Od drevne republike do turisti¤†ke destinacije na njezinoj trodiobi: zakonodavna vlast bila je u nadle¥¾nosti

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Od drevne republike do turisti¤†ke destinacije na njezinoj trodiobi: zakonodavna vlast...

  • Od drevne republike do turističke destinacije

    Prezenteri: Ante Mekinić i Zoran Mihanović

    ©

    ožujak 2018.

  • Poljička i Dubrovačka Republika jedine su dvije povijesne hrvatske republike na tlu Dalmacije.

    Međutim, nasuprot aristokratskoj Dubrovačkoj, Poljička Republika bila je

    zajednica slobodnih seljaka i kao takva možda i jedina na tlu srednjovjekovne Europe.

    © Ivo Pervan© Ivo Pervan

  • Zbog sličnosti u uređenju društvenih struktura,

    ruski znanstvenik Mihail Pavlovič Aleksejev

    (1896. – 1981.) ukazao je na mogućnost da je

    Thomas More (1478. – 1535.) pišući čuvenu

    Utopiju bio upoznat, vjerojatno posredovanjem

    mletačke diplomacije u Londonu, s demokratskim

    dosezima drevne Poljičke republike.

    Pa ipak, priču o ovoj fascinantnoj višestoljetnoj

    zajednici slobodnih seljaka plemenitog roda,

    potomaka ubijenog hrvatskog kralja Miroslava koji

    su, prema legendi, godine 1015. doselili u Poljica,

    započet ćemo odgovorom na pitanje:

    Gdje su, zapravo, Poljica?

  • Povijesno,

    Poljica su

    stoljećima bila

    na razmeđi

    Zapada i Istoka

    izložena milosti i

    nemilosti velikih

    i moćnih, pa je

    pravo čudo što

    su uopće

    opstala i uz to

    sačuvala svoj

    nacionalni,

    kulturni i vjerski

    identitet.

    © Rudolf Schwabe

  • Zemljopisno, Poljica su napokon u svojoj državi Hrvatskoj, u središnjem dijelu Dalmacije

    na podjednakoj udaljenosti od Zadra i od Dubrovnika, a nadomak Splitu i Omišu s kojima

    su povezana neraskidivim povjesnim vezama u rasponu od burnih do skladnih.

    © Rudolf Schwabe

    © Rudolf Schwabe © Rudolf Schwabe

  • Poljica su krajolik iznimne ambijentalne ljepote, duhovne i povijesno-kulturne spomeničke baštine koji zemljopisno

    određuju rijeke Cetina na istoku i Žrnovnica na zapadu, Jadransko more s juga, te obronci Mosora sa sjevera.

    Zbog dramatičnih reljefnih i klimatskih promjena razlikuju se Gornja, Srednja i Donja Poljica. Sveukupan poljički

    prostor površine 250 km2 pravi je mali povijesno-kulturni i ekološki rezervat u srcu Dalmacije.

    © Ivo Pervan © Ivo Pervan

  • Posebnosti Poljica svojom netaknutom ljepotom i bioraznovrsnošću uveliko pridonose kanjon rijeke Cetine

    i ostaci prašume Šćadin te moderna autocesta koja Poljica povezuje sa svijetom, pa su tako Zadar na

    zapadu i Dubrovnik na jugu Dalmacije dostupni za manje od dva sata vožnje automobilom.

    © Ivo Pervan © Ivo Pervan

  • © Z. Alajbeg

    Foto: Ante Mekinić

  • Na prostoru Poljica punih šest stoljeća postojala je spomenuta Poljička Republika

    (knežija, provincija, župa ili općina)

    čije se unutrašnje ustrojstvo vlasti temeljilo

    na njezinoj trodiobi:

    zakonodavna vlast bila je u nadležnosti

    Narodne skupštine ili zbora,

    dok je izvršnu i sudsku vlast obavljao

    Poljički stol na čelu s Velikim knezom

    kojega je svake godine na blagdan

    sv. Jure, nebeskog zaštitnika Poljica,

    biralo 12 malih knezova ili katunara.

    Vrhunac političkog i kulturnog dosega drevne Poljičke Republike čuveni je Poljički statut tzv. Poštovani pisan bosančicom na hrvatskom jeziku (na štokavskom i mjestimično na čakavskom narječju), čiji najstariji sačuvani

    rukopis pohranjen u arhivu HAZU u Zagrebu potječe iz godine 1440. Ovaj zakonik običajnog prava jedan je

    od najstarijih i najvažnijih hrvatskih povijesno-pravnih spomenika.

    Prijepis Poljičkog statuta iz godine 1762.

    © Borko Gunjača

  • Duhovno i socijalno ozračje

    ove male seljačke Republike

    ponajbolje izražava

    srednjovjekovni doživljaj

    ljudskih prava u Poljicima

    sažet u statutarnu premisu

    „neka svak more živ biti“.

    Tu veličanstvenu ideju punu

    socijalnog i etičkog

    senzibiliteta koja je dugo

    snažila vjeru naroda u snagu

    svoje zajednice, Poljičani su

    ozakonili 12. 10. 1676.

    povijesnom odlukom svoga

    plemstva, didića i vlastele,

    da će „biti vazda u sklad

    siromaški“.

    Usporedbe radi, tek 272

    godine poslije, organizacija

    UN u New Yorku usvaja

    Povelju o pravima čovjeka! Foto: Duje Nazor

  • Poljica su među prvima u Dalmaciji imala visoko učilište za popove glagoljaše koji su skrbili o duhovnosti zajednice

    i opismenjavanju puka. Riječ je o Poljičkom glagoljaškom sjemeništu utemeljenom godine 1750. na Priku u neposrednoj blizini arhitektonski iznimno vrijedne ranokršćanske crkve sv. Petra iz 10. ili 11. stoljeća.

    Foto: Ante Mekinić

  • Pa ipak, povijesne okolnosti uvjetovale su da se pravo na vlastiti način života i krvlju brani. Zato u svijesti puka

    i danas živi legenda o Mili Gojsalić iz doba osmanskih osvajanja – poljičkoj Ivani Orleanskoj koja personificira sva poljička junaštva, ali i žrtve poljičke opstojnosti. Uz mnoge druge, isto doba proslavilo je i Žarka Dražojevića,

    junaka kojemu je grad Split 1508. iskazao čast da kao prvi svjetovni velikaš bude sahranjen u katedrali sv. Dujma.

    Foto: Ante Mekinić

  • Iako su upravo Francuzi godine 1807. vojno dokinuli Poljičku Republiku (a samo godinu poslije i Dubrovačku), zadivljen

    ljepotom Poljica Napoleonov maršal Marmont u svojim je memoarima zapisao: „(...) Sve u ovoj državi na njezinu korist govori, i pogled na nju i način njihove uprave. Ništa pravilnijeg i marljivijeg od njihova poljotežanja, ništa pristojnije

    od njihovih sela i ništa pravičnije od njihovih uredaba“.

    © Ivo Pervan

  • Nakon prastanovnika nepoznatog imena te potom drevnih ilirskih plemena (Delmata, Onestina, Narestina,

    Pituntina i mnogih drugih), prostor Poljica naseljavali su Grci, a potom i Rimljani, što svjedoče nebrojeni tragovi

    njihova boravka od gomila i grobišta s nalazima keramike, nakita, oruđa i oružja do ladanjskih vila.

    Svoj ribnjak u Poljicima imao je i rimski car Dioklecijan, a velebni posjed i vječno počivalište u poljičkome primorju

    i zapovijednik rimskih legija te prefekt rimske flote Lucius Artorius Castus kojega znanstvenici dovode u vezu s nastankom povijesne legende o Kralju Arturu.

  • Poljica podjednako obiluju

    materijalnim i nematerijalnim

    dokazima o ranom dolasku Slavena,

    a potom i Hrvata na ove prostore.

    I dok mnogi toponimi kao Perun,

    Veles i Mokošica čujno svjedoče o

    imenima drevnih slavenskih

    božanstava, ranu pojavu kršćanstva

    svjedoče ostaci velebne bazilike iz

    6. stoljeća u Gatima, te napose crkva

    i benediktinski samostan sv. Petra

    iz 11. stoljeća u Selu (Sumpetar)

    iz kojega potječe Sumpetarski

    kartular, jedan od najstarijih i najvažnijih sačuvanih izvora

    poljičke i hrvatske povijesti.

    Boj slavenskih poganskih božanstava, Peruna i Velesa,

    reljef iz 8. st. u zidu crkve u Žrnovnici

    Foto: Ante Mekinić

  • Zbog baštine koja se u Poljicima i danas intenzivno živi, turiste, a napose pustolove duha, oduševit će poljički

    kulturološki vremeplovi od tradicionalnog godišnjeg Jurjevdanskog zborovanja na prapovijesnoj gradini

    Gradac nad ušćem rijeke Cetine do živopisnog biranja Velikog poljičkog kneza kao i brojne druge kulturno-zabavne priredbe i koncerti tradicijske glazbe u mjestima diljem Poljica.

    Foto: Ante Mekinić

  • Uz tradicionalno poljičko gostoprimstvo te autohtonu i autentičnu eno-gastro ponudu plodova poljičke zemlje

    i poljičkoga mora, pravi izazov za gurmane svakako je poljički soparnik (uljenak ili zeljenik), autohtoni specijalitet podneblja zaštićen oznakom zemljopisnog podrijekla na razini Europske unije godine 2016.,

    a koji uz to svjedoči o bogatstvu poljičkog leksika i slojevitosti poljičkih govora.

    Foto: Ante Mekinić Foto: Ante Mekinić

  • Sukladno semantičkom značenju svoga naziva, Poljica obiluju malim poljima idealnim za uzgoj i proizvodnju svih

    vrsta zdrave hrane čemu pogoduje plodna i nezagađena zemlja, blaga mediteranska klima s velikim brojem sunčanih dana, mineralima bogata izvorska voda i čisti zrak, ali i višestoljetna tradicija poljodjelstva u Poljicima.

    © Ivo Pervan

  • Poljičani su, tradicionalno, i vrsni ribari, brodari i pomorci, pa su zato i dvije poljičke luke, Krilo i Bajnice, sidrište

    trenutno najveće turističke flote na hrvatskoj obali Jadrani koja broji više od 200 plovnih jedinica, a svake

    godine se uvećava za desetak novih suvremenih turističkih plovila najviše klase koji plove po cijelome Jadranu.

    Foto: Ante Mekinić

  • Poljica na relativno

    malom prostoru nude

    doista brojne mogućnosti

    za raznovrstan

    višednevni boravak u rasponu od idiličnog

    opuštanja u miru i tišini

    slikovitih i gotovo

    opustjelih sela i

    zaseoka do

    adrenalinskih sportsko-

    rekreativnih aktivnosti

    i avantura koje pružaju

    rijeka