Od drevne republike do turističke destinacije
Prezenteri: Ante Mekinić i Zoran Mihanović
©
ožujak 2018.
Poljička i Dubrovačka Republika jedine su dvije povijesne hrvatske republike na tlu Dalmacije.
Međutim, nasuprot aristokratskoj Dubrovačkoj, Poljička Republika bila je
zajednica slobodnih seljaka i kao takva možda i jedina na tlu srednjovjekovne Europe.
© Ivo Pervan© Ivo Pervan
Zbog sličnosti u uređenju društvenih struktura,
ruski znanstvenik Mihail Pavlovič Aleksejev
(1896. – 1981.) ukazao je na mogućnost da je
Thomas More (1478. – 1535.) pišući čuvenu
Utopiju bio upoznat, vjerojatno posredovanjem
mletačke diplomacije u Londonu, s demokratskim
dosezima drevne Poljičke republike.
Pa ipak, priču o ovoj fascinantnoj višestoljetnoj
zajednici slobodnih seljaka plemenitog roda,
potomaka ubijenog hrvatskog kralja Miroslava koji
su, prema legendi, godine 1015. doselili u Poljica,
započet ćemo odgovorom na pitanje:
Gdje su, zapravo, Poljica?
Povijesno,
Poljica su
stoljećima bila
na razmeđi
Zapada i Istoka
izložena milosti i
nemilosti velikih
i moćnih, pa je
pravo čudo što
su uopće
opstala i uz to
sačuvala svoj
nacionalni,
kulturni i vjerski
identitet.
© Rudolf Schwabe
Zemljopisno, Poljica su napokon u svojoj državi Hrvatskoj, u središnjem dijelu Dalmacije
na podjednakoj udaljenosti od Zadra i od Dubrovnika, a nadomak Splitu i Omišu s kojima
su povezana neraskidivim povjesnim vezama u rasponu od burnih do skladnih.
© Rudolf Schwabe
© Rudolf Schwabe © Rudolf Schwabe
Poljica su krajolik iznimne ambijentalne ljepote, duhovne i povijesno-kulturne spomeničke baštine koji zemljopisno
određuju rijeke Cetina na istoku i Žrnovnica na zapadu, Jadransko more s juga, te obronci Mosora sa sjevera.
Zbog dramatičnih reljefnih i klimatskih promjena razlikuju se Gornja, Srednja i Donja Poljica. Sveukupan poljički
prostor površine 250 km2 pravi je mali povijesno-kulturni i ekološki rezervat u srcu Dalmacije.
© Ivo Pervan© Ivo Pervan
Posebnosti Poljica svojom netaknutom ljepotom i bioraznovrsnošću uveliko pridonose kanjon rijeke Cetine
i ostaci prašume Šćadin te moderna autocesta koja Poljica povezuje sa svijetom, pa su tako Zadar na
zapadu i Dubrovnik na jugu Dalmacije dostupni za manje od dva sata vožnje automobilom.
© Ivo Pervan© Ivo Pervan
© Z. Alajbeg
Foto: Ante Mekinić
Na prostoru Poljica punih šest stoljeća postojala je spomenuta Poljička Republika
(knežija, provincija, župa ili općina)
čije se unutrašnje ustrojstvo vlasti temeljilo
na njezinoj trodiobi:
zakonodavna vlast bila je u nadležnosti
Narodne skupštine ili zbora,
dok je izvršnu i sudsku vlast obavljao
Poljički stol na čelu s Velikim knezom
kojega je svake godine na blagdan
sv. Jure, nebeskog zaštitnika Poljica,
biralo 12 malih knezova ili katunara.
Vrhunac političkog i kulturnog dosega drevne Poljičke Republike čuveni je Poljički statut tzv. Poštovani pisan
bosančicom na hrvatskom jeziku (na štokavskom i mjestimično na čakavskom narječju), čiji najstariji sačuvani
rukopis pohranjen u arhivu HAZU u Zagrebu potječe iz godine 1440. Ovaj zakonik običajnog prava jedan je
od najstarijih i najvažnijih hrvatskih povijesno-pravnih spomenika.
Prijepis Poljičkog statuta iz godine 1762.
© Borko Gunjača
Duhovno i socijalno ozračje
ove male seljačke Republike
ponajbolje izražava
srednjovjekovni doživljaj
ljudskih prava u Poljicima
sažet u statutarnu premisu
„neka svak more živ biti“.
Tu veličanstvenu ideju punu
socijalnog i etičkog
senzibiliteta koja je dugo
snažila vjeru naroda u snagu
svoje zajednice, Poljičani su
ozakonili 12. 10. 1676.
povijesnom odlukom svoga
plemstva, didića i vlastele,
da će „biti vazda u sklad
siromaški“.
Usporedbe radi, tek 272
godine poslije, organizacija
UN u New Yorku usvaja
Povelju o pravima čovjeka!Foto: Duje Nazor
Poljica su među prvima u Dalmaciji imala visoko učilište za popove glagoljaše koji su skrbili o duhovnosti zajednice
i opismenjavanju puka. Riječ je o Poljičkom glagoljaškom sjemeništu utemeljenom godine 1750. na Priku
u neposrednoj blizini arhitektonski iznimno vrijedne ranokršćanske crkve sv. Petra iz 10. ili 11. stoljeća.
Foto: Ante Mekinić
Pa ipak, povijesne okolnosti uvjetovale su da se pravo na vlastiti način života i krvlju brani. Zato u svijesti puka
i danas živi legenda o Mili Gojsalić iz doba osmanskih osvajanja – poljičkoj Ivani Orleanskoj koja personificira
sva poljička junaštva, ali i žrtve poljičke opstojnosti. Uz mnoge druge, isto doba proslavilo je i Žarka Dražojevića,
junaka kojemu je grad Split 1508. iskazao čast da kao prvi svjetovni velikaš bude sahranjen u katedrali sv. Dujma.
Foto: Ante Mekinić
Iako su upravo Francuzi godine 1807. vojno dokinuli Poljičku Republiku (a samo godinu poslije i Dubrovačku), zadivljen
ljepotom Poljica Napoleonov maršal Marmont u svojim je memoarima zapisao: „(...) Sve u ovoj državi na njezinu
korist govori, i pogled na nju i način njihove uprave. Ništa pravilnijeg i marljivijeg od njihova poljotežanja, ništa pristojnije
od njihovih sela i ništa pravičnije od njihovih uredaba“.
© Ivo Pervan
Nakon prastanovnika nepoznatog imena te potom drevnih ilirskih plemena (Delmata, Onestina, Narestina,
Pituntina i mnogih drugih), prostor Poljica naseljavali su Grci, a potom i Rimljani, što svjedoče nebrojeni tragovi
njihova boravka od gomila i grobišta s nalazima keramike, nakita, oruđa i oružja do ladanjskih vila.
Svoj ribnjak u Poljicima imao je i rimski car Dioklecijan, a velebni posjed i vječno počivalište u poljičkome primorju
i zapovijednik rimskih legija te prefekt rimske flote Lucius Artorius Castus kojega znanstvenici dovode u vezu
s nastankom povijesne legende o Kralju Arturu.
Poljica podjednako obiluju
materijalnim i nematerijalnim
dokazima o ranom dolasku Slavena,
a potom i Hrvata na ove prostore.
I dok mnogi toponimi kao Perun,
Veles i Mokošica čujno svjedoče o
imenima drevnih slavenskih
božanstava, ranu pojavu kršćanstva
svjedoče ostaci velebne bazilike iz
6. stoljeća u Gatima, te napose crkva
i benediktinski samostan sv. Petra
iz 11. stoljeća u Selu (Sumpetar)
iz kojega potječe Sumpetarski
kartular, jedan od najstarijih
i najvažnijih sačuvanih izvora
poljičke i hrvatske povijesti.
Boj slavenskih poganskih božanstava, Peruna i Velesa,
reljef iz 8. st. u zidu crkve u Žrnovnici
Foto: Ante Mekinić
Zbog baštine koja se u Poljicima i danas intenzivno živi, turiste, a napose pustolove duha, oduševit će poljički
kulturološki vremeplovi od tradicionalnog godišnjeg Jurjevdanskog zborovanja na prapovijesnoj gradini
Gradac nad ušćem rijeke Cetine do živopisnog biranja Velikog poljičkog kneza kao i brojne druge
kulturno-zabavne priredbe i koncerti tradicijske glazbe u mjestima diljem Poljica.
Foto: Ante Mekinić
Uz tradicionalno poljičko gostoprimstvo te autohtonu i autentičnu eno-gastro ponudu plodova poljičke zemlje
i poljičkoga mora, pravi izazov za gurmane svakako je poljički soparnik (uljenak ili zeljenik), autohtoni
specijalitet podneblja zaštićen oznakom zemljopisnog podrijekla na razini Europske unije godine 2016.,
a koji uz to svjedoči o bogatstvu poljičkog leksika i slojevitosti poljičkih govora.
Foto: Ante Mekinić Foto: Ante Mekinić
Sukladno semantičkom značenju svoga naziva, Poljica obiluju malim poljima idealnim za uzgoj i proizvodnju svih
vrsta zdrave hrane čemu pogoduje plodna i nezagađena zemlja, blaga mediteranska klima s velikim brojem
sunčanih dana, mineralima bogata izvorska voda i čisti zrak, ali i višestoljetna tradicija poljodjelstva u Poljicima.
© Ivo Pervan
Poljičani su, tradicionalno, i vrsni ribari, brodari i pomorci, pa su zato i dvije poljičke luke, Krilo i Bajnice, sidrište
trenutno najveće turističke flote na hrvatskoj obali Jadrani koja broji više od 200 plovnih jedinica, a svake
godine se uvećava za desetak novih suvremenih turističkih plovila najviše klase koji plove po cijelome Jadranu.
Foto: Ante Mekinić
Poljica na relativno
malom prostoru nude
doista brojne mogućnosti
za raznovrstan
višednevni boravak u rasponu od idiličnog
opuštanja u miru i tišini
slikovitih i gotovo
opustjelih sela i
zaseoka do
adrenalinskih sportsko-
rekreativnih aktivnosti
i avantura koje pružaju
rijeka Cetina i gotovo
netaknuta priroda
iznimne pejzažne
vrijednosti koja je mnoge
svjetske pustolove u
prošlosti (spomenutog
Marmonta ili Alberta
Fortisa primjerice)
ostavila bez daha pa će,
vjerujemo, i Vas.© Ivo Pervan© Zoran Alajbeg
© Ivo Pervan
Uz smještaj i boravak u obnovljenim kamenim kućama i ladanjskim vilama pučke ruralne arhitekture od kojih su
mnoge i sa bazenima, Poljica, a naročito pojas uz more između ušća dviju rijeka, Cetine i Žrnovnice, nude mogućnost
smještaja i u suvremenim, moderno opremljenim objektima od luksuznih apartmana do hotela najviše razine.
Za Poljica bi se, zapravo, moglo reći da je to veliki muzej na otvorenome čiji 'eksponati' su još uvijek široj javnosti
nepoznata brojna materijalna i nematerijalna kulturna dobra, a 'kustosi' Poljičani koji žive svoje tradicijsko naslijeđe.
Zbog toga su Poljica danas nebrušeni dragulj prirode i kulturno-povijesnog naslijeđa koji upućeni sve više prepoznaju
kao posebnu i jedinstvenu turističku destinaciju čiji glavni turistički proizvod je – višestoljetni poljički stil i način života!
© Zoran AlajbegFoto: Ante Mekinić
Foto: Ante Mekinić Foto: Ante Mekinić Foto: Ante Mekinić
No da bi Poljica uspješno okončala svoj put od drevne seljačke Republike do turističke destinacije,
potrebno je da i formalno budu priznata kao suvremena hrvatska povijesna regija,
što je i jedan od glavnih ciljeva ove prezentacije.
Međutim,
Poljica su danas administrativno podijeljena
između čak 7 jedinica lokalne samouprave,
pa ih na okupu drži tek snažna identifikacija
Poljičana sa zavičajem koju najbolje izražava
uzrečica – „Di ko nika, tu i obika!“Foto: Ante MekinićFoto: Ante Mekinić
Kako Poljica danas formalno NE postoje,
ona žive tek u srcima sve malobrojnijih Poljičana što u budućnosti
dovodi u pitanje i samu opstojnost poljičkog identiteta.
Poljicima je stoga potrebna demografska obnova ali i gospodarski razvoj
jer jedno bez drugoga nije moguće niti bi imalo smisla.
Upravo iz tog razloga i s tim ciljem osnovan je Savez za Poljica
kao udruga onih koje povezuje ljubav prema Poljicima,
čija misija je drevnoj Poljičkoj Republici vratiti stari sjaj,
a Poljičanima i svim ostalim žiteljima Poljica pružiti
novu životnu i radnu perspektivu.
Poljica imaju sve preduvjete, ali i sva prava da budu prepoznata i priznata
kao suvremena hrvatska povijesna regija i jedinstvena turistička destinacija
koja će svojim žiteljima omogućiti sretno i ugodno življenje,
a potomstvu perspektivu kako bi i sama opstala.
I zato, u ime brojnih članova i simpatizera naše udruge zahvaljujemo
Hrvatskoj udruzi povijesnih gradova što nam je omogućila da upravo
u europskoj godini kulturne baštine 2018. i baš ovdje u Dubrovniku
koji je naš povijesni pandan, sadašnji turistički uzor i budući (nadamo se)
partner, skrenemo pozornost hrvatske i međunarodne javnosti na nebrušeni
dragulj zvan Poljica s nadom u ostvarenje našega sna –
Poljica kao novi turistički brend!
Recommended
