Download pdf - Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom

OBITELJ U DEMOKRATSKOJ ATENI1 - INSTITUCIJA I POLIS U MALOM

Dr. sc. Zrinka Erent-Sunko * UDK 347.61(37) 316.356.2(37) Izvorni znanstveni rad Primljeno: oujak 2007.

U ovom radu autorica e nastojati prikazati obitelj u atenskom polisu od 6. do 4. st. pr. n. e. kao jednu od institucija znaajnih za razvoj ne samo ureenja koje je do danas ostalo iskustveni uzor ve cjelokupnog napretka atenskog drutva unutar i izvan njegovih granica. Kroz objanjenje pojma oikos koji uz lanove obitelji podrazumijeva i robove i imovinu te kroz prava i obveze lanova obitelji, autorica, ne ulazei posebno u institute kao to su brak ili razvod, prikazuje obitelj kao drutveni subjekt s vrim i odreenijim vezama od onih preko kojih funkcionira polis.

Kljune rijei: institucija, obitelj, oikos, domainstvo, kyrios, obiaj

Gotovo svi odnosi vezani za obitelj i brak u Ateni odreeni su obiajnim pravom i pri tome ne nalazimo izvore koji bi svjedoili o potrebi da se taj dio drutvenih odnosa regulira potvrdom zakonodavca.2 Promjena aristokratskog drutvenog ureenja na demokratsko i postavljanje i izgradnja demokratskih institucija ne samo da nije zbog unutranjih sukoba i ratova s Perzijancima i Spartom ukljuivala bavljenje obiteljskim problemima ve za to nije bilo ni

* Dr. sc. Zrinka Erent-Sunko, via asistentica Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Trg marala Tita 14, Zagreb

1 Vrijeme od 6. do 4. st. pr. n. e., tj. od nastanka predstavnikog tijela u koje ulaze svi Atenjani do gubitka atenske samostalnosti.

2 Narodna skuptina u Ateni je donosila zakone potvrujui postojee obiaje. Do Efi jaltovih reformi 462. g. pr. n. e. Areopag je bio tijelo koje je potvrivalo usklaenost novih zakona s navadama predaka, a od tada je ta uloga dodijeljena Heliaji kao vrhovnom sudskom organu. Zakoni u Ateni nisu doivljavani kao novina izvan svijesti naroda, ve, naprotiv, kao neto to je duboko u njoj ukorijenjeno.

Zrinka Erent-Sunko: Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom604

potrebe. Naime, fi lozofi ja atenskog ivota podrazumijevala je neke vie sfere u kojima je pojedinac onoliko vaan koliko je dio kolektiva. Drutveno i javno nadilazili su mikrostrukturu kao samodostatnost. Obitelj i brak, odgoj i sli-na pitanja koja su se odnosila na lanove obitelji povremeno su zaokupljala, uglavnom, fi lozofe, ali i tada samo iz potrebe da usavre drutvo i upleui se u pojedinane socijalne pojave daju drutvu formu koju bi ono trebalo imati. Veina lanova atenske obitelji ionako nije imala pravo sudjelovati u javnom ivotu, a izgradnja demokratskih institucija i postavljanje Atene na mjesto go-spodarice atiko-delskog saveza te primat u meunarodnim odnosima zahtijevali su angaman Atenjana na sasvim drugom podruju od onog koje opisuju zidovi njihova doma i odnosi unutar njega. Obiajima se regulirala veina drutvenih odnosa, a drutvo, tj. zakonodavac iznimno intervenira donoenjem odluka u podrujima od znaenja za kolektiv, no i tada samo kao potvrdu obiaja od-nosno ocjenu usklaenosti s navadama predaka. Utoliko danas sliku atenske obitelji treba promatrati s izvjesnim pravnim odmakom budui da suvremena pravna teorija ne smatra obiaje izvorima obiteljskog prava iako priznaje njihovo znaenje u pojedinim granama prava.3

No, iskljuenju javnosti i zadiranja zakonodavca u sferu privatnih odnosa, odnosa izmeu lanova obitelji, pridonijelo je i shvaanje pojma pravnog. U svijetu u kojem boanske odluke, esto prikazivane kao posljedice puke igre razigranih bogova u dokolici, odreuju sudbine ljudi - njihova raanja, patnje, ljubavi i smrti - pojam pravnog4, tj. onog to ovjek moe odrediti i kao odluku provesti, nadvladava onostrano i nebesko.

Valja naglasiti da obitelj kao i brak u grkom polisu odreuje ponajvie po-loaj ene u drutvu koji je takav da zbog njega gotovo da nema suvremenih autora koji ne odriu znaenje i veliinu atenske demokracije.5 Demokracija iz institucija kojih su iskljuene ene, robovi i stranci, kau oni, nije prava demokracija. No, drutveni se odnosi i pojave, smatramo, ne mogu promatrati kroz predodbe nastale u 20. i 21. st. Atenska je povijest uz zlatnu kulturu bila

3 Tako Alini, M., Bakari Abramovi, A., Hrabar, D., Jakovac-Lozi, D., Kora, A., Obiteljsko pravo, Zagreb, 2001., str. 25. Prema autoricama, obiaji u pravilu nisu pot-pora zahtjevima za promjene u potrebama ljudi i za sustav vrijednosti koji znai nove standarde u promiljanju i zatiti prava ovjeka.

4 Vidi ibid., str. 30. Izvor kazuje da su u povijesti nastali rimski i germanski model prava koji su slini po stajalitu da brak nije ni poseban pravni odnos ni pravni institut, ve obian ivotni odnos.

5 Npr. Struve, Kalistov, kao i Flacelire ili mlaa autorica Pabst.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 605

obiljeena pojavama kao to su ratovi, pogibije i kuga koje su nuno odreivale nain ivota i poloaj svih lanova drutva. elja za nadmetanjem i natjecateljski duh, kao i osjeaj za pravdu i moral, stvarali su dodatno optereenje ozraju u kojem su mukarci bili nepobjedivi ratnici (do poraza od Spartanaca), a ene podinjene domaice koje su svoju podinjenost osjeale kao nepromjenjivo i prirodno stanje. Poslunost ene muu i djece roditeljima, prije svega ocu, bila je dio otakog ustava, jedna od navada predaka duboko ukorijenjena u svijest naroda. No i druga strana nije bila bez tereta, tereta asti, gubitak kojeg je (atimija) povlaio i razvod braka, a koji je nalagao (odreenu) moralnost mukaraca u odnosu prema enama i djeci. Valja naglasiti da je, unato enina podinjenog poloaja i iskljuenosti iz javnog ivota, njezina uloga za razvoj drutva vrlo znaajna jer su upravljanje imanjem i briga o povjerenim poslo-vima (posebice za izbivanja mua radi vojne ili dugotrajnog puta i zasjedanja u Skuptini) pridonosili napretku cijelog drutva. O ekonomskoj umjenosti domaice mogla je ovisiti opremljenost mukog lana obitelji za rat (time i ivot), sudjelovanje u liturgijama, vjerski darovi (time i bliskost bogovima), zalihe hrane kao i viak za trgovinu. Upravljanje kuanstvom bilo je obveza o uspjenom ispunjenju koje su ovisili ne samo lanovi obitelji ve i robovi i sluge. Stoga su se za tu ulogu traile osobe karakteristike kojih daju garanciju za takvu uspjenost. O tome Ksenofont kae: n , , , , , . , , , .6 (U odreivanju upraviteljice izabrali smo ovu za koju smo smatrali da je najumje-renija u jelu, vinu, snu, koja je najsmjernija s mukarcima, takoer onu koja najbolje pamti, koja se brine da nas ne uvrijedi zanemarujui dunosti i koja se brine na koji nain da nam ugodi kako bi zadobila potovanje.)7

6 Vidi Xenophon, Oeconomicus, Symposium, Apology, IX, trans. Marchant, E. C., Todd, O. J., Cambridge, Massachusetts, London, 2002., 11-13., str. 442.

7 Prijevod autorice lanka.


1. OIKOS-OBITELJ8 - POJAM I ZNAENJE9

Oikos pod lanovima razumije obitelj i robove, a unutar oikosa najsnanija nit je veza mukarca i ene kao drutveno doputena, prihvatljiva i prepo-ruljiva. No, kao najmanja10 drutvena i ekonomska jedinica (pojedinac kao osamljena individua koja nema sposobnost udruivanja barem u branu vezu drutveno je neprihvatljiv), oikos snagom nadilazi brano-obiteljsku vezu jer osim osoba podrazumijeva dom, kuu, imanje, vlasnitvo, domainstvo i cijelo gospodarstvo kao osnovu ivljenja i daljnjeg stvaranja.11 Neki autori12 navode da oikos uz osobe i stvari podrazumijeva i obrede te dodaju da je zadatak obitelji osigurati kontinuitet loze i ouvanje obiteljskih obreda.13 Potonje nam se ini od osobite vanosti kako zbog naglaavanja prokreativne funkcije obitelji tako i zbog isticanja tradicije. Takoer je, uz odreenje obitelji kao drutvene i ekonomske skupine, znaajno naglasiti, kao to to ine i suvremeni autori14,

8 Iako se pojmovi obitelj i porodica koriste sinonimno, njihovi su korijeni razliiti te se prema tome mogu razliito upotrebljavati. Kod pojma porodica naglasak bi bio na vezi nastaloj iz roenja, a kod pojma obitelj na zajednikom stanovanju, obitavanju. Tako Pusi, E., Drutvena regulacija, Zagreb, 1989., str. 246, bilj. 335.

9 Lat. familia. Slino (nikako isto!) znaenje u rimskom pravu. Vidi Horvat, M., Rimsko pravo, Zagreb, 2002., str. 126-131. Danas pak, unato mnogim defi nicijama obitelji, u pravnim izvorima u pravilu nema defi nicije, pa tako taj pojam u pravilu ne odreuju ni obiteljskopravne norme. Vidi Alini, M., Bakari Abramovi, A., Hrabar, D., Jakovac-Lozi, D., Kora, A., Obiteljsko pravo, str. 8.

Isti izvor (str. 12-13) navodi da zbog nepostojanja zakonskog odreenja pravna teorija nalazi elemente za teorijsku defi niciju prema kojoj je obitelj skupina osoba koje su meusobno povezane srodstvom, brakom ili kojom drugom pravno relevantnom odrednicom te izmeu kojih - zbog te povezanosti - postoje posebna, zakonom utvrena prava i dunosti.

10 Najmanja, ali temeljna, kako je defi nirana u: Pomeroy, S. B., Burstein, S. M., Donlan, W., Roberts, J. T., A Brief History of Ancient Greece, New York, Oxford, 2004., str. 336.

11 Vidi znaenje pojma u grko-hrvatskom rjeniku.12 Tako vidi Pusi, E., Drutvena regulacija, str. 261, bilj. 281.13 Cit. ibid.14 Iako o razvoju obitelji postoje mnogobrojne i proturjene teorije, hipoteze, pristupi i

kole, kako navodi prof. em. Mira Alini, na osnovi pouzdanijih podataka moe se govoriti o obitelji kao instituciji. Autorica tog stajalita pojanjava da osim odreenja porodice/obitelji kao drutvene skupine obitelj ima znaenje institucije po tome to regu-lira ponaanje ljudi u podruju ljudske spolnosti, prokreacije, podizanja i socijalizacije

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 607

znaenje obitelji kao institucije.15 To je znaenje bilo od osobite vanosti neko budui da su danas mnoge funkcije obitelji preuzele druge institucije. to se pak tie tipa obitelji kojoj bi pripadala, prema najeoj podjeli atenska bi obitelj danas bila najslinija tzv. proirenoj obitelji.16

Kakva je veza mukarca i ene unutar oikosa, odnosno kakav je poloaj njih kao partnera u toj zajednici? Odgovor na to pitanje djelomino nam mogu dati Sofoklove Trahinjanke koje su tragedija oikosa u kojem suprunici ne pred-stavljaju samo sebe, ve su sinonim i za nekoliko generacija u obitelji. Propast oikosa kao stupa drutva u kojem se ogleda umjerenost nastaje kad nestane pretpostavke postojanja koja se oituje u pretjeranosti. Naime, oikos je vrsta utvrda ljudskog drutva dok meu branim drugovima postoji povjerenje, obzir, vjernost.17 U branim odnosima nema mjesta spolnosti koja prelazi granicu postavljenu od drutva koje ono (za tu vezu) smatra doputenom, a koja dijeli ljude od divljih zvijeri. Oikos je zajednica koju Sofoklo prikazuje onakvom kakva ona jest i treba biti u drutvu, kao cjelina koja ne podnosi razuzdanu bestijalnost pojedinanog egoizma.18 Atenska ena ivi u svom domu nastojei ivjeti tako da su eros i etos uravnoteeni. Tu ravnoteu ne bi smjeli poremetiti ni ona ni njezin par istiui pojedinano nad interesom oikosa kao cjeline.19 Kreposti ena i mukaraca odreuju poloaj ena, a ne zakoni jer ono koje vlada ima krepost razuma, a ono kojim se vlada krepost onog to je nerazumo20. U

djece, a takvim ponaanjem stvara se drutvena skupina koja je podvrgnuta odgovara-juoj regulaciji. Vidi Alini, M., Bakari Abramovi, A., Hrabar, D., Jakovac-Lozi, D., Kora, A., Obiteljsko pravo, str. 9.

15 Pusi istie da je porodica od svojih poetaka institucija, tj. normativna struktura, ali ujedno i drutvena skupina, tj. objektivna pojava u ivotu zajednice i kao takva predmet nae spoznaje. Vidi Pusi, E., Drutvena regulacija, str. 246. Vrban, pak, pojam institucije u sociolokom smislu vidi kao ustaljeni nain odvijanja drutvenih odnosa iz ega zakljuuje da bi i brak, obitelj, moral i dr. inili temeljne drutvene institucije. On nadalje navodi da od takve defi nicije institucije treba razlikovati pravne institute kao ue cjeline pravnih normi. Vidi Vrban, D., Drava i pravo, Zagreb, 2003., str. 19.

16 O vrstama obitelji i teorijama o razvoju vidi vie: Struktura obiteljskih zajednica, u: Kregar, J., Polek, D., Ravli, S., Uvod u sociologiju, Zagreb, 2005., str. 141-180.

17 Cit. Dukat, Z., u: Dukat, Grka tragedija, Zagreb, 1989., str. 201.18 Cit. Dukat, Z. Ibid. Autor je tim rijeima uspio naglasiti animalno u pojedincu koje aten-

sko drutvo tako prezire. Ve brak kao zajednica, puno prije nekih drugih drutvenih asocijacija, treba nadvladati ego pojedinaca i zatomiti strasti.

19 Z. Dukat napominje da ekscesi dovode do propasti zajednice. Vidi ibid.20 Vidi Aristotel, Politika, prev. Ladan, T., Zagreb, 1992., 1260 a, str. 23.


vezi mukarca i ene razlika je i u udorednoj kreposti odnosno moralu. Nije ista umjerenost ene i mua, niti pak hrabrost i pravednost, kao to je mislio Sokrat, nego je u jednoga vladateljska hrabrost, a u drugog poslubena, i slino i u drugome.21

Realni prikaz obitelji i braka najee ipak nije tragika izazvana ekscesima, a o braku i obitelji drutvo je ipak vodilo rauna na razne naine potujui obiaje i pomno pazei na moral, dok se vlast mukarca u kui moe smatrati prethodnicom tog instituta u rimskom pravu.22 Prevlast mukarca u odnosu prema eni smatra se osnovnom injenicom u odnosu meu spolovima u cjelokupnom povijesnom razvoju,23 ne samo u Ateni, pa se takva injenica ne moe uzeti kao specifi nost ni atenskog drutva ni starog vijeka. Ona dolazi do izraaja ne samo u stvarnosti ivota te najmanje drutvene skupine ve, kako neki istiu, i u subjektivnom doivljaju interesenata.24

Vlast mukaraca nad enama odreena je, po Aristotelu, njihovom prirodom jer je muko po naravi sposobnije vladati od enskog.25 Jednakosti nema jer nema zajednike kreposti. Stoga Aristotel zamjera Spartancima to je njihov zakonodavac, zaboravljajui da je gradodrava kao i dom podijeljena na dvoje (mukarce i ene), ene posve zapostavio odnosno dao im preveliku slobodu ostavljajui ih da ive razuzdano.26 Takvo je miljenje stekao Aristotel ne samo zbog naina njihova odijevanja, koje je bilo smjelije od atenskog, ve i zbog naina ivota. A kad su se i Atenjanke poele odijevati slobodnije, to se moda desilo po uzoru na Spartanke27, osnovana je posebna sluba za nadzor nad njima - ginaikonom. Unato podijeljenosti atenskog svijeta na muki i enski

21 Prijevod Z. E. S. Vidi Aristotel, Politika, 1260 a, str. 24. Gr.: , , , .

22 Prema B. Periu, najsnanije moralno-pravne norme odnosile su se na odnose unutar obitelji. Vidi Peri, B., Filozofi ja povijesti i pravna znanost, Zagreb, 1996., str. 575.

23 Tako Pusi, E., Drutvena regulacija, str. 252. Autor u biljeci 352 dodaje da je dominacija mukaraca i ovisnost ene zasvjedoena od klasine Grke i Rima...

24 Cit. Pusi, E., Drutvena regulacija, str. 252. Nadalje autor istie da je ovisnost ene o mukarcu u braku specifi nost razvoja ljudskih drutava i kultura, dok je ovisnost djece o roditeljima bioloka injenica.

25 Prijevod Z. E. S. Usp. Aristotel, Politika, 1259 b, str. 22. Gr.: . Moemo prevesti umjesto sposobnije i pogodnije kao Ladan. Smisao je jasan kod oba prijevoda.

26 Vidi Aristotel, Politika, 1270 a, str. 53.27 Tako smatra Flaceliere, R., Grka u doba Perikla, Zagreb, 1979., str. 80.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 609

(i u kui se ene drue i bivaju u posebnim odajama, tzv. gineceju), atenska je obitelj bila vrsto okupljena u oikosu sve do Peloponeskog rata, koji je, kao i svaki rat do sada, uzeo mnoge rtve i time uzrokovao promjene u nainu ivo-ta.28 Strana poast kuge u to se vrijeme takoer odrazila na moral u drutvu. Blizina smrti zbog dugotrajnog i tekog rata i bolesti izmijenila je kod mukaraca odnos prema ivljenju i tijelu (o emu svjedoi Tukidid29) pa se ta atmosfera dijelom prenijela na cijelo drutvo.

2. PRAVA I OBVEZE LANOVA OBITELJI

Ako atensku obitelj promatramo kao instituciju, posve je jasno da se od njezinih lanova oekivalo odreeno drutveno prihvatljivo ponaanje. Iako to ponaanje nisu odreivali (novo)doneseni propisi, ve obiaji duboko uko-rijenjeni u svijesti naroda, drava je doivljavajui obiaj kao izvor prava, u odreenim sluajevima i odreenoj mjeri, sankcionirala ponaanje koje je bilo suprotno navadama predaka, dakle protuustavno. Pojedinac se i kao lan obitelji, najmanje atenske institucije, morao prije svega dokazati kao lan ire drutvene zajednice, kolektiva, te od njega dobiti odobravanje. Pri tome se esto morao zatomiti emocionalni naboj30 koji je grka knjievnost prikazala u svoj njegovoj silini, najee s traginim i vrlo dramatinim zavretkom. Jedan od mnogobroj-nih poznatih primjera esto je spominjana drama Antigona u kojoj se naslovna junakinja suprotstavlja odluci svog monog ujaka - vladara kako bi pokopala brata. Po svojoj vjernosti, odanosti i ustrajnosti pak poznata je Penelopa kao ideal u kojem se utjelovljuju sve grke ene kao vrijedne domaice, poslune keri, ponosne majke i supruge-heroine. Brana veza mukarca i ene osnova je nastanka obitelji, a hetere nemaju pristup u atenski dom. enska djeca ostaju pod vlau oca do udaje kao i sinovi do enidbe, dok se robovi smatraju stva-rima, iako je u poetcima grko ropstvo patrijarhalnog tipa. Obiteljske odnose

28 Ibid.29 Vidi Thucydides, History of the Peloponnesian War, II, LIII, trans. Smith, C. F.,

Cambridge, Massachusetts, London, 1998., str. 352.30 Postojanje jakog emocionalnog naboja uz pravnu ili drugu drutvenu regulaciju porodice

navodi i Pusi ne ograniavajui se samo na grko drutvo. Vidi Pusi, E., Drutvena regulacija, str. 259.

Autor nadalje postavlja pitanje o svrsi pravne regulacije porodinih odnosa ne elei odgovor iznijeti kao jednostavan ili, kako kae, jednostruk.


karakterizira vlast oca,31 a za nastanak obitelji polazite je brak.32 No i obitelj i brak i svi drugi odnosi meu lanovima obitelji proizlaze iz poloaja koji njezini lanovi imaju u atenskom drutvu. To slikovito prikazuje Varrova pria (koju je sauvao Sveti Augustin) iz vremena Kekropa, prvog atikog kralja, o imenovanju grada po boici Ateni, nakon natjecanja boice i Posejdona. Po njoj je zatitnitvo, odnosno sadnja masline, pripala Ateni koju su ene u skuptini izglasale s jednim glasom vie nakon ega se Posejdon naljutio pa je morskim valom unitio to podruje. Da bi ponitile njegovo prokletstvo, ene su morale podnijeti kaznu: nikada vie ne smiju glasovati, njihova djeca ne mogu nositi majino ime i nitko ih ne smije nazvati atenskim enama. Pri prepriavanju Varrove prie sveti Augustin u Bojoj dravi zamjera boici to nije zatitila ene i omoguila im da barem nose njezino ime kad su joj ve svojim glasom omoguile pobjedu nad mukim boanstvom.33

2.1. ene - prava i obveze

Atenska se demokracija nije odrazila na poloaj ena u obitelji, premda bismo, moda, mogli rei da je demokratski zamah i gospodarski napredak zlatne Atene morao to uiniti, bar neposredno, u vidu drutvene atmosfere koja je otvarala neke nove vidike.34 Atenjanke su, kao i ostale grke ene, pod skrbnitvom oca do udaje kada ga preuzima mu. ena ne moe voditi poslove niti se baviti obrtom (ni za mua).35 No, siromane su Atenjanke36 katkada,

31 O ustupanju odreenih ovlasti odnosno njihovu prenoenju na druge lanove obitelji ovisit e u povijesti i oblik obitelji odnosno njezina transformacija. Prema Pusiu se porodica ... i kao pravna institucija modela ovlaivanja-i-iskljuivanja kroz povijest i diferencira. Cit. Pusi, E., Drutvena regulacija, str. 260.

32 Ibid., str. 261.33 Tako Cartledge, P., The Cambridge Illustrated History of Ancient Greece, Cambridge,

2002., str. 112.34 Npr. bogatstvo drutva, zabrana dugovinskog ropstva, kazalite kao mjesto otvaranja

i proivljavanja zatomljanih enskih uvstava, kleruhije kao mjesta koja su nudila mogunost nastanjivanja i privreivanja.

35 Suprotno Cartledge. Autor zauzima stajalite prema kojem su ene u selima sudjelovale u poljoprivrednim radovima, dok su Atenjanke u gradovima vodile obrte i trgovine zajedno s muevima jer im voenje kuanstva, odgoj djece, obrada vune i priprema hrane vjerojatno nisu oduzimali veinu dana. Cit. Cartledge, P., The Cambridge Illustrated History of Ancient Greece, str. 131.

36 Kako je razred teta u Ateni bio najbrojniji, zakljuiti je da je obitelji odnosno ena koje nisu uope radile, ve su sve za njih obavljali robovi i najamni radnici (iz razreda

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 611

ako ih je nuda natjerala, da bi pomogle prehraniti obitelj, bile prodavaice na trnicima37 ili dojilje. Iako poslovnu sposobnost Atenjanki mnogi povjesnia-ri nazivaju ogranienom, vjerojatno je uope nije bilo, budui da su valjano zakljuiti ugovor i dogovoriti posao mogli jedino skrbnici. Neki autori38 navode da je ena bez nazonosti mua mogla sklopiti pravni posao vrijednost kojeg nije bila vea od jedne medimne jema. ene robinje su pak, osim kuanskih poslova koje su gazdarice radile zajedno s njima jer se kuanski poslovi nisu smatrali sramotnima, bile fl autistice, gitaristice, plesaice, ali i prostitutke. Za razliku od Atenjanki, o kolovanju kojih nema spomena u vremenu demokra-tskih institucija,39 odgoj i obrazovanje mladih Spartanki bili su slini onima koje su prolazili djeaci,40 to je utjecalo na njihovo ponaanje, poloaj i prava i u obitelji. Spartanke su i nositeljice prava vlasnitva, a mnogi njihov povoljniji poloaj objanjavaju kasnijim naputanjem matrijarhata.41 Nije manje znaajna

teta), bio tek manji broj. Cartledge smatra da je ivot i rad ena u domainstvima bio samo drutveni ideal koji podupire veina antikih izvora, dok je stvarnost za veinu podrazumijevala rad izvan kue. Ibid., 130.

37 Tako Flaceliere, R., Grka u doba Perikla, str. 74. Unato tome, one ipak nisu radile u radionicama, kako pak navodi Friedell, E., Povijest grke kulture, Zagreb, 2001., str. 155. Razlog je boravak u istim prostorima s mukim svijetom, a ne samo bavljenje zanatskim poslom. Nain ivota ena odreen obiajem ne moe dopustiti mijeanje ena i mukaraca na javnim mjestima od kojih su najznaajniji prostori djelovanja demokratskih institucija.

38 Tako Spevec, F. J., enidbeno imovinsko pravo, Dio I, Zagreb, 1888., str. 109.39 Tako Mason, K. M., Ancient Athenian Women: A Look at their Lives, str. 3, navodei

da Marrou, H.I., A History of Education in Antiquity, Wisconsin, 1956., i ne spominje kolovanje atenskih djevojaka. Vidi www.moyak.com/researcher/resume/papers/athenian_women.html, 6.5.2004. Autor vjerojatno misli na institucionalno kolovanje. Ksenofont svjedoi o obrazovanju i odgoju djevojaka.

40 Razlika je u cilju. Djevojke se odgajaju da budu zdrave i lijepe supruge i da njihov plod bolje sazrije, a one se same uspjenije bore s poroajnim bolovima. Vidi vie Plutarh, Usporedni ivotopisi, Zagreb, 1988., str. 94.

41 Tako i Bebel, A., ena i socijalizam, Beograd, 1956., str. 51. Za razliku od Atene koja je prepustila mukom naelu da zasjeni enski u religiji i obitelji, Dorijci su ostali odani starom pravu (prijevod Z.E.S.), kako navodi Bachofen. Vidi vie Bachofen, J. J., Matrijarhat, Sremski Karlovci, 1990., str. 168.

Bachofenova knjiga: Materinsko pravo - studija o ginekokraciji antikog svijeta na osnovi njegovih religioznih i pravnih obiljeja, objavljena 1861. g., prema kojoj matrijarhat prethodi patrijarhalnim zajednicama, hvaljena je i osporavana. Unato svom doprinosu, danas se u njoj iznesena teorija ipak smatra relativno prostodunom. Vidi Kregar, J., Struktura obiteljskih zajednica, u: Kregar, Polek, Ravli, Uvod u sociologiju, str. 157.


ni injenica da su Spartanke u ovozemaljskom svijetu stalnost, dok su njihovi muevi stalno izloeni pogibelji42 i rijetko kod kue u Sparti. Posljedica spar-tanske djevojake razgolienosti, uostalom, za razliku od atenske smjernosti u odijevanju, koju je i Solon odredio zakonima, bila je ne samo zdrav odnos prema tijelu ve i osjeaj djelominog izjednaivanja s mukim dijelom drutva koje je oblikovala disciplina tijela.43 Izvjesna samouvjerenost odrazila se potom u cjelokupnom ivotu pa je Leonidina ena Gorgi na opasku neke strankinje: Vi Lakonke jedine vladate svojim muevima ovoj odgovorila: Mi jedine i raamo mueve.44

Kao djevojka, Atenjanka je u svom domu uila ono to e joj biti potrebno u braku i to treba znati u kuanstvu, npr. kuhanje, obradu vune, runi rad i dr. Katkada je uila pjevanje ili plesanje kako bi mogla nastupati u vjerskim djevojakim zborovima koji su bili odijeljeni od mukih.

Za obitelj, a posebice za razvoj demokratskih institucija i drutva, valja istaknuti vanost voenja domainstva i gospodarenja kunim resursima.45 Rije oikos, napominjemo jo jednom, znai i domainstvo. Ksenofontov prikaz naina voenja domainstva te uloga svakog od branih drugova u kunoj ekonomiji dragocjen je dokaz na temelju kojeg moemo svjedoiti o funkcioniranju doma kao malog polisa i usporediti kune institucije s onim dravnim. Moe li se nai, i koliko, slinosti djelovanja lanova oikosa i demokratskih institucija? Je li oikos funkcionirao kao mali polis? U razgovoru u kojem Sokrat pita Isomaha o upuenosti njegove ene i nainu voenja domainstva, ovaj mu odgovara da njegova ena nije mogla imati nikakva znanja prije braka u koji je ula s

S druge strane tvrdnja o enama kao nositeljicama prava vlasnitva na nekretninama moe doi u pitanje jer je zemlja u Sparti bila zajednika i, kako kae Kaakjan: ...razdijeljena na dionice koje se nisu smjele otuiti. Vidi Kaakjan, Opa povijest prava i drave, pr. Nedeljkovi, B., Zagreb, 1946., str. 127.

Prema istom autoru, imovinska nejednakost nastala je kasnije pa su, prema njegovu stajalitu, ene u 4. st. pr. n. e. poele stjecati velika bogatstva. Ibid., str. 128.

42 Spartansko ureenje zasniva se na vojnoj organizaciji. Utoliko je vie vojno od atenskog, iako su i Atenjani u razdoblju perzijskih i peloponeskih ratova stalno borbeno aktivni i izloeni pogibelji.

43 Vidi Plutarch, Lives, Lycurgus, XIV, trans. Perrin, B., Cambridge, Massachusetts, London, 1998., str. 246-247.

44 Ibid. Gr.: , .

45 Tako i Cartledge, P., Cambridge Illustrated History of Ancient Greece, str. 137. Autor smatra voenje kuanstva temeljnim za drutveni, politiki i ekonomski ivot.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 613

petnaest godina te da je do tada nauena vidjeti, uti i govoriti to manje.46 Voljna da naui i pridonese dobrima njihova doma, mlada je Isomahova ena sasluala njegove rijei, prema kojima je zajednica mua i ene mnogostruke koristi i svrhe,47 prva je raanje djece, druga potpora u starosti, a trea dije-li enu i mukarca. enu za skrb i brigu u kui, a mukarca za skrb i brigu vani.48 Tu je razliku, prema Ksenofontu, napravio bog, uinivi muko tijelo i duh otpornim na vruinu i zimu, putovanja i pohode.49 Nadalje, razlaui i objanjavajui razlike zbog kojih su razliite dunosti ene i mukarca, Isomah pouava enu koje su njezine dunosti u kui, po emu ujedno saznajemo to sainjava i vano je za jedno domainstvo. To su: pouavanje i nadzor robova, upravljanje s poslugom, kuanski poslovi kao to je obrada vune ili spremanje namirnica kao to su vino i ito. Namirnice, tj. poljoprivredne proizvode u kuu donosi mu. Nain na koji ena upravlja domainstvom otkriva svu va-nost domainstva za drutvo, ali i svu umjenost i trud koji ena treba iskazati da bi domainstvo moglo normalno funkcionirati i biti samodostatno (da ne ovisi o tritu). Pa i vie od toga, da bi dobara u domainstvu bilo dovoljno ne samo za jelo i odjeu nego i za prodaju kad obitelji ustreba.50 Danas se poslovi koje zahtijeva odravanje domainstva obavljaju prema dogovu (ili preutno prihvaenom sporazumu) suprunika, no moemo rei da u velikom broju sluajeva te poslove i danas obavljaju tradicionalno (prema obiaju!) ene.

Budui da ena utjee na dravni poredak preko svojih kreposti koje se ma-terijaliziraju u stvarima domainstva, odnosno budui da je svako domainstvo dio grada, stvari dio domainstva, a krepost dijela mora se obazirati na onu cjeline, Aristotel smatra da gledajui na dravni poredak, treba odgajati i ene kao djecu da budu valjani.51 Taj poznati, i toliko puta u negativnom kontekstu citiran, Aristotelov stav o enama ipak svjedoi o graanskom statusu ena ma koliko one bile iskljuene iz javnog ivota ili obespravljene kao lanovi obitelji. Posebice je od Perikla za atenski graanski status vaan i status majke jer se od tada zahtijeva da su oba roditelja, a ne samo otac, atenski graani (tj. defi nicija

46 Vidi Xenophon, IV, Oeconomicus, VII, 5-7, str. 414., 415.47 To je i jedna od slinosti s polisom.48 Ibid.,VII, 12-14, str. 419-421.49 Ibid., VII, 23-24, str. 421. Ovdje se ne misli na jednog boga, ve je to pojam za sve

boansko, tj. bogove.50 Usp. Pomeroy, S. B., Burstein, S. M., Donlan, W., Roberts, J. T., A brief History of

Ancient Greece, str. 159.51 Tako Aristotel, Politika, A, 1260 b, str. 25.


Atenjanina ne ukljuuje samo status oca, nego i majke52). Teko je rei na koji se nain status atenskog graanstva provjeravao kod ena budui da ene nisu upisivane u upisnike dema53 koji su od Klistena potvrda graanskog statusa za mukarce. Izgleda da je zbog toga poetkom 4. st. pr. n. e. donesen zakon po kojem se kanjava onaj koji prevari drugog Atenjanina uvjeravajui ga da je neka ena Atenjanka.54

Atenjanke ne izlaze bez pratnje mukih roaka ili robinja iz svojih do-mova, a neudane djevojke rijetko i iz svojih domskih odaja jer, kako kae jedan Menandarov navod:55 Potena ena neka bude u kui. Ulica je samo za nevaljalice. Ni ulica ni ono to se na njoj dogaa nije za ene. Iznimka su jedino sveanosti i kazaline predstave posjeivanje kojih je bilo doputeno uz potovanje odredbi o ponaanju i odijevanju.56 To ponaanje i odijevanje odredio je, ako vjerujemo Plutarhu57, Solon za kojeg ipak ne moemo rei da se prvi u pisanim zakonima bavio lanovima atenskog domainstva. Ve je to prije njega uinio Drakon svojim odredbama kaznenog zakona prema kojima, kako navodi Demosten, mukarac moe ubiti svakoga tko zavede ili siluje enu pod njegovim skrbnitvom.58 Prema nekim autorima, ba u toj odredbi krije se snaga obitelji i obiteljskog ivota u Ateni.

52 Mason, M. K., u: Ancient Athenian Women: A Look at their Lives, str. 4. Vidi www.moyak.com /researcher/ resume/papers/athenian_women.html, 6.5.2004. Mason navodi taj Periklov zakon kao jedan od naina na koji su Atenjanke imale ulogu u polisu, odnos no atenskom javnom ivotu. Takoer navodi da je jedna od takvih uloga u ivotu polisa sudje-lovanje u vjerskim ceremonijama kue, roda i polisa kao i Thesmophorijskom festivalu.

53 Musi navodi da je mu upisivao enu u svoju fratriju nakon to bi ona ula u njegov dom. Taj bi in pratilo prinoenje rtve te sveanost. Vidi Musi, A., Nacrt grkih i rim-skih starina, Zagreb, 1942., str. 51.

54 Tako Kapparis, K., Women and Family in Athenian Law, ed. 22.3.2003., str. 7. Vidi u: Christoph W. Blackwell, ed., Demos; Classical Athenian Democracy (A.Mahoney and R. Scaife, edd., The Stoa: a Consortium for Scholary Publication in the Humanities), www.stoa.org, 6.8.2006.

55 Vidi Flaceliere, R., Grka u doba Perikla, bilj. 32, str. 74. Autor dalje navodi da su siromani graani koji su ivjeli u malim stanovima lake doputali enama da izlaze.

56 Tako navodi Spevec, F. J. enidbeno imovinsko pravo, I, str. 109, spominjui Solonove zakone. Vidi Plutarch, Lives, Solon, XXI, str. 462.

57 Kako naime nema sauvanih cjelovitih zakonskih tekstova, esto je jedini dokaz njihova postojanja neko od djela autora poput Plutarha ili pak neko djelo antike knjievnosti. Stoga, nije na odmet ostaviti mjesta sumnji kad je rije o podruju kojim se bavi ovaj rad.

58 Tako Kapparis, K., Woman and Family in Athenian Law, str. 1. www.chs.harvard.edu/di-scussion_series.sec./athenian_law.ssp/athenian_law_lectu, 26.3.2007.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 615

Atenjanke su vezane za kuu i dom i kao aktivne sudionike demokracija ih ne ukljuuje. No netono bi bilo rei da se uope na njih ne odnosi. One su kao lanovi obitelji dio tog istog drutva59 koje stremi napretku i jednakosti za njihove sinove, oeve, brau i supruge. Promjene su se mogle odnositi na vlast, ali za promjenu poloaja ena, odnosa meu suprunicima, ili djecom i roditeljima, jo dugo nee biti vrijeme. Unato tome, eninu ulogu u privatnom ivotu trebamo vidjeti kao jedan od stupova na kojima je izgraena atenska demokracija, koja je formalno ne ukljuuje, ali je nunou njezina pripa-danja atenskoj obitelji nije mogla niti iskljuiti. Povijesni i socijalni kontekst naglaavamo ne kao obranu njezine podinjenosti, ve u prilog njezinu ugledu odnosno njezinu poloaju u odnosu prema demokratskim institucijama iako one na nju gledaju samo preko ginaikonoma, dravnog slubenika za nadzor ponaanja ena (tj. nadzor nad njihovim moralom i skrbnou). U Politici ga spominje Aristotel raspravljajui o nunosti i korisnosti dravnih slubi. Nad-zornik nad djecom i nadzornik nad enama po Aristotelu, sluba je vie aristokratska no demokratska (jer tko bi branio izlazak siromanim enama?) ili oligarhijska (jer oligarhijske ene ive raskono).60

Iako je Atenjanka pod skrbi oca odnosno mua, institut skrbnitva u Ateni nije tako i toliko pravno (obiajno) reguliran kao u Rimu.

Naposljetku, za kratak opis poloaja Atenjanke u obitelji posluit emo se Aristotelovim rijeima koje (vjerojatno) odraavaju javno mnijenje: U odnosu prema robovima, slobodne ene imaju savjetodavnu sposobnost, ali nemaju vlasti ni nad kim.61 Aristotelovo vienje nastoje ublaiti pojedini (stariji) au-tori prema kojima se u kui ena veoma potovala, to zakljuuju iz poloaja njezina stolca koji je stajao do muevljeva te iz injenice da je zapovijedala slukinjama u unutranjem dijelu kue i u gornjem katu.62

Snagu koju su trebale za ispunjenje branih i obiteljskih obveza i drutveno prihvatljivo ponaanje Atenjanke su nalazile u majinstvu. Tu snagu nije im

59 ene uivaju graanski status iako nemaju politika prava. Tako vidi Blackwell, C.W., The Assembly, str. 1, u: Blackwell, C. W., Classical Athenian Democracy, www.stoa.org/projects/demos/article_assembly, 28.6.2006.

60 Prijevod Z. E. S. Vidi Aristotel, Politika, 1300 a, str. 142. Gr.: , , , ( ;).

61 Prijevod Z. E. S.Vidi Aristotel, Politika, 1260 a, str. 23. Gr.: , ,...

62 Cit. Musi. Vidi Musi, A., Nacrt grkih i rimskih starina, str. 51.


mogla oduzeti ni dravna ni oinska ni mueva vlast pa je ak spominje i Ari-stofan u enama u skuptini opisujui je kao mo koja moe izbaviti zarobljene vojnike za razliku od politike moi.

2.2. Mukarac - gospodar (kyrios) obitelji

Iz navoda o poloaju ene te iz cjelokupne organizacije atenskog drutva i demokratskih institucija doznajemo o gotovo neogranienoj vlasti mukarca u obitelji.63 Otac obitelji ima vlast nad enom, djecom i ostalim lanovima obitelji.

Pod skrbnitvom ili, kako neki kau, suverenitetom64 mua su i djeca. No to podrazumijeva i robove i sve lanove oikosa koje mu kao lanove obitelji zastupa u drutvu. Osim ena, djece i robova, mukarac je zastupao i ostale mukarce koji su se nalazili u zajednikom kuanstvu, kao npr. neoenjenu brau. Vjerojatno se zastupanje odnosilo i na onemoale, bolesne i ostarjele oeve i strieve koji su pravno neovisni65, ali pod nadzorom kyriosa. Obitelj je, kao to smo ve naveli, neka vrsta pravne osobe koju ine i osobe i imovina. Stoga se (tada) ini loginim i prirodnim da je (tj. njezine lanove) kao glava obitelji zastupa kyrios, osoba ne samo neupitnog drutvenog znaaja (vojnik, lan Skuptine) ve i fi zike snage.

Vanost moralnog lika u privatnom ivotu, tj. obitelji, odraava se na funkciju koja se moe obavljati u demokratskom poretku (odnosno ona podrazumijeva dolinost u privatnom ivotu) pa se od stratega trai da je oenjen i da ima djecu.66 Neoenjen mukarac za Atenu je bio nemoralan, samoiv, zajednici

63 U Rimu to e biti pater familias.64 Pusi navodi da se tim izrazom posluio Paoli. Vidi Pusi, E., Drutvena regulacija, str.

262, bilj. 389.65 Tako Kapparis, K., Woman and Family in Athenian Law, str. 7. Vidi u: Christoph W.

Blackwell, ed., Demos; Classical Athenian Democracy (A. Mahoney and R. Scaife, edd., The Stoa:a Consortium for Scholary Publication in the Humanities), www.stoa.org., 6.8.2006. Pojam pravne neovisnosti ovdje se vjerojatno koristi za pravnu i poslovnu sposobnost, a kao izvor tvrdnje o zastupanju kyriosa navedenih mukih lanova obitelji spominju se Aristofanove Ose.

66 Tako MacDowell, D. M., The Law in Classical Athens, Ithaka, New York, str. 86, pozivajui se na izvor u bilj. 167.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 617

nelojalan mukarac koji navedenim pokazuje da zbog svojih osobina ne moe biti osoba u koju se treba pouzdati i za kojom treba krenuti.

Mu je, izgleda, za ivota mogao udati enu za drugoga67, odrediti joj mua na samrti, a u sluaju smrti mua ena bez djece se s mirazom68 vraala u kuu svog oca. Iako je Demosten tvrdio da je bilo udovica koje su bile nezavisne te se same brinule za sebe i djecu (dakle ivjele bez glave obitelji koja ih zastupa u drutvu), to nam se ne ini vjerojatnim, barem u razdoblju od 6. do 4. st. pr. n. e.

Iako zakonodavac ne intervenira u obiteljske odnose, obitelj je institucija koja je dio atenskog kolektiva i drutvena je obveza reakcija na krenje obiaja. Stoga je svatko mogao utuiti glavu obitelji kao odgovornu osobu za loe od-nose u njoj.

O ivotu djece odluuje otac69 uzimanjem djeteta u naruje, a jako i vrsto muko novoroene nastavak je obiteljskog kulta i podrka svojim roditeljima u dane nemoi i starosti. Ono je i ponos svojih roditelja ako je ovjenano ratnom slavom, ali ipak manje nego u spartanskom drutvu.

2.2. Djeca - lanovi obitelji

Potomstvo kod Atenjana esto nije bilo mnogobrojno, a razlog su zadovolja-vanje spolnih prohtjeva mukarca izvan braka kao i elja da se ostavtina ne dijeli na previe nasljednika. Ako pak novoroene nije elio, otac obitelji70 odluio ga se osloboditi izlaganjem, izbjegavi na taj nain odgovornost nepoeljnu iz vjerskih razloga. Izgleda da su izlaganja bila ea u doba fi nancijskih kriza, kao to je to bilo u vrijeme Peloponeskog rata71 (ekonomska nuda - treba prehraniti sve lanove obitelji u uvjetima neimatine), no neki autori (iako ne spominju izvore na kojima temelje svoje navode) istiu da Atenjani nisu izlagali djecu

67 Vidi Bastai, K., Krizman, B., Opa povijest prava i drave, Zagreb, 1981., str. 58.68 Iako ne postoji obveza davanja miraza, on se esto davao i njime je upravljao mu.69 Institut oinske vlasti poznat u Rimu kao patria potestas zadrao se i u srednjem vijeku te

je djelomino uz neka ogranienja preuzet u 19. st. i u graanske zakonike.70 On je imao pravo samo na odluku o novoroenetu do dobi od mjesec dana. 71 Tako Kapparis, K., Women and Family in Athenian Law, str. 8., ed. 22.3.2003. Vidi u:

Christoph W. Blackwell, ed., Demos; Classical Athenian Democracy (A. Mahoney and R. Scaife, edd., The Stoa: a Consortium for Scholary Publication in the Humanities), www.stoa.org, 6.8.2006.


ee od nas.72 Spartanci su nedonoad, djecu koja nisu bila snana ili koja jednostavno nisu bila eljena bacali u provaliju,73 a o preivljavanju i sudbini djece odnosno o njihovu izlaganju nije odluivao kyrios, tj. glava obitelji, ve vijee, Gerusija, u kojem sjede uglednici stari iznad ezdeset godina. Njihova je odluka bila konana. Unato njihovu vojnikom duhu, ne znamo je li kod Spartanaca ee bilo izlaganje enske djece. Slaemo se da takve zakljuke, unato sumnji u vei broj izlaganja enske djece u cijelom grkom svijetu, ipak ne treba donositi automatski.74 Ipak, prie o gorju Tajget na kojem se izlagala bolesna i invalidna novoroenad obiljeile su spartansku povijest i dravu kao jednu od najokrutnijih75 pa na institut oinske vlasti u Ateni gledamo kao na njegovu blau verziju. U svakom sluaju, negiranje bilo kakvih osjeaja unutar oinske vlasti bilo bi neopravdano. S tim je u vezi pojam fi lia kako ga shvaa Aristotel u Nikomahovoj etici, a koji se u odnosu roditelja i djece oituje u tome to roditelji svoju djecu vole kao da su dio njih, a djeca roditelje kao da su njihov posljedak.76 Aristotel dakle podrazumijeva roditeljske osjeaje, ne svodei ih samo na majinske, dok njihovu nadreenost, posebice oevu, objanjava pravilom o potomcima i precima.77

Kontrolu raanja savjetovali su Platon i Aristotel, pri emu Aristotel zagovara pobaaj, ali i kae da ga treba izvriti prije nego se razvije osjetilnost i ivot.78 Atenski zakoni izgleda nisu branili pobaaj i kontracepciju, a ini se da je jedini sluaj koji spominje sudski postupak u 4. st. pr. n. e. za ubojstvo, a u sluaju izvrenog pobaaja, jedan od sauvanih fragmenata Lizijinih govora. No, i u tom sluaju radilo se, kako kau, o postupku koji ne vodi nikamo.79

72 Ibid.73 I po tome su Spartanci bili iznimka u grkom svijetu. Tako Harris, N., History of Ancient

Greece, London, 2003., str. 60.74 Prema Cartledge, P., The Spartans, London, 2003., str.159. Ima navoda prema kojima su,

naprotiv, za razliku od ostalog grkog svijeta, djeaci bili ei kandidati za edomorstvo od djevojica.Vidi The Spartans, A nation of fi ghters, str. 6, www.chanel4.com/history/microsites/H/history/heads/outlakes/spartans1.html

75 Vidi Plutarch, Lives, Lycurgus, XV, str. 254, 255.76 Tako vidi Hrabar, D., Dijete - pravni subjekt u obitelji, Zagreb, 1994., str.16. 77 Ibid., str. 17.78 Vidi Aristotel, Politika, 1335 b, str. 247.79 Tako Kapparis, Women and Family in Athenian Law, str. 9. Vidi bilj. 509. Vie o tome

Kapparis, K., Abortion in the Ancient World, London, 2002.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 619

Svrha braka (tj. raanje) morala se ostvariti da bi se prenio kult, da bi se imalo kome ostaviti nasljee, da se pridonese zajednici, da Atena ima vojnike. Stoga i Solon odreuje da epikleri mu mora odreen broj puta pristupiti kako bi zanijela.80 Ako pak ni ta odredba nije rijeila problem, branom paru preo-stao je institut posvojenja kako bi produio obiteljski kult, osigurao skrb pod stare dane te osigurao nasljednika. Ako posvoje nije imalo vlastitih potomaka, imovina posvojitelja pripala bi posvojiteljevim srodnicima, to potvruje cilj posvojenja.81 Izvanbrana djeca imaju status meteka, tj. stranaca. To znai da nemaju politika prava, da mogu stjecati imovinu do odreene vrijednosti te da i u drugim stvarima slijede sudbinu onih koji nisu Atenjani.

Djeca su bila ispunjenje enine dunosti, ali i nain da se u njih pretoe emocije kojih su Atenjanke imale na pretek, uvstva i ljubav82 koju su mogle iskazivati unutar zidova svog doma. Spartankama pak sinovi su donosili ponos koji je nadilazio tugu kad bi stizali na titu. Atenjanke, vie majke skuptinara, buleuta i helijasta no onih koji se Spartancima mogu oduprijeti, meu prava koja imaju u obitelji mogu barem dodati pravo da oplakuju svoju djecu i po-kau svoju tugu. Po tome je obiteljskopravni poloaj atenskih majki humaniji, donekle individualiziran i manje podvrgnut jakosti kolektivnog.

Odnos roditelja i djece ponajvie je stvar morala. Djeca su duna potovati oba svoja roditelja,83 a na roditeljski odnos gleda se kao na prirodno odreenu svetinju. Tim je straniji usud koji u drami prati glavne likove Edipa i Elektru.

O pravima i obvezama djece u smislu pozitivnog prava ne moemo govoriti. Djeca su pod oinskom vlau, a ona iskljuuje prava druge strane.84 Muka djeca, razliito odgajana i za razliku od enske kolovana, ve su od djetinj-stva u nadmonom poloaju koji e im omoguiti neovisnost. No taj poloaj uz povlatenost donosi i obveze. Tako npr. obveza uzdravanja osiromaenih roditelja koja je u sluaju neispunjenja utuiva85 pada na sinove.

80 Vidi Plutarh, Lives, Solon, XX, str. 458.81 Iz istog razloga posvojeni nije mogao sastavljati oporuku.82 U bavljenju odnosom roditelja i djece Aristotel istie majinsku bezuvjetnu ljubav. Vidi

vie o pojmu fi lia te pravnom poimanju odnosa roditelja i djece u antici u: Hrabar, D., Dijete - pravni subjekt u obitelji, str. 16-18.

83 Keekjan potvruje dunost djece da potuju roditelje i pokoravaju im se. Vidi Keekjan, Opa povijest drave i prava, Zagreb, 1946., str. 178.

84 Usp. Hrabar, D., Dijete - pravni subjekt u obitelji, str. 27. Autorica navodi da se s pravom moe tvrditi da je djeci pod oinskom vlau korespondiralo nepostojanje prava, dok pojam roditeljsko pravo podrazumijeva prava i dunosti obiju strana.

85 Ibid.


2.4. Robovi u atenskoj obitelji

Iako do danas nema izvora iz kojeg bismo mogli pouzdano saznati ukupan broj robova u antikoj Ateni,86 izvjesno je da je u Periklovo vrijeme u Ateni bilo oko 80 000 robova.87 Od tog broja vei dio su bili kuni robovi koji su imali loiji poloaj od dravnih. Dravni su robovi imali odreenu pravnu i djelatnu sposobnost, mogli su zasnovati obitelj, dobivali su i odreenu naknadu za svoj rad, a mogli su i sami imati robove. Privatni rob je kao lan oikosa bio gospo-dareva imovina i kao takav mogao je biti kanjavan i muen. No, nije smio biti zlostavljan te je u tom sluaju imao pravo samopomoi i azila. Takoer ga gospodar nije smio ubiti. Atensko je robovlasniko drutvo, od Solona koji je 595./4. g. pr. n. e. ukinuo dugovinsko ropstvo u koje je otac obitelji mogao zapasti sam, ali i prodati lanove svoje obitelji, prema nekim autorima nosilo oznaku socijalnoga drutva.88 Aristotel je istaknuo da su za atenske graane robovi imovina, ali s duom.89 Oni dijele dom i s ostalim lanovima obitelji obavljaju poslove koje im odredi gospodar ili u njegovoj odsutnosti domaica kue. Ropstvo u Ateni je do kasna patrijarhalnog tipa odnosno do momenta do kojeg je obitelj mogla zadovoljiti sve potrebe i bila u mogunosti proizvesti viak proizvoda. Stoga su do 5. st. pr. n. e. robovi u najblioj vezi sa svojim ukuanima, pa kad su to prestali biti, neto od odnosa patrijarhalnog ropstva ipak se zadralo. Status koji su imali dravni robovi prema nekim autorima dobivali su osloboeni privatni robovi.90

Atensko je drutvo u usporedbi s ostalim helenskim svijetom91 prema ro-bovima (i privatnim i dravnim) ipak pokazivalo humanost koju bi ipak bilo pretendenciozno promatrati kao odnos koji opisuje pojam fellow-feeling92 odnosno prijateljstvo.

86 Postoje razni podatci, a ak i Westermann koji se posebice bavio rimskim i grkim robovlasnikim sustavima istie da podatci nisu pouzdani. Vidi Westermann, W. L., The slave systems of Greek and Roman antiquity, Philadelphia, 1955., str. 5-12.

87 Tako Rostovtzeff, M., The social and economic history of the hellenistic world, Oxford, 1953., str. 95. Isti broj usvajaju i studenti prava iz udbenika Kurtovi, ., Opa povijest prava i drave, knjiga I, Zagreb, 1999., str. 96.

88 Tako Kurtovi, ., Rasputanje parlamenta, neposredna demokracija i njene zlouporabe, Zbornik PF, 51 (2), 307-329, Zagreb, 2001., str. 328.

89 Vidi Aristotel, Politika, 1254 b, str. 7.90 Tako MacDowell, D.M., The Law in the Classical Athens, str. 83.91 Posebice u Sparti gdje je poniavajui poloaj robova izazvao velik broj pobuna.92 Tim se pojmom koristi Jones. Vidi Jones, A. H. M., Athenian Democracy, Oxford, 1960.,

str. 19.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 621

3. VLASNITVO KAO OSNOVA PREIVLJAVANJA I PRIVREIVANJA OBITELJI

Za obitelj i njezine lanove od osobite je vanosti bilo vlasnitvo zemlje i mogunost raspolaganja njime, a izgleda da se privatno vlasnitvo zemlje u Ateni pojavilo pred kraj 5. st. pr. n. e.93 To je i posljedica poimanja pojedinca tek kao pripadnika zajednice, ali i poimanja glave obitelji samo kao privremenog pred-stavnika obitelji kroz vrijeme (povijest) koji je uivalac zemlje koja je u davna vremena bila zajednika i dijelila se kockom na koritenje.94 Odatle i pojam za neiju imovinu, tj. zemljini posjed kleros. Kleros je za oikos trajna vrijednost u vrijeme kad ratovi, vremenske nepogode i bolesti mogu svaku pojavnost odrediti prolaznou. Stoga je za obitelj imati zemlju, unato razvoju obrta i trgovine, znailo imati bogatstvo. No, isto tako imati zemlju ili drugo bogatstvo, od bro-dova, zlata do stoke, znailo je i imati obveze prema zajednici. Ispunjenje tih obveza, nosilac kojih je bio kyrios, ali je teret njihova namirenja leao na svim lanovima oikosa, pitanje je asti i moralnog lika svakog Atenjanina, ispunjenje obveza pojedinaca prema zajednici koja ih kao skup nadilazi. Imovina i ast su povezani i uvjetovani. Stoga je gubitak graanske asti, tzv. atimija znaila i konfi skaciju imovine. Tako se posredno atimija odnosila na cijelu obitelj koja je bez imovine teko mogla opstati.

93 Prema navodima J. Kranjca, na prijelazu iz 7. u 6. st. pr. n. e. zemlja je jo bila kolektivna i njome se nije moglo raspolagati. Naime, razvoj privatnog vlasnitva u Ateni tekao je kroz tri faze. U prvoj je zemlja dodijeljena nekoj zajednici s pravom koritenja koje je moglo biti oduzeto, u drugoj je zajednica bila nositelj prava vlasnitva kojim je mogla raspolagati, a u treoj je pojedinac mogao postati vlasnikom. Vidi Kranjc, J., Zaetki in razvoj lastnine v antinih pravih, Zbornik znanstvenih razprav, LVI, Ljubljana, 1996., str. 14.

Od Solonovih reformi 595/4. g. pr. n. e. postoji mogunost oporuke za ostavitelje bez zakonite muke djece pa se tako ni nakon ostavitelja bez djece zemlja vie ne vraa zajednici.

94 Neki stariji autori, kao npr. Phlmann, negiraju postojanje vlasnitva zajednice na zemlji. Vidi Phlmann, R., von, Geschichte der Socialen Frage, Mnchen, 1925., str. 3-12 i 17-19.

Podjelu, pak u doba Homera zastupa Glotz. Vidi Glotz, G., La solidarit de la famille, Paris, 1902., str. 5.

Takoer, postoje dvojbe o postojanju zajednike zemlje u doba Solona. O tome vidi Cssola, F., Scritti di storia antica, I, Napoli, 1993., str. 144.


No osim preivljavanja, privreivanja i obveza prema zajednici, imovina je (a posebice zemlja) i na druge naine utjecala na ivot atenske obitelji i njezino mjesto u atenskom drutvu.

Prije svega, od Solona je pripadnost imovinskom razredu (za koju je te-melj prirod sa zemljita) odreivala mogunost sudjelovanja u vlasti, a time i drutveni poloaj i ugled. Prva tri razreda imala su mogunost ne samo birati nego i biti birana u organe vlasti, dok za etvrti, najbrojniji i najsiromaniji razred - tetes postoje oprena gledita, od kojih prevladava ono po kojem taj razred nije imao pravo sudjelovati u vlasti. Sudjelovanje u vlasti, osim ugleda i asti od Perikla koji je uveo misthoforiju - plau za obavljanje javnih poslova, znai i dodatni izvor prihoda za obitelj.

Takoer, u drutvu u kojem nema organizirane socijalne skrbi za stare dane imovina znai ivot, a njezin gubitak ne samo osiromaenje ve smrt. Gubitkom imovine zbog zaduenja mnogi su Atenjani, prije Solona, padali u duniko ropstvo zajedno s lanovima svojih obitelji te bili prodavani i izvan Atene.

U Ateni su sinovi nuni, zakonski nasljednici, a keri, odnosno ene, za razliku od Spartanki, ne mogu biti niti nositeljice prava vlasnitva. Za razliku od Spartanki, Atenjanke nisu mogle biti vlasnice zemlje pa je za nasljednicu, jedinicu ker, tzv. epikleru,95 bio odreen poseban nasljedni reim. Po njemu je ostavitelj koji je imao jedinicu ker mogao oporukom odrediti nasljednika koji e oeniti njegovu ker.96 Ako je takav ostavitelj umro bez oporuke, arhont-epo-nim preuzimao je brigu o epikleri. ini se da je u oba sluaja epikleri odreen za mua oev srodnik. Ta saznanja otkrivaju nam nemogunost Atenjanki da budu vlasnice nekretnina, ali otvaraju i neka druga pitanje vezana za obitelj. Spomenuli smo ve da su u Ateni sinovi zakonski nasljednici, ali samo brani, dok izvanbrani uope nisu nasljednici jer nisu ni dio obitelji. Ako nije bilo sinova, nasljeivala su braa, pa djedovi. Interesantno je napomenuti da ako nema brae, umrlog nasljeuju sestre.97

95 Cartledge navodi da su se za razliku od epiklera u Ateni nasljednice u Sparti, tj. keri bez zakonite brae istog oca, nazivale patrouchoi, to je doslovno znailo drateljice patrimonija, te da su se mogle udati za bilo kojeg Spartanca , a ne samo najblieg roaka s oeve strane. Vidi Cartledge, P., The Spartans, London, 2003., str. 156.

96 Ako je imao vie keri, trebao je oeniti najstariju, uz obvezu da kao skrbnik uda i njezine sestre uz davanje miraza. O takvom nasljednom reimu postoje mnoga razliita stajalita. Tako se prema Platonu taj reim moe odnositi osim na keri i na druge enske lanove obitelji.

97 Tako Kurtovi, ., Opa povijest prava i drave, I. knjiga, str. 111.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 623

Prema imovini bogati graani plaaju drutvene namete. Bogate obitelji preko liturgija postaju poznate, a glave obitelji njima otvaraju putove javnog djelovanja. I naposljetku, u drutvu koje oznaavaju borba, nadmetanje, pobjeda i ast, imovina je, kao kua i okunica, sredite privatnog ivota Atenjana koji je podreen javnom. Kua i okunica predstavljaju svijet ograen zidom u kojem se mogu iskazati sva uvstva o kojima pjevaju grki tragiari i svijet u kojem Atenjanka smije toplinom ljubavi vladati svojim muem i djecom. Pa iako imovina ne iskljuuje zajednicu,98 na trenutke je skriva od pogleda institucija i njihovih lanova.

Zbog vrijednosti zemlje u tom krtom podneblju stranci mogu biti njezini vlasnici do odreene vrijednosti, to podrazumijeva kuu i okunicu.99 Dravni robovi, koji su dobivali plau za svoj rad (radili su najvie kao dravni slubenici) i imali obitelji nisu imali nekretnine, ali su smjeli imati pokretnu imovinu.

ZAKLJUAK

Izvori koji govore o Ateni u vrijeme razvoja demokratskih institucija,100 od 6.-4. st. pr. n. e., potvruju njezinu unutranju i meunarodnu mo koja poiva na zajednitvu. No isti izvori nedvojbeno potvruju i da drutvena mo poiva na moi oikosa i svega onog to ga (je) ini. Oikos je institucija s lanovima koji imaju prava i obveze, osobom koja ih zastupa, imovinom, pravilima ponaanja potovanja kojih drutvo oekuje i kanjava u sluaju krenja.101 A injenica da

98 Imovina je zatiena tubom o vlasnitu, tubom o plodovima, tubom za smetanje posjeda. Ali nesavjesnog vlasnika ili onog koji se ogrijeio o drutvo moe osim atimije zatei i tuba za rasipnitvo.

99 Tako Kurtovi, ., Opa povijest prava i drave, I. knjiga, str. 105.100 Od Solona 595/4. g. pr. n. e. postoji Skuptina u kojoj su lanovi i sudjeluju, tj. odluuju

svi Atenjani, bez obzira na podrijetlo i imovinsku mo. Ipak, osnivaem demokratske struje dravnika smatra se Klisten koji je 509. g. pr. n. e. proveo reformu kojom je precizirao nadlenosti demokratskih institucija te podijelio prostor na tritije uinivi deme osnovnim izbornim jedinicama za sredinje organe vlasti.

101 Pusi, govorei o porodici kao instituciji, navodi da je svaka institucija normativna po-java jer se sastoji od specifi nih oekivanja u odnosu na ponaanje ljudi. Vidi Pusi, E., Drutvena regulacija, str. 258.


su odnosi unutar obitelji i akti obitelji u drutvu regulirani obiajem ne mijenja institucionalni karakter obitelji prema nekima ni danas.102

Iako samo mukarci imaju pravo sudjelovati u drutvenom ivotu izvan obitelji (tj. u radu demokratskih institucija), ene103 i djeca nita manje ne ine atensku zajednicu. U svijetu obiajnosti i tradicije svakome je odreeno njegovo mjesto, a iskljuenje iz sudjelovanja u javnom ivotu ne znai nemogunost pridonoenja razvoju drutva uope. Iako za ene i djecu postoji dvostruka kontrola (mua ili oca i posebne dravne slube), a ene su uz strance i robove iskljuene iz javnog ivota, moral i ast nalau ponaanje s mjerom i unutar granica odreenih humanou roenom iz demokratskog kulturnog ozraja. Stoga se ipak moemo sloiti s tvrdnjom da ene kao lanovi obitelji u atenskom mukom klubu ipak uivaju neku vrstu gostoprimstva.104

Demokratske se institucije u Ateni, pri emu mislimo ponajvie na zakono-davca, rijetko bave obiteljskim odnosima i odreenjem prava i obveza unutar doma (gr. znai stan) jer kolektivno i javno ima primat, a obiaj zado-voljava sve potrebe obiteljskih odnosa. Osim toga, obiteljski odnosi velikim dijelom podrazumijevaju osjetljivu sferu emotivnih odnosa u kojoj nema mjesta radoznalim oima neznanaca. Upletanje u njih znailo bi ograniavanje vlasti oca obitelji. Obiaji i tradicija odreivali su privatni ivot ljudi koji ni danas, najee, ne podnosi upletanje dravnih institucija i svjetlost javnosti. Obitelj slii polisu. Ona je mala drava unutar koje nema mjesta individualizmu i u kojoj ni mjesto ni uloga njezinih lanova nisu upitni. Po tome je obitelj kao kolektiv jednota mnogo vie od polisa. To je ini i jaom od njega. Neoptereena nadmetanjem s ostalim institucijama, svjesna svoje pripadnosti uvstvenom i privatnom te povezana neraskidivim105 vezama svojih lanova, ona nee kao

102 Primjerice, prema Rmeru i Hafneru (vidi Pusi, E., Drutvena regulacija, str. 258., bilj. 378), obiaji u porodici i danas su jai od prava, dok se prema Goluboviu odnosi unutar obitelji mogu regulirati iskljuivo obiajnim i moralnim normama. Navedene autore spominje Pusi pojanjavajui da je porodica od poetka normativno regulirana ako ne pravom, a ono drugim drutvenim normama s iznimno jakim emocionalnim nabojom. Ibid., str. 259.

103 U doprinosu razvoja drutva takoer ne treba zaboraviti ulogu koju su ene imale u vjerskom ivotu.

104 Tako Cartledge, P., Cambridge Illustrated History of Ancient Greece, str. 138.105 Pri tome prvenstveno mislimo na vezu roditelja i djece, ali i na branu vezu s obzirom

na mogunost razvoda braka nekad. Robovi su rijetko bili oslobaani pa i za odnos gospodara i privatnog roba moemo rei da je vie neraskidiva no raskidiva veza.

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 625

polis opijen vojnikom slavom i imperijalizmom doekati svoj kraj. Kroz po-vijest e se kao institucija106 mijenjati te nadivjeti i helensku gradodravu i sve drave poslije nje.

Summary

Zrinka Erent-Sunko *

FAMILY IN THE DEMOCRATIC ATHENS - INSTITUTION AND POLIS IN MINIATURE

In respect of the development of the society and reputation of Athens, but also ac-cording to its organization, it may be said that the Athenian family stands by the side of the institutions through which demos began to speak. But as distinct from them, the Athenian family also has an additional role in society as one of the economic factors. The whole family, as well as all its members, are primarily a part of the collective and they should act in its interest. Thus good relationships within the family, honour and morality of their members, that is, acting in accordance with social expectations, but also the material goods produced in the household for the needs of its members or as a surplus for trade, were threads which made the Athenian polis (until Macedonian con-quests) invincible. The family contributes to the development of society as a community in which each individual has his or her place determined by custom. Women, although deprived of their rights (also) in public life, manage the household and slaves and bring up children, and thus they are, although (also) politically excluded, a signifi cant factor of the Athenian democratic splendour as members of the family. Of course, this splendour partly rests on the labour of slaves whose position can be nevertheless considered humane in comparison with, for instance, the Spartan one, and by which the Athenian society will get the social attribute. The paterfamilias, the so-called kyrios, seems to be a natu-ral representative of the family and its members in the world which respects traditional values. As such he represents his wife, children and slaves, but everybody can also accuse

106 Pusi navodi da se porodica i mijenja kao pravna institucija modela ovlaivanja - i- iskljuivanja. Vidi Pusi, E., Drutvena regulacija, str. 264.

* Zrinka Erent-Sunko, Ph. D., Higher Assistant, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marala Tita 14, Zagreb


him of bad relationships in the family. In spite of power over the members of the family, their treatment is a part of moral character upon which the election to government bo-dies and participation in public life depends. Connection among members of the family are strong and the family acts outwardly as one person. It is oneness more than polis because it enables it a smaller number of members and the emotional component which is implied by the relations in the family. Therefore, probably, it has outlived the other Athenian institutions.

Key words: institution, family, oikos, household, kyrios, custom

Zusammenfassung

Zrinka Erent-Sunko**

DIE FAMILIE IM DEMOKRATISCHEN ATHEN - INSTITUTION UND POLIS IM KLEINEN

Betrachtet man ihre Bedeutung fr die gesellschaftliche Entwicklung und das An-sehen Athens, aber auch ihre Organisation, kann die athenische Familie vom 6. bis 4. Jh. v. Chr. als den Institutionen, durch die der Demos sich zu Wort meldete, ebenbrtig bezeichnet werden. Im Gegensatz zu diesen spielt die athenische Familie aber zustzlich eine Rolle als Wirtschaftsfaktor in der Gesellschaft. Die Gesamtfamilie wie auch ihre einzelnen Mitglieder sind vor allem Teil eines Kollektivs und sollen in dessen Interesse handeln. Gute familire Beziehungen, Ehre und Moral der Familienmitglieder, d.h. ihr mit den gesellschaftlichen Erwartungen im Einklang stehendes Handeln, aber auch die im Familienverbund fr die eigenen Bedrfnisse oder auch als berschuss fr den Handel hergestellten materiellen Gter bilden ein Gefl echt, das die athenische Polis bis zu den makedonischen Eroberungen unbesiegbar machte. Als Gemeinschaft, in der jeder Einzelne seinen gewohnheitsmig bestimmten Platz hat, leistet die Familie einen Beitrag zum gesellschaftlichen Fortschritt. Obwohl (auch) im ffentlichen Leben entrechtet, verwalten die Frauen Haushalt und Sklawen, erziehen die Kinder und stellen so trotz ihrer (auch) politischen Ausgeschlossenheit einen wesentlichen Faktor des Glanzes der athenischen

** Dr. Zrinka Erent-Sunko, Ober-Assistentin an der Juristischen Fakultt in Zagreb, Trg marala Tita 14, Zagreb

Zbornik PFZ, 57, (3) 603-627 (2007) 627

Demokratie dar. Natrlich beruht dieser Glanz zu einem gehrigen Teil auf der Arbeit der Sklawen, deren Lage im Vergleich zu der in Sparta wiederum als einigermaen human bezeichnet werden kann und somit der athenischen Gesellschaft das Attribut einer sozialen Gesellschaft verleiht. Der Familienvater, der kyrios, tritt als natrlicher Vertreter der Familie und ihrer Angehrigen gegenber einer Welt in Erscheinung, die traditionelle Werte hoch achtet. Als solcher vertritt er die Frau, Kinder und Sklawen, kann aber auch von jedermann wegen schlechter Beziehungen in der Familie vor Gericht gebracht werden. Trotz der Gewalt, die er ber die Familienmitglieder hat, bestimmt es sein moralisches Ansehen, wie er sie behandelt, und auch seine Wahl in die Organe des Staates und die Beteiligung am ffentlichen Leben hngen davon ab. Die Beziehungen zwischen den Familienmitgliedern sind eng, und die Familie tritt nach auen als eine Person auf. Sie bildet in hherem Mae eine Einheit als die Polis, was auf der geringe-ren Anzahl der Mitglieder und der emotionalen Komponente beruht, die bei familiren Beziehungen vorausgesetzt werden kann. Das drfte auch der Grund sein, warum sie die brigen athenischen Institutionen berlebt hat.

Schlsselwrter: Institution, Familie, oikos, Haushalt, kyrios, Gewohnheit