenog lava, ostavljajući je da u tišini analizira kombinaciju zadovoljstva i čežnje što je bujala u njoj. Imat će ga samo za sebe sve dok budu povezani u ovoj neobičnoj situaciji, pomislila je. No ta je spoznaja samo pojačala svijest o tome koliko će bolan biti rastanak do kojeg će na koncu doći.Silno se trudila usredotočiti misli na svoju budućnost i sve velike planove, ali iz trenutka u trenutak postajalo je sve teže zamisliti život bez Arthura.Dragi Bože, zaljubila sam se u njega.Spoznaja ju je ispunila blistavom euforijom koja se gotovo trenutno preobrazila u strepnju. Kako je mogla dopustiti da se to dogodi? Napravila je grešku golemih proporcija.Plaćena pratilja333nagnuvši se bliže prozoru kočije. - O čemu je ovdje riječ?Njegov ju je uzbuđeni ton trgnuo iz mračnih razmišljanja. Brzo je sjela naprijed.- Što je? - upita.

156

Arthur je odmahnuo glavom, ali nije skidao pogleda s prizora na stubama ispred ulaza u klub. -Neka sam proklet ako znam. Ali ovo ne može biti slučajnost. Pogledaj. Bi li ono mogao biti čovjek s kojim si plesala one noći kad je Ibbitts umoren? Onaj koji te večeras dodirnuo?Slijedila je njegov pogled i promatrala pristalog čovjeka ranih dvadesetih godina koji je odlučnim koracima silazio stubama ispred Zelenog lava. Na svjetlosti plinske svjetiljke činilo se da mu je kosa svijetlosmeđe boje. Bio je vitak i s lakoćom se kretao.Puls joj je počeo ubrzano tući u zapešćima i usta su joj se osušila. Gleda li ubojicu? Je li to čovjek koji ju je večeras onako intimno dodirnuo, kao i u noći Ibbittsova umorstva? Iz te udaljenosti nikako nije mogla biti sigurna.- Otprilike je iste visine - s oklijevanjem je rekla. - I čini se da ima duge prste. Odavde ne vidim nosi li prsten.- Ima iste čizme.- Da, ali kao što si jednom napomenuo, mnoga gospoda najviše vole tu vrstu čizama. - Čvrsto je stisnula prste u krilu. - Arthure, žao mi je, ali s ove udaljenosti ne mogu biti sigurna. Moram mu prići bliže.- Ne kani ući u neku od kočija.334Amanda Quickstuba, pali maleni fenjer što ga je nosio uza se i udaljava se mračnom ulicom. Bio je sam.- Ostani ovdje, u kočiji. Jenks će paziti na tebe. -Arthur je otvorio vrata i skočio dolje. - Slijedit ću tog čovjeka.Tjeskobno se nagnula naprijed. - Ne, ne smiješ sam poći za njim. Arthure, molim te, zločinac možda baš to želi od tebe.- Želim vidjeti kamo ide. Ne kanim mu dopustiti da me vidi.- Arthure -- Veoma me zanima kakvog posla ima u ovom dijelu grada.- Ne sviđa mi se to. Molim te, povedi Jenksa sa sobom.Arthur je okrenuo glavu prema sve slabijem svjetlu što je dopiralo iz fenjera u čovjekovoj ruci. - Ionako će biti teško paziti da me ne otkrije. Sigurno bi opazio dva čovjeka koji ga slijede.Počeo je zatvarati vrata.- Čekaj. Poznaješ čovjeka s fenjerom, zar ne? -šapnula je.- To je Roland Burnlev. Čovjek koji je pobjegao s Julianom.Arthur je zatvorio vrata prije nego se Elenora oporavila od iznenađenja.Plaćena pratilja335tek32Slaba svjetlost što su je stvarale malene lampe na kočijama i plinska svjetiljka ispred ulaza Zelenog lava brzo je nestajala iza Arthura. Počeo se kretati brže, trudeći se da ne izgubi iz vida Rolandov fenjer. Morao se usredotočiti kako bi tjelesnu težinu oslonio na prednji dio stopala da ga ne bi odalo lupanje peta po kamenim pločama.S druge strane, Roland se nije pokušavao skrivati. Njegovi su koraci bili brzi i sigurni; čovjek koji zna kamo ide.

157

Uz usku, zavojitu ulicu nalazili su se maleni dućani, svi zatvoreni preko noći. U sobama iznad poslovnih prostora nije bilo svjetla. Danju to nije bio posebno opasan kraj, ali u ovo bi doba samo budala sama došla ovamo.Sto je Rolanda privuklo ovamo?Nekoliko minuta kasnije zaustavio se ispred mračnih ulaznih vrata. Arthur se povukao u sjenu336Amanda Quickskučen hodnik. Svjetlost fenjera nakratko je bljesnula, a potom je sasvim nestala kad su se za mladim čovjekom zatvorila vrata.Arthuru je palo na pamet da Roland možda posjećuje neku ženu u ovoj ulici. U takvoj situaciji nema ničeg neobičnog. Sasvim je uobičajeno da gospoda, čak i ona koja su se nedavno oženila, drže ljubavnicu sa strane. No tako nešto je skupo. Prema svim pokazateljima, financijska situacija Burnlevjevih veoma je loša.Arthur je promatrao prozore na katu iznad vrata kroz koja je Roland upravo ušao. Nigdje se nije vidjela svjetlost fenjera. Roland je zacijelo ušao u neku prostoriju u stražnjem dijelu zgrade.Ništa neće saznati ako bude ovdje stajao, zaključio je. Upalio je vlastiti fenjer, veoma slabo, i izišao iz sjenki. Prešao je malenu ulicu i pritisnuo kvaku na vratima iza kojih je Roland nestao.Odmah su se otvorila.Na slabašnoj svjetlosti fenjera vidjele su se stube što su vodile na kat iznad dućana. Arthur je izvadio pištolj iz džepa ogrtača.Oprezno je krenuo stubama, pazeći na sjenke na odmorištu. U mraku se ništa nije micalo.Na vrhu stuba našao se u neosvijetljenom hodniku. Vidio je dvaju vrata. Ispod jednih vidjela se crta slabog svjetla.Spustio je fenjer na pod tako da mu osvjetljava put, ali se ne naziru obrisi njegova tijela. Nema smisla stvarati od sebe savršenu metu, mislio je.Prišao je vratima i lijevom rukom pritisnuo kvaku.Plaćena pratilja337što ovdje radi, činilo se da Rolanda ne zabrinjava pomisao da bi mogao naići netko s pištoljem u ruci. S druge strane, možda ne kani dugo ostati i želi imati mogućnost brzog odlaska bez da se gnjavi ključem.Arthur je trenutak napeto osluškivao. Iz prostorije nije dopirao nikakav razgovor. Čuo je samo jednu osobu, zacijelo Rolanda, kako se unutra kreće.Neka se ladica otvorila i zatvorila. Trenutak kasnije začulo se škripanje. Zahrđale šarke ormara?Kad je čuo dugotrajno struganje, iskoristio je te zvukove kako bi otvorio vrata.Našao se u malenoj sobi u kojoj se nalazio krevet, ormar i stari stalak za lavor. Roland je čučao na golim drvenim daskama, tražeći ispod kreveta. Nije čuo da je Arthur ušao u sobu.- Dobra večer, Burnlev.- Što? - Roland se naglo okrenuo i nespretno se uspravio. Zurio je u njega. - St. Merryne. Znači, istina je. - U očima mu se pojavila bol. Trenutak

158

kasnije zamijenio ju je vatreni gnjev. - Doista si je prisilio da dođe u tvoj krevet. Gade.Obuzet nepromišljenim bijesom, bacio se prema Arthuru ispruživši obje ruke. Ili nije opazio pištolj, ili je bio izvan sebe od bijesa pa se nije obazirao na opasnost.Arthur je hitro koraknuo natrag na hodnik. Zakoračio je u stranu i ispružio jednu nogu. Roland je tako silovito i brzo poletio naprijed da se nije uspio zaustaviti.Spotaknuo se preko Arthurove noge i očajnički338Amanda Quickpao na pod, ali se sudario sa zidom na suprotnoj strani hodnika.Pribravši se, uhvatio se za zid objema rukama. -Proklet bio do pakla, St. Merrvne.- Predlažem da o ovome raspravimo kao razumna gospoda, a ne kao dvije divlje usijane glave - mirno će Arthur.- Kako se usuđuješ samog sebe zvati gospodinom nakon onog zla što si ga počinio?Arthur polako spusti pištolj. Činilo se da je Roland tek tada opazio oružje. Mršteći se, slijedio je pokret pogledom.- Kakvo sam to zlo navodno počinio? - upita Arthur.- Sasvim dobro znaš kakav je tvoj zločin. Monstruozno.- Opisi mi ga.- Prisilio si moju slatku Julianu da ti se poda u zamjenu za obećanje da ćeš platiti moje kockarske dugove. Nemoj nijekati.- Zapravo, zanijekat ću. - Arthur pištoljem pokaže Rolandu neka se vrati u sobu. - Svaku prokletu riječ. - Pogleda prema mračnom stubištu. - Dođi unutra. Ne želim ovaj razgovor voditi na hodniku.- Namjeravaš li me ubiti? Je li to završni korak u tvojem planu osvete?- Ne, neću te ubiti. Vrati se unutra. Sada. Roland je nesigurno pogledao pištolj. Nevoljko seodlijepio od zida i polako ušao u sobu.- Nikad je nisi volio, St. Merrvne, priznaj. Ali želio si je, nije li tako? Bio si bijesan kad je pobjegla saPlaćena pratilja339Čekao si dok nisi vidio da sam u bezizlaznoj situaciji, a tada si Juliani poslao poruku da ćeš pokriti moje dugove ako ti se ona poda.- Tko ti je ispričao tu neobičnu priču, Burnlev?- Prijatelj.- Znaš kako se kaže: ako imaš takve prijatelje, ne trebaju ti neprijatelji. - Arthur je vratio pištolj u džep i pogledom preletio odaju. - Pretpostavljam da si večeras došao ovamo jer si očekivao da ćeš u tom krevetu naći Julianu sa mnom?Roland se lecnuo. Stisnuo je usta. - Primio sam poruku dok sam bacao kocke. Pisalo je da ću ovdje naći dokaze tvojeg zločina ako odmah pođem na ovu adresu.- Kako ti je isporučena ta poruka?- Ulični deran ju je dao vrataru kluba.

159

- Zanimljivo. - Arthur je prešao sobu do ormara i pregledao njegovu praznu unutrašnjost. - I jesi li našao dokaze da sam ucjenom dovukao tvoju ženu u krevet?- Nisam završio s pregledom sobe kad si stigao. -Roland je stegnuo šake. - No činjenica da si ovdje svakako pokazuje da ti je ova soba poznata.- Upravo sam stvorio isti zaključak o tebi - reče Arthur.Okrene se od ormara i priđe stalku za lavor. Metodički je otvarao i zatvarao ladice.- Sto radiš? - upita Roland.- Tražim ono što si trebao otkriti u ovoj sobi. -Otvorio je posljednju ladicu i ugledao crnu baršunastu vrećicu zatvorenu kožnatom trakom. Osjetio je340Amanda Quicksam ja taj koji je noćas ovdje trebao nešto otkriti.Arthur je odvezao traku i baršunastu vrećicu okrenuo naopako. Dva predmeta zamotana u platno pala su mu na dlan.Spustio ih je na stalak i odmotao.On i Roland proučavali su dvije lijepo ocakljene burmutice. Svaka je bila ukrašena minijaturnim prizorom alkemičara na poslu. Na svakom se poklopcu nalazio veliki, brušeni crveni kamen.Roland je prišao bliže, mršteći se. - Burmutice? Što one rade ovdje?Arthur je gledao kako svjetlost fenjera poigrava po blještavim kutijicama. - Čini se da su nam večeras obojici dodijeljene uloge budala. Malo je nedostajalo da ostvarimo svoje uloge.- O čemu to govoriš?Arthur je burmutice oprezno vratio u baršunastu vrećicu. - Vjerujem da je netko želio da te večeras ubijem, Burnlev. Ili, u najmanju ruku, da tebe optužim za umorstvo.Kočija se pokrenula prije nego je Arthur zatvorio vrata. Elenora se suzdržavala sve dok se oba muškarca nisu smjestila na sjedalo njoj nasuprot. Pokušala im je u tmini odgonetnuti izraze lica.- Što se ovdje događa? - pitala je, pokušavajući ignorirati tjeskobu koja joj je kolala žilama.- Dopusti da te upoznam s Rolandom Burnlevjem. - Arthur je zatvorio vrata i spustio zaslone na prozorima. -J3urnley, moja zaručnica, gospođica ElenoraPlaćena pratilja341Roland se nelagodno stisnuo u kutu, dobacio mu nesiguran pogled, a potom se zagledao u Elenoru. U njegovim je očima vidjela neodobravanje i radoznalost.Roland je čuo glasine o njoj koje kolaju klubovima, pomislila je, i ne zna kako da sve to shvati. Očito se pita je li upoznao uglednu damu ili kurtizanu. Takva će situacija svakog pravilno odgojenog džentlmena dovesti u nedoumicu.Uputila mu je svoj najtopliji smiješak i pružila ruku prema njemu. - Zadovoljstvo mi je, gospodine.Roland je oklijevao, ali suočen s daminom rukom u rukavici i formalnim upoznavanjem, prepustio se davno usvojenim pravilima pristojnog ponašanja.

160

- Gospođice Lodge. - Sagnuo je glavu nad njezinom rukom.Gotovo je odmah pustio njezine prste, ali ne prije no što je Elenora procijenila njegov stisak. Pogledala je Arthura.- On nije taj kojeg tražiš - rekla je tiho.- I ja sam, prije kratkog vremena, došao to tog zaključka. - Arthur joj lagano ubaci u krilo crnu baršunastu vrećicu i pojača svjetlost jedne svjetiljke u kočiji. - No čini se da me netko želio uvjeriti u suprotno. Pogledaj.Opipala je oblik i odmjerila težinu predmeta u vrećici. - Nemoj mi reći da si našao burmutice?- Da.- Nebesa. - Hitro je odvezala traku i izvadila malene kutijice zamotane u tkaninu. Odmotala je jednu i prinijela je svjetlu. Svjetlost je blistala na342Amanda Quickdragulju na poklopcu. - Što bi to moglo značiti?- Upravo to pitanje postavljam St. Merrvnu proteklih nekoliko minuta - progunđa Roland. - Još nije smatrao potrebnim da mi odgovori.- To je komplicirana priča, gospodine - umirivala ga je Elenora. - Uvjerena sam da će vam St. Merrvn sve objasniti sad kad ste obojica na sigurnom.Arthur se malo promeškoljio i ispružio jednu nogu. - Ukratko rečeno, Burnlev, ja lovim zločinca koji je ubio mojeg prastrica i barem još dvojicu ljudi.Roland je blenuo u njega. - Što, dovraga?- Naveli su me na pomisao da ubojica često posjećuje igračnicu Zeleni lav, pa smo gospođica Lodge i ja večeras motrili na to mjesto. Zamisli moje zaprepaštenje kad sam opazio tebe kako izlaziš odande i sam krećeš niz mračnu ulicu.- Rekao sam ti, imao sam razloga misliti - Roland se prekine u pola rečenice i pogleda Elenoru. Porumenio je do korijena kose.Arthur pogleda Elenoru. - Netko mu je rekao da ga je njegova žena prevarila sa mnom, te da će naći dokaze o tome ako pođe na određenu adresu.Elenora se šokirala. - Kakve monstruozne besmislice.Arthur slegne ramenima.Okrenula se Rolandu. - Dopustite da vam kažem, gospodine, da je St. Merrvn džentlmen koji posjeduje veoma uzvišeno poimanje časti i krajnje rafiniran osjećaj poštenja. Ako išta znate o njemu, nikad ne biste pomislili da bi mogao zavesti vašu ženu.Roland dobaci Arthuru bijesan pogled. - NisamPlaćena pratilja343U Arthurovim se očima vidjelo da se zabavlja, ali ništa nije rekao.- Pa, ja jesam sigurna u to, gospodine - ustvrdi Elenora. - Ako nastavite vjerovati u te gluposti, gori ste od budale. Štoviše, moram vam reći da svojoj ženi činite jednako veliku nepravdu time što ste si dopustili da makar samo u jednom trenutku pomislite da bi vas izdala.- Vi ništa ne znate o tome - progunđa Roland. Ali se počeo doimati pomalo nesigurno.

161

- Ni tu nemate pravo - obavijesti ga Elenora. -Imala sam čast upoznati gospođu Burnlev. Jasno sam vidjela da vas iskreno voli i nikad ne bi učinila nešto čime bi vas povrijedila.Nesigurnost i zbunjenost odražavali su se na Rolandovu licu. - Upoznali ste Julianu? Ne razumijem. Kako je došlo do toga?- To u ovom trenutku nije važno. Dovoljno je reći da potpuno vjerujem u iskrenost njezinih osjećaja prema vama, čak i ako vi ne vjerujete. Još više vjerujem u St. Merrvnovu čast. - Opet se okrenula Arthuru. - Molim te, nastavi sa svojom pričom.Arthur se lagano nakloni. - Jasno je da se nitkov pobrinuo da ja ovdje večeras vidim Burnlevja, pretpostavio je da ću ga slijediti, naći ga s burmuticama i naprečac stvoriti zaključak da je on čovjek kojeg tražim. Nema sumnje da je sve to smislio kako bi me skrenuo s pravoga traga.- Da, naravno - polako će Elenora. - Bez obzira tko je on, očito mu je poznato da ti i gospodin Burnlev niste u najboljim odnosima. Bio ie sicuran da ćete344Amanda Quick- Ha. - Činilo se da se Roland još više stisnuo u kutu.Arthur je duboko udahnuo.Elenora se obojici ohrabrujuće nasmiješila. - Zločinac vas je obojicu posve pogrešno procijenio, nije li? S druge strane, kako bi se od njega moglo očekivati da razumije da ste obojica previše oštroumni i inteligentni da biste tako užasno pogriješili po pitanju namjera onog drugog? Nesumnjivo vas je procjenjivao prema onome kako bi on sam reagirao u takvoj situaciji.- Hmm. - Arthuru je razgovor očito bio dosadan. Roland je nešto progunđao i zagledao se u vrhovesvojih čizama.Elenora je pogledala lica obojice muškaraca i osjetila jasno titranje u dlanovima. U tom je trenutku znala da je ono što se prije kratkog vremena dogodilo između Arthura i Rolanda zamalo pošlo po zlu.- No, dakle, to je gotova priča - nastavila je, čvrsto odlučivši da će raspršiti mračno raspoloženje. -Želimo vam postaviti mnoga pitanja, gospodine Burnlev. Nadam se da nemate ništa protiv?- Kakva pitanja? - pitao je, doimajući se opreznim. Arthur je proučavao Rolanda. - Počnimo time daćeš nam ispričati sve što možeš o čovjeku koji ti je predložio da večeras pođeš u onu sobu.Roland prekriži ruke. - Nema se baš mnogo reći. Upoznao sam ga prije nekoliko dana, tijekom kartanja. Te sam prve večeri dobio nekoliko stotina funti, a on je gubio. Nažalost, u narednim sam danima izgubio cijeli taj iznos, pa i više.- Je Ji on predložio da posjetite Zelenog lava? -Plaćena pratilja345Roland stisne usta. - Da.- Kako se zvao? - nastavila je.- Stone.- Opisi ga - reče Arthur.

162

Roland raširi ruke. - Vitak. Plave oči. Kosa mu je neodređene smeđe boje. Otprilike je moje visine. Dobre crte lica.- Koliko može imati godina? - upita Elenora.- Kao i ja, otprilike. Valjda je to bio jedan od razloga iz kojih smo se tako dobro uklopili. To i činjenica da je on, izgleda, shvaćao poteškoće moje financijske situacije.Elenora je čvršće stegnula baršunastu vrećicu na svojem krilu. - Je li vam rekao nešto o sebi?- Veoma malo. - Roland je zastao kao da se pokušava prisjetiti. - Uglavnom smo razgovarali o tome kako su svi moji financijski problemi nastali kad — Naglo je ušutio i dobacio Arthuru brz, razdražen pogled.- Poticao te da mene okrivljuješ za svoje poteškoće? - suho upita Arthur.Roland je opet proučavao svoje čizme.Elenora žustro kimne. - Ne zabrinjavajte se, gospodine Burnlev. Vaši će financijski problemi uskoro biti stvar prošlosti. St. Merrvn vas kani pozvati da sudjelujete u jednom od njegovih novih investicijskih pothvata.Roland se naglo uspravio. - Što je to? O čemu govorite?Arthur nestrpljivo pogleda Elenoru. Pretvarala se da to ne opaža.346Amanda Quickvaših financija, gospodine Burnlev. Zasad se moramo držati teme čovjeka koji vas je poveo u igračnicu Zeleni lav kako biste ondje kockali. Molim vas, pokušajte se sjetiti bilo čega što je rekao o sebi, a činilo vam se neobičnim ili zanimljivim.Roland je bio na sto čuda, očito želeći razgovarati0 temi investicija. Ali je popustio.- Doista ne znam što bih vam još mogao reći -kaza. - Popili smo nekoliko boca vina i malo igrali karte. - Zastao je. - Pa, ima jedna stvar. Stekao sam dojam da ga veoma zanimaju prirodne znanosti.Elenora je zaustavila dah.- Sto je rekao o svojem zanimaju za znanost? -upita Arthur.- Ne sjećam se točno. - Roland se namrštio. - Ta se tema pojavila nakon bacanja kockica. Izgubio sam prilično velik iznos. Stone je kupio bocu vina kako bi me utješio. Neko smo vrijeme pili, razgovarajući o raznim stvarima. Tada me pitao znam li da je Engleska prije nekoliko godina izgubila svojeg drugog Newtona, prije nego je čovjek svijetu dospio pokazati svoju genijalnost.Elenorina su se usta osušila. Pogledala je Arthura1 opazila mračan sjaj razumijevanja u njegovim očima.- To me podsjetilo na pitanje što smo ga zaboravili postaviti lady VVilmington - rekla je. - Premda nije nimalo vjerojatno da bi nam rekla istinu, naravno.Plaćena pratilja34733- Uopće nisam sigurna da je to pravi korak. -Elenora je namjestila svoj šal i pogledala mračne prozore kuće. - Sad su dva sata ujutro. Možda smo se trebali vratiti kući i bolje promisliti prije nego smo došli ovamo.- Nemam namjeru čekati neko pristojnije vrijeme za razgovor s lady VVilmington - reče Arthur.

163

Po treći je put podigao tešku mjedenu alku i pustio je da padne. Elenora se trgnula kad je zvuk glasno odjeknuo u tišini.Kratko vrijeme prije toga ostavili su Rolanda ispred njegova kluba, rekavši mu neka šuti o onome što se te večeri dogodilo. Arthur je potom naredio da kočija pođe ravno do adrese lady VVilmington.U predvorju su se napokon začuli koraci. Nekoliko sekunda kasnije vrata su se oprezno odškrinula. Sluškinja snenih očiju, s kapicom na glavi i umotana348Amanda Quick- Što je ovo? Sigurno ste pogriješili kuću, gospodine.- Ovo je prava kuća. - Arthur se progurao unutra. - Smjesta pozovite lady VVilmington. Recite joj da se radi o veoma važnoj stvari. Pitanje života ili smrti.- Života ili smrti? - Sluškinja je koraknula unatrag, a na licu joj se pojavio izraz užasa.Elenora je iskoristila zapanjenost žene i šmugnula unutra za Arthurom. Mirno se nasmiješila.- Idite i recite lady VVilmington da su ovdje St. Merrvn i njegova zaručnica - odlučno je rekla. -Sigurna sam da će nas primiti.- Da, gospojo. - Činilo se da su jasne upute donekle smirile živce sluškinje. Upalila je još jednu svijeću na stolu u predvorju, a potom je požurila na kat.Ubrzo nakon toga hitro se vratila dolje.- Njezino gospodstvo kaže da će vam se uskoro pridružiti u radnoj sobi. i,:,n -- Još uvijek smatram da smo trebali bolje promisliti prije no što smo noćas došli ovamo - ustvrdi Elenora.Sjedila je na krhkoj stolici u otmjenoj radnoj sobi. Svijeća što ju je sluškinja zapalila za njih nalazila se na prekrasno izrezbarenom pisaćem stolu kraj prozora.- Spominjanje drugog Nevvtona ne može biti slučajnost. Znaš to jednako dobro kao i ja. - ArthurPlaćena pratilja349leđima. - Lady VVilmington je ključ ove zagonetke. Osjećam to u kostima.U potpunosti se slagala s njegovim zaključkom; zabrinjavao ju je samo način na koji se kanio suočiti s lady VVilmington. Ovo je osjetljiva stvar. Trebalo joj je prići suptilnije.- Ranije večeras neprestano mi se po glavi motao naš susret s njom - rekla je. - Stalno mislim o načinu na koji je dodirivala medaljon kad god se spominjao Trevford. Palo mi je na pamet da je, ako su bili ljubavnici, možda postojalo dijete -- Nije bilo sina. - Arthur odmahne glavom. -Večeras sam istražio tu mogućnost. Jedini muški nasljednik lady VVilmington je staložen, izrazito muževan, ugledan gospodin koji, prema svim pričama, nalikuje njezinu mužu po izgledu i intelektualnim interesima. Predan je svojim imanjima i nikad se nije zanimao za znanost.- St. Merrvne. - Lady VVilmington se nalazila na vratima, a govorila je rezigniranim glasom. -Gospođice Lodge. Znači, nekako ste došli do istine. Bojala sam se da će se to dogoditi.

164

Arthur je prestao hodati i pogledao prema vratima. - Dobra večer, gospođo. Vidim da znate zašto smo ovako kasno došli ovamo.- Da. - Lady VVilmington polako uđe u radnu sobu. Noćas izgleda mnogo starije, pomisli Elenora,svjesna iskrenog suosjećanja spram nekoć lijepe i još uvijek ponosne žene. Sijeda kosa lady VVilmington sad nije bila skupljena u moderan šinjon. Bila je zavučena ispod bijele kapice. Doimala se iscrpljeno, poput350Amanda Quicknjezinim prstima nije bilo prstenja, niti su joj biseri blistali ispod ušiju.No, Elenora je opazila da i sad nosi zlatni medaljon.Lady VVilmington sjedne na stolicu što ju je Arthur pridržavao za nju. - Došli ste me pitati o mojem unuku, zar ne?Arthur se ukočio. - Da, naravno - tiho je rekao.- On je Trevfordov unuk, nije li? - blago upita Elenora.- Da. - Lady VVilmington je svoju pozornost usredotočila na plamen svijeće. - Trevford i ja bili smo strastveno zaljubljeni. No ja sam bila udana i imala sam dvoje djece. Ništa se nije moglo učiniti kad sam otkrila da nosim ljubavnikovo dijete. Pretvarala sam se da je VVilmington otac i, naravno, po zakonu nije bilo nikakve sumnje da je moja kći začeta s njim. Nitko nije posumnjao u istinu.- Je li Trevford znao da ste rodili njegovo dijete? - upita Arthur.- Da. Bio je veoma sretan. Cesto je govorio kako će nadzirati njezino obrazovanje u svojstvu prijatelja obitelji. Obećavao je kako će razraditi detaljne planove i pobrinuti se da od kolijevke bude upoznata s prirodnim znanostima i matematikom.- Ali tada je Trevford poginuo u eksploziji u svojem laboratoriju - reče Arthur.- Mislila sam da će mi srce puknuti onoga dana kad sam primila vijest o njegovoj smrti. - Lady VVilmington vršcima prstiju dotakne medaljon. -Tješila me spoznaja da imam njegovo dijete. ZareklaPlaćena pratilja351kanio. No premda je bila veoma inteligentna, nije pokazivala nikakvo zanimanje za znanost ili matematiku. Privlačila ju je jedino glazba. Briljantno je svirala i skladala, ali znala sam da bi Trevford bio strašno razočaran.- Međutim, kad se udala, vaša je kći rodila sina koji je bio obdaren Trevfordovim velikim umom i njegovom strašću za znanost. Arthur je stezao naslon stolice, pozorno promatrajući lady VVilmington. - Je li to točno, gospođo?Lady VVilmington se poigravala medaljonom. -Parker je slika i prilika Trevforda te dobi. Sličnost je zapanjujuća. Kad je groznica pokosila moju kćer i njezina muža, zarekla sam se da ću unuka odgojiti onako kako bi Trevford želio.- Rekli ste mu istinu o identitetu njegovoga djeda, nije li tako? - tiho upita Elenora.- Da. Kad je bio dovoljno star da bi to mogao razumjeti, rekla sam mu za Trevforda. Imao je pravo znati da njegovim žilama teče krv istinskoga genija.

165

- Rekli ste mu da je izravan potomak čovjeka koji je mogao biti drugi engleski Nevvton - reče Arthur. -A Parker je odlučio preuzeti djedovu sudbinu.- Proučavao je sve ono što je tako silno fasciniralo Trevforda - šapnula je.Elenora ju je pogledala. - Uključujući alkemiju?- Da. - Lady VVilmington zadrhti. - Morate mi vjerovati da sam nastojala skrenuti Parkera s tog mračnog puta. No kako je postajao stariji, pokazivao je znakove da je od Trevforda naslijedio još ponešto, a ne samo njegove intelektualne interese.352Amanda Quick- Parkerov je temperament s godinama postajao sve teže predvidljiv. Znao je biti radostan i veseo bez ikakvog vidljivog razloga. A zatim bi, bez upozorenja, njegovo raspoloženje postalo tako mračno da sam se bojala da će dignuti ruku na sebe. Činilo se da ga iz takvog raspoloženja mogu izvući samo njegovi alke-mičarski pokušaji. Prije dvije godine otputovao je u Italiju kako bi nastavio svoja istraživanja.- Kad se vratio? - upita Arthur.- Prije nekoliko mjeseci. - Lady VVilmington izmučeno uzdahne. - Bila sam tako sretna što se vratio, ali sam uskoro shvatila da je ono što je naučio u Italiji samo pojačalo njegovu predanost alkemiji. Zahtijevao je da mu pokažem Trevfordove dnevnike i papire. Čuvala sam ih u jednoj škrinji.- Dali ste mu to? - upita Elenora.- Nadala sam se da će ga to zadovoljiti. Ali bojim se da sam samo pogoršala situaciju. Znala sam da se upustio u neki tajni projekt, ali nisam znala što se nadao stvoriti.- Sto ste pretpostavili da pokušava učiniti? -hladno upita Arthur. - Pronaći kamen mudraca? Pretvoriti olovo u zlato?- Rugate mi se, gospodine, ali posve vam iskreno kažem da je Parker tako duboko ogrezao u svoja okultna istraživanja da doista vjeruje u sve to.- Kad ste prvi put shvatili da je odlučio konstruirati napravu opisanu u Knjizi o kamenju? - upita Arthur.Lady VVilmington ga je žalosno i rezignirano pogledala. - Tek nakon što ste me neki dan posjetili i rekliPlaćena pratilja353su burmutice ukradene. Tada sam shvatila što Parker namjerava.- I također ste shvatili da je Parker prešao granicu ekscentričnoga genija - reče Arthur. - Shvatili ste da je postao ubojica.Lady VVilmington sagne glavu i prstima čvrsto stegne medaljon. Ništa nije rekla.- Gdje je Parker? - upita Arthur.Lady VVilmington podigne glavu. Činila se nekako smireno odlučnom. - Više nema potrebe da se zabrinjavate zbog mojeg unuka, gospodine. Ja sam se pobrinula za situaciju.Arthurova se čeljust stegnula. - Zasigurno shvaćate da ga treba zaustaviti, gospođo.- Da. I učinila sam baš to.- Kako, molim?

166

- Više neće biti umorstava. - Lady VVilmington makne prste s medaljona. - Imate moju riječ. Parker je na mjestu gdje više nikomu ne može nauditi, pa ni sebi.Elenora je proučavala njezino lice. - Što ste učinili, gospođo?- Moj unuk je lud. - Suze su blistale u očima lady VVilmington. - Više se ne mogu pretvarati da nije tako. Ali molim vas, shvatite da nisam mogla podnijeti pomisao da bude lancima vezan u ludnici.Elenora zadrhti. - Nitko ne bi poželio takvu sudbinu voljenom rođaku. Ali -- Nakon što ste neki dan otišli odavde, pozvala sam svojeg osobnog liječnika. Poznajem ga godinama, i posve mu vjerujem. Pobrinuo se da Parkera odvedu354Amanda Quick- Dali ste ga zatvoriti u sanatorij? - oštro upita Arthur.- Da. Dr. Mitchell i dva bolničara otišli su u Parkerovu kuću danas poslije podne. Iznenadili su ga dok se odijevao za odlazak u klub, te su ga svladali.Arthur se namrštio. - Jeste li sigurni u to?- Bila sam s njima i gledala kako ti ljudi svladavaju Parkera i navlače mu onu užasnu luđačku košulju. Moj me unuk preklinjao dok su ga silom gurali u kola s rešetkama. Zatim su ga ušutkali stavivši mu krpu na usta. Satima nisam mogla prestati plakati.- Dragi Bože - šapne Elenora.Lady VVilmington je tupo zurila u svijeću. - Vjerujte mi, ovo je bila najstrašnija večer u mojem životu. Bilo je još gore nego onoga dana kad sam saznala da sam zauvijek izgubila Trevforda.Elenora je osjetila suze i u svojim očima. Brzo je ustala i prišla stolici lady VVilmington. Spustivši se na koljena, pokrila je ženine ruke svojima.- Tako mi je žao da ste morali doživjeti tako veliku tragediju - reče joj.Činilo se da je lady VVilmington nije čula. Nastavila je zuriti u svijeću.- Želio bih da se nešto razjasni, ako nemate ništa protiv, lady VVilmington - tiho će Arthur. - Ako su Parkera ranije danas odveli u privatni sanatorij, tko se večeras pobrinuo da Roland Burnlev primi poruku koja ga upućuje na adresu u blizini Zelenog lava? I tko se pobrinuo da ga ja slijedim i pronađem burmutice?Plaćena pratilja355precizan kad je riječ o stvaranju planova. To je još jedna osobina što ju je naslijedio od Trevforda. Plan što ga je osmislio za vas i mladoga gospodina Burnlevja sigurno je bio pripremljen prije nego su ga bolničari odveli. Zao mi je, ništa nisam znala o tome. Da sam znala što se sprema, upozorila bih vas na to, gospodine. Barem više nitko nije umro otkako ste sa svojom pričom došli k meni.- Istina. - Arthur stegne šaku, a potom je opusti. - Premda je situacija bila pomalo riskantna kad sam našao Burnlevja s onim prokletim burmuticama.Lady VVilmington je rupčićem obrisala suze. - Tako mi je silno žao, gospodine. Ne znam što bih drugo rekla.- Kad smo već kod burmutica - nastavi Arthur -pitam se zašto se Parker pobrinuo da ih nađem? Kažete da je bio opsjednut idejom konstruiranja

167

Jupiterova gromovnika. Ako je tako, trebali su mu crveni dragulji. Zašto bi dopustio da dva padnu meni u ruke?Elenora ustane. - Možda bismo trebali pomnije pogledati te burmutice. Pada mi na pamet samo jedan razlog iz kojeg bi ti Parker dopustio da ih nađeš.Arthur je odmah shvatio što želi reći. Otvorio je baršunastu vrećicu i izvadio jednu burmuticu. Potom je upalio svjetiljku na malenom pisaćem stolu.Elenora je gledala kako prinosi poklopac kutijice svjetlu i pomno ga proučava.- Da, naravno - reče i polako spusti kutijicu.- Sto je? - upita lady VVilmington.- Ujutro ću kutijice odnijeti draguljaru kako bih bio356Amanda Quicksamo obojeno staklo brušeno tako da nalikuje originalnom dragulju.- Sad sve ima smisla - reče Elenora. - Parker je izvadio sva tri crvena dragulja i zamijenio ih staklenim replikama. Pitam se kamo je sakrio prave dragulje?Lady VVilmington odmahne glavom, zbunjena. -Valjda je moguće da ih je imao uza se kad su ga poslije podne odveli. No, možda su skriveni negdje u njegovom stanu.- Ako biste mi dali adresu, sutra ujutro ću pretražiti njegove sobe - reče Arthur.Lady VVilmington ga je pogledala s takvim očajanjem da je Elenora svim srcem suosjećala s njom.- Dat ću vam ključ Parkerova stana - reče lady VVilmington. - Mogu se samo nadati da ćete mi oprostiti što od početka nisam bila iskrenija prema vama.- Razumijemo vaše osjećaje u ovoj situaciji. -Elenora je milovala ženine drhtave ruke. - On je vaš unuk, i jedino što vam je ostalo od vaše izgubljene ljubavi.Nekoliko minuta kasnije Arthur se popeo u kočiju za Elenorom. Umjesto da joj sjedne prekoputa, što je obično činio, smjestio se na sjedalu kraj nje. Duboko je uzdahnuo i ispružio noge. Svojim je bedrom dotaknuo njezino.Njegova je blizina noćas nekako utješna, a ne stimulativna, primijetila je. To je bio ugodan osjećaj, a znala je da će to biti još jedan aspekt njihove vezePlaćena pratilja357- Ima smisla da je svoje planove pripremio jučer ujutro, ili čak dan ranije - nakon nekog vremena reče Arthur. - Iskoristio je Jeremvja Clvdea, koji je nesvjesno odigrao svoju ulogu i bacio mamac koji me večeras odveo do Zelenog lava. Povrh toga, nema sumnje da je Parker nekim uličnim deranima dao zadatak da motre na mene i gledaju kad ću stići. Jedan od njih zacijelo me opazio u unajmljenoj kočiji i Burnlevju predao poruku.- Sve u nadi da će te navesti na pomisao da si pronašao ubojicu.- Da.- Očekivao je da ćeš biti više nego zadovoljan ako povjeruješ da je Burnlev zločinac. Na kraju krajeva, Roland je pobjegao s tvojom zaručnicom. -

168

Ironično se osmjehnula. - Kako je ubojica mogao znati da ništa ne zamjeraš Rolandu, te da si zapravo ti organizirao bijeg?- To je bila njegova jedina pogrešna procjena.- Da. Kad već govorimo o pogreškama, očito je da me moja pretjerana mašta navela na pomisao da je lakaj koji me dodirnuo u plesnoj dvorani bio ubojica. - Zadrhtala je. - Moram priznati da mi je veoma drago što sam pogriješila u tome.- I meni. Pomisao da te možda ponovno dotaknuo -- Ako smijem primijetiti, vjerujem da je lady VVilmington pravilno postupila - brzo će Elenora, nadajući se da će mu skrenuti misli. - Parker je lud. Postojale su samo dvije mogućnosti, sanatorij za umobolne ili vješala.358Amanda Quick- Gotovo je - blago je rekla. - Slučaj je zaključen. Ispunio si svoju dužnost. Sad se možeš opustiti.Ništa nije rekao. Ali je nakon nekog vremena ispružio ruku, uhvatio njezinu i čvrsto joj stisnuo prste.Sjedili su bez riječi, držeći se za ruke, sve dok kočija nije stigla do ulaznih vrata velike kuće u Rain Streetu.Plaćena pratilja359tek34Sat na noćnom ormariću pokazivao je tri i petnaest. Arthur ga je pogledao sa svojeg mjesta kraj prozora. Razodjenuo se, ali se još nije uvukao ispod pokrivača. To ne bi imalo smisla. Nije mu potreban san.Potrebna mu je Elenora.Činilo mu se da kuća oko njega drijema. Sluge su odavno otišle na spavanje. Ako je dosadašnje ponašanje pouzdani pokazatelj, Bennett neće dovesti Margaret kući prije zore.Pitao se ima li Elenora jednakih problema sa spavanjem kao i on.Pogledao je kroz prozor u tminom zastrt vrt i razmišljao o tome kako Elenora izgleda sklupčana u krevetu. Tada se po tko zna koji put podsjetio da džentlmen ne smije pokucati na vrata damine spavaće sobe ukoliko nije pozvan da to učini.Elenora mu nije uputila nikakav poziv kad joj je maločas zaželio laku noć. Zapravo, jasno mu je rekla360Amanda QuickNije bio raspoložen za slušanje tog savjeta.Još je neko vrijeme zurio u mrak. Bilo bi neodgovorno poći u Elenorinu sobu. Istina, nitko ne zna za onu epizodu u knjižnici, ali nema pravo ponovno je dovoditi u tako potencijalno neugodnu situaciju.Ima mnogo različitih opasnosti. Margaret i Bennett bi lako mogli ranije doći kući, a Margaret bi mogla otkriti da se on nalazi u pogrešnoj spavaćoj sobi. Ili bi netko od posluge mogao čuti škripanje daske na podu pa, bojeći se provalnika, doći gore kako bi pogledao o čemu je riječ.No, duboko u sebi je znao da ga ne sputava strah od otkrića. Sputavala ga je mogućnost da Elenora od njega želi ili treba samo kratkotrajnu strast.

169

Razmišljao je o njezinim snovima o financijskoj i osobnoj neovisnosti. U kratkom je, omamljujućem trenutku zamislio kako bi bilo odbaciti okove odgovornosti prema obitelji Lancaster i pobjeći s Elenorom.Maštarija o veličanstveno slobodnom životu s njom u nekom dalekom kraju, posve izvan dosega rođaka i zahtjeva onih koji ovise o njemu, treperila mu je pred očima, prštav odraz na prozorskom staklu.Prizor je brzo nestao. On ima obveze. Poštivat ćeih.Ali Elenora je noćas samo malo dalje hodnikom.Stegnuo je pojas svojeg crnog svilenog kućnog ogrtača i okrenuo se od prozora. Podigao je svijeću, zaputio se do vrata, otvorio ih i izišao na hodnik.Nekoliko je sekunda stajao i osluškivao. S ulice nije dopirao zvuk kočije, niti se iz prizemlja išta čulo.Krenuo je hodnikom i zaustavio se ispredPlaćena pratilja361svjetlo. Govorio je sebi da bi to trebao shvatiti kao znak da je ona, za razliku od njega, uspjela zaspati.Ali što ako leži u mraku, posve budna? Neće škoditi ako lagano pokuca na vrata. Ako čvrsto spava, neće čuti taj tihi zvuk.Pokucao je, ne baš onako tiho kako je kanio. No s druge strane, kakvog bi smisla imalo nečujno kucanje?Trenutak ništa nije čuo. Potom je uslijedilo škripanje kreveta i prigušeni koraci.Vrata su se otvorila. Elenora ga je gledala očima koje su se u svjetlosti svijeće doimale nedokučivima. Tamnu je kosu ukosnicama učvrstila ispod čipkaste kapice. Na sebi je imala običnu kućnu haljinu s uzorkom sitnih cvjetića.- Zar nešto nije u redu? - šapnula je.- Pozovi me unutra. Skupila je obrve. - Zašto?- Jer, kao džentlmen, ne smijem bez poziva ući u tvoju spavaću sobu.- Oh.Zadržavao je dah, pitajući se što će učiniti.Usta su joj se izvila u spor, senzualan smiješak. Koraknula je unatrag i širom otvorila vrata. - Molim te, uđi.Žudnja tako snažna da mu se činilo da će progutati sve druge osjete tutnjala je njegovim žilama. Već je bio tvrd, krajnje uzbuđen. Očajnički ju je želio.Morao je svim silama obuzdavati poriv da je zgrabi i odnese ravno u krevet. Snagom volje, prisilio se da tiho uđe u sobu i spusti svijeću na najbliži stolić.362Amanda Quick- Arthure, ja -- Sšš. Nitko nas ne smije čuti da ovdje razgovaramo.Zagrlio ju je i poljubio prije nego je uspjela izustiti još nešto.Obavila je ruke oko njega i čvrsto ga stisnula. Osjetio je njezine nokte kroz svileni ogrtač na leđima. Rastvorila je usne, dopuštajući mu da uđe.

170

Doista će se kontrolirati, zarekao se. Ovoga će joj puta priuštiti doživljaj koji joj neće dopustiti da ga ikad zaboravi.Kliznuo je dlanovima niz njezinu kralježnicu, uživajući u elegantnom uvijanju. Kad su njegove ruke stigle do njezinih bokova, čvrsta, zaobljena stražnjica pod njegovim prstima gotovo ga je strovalila preko ruba. Nježno ju je stisnuo i priljubio je uz svoju ukru-ćenu muškost.Njezinim je tijelom prošao još jedan slasni maleni drhtaj. Ispustila je tihi zvuk i privinula se uz njega.Pomaknuo je ruke oko njezina struka i odvezao čvor pojasa kućne haljine. Odjevni se predmet raširio, razotkrivajući jednostavnu bijelu spavaćicu od finog batista, na vratu ukrašenu čipkom i plavim vrpcama. Ispod fine tkanine vidio je mekane obline njezinih dojki i vrhove bradavica.Poljubio joj je vrat, a zatim je zubima uhvatio nježnu usnu školjku. Reagirala je s još drhtaja i uzdahom zadovoljstva. Njezina ga je reakcija ushići-vala i poticala na način s kojim se baš ništa nije moglo mjeriti.Uklanjao je jednu po jednu ukosnicu kojima je bilaPlaćena pratilja363njezina mu se kosa rasula po rukama. Stegnuo je šaku u slatkim, mirisnim uvojcima i držao joj glavu za nove poljupce.Zavukla je ruku ispod revera njegova kućnog ogrtača i raširila mu dlan na golim prsima. Vrelina njezinih prstiju bila je tako intenzivna da je jedva potisnuo uzvik iskonske potrebe.Spustio je pogled na njezino lice. Svijeća je davala dovoljno svjetlosti da bi na njemu vidio izraz zapa-njenosti i strasti. Rastvorila je usne, a on je znao da je već utonula tako duboko u svijet osjeta da je zaboravila na potrebu za tišinom.Žurno joj je otvorena usta pokrio rukom i odmahnuo glavom, nježno se smiješeći. U njezinim je očima bljesnulo skrušeno razumijevanje. Uskoro ga je zamijenio provokativni sjaj nestašluka. Veoma nježno, veoma polako, ugrizla je dlan njegove ruke.Umalo se glasno nasmijao. Napola pijan od iščekivanja onoga što će tek uslijediti, podigao ju je u naručje i odnio do kreveta.Spustio ju je na zgužvane plahte, te skinuo kućni ogrtač i papuče. Sad je bio posve nag jer dok se ranije pripremao za spavanje nije odjenuo noćnu košulju. Odjednom je shvatio da je ovo prvi put da ga Elenora vidi potpuno razodjevenog.Pogledao ju je, pitajući se hoće li joj goditi pogled na njega ili će joj biti nelagodno zbog njegovog razotkrivenog, spolno uzbuđenog tijela.No njegove je napetosti nestalo kad je vidio njezin izraz lica. U očima joj je blistala radosna fasciniranost, što ga je navelo na smiješak. Kad je ispružila ruku364Amanda QuickPolako se spustio na krevet. Nekoliko je minuta uživao u vrelom ushićenju što mu ga je pričinjalo Elenorino intimno dodirivanje. Ali nakon nekoliko trenutaka takvog predivnog mučenja morao je uhvatiti i zaustaviti njezine znatiželjne ruke. Ako je ne zaustavi, pomislio je, neće uspjeti dovršiti ono što je naumio.

171

Nježno ju je gurnuo na leđa, nagnuo se nad nju i dlanom kliznuo uz njezino nago bedro. Donji rub njezine spavaćice zapeo mu je za zapešće, te ga je povukao prema gore.Nije stao sve dok se nije pojavio trokut tamnih dlačica koje skrivaju njezine tajne.Sagnuo se i poljubio mekano, prelijepo zaobljeno koljeno. Prstima je prešla po njegovom zatiljku. Trenutak kasnije nježno joj je razmaknuo noge i jezikom dotaknuo unutrašnjost svilenkastog bedra. Ovoga su se puta njezini prsti stegnuli u njegovoj kosi.- Arthure?Ispružio je ruku i dlanom joj pokrio usne, podsjetivši je na potrebu za tišinom.Kad je osjetio da se smirila, vratio se svojem zadatku.Smjestio se između njezinih nogu i udahnuo izrazito ženstveni miris što ga je ondje otkrio. Mirisala je po moru i rijetkim začinima. Mogao bi do kraja života živjeti od tog zamamnog mirisa, pomislio je. Podigavši joj koljena s obje strane svoje glave, našao je malen, osjetljiv pupoljak i počeo ga prstima obrađivati.Plaćena pratilja365bi trebala reagirati. No njezino je tijelo točno znalo kako se treba ponašati. Za veoma kratko vrijeme postala je tako vlažna da su mu prsti svjetlucali na svjetlosti svijeće.Počela je brže disati. Bokovi su joj se pomaknuli, podigavši se prema njemu. Kad je zavukao prst u nju, stegnula se oko njega i dahnula.Sagnuo je glavu i poljubio samo srce njezine žudnje, istodobno zavukavši još jedan prst i nježno istražujući.- Arthure - dahnula je prigušenim šaptom. Nastojala se uspraviti u sjedeći položaj. - Sto to radiš?Nije podigao glavu, već ju je slobodnom rukom nježno, ali odlučno, gurnuo natrag na krevet.U početku je pomislio da će se opirati. Ali polako se spustila natrag u ležeći položaj, tiho stenjući. Čuo je kako ubrzano diše. Znao je da se nalazi u rukama sile koju ne razumije u potpunosti.- O, Bože, o, Bože, ooo, nebesa.Toliko o tišini, pomislio je, pomalo zabrinut. Sad ne može stati. Previše je blizu, a on je čvrsto odlučio da će ovo dovršiti kako treba.Osjetio je približavanje njezina orgazma prije nego ona. Ruke su joj se grčile u plahtama. Cijelo joj se tijelo napelo.Izgubljena je, pomislio je. Više ne zna što se oko nje događa.U tom je trenutku čuo zvuk otvaranja vrata u predvorju. Uhvatio je udaljeno, prigušeno mrmljanje glasova u prizemlju.Margaret i Bennett su stigli kući.366Amanda Quickpodigao glavu i vidio kako se njezina usta otvaraju. Oči je čvrsto stisnula. Prijetila je katastrofa.Pomaknuo se, podigavši se prema gore tako da je svojim tijelom pokrio njezino. Dlanovima joj je obuhvatio lice i pokrio joj usta svojima, progutavši glasan, nekontroliran krik zapanjenog užitka.

172

Trenutak kasnije opustila se pod njim. Oprezno je podigao glavu, oslobodivši joj usta. Stavio joj je prst na usne i govorio ravno u njezino uho. Gledala ga je omamljenim očima, bez razumijevanja.- Margaret i Bennett su stigli - šapnuo je.U prizemlju su se zatvorila vrata. Na stubištu su se začuli Margaretini koraci.Arthur se uopće nije micao. Ispod njega je Elenora ležala jednako nepomično. Oboje su napeto osluškivali.Margaretini su koraci postali glasniji kad se zaputila hodnikom prema svojoj spavaćoj sobi. Arthur je susreo Elenorin pogled. Kao jedan, oboje su pogledali svijeću koja je još uvijek gorjela na stoliću.Znao je da se oboje pitaju isto. Hoće li Margaret opaziti slabašno svjetlo ispod vrata?Margaretini su koraci zastali pred vratima njezine sobe, a tada, baš kad je Arthur počeo vjerovati da su on i Elenora pošteđeni, nastavila je niz hodnik.Pokucat će i očekivati da će Elenora otvoriti vrata, pomislio je. Mogao se jedino nadati da će Elenora uspjeti smisliti prikladnu ispriku zašto je ne može pozvati u svoju sobu na noćno čavrljanje.Postao je svjestan činjenice da je Elenora stavila obaPlaćena pratilja367gore. Poslušno se otkotrljao u stranu i tiho ustao kraj kreveta.Neizbježno se kucanje začulo na vratima spavaće sobe.- Elenora? Opazila sam svijeću. Ako nisi previše iscrpljena, imam veoma uzbudljivu vijest. Bennett me zaprosio.- Samo trenutak, Margaret, da navučem kućnu haljinu i papuče. - Elenora je skočila s kreveta. - Tvoja je vijest sjajna. Tako mi je drago zbog tebe.Nastavila je govoriti vedrim, entuzijastičnim glasom, istodobno otvarajući vrata garderobnog ormara, gurajući u stranu široke skute nekoliko haljina i mahnito gestikulirajući Arthuru.Shvatio je da želi da se sakrije u prokleti ormar. Prigušio je uzdah. Imala je pravo. To je jedino skro-vište u spavaćoj sobi.Podigao je svoj kućni ogrtač i papuče, te, veoma nevoljko, ušao u ormar. Elenora je odmah zatvorila vrata. Našao se obavijen finim muslinom, mirisnim svilama i mrakom.Čuo je kako Elenora otvara vrata spavaće sobe.- Mislim da ovo iziskuje proslavu, zar ne? - rekla je Margaret. - Zašto ne bismo pošle dolje u knjižnicu i kušale malo Arthurovog izvrsnog konjaka? Želim čuti svaku pojedinost Bennettove prosidbe. Isto tako, i ja imam nevjerojatne vijesti za tebe.Margaret se radosno nasmijala, a zvučala je poput mlade dame koja je prvi put upoznala ljubav. Možda je baš tako, pomislio je Arthur.- No, misliš li da se smijemo poslužiti konjakom?368Amanda Quickzabrinutost. - Znaš što Arthur misli o tome. Odnosi se prema tome kao da je rijetki zlatni eliksir bogova.

173

- Vjeruj mi - iz dubine duše reče Elenora - u ovom slučaju, Arthur neće imati baš ništa protiv toga da siđemo u knjižnicu i popijemo malo njegovog dragocjenog konjaka.Vrata su se zatvorila za dvjema ženama.Arthur je nekoliko trenutaka mrzovoljno razmišljao usred ženskih suknji, pitajući se u što se pretvorio njegov uredan, dobro isplaniran život. Nije mogao vjerovati da se skriva u ormaru spavaće sobe jedne dame.Takve mu se stvari nikad nisu događale prije nego je upoznao Elenoru.Plaćena pratilja369mm35Idućeg je dana bila srijeda, slobodan dan za poslugu. Elenora je bila sama u kući sa Sally, koja je brzo nestala u svojoj sobi kako bi čitala novi roman Margaret Mallorv.Margaret je prije pola sata izišla s Bennettom. Arthur je otišao nešto kasnije, rekavši da namjerava pretražiti sobe u kojima je Parker živio. Elenora je znala da je očekivao njezino inzistiranje da ga prati, ali kad ju je obavijestio o svojem planu, samo je odsutno kimnula i zaželjela mu sreću u traženju triju crvenih dragulja.U dva i trideset stavila je šeširić i rukavice, te krenula u šetnju.Bio je topao, sunčan dan. Kad je stigla na svoje odredište, Lucinda Colyer i Charlotte Atvvater već su je čekale u trajno turobnom salonu gospođe Blancheflovver.- Stiela si. Elenora. - Lucinda Doseene za čainikom.370Amanda Quick- Mislim da će vam biti veoma zanimljive. -Elenora sjedne na kauč i pogleda svoje dvije prijateljice. - Ispričavam se što sam vas tako kasno obavijestila.- Ne zabrinjavaj se zbog toga - reče Charlotte. - U poruci si napisala da moramo smjesta raspraviti o veoma važnoj stvari.- Nebesa, dogodilo se, zar ne? - Lucindine su oči bljesnule od užasnutog iščekivanja. - Baš kako sam predvidjela. Tvoj te novi poslodavac iskoristio. Sirota moja Elenora. Upozorila sam te.Elenora je pomislila na ono što joj je Arthur noćas činio i na nevjerojatni doživljaj koji joj je priuštio. Odjednom joj je postalo veoma vruće.- Smiri se, Lucinda - reče i popije gutljaj čaja. -Uvjeravam te da St. Merrvn nije počinio nikakav grijeh prema meni.- Oh. - Lucindino se lice snuždilo od razočaranja, ali se uspjela slabašno osmjehnuti. - Veliko je olakšanje to čuti.Elenora spusti šalicu na tanjurić. - Bojim se da vam ne mogu podariti uzbudljive priče o požudi mojega poslodavca, ali mislim da će vam ono što ću vam ispričati biti još zanimljivije. Svakako će se pokazati profitabilnijim.Arthur je stajao u sredini malene prostorije kojom se Parker koristio kao salonom. Nešto je tu bilo veoma pogrešno.Kad mu ie ladv VVilmincton oriie sat vremena dalaPlaćena pratilja371

174

stanju u kakvom je bio i dan ranije, kad su ga odveli u sanatorij. Jasno mu je rekla da još nije stigla odnijeti stvari ili namještaj svojeg unuka.Arthur je sve prostorije pretražio metodičkom preciznošću. Nije našao crvene dragulje, ali to nije izazivalo nelagodu u njemu. Mučio ga je izgled tih prostorija.Na površini se sve doimalo posve prikladnim i nimalo posebnim. Namještaj u spavaćoj sobi, dnevnom boravku i kuhinji bio je točno onakav kakvog bi čovjek očekivao u stanu kojim se koristio otmjeni mladi džentlmen. Na polici za knjige nalazila su se djela najpopularnijih pjesnika i zbirka klasika. Odjeća u ormaru bila je napravljena po najnovijoj modi.Nije bilo ničeg neobičnog ili posebnog, zapazio je Arthur. I to je bilo pogrešno. Jer Parker je krajnje neobičan i poseban zločinac.Elenoru je zabavljala Lucindina i Charlotteina reakcija na ono što im je upravo ispričala. Zabezeknuto su zurile u nju.- Ukratko - zaključila je - gospoda u klubovima zaključila su da je St. Merrvn izveo sjajnu šalu na račun društva. Vjeruju da me angažirao kao osobito prikladnu ljubavnicu.- Zaključili su da si ti njegova ljubavnica koja se predstavlja kao zaručnica. Te da se pobrinuo da živiš pod njegovim krovom kako bi te uvijek imao pri ruci.372 Amanda Quick jCharlotte ju je namršteno pogledala. - Nastoj zapamtiti da Elenora zapravo nije St. Merrvnova ljubavnica, Lucinda. To su samo glasine koje kolaju klubovima.- Da, naravno - žurno će Lucinda. Dobacila je Elenori osmijeh isprike, premda se činilo da je pomalo razočarana. - Molim te, nastavi.- Kao što sam rekla - nastavi Elenora - u svim se okladama radi o datumu kad će St. Merrvn okončati svoju malenu šaradu i otpustiti me. - Zastala je trenutak kako bi bila sigurna da je pozorno slušaju. -Ne vidim zašto ne bismo iskoristile ovu situaciju, pa se i same kladile.Razumijevanje se najprije pojavilo u njihovim očima. Gotovo su odmah uslijedili izrazi čuđenja i nade.- To bi bila sigurna dobit - šapne Charlotte, ushićena mogućnostima. - Kad bi Elenora uspjela nagovoriti St. Merrvna da određenoga dana okonča njihovu vezu -- Mislim da tu neće biti nikakvih problema - uvjeravala ih je Elenora. - Vjerujem da će St. Merrvn surađivati po pitanju točnoga datuma.- A mi bismo bile jedine koje znaju taj datum -dahne Lucinda. - Zaboga, svaka bi mogla zaraditi bogatstvo.- Bilo bi primamljivo okladiti se o nekoliko tisuća funti - reče Elenora - ali mislim da to ne bi bilo mudro. Velik iznos mogao bi pobuditi sumnju kod ljudi. Ne želimo da netko dovodi u pitanje naše oklade.Plaćena pratilja373Elenora je oklijevala, razmišljajući. - Mislim da bez opasnosti možemo uložiti ukupno sedamsto ili osamsto funti. Rekla bih da je svaki iznos manji od tisuću funti dovoljno neznatan da prođe nezapaženo. Dobitak ćemo dijeliti na tri.- Meni to svakako zvuči poput bogatstva - opčinjeno ustvrdi Lucinda. Značajno je pogledala prema stropu. - To je mnogo više od onoga što

175

očekujem da će mi gospođa Blancheflovver ostaviti u svojoj oporuci, i vjerojatno imam više izgleda da to doista dobijem. Počinjem misliti da će me moja poslodavka nadživjeti.- Ali kako ćemo uspjeti položiti okladu? - upita Charlotte. - Niti jedna dama ne može ući u jedan od tih klubova u St. Jamesu i upisati se u knjigu klađenja.- Pomno sam razmislila o tom problemu - reče Elenora - i vjerujem da imam plan koji će biti uspješan.- Ovo je tako uzbudljivo - reče Charlotte.- Mislim da pothvat zaslužuje da ga proslavimo s nečim konkretnim, a ne šalicom čaja - ustvrdi Lucinda.Ustala je s kauča, otvorila ormarić i izvadila prašnjavu bocu serija.- Trenutak - reče Charlotte, a dio njezina entuzijazma je nestao. - Što ako izgubimo okladu? Nikako ne bismo uspjele podmiriti svoje dugove.- Za Boga miloga, Charlotte, upotrijebi mozak. -Lucinda skine čep od brušenog stakla s boce serija. -Okladu bismo mogle izgubiti jedino kad bi se St. Merrvn doista oženio Elenorom. Dakle, što misliš,374Amanda QuickCharlotteino se lice trenutno razvedrilo. -Vjerojatno? Nezamislivo je da se gospodin njegova bogatstva i položaja oženi plaćenom pratiljom. Ne znam što me spopalo kad sam pomislila da bismo mogle izgubiti.- Sasvim točno - reče Elenora. Snagom volje, potisnula je suze koje su zaprijetile izlijevanjem. Uspjela se vedro nasmiješiti i podići čašu serija. - Za našu okladu, moje dame.Pola sata kasnije krenula je prema zdanju u Rain Streetu, obuzeta osjećajem da ide prema vlastitoj propasti. Sasvim je u redu nazdraviti ružičastoj budućnosti bez financijskih problema, ispunjenoj izazovom vođenja malene knjižare, mislila je. I nema sumnje da će jednoga dana, nakon što se njezine suze osuše, moći uživati u životu što ga je kanila stvoriti za sebe. Ali najprije će se morati nositi s bolom rastanka od Arthura.Izišla je iz parka i polako hodala ulicom prema kući. Ali to nije njezin dom. Ova ulica vodi do mjesta privremenog zaposlenja. Ona nema dom. Ali imat će ga, s vremenom. Stvorit će ga za sebe.Na ulazu u veliku kuću sjetila se da veći dio posluge ima slobodan dan. Imala je ključ i mogla je sama otvoriti vrata.Ušla je u predvorje i skinula krznom obrubljen ogrtač, rukavice i šeširić.Treba joj šalica čaja, zaključila je. Zaputila sePlaćena pratilja375kamenim stubama u kuhinju. Pogledala je vrata prostorije u kojoj je Ibbitts iznuđivao novac od sirote Sally. Samo dva dana kasnije batler je bio mrtav.Zadrhtala je pri pomisli na to i pošla dalje hodnikom. Vrata Sallvne sobe bila su otvorena. Pogledala je unutra, očekujući da će vidjeti sluškinju kako čita svoj roman.Soba je bila prazna. Možda je Sally ipak odlučila izići.U velikoj je kuhinji pripremila pladanj za sebe i odnijela ga u knjižnicu. Ondje si je natočila šalicu čaja i odnijela je do prozora.

176

Kuća se preobrazila tijekom posljednjih dana. Zadatak još nije dovršen, ali već je sve bilo mnogo drukčije nego onoga dana kad je stigla ovamo. Bez obzira na svoju tugu, osjetila je tiho zadovoljstvo onim što je dosad postignuto.Podovi i drveni dijelovi blistali su od nedavnog poliranja. Prostorije koje su dugo bile zatvorene sad su očišćene i ponovno otvorene. S namještaja su skinuti pokrivači. Prozori i nekoć tamna zrcala svjetlucali su na zidovima, uvlačeći sunčanu svjetlost u dotad mračne prostore. Prema njezinim uputama, teške draperije u cijeloj kući povučene su unatrag i tako učvršćene. Teško da se više negdje moglo naći trunak prašine.Vrt također počinje izgledati mnogo privlačnije, primijetila je. Bila je zadovoljna napretkom. Sve su šljunčane staze uređene i očišćene. Grmlje se metodički obuzdava. Dotjeruju se gredice za cvijeće. Počeli su radovi na popravljanju fontane.376Amanda Quickprozor knjižnice biti lijep. Cvijeće će biti u punom cvatu. Povrće i začinsko bilje bit će spremno za kuhinju. Voda fontane svjetlucat će na suncu.Pitala se hoće li Arthur s vremena na vrijeme pomisliti na nju kad bude gledao kroz ovaj prozor.Popila je čaj i baš se kanila okrenuti kad je opazila čovjeka u radnoj odjeći i kožnatoj pregači sagnutog nad cvjetnom gredicom. Sjetila se kamenih pločica za fontanu kojima treba zamijeniti stare. Neće škoditi ako popriča s vrtlarom kako bi provjerila je li narudžba poslana.Požurivši iz knjižnice, izišla je u vrt.- Trenutak, molim vas - doviknula je dok je žustro hodala prema vrtlaru. - Željela bih razgovarati s vama.Vrtlar je nešto progunđao, ali nije podigao glavu. Nastavio je čupati korov.- Znate li jesu li naručene kamene pločice za fontanu? - pitala je, zaustavivši se kraj njega.Čovjek je ponovno nešto progunđao.Malo se sagnula, gledajući kako čupa još jednu neuglednu zelenu biljčicu. - Jeste li me čuli?Srce joj je gotovo prestalo kucati. Njegove ruke. Vrtlar nije nosio rukavice. Vidjela je njegove duge, elegantne prste. Zlatni prsten pečatnjak blistao je na njegovoj lijevoj ruci. Sjetila se tog prstena što ga je osjetila ispod tanke rukavice na ubojičinoj ruci kad ju je one večeri poveo plesati valcer s njim.Osjetila je njegov neugodni miris i brzo se uspravila. Puls joj je tako mahnito tukao da se pitala može li ga on čuti. Koraknula je unatrag i stisnula ruke kakoPlaćena pratilja377njoj strani kuće. Činilo se da su milijun kilometara daleko.Vrtlar se podigao i okrenuo prema njoj.Njezina prva mahnita misao bila je da je previše privlačan da bi bio bezobzirni ubojica. Tada je vidjela njegove oči i znala da nema nikakve sumnje u njegov identitet.- Osobno sam izabrala uzorak kamenih pločica što ih želim na fontani - rekla je. Napravila je još jedan korak unatrag i vedro mu se nasmiješila. - Ne želimo nikakve greške, zar ne?

177

Vrtlar je izvukao pištolj ispod kožnate pregače i uperio ga u njezino srce.- Ne, gospođice Lodge - rekao je. - Sasvim sigurno ne želimo nikakve greške. Već ste mi ionako stvorili sasvim dovoljno nevolja.Odjednom se sjetila da Sally nije bila u svojoj sobi. Obuzeli su je strah i golem bijes.- Sto ste učinili sa sluškinjom? - ukočeno upita.- Ona je na sigurnom. - Pištoljem je pokazao prema šupi. - Uvjerite se sami.Elenora se zaputila prema obližnjoj šupi, jedva uspijevajući disati od užasa, i otvorila vrata.Sally se nalazila unutra, vezana i s krpom na ustima, ali očito neozlijeđena. Oči su joj se raširile od očaja i panike kad je ugledala Elenoru. Zapečaćeno je pismo ležalo na daskama kraj nje.- Vaša će sluškinja ostati na životu pod uvjetom da vi surađujete sa mnom, gospođice Lodge -ležerno će Parker. - No, ako mi budete stvarali bilo kakve probleme, prerezat ću joj grlo pred vašim378Amanda Quick- Jeste li ludi, gospodine? - upita Elenora prije nego je dospjela promisliti o svojim riječima.Činilo se da ga pitanje zabavlja. - Izgleda da moja baka ta|ko misli. Jučer me dala odvesti u sanatorij za umobolne. A ja sam naivno mislio da me voli. Tužan je dan kad shvatiš da se ne možeš pouzdati u vlastitu rodbinu, nije li?- Pokušala vas je spasiti.Slegnuo je ramenima. - Bez obzira kakve su bile njezine namjere, uspio sam pobjeći za samo nekoliko sati. Vratio sam se u London na vrijeme da provedem u djelo svoje sinoćnje planove.- Ono ste bili vi na balu.Podrugljivo joj se naklonio. - Doista jesam. Uistinu imate veoma privlačan vrat, gospođice Lodge.Neće mu dopustiti da je uzruja tako intimnim riječima, obećala je sebi. - Zašto ste željeli da St. Merrvn povjeruje da je Roland Burnlev ubojica?- Zato da bi grof postao malo manje oprezan, naravno. Smatrao sam da će biti lakše oteti vas, a kasnije i njega, ako se na neko vrijeme malo opusti. - Tiho se nasmijao. - Osim toga, prilično sam uživao u igrama s njegovim gospodstvom. St. Merrvn se ponosi svojim logičkim umom, ali njegove umne sposobnosti ne mogu se mjeriti s mojima.- O čemu je tu zapravo riječ? - Elenora upita svojim krajnje autoritativnim tonom. Možda će se, bude li pokušala dobiti na vremenu, netko vratiti kući, vidjeti je u vrtu i izići kako bi vidio što se događa.- Uskoro ćete dobiti odgovore na sva vaša pitanja,Plaćena pratilja379predstavim. - Parker sagne glavu u gracioznom naklonu, ali se pištolj u njegovoj ruci nije pomaknuo. - Imate veliku čast upoznati drugog Newtona Engleske.380Amanda Quicktek36

178

Arthur podigne nogu na stubu i podlakticom se osloni na bedro. - Sto vas je navelo na pomisao da je gospodin koji živi na broju pet čudan?Postarija gazdarica puhne kroz nos. - Nema sluge. Nema sobarice. Nikoga tko bi vodio brigu o njegovoj odjeći ili kuhao njegove obroke. Živio je ondje posve sam. Nikad nisam poznavala mladog čovjeka koji si je mogao priuštiti bolje, a to nije činio.Arthur pogleda natrag prema vratima stana broj pet. - Jeste li bili ovdje kad su ga odveli?- Jesam. - Žena je slijedila njegov pogled i odmahnula glavom. - To je bio strašan prizor. Doveli su ga van vezanog u jednu od onih luđačkih košulja kojima se koriste za obuzdavanje onih jadnika u ludnici. Otmjena dama u kočiji plakala je tako da se čovjeku srce kidalo. Kasnije su svi rekli da su ga odveli u privatni sanatorij negdje na selu.- Je li taj gospodin ikad imao posjetitelje dok jePlaćena pratilja381- Ja nikad nisam nikoga vidjela - reče gazdarica.- No s druge strane, boravio je ondje samo po nekoliko sati poslije podne i rano uvečer.Arthur se uspravio i maknuo nogu s kamene stube.- Nije ondje spavao?- Nikad nisam vidjela da je stigao kući prije podneva. Mislila sam da noći provodi u svojem klubu.Arthur je zamišljeno promatrao vrata. - Ili negdje drugdje.Elenora je osjetila vlažan, hladan vonj koji joj je rekao da se nalazi pod zemljom prije nego joj je Parker skinuo povez s očiju. Kad je odvezao krpu, otvorila je oči i shvatila da se nalazi u kamenoj odaji bez prozora osvijetljenoj svjetiljkama montiranim na zidovima.Spustili su se do tog mjesta u nekoj vrsti željeznog kaveza. Budući da su joj oči bile pokrivene, nije mogla vidjeti napravu, ali je osjetila kretanje i čula buku teškog lanca pomoću kojeg ih je Parker spuštao. S velikim je ponosom objasnio da samo on zna tajnu upravljanja kavezom.- Postoji posebna brava koja ga osigurava na vrhu i na dnu - rekao je. - Čovjek treba znati kombinaciju ako je želi otključati.Nizak, zaobljen strop govorio joj je da je prostorija veoma stara. Gotički je dizajn originalan, a ne zamisao modernog dekoratera o modernom interijeru. Čula je slabašan zvuk vode kako kaplje ili zapljuskuje negdje382Amanda QuickU odaji se nalazilo nekoliko radnih stolova. Na svakom je vidjela niz instrumenata i uređaja. Neke je prepoznala, kao što su vaga, mikroskop i leće za paljenje. Drugi su joj bili nepoznati.- Dobro došli u laboratorij mojega djeda, gospođice Lodge. - Parker je široko zamahnuo jednom rukom. - Njegova zbirka pribora i uređaja bila je izvrsna. Ali, prirodno, do trenutka kad sam ja stigao sve je to već bilo prilično staro. Neke su stvari još uvijek bile upotrebljive, ali sam bio toliko slobodan i mnoge instrumente zamijenio modernijim i naprednijim uređajima.Ruke su joj još uvijek bile vezane, ali je Parker odvezao trake kojima joj je vezao gležnjeve tijekom vožnje kočijom.

179

U jednom trenutku za vrijeme putovanja, koje je podsjećalo na noćnu moru, pokušala se baciti iz kočije, ali je shvatila da su vrata zaključana. Dok je Parker davao upute dvojici nitkova na kočijaškom sjedalu, brzo je shvatila da nema smisla njima se obraćati za pomoć. Očito ih je Parker plaćao.- Nismo daleko putovali - rekla je, naglašeno ignorirajući njegovo hvalisanje laboratorijem. - Zasigurno smo još uvijek u Londonu. Gdje je ovo mjesto?Govorila je mirnim glasom, nastojeći zvučiti kao da ima kontrolu nad situacijom. Bez obzira što će se dogoditi, neće mu dopustiti da vidi užas koji ju je ispunjavao. Ovom luđaku neće priuštiti to zadovoljstvo.- Veoma pronicavo, gospođice Lodge. Da, doista, još uvijek smo u Londonu. Ova se odaja nalazi u zaba-Plaćena pratilja383Veoma malo ljudi živi u blizini, a oni koji ipak tu žive, uvjereni su da je mjesto opsjednuto duhovima.- Shvaćam. - Osvrnula se naokolo, promatrajući mračne kutove prostorije. Nije bilo teško vjerovati da duhovi i fantomi vrebaju u ovoj odaji.Parker je spustio pištolj na stol i skinuo kaput. Ispod dobro krojenog kaputa nosio je snježno bijelu košulju i elegantan plavi prsluk s bijelim uzorcima.- Moj je djed raspirivao lokalne legende o opatiji, a ja sam nastavio tu tradiciju - rekao je. - Korisno je jer drži ljude podalje od ovog mjesta.- Zašto ste me doveli ovamo?- To je pomalo komplicirana priča, gospođice Lodge. - Pogledao je na sat. - Ali ima vremena za pričanje. - Prišao je jednoj od radnih površina i dotaknuo veliki, zlokobni stroj koji se ondje nalazio. Milovao ga je onako kako bi netko drugi milovao ljubavnicu. U njegovim je očima blistalo bolesno obožavanje. - To je priča o sudbini.- Gluposti. Nitko tko ozbiljno proučava znanost ne govori o sudbini.- Ah, ali ja sam više od onih koji ozbiljno proučavaju znanost, draga moja. Ja sam rođen da budem njezin gospodar.- Vaša je baka u pravu. Doista ste ludi.Kratko se, posprdno nasmijao. - Ona to sigurno vjeruje.- Počinili ste umorstvo.- Umorstvo je bilo tek početak, gospođice Lodge. - Polako je pomicao ruku, s ljubavlju dotičući dio stroja koji je sličio na dugu cijev puške. - Samo384Amanda QuickUznemirivao ju je način na koji je milovao stroj. Maknula je pogled s njegovih dugih, elegantnih prstiju. - Pričajte mi o svojoj takozvanoj sudbini.- Po tom pitanju ne može biti nikakve sumnje. Više ne. - Činilo se da je opčinjen strojem. - St. Merrvn i ja imamo nešto zajedničko. Niti jedan od nas ne može izbjeći ono što mu je suđeno.- Kako to mislite?Parker je iz džepa izvadio malenu crvenu baršunastu vrećicu i odvezao vrpcu. - Obojica smo naslijedili ostavštinu umorstva i osujećene sudbine. Ali ovog će se puta situacija razvijati sasvim drukčije nego prošli put.Veoma je oprezno iz vrećice izvadio veliki crveni dragulj i namjestio ga u udubinu sa strane neobičnog stroja.

180

- O čemu govorite, za ime svijeta? - pitala je, očajnički ga nastojeći navesti da govori.- Moj djed i St. Merrvnov prastric bili su prijatelji prije nego su postali žestoki protivnici. Na koncu se nadmetanje među njima pretvorilo u ogorčenu borbu. Vidite, George Lancaster nije mogao prihvatiti činjenicu da je moj djed bio ravan Nevvtonu. Govorio mu je da je lud. Rugao mu se.- Osvetili ste se, zar ne? Ubili ste Arthurova prastrica.- Lancasterova je smrt bila nesretan slučaj, znate. Barem sam tada tako mislio. Nisam ga namjeravao ubiti, ne prije nego bude svjedokom uspjeha mojega projekta. Želio sam da zna da nije bio u pravu kad se rugao mojem djedu i nazivao ga pomahnitalim alke-Plaćena pratilja385zatekao kako pretražujem njegov laboratorij.- Tražili ste burmuticu.- Da. Vidite, Jupiterov gromovnik treba sva tri dragulja. - Umetnuo je drugi tamni dragulj u napravu. - Nakon što je George Lancaster umro, pomislio sam da sam možda pogrešno protumačio ono što mi je suđeno, ali kad sam saznao da me St. Merrvn traži, sve je postalo jasno. Odmah sam shvatio da je on, a ne starac, taj kojemu je suđeno da bude svjedokom mojeg velikog uspjeha. To je savršeno logično.- Kako to mislite?- George Lancaster i moj djed živjeli su u drugom vremenu. Bili su ljudi ranije generacije. Pripadaju prošlosti. Ali St. Merrvn i ja smo ljudi modernoga doba. Posve je prikladno da grof, a njegov predak, bude svjedok mojega trijumfa. - Parker je potapšao stroj. - Baš kao što je pravilno da ja, a ne moj predak, razriješi posljednju zagonetku Jupiterova gromovnika.- Gdje ste otkrili tu navodnu sudbinu?- Sve je pisalo u dnevnicima mojega djeda. -Parker je umetnuo posljednji dragulj u stroj, zatvorio otvor i pogledao je. - No kao svaki dobar alkemičar, Trevford je često pisao kodiranim jezikom koji nije lako odgonetnuti. Putem sam počinio nekoliko grešaka.- Zašto mislite da niste počinili golemu grešku time što ste mene doveli ovamo?- Priznajem da su neki dijelovi djedovih zapisa bili posve nejasni. Ali sve se razjasnilo kad se grof od St.386Amanda Quick- Mislite, kad je odlučio pronaći ubojicu svojeg prastrica?- Upravo tako. Kad sam shvatio da me traži, napokon sam shvatio da nam je doista suđeno da budemo protivnici u ovoj generaciji, baš kao što su Lancaster i moj djed bili prije mnogo godina.Sad je razumjela. - Večeras ste me doveli ovamo jer ste znali da će to biti najjednostavniji način da St. Merrvna namamite da dođe kako biste ga vi zarobili.- Vi ste veoma pametna žena, gospođice Lodge. St. Merrvn je dobro izabrao kad se obratio Agenciji Goodhevv i VVillis. Velika je nesreća za vas što vas je uvukao u ovu stvar. Ali katkad je sudbina takva. Nedužni često moraju igrati važne uloge.

181

Plaćena pratilja387tek37Arthur je skočio iz kočije prije nego se sasvim zaustavila u Rain Streetu, te požurio uza stube.- Nemoj spremati konje - preko ramena je doviknuo Jenksu. - Danas poslijepodne moramo obaviti još jedan posjet.- Dobro, gospodine.Vrata su se otvorila prije nego je Arthur stigao do njih. Na njima je stajao Ned, a lice mu je bilo napeto od strepnje.- Znači da ste primili moju poruku, gospodine?- Da. - Arthur nestrpljivo uđe u predvorje. - Još uvijek sam se nalazio na Parkerovoj adresi kad me momak našao i rekao da je riječ o nečemu veoma hitnom. O čemu se radi? Danas moram obaviti još jedan posjet i ne želim gubiti vrijeme.Vidio je Sally koja je stajala u predvorju iza Neda. Izraz užasa na njezinu licu izazvao je stezanje njegova386Amanda Quick- Mislite, kad je odlučio pronaći ubojicu svojeg prastrica?- Upravo tako. Kad sam shvatio da me traži, napokon sam shvatio da nam je doista suđeno da budemo protivnici u ovoj generaciji, baš kao što su Lancaster i moj djed bili prije mnogo godina.Sad je razumjela. - Večeras ste me doveli ovamo jer ste znali da će to biti najjednostavniji način da St. Merrvna namamite da dođe kako biste ga vi zarobili.- Vi ste veoma pametna žena, gospođice Lodge. St. Merrvn je dobro izabrao kad se obratio Agenciji Goodhew i VVillis. Velika je nesreća za vas što vas je uvukao u ovu stvar. Ali katkad je sudbina takva. Nedužni često moraju igrati važne uloge.Plaćena pratilja38737Arthur je skočio iz kočije prije nego se sasvim zaustavila u Rain Streetu, te požurio uza stube.- Nemoj spremati konje - preko ramena je doviknuo Jenksu. - Danas poslijepodne moramo obaviti još jedan posjet.- Dobro, gospodine.Vrata su se otvorila prije nego je Arthur stigao do njih. Na njima je stajao Ned, a lice mu je bilo napeto od strepnje.- Znači da ste primili moju poruku, gospodine?- Da. - Arthur nestrpljivo uđe u predvorje. - Još uvijek sam se nalazio na Parkerovoj adresi kad me momak našao i rekao da je riječ o nečemu veoma hitnom. O čemu se radi? Danas moram obaviti još jedan posjet i ne želim gubiti vrijeme.Vidio je Sally koja je stajala u predvorju iza Neda. Izraz užasa na njezinu licu izazvao je stezanje njegova388Amanda Quick

182

- Gdje je gospođica Lodge? - upita promuklim glasom.Sally mu je pružila zapečaćeno pismo i počela plakati.- Zaprijetio je da će meni prerezati vrat ako ona pokuša pobjeći ili pozvati pomoć - kroz suze je rekla Sally. - I učinio bi to. Vidjela sam to u njegovim očima, gospodine. Nisu bile ljudske.- Istina je da moj djed nije uspio u pokušaju da napravi Jupiterov gromovnik. - Parker se naslonio na radni stol, prekriživši ruke na prsima. - No greška je bila u njegovim instrumentima, a ne u uputama starog alkemičara.- Kako to mislite? - upita Elenora, nastojeći zvučati istinski zainteresirano. Primaknula se bliže radnom stolu, kao da je zaintrigirana neobičnim strojem. Parker je silno želio pričati o napravi i vlastitoj genijalnosti. Zauzeo je pozu predavača.- Upute u starom lapidariju zahtijevaju uporabu hladne vatre kako bi se izvukla energija skrivena u srcima triju dragulja - govorio je Parker. - To je bio veliki kamen spoticanja. Moj je djed u svoj dnevnik zapisao da je pokušavao na niz različitih načina grijati dragulje, ali ništa nije djelovalo. Niti je mogao dokučiti što zapravo znači hladna vatra. Kad je poginuo u onoj eksploziji, provodio je istraživanja o stvaranju odgovarajuće snažnog izvora topline.Elenora se zaustavila s druge strane stola, pretvarajući se da proučava napravu. - Vi vjerujete da stePlaćena pratilja389- Da. - Parkerovo je lice zablistalo. - Nakon što sam pročitao djedove dnevnike i razmotrio upute u lapidariju sa stanovišta moderne znanosti, napokon sam shvatio što bi se moglo iskoristiti za stvaranje hladne vatre potrebne draguljima.- Sto je to bilo?Parker je milovao napravu. - Zaboga, pa stroj za elektricitet, naravno.Arthur je ignorirao uzrujanog batlera koji ga je pokušao najaviti i žustrim koracima ušao u radnu sobu.- Parker je oteo Elenoru - rekao je.- Ne. - Lady VVilmington je brzo ustala sa stolice iza pisaćeg stola. - Ne, to ne može biti moguće.- Pobjegao je iz onog privatnog sanatorija kamo ste ga poslali.- Dragi Bože. - Lady VVilmington se ponovno spustila na stolicu, zaprepaštena. - Nitko mi nije poslao vijest da je pobjegao. Dajem vam riječ.- Vjerujem vam. Nema sumnje da vam još nisu javili jer se nadaju da će naći Parkera prije nego saznate da je pobjegao. Na kraju krajeva, vi ste veoma imućna klijentica. Vlasnici sanatorija ne bi željeli da se obratite nekome drugome.- Ovo je katastrofa.Arthur je u tri koraka prešao prostoriju i zaustavio se s druge strane malenog pisaćeg stola.- Parker je ostavio poruku u kojoj traži da večeras u ponoć sam pođem na jednu adresu u zloglasnom390Amanda Quick

183

muškarca koji će me odvesti na tajno mjesto. Mogu pretpostaviti da će me najprije vezati, staviti mi povez na oči i razoružati me prije nego me odvedu do vašeg unuka. U takvom stanju ne bih mogao pomoći Elenori.- Tako mi je žao. Tako silno žao. - Činilo se da je lady VVilmington omamljena od očaja. - Ne znam što bih rekla ili učinila. Nikad nisam željela da se tako nešto dogodi. Mislila sam da činim ono što je za sve najbolje.Arthur se nagnuo naprijed i raširio dlanove na elegantnom pisaćem stolu. - Gdje je Parkerov laboratorij?Pitanje je očito zbunilo lady VVilmington. - Kako, molim?- Danas sam bio u njegovom stanu i temeljito ga pretražio. Knjige i namještaj samo su kulise postavljene s namjerom da se stekne dojam da ondje stanuje otmjeni džentlmen.- Kako to mislite?- Proveo sam veliki dio svoje mladosti u prastri-čevoj kući - reče Arthur. - Znam što mogu očekivati kad je riječ o namještaju i drugim detaljima u domu čovjeka koji je opsjednut strašću za znanost. Ništa od toga nisam našao u Parkerovu stanu.- Ne razumijem.- Ondje se trebao nalaziti laboratorij pretrpan instrumentima, uređajima, epruvetama. Trebao sam naći knjige o optici i matematici, a ne poeziju i modu. Ni Treyfordovi dnevnici nisu ondje.- Da,^ naravno, shvaćam. Jučer sam bila previšePlaćena pratilja391- Parker možda jest lud, ali opsjednut je svojim planovima za konstruiranje Jupiterova gromovnika. Sigurno negdje u Londonu ima tajni laboratorij. To će biti mjesto gdje se osjeća sigurnim. Mjesto gdje može cijelu noć slobodno raditi bez privlačenja ičije pozornosti. Onamo je odveo Elenoru.- Stari Trevfordov laboratorij. - Lady VVilmington protrlja čelo. - Nema sumnje da je Parker u dnevnicima pročitao gdje se nalazi. Fascinirala bi ga pomisao o obavljanju istraživanja ondje gdje je njegov djed nekoć izvodio svoje eksperimente.- Sto znate o tome?- Trevford ga je izgradio nakon što je prekinuo vezu s vašim prastricem i Glentvvorthom. Njih dvojica nisu znala za to mjesto, a vjerojatno bi im bilo svejedno čak i da jesu. No Trevford me u nekoliko prigoda vodio onamo - čeznutljivo će lady VVilmington. - Želio je podijeliti svoja istraživanja s nekim tko će cijeniti njegovu genijalnost, vidite, ali tada više nije razgovarao s Lancasterom ili Glentvvorthom.- Zato vas je vodio u svoj laboratorij kako biste bili svjedokom rezultata njegovih pokusa?- Da. To je mjesto bila naša tajna. Samo smo ondje mogli biti sami zajedno, bez bojazni da će nas netko otkriti.Svjetlost fenjera što se približavao prvi je opazio niži od dvojice muškaraca koji su čekali u uličici. -No, dakle, tko bi rekao? Ipak je došao, baš kako je392Amanda Quickzida i podigne svoj pištolj. - Čovjek bi očekivao da će biti pametniji, a ne riskirati glavu radi neke ženske.

184

Lik u šeširu i ogrtaču pojavio se na ulazu u uličicu. Njegovi su se obrisi jasno ocrtavali na svjetlosti fenjera.- Doista je prava budala. - Drugi je muškarac u jednoj ruci držao nos, a drugom je s tla podigao konopac kojim je kanio vezati njihovog zarobljenika. - Ali to je njegov problem, a ne naš. Mi ga samo moramo odvesti do stare opatije i ostaviti ga u kavezu što ga je gospodin Stone opisao.Oprezno su se zaputili prema svojem plijenu, ali čovjek u ogrtaču i šeširu nije napravio nikakav sumnjiv pokret. Jednostavno je ondje stajao, čekajući.- Ostanite gdje jeste, vaše gospodstvo - reče niži čovjek, držeći pištolj tako da ga njihova žrtva može jasno vidjeti. - Da niste pomaknuli ni mali prst. Moj će prijatelj glumiti vašeg lakaja i pobrinuti se da budete propisno uređeni za posjet gospodinu Stoneu.Lik u ogrtaču ništa nije rekao.- Niste raspoloženi za brbljanje, je li? - Viši se čovjek pomaknuo naprijed, s konopcem u ruci. - Ne mogu reći da vam zamjeram. Sada baš ne bih želio biti na vašemu mjestu, to je sigurno. Gospodin Stone je uistinu čudna ptica.- Ali je velikodušan kad je riječ o našoj plaći, pa se trudimo zanemariti njegove čudne postupke -govorio je niži muškarac. - Obavimo to. Stavite ruke iza leđa kako bi vas moj prijatelj mogao vezati. Nemamo cijelu noć na raspolaganju, znate.- Ne^- reče Jenks, skinuvši šešir. - Nemamo cijeluPlaćena pratilja393Ned i Hitchins hitro su izišli iz sjenki ulaza iza dvojice razbojnika.Na zvuk koraka iza njih, par se počeo okretati. Ali Ned i Hitchins su već stigli do njih. Zabili su cijevi svojih pištolja u leđa dvojice nitkova.- Bacite oružje, inače ste obojica mrtvi - reče Hitchins.Razbojnici su se ukočili. Pištolj je pao na tlo. Zatim i nož.- Čekajte malo. Moj prijatelj i ja angažirani smo da njegovo gospodstvo odvedemo našem poslodavcu -malodušno će niži čovjek. - Rečeno nam je da je sve dogovoreno i da se njegovo gospodstvo složilo s planom. Ovdje nema nikakvog zločina.- To je stvar mišljenja - reče Hitchins.Viši od dvojice razbojnika s nelagodom je škiljio u njega. - Jeste li vi St. Merrvn?- Ne. St. Merrvn je odlučio drugim putem poći na sastanak s vašim poslodavcem.394Amanda Quick38Parker je izvukao zlatan sat iz džepa i ponovno pogledao vrijeme. - Još pola sata do trenutka kad će mi moji ljudi ostaviti St. Merryna, uredno vezanog i bespomoćnog, u željeznom kavezu u kapelici iznad ove prostorije.- Želite li reći da vaši ljudi znaju za ovaj laboratorij? - zapanjeno upita Elenora.- Kakvim me smatrate? - prezirno ju je pogledao.

185

- Zar mislite da bih dvojici lopova otkrio tako veliku tajnu? Dobili su upute da vežu St. Merrvna, ostave ga zaključanog u kavezu u stražnjem dijelu kapelice i zatim odu. Osim mene, nitko ne zna za ovo mjesto.- Ja znam - naglasila je.Lagano je sagnuo glavu, podrugljivo se naklonivši.- Smatram se ispravljenim. - Pogledao je u zaobljeni strop. - A uskoro će, nakon što se kavez spusti kroz skrivena vratašca u podu kapelice, St. Merrvn također znati. Vjerujem da ćete oboje biti itekako svjesni velikePlaćena pratilja395- Časti da nam je dopušteno vidjeti tajni laboratorij drugog Newtona Engleske?- Zvučite tako cinično, gospođice Lodge. Doista, to me vrijeđa. - Tiho se nasmijao i ispružio ruku kako bi dohvatio ručicu Jupiterova gromovnika. - No, promijenit ćete pjesmu kad vidite što ova naprava može učiniti.Počeo je veoma brzo okretati ručicu.Elenora je s nelagodom promatrala. - Što radite?- Stvaram jake zalihe elektriciteta. Kad ga bude dovoljno, upotrijebit ću ga za aktiviranje stroja.Proučavala je uređaj sa sve većom tjeskobom, sada doista pozorno promatrajući. - Kako to djeluje?- Nakon što se osigura potrebna količina elektriciteta, mogu ga osloboditi okretanjem one ručke na vrhu stroja. - Pokazao je ručku. - Tako se također isključuje gromovnik. Kad iskre elektriciteta dođu u kontakt s tri dragulja u komorici, oslobađa se energija pohranjena u njima, baš kako je stari alkemičar predvidio. Pojavljuje se veoma uzak snop grimizne svjetlosti. Jednom sam ga testirao, baš prije nego me baka dala odvesti. Savršeno je radio.- Što može napraviti taj snop svjetlosti?- Nešto doista čudesno, gospođice Lodge - uzvikne Parker. - Uništava sve što mu se nade na putu.Mislila je da ne postoji jači strah od onog što ga je već osjećala. Ali kad je vidjela ludilo u Parkerovim očima, ledena strava u dubini njezine utrobe postala je tisuću puta snažnija.Tada je znala da Parker, bez obzira što još kani učiniti s Jupiterovim gromovnikom, najprije stroj kani396Amanda Quick* * *Arthur je mislio da će tmina biti najgori dio pothvata, ali na koncu mu je najviše smetao smrad. Vonj što se širio iz zatvorenog riječnog korita bio je tako odvratan da je bio prisiljen pokriti nos i usta kako bi ga lakše podnio.Ali barem nije morao hodati uskim obalama izgubljene rijeke, carstvom štakora, mislio je, ponovno uranjajući motku u crnu vodu. Našao je malen, plitak čamac i motku kraj tajnoga gata ispod starog skladišta.- Trevford je držao rezervne čamce i motke na ulazu u laboratorij i ovdje u skladištu - lady VVilmington je objasnila dok ga je vodila u mračan podrum napuštene zgrade i pokazivala mu tajno podzemno pristanište. -Rekao mi je da tako može ulaziti ili izlaziti iz laboratorija kroz opatiju ili ovuda, ovisno

186

o svojim željama ili ako se ukaže potreba za bijegom zbog nekog problema s pokusima. Čini se da je Parker zadržao taj običaj.Tamna se voda polako kretala, pa je bilo relativno lako motkom gurati maleni čamac uzvodno. Svjetlost fenjera što ga je postavio na pramac plovila razotkrivala je bizarne prizore.Nekoliko je puta morao brzo čučnuti nakon nekog zavoja, kako ne bi udario u drevni mostić.Osim niskih mostića, bilo je i drugih opasnosti. Na nekim su mjestima u rijeku pali veliki komadi kamena ili prastare drvene građe. Nešto od toga stršilo je iznad površine vode, doimajući se poput davno izgubljenih spomenika mrtve civilizacije. Drugi su ostaci bjli potopljeni, pa ih je opažao tek nakon što biPlaćena pratilja397Svaki je srušeni kamen pomno proučavao dok je kraj njega prolazio, tražeći klasične kipove i neobičan reljef u mramoru za koje mu je lady VVilmington rekla da ih rabi kao putokaze.- Kad sam ih ja posljednji put vidjela, već su preživjeli mnoga stoljeća - rekla je. - Sigurna sam da su još uvijek ondje.Parker je ponovno pogledao na svoj zlatni sat, doimajući se zadovoljnim, čak nestrpljivim. - Trideset minuta iza ponoći. Moji su ljudi već zasigurno zaključali St. Merrvna u kavez i otišli.Elenora pogleda prema stropu. - Nisam čula nikakve zvukove iz prostorija iznad ove odaje.- Kameni su podovi veoma debeli. Ne prenose nikakve zvukove. To je jedna od velikih prednosti ovog laboratorija. Mogu obavljati pokuse koji stvaraju veliku buku i mnogo svjetlosti, ali nitko, čak ni da stoji točno iznad mene, ne bi imao pojma što se ovdje dolje događa.- Zašto mislite da vaši ljudi neće čekati da vide što će se dogoditi? - pitala je.- Ha. Boje se stare opatije kao i svi ostali u ovom kraju. Ali čak i kad bi njihova znatiželja prevladala, vidjeli bi samo kako kavez nestaje u kamenom zidu iza oltara. Nakon što se tajna ploča zatvori, nemoguće je naći otvor. Ne bi vidjeli da se kavez spušta u ovu odaju.Ispružio je ruku i okrenuo veliki željezni kotač na398Amanda QuickDio stropa kliznuo je u stranu, te se ukazalo mračno okno iznad njih. Elenora je čula škripanje i zveket teškog lanca. Prepoznala je zvuk što ga je čula ranije, kad ju je Parker doveo ovamo.Srce joj je lupalo. Jedina prilika da zgrabi šipku sa stola ukazat će joj se kad Parker bude zaokupljen izvlačenjem Arthura iz kaveza.Škripanje lanca postalo je glasnije. Elenora je vidjela kako se iz tmine pojavljuje donji rub kaveza.Na vidiku su se pojavili vrhovi blistavo uglancanih čizama. Parker je bio opčinjen prizorom. - Dobro došao u laboratorij drugog Newtona Engleske, St. Merrvne - rekao je, ne skidajući pogleda s čizama. U riječima je odzvanjalo likovanje i uzbuđenje.Elenora je koraknula bliže radnoj površini. Ispružila je vezane ruke i dohvatila tešku željeznu šipku. Postojat će samo jedna šansa, pomislila je.

187

- Elenora, sagni se. - Arthurova oštra zapovijed odzvanjala je odajom.Refleksno je poslušala i čučnula, još uvijek stežući željeznu šipku.- St. Merryne. - Parker se naglo okrenuo od praznih čizama u kavezu i podigao pištolj.- Ne! - vrisne Elenora.Uslijedila su dva praska, odjekujući laboratorijem. Zrakom se širio oštar smrad baruta.Vidjela je da oba muškarca još uvijek stoje. Pištolji su opalili, ali su bili previše daleko jedan od drugoga da bi precizno gađali. Oba su pištolja sad bila beskorisna, sve dok ih ne napune, ali Arthur je iz džepa brzo izvukao drugi pištolj. Hitro je krenuo naprijed,Plaćena pratilja399- Elenora. - Arthurov je glas odjekivao prostorom. - Jesi li dobro?- Da. A ti?- Nisam ozlijeđen. - Držao je pištolj uperen u Parkera.- Gade - hrapavim će glasom Parker. Gledao je Arthura očima u kojima se žario bijes. Primaknuo se bliže radnom stolu.- Ima još jedan pištolj! - vikne Elenora. - Nalazi se na stolu iza njega.- Vidim ga. - Arthur korakne naprijed i zgrabi oružje.- Budalo. - Parker je zurio u njega sa suprotnoga kraja radnog stola. - Ne znaš s kim imaš posla.Bez upozorenja, bacio se prema neobičnoj napravi i objema rukama okrenuo okruglu ručku na vrhu. Arthur oprezno podigne pištolj. - Ne miči se.- Pazi - upozori ga Elenora. - Tvrdi da stroj radi.- Sumnjam. Unatoč tome - Arthur mu je pištoljem pokazao neka se udalji od stroja. - Makni se, Parkere.- Prekasno, St. Merrvne. - Parkerov pomahnitali smijeh odjekivao je između kamenih zidova. -Prekasno. Sad ćeš spoznati istinu o mojoj genijalnosti.Iz uređaja se začulo neobično pucketanje. Elenora je vidjela kako elektricitet stvara luk u zraku oko naprave.Iz duge je cijevi izlazio tanak snop kao rubin crvene vatre. Parker je cijev uređaja polako okretao prema Arthuru.Arthur se bacio na pod. Zraka crvene svjetlosti400Amanda Quickstajao. Udarila je u kameni zid iza njega, divlje sikćućii iskreći se.Ispružen na podu, Arthur je podigao pištolj i pucao. Ali nije imao vremena pravilno gađati. Zrno je udarilo u radni stol.Parker je već okretao cijev uređaja prema dolje, u smjeru svoje mete. Paklena se zraka primicala Arthuru, pougljenivši sve na svojem uskom putu.Elenora je pokušala bešumno prići Parkeru iza leđa. Ne smije ga upozoriti prije nego bude dovoljno blizu za udarac, govorila je sebi.- Zar si doista mislio da me možeš pobijediti? -Parker je vikao Arthuru.Objema je rukama okretao cijev Jupiterova gromovnika kako bi slijedila Arthurovo tijelo koje se kotrljalo po podu. Teški se stroj teško pokretao, te

188

je bilo očito da Parker mora uložiti znatan napor da bi neprestano prilagođavao smjer.Još samo metar ili dva, pomisli Elenora. Čvršće je stegnula željeznu šipku što ju je uzela s radnog stola i podigla je.- Ti si luđak, a ne genije! - vikao je Arthur. - Baš kao i tvoj djed.- Priznat ćeš moju genijalnost kad posljednji put udahneš, St. Merrvne - ustvrdio je Parker.Elenora se približila za još jedan korak i svom snagom zamahnula šipkom, gađajući ga u glavu. Ali Parker je u posljednjem trenutku osjetio njezinu blizinu.Brzome okrenuo u stranu baš kad je ona spustilaPlaćena pratilja401Šipka je udarila u teški stol i takvom se silinom odbila da joj je ispala iz ruku.Promašila je cilj, ali je Parker morao maknuti ruke s ubojitog stroja. Bijesno je odgurnuo Elenoru u stranu.Pala je na pod, udarivši se o tvrdi kamen. Zatvorila je oči od bola.Zvuk užurbanih pokreta natjerao ju je da podigne kapke. Otvorila je oči baš na vrijeme da vidi kako se Arthur baca na Parkera.Dva su muškarca zajedno pala, silovito tresnuvši o pod. Divlje su se borili, te je u jednom trenutku Arthur bio odozgo, a u drugom Parker.Bez ikoga da njime upravlja, Jupiterov gromovnik je sad mirovao, ali je smrtonosna zraka i dalje izlazila iz cijevi.Dva su se muškarca borila tako divljački da je Elenora samo zapanjeno gledala. Ništa nije mogla učiniti.Parker se odjednom otkotrljao u stranu i skočio na noge. Podigao je željeznu šipku što ju je Elenora pokušala iskoristiti protiv njega i zamahnuo prema Arthurovoj glavi.Elenora je vrisnula upozorenje.Arthur se bacio u stranu dok se šipka spuštala prema njemu. Za malo je promašila njegovu glavu. Ispružio je ruku, uhvatio Parkera za gležanj i snažno povukao.Parker je bijesno viknuo i zateturao u nastojanju da oslobodi nogu i uspostavi ravnotežu. Ponovno je podigao šipku, pripremajući se za još jedan snažan402Amanda QuickJoš uvijek napola ležeći na podu, Arthur je odjednom pustio njegovu nogu.Izgubivši ravnotežu, Parker je zamahnuo rukom i zateturao unatrag.- Ne! - vrisne Elenora.No bilo je prekasno. Užasnuto je gledala, pokrivši rukama usta, kako očajnički pokušaj da uspostavi ravnotežu Parkera nosi ravno na put smrtonosne zrake svjetlosti.Jednom je vrisnuo kad je zraka probila njegova prsa blizu srca. Užasan se vrisak odbijao od zidova.Sve je završilo užasavajuće naglo. Parker se skljokao poput razbijene igračke na navijanje. Zraka je nastavila uništavati kamen točno iza mjesta na kojem je do maločas stajao.

189

Elenora se okrenula, nesposobna promatrati strašan prizor. Želudac joj se okretao. Bojala se da će povratiti.- Elenora. - Arthur je već bio na nogama i hitro joj se približavao. - Jesi li ozlijeđena?- Ne. - S mukom je progutala slinu. - Je li on - ? Mora biti. - Nije se usudila okrenuti.Arthur je koraknuo oko nje, pazeći da se ne nađe na putu zrake svjetlosti, i kleknuo kako bi pogledao tijelo. Brzo je ustao.- Da - reče. - Sigurno je mrtav. Sad moramo naći način da isključimo taj stroj.- Ručka na vrhu, mislim.Prekinula ju je neobična, prigušena tutnjava. Najprije je pomislila da se željezni kavez ponovno miče. Potom je užasnuto shvatila da zvuk dopire odPlaćena pratilja403Tutnjava je postala glasnija.- Nešto nije u redu - reče Arthur.- Okreni ručku.Arthur je potrčao do radnog stola i pokušao okrenuti ručku. Odmah je povukao prste.- Prokletstvo. Ovo je užareno.Prigušena se tutnjava postupno mijenjala u prodorno cviljenje što se razlikovalo od svega što je Elenora ikad čula. Crvena zraka više nije bila onako ravnomjerna. Počela je pulsirati na neobičan način.- Idemo odavde. - Arthur joj se brzo približavao.- Ne možemo upotrijebiti kavez - upozorila je. -Parker je rekao da se ne može pokrenuti ukoliko ne znaš tajnu kombinaciju za otključavanje.- Ne idemo kavezom. Idemo izgubljenom rijekom. Stigao je do nje, uhvatio je za rame i poveo premakripti iza laboratorija.Nije razumjela o čemu govori, ali se nije prepirala. Na radnom je stolu stroj počeo dobivati zagasitocr-venu boju, kao da ga usijavaju plamenovi neke monstruozne talionice. Neobičan, prodoran zvuk postajao je sve glasniji.Sigurno nije potrebna genijalnost Newtonova kalibra da bi se zaključilo da će ta stvar uskoro eksplodirati, pomislila je.Pobjegla je s Arthurom u kriptu. Neugodan ju je vonj zapahnuo svom silinom. Arthur je upalio fenjer. Ušli su u maleni čamac plitkoga dna.- Sad vidim zašto si došao sam - rekla je, pažljivo balansirajući.- Ovaj čamac može primiti samo dvoje ljudi - reče404Amanda Quickkamenog pristaništa. - Pomislio sam da će mi zatrebati kako bih te odveo odavde.- Ovo je rijeka - zapanjeno je šapnula. - Teče ispod središta grada.- Drži glavu dolje - reče joj Arthur. - Ima mostića i drugih prepreka.Nekoliko minuta kasnije začuo se prigušeni zvuk eksplozije, odjekujući kroz drevni tunel. Elenora je osjetila kako je maleni čamac zadrhtao, ali je nastavio ploviti nošen strujom.

190

Uslijedilo je užasno struganje, tutnjava i lomljava kamenja o kamenje. Činilo se da traje cijelu vječnost.Nakon nekog vremena zavladala je zlokobna tišina.- Dragi Bože - šapne Elenora. - Zvuči kao da je uništen cijeli laboratorij.- Da.Pogledala je natrag u mrak. - Misliš li da je Parker doista mogao postati drugi Nevvton Engleske?- Kao što je moj prastric običavao reći, postojao je samo jedan Nevvton.Plaćena pratilja405^ ^ "li39Dva dana kasnije Elenora se u knjižnici sastala s Margaret i Bennettom. Danas poslijepodne osjeća se mnogo bolje, pomislila je. Sok proteklih događaja brzo je prolazio. Zadovoljno je primijetila da se ponovno osjeća snažnom, a živci su joj ponovno posve smireni.Vrijeme je da krene naprijed, u svoj novi život.Veoma je rijetko viđala Arthura nakon što su izišli iz podzemlja. Prethodni je dan provela razmišljajući o snažnoj eksploziji. Za divno čudo, na površini nije bilo vidljivih dokaza o katastrofi. Napuštena se opatija doimala posve netaknutom.Radeći prema Arthurovim uputama, radnici su uspjeli naći ulaz u tajnu odaju u kojoj se nalazio željezni kavez. Ali su otkrili da su krš i polomljeno kamenje zatrpali okno.Arthur i Bennett su se malenim čamcima vratili uzvodno skrivenom rijekom kako bi vidjeli može li se406Amanda Quicknaišli na neprobojni zid srušenoga kamenja. Uništenje skrivene odaje bilo je potpuno.Jedino što su ona i Arthur zajedno učinili bio je posjet lady VVilmington. Arthur je nastojao što blaže objasniti da bi bilo iznimno skupo i vjerojatno uzaludno pokušati pronaći Parkerovo tijelo.- Neka laboratorij bude njegov grob - rekla je lady VVilmington očiju punih suza.Danas je Arthur ponovno izišao veoma rano, rekavši da namjerava razgovarati s nekoliko ljudi kojima duguje objašnjenje događaja, uključujući gospođu Glentvvorth i Rolanda Burnlevja.Čim je izišao, Elenora je poslala poruku Bennettu, zamolivši ga da je posjeti čim bude mogao. Stigao je za manje od sat vremena, ali se nije doimao nimalo oduševljenim po pitanju usluge za koju ga je zamolila.- Jeste li sasvim sigurni da želite da to učinim, gospođice Lodge? - ozbiljno je pitao.- Da - reče Elenora. Mora to provesti u djelo, pomislila je. Ne smije odustati. - Moje prijateljice i ja bit ćemo vam beskrajno zahvalne, gospodine, ako položite okladu za nas.Margaret se lagano namrštila od neodobravanja. -Ne mogu reći da mi se sviđa taj tvoj plan, Elenora. Doista mislim da bi najprije trebala s Arthurom raspraviti o situaciji.

191

- Ne mogu to učiniti. Veoma ga dobro poznajem. Bit će zabrinut za moj dobar glas. Ako sazna za moj plan, vjerojatno će ga odlučno zabraniti.Margaret se ukočila. - Arthur bi mogao okrivitiPlaćena pratilja407Elenora se namršti. Nije se sjetila te mogućnosti. -Ne bih željela stvoriti nesuglasice između vas i St. Merrvna, gospodine, budući da ćete uskoro postati član obitelji.- Ne opterećujte se tim pitanjem, gospođice Lodge- galantno će Bennett. - Ne bojim se St. Merrvnove ljutnje. Riječ je o tome da ste možda pogrešno procijenili njegove osjećaje prema vama.- Bennett ima pravo - brzo će Margaret. - Veoma si draga Arthuru, Elenora. Uvjerena sam u to. Jasno mi je da ti možda nije pokazao svoje osjećaje, ali to je zato što nije naviknut na razotkrivanje svojih emocija.- Nimalo ne sumnjam da sam mu prilično draga- reče Elenora, pažljivo birajući riječi. - Ali naš je odnos, otvoreno govoreći, odnos poslodavca i posloprimca, a ne zaručnika.- Vaša je veza možda započela na taj način, ali osjećam da se promijenila - uporno će Margaret.Sigurno je da se promijenila, pomisli Elenora, ali nije kanila pojedinosti povjeriti ni Margaret ni bilo komu drugomu.- Priroda moje osobne veze s Arthurom nije se promijenila ni na koji značajan način - oprezno reče.- Nisam baš sigurna u to. - Margaret se počela doimati tvrdoglavom. - Ne bih se iznenadila kad bi Arthur razmišljao o prosidbi.Elenora je morala primijeniti golemu samokontrolu kako ne bi briznula u plač. Nekako je uspjela zadržati smirenost u glasu. - Ne želim da se Arthur osjeća obveznim zaprositi me samo zbog nedavnih zbivanja. Je li to posve jasno?408Amanda Quick- Razumijem - reče Margaret - ali -- Bilo bi krajnje nepošteno kad bi ga se navelo na osjećaj da ga čast obvezuje na prosidbu - mirno će Elenora. - Znate kakav je kad je riječ o njegovu osjećaju odgovornosti.Margaret je razmijenila još jedan pogled s Bennettom, a on je iskrivio lice u grimasu.- Svi znaju da Arthurov osjećaj dužnosti katkad zna biti pretjeran - prizna Margaret.- Upravo tako - reče Elenora.- Možda imate pravo kad je riječ o St. Merrvnovu stavu prema odgovornostima, gospođice Lodge - reče Bennett. - Ali u ovom slučaju, bojim se da postoje dobri razlozi iz kojih će smatrati da je prosidba jedini častan potez što ga može učiniti.Elenora podigne bradu. Nastojala je držati ruke opuštenima. - Neću to dopustiti.Bennett uzdahne. - Bez uvrede, ali nakon što ste glumili St. Merrvnovu zaručnicu i mnogi su smatrali da ste s njim u prisnim odnosima, više se nećete moći pojaviti u uglednim krugovima ako se vas dvoje ne vjenčate.- Bennett ima pravo - uvjeravala ju je Margaret.

192

- Moja budućnost u društvu nije problem - reče Elenora. - To ne postoji. Od početka svega ovoga to je bilo posve jasno. Zapravo, Arthur i ja smo temeljito raspravili o tome prije nego smo sklopili nagodbu.- Ali, Elenora, umalo si izgubila glavu zbog te nagodbe - reče Margaret. - Arthur nije imao namjeru dovoditi te u opasnost.- Naravno da nije. - Elenora ispravi ramena. -Plaćena pratilja409opasnosti Arthur smatrati obveznim zanemariti prvobitne uvjete naše nagodbe i ponuditi mi brak. Neću dopustiti da mu bude nametnut tako smiješan osjećaj obveze.- Razumijem vaše rezoniranje, gospođice Lodge -blago će Bennett. - Unatoč tomu, ne mislite li da bi bilo najbolje da najprije s njim razgovarate o svojem planu?- Ne - odlučno će Elenora. - Mogu li se pouzdati u vas da ćete to obaviti za mene, gospodine?Bennett ponovno uzdahne. - Učinit ću sve što mogu kako bih vam pomogao, gospođice Lodge.U četiri sata poslije podne Arthur je sišao stubama ispred svojega kluba, prošao kraj dugog niza kočija i zaustavio se pred vratima otmjene smeđe ekipaže.- Primio sam tvoju poruku, Fleming - reče kroz otvoren prozor. - O čemu je, dovraga, ovdje riječ? -Zatim je opazio da Margaret sjedi kraj Bennetta. -Jeste li vas dvoje krenuli u park?- Ne - reče Margaret. Na licu joj se vidio mračno odlučan izraz. - Došli smo ovamo kako bismo s tobom razgovarali o veoma važnoj stvari.- Sasvim točno. - Bennett otvori vrata kočije. -Hoćeš li nam se pridružiti?Nešto zasigurno nije u redu, rezignirano pomisli Arthur. Imao je planove za to poslijepodne; planove koji uključuju Elenoru. No Bennett i Margaret očito su veoma uzrujani. Najbolje da odmah sazna što nije u redu. Iz iskustva je znao da je probleme obično410Amanda QuickPomirivši se s odgađanjem planova, popeo se u kočiju i sjeo na prazno sjedalo. - Vrlo dobro, u čemu je problem?- Riječ je o Elenori - odmah će Margaret. - Pakira se dok mi ovdje razgovaramo. Bojim se da namjerava otići prije nego se ti danas vratiš kući.Arthur je u svojoj nutrini osjetio hladnoću. Elenora odlazi? Odjednom mu se pred očima pojavila tmurna vizija velike kuće u Rain Streetu bez njezine nazočnosti. Sve će se mračne sjenke, koje su nekom čarolijom nestale tijekom posljednjih dana, vratiti čim ona ode.- Elenora i ja imamo poslovnu nagodbu - rekao je, nadajući se da mu je glas miran i pod kontrolom. -Neće otići prije nego se riješe neke stvari.- Spomenula je da se njezina plaća i nekakav bonus mogu riješiti preko čovjeka za poslove - reče Margaret.Prokletstvo, pomislio je, osjetivši još jaču hladnoću. Elenora ne želi samo okončati poslovnu nagodbu, želi pobjeći od njega.Elenora je u škrinju stavila posljednju haljinu i cipelice, te polako spustila poklopac. Osjećala se kao da zatvara pokrov lijesa.

193

Mučan osjećaj gubitka koji ju je cijelo poslijepodne proganjao postao je izraženiji. Mora otići prije nego se prepusti provali suza, pomislila je.Čula je prigušeni zvuk kočije koja se zaustavila na ulici. Stigao je fijaker što ga je Ned pozvao premaPlaćena pratilja411vrata. Veoma su se brzo opet zatvorila. Zacijelo je Ned izišao kako bi kočijaša obavijestio da će ona sići za nekoliko minuta.Polako se okrenula na peti kako bi još jednom pogledala svoju spavaću sobu, govoreći sebi da ne želi zaboraviti ništa od svojih stvari. No njezin se pogled zaustavio na uredno namještenom krevetu.Sve o čemu je mogla razmišljati bila je noć strasti s Arthurom. Znala je da će te uspomene nositi u srcu sve do svoje smrti.Bila je neodređeno svjesna muških koraka u hodniku ispred spavaće sobe. To je zacijelo Ned koji je došao po njezinu škrinju kako bi je odnio u fijaker, zaključila je.Oči su joj se ovlažile. Dograbila je rupčić. Ne smije plakati. Barem još ne. Kad bi je vidjeli kako odlazi uplakana, Neda, Sallv i ostalu poslugu obuzela bi panika.Začulo se kucanje na vratima.- Uđi - doviknula je, mahnito obrisavši prve suze. Vrata su se otvorila. Spustila je rupčić s očiju i okrenula se prema vratima.- Ideš nekamo? - tiho upita Arthur.Činilo joj se da se ne može maknuti. Doimao se krupnim na vratima, a lice mu je bilo mračno i nepopustljivo, dok su mu oči opasno blistale. Usta su joj se osušila.- Sto radiš ovdje? - šapnula je.- Živim ovdje, sjećaš se? Porumenjela je. - Rano si stigao kući.- Bio sam primoran promijeniti svoj današnji plan sastanaka kad sam primio vijest da ti namjeravaš412Amanda QuickUzdahnula je. - Margaret i Bennett su ti rekli?- Obavijestili su me da pakiraš svoje stvari i pripremaš se otići bez ikakva upozorenja. - Prekrižio je ruke. - A ja sam mislio da moramo raspraviti o nekim pitanjima.- Osjećala sam da bi bilo najbolje kad bismo poslovne stvari riješili preko tvojeg čovjeka zaduženog za te stvari - blago je rekla.- Moj je čovjek veoma kompetentan u većini slučajeva, ali sumnjam da ima mnogo iskustva u prosidbi.Usta su joj se otvorila. Ponovno ih je zatvorila, uloživši veliki napor. - O, Bože. - Više nije mogla obuzdavati suze. Mahnito je brisala oči. - O, Bože, bojala sam se toga.- Očito je da nešto činim veoma pogrešno kad je riječ o mojim osobnim stvarima - umornim tonom će Arthur. - Čini se da sve moje zaručnice žele pobjeći od mene.- Kako, molim? - Spustila je rupčić i bijesno zurila u njega. - Kako se usuđuješ reći da bježim od tebe? Ja nisam prestrašeni mačić poput Juliane, i ti to dobro znaš.

194

- Itekako sam svjestan činjenice da ti nisi Juliana. - Polako je ušao u sobu i zatvorio vrata za sobom. Pogledao je zatvorenu škrinju. - Ali doista se čini da namjeravaš pobjeći od mene.Šmrcnula je, stisnula rupčić u jednoj ruci i prekrižila ruke na prsima. - Znaš da je ovo posve drukčija situacija.- Čudno je, ali iz moje perspektive uopće se ne doima toliko drukčijom.Plaćena pratilja413- Je li? - Zaustavio se malo ispred nje. - Jednom si mi rekla da bih bio veoma dobar muž. Jesi li to ozbiljno mislila?- Jasno da jesam. - Ispružila je ruku i mahala zgužvanim rupčićem. - Ali nekoj drugoj ženi, nekoj koju ćeš iskreno voljeti.- Ti si žena koju volim. Hoćeš li se udati za mene? Činilo se da je iz sobe nestao sav kisik. Vrijeme jestalo, kao i cijeli svijet.- Voliš me? - ponovila je. - Arthure, misliš li to ozbiljno?- Jesam li ikad rekao nešto, a da to nisam mislio ozbiljno?- Pa, ne, samo što... - Stisnula je oči. - Arthure, jesi li siguran da mi ne nudiš brak zato što se osjećaš obveznim tako postupiti?- Ako se prisjetiš moje prošlosti po tim pitanjima, draga moja, onda ćeš se sjetiti da sam bio sasvim sposoban izvući se iz zbrke kad sam se zadnji put našao u zarukama iz kojih sam želio pobjeći.- Oh. Da. Da, jesi. - Namrštila se. - Ali ovo uopće nije isto. Ne želim da osjećaš da me moraš oženiti samo zbog onoga što se ovdje dogodilo između nas. - Zastala je. - I dolje u knjižnici.- Povjerit ću ti malenu tajnu. - Prešao je preostalu udaljenost među njima. - Vodio sam ljubav s tobom u tim dvjema prigodama jer sam već znao da te želim oženiti.Bila je previše zaprepaštena da bi mogla smisliti nešto slično suvislom odgovoru.414Amanda Quick- Želim te od prvog trenutka kad si onako uletjela u urede Agencije Goodhew i VVTllis. Već sam tada znao da si ti žena koju sam čekao cijeli život.- Jesi?- Ljubavi moja, dopusti da te podsjetim da sam poznat po svojoj intuiciji kad je riječ o investicijama. Samo sam te jednom pogledao i znao da bi ti bila najbolja investicija što bih je u životu mogao napraviti.Drhtavo se osmjehnula. - O, Arthure, nikad mi nitko nije rekao nešto tako romantično.- Hvala ti. I meni se prilično sviđa. Uvježbavao sam to tijekom vožnje kočijom ovamo.- Ali znaš da se od džentlmena tvojeg ranga i bogatstva očekuje da oženi mladu damu koja je tek izišla iz škole. Jednu s izvrsnim društvenim vezama i povećim nasljedstvom.- Dopusti da te podsjetim da mene smatraju pomalo ekscentrikom. Društvo bi bilo strašno razočarano kad ne bih oženio damu koja je podjednako neobična.- Ne znam što bih rekla.

195

Prstom joj je podigao bradu. - Mogla bi mi reći misliš li da je moguće da me voliš dovoljno da bi se željela udati za mene.Njome se širio predivan osjećaj radosti. Obavila mu je ruke oko vrata. - Tako sam silno zaljubljena u tebe da sam danas, dok sam pakirala svoju škrinju i pripremala se na odlazak, mislila da će mi srce puknuti.Plaćena pratilja415- Apsolutno. - Dotaknula mu je čeljust vršcima prstiju. - A kao što znaš, ja sam žena veoma odlučnog temperamenta.Nasmijao se i podigao je u naručje. - Kad je riječ0 toj osobini, onda si doista savršeno odgovaramo. Nije ni čudo što si me tako opčinila.Shvatila je da je nosi prema krevetu. - Nebesa, posluga. Ned će doći gore po moju škrinju, a fijaker čeka.- Nitko nas neće ometati. - Lagano ju je spustio na krevet i skinuo kaputić. - Kad sam prije nekoliko minuta stigao, poslao sam fijaker i svu poslugu odavde. Jasno sam im stavio do znanja da se nitko ne smije vratiti najmanje dva sata.Polako se nasmiješila. - Zar doista? Bio si tako siguran u sebe?- Ne, bio sam tako očajan. - Sjeo je na rub kreveta1 izuo čizme. - Znao sam da mi je jedina nada, ukoliko te logikom ne uspijem uvjeriti da se udaš za mene, voditi ljubav s tobom sve dok više ne budeš mogla jasno razmišljati.- Kako lukava zamisao. To je jedno od onoga što volim kod tebe, Arthure. Nikad nisam upoznala drugog muškarca koji tako vješto uspijeva kombinirati logiku i strast.Opet se nasmijao, a zvuk je bio dubok, promukao i topao od sreće.Kad joj je prišao, dočekala ga je raširenih ruku. Razodjenuo ju je gotovo jednako brzo kao i sebe, bacivši njezinu haljinu na hrpu kraj kreveta.Okrenuo se na leđa i povukao je na svoja prsa.416Amanda Quickda je zastenjao. Osjećala ga je stisnutog uza svoje bedro, teškog i čvrstog od žudnje.Kliznuo joj je jednom rukom niz struk do boka, a potom je slijedio rascjep na sredini njezine stražnjice. Njegovi su se prsti spustili niže, našavši mjesto gdje je već bila vlažna od potrebe.Ljubila mu je vrat, a zatim prsa, kušajući ga. Kad je kliznula niže i nesigurno ga dotaknula jezikom, želeći mu pružiti isti užitak kakav je on nedavno pružio njoj, naglo je udahnuo. Osjetila je kako joj se u kosi stežu njegovi prsti.- Dosta je - izustio je hrapavim glasom.Tada ju je povukao gore i namjestio tako da su joj se noge nalazile s obje strane njegovih bedara. Milovao ju je, promatrajući njezino lice.Osjetila je kako joj se donji dio tijela steže na njegov dodir. Pomicala se uz njegovu ruku, izvijajući se i stežući ga.I tada, baš kad je pomislila da više ne može podnijeti tako veličanstvenu stimulaciju, obuhvatio joj je bokove rukama i uronio duboko u nju.Dahnula je i ispustila prigušeni krik kad su se njezinim tijelom počeli širiti valovi užitka.

196

Zajedno su uronili u blještavi vrtlog.Stvarnost se vratila mnogo kasnije. Pogodila je Elenoru takvom silinom da je naglo sjela u krevetu. Oklada, pomislila je, obuzeta panikom.- Oprosti mi, moram ustati. Smjesta. - Pokušala se osloboditi Arthurove ruke i noge. - Molim te, pustiPlaćena pratilja417- Nema potrebe. - Arthur ju je čvršće stegnuo oko struka i lijeno povukao natrag kraj sebe. - Još sat vremena nitko neće doći kući.- Ne razumiješ. Ne mogu se udati za tebe ukoliko ne uspijem naći gospodina Fleminga prije... Nije važno, veoma je komplicirano, a nemam vremena za objašnjavanje.- Valjda ne bi bila tako okrutna i odbacila me sada nakon što si me još jednom zločesto iskoristila.- Nije riječ o tome. Arthure, slušaj, dogodit će se nešto užasno loše. Rekla sam gospodinu Flemingu neka se okladi u ime nekih mojih prijateljica i moje osobno.- Da. - Strogo ju je promatrao. - Čuo sam za tvoj plan. Znaš kakvi su moji stavovi prema takvim stvarima. Podsjeti me da moram s tobom obaviti dulji razgovor o opasnostima kockanja.Prestala se opirati. - Znaš za okladu?- Da. Ne mogu ti reći koliko me šokiralo otkriće da ću oženiti okorjelu ljubiteljicu kockanja.Ignorirala je to. - Jasno ti je zašto moram zaustaviti gospodina Fleminga prije nego položi okladu.- Smiri se, draga moja. - Jednom ju je rukom odlučno vratio na svoja prsa i tiho se nasmijao. -Prekasno je da ga zaustaviš.- O, ne. - Spustila mu je čelo na prsa. - Moje prijateljice i ja nećemo moći podmiriti svoje dugove.- Ukoliko se ukaže potreba za to, dopustit ću ti da pozajmiš novac od mene. Smatraj to vjenčanim darom.418Amanda Quickimati drugog izbora. - Nije podigla glavu. - Ja sam kriva. Uvjerila sam prijateljice da je ishod siguran. Ovo je tako ponižavajuće. Zao mi je što te dovodim u ovako neugodnu situaciju, Arthure.- Hmm. Pa, kao što sam rekao, Bennett se okladio u vaše ime, kako si ga zamolila. Ali je na moj savjet neznatno promijenio uvjete.Oprezno je podigla glavu. - Kako to misliš?- Također se složio da pozove još nekoliko ljudi da se pridruže tvojemu malenom konzorciju neustrašivih kockara.- Dobri Bože.- S obzirom na trenutnu situaciju - nastavi Arthur - ti i tvoje prijateljice, zajedno s Rolandom Burnlevjem, Margaret i Bennettom, zaradit ćete lijep imetak ako se pristaneš udati za mene prije nego završi ovaj tjedan, uz posebnu dozvolu.Nije znala hoće li se od srca nasmijati ili se prepustiti iskrenom divljenju. - U to se gospodin Fleming kladio danas poslije podne?- Da. - Zavukao joj je prste u kosu. - Sto misliš, kakav će biti rezultat?

197

Osjećala je kako ljubav prema njemu buja i ispunjava svaki kutak njezina bića. - Mislim da je ishod oklade posve siguran.- Laknulo mi je da to čujem. - Uputio joj je svoj rijedak, senzualan osmijeh. - Jer sam uključio i sebe u tvoj maleni investicijski plan.- Ti sudjeluješ u mojoj okladi? - Ushićeno se nasmijala. - Ne mogu vjerovati. Zar si bio tako siguran^ u sebe?Plaćena pratilja419ozbiljne. - Ali sam zaključio da ništa neće biti važno ako izgubim tu okladu, a najmanje novac.- O, Arthure, tako te silno volim.Poljubio ju je, dugo i strastveno, zapečativši obećanje doživotne ljubavi.420Amanda QuickEPILOGGodinu dana kasnije...- Ono što morate imati na umu kad planirate financijsku investiciju je važnost zavirivanja ispod površine. - Arthur se naslonio u svojoj stolici, proučavajući svoj maleni auditorij. - Postavljajte pitanja što su ih drugi zaboravili postaviti. Vodite bilješke. Zapitajte se što bi moglo poći po zlu, te za što se nadate da će dobro ispasti. Je li to jasno?Blizanci su mu gugutali iz svojih kolijevaka. Maleni ga je David pozorno promatrao, očito fasciniran predavanjem. Međutim, njegovu je sestru Agathu očito više zanimala zvečka, ali je Arthur znao da upija svaku pojedinost. Poput svoje majke, bila je sasvim sposobna istodobno činiti dvije stvari.Nasmiješio im se oboma. Nema baš nikakve sumnje, on je otac najinteligentnije, najljepše djece na cijelom svijetu.Kroz prozor se vidjelo da je proljeće stiglo na imanje. Topla sunčeva svjetlost prodirala je u prostoriju. Sve se naokolo zazelenjelo, a vrtovi su bili u punom Lvatu. Doveo je Elenoru ovamo uskoro nakonPlaćena pratilja421posjet, smatrao je, ali niti jedno od njih dvoje ne voli provoditi dugo vremena u visokom društvu. U svakom slučaju, za djecu je daleko zdraviji zrak ovdje na selu.- Novac nije najvažnija stvar na svijetu - nastavio je Arthur - ali je itekako koristan.Otvorila su se vrata knjižnice. Elenora, svježa i živahna u haljini roza boje, žustrim je koracima ušla u prostoriju. U ruci je imala dnevnik poznata izgleda.- Osobito u ovom kućanstvu - suho doda Arthur. - Jer se čini da vaša majka može beskonačno mnogo potrošiti u dobrotvorne svrhe.Elenora je uzdigla obrve dok mu se približavala. -Kakve to besmislice govoriš djeci?- Dajem im korisne financijske savjete. - Ustao je i poljubio je kad se zaustavila pred njim. Zatim je oprezno pogledao dnevnik. - Nemoj mi reći, dopusti da pogodim. Treba ti još sredstava za tvoje novo siro-tište, točno?

198

Uputila mu je svoj predivno briljantan smiješak, onaj koji je uvijek uspijevao zagrijati sva mjesta duboko u njemu, a potom se sagnula nad kolijevke kako bi se poigrala s bebama.- Gradnja je pri kraju - rekla je preko ramena. -Treba mi samo još malo kako bih pokrila troškove promjena u vrtovima.- Ako me sjećanje ne vara, trošak vrtova uračunat je u proračun.- Da, ali želim da ih se proširi. Složili smo se da će djeci trebati ugodno, atraktivno mjesto za igru. Važno je da dobivaju mnogo svježeg zraka i tjelo-422Amanda QuickOženio je veoma svestranu damu, pomislio je. Pod njezinim je nadzorom sve u njegovu svijetu, uključujući djecu, njega, novoosnovane dobrotvorne ustanove i sva njihova imanja, izrazito uspješno napredovalo.- Imaš pravo, draga moja - rekao je. - Djeci u siro-tištu trebat će izvrsni vrtovi.- Znala sam da ćeš razumjeti. - Uspravila se, otvorila svoj dnevnik i nešto hitro upisala. - Već danas poslije podne poslat ću vijest arhitektu i reći mu neka nastavi s poslom.Nasmijao se. Nježno je izvukao dnevnik iz njezine ruke i spustio ga na stol.- Jednom si me pitala što činim kako bih sebe usrećio - reče. - Onoga dana u parku nisam odgovorio na tvoje pitanje jer nisam mogao. Vidiš, nisam znao odgovor. Sada znam.Nasmiješila se, a njezina je ljubav bila čista i vedra kao jutarnje sunce. - I kako glasi odgovor?Privukao ju je u zagrljaj. - Ljubav prema tebi čini me najsretnijim čovjekom na svijetu.- O, dragi moj Arthure - šapnula je. Radost joj je ispunila srce. Obavila mu je ruke oko vrata. - Jednom sam ti rekla da bi bio izvrstan muž, nisam li? Moraš priznati da sam imala pravo.Bio bi se nasmijao, ali ju je mnogo radije poljubio.KNJIŽNICA ZELINAAmanda Quick, pravim imenom Javne Ann Krentz, jedna je od najpriznatijih i najprodavanijih autorica suvremenih i povijesnih ljubavnih romana. Izdano je više od dvadeset pet milijuna primjeraka njezinih knjiga, uključujući Zavođenje (Seduction), Randevu (Rendezvous), Izgubljenu čast (Ravished), Ljubavnu vezu (Affair), Surrender, Scandal, Reckless, Dangerous. Deception, Desire, Mistress, Mystique, Mischief, With This Ring, I Thee Wed i Wicked VV/dovv. Živi na pacifičkom sjeverozapadu, s mužem Frankom.Njezinu web stranicu možete oosietiti na adresi¦IO

199