ZNACIVREMENAGODI©TE 34 • BR. 1 • GODINA 2010.

“Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.”

(Psalam 89,16-17.)

PRAVDOM PONOSNI

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.2

Sadræaj:

Dr. Dragutin Matakurednik

tema broja: PRAVDOM PONOSNI

Na svojem drugom putovanju po Ugandi susreo sam ponosnu gospođu na čijoj je majici bio oslikan lik predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, dok je na

poleđini majice pisalo Barack Obama. Nije to bila tek jedna od šarenih majica koje nosimo, nego znak oduševljenja, ponosa i radosti zbog pravednosti koja je pobijedila. Pravedno je da napokon, nakon stoljeća robovanja i rasne diskriminacije crnac postaje prvi čovjek najnaprednije države na svijetu - prvi čovjek svijeta.

Svuda u Ugandi istaknut je lik ljepuškastog mlađeg čovjeka čiji osmjeh ulijeva nadu u pravednije odnose ne samo u jednoj državi na svijetu, nego možda, na cijelome svijetu. Barack Obama je podrijetlom iz susjedne Kenije, a cijela se Afrika ponosi njime, ali ne samo Afrika nego i gotovo cijeli svijet – stoga je i dobio Nobelovu nagradu za mir. Nije li razlog toj općoj naklonosti jednom, čini se, “pravednom” čovjeku trajna i uvijek aktualna težnja za pravdom? Istina, Barack Obama je oduševljen Božjom pravdom postao poznat i popularan tako da ga se ponekad smatra autorom i nekih biblijskih misli, ali pred njim je bespoštedna borba u kojoj pobjeđuje pravda uspostavljena na Božji način.

Glad i žeđa za vječnom pravdom bezvremenske su i svuda prisutne te su osnovna sastavnica ljudskog dostojanstva i napretka. O tome svjedoči ljudsko iskustvo i najistaknutiji biblijski ideali istinske ljudskosti i duhovnosti. Svatko od ljudi ima neki svoj pojam pravednosti i teži biti u pravu bez obzira na to što se ta shvaćanja pravde međusobno razlikuju, a ponekad i sukobljavaju. Ali potreba za pravdom je tu, jasna i stalna.

Iskonski ideali pravednosti dominiraju biblijskim štivom. Biti uspravan, prav, pravičan i pravedan i hoditi u tome stavu (dakle, živjeti tako) predstavlja izraziti ideal čovjekova ponašanja. Pravednost se u Bibliji uvijek nalazi u dobrom društvu najuzvišenijih ideala. Spomenimo samo nekoliko tekstova: a) Pravednost i ljubav su bliske jer osvježuju dušu kao kiša

suhu zemlju: “Sijte pravednost, požet ćete ljubav; … vrijeme je da Jahvu tražite dok ne dođe i podaždi vam pravdom.” (Hošea 10,12); “Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti.” (Psalam 85,11)

b) Pravda donosi zdravlje i raspoloženje baš kao što nas proljetno sunce potiče na igru i boravak u prirodi: “A vama koji se imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu.” (Malahija 3,20)

“Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.”1 (Psalam 89,16-17)

1 Hypsoō – glagol u grčkome prijevodu (LXX) koji je preveden s “ponositi.” Možda je iz istog izvora izraz “hopsati” što znači đikati, radosno plesati.

Dragutin Matak Pravdom ponosni..........................2-3Chris Blake Adventisti u Parku slobode ..........4-9

duhovno razmiπljanje

ZDRAVLJE

Maja Vrljičak Herpes zoster - Vidović varicella zoster ..........................28-29

Jan Paulsen Zašto odlaze? ............................23-25Mark Finley Kad život nije fer .......................26-27

Je li vas išta povrijedilo tako duboko da ste se ozbiljno razgnjevili?

Clifford Goldstein Pravda iz prašine.......................10-11Željko Porobija Gdje pravednost prebiva Utopija ili stvarnost? .................12-13

PloËe s Deset zapovijedi

Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. (2. Petrova, 3.13)

Kim Osborn Pravda ista za sve ......................14-17Angela Abbamonte Amerikanci pripisuju izjavu o siromaπnima Obami, umjesto Bibliji .................18Lamar Vest Biblija “Siromaštvo i pravda” poziva kršćane na djelovanje .........19Maxwell Blakeney Oko za oko, zub za zub .............20-22

“A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega.” .......................................................................... (Psalam 7,18.) 3

PRAVDOM PONOSNI

PRAVDOM PONOSNIc) Sam Bog je savršeno pravedan i zato je teško čovjeku

oponašati Njegovu pravednost: “On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.” (Ponovljeni zakoni 32,4); “On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.” (Psalam 33,5)

Pravednost na Boæji naËinUpravo zato što je Bog pravedan na nama stran način, često ga ne razumijemo i brzopleto optužujemo baš kao i stari Izraelci u svojim duhovnim krizama. “A vi velite: ‘Put Jahvin nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni?” (Ezekiel 18,25) A kavi su to naši putovi? Kako mi razumijemo i provodimo pravdu? Najviše po načelu “oko za oko, zub za zub”. I stvarno, prema Mojsijevu zakonu i svim ostalim ljudskim zakonima kazna se odmjerava prema težini prekršaja i tada smatramo da je pravda zadovoljena. Jedan od Mojsijevih propisa ovako glasi:“Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se učini kako je on učinio: 20 lom za lom, oko za oko, zub za zub – rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu.” (Levitski zakonik 24,19) Međutim, iako Božja pravednost na konačnome sudu ne uklanja posljedice pogrešnih izbora, ona je uvijek milostiva i zato poticajna. Božja pravednost je lijepa, privlačna, odiše životom i zrači nadanjem. Ona je spasonosna.

Vjerujem da u tome smislu valja razumijevati Isusove misli koje se redovito opiru našoj “zdravoj” pameti: “Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! a ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.” (Matej 5,38) “A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.” (Matej 5,44-45) Ako nas još uvijek sablažnjava radikalnost ovih Isusovih postavki, prisjećajmo se Golgote: Pa tamo nam je Isus pokazao primjerom svoju pravednost na djelu. Ovako se On zauzeo za naše dobro kako bi nas spasio od sebičnosti i isključivosti. Isus nije umro kako bi nas mogao osuditi za naše prijestupe, nego nas je svojom dobrotom nakanio odvratiti od njih.

Takvoj se pravdi dolikuje radovati. Ova pravednost ohrabruje i usmjerava k dobru; ona nije represivna, nego impresivna, snažna i istinska. Kada počnemo svojim iskustvima oponašati ovakvu Božju pravednost, onda će doći i do promjene naših misli i stavova (do pokajanja), pa ćemo priznati kao i Danijel u svojoj posredničkoj molitvi: “U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu…” (Danijel 9,7) Biblijsko razumijevanje pravednosti ugrađeno je u temelje Evanđelja, te radosne istine o Božjoj dobroti u odnosu na grješnog čovjeka.

A Evanđelje ovako glasi: “Nema pravedna ni jednoga…, Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro – nijednoga nema… Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri… Htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme – da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove (Rimljanima 3,10.23.24.25.26).

Bezrezervno povjerenje u milostivo pravednog Boga mijenja život i potiče nas na ‘pravedan život’, ili život pun praštanja, bezuvjetne ljubavi i brige za svoje bližnje, život borbe u kojem dobro svladava zlo (Rimljanima 12,21). Tako pravedan čovjek nikada neće ni pomišljati kako zaslužuje čestitanje i hvalu, a ponosit će se pravdom svojega Boga. Svoj uzor (dakle identitet) pravednici nalaze u Bogu. Nemaju potrebe graditi sebi ime ili duhovni brand , jer se zovu imenom “Jahve, Pravda naša”, a tako nazivaju i svoj grad (domovinu) – duhovni Jeruzalem (Jeremija 23,6; 33,16).

Cijela Biblija odiše trijumfom ovakve pravednosti. Mesijanski opisi Staroga zavjeta, najdojmljivije zahvale i radosti Novoga zavjeta te nade i očekivanja obespravljenih u svim vjekovima prožeti su radošću uspostave i silne pobjede pravde nad nepravdom. Spomenimo samo tekst iz knjige proroka Izaije 61,1-3 koji Isus čita u nazaretskoj sinagogi objavljujući tako svoju mesijansku službu: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, i proglasiti godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18-19) Istim duhom odiše magnifikat – Marijin hvalospjev, Zaharijino, Šimunovo i Anino zahvaljivanje (Luka1,46-55. 67-79; 2,34-38) kao i hvala Samuelove majke Ane (1.Samuelova 2,1-11).

Prisjetimo se i pobožnog redovnika iz 16. stoljeća Martina Luthera koji se toliko oduševio Bogom koji nije pravedan da bi sudio, nego da bi spasio, da je to oduševljenje promijenilo ne samo njegov život nego i cijelo kršćanstvo.

Zapravo, svatko tko se približi ovakvoj Božjoj pravednosti ne može ostati ravnodušan. Najprimjereniji odaziv na ovakvu stvarnost jest pjesma i to ona zajednička kada će zapjevati Nebo i Zemlja “pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: ‘Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju narodâ!’” (Otkrivenje 15,3) “Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici.” (Psalam 98,9.)

Pitate se zašto afrikanci pjevaju iz srca puni pokreta i akcije. Vjerojatno zato što su ponosni i oduševljeni pravdom kojoj se nadaju i koja se među njima ostvaruje. Zapjevajmo i mi s njima!

“A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega.” .......................................................................... (Psalam 7,18.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.4

Većina ljudi nikada nije ni čula za to mjesto, a kamoli ga posjetila. Kada smo upitali stanovnike s

washingtonskog područja o tom mjestu, čak su i oni odmahivali glavom govoreći: “Žao mi je, ne mogu vam pomoći.”

Jednog vrućeg vlažnog srpanjskog dana, kad se činilo da se i drveće znoji, naša se obitelj ukrcala na vlak podzemne željeznice u Washingtonu, s ciljem da izađe u Rosslynu u Arlingtonu, u Virginiji. Smjer prema željenom cilju činio se vrlo nejasnim, a kao kroz maglu sjećam se lutanja kroz veliku garažu za parkiranje, te kroz dugi fluorescentno osvijetljeni hodnik. Ovdje sigurno nema turističkih autobusa. Prošli smo pokraj negdašnjeg Newseuma i zastali kod Journalists Memoriala.

A onda, odjednom, bili smo tu: Park slobode.

Jednako tako kao i slobodu, nije ga lako pronaći. Ovaj dragulj smješten je daleko od tipičnih turističkih odredišta, ali je vrijedan putovanja. Park ima jedan zavoj, a onda travnatu površinu zguranu među neboderima. I dok hodamo, susrećemo rječite simbole oslobođenja u obliku replika ili stvarnih ostataka:A. Kip slobode, što stoji na vrhu

Kapitolske kupole.B. Zastave pokreta za pravo žena

da glasuju, nošene prije no što je ženama dano pravo da glasuju,

Chris Blake Ima li ih dovoljno da mogu što promijeniti?

1920. godine, Devetnaestim amandmanom Američkog Ustava.1

C. Vrata zatvorske ćelije u kojoj je bio zatvoren Martin Luther King Mlađi. Ona stoje na betonskom podiju veličine slične onoj površini na kojoj je bio kada je napisao svoje veličanstveno “Pismo iz Birminghamskog zatvora”.

D. Mali, ručno izrađeni čamac koji su upotrebljavale izbjeglice, a nađen je na otočju u Floridi 1966. godine.

E. Glasačka kutija s izbora Nelsona Mandele u Južnoj Africi u vrijeme nakon apartheida.

F. Kameni oblutci iz Židovskog geta u Varšavi.

G. Prevrnuta, obezglavljena statua Vladimira Iljiča Lenjina.

H. Božica demokracije s Pekinškog Tienanmen trga.

I. Devet dijelova originalnog Berlinskog zida pokraj istočnonjemačkog stražarskog tornja. Na jednom muralu* prikazana je proslava u trenutcima pada Berlinskog zida.

Divim se hrabrosti ljudi koji su udahnuli značenje ovim ikonama i pitam se: Koliko je adventista bilo prisutno na ovim povijesnim zbivanjima? Koliko ih je javno proslavljalo dobivanje prava glasa za žene? Koliko ih je

sudjelovalo u maršu za ljudska prava u Birminghamu, Selmi i Montgomeryju? Koliko ih je bilo pred tenkovima na Tienanmen trgu?2

O, ne! Opet neke prazne priče o društvenom aktivizmu. Držimo se mi širenja evanđelja!

 To su bile i moje misli.  Voljan sam dopustiti drugim

ljudima da ustanu za slobodu i pravdu. Ali, ne vidim sebe kako izgovaram slogane na Kapitolskim stubama, a, iskreno (možda baš zato što nisam bio izviđač), ne volim marširati. Više volim neki praktičniji utjecaj od “buđenja svijesti”. Iako sam voljan umrijeti s razlogom, nisam voljan biti zaveden i osramoćen iz bilo kojeg razloga.

U našem su vremenu razlozi često vrlo složeni.

Eto, ponovno sam uhvaćen kako se spotičem o vlastite izgovore. A postoji osoba koja me previše voli da bi dopustila da gurnem glavu u pijesak i cijeli život racionaliziram. To je Isus.

Druπtvena pravda: duhovna disciplinaVidim Ga jasno kako objavljuje svoju javnu službu stojeći na mjestu na kojem je cijeli život služio Bogu i čita jakim glasom iz Izaije:“Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da

Adventisti u Adventisti u ParPRAVDOM PONOSNI

* Slika na zidu.

5

Parku slobodeku slobodeoslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19).

 Zatvara Izaiju, predaje poslužniku i sjeda. Dok okupljeni zure u Njega, zaključuje: “Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo.“Svi su mu odobravali. “To je bilo lijepo!”

No, Isus nikada ne završava samo sa lijepo. On uvijek, čini se, “pokreće, pokreće, pokreće”, po riječima koje izražavaju žurnost, po riječima Ellen White.3

 Mogu samo zamisliti Njegovu majku, koja je sve ove događaje “brižno čuvala u srcu” (Luka 2, 51.), pa i događaj kada su ona i Josip pronašli svog dvanaestogodišnjaka u Hramu, kako i tada, nakon 18 godina, pomišlja: O, ne opet!

U vrijeme Isusova završetka zadaće podučavanja i opominjanja isti oni ljudi s kojima se nekada igrao i sjekao drva, bili su toliko bijesni da su ga htjeli ubiti.

Ali, morat će pričekati. Što više proučavam riječi iz

Izaije, postajem sve uznemireniji. On zasigurno govori metaforički. Oslobađanje sužnjeva, kao što su siromasi, znači osloboditi ih u duhovnom smislu. Ili, oslobađanje potlačenih znači vraćanje zdravlja. Za te stvari imamo liječnike. (Naprijed Loma Linda!) No, to ipak govori Gospodin, a On jedini može sve.

Međutim, u Bibliji nalazim još više uznemirujućih riječi. Isus objašnjava konačni sud pomoću pripovijesti o ovcama i jarcima, ali nije to govor o dijeljenju stoke.

Govor je to o gladi, pitkoj vodi, beskućnicima, zdravstvenoj njezi i službi u zatvorima.

Očigledno je kako Bog nastoji na tome da mi moramo osobno odgovoriti na ove probleme (Matej 25, 31.-46.).

Isus ide i dalje donoseći ozdravljenje u subotu, uz objašnjenje: “Da ste shvatili što znače riječi: ‘Više volim milosrđe nego žrtvu’, ne biste osudili ovih nedužnih.” (Matej 12,7.) Poštivanje subote obnavlja ljudsko dostojanstvo.

Pri susretu s korumpiranošću sustava, Isus odgovara tako da uzme bič i istjera iz hramskog predvorja sve korporativne poslovne “lopove”. Vrativši se nekoliko godina kasnije i našavši iste uvjete, ponovno je pomeo varalice (Ivan 2, 13.-16; Matej 21, 12.13.)!

Na pitanje: “Tko je moj bližnji?” Isus je odgovorio da je naš bližnji svatko potrebit, pa čak i onaj koji ne izgleda, ne zvuči ili ne misli isto kao mi (Luka 10,29.-37.).

I ja se okrećem Izaiji, kao i moj Učitelj. Prvo nas poglavlje obavješćuje da Bog neće slušati molitve dok ne slijedimo upute “pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite”  (Izaija 1,17.).

Kasnije, u izuzetnom 58. poglavlju Bog komentira post: “Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove.” (Izaija 58,6.)

Nakon proučavanja Pisma dosežem neizbježan zaključak: raditi za pravdu, mir i dostojanstvo (boreći se protiv tlačenja, siromaštva i korupcije) jest duhovna disciplina jednaka molitvi i postu. Možda i više od toga.

Susret sa Svjetskom deklaracijom Godine 1998., na pedesetu godišnjicu Svjetske deklaracije o ljudskim pravima (UDHR -Universal Declaration of Human Rights), Adventistička je crkva izrazila službeni stav:

«Dolazeći iz najboljeg i najuzvišenijeg dijela ljudskog srca, Svjetska je deklaracija temeljni dokument koji čvrsto zastupa ljudsko dostojanstvo, slobodu, jednakost i nediskriminaciju manjina. Članak 18., koji podupire bezuvjetnu vjersku slobodu u vjerovanjima i praksi, od posebne je važnosti…Političari, vođe sindikata, profesori, poslodavci, predstavnici medija i svi koji predvode u promišljanju, trebaju dati snažnu potporu ljudskim pravima.»4

Daju li adventistički učitelji, administratori, stručnjaci za medije i oni koji predvode u promišljanju (poput propovjednika) «snažnu potporu ljudskim pravima»?5 Istina je da kada vidimo kršenje 18. članka, pojurimo za njim brže no namašćeni bob niz ledenjak, ali možemo reći i to da našu žurbu pokreće tračak potrebe za samozaštitom.

A što je s ostalim temeljnim pravima Božje djece? Pružamo li mi snažnu potporu ljudskim pravima s naših propovjedaonica i u adventističkim učionicama, TV programima i časopisima, po prijedlogu našeg službenog crkvenog stava?

Ellen White govori propovjednicima: «Ne dajte svoj glas ili utjecaj niti jednom programu koji će obogatiti nekolicinu, a donijeti nevolju i patnju siromašnijim slojevima čovječanstva.» 6

Iako su rani adventistički pioniri bili daleko od šutnje o društvenim

“Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti.” .............................................................................................................. (Psalam 85,11.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.6

PRAVDOM PONOSNI

Odljevak Kipa slobode, što je postavljen na vrhu Kapitolske kupole u Washingtonu D.C.

Boæica demokracije s Pekinškog Tienanmen trga.

Dijelovi originalnog Berlinskog zida.

Desmond T. Doss, adventistiËki vjernik koji je odbio nositi oruæje u Drugom svjetskom ratu, a dobio je medalju Ëasti od predsjednika Harry Trumana. Istakao se kao hrabri bolniËar u okršaju kod Okinawe kada je u jeku borbe spašavao 75 ranjenika, svojih suboraca. Prigodom dodjele medalje predsjednik Truman je rekao: “Ponosim se tobom; ti si stvarno zasluæio medalju Ëasti. Smatram ovo veÊim priznanjem nego biti predsjednik.”

»asopis Liberty naglašava mudrost odvajanja crkve i dræave.

ADRA ∑ AdventistiËka humanitarna agencija snabdjela je vodom milijune ljudi u nsušnim krajevima i tijekom prirodnih nepoogoda.

7“Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.” ..................................................................................... (Psalam 71,16.)

Vrata zatvorske Êelije u kojoj je bio zatvoren Martin Luther King Mlai.

Ana i Fernando Stahl, adventistiËki misionari, odlaze 1909. g. na svoj vizionarski i revolucionarni rad meu andskim i amazonskim plemenima. O svome su trošku otputovali u Boliviju i Peru i u okolici jezera Titicaca osnivali škole i misije za neuke i izrabljivane indijance. U misiji su proveli 29 godina.

Martin Luther King, ameriËki baptistiËki propovjednik, aktivist za graanska prava i jedan od najveÊih voa za prava ameriËkog crnaËkog stanovništva. U listopadu 1964. godine dobio je NobelËovu nagradu za mir, a 4. travnja 1968. ubijen je Mamphisu, Tennessee.

Na poËetku javnog djelovanja Isus propovijeda u sinagogi u Nazaretu. Propovijed je toliko povrijedila religijska uvjerenja slušatelja da su ga pokušali ubiti.

PloËe s ispisanih Deset zapovijedi, s naglašenom Ëetvrtom zapovijedi. Subota Ëini sve ljude jednakima pred Bogom i svetkovinom obnavljanja oslobaa ovaj planet. Boæji genij je vidljiv: vrijeme je univerzalno i nitko nije u prednosti pred drugim.

Nelson Rolihlahla Mandela je prvi demokratski izabran predsjednik Juæno AfriËke Republike. Karijeru i æivot mu je obiljeæila borba protiv apartheida ∑ ozakonjene rasne diskriminacije.

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.8

problemima, u prošlom je stoljeću glas adventista s propovjedaonica, u učionicama, u programima i časopisima, o pitanjima društvene etike i ljudskih prava uglavnom utihnuo. Možemo se samo pitati zašto?

»etiri grijehaPriznajmo da su posljednjih desetljeća adventisti bili skloni izbjegavati, ne primjećivati i ne vjerovati problemima u svezi s ljudskim pravima. I sam sam kriv za ovo zanemarivanje isto toliko koliko i oni oko mene. Kako smo samo mogli postati zadovoljni postojanjem visoke razine zla? Četiri su glavna razloga:

Zatvorenost. Prevladavajući je umni sklop u Sjevernoj Americi, gdje je osnovana Adventistička crkva, individualizam. Ali, mi danas živimo u svjetskoj zajednici. Svjetski problemi preobrazili su se u osobne probleme. Ponašanje prema farmaceutskoj tvornici u muslimanskom Sudanu utječe na ponašanje prema majci, kršćanki, tijekom leta u zrakoplovu nad Pensilvanijom. Adventisti žele pomagati ljudima na osobnoj razini medicinski, odgojno, evanđeoski. Ipak, ne bismo li trebali pomagati ispravljanju ekonomskih i društvenih struktura koje uzrokuju siromaštvo, bolest, neznanje i beznadnost? Sile koje navode na gubitak vječnog života, iste su one koje vode društvo, narod i kulturu mračnom stazom. Njihove se dividende otplaćuju u milijunima.

Razumijemo također da politička rješenja nisu konačna. Naš otmjeni stav o odvojenosti crkve od države donio je izolacionistički stav: mi ne podupiremo sociopolitička pitanja. Na nesreću, propustili smo vidjeti da su ovo ponekad i etička pitanja.

Nadalje, kao osobiti pripadnici ostatka, možemo vjerovati da se svjetski problemi ne odnose na nas. «Ne od ovoga svijeta» pogrešno se prevodi kao ravnodušnost. Uništavanje okoliša? Dječja prostitucija? Pandemija siromaštva?

Diskriminacija u praksi? Nemojte me smetati, ja sam na Božjem poslu!

 Društvo u kojem živimo, narodi i kulture također su Božji posao. Svi smo mi povezani, naša pupčana vrpca vodi natrag k Bogu.

Neizbježnost. Kome možemo vjerovati? Politika množi prijevaru i novčanu naklonost. Korporacije prodaju dušu za profit. Mreže obavješćivanja iskrivljuju informacije.

Pitao sam jedanput skupinu adventističkih studenata: «Zašto se više ne uključite?»

«Zato jer nikome ne vjerujemo. A i tako ne možemo ništa ozbiljno učiniti» - odgovorio je jedan mladić.

Neizbježnost ima za posljedicu smanjeno suosjećanje, nedostatak nade, umiranje obećanja. Isusove riječi «A siromahe ćete imati uvijek sa sobom» dobivaju značenje: «Ne budi previše zabrinut za njih, jer oni to možda zaslužuju.»

Kao što Tukidid primjećuje: «Fatalizam naginje proizvođenju onoga čega se straši.» 

Marljivost. Adventisti su općenito vrijedni radnici, ali postoji marljivost koja je neuzdržljiva i neuravnotežena. Postajemo prezaposleni da bi nas bilo briga. Preumorni da bismo se uključili. Pretrpani da bismo dodali još…jednu…stvar. Konačno, samo pokušavamo preživjeti, a ova dodatna krivnja zbog ljudskih prava baš nam ni malo ne pomaže.

Ako se žrtvujemo i naporno radimo kako bismo se uključili u slobodu drugih, kako bi nas bilo briga za jednakost i mirotvorstvo; mislimo, Bog će reći: «Previše radiš.»

Alarmiranost. «Isus uskoro dolazi!» To je radosna vijest! Ali s potencijalom onesposobljavanja. Stalnim gledanjem kroz teleskop postajemo bezbrižno dalekovidni. Ako se usredotočimo samo na znak «Srušen most!» koji se nalazi ispred nas, nikada nećemo stati da provjerimo gume ili ulje. Ostajat ćemo bez daha u stalnom stanju poziva na uzbunu. Stoga idemo

prečacima. Usredotočujemo se na broj odluka na štetu stvaranja učenika. Podižemo loše projektirane zgrade (i tako ih nećemo trebati za dugo) i prodajemo zemljišta po preniskim cijenama. Na ulaganja u školovanje gleda se kao na nevjernost, iako bi danas, da smo na vrijeme počeli ulagati, svaka adventistička mlada osoba, uz još tisuće drugih, mogla ostvariti dobro adventističko obrazovanje.

A na svjetskoj pozornici dopuštamo da se ljudska prava krše, a naš zatrovani okoliš urušava. Zanemarujemo užasni stisak materijalizma. Iščekujući buduće vrijeme nevolje, previđamo vrijeme povoljnih prilika.

Grješna strana alarmantnog stanja usredotočuje se samo na bijeg: Izvucite…nas…van!

To je sebičan i drzak djetinjast pristup planetarnoj neudobnosti. Samuele Bacchiocchi opisuje neke kršćane ovako: “Oni smatraju svaki pokušaj ispravljanja društvenog stanja uzaludnim i nepotrebnim jer će Krist, kad dođe, uništiti sadašnji grješni svjetski poredak. ”7 Bježanje od boli i jada u svijetu nije svjedočenje.

Isus se borio s neminovnim na Maslinskoj gori u Getsemaniju. Osjećao se osamljenim. Izdaja i gubitak bili su neizbježni, a sav je Njegov posao te noći izgledao ništavnim.

Božji Sin je želio izlaz, i to toliko duboko, iskreno i vatreno da je tri puta za to molio.

A ti i ja smo spašeni samo jednom Njegovom riječju: Ipak…

Isus će se vratiti po nas. Ipak, mi još uvijek živimo u sadašnjosti, a sadašnjost je jedino vrijeme kada možemo služiti Bogu.

AdventistiËki Park slobodeZamislite da smo odlučili izložiti adventističke simbole društvene pravde i slobode. Koje bismo povijesne simbole tamo mogli uključiti? Neki mi od njih odmah padaju na pamet:

PRAVDOM PONOSNI

9

1 Dva su plakata glasila: “Napomena: Žene su previše čiste za prljavi politički bazen.” “Odgovor: Ako je bazen prljav, došlo je vrijeme da se očisti. A žene imaju dugo iskustvo čišćenja za muškarcima.”

2 Vidi članke u časopisu Adventist Review: “Writing Against Wrongs”, izdanje od 28. veljače 2002.; “Drying Up the Stream”, izdanje od 22. siječnja 2004. i “A Journey and a March”, izdanje od 26. svibnja 2005. o ulozi adventista u povijesnim događajima poput navedenih.

3 Vidi, naprimjer, Testimonies, 5. svezak, str. 708.4 Ova je izjava izglasovana na Administrativnom

odboru Generalne konferencije 17. studenog 1998., a izdao ju je Ured za odnose s javnošću pri Generalnoj konferenciji.

5 Potpunom tekstu ovih 30 članaka možete pristupiti ako potražite “Svjetsku deklaraciju o ljudskim pravima“.

6 Svjedočanstva za propovjednike, str. 333.7 Samuele Bacchiocchi, The Advent Hope for

Human Hopelessness: A Theological Study of the Meaning of the Second Advent for Today (Adventna nada za ljudsku beznadnost: Teološka studija značenja drugog dolaska za današnjicu), (Berrien Springs, Michigan, Biblical Perspectives, 1986.), str. 399.

8 Vidi Daniel L. Migliore, Faith Seeking Understanding (Vjera u potrazi za razumijevanjem), drugo izdanje, (Grand Rapids, William B. Eerdmans, 2004.), str. 190, 191.

Chris Blake je izvanredni profesor Engleskog jezika na Union Collegeu u Lincolnu, u Nebraski, i pokrovitelj odjela Amnesty Internationala na Union Collegeu i Kluba Peace and Social Justice (Mir i društvena pravda).

Članak 5: Nitko ne smije biti izložen mučenju, okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

Članak 14 (1): Svatko ima pravo u drugim zemljama tražiti i uživati azil zbog proganjanja.

Članak 19: Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez tuđeg uplitanja, te traženja, primanja i davanja informacija putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Članak 23 (2): Svatko, bez ikakve diskriminacije, ima pravo na jednaku plaću za jednak rad.

Članak 25 (1): Svatko ima pravo na životni standard primjeren zdravlju i dobrobiti vlastite i članova obitelji, uključujući hranu, odjeću, stan i zdravstvenu skrb te neophodne socijalne službe.

Članak 26 (1): Svatko ima pravo na školovanje.5

• Upravljač Edson-Whiteova parobroda Morning Star, kao početak djelovanja crnačkog stanovništva na rasno podijeljenom jugu.

• Desmond-Dossov medicinski pribor i Medalja časti, što simboliziraju predanost obnavljanju odnosa mirnim putem. Oko pribora nalazi se nekoliko primjeraka časopisa

Peace Messenger (Vjesnik mira) nedavno utemeljene organizacije Adventist Peace Fellowship (Adventistička udruga za mir) (www.adventistpeace.org).

• Ana i Fernando Stahl prikazani kako s altiplano šeširima na glavi jašu na magarcima, na njihov vizionarski i revolucionarni misionarski rad među andskim i amazonskim plemenima.

• Postaja podzemne željeznice koju su vodili adventistički aktivisti poput Johna Byingtona (koji je kasnije bio predsjednik Generalne konferencije).

• Mozaik od naslovnica časopisa Liberty, koji je naglašavao mudrost odvajanja crkve i države.

• Ploče s ispisanih Deset zapovijedi, s naglašenom četvrtom zapovijedi. Subota čini sve ljude jednakima pred Bogom i svetkovinom obnavljanja oslobađa ovaj planet. Božji genij je vidljiv: vrijeme je univerzalno i nitko nije u prednosti pred drugim.

• Vrata crkve Maranatha Ultimate Workout, sa skulpturom Golden Cords iz Union Collegea, što označuju rad studenata misionara diljem svijeta.

• Zdenac koji je iskopala ADRA. A pored njega velik spremnik pun kataloga s ADRA-inom ponudom uistinu korisnih darova - The Original Really Useful Gift Catalogs (www.adra.org).

• Metcima izbušen Jeep, simbol mučeništva mnogih adventista koji su se srčano borili i umrli za druge.

Kakav bi to bio park! Ne biste li tamo ponosno doveli svoju djecu?

Najbolje za krajAli, nešto još nedostaje. Konačni simbol slobode:• Isusov križ. Po križu Sinovljeva

milost, Očeva ljubav i zajedništvo Svetoga Duha stvaraju protuotrov za ova četiri grijeha (Druga Korinćanima 13,14.). Po križu možemo iskusiti slobodu od krivnje za grijeh, slobodu od sile grijeha i konačnu slobodu od prisutnosti grijeha. Križ prikazuje naš nasilnički svijet onakvim kakav jest, širi Božju ljubav na zlostavljane i otvara nadu u buduće stvaralačko pomirenje.8

Većina ljudi nikada nije čula za adventiste, a još manje posjetila adventističku crkvu. Oni nas ipak mogu locirati po ljubavi, a mi možemo biti dovoljno pronicljivi i hrabri u potrazi za načinima na koje možemo zaštititi i uzdizati sva ljudska prava te tako ispuniti nalog našega Gospodara, isti onaj što ga je On davno objavio u sinagogi u Nazaretu.

To je povijesni adventizam u najboljem svjetlu.

I vrijedan je truda i putovanja.

“Nek’ bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom.” ....................................................................................................... (Psalam 72,3.)

NEKOLIKO »LANAKA IZ OPΔE DEKLARACIJE O LJUDSKIM PRAVIMA USVOJENIM NA OPΔOJ SKUP©TINI UJEDNIJENIH NARODA 10. PROSINCA 1948.

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.10

Pravda iz praπinePravda iz praπinePreljubnica? Ljubomorni muž? Nedužna žena optužena za preljubničko ponašanje? Kako god bilo prikazano, Brojevi 5, 12-31 oslikavaju začudnu sliku biblijske pravednosti.Clifford Goldstein

PRAVDOM PONOSNI

11

Pod sumnjom za nevjeru, muž dovodi ženu u svetište pred svećenika, koji će je «postaviti

pred Jahvu» (Brojevi 5,16). Svećenik uzima «svetu vodu» (možda iz umivaonika?) i miješa je u posudi s «prašinom sa šatorskog poda» te ona postaje «gorka voda što donosi kletvu» (redci 17 i 18). Otkriva ženinu glavu i s darom koji je muž donio «za nju» (redak 15), sada stavljenim u njezinu ruku, svećenik je stavlja pod zakletvu pred Bogom. Ako si vjerna, kaže joj, bit ćeš «pošteđena od ove vode gorčine i prokletstva! (redak 19) Ali ako si išla stranputicom s kojim čovjekom osim tvoga muža, i oskvrnula se…Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu među tvojim narodom» (redci 20 i 21).

Nakon pojašnjenja svećenik piše prokletstva na svitak i ispire ih u «vodu gorčine koja donosi prokletstvo». Uzima od žene dar i dio prikazuje pred Gospodinom, a dio spaljuje na oltaru. Zatim žena ispija vodu i voda u kojoj su isprana prokletstva tako ulazi u njezino tijelo.

“I dok pije vodu, ako je oskvrnuta i bila je nevjerna svome mužu, onda voda koja donosi prokletstvo ući će u nju i postat će gorka, a njezin će se trbuh naduti, a maternica usahnuti, te će žena biti prokletstvo među narodom. Ali ako žena nije okaljana, već je čista, neće joj biti ništa i imat će djece.» (Redci 27 i 28)

Naravno da nam se nameće cijela lista pitanja, između ostalih, zašto voda i prašina. Nije li Gospodin mogao jednostavno dodijeliti pravdu bez ovih stvari? Naravno da jest. Možda se ovako radilo iz istog razloga iz kojega je Isus, kad je izliječio slijepca, «pljunuo na zemlju, s pljuvačkom načinio malo blata, i stavio ga na čovjekove oči» (Ivan 9,6). Ovo su bili zemaljski, opipljivi simboli, kako bi narod bolje razumio velike stvari što ih je Bog činio među njima.

A u slučaju sumnje na preljub zašto samo žena, a ne i muškarac? Nije nam rečeno. No, važnije je

ono što nam jest rečeno: u očito patrijarhalnom društvu, gdje muškarci znaju biti okrutni, grubi i tlačiti, nije dopušteno da ženu i suprugu učini žrtvom njezin dvolični muž, koji je se odluči iz bilo kojeg razloga riješiti, i to tako što će na nju svaliti lažnu optužbu za preljub (ili se možda, bez zlobe, iskreno plaši njezine krivice).  

Ovaj nam drevni ritual pokazuje da je, bez obzira na razlog optužbe, ženu štitio sam Bog. U nečemu tako ozbiljnom ona nije bila ostavljena na milost i nemilost dečkima pod nabojem hormona ili pak lažnim svjedocima koji su mogli biti podmićeni ili u dogovoru s mužem.

Glavni je sudac bio Gospodin Izraelov, Bog koji je stvorio nebesa i zemlju i izbavio Izrael od Egipćana. Sam je Bog bio jamstvo da se s njezinom sudbinom ne smije

poigravati. Ženi je, bila ona nedužna ili ne, pripadala božanska presuda, sud Onoga koji sve vidi i sve zna.

Ne samo što je ovaj ritual pokazao koliko ozbiljno Bog shvaća preljub nego i koliko Bog cijeni pravdu. Stvoritelj je u velikom izraelskom taboru želio osigurati pravičnost i prema ženama, koje bi prepuštene milosti i nemilosti grješnih ljudi, mogle biti lažno optužene.  

Ovi nam redci, uz druge pouke, objavljuju koliko Bog brine za pravičnost i poštenje prema onima u nemilosti.

A mi možemo naučiti da je ljudima koji dijele pravdu bolje činiti to sa strahom i drhtanjem jer će jednoga dana i njima suditi Onaj koji je ovim ritualom pokazao da je pravda bitna (Matej 7,2).

*Autor je preveo sve biblijske retke. 

“Vjernost će nicat’ iz zemlje, Pravda će gledat’ s nebesa.” ......................................................................................................... (Psalam 85,12.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.12

Temeljna pitanjaHoće li ikada našim planetom zavladati pravednost? To je pitanje na koje većina ljudi odgovara negativno, ne samo iz ironije, nego i zbor ranijeg, gorkog iskustva, koje ljude čini realistima u promatranju stvarnosti. Kad pogledamo unatrag i obazremo se na vjekovne ljudske pokušaje uvođenja pravednosti koji su završavali katkad u još gorim nepravednostima, ne možemo, čini nam se, i ništa drugo reći osim kratkog i jasnog “ne”.

Ovoga puta uradit ćemo jedno sistematično izlaganje izvornog značenja gorespomenutog teksta, kako bismo vidjeli što su rani kršćani vjerovali o budućnosti našega svijeta. Navedeni biblijski redak dio je poglavlja kojega tumači nazivaju “Petrova apokalipsa”, jer iznosi apostolovo nadahnuto viđenje konačne budućnosti Zemlje. Apokalipsa (tj. otkrivenje) ujedno je i apostolov odgovor na “realiste” u dijelu rane Crkve, koji su se već tada otvoreno pitali: “Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše

Gdje pravednost prebiva -Utopija ili stvarnost?

2. Petrova, 3.13Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.

Mr. Željko Porobija

od početka stvorenja.” (3.4). Iako njih Petar naziva podrugljivim izrugivačima koji se povode za svojim požudama, nama ostaje da – dvije tisuće godina nakon Petra – odgovorimo na pitanje što to očekujemo u ovome svijetu koji je isti kao što bijaše od početka stvorenja. Je li svijet u kojem prebiva pravednost samo obična utopija, u najdoslovnijem smislu te znamenite filozofske kovanice, dakle, mjesto koje ne postoji, ne-mjesto (u-topia)? I, još bitnije pitanje, što zapravo očekujemo? Kako bismo pronašli taj kršćanski odgovor na ova temeljna i zakučasta pitanja, izložimo što nam kaže Petrov tekst.

EgzegezaPoštena analiza teksta, to jest, egzegeza, znači detaljno objašnjavanje izvornog značenja svake riječi.

“obećanje” (epangelma) – ovu je riječ bolje prevesti s “navještaj”, dakle, vijest o nečemu što će se tek zbiti. “Podrugljivi izrugivači” ne vjeruju obećanju (epangelia) Kristova dolaska, ne vjeruju onome što navješćuju Petar i ostali apostoli. Kod Petra, međutim, obećanje nije “obećanje o Kristu”, nego “njegovo obećanje” – možda je zato i napravljena ta mala jezična razlika (epangelma/epangelia), neprevediva

na naš jezik. Drugim riječima, Petar vjeruje u obećanje zato što je to Kristovo osobno obećanje; Petar vjeruje obećanju jer vjeruje Kristu.

Stoga, razlika između izrugivača i Petra jest u tome što oni obećanje procjenjuju na temelju vlastitog iskustva svijeta koji je isti kao otprije, dok Petar procjenjuje obećanje na temelju poznavanja Onoga koji je to obećanje dao. Petar ne misli da se svijet sam po sebi mijenja, da će on nekakvom vlastitom unutarnjom logikom doći do ostvarenja pravednosti, nego je to izravno Božje djelo. Kada će se to dogoditi, Petar ne može reći, znajući da je pred Bogom “jedan dan … kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (3.8-9). Bitno je zamijetiti da je ljudska neobraćenost, osobito duhovna slabost kršćana (“strpljiv prema vama”), razlogom odugovlačenja Dolaska.

“iščekujemo” (prosdokomen) – kao i u našem prijevodu, ne radi se tek o običnom čekanju; grčki izvornik ustvari više upućuje na jedno aktivno čekanje, na čekanje koje, ako se tako može reći, ide u susret očekivanome. Već je u

PRAVDOM PONOSNI

13

prethodnom retku (3.12) ova riječ dana, doduše, ne kao glagol, nego kao particip, i zanimljivo je da ju tamo nalazimo u paru: “iščekujući i pospješujući”. S obzirom da Dan Gospodnji ne dolazi zbog neobraćenosti, vrijedi i obratna logika – obraćenje, “sveto življenje i pobožnost” na neki način ubrzava Dolazak. Stoga kršćansko iščekivanje očito znači aktivnost, a ne pasivnost. Aktivno je čekanje kada, primjerice, odemo ususret nekome koga očekujemo, ne čekajući lijeno kući da se očekivani sam pojavi. Takvim aktivnim dočekivanjem ili (još bolje), pričekivanjem, mi i pokazujemo

želju da do susreta što prije dođe, a i doslovce pridonosimo što skorijem susretu.

“nova nebesa i zemlju novu” – ovdje Petar priziva riječi proroka Izaije (65.17 i 66.22). “Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju” “Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom – riječ je Jahvina – tako će vam ime i potomstvo trajati.” Izaijine riječi o “novom nebu i novoj zemlji” nadahnuće su i drugim novozavjetnim recima, osobito Otkrivenju 21.1, ali, iako manje eksplicitno, i tekstovima poput Druge Korinćanima 5.17 (“Staro uminu, novo, gle, nasta!”).

Nebo i zemlja jesu zapravo

sveukupnost fizičkog, materijalnog svijeta – prvi redak Biblije “U početku stvori Bog nebo i zemlju” (Postanak 1.1) jednostavno znači da je Bog stvorio cjelokupnu fizičku stvarnost. Upravo ta fizička stvarnost, prema Druga Petrova 3.12 bit će promijenjena dolaskom “Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena,raspasti i počela, užarena, rastaliti.” Ne može se zanemariti doslovnost i dramatičnost Petrovih riječi, ali treba vidjeti da stvaranje nove fizičke realnosti nema svrhu u sebi, nego u stvaranju (možemo li reći nove?) pravednosti. Jer, problem i nije u fizičkoj, nego u duhovnoj stvarnosti.

“pravednost prebiva” – pravednost (dikaiosine) ključan je termin, jer objašnjava smisao radikalnih promjena cjelokupne realnosti. Pravednost treba tumačiti u smislu pravednih međuljudskih odnosa. “Pravda”, cedaka, u Starome zavjetu znači prije svega odnose u kojima nema bogatih gospodara s jedne strane i siromašnih potlačenih s druge. Izaija 5.7 tuguje zbog nepravednih odnosa i vapaja potlačenih u Izraelu njegova vremena. Danijel 4.24 poziva moćnog i prebogatog Nabukodonozora na pravedna djela i milosrđe prema siromasima. Oba ova starozavjetna retka pozivaju na pravednost u kontekstu

bliskosti Božjeg suda. Ono što Petar, zajedno s prvim kršćanima očekuje, jest svijet u kojemu više neće biti potrebe za pozivom na pravednost, nego će ta pravednost “prebivati”, stanovati među ljudima. U najkraćem, Petar očekuje svijet u kojemu nitko neće biti bogat nauštrb tuđeg siromaštva, niti će više biti ikakvoga tlačenja. Ovo prebivanje pravednosti upućuje i na njezino trajanje, što opet zaziva Izaijine riječi (60.21): “Svi u tvom narodu bit će pravednici, i posjedovat će zemlju dovijeka…”.

Odgovori na pitanjaŠto, ustvari, kršćani (aktivno, kako rekosmo) očekuju? Očito da kršćanstvo čeka nešto što sada ne postoji, što, zapravo, već tisućljećima ne postoji, i u tom smislu, kršćanstvo je “realistično”. Ali to što sada ne postoji, treba doći jednoga dana i u to se vjeruje zbog vjerodostojnosti Davatelja obećanja. Naglasak u tom iščekivanju jest na novim međuljudskim odnosima, na novoj harmoniji u kojoj više neće biti obespravljenih i siromašnih. Novo nebo i novo zemlja jesu novo društvo koje prekida s tlakom i nepravednošću svih ranijih društava.

Je li to, onda, utopija? Kršćani nisu jedini u povijesti koji su prizivali takvo novo društvo, ne treba sad podsjećati na nedavni krah jedne takve utopije. Ako ispunjenje ovog iščekivanja vežemo striktno za ljudske napore, onda je kršćanstvo nezrela i možebitno opasna utopija. Ako, pak, kršćanstvo shvatimo u kontekstu Božjeg navještaja, onda je kršćanska vjera – i to vjera u smislu povjerenja, a ne u smislu religije – utemeljena na Božjem, a ne ljudskom djelovanju. Onima kojima je Bog istinska realnost, štoviše, temelj sve realnosti, Božje je obećanje istinito i neopozivo, te poziva svakoga tko istinski vjeruje da u tom smislu već sada radi na ostvarenju pravednosti, koja će se ipak, u potpunosti, ostvariti tek danom Gospodnjega dolaska.

“Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, ljubav i istina koračaju pred tobom.” ......................................................... (Psalam 89,15.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.14

U Gvineju sam došla 2005. kao pripravnica u organizaciji Adra. Prvih nekoliko mjeseci u

Gvineji provela sam orijentirajući se u kraticama bogatom svijetu nevladinih organizacija. Proveli smo nekoliko tjedana u vožnji kroz različita područja procjenjujući kroz zatamnjena okna vozila koja su sela izgledala najneishranjenija. U glavnom gradu smo se susretali s predstavnicima drugih nevladinih organizacija kako bismo razgovarali o ranjivim skupinama stanovnika koje nisu zbrinute te smo bezbrojne sate proveli u istraživanju novih inicijativa i prijedloga u svezi s problemima prodaje ljudi i širenja HIV-a i AIDS-a u zapadnoj Africi.

 Očekivala sam da će mi se opseg rada smanjiti kako bih zadnju polovicu pripravništva provela radeći na zaštiti javnog zdravlja. Ideja o zatvorskom odvjetništvu nikada mi nije pala na pamet. No, u lipnju su se sve pretpostavke o tome kako ću provesti vrijeme u Gvineji rasplinule u jednom poslijepodnevu.

 Lice patnjeDio suradnje s organizacijom Adra iz Švicarske podrazumijevao je da

Pravda ista za sveKim Osborn je 2004. godine diplomirala na Pacific Union Collegeu. Nakon diplomiranja prijavila se za odlazak u inozemstvo s Adventističkom dobrotvornom organizacijom - Adventist Development and Relief Agency (Adra). Od siječnja do studenog 2005. godine Kim je služila s organizacijom Adra u Conakryju, u Gvineji, u zapadnoj Africi, pomažući u odvjetničkoj službi zatvorenicima kojima nije donesena presuda, zatvorenim u najvećem gvinejskom zatvoru, Maison Centrale. Slijedi njezina priča.

Adra Gvineja pribavlja pojačano mlijeko u prahu za nekoliko sirotišta i centara za prehranu u glavnom gradu, kao i za maloljetnički pritvor u gvinejskom najvećem zatvoru - Maison Centrale. Projekt je bio pri kraju kada je jedna žena iz druge nevladine organizacije u Maison Centrale željela da Adrino osoblje vidi dvojicu dječaka kojima je projekt pomogao.

Kasno jednog poslijepodneva Adrina zdravstvena suradnica Ioana Rusu i ja išle smo gradom u posjet zatvoru. Prvo su nam pokazali maloljetnički dio, prljavo dvorište povezano s jednom betonskom prostorijom u kojoj je oko šezdeset dječaka stiješnjeno provodilo noć na betonskom podu. To nije bilo dovoljno dobro, ali je barem jedna nevladina organizacija dobila sredstva za obnovu maloljetničkog odsjeka.

Nakon kratkog obilaska dječačkog odsjeka poveli su nas u calle malade (bolesničke sobe, op. prev.), mjesto gdje su boravili najbolesniji od najbolesnijih iz muškog odsjeka. Stražari su naredili muškarcima da izađu iz male zgrade i stanu pred zid. Bili su sama kost i koža,

izjedeni od gladi. Poslušno su tamo stajali kako bismo ih mi s užasom promatrale. Svi osim jednog. On je bio preslab da bi stajao pa su naredili dvojici da ga iznesu van, a on se zgurio uza zid. Jasno se sjećam kako je zacvilio kad su ga spustili na zemlju. Taj mi je zvuk i danas jednako u sjećanju kao i toga lipanjskog poslijepodneva 2005. godine.  

I prije sam bila u Africi, prvo kao kći misionara u Zimbabveu, a kasnije kao studentica -misionarka u Etiopiji. I prije sam bila izložena afričkom siromaštvu te iz prve ruke saznala o patnji njihove djece pa sam, boreći se već ranije s ovom stvarnošću, izgradila zidove kojima sam odvajala svoje emocije od okoline dok sam boravila u Gvineji.

No, Ioana je bila užasnuta uvjetima koje smo vidjele. U našem vozilu, za vrijeme vožnje pri povratku u ured, ona je počela plakati. Ja sam se bojala reakcije svojih emocija, strahovala sam da će me suosjećanje svu progutati pa ću se izgubiti i neću se moći vratiti. Kao što je Abraham Joshua Heschel napisao u svojoj knjizi «The Prophets» («Proroci»): «Naše

Kim Osborn

PRAVDOM PONOSNI

15

su oči svjedoci ljudske bezdušnosti i okrutnosti, ali naše srce prikriva sjećanja, umiruje živce i ušutkava savjest.» 

Ne samo što sam sebi dopustila da postanem neosjetljiva na stvari što sam ih gledala svaki dan nego sam to i htjela. Ali, Ioana nije reagirala filtriranjem situacije razumskim zaključivanjem i distanciranjem nego onako kako bi trebalo: suosjećanjem, suzama, užasom i boli zbog snažne patnje drugog ljudskog bića. Njezina reakcija na situaciju pomogla mi je da vidim kako bi moji pokušaji održavanja mentalnog zdravlja emotivnim udaljavanjem od stvarnosti u konačnici ubili moju vlastitu humanost. Te sam večeri dopustila da me obuzme patnja ljudi iz zatvora Maison Centrale.

Plač čovjeka u bolovima i suze jedne pripravnice probili su zid koji sam izgradila između sebe i Afrike. Tada sam sebi dopustila da budem

zabrinuta, ne samo djelomično nego potpuno.

Ravnateljica druge nevladine organizacije u zatvoru rekla nam je da su uvjeti unutar zatvora mnogo lošiji no što smo vidjele u maloljetničkom odsjeku i u calle malade. Bilo je prekasno toga poslijepodneva posjetiti ljude, ali, rekla nam je, ako dođemo sljedeći tjedan, ona će nas uvesti unutra. Te smo večeri Ioana i ja razgovarale o situaciji u Maison Centrale. Složile smo se da nakon onoga što smo vidjele ne možemo samo odšetati. Morale smo se vratiti i vidjeti cijelu sliku.

Sljedeći tjedan uzele smo taksi kako bismo kroz grad stigle do zatvora Maison Centrale, gdje su nas otpratili do muškog odsjeka.

Prva zatvorska ćelija pripadala je muškarcima oboljelim od tuberkuloze. Među njima je bio Mamadou Barry*,

petnaestogodišnjak koji je ukrao bočicu kozmetičkog preparata kada je imao deset godina. Proveo je u zatvoru pet i pol godina, a da nije vidio suca koji bi mu izrekao kaznu. U početku sam mislila da je njegov slučaj izvanredni primjer nepravde, ali u stvarnosti osamdeset sedam posto muškaraca u zatvoru nije bilo pred sudom. Gotovo je polovica njih bila uhićena zbog manjih krađa te su čekali presudu, neki i dulje od deset godina.

Zbog visokog postotka neprocesuiranih zatvorenika Maison Centrale je bio prenapučen. Izgrađen je tijekom francuskog kolonijalnog razdoblja za tri stotine zatvorenika, a sada se zatvorska populacija kretala između tisuću i tisuću dvjesto tijekom druge polovine 2005. godine. Pokazali su nam ćelije u kojima su ljudi bili tako stiješnjeni da doslovno nisu imali mjesta da se pomaknu. Danima, ponekad i

“Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.” .............................................................................................................. (Psalam 96,13.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.16

tjednima, bili su ostavljeni da sjede u zatvorskim ćelijama, na podu, s koljenima savijenim prema prsnom košu. Mnogi su zbog toga patili od mišićne atrofije, poput čovjeka u calle malade koji nije mogao stajati.

Ioana i ja smo započele planiranje projekta koji bi omogućio odvjetničku službu za zatvorenike koji su čekali presudu. Djelatnik Adre nam je predložio da kontaktiramo Gvinejskog odvjetnika koji se zanimao za obranu ljudskih prava. Nekoliko dana kasnije susrele smo se s Frédéricom Foromom.

Pravi Ëovjek u pravom trenutkuFrédéric je u odnosu na ostale Gvinejce bio izuzetan na nekoliko načina. U državi s manje od 200 odvjetnika on je bio dijelom profesionalne elite i dok je u pravnom obrazovanju bio naučen ne raditi profesionalni posao ispod određene svote, Frédéric je ipak želio predstavljati one koji si nisu mogli priuštiti odvjetničku pomoć. Ideja o besplatnom odvjetništvu za

siromašne, bez osobnog profita, nije postojala u Gvinejskom pravnom sustavu, ali je bila uključena u Frédéricovu viziju. Bez njega Ioana i ja nikada ne bismo uspjele.

Prvi korak k omogućavanju pravne pomoći bio je razgovor sa zatvorenicima. Prvi dan smo Frédéric, Ioana i ja otišli u Maison Centrale. Frédéric je stajao na ulazu u prepunu prostoriju i rekao zatvorenicima tko smo i što radimo. Rekao je da s njima želimo razgovarati, sa svakim zasebno, te raditi na tome da ih oslobodimo. Muškarci su ustali na noge i zapljeskali Frédéricu. Bio je to trenutak i pobjede i posebne skrušenosti. Pobjede zbog toga što smo konačno uspjeli ući u borbu za ove ljude koje je društvo zaboravilo, a poniznosti jer je zadaća bila zastrašujuće i nevjerojatno velika.

I umjesto naguravanja u prve redove, kao što sam očekivala da će se dogoditi, zatvorenici iz jednog zatvorskog krila izdvojili su jednog mladića iz svoje skupine. Nastojali su da se s njime prvo razgovara. Rekli su nam: «On je dobar čovjek, ne zaslužuje biti ovdje. Trebate mu pomoći.» 

Mladić je bio uhićen u svojoj osamnaestoj godini zbog prijetnje ujaku, a sada je imao 24 godine. Prošlo je šest godina, a on još nije vidio suca. Dok sam radila na prijedlogu za financiranje Centra za odvjetništo za zatvorenike koji čekaju presudu, Ioana i Frédéric posjetili su sud na kojemu je bio predmet ovoga mladića. Ured sudskog službenika bio je pretrpan posvuda neuredno odloženim hrpama spisa. Službenik je neko vrijeme prekapao po dokumentima prije no što je izjavio da ne može naći predmet ovoga mladića. Frédéric i Ioana su otišli u drugi sud samo da bi dobili isti odgovor. Nekoliko su dana hodali od jednog do drugog suda u Conakryju prije no što se itko zapitao koje je godine uhićen ovaj mladić. Odgovorili su: «Tisuću devetsto devedeset

devete godine.» «Pa, zašto prije niste rekli! Nikakvih spisa nemamo za zatvorenike uhićene prije 2000. godine.» 

A čak i da mu se sudilo, mladićevi bi spisi bili izgubljeni pa bez odvjetnika koji bi slučaj iznio pred sud, nikada ne bi bio pušten na slobodu. Uz to što se trebalo obratiti sudu za one koji nisu dobili presudu, sada smo shvatili da postoje oni kojima su dosuđene kazne, ali su ih i dalje držali u zatvoru zbog nemarnog vođenja evidencije. Tako je posao odvjetničkog centra uključio i molbe zatvorenika koji su zadržani u zatvoru poslije isteka kazne.

Ioana je otišla pred kraj ljeta, a Frédéric i ja smo nastavili razgovore sa zatvorenicima. U rujnu, nešto prije završetka mojeg pripravništva u Adri, primili smo tisuću petsto dolara za otvaranje odvjetničkog centra. Nije to bio velik iznos novca, ali dovoljan za osoblje ureda koji smo dobili u Adrinom kompleksu zgrada. Dok je centar djelovao pod pokroviteljstvom Adre, Frédéric je uspio isposlovati oslobađanje tridesetšestorice muškaraca i jedne žene. U proljeće 2006. godine, kada je Adra zatvorila većinu svojih projekata u Gvineji, i odvjetnički centar je morao biti zatvoren.

 Isti plan, drugi pokroviteljiNekoliko sam mjeseci nastojala dobiti odobrenje za odvjetnički centar i to iz moga doma u Washingtonu gdje sam radila u Centru za zakonitost i prava. Nisam mogla zaboraviti ljude u zatvoru Maison Centrale samo zato što sam se nalazila na drugom kraju svijeta. Počela sam pisati, nazivati i posjećivati organizacije, crkve i pojedince koji su pokazali zanimanje i koji bi mogli djelovati. Tada sam susrela izvjestitelja iz međunarodne organizacije za ljudska prava Human Rights Watch (HRW). Bio je zainteresiran za pisanje izvješća o stanju vezanom za kazneni sustav u Gvineji.

PRAVDOM PONOSNI

17

Ispričala sam mu svoja iskustva u zatvoru Maison Centrale i poslu koji je Frédéric nastavio raditi. U kolovozu 2006. godine organizacija za ljudska prava Human rights watch izdala je izvješće na trideset četiri stranice naslovljeno «Perverzna strana stvari: mučenje, loši uvjeti i prekomjerna uporaba sile gvinejskih sigurnosnih snaga». Izvješće je detaljno izložilo problem pritvora. Uz neljudsku pretrpanost izvješće je pokazalo i činjenicu da su zatvorenici primali samo nekoliko šačica riže za svakodnevne obroke tako da su bili alarmantno neishranjeni.

U vrijeme izlaska izvješća moj je brat kontaktirao prijatelja Erica Guttschussa, koji je nedavno diplomirao pravo na University of California u Los Angelesu (UCLA). Eric je u Africi radio na problemima ljudskih prava i razvoja u Mozambiku, Ruandi i Zimbabveu. Pozvao me je kako bi saznao više o projektu. Toga listopada otputovao je u Gvineju pomoći pri stvaranju nove odvjetničke inicijative pod pokroviteljstvom nevladinih organizacija koju je Frédéric započeo pod imenom «Memes Droit por Tous» (MDT)-Ista prava za sve.

 Eric mi je početkom veljače poslao prijedlog po kojemu će MDT financirati inicijative ne samo na području odvjetničke djelatnosti za zatvorenike u zatvoru Maison Centrale nego i pri rješavanju problema policijske brutalnosti i rodnog nasilja u Gvineji.

Vizija ove dvojice ljudi i veličina onoga što pokušavaju učiniti, hvale je vrijedna. Čitajući njihov prijedlog, zaplakala sam. Pisala sam Ericu pitajući mogu li se vratiti kako bih im pomogla. Nakon nekoliko dana kupila sam kartu za Conakry.

Tjedan dana nakon kupnje zrakoplovne karte izbile su pobune u Gvineji. Policija i vojska ubile su više od sto dvadeset pobunjenika, a stotine su ranjene. Opljačkane su trgovine i domovi, a pobunjenici su provalili u vladine zgrade.

Gvinejski je predsjednik objavio opsadno stanje i četrnaestosatni redarstveni sat koji je zaustavio sve djelatnosti u državi. Gledati sa strane, a ne moći ništa učiniti jedno je od emotivno najtežih iskustava koje sam doživjela. Bio je to period kada nisam znala za što moliti, kada su jedine riječi koji sam mogla izgovoriti bile: Neka bude Tvoja volja.

Unatoč uznemirenosti još uvijek snažno osjećam da je to mjesto na kojem trebam biti. Kada bi moj brat bio u situaciji u kojoj se nalaze ljudi u zatvoru Maison Centrale, učinila bih sve da ga izvučem. Ako prihvatim Kristovo učenje, tada moram vidjeti ljude u ovom zatvoru kao svoju braću. Shvatila sam da sam prije poziva na pravdu pozvana na ljubav prema osobama za koje se borim. Shane Claiborne u The Irresistable Revolution piše: «Ne birajte problem, birajte ljude. . . Zavolite skupinu marginaliziranih ljudi koji pate i onda nećete morati birati zbog čega trebate protestirati. Onda će problemi birati vas.»

Gledajući unatrag, shvaćam da, u konačnici, nisam ja bila ta koja je birala zatvor, nego je zatvor izabrao mene. Ljudi pitaju: «Jesi li sigurna da to nije opasno?» Ne, nisam sigurna. Ali, to je staza vjere i mjesto na kojem želim biti. Nije to žrtva. Nisam mučenica. Ja želim biti tamo.

Stvarne priËe, stvarni æivotiDok su radili na otpuštanju

bolesnih i jako pothranjenih muškaraca iz zatvora Maison Centrale, Frédéric i Eric sreli su bolno mršavu osobu nakon više od dvije godine zatvora, a ime mu je bilo Thierno Kaita*.

Na dan sudskog procesa Frédéric je pozvao Thiernoa na mjesto svjedoka i upitao ga koliko je dugo zatvoren u zatvoru Maison Centrale. Odgovor je bio: «Dvije godine.» Po gvinejskom zakonu tužitelj mora popuniti zahtjev za produžetak pritvora ako je osoba zbog lakšeg kriminalnog djela

provela u pritvoru više od četiri mjeseca.

 Frédéric se okrenuo prema tužitelju u sudnici i upitao ga: «Jeste li popunili zahtjev za moga klijenta kako biste ga mogli zadržati u pritvoru više od četiri mjeseca?»

Kada je postalo jasno da je Thierno ilegalno pritvoren, Frédéric se okrenuo sudu i rekao: «Ovaj je čovjek žrtva. Nepravedno je pritvoren i zaslužuje pravdu, i to odmah!»

Ono što je započelo kao suđenje jednom mladiću, pretvorilo se u suđenje gvinejskom sudstvu. Sudac nije imao izbora nego osloboditi Thiernoa.

 Nakon dvije godine provedene u žalosnim uvjetima zatvora Maison Centrale, gledajući ljude oko sebe kako venu i umiru zbog bolesti i neishranjenosti, pitajući se kada je njegov red, nakon dvije godine uvjerenosti da nikoga nije briga, Thierno je konačno imao nekoga tko je bio voljan zauzeti se za njega. Na sudu prepunom ljudi Frédéric je održao obećanje i obranio ga pred tužiteljima i sucima.

Konačno slobodan Thierno je prošao sudnicom prema mjestu na kome je stajao Frédéric, pao na koljena pred čovjekom koji mu je vratio život, i zaplakao.

 «Pravda nije samo ideja ili imenica nego božanska strast», napisala je Susannah Heschel. Ta božanska strast gonjena je nezemaljskom ljubavlju koja nas poziva da joj svjedočimo, okusimo je, a na kraju i oponašamo. Ista ta strast i sada plamti u Gvineji, u zapadnoj Africi, u zatvoru zvanom Maison Centrale.

* Iz sigurnosnih su razloga neka imena promijenjena.

Kim Osborn se vratila u Conakry u Gvineji, u zapadnoj Africi, u ožujku 2007. Ako želite saznati više o radu MDT-a, možete se javiti na e-mail: kimlosborn@yahoo.com.

“Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.” .................................................................................... (Psalam 97,6.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.18

Joπ nekoliko biblijskih tekstova o siromaπtvu:

 “Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: Udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: »Tko je Jahve?« Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega.” (Izreke 30:7-9.)

“Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!” (Proverbs 24,33-34.)

“Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa, jer pijanica i izjelica osiromaše, i pospanac se oblači u krpe.” (Izreke 23, 20-21.)

Amerikanci pripisuju izjavu o siromaπnima Obami, umjesto Bibliji Angela Abbamonte                                                                              

Većina Amerikanaca misli da izjava o davanju “prava siromahu i nevoljniku” dolazi

od predsjednika Obame, umjesto iz njezina istinskog izvora, Biblije.

Anketa provedena za Američko biblijsko društvo (anketu proveo Harris Interactive) pokazala je da 54 % odraslih Amerikanaca vjeruje da je izjavu: “Otvaraj usta svoja

za…pravo sviju nesretnika što propadaju…sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku” – izrekla popularna osoba ili političar, dok ona, ustvari, dolazi iz Izreka 31, 8.9.

Anketirana je 1001 osoba, od kojih 16% vjeruje da izjava dolazi od predsjednika Obame, a 13% ih je reklo da dolazi iz Biblije. Ostali su ponudili imena poput: Dalai Lama, Martin Luther King Mlađi i Oprah Winfrey.

I druga su se pitanja u upitniku odnosila na siromaštvo i Bibliju.

Na pitanje o Biblijskom nauku, 40% je odgovorilo da Biblija najviše naučava o nebu, ponosu ili preljubu, iako se siromaštvo spominje više puta no ostala navedena učenja.Upitnik je načinjen kako bi se proveo istodobno s izlaskom iz tiska novog izdanja Biblije pod nazivom Siromaštvo i pravda, u kojemu su narančastom bojom naglašeni redci o siromaštvu i pravdi, te ponuđene ideje kako pomagati potrebitim, siromašnim ljudima.

PRAVDOM PONOSNI

19

Crkva je nekada bila u prvim redovima kada bi nastali problemi poput siromaštva i

nepravde, ali se postupno okrenula drugim pitanjima.

Upravo je to bilo povodom nastanka izdanja Biblije «Siromaštvo i pravda» koju sada možete kupiti u knjižarama.

Na njezinim je koricama slika prekinutog lanca, a sama knjiga skreće pozornost na ono što Božja Riječ govori o središnjim problemima s kojima se danas ljudi susreću – uključujući i pitanje kako naći slobodu.

Američko biblijsko društvo (American Bible Society) u partnerstvu s međunarodnom humanitarnom organizacijom World Vision priredilo je ovo izdanje Biblije. Cilj im je bio pokazati kako su siromaštvo i pravda oduvijek bili Bogu na srcu.

Biblija «Siromaštvo i pravda» prva je takve vrste u Americi, a naglašava više od dvije tisuće redaka koji se bave tim pitanjima. To nije novi prijevod nego se koristi postojećim prijevodom- Contemporary English Version (Prijevod na suvremeni engleski jezik).

Ova Biblija narančastom bojom naglašava ključne odlomke i upotpunjena je uputama za proučavanje koje pomažu ljudima da svoju zabrinutost za potlačene pretvore u djela.

Biblija “Siromaπtvo i pravda” Biblija “Siromaπtvo i pravda” poziva krπÊane na djelovanjepoziva krπÊane na djelovanjeLamar Vest

Lamar Vest, predstavnik Američkog biblijskog društva, pojasnio je u jednoj diskusiji nastanak ove Biblije i razloge zbog kojih je potrebno Amerikance podsjetiti na tekstove iz Pisma koji se bave teškim pitanjima poput siromaštva i pravde. Naglasio je da pojedinci ne razumiju ni značenje ovih dvaju pojmova.

PRAVDOM PONOSNI

“Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici.” ................................... (Psalam 98,9.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.20

Oko za oko, zub za zubOko za oko, zub za zub

Dok sam prije mnogo godina bio u Izviđačkom klubu u crkvi mojih roditelja, jednoga je mladoga

izviđača njegov savjetnik ukorio jer se osvetio članu skupine koji ga je povrijedio. Kasnije, tijekom programa za završetak dana, svaki je izviđač zamoljen da ponovi neki biblijski tekst. Kada je na redu bio dječak komu je učinjeno zlo, on je ozbiljno izgovorio: «Oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu» - navodeći Izlazak 21, 24 i 25.

Nakon sastanka savjetnik je pokazao mladom izviđaču Isusov komentar na ovaj odjeljak iz Izlaska

u propovijedi na gori. Pojašnjavajući Isusovu izjavu, čini se da je savjetnik ostavio dojam kako je Mojsijeva opomena bila namijenjena ljudima koji nisu imali osnovu za poštivanje načela ljubavi koje je kasnije Isus naučavao.

Po mome mišljenju, ni izviđačevo pozivanje na Mojsija, niti savjetnikov osvrt na Isusovu izjavu nisu bili zadovoljavajuće rješenje jer navode na zaključak da je Stari zavjet poticao na standarde ponašanja koji nisu bili visoki poput onih u Novom zavjetu.

Tražio sam i našao rješenje koje je podupiralo moje uvjerenje da je Stari zavjet jednako tako

uzvišeno otkrivenje Boga kao i Novi, te da se oba dijela međusobno nadopunjavaju. A u ovim vremenima, u kojima ljudi teže opravdavanju osvetničkog nasilja, ja vjerujem kako je bitno ovaj problem pozorno razmotriti.

Pazite na kontekstKao što se često događa s poznatim biblijskim odlomcima, izraz «oko za oko, zub za zub» najčešće citiraju ljudi koji nikada nisu čitali ili proučavali izjavu onakvom kakva se pojavljuje u samom biblijskom tekstu. Stoga joj pripisuju značenje koje joj njezin autor nije imao namjeru dati. Obično se rabi

Maxwell Blakeney

PRAVDOM PONOSNI

21

kako bi se opravdalo osvećivanje zbog tjelesnih povreda i inih vrsta društvenog nasilja.

Pisac je Mojsije, a ovaj izričaj nalazimo u trima odjeljcima u svezi s pravnim procedurama u knjigama Izlaska, Levitskog zakonika i Ponovljenog zakona.

Evo izvadaka:1. «Ako se ljudi pobiju i udare

trudnu ženu, te ona pometne, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede. Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.» (Izlazak 21, 22-25)

2. «Tko ozlijedi svoga bližnjega, neka mu se učini kako je on učinio: lom za lom, oko za oko, zub za zub – rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu.» (Levitski zakonik 24,19 i 20)

3. «Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok lažan i da je lažno svjedočio protiv svoga brata, učinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! Drugi će, kad o tome čuju, pobojati se, te više neće činiti takva zla u tvojoj sredini. Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu.» (Ponovljeni zakon 19,18-21)

Matej u svome evanđelju bilježi način na koji je Isus tumačio izraz svojim suvremenicima tijekom propovijedi u Galileji, tijekom svoje rane službe: «Čuli ste da je rečeno:’ Oko za oko, zub za zub.’ A ja vam kažem: ‘Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi! Tko bi te htio tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač! Ako te tko prisili da ideš s njim jednu milju, hajde dvije!» (Matej 5, 38-41)

Površno gledano, čini se da se ono što je Krist rekao, jasno suprotstavlja onome što je Mojsije napisao. Kristova se izjava suprotstavlja svakoj vrsti osvete, dok se čini da ju Mojsijeva izjava podupire.  

Prije no što je ponudio svoje tumačenje ovoga i drugih učenja iz Mojsijevih knjiga, Krist je pazio da potvrdi kako tumačenja koja bude davao ni na koji način neće promijeniti ono što je bila namjera pouke iz originalnih izjava. «Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari.» (Matej 5, 17 i 18)

Tako se sučeljavamo s izazovom pažljivog proučavanja Biblije kako bismo našli osnove Isusova učenja - učenja koje nalazimo korjenito različitim od onoga što su Njegovi slušatelji općenito prihvaćali, a što je općeprihvaćeno i danas.

 Gledajte na drugi naËinDopustite da predložim i objasnim dva dokaza.

Prvi: Tri Mojsijeva odlomka predstavljaju samo jednu stranu brojnih poticaja na pokajničko ponašanje koje nalazimo posvuda u njegovim spisima i u ostatku Biblije.

Drugi: Neobično fraziranje je govorna figura kojoj je Mojsije sklon, a nakana joj je naglasiti jednakost u primjeni pravde, a ne vrstu sudske odmazde.

Različitim su izjavama nadahnuti biblijski pisci ukazivali kako je cilj njihova pisanja voditi grješnike na pomirenje sa svojim Stvoriteljem. Ovo su karakteristični primjeri:• njegovati znanje o Bogu i stvarati

ljubav prema Njemu (Ponovljeni zakon 6,4-6)

• dati sredstva kojima Bog može ponovno stvoriti svetost u grješnicima (Ivan 17,17)

• proizvesti rast vjere u Boga (Rimljanima 10, 13-17)

• održavati sveti način života u onih koji se odluče pokajati (Psalam 119, 9-11; Druga Timoteju 3,16 i 17)

Kako bi postigli gore navedene ciljeve i dosegli različite ljudske temperamente, biblijski su pisci bili nadahnuti na uporabu cijelog niza različitih načina poučavanja. Njihovi spisi uključuju prijetnje strašnim posljedicama stalnih neodgovarajućih namjera i djela, kao i pozive iz kojih proizlaze sadašnje i buduće nagrade za život po načelima ljubavi. Ovakav obrazac nalazimo posvuda u Bibliji, a rabio ga je i sam Krist. Zapazite sljedeće u evanđeljima:• poticanje na ljubav i vjernost

(Luka 10,25-28; Matej 5, 3-10)• obećanja nagrade za prihvaćanje

pokajanja i obraćenja (Ivan 3,16; Luka 2, 32-34)

• prijetnje protiv nepomirljivog i nepokajanog življenja (Matej 13,41-43; Marko 6,11; Luka 12,47)

Isus uključuje prijetnju posljedicama pozivajući čovjeka čiju je paraliziranost izliječio u Bethezdi da prestane griješiti (Ivan 5,14). No, kada je spasio ženu iz pandži vlastite grješnosti i samopravedničke okrutnosti njezinih tužitelja, prijetnje posljedicama nije bilo u poticaju da prestane sa svojim grješnim životom (Ivan 8,10 i 11). Krist je očito bio osvjedočen da su ova dva slučaja različita pa tako trebaju i različite pristupe.

U odlomcima u kojima se pojavljuje fraza «oko za oko», upotrijebljena je prijetnja društvene zajednice sudskim djelovanjem zbog odvraćanja od nasilja onih koji će pozitivno odgovoriti na takav poticaj. Oni koji žele biti nasilni, upozoreni su kako će ih društvo kazniti oštrinom odgovarajućom njihovim nedjelima. Treba također zapaziti da je odgovor sudski (uključuje cijelu zajednicu), a ne osobna osveta.

Ali, u pokušaju iskorjenjivanja nasilja iz društva Mojsijevi spisi

“Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu.” .................................. (Psalam 99,4.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.22

isto tako sadrže i mnoge dijelove privlačne drugim tipovima osobnosti. U Izlasku 23, 1- 8, naprimjer, ljudi su upozoreni (između ostalog) da «se ne povode za mnoštvom da čine zlo», da spase zalutalu životinju svoga bližnjeg i da ne izvrću pravice siromašnima. U Brojevima 5,5-8 potaknuti su da traže pomirenje priznanjem pogrešaka i međusobnim praštanjem, a ne pozivanjem na sudsku presudu. U Izlasku 23,1-9 ohrabreni su da na neprijateljstvo odgovore ljubaznošću.

Pažljivo sagledavanje Isusovih riječi otkriva da je On rabio sveobuhvatno poznavanje

Mojsijevih spisa kako bi ustvrdio da Mojsije nije naučavao da je Bogu prihvatljivo osvetoljubivo uzvraćanje.

Obilato milosre posvudaPosvuda u Bibliji pokajanima je obećano obilje milosrđa. Gospodnje milosrđe prema ljudima i njegove djece jednih prema drugima tema je brojnih biblijskih događaja. Bog se otkrio Mojsiju kao Onaj koji obiluje milošću i milosrđem prema pokajnicima (Izlazak 34,6-8).

Milost je u žarištu sustava priznanja i žrtava kojim su Izraelci bili poučeni da služe Bogu. Ploče s deset zapovijedi, što ih je sam Bog napisao na kamenu, bile su stavljene

u kovčeg i pod Pomirilište u svetištu, predstavljajući tako ublažen sud nad pokajanima.

Ponekad se ove zapovijedi u suvremenom društvu predstavljaju i promiču na način koji sugerira da se ne poštuje činjenica da niti jedno ljudsko biće, osim Krista, ne može podnijeti njihov ispit - osim po Božjoj milosti. Mojsije je naučavao da se oni koji su zanemarivali pokajanje i pomirenje na osobnoj razini izlažu istome neublaženome zakonu na zemlji kao i na nebu. Umjesto sudske presude preporučuje se osobno pomirenje.

Isus je rekao: «Brzo se prijateljski nagodi s protivnikom, još dok si

s njim na putu, da te ne bi predao sucu, a ovaj sudskome stražaru, i da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nikako nećeš izići odande dok ne platiš i posljednji novčić.» (Matej 5,25 i 26.)

 Joπ jedan pogled na Mojsijeve tri izjave Kada se tri Mojsijeva odlomka pažljivo prouče, tada izjavu «oko za oko, zub za zub» (i tomu slične) možemo vidjeti kao snažne govorne figure koje je on rabio kako bi izrazio ideju jednakosti u primjeni pravde. Kazna mora biti primjerena zločinu. Mora postojati i jednaka zaštita i jednaka izloženost za sve pod zakonom, bez obzira na status.

Izvještaj u Izlasku opisuje situaciju u kojoj tučnjava uzrokuje povredu trudne žene

koja za posljedicu ima prerano rođenje djeteta ili pobačaj. Jasno je da je naglasak na odgovarajućoj naknadi, a «zub za zub» i «opeklina za opeklinu» u ovim okolnostima nisu vjerojatni.

U Levitskom je zakoniku problem je li kazna za svetogrđe u zajednici primjenjiva na nekoga tko nije Izraelac. Stvar je iznesena pred najvišu razinu priziva i Gospodin je uputio Mojsija da u koncept odgovarajuće kazne uključi sve koji su boravili u zajednici.

Svatko je trebao biti jednako zaštićen ili izložen zakonskoj nadležnosti. «Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš.» (Levitski zakonik 24,22).

Riječi u Ponovljenom zakonu dolaze u kontekstu pokušaja da se nekoga povrijedi lažnim zločinačkim optužbama. Tvrdi se da kazna treba biti isto ono što je bila namjera za krivo optuženog. Ponovno je naglasak na kazni primjerenoj zločinu.

I još nešto. Iako ne treba očekivati da su u Bibliji zabilježena sva djela u zajednici tijekom dugog razdoblja povijesti koji ona obuhvaća, činjenica da ona ne sadrži primjere primjene pravde tako da se iskopaju oči, izbiju zubi ili odsijeku udovi, pruža nam jake dokaze da su se Mojsijeve riječi mogle razumjeti kao figurativne, a ne kao doslovne.

Krist je pojasnio kako izjavu «oko za oko i zub za zub» ne treba tumačiti u značenju da su uzvraćanje istom mjerom i osveta prihvatljive. A time je ostao u savršenom skladu s Mojsijevim i proročkim učenjem.

Maxwell Blakeney je zamjenik ravnatelja Službe za reviziju pri Generalnoj konferenciji u Silver Springu, u Marylandu, USA.

PRAVDOM PONOSNI

23

Kada pogledamo smjer kojim je naš život krenuo, unatrag je lako vidjeti određene kvalitete

«neminovnosti» - put kojim smo išli u svome školovanju i poslu, životnog partnera kojeg smo odabrali, obitelj koju smo odgojili. No, ovaj osjećaj neminovnosti je privid. U toj ranoj fazi odlučivanja, tinejdžerskoj i ranoj profesionalnoj, kada mnogo naših odabira ima dugotrajne i nepoznate posljedice, oblik naše budućnosti je daleko od sigurnog. On nesigurno balansira na mnoštvu promjenjivosti, njišući se sad amo sad tamo prema okolnostima, prilikama ili odabiru. 

Sjećam se svojih tinejdžerskih godina i mislim: Kako li su samo uski bili rubovi! Kako je lako mogla jedna lošom prosudbom donesena odluka, slučajnost ili okolnost gurnuti stvari u sasvim drugom smjeru.

Gledam i one u našoj crkvenoj obitelji, one mlađe od trideset pet godina, koji su u procesu donošenja sličnih životnih odluka. Oni više ne odražavaju namjere i vjerovanja svojih roditelja ili učitelja. Oni sami za sebe provjeravaju vrijednosti, «probaju veličinu», odlučujući hoće li ih zadržati, prepraviti ili zamijeniti nečim potpuno drugačijim.

 A onda razmišljam o izlasku mladih ljudi iz naših crkava i to me duboko potresa.

Zašto toliki odlaze? Izlažući se opasnosti da previše pojednostavim nešto što ima veliku važnost za Crkvu, htio bih ponuditi svoja

Zaπto odlaze?Dr. Jan Paulsen

Jedan od najviših prioriteta treba biti zadržavanje mladeži i mlađih ljudi u crkvi i to tako da im povjerimo službe.

razmišljanja koja su tijekom vremena dobila oblik u mojemu umu, ali u zadnje vrijeme imaju posebno značenje u smislu težine i žurnosti.

 Govoreći o ovome, prije svega moramo razlikovati dvije široke grupacije: tinejdžere i mlade odrasle osobe ili mlade profesionalce, stručnjake, intelektualce. Iako se među njima neka pitanja preklapaju, njihove se bitke i iskustva bitno razlikuju, pa će stoga i razlozi za napuštanje crkve biti različiti.

Tinejdæeri Prije više godina nešto se dogodilo mladoj osobi koja mi je bila vrlo bliska. U to vrijeme borio se s mnogim problemima pa mu nije bilo lako ustati svake subote i ići u crkvu. Jednog subotnjeg jutra došao je na crkvena vrata malo zakasnivši i odjeven u traperice. Starješina na vratima mu je rekao: «Nisi odgovarajuće odjeven, idi kući i preodjeni se.» I on je otišao kući, ali se nije vratio. Tako je započeo njegov put kroz pustinju u kojoj

DUHOVNO RAZMI©LJANJE

“Al’ ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova.” .......................................... (Psalam 103,17.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.24

je proveo dugo vremena. Ponekad dođe iz pustinje, ali to je samo odraz ljubavi koju osjeća prema roditeljima i neugasive ljubavi koju oni osjećaju prema njemu.

Je li ovaj događaj jedini razlog zbog kojega je on napustio crkvu? Nije. No, za njega je to bio ključni trenutak kada mu je crkva rekla: «Ne odgovaraš ulozi onoga tko bi ovdje trebao biti na bogoslužju. Idi kući i obuci odgovarajuću odjeću.»

(Koju razliku čini ime «adventist» u praktičnom životu?)Mnogo tinejdžera odluči napustiti crkvu prvenstveno zato što osjećaju da im se često prigovara. Drugi ljudi čine da se oni osjećaju

bezvrijednima, bez korisne uloge; osjećaju da nemaju sigurno mjesto unutar crkve gdje će moći rješavati pitanja mjerila i ponašanja s kojima se bore oni sami, a i njihovi vršnjaci: društvene aktivnosti, izbor glazbe i zabave, odnosi i spolnost, potreba za izražavanjem svoje rastuće individualnosti i potrebe za neovisnošću. O ovome oni međusobno razgovaraju, ali tiho, s osjećajem da će ih, ako ih tko čuje, osuditi.

Kako možemo bolje prigrliti naše tinejdžere?  

• Osobnim pristupom. Zamislite da su vaša vlastita obitelj, vaša vlastita djeca. Je li vašem sinu ili

kćeri potrebno puno truda da ih počnete smatrati «vrijednima»? Naravno da nije. Oni su krv od vaše krvi i tijelo od vašega tijela.

Ako uzmemo vremena razmisliti o svakoj mladoj osobi u crkvi kao o svom vlastitom sinu ili kćeri, drastično ćemo promijeniti gledište. Samo onda kada tinejdžer osjeća istu vrstu topline u crkvenoj obitelji kao što osjeća u čvrstoj povezanosti unutar vlastite obitelji, moći ćemo mu ponuditi vodstvo i ispravljanje.

 Pristup mora biti osoban. To nije zadaća koju dajemo službi za mladež, izviđačima ili subotnjoj školi. To je moj osobni pristup mladim članovima moje zajednice.

DUHOVNO RAZMI©LJANJE

25

On čini razliku. Što osjećaju u mojim riječima i ponašanju prema njima?

• Stavljanjem u kontekst. Tinejdžeri čine i govore neke ludosti. To je jednostavno tako. Oni su tinejdžeri, i to je normalno. U naravi im je provjeravati vođe i činiti ono što uzdrma i uznemiri «starješine». Možda su to pritisci vršnjaka, možda djelo pobune, možda činjenica da su odrasli u adventističkom svijetu pa žele kušati, pomirisati i iskusiti onaj «drugi svijet». Jednostavno, roditeljske vrijednosti ne prenose se genetički, nego tinejdžer aktivno preispituje i testira, a to je proces koji prirodno pripada toj fazi njihova putovanja. Stoga imajmo milosti i strpljivosti te budimo voljni sagledati sve na duge staze.  

• Sjećanjem. Sjetite se: I ja sam nekada bio tamo, i ja sam učinio pogreške. Mnoge pogreške! Ponekad niste imali dobro mišljenje o sebi samome. Bili ste svjesni svake stvari: svakog prištića na licu, svakog zamijećenog nedostatka, pa tako i izuzetno osjetljivi na mišljenja drugih.

Nepromišljeno izgovorena riječ nekog starijeg člana crkve može imati neizrecive posljedice na mladu osobu čije se krhko mišljenje o samome sebi vrlo lako uzdrma. Jednako tako nekoliko riječi odobravanja ima vrlo snažan, pozitivan utjecaj.

Mlade odrasle osobe i mladi profesionalci A onda postoje i oni koji su preživjeli tinejdžerske godine. Još su uvijek većinu subota u klupama. Završavaju obrazovanje, stvaraju karijeru i zasnivaju obitelj.

Kakva je razlika između onih koji puštaju jako, dugovječno korijenje u zajednici vjernih i onih koji će postupno odlaziti prema vratima?

• Svrsishodnost. Postoji grupa prijatelja, mladih stručnjaka, intelektualaca, koji se povremeno sastaju zbog druženja. Oni potječu

iz različitih država, a posao ih je zajedno s obiteljima doveo u isti grad u zapadnoj Europi. Neki od njih još su uvijek snažno povezani s adventističkom zajednicom, a drugi su usput izgubili vezu, ali je zato velika većina od njih putovala gotovo istim putom tijekom školovanja i ranih životnih iskustava. Ponekad razgovaraju o Crkvi. Pitaju se: Koliko je adventizam svrsishodan? Ima li adventizam što značajno reći o svakodnevnim životnim pitanjima - društvenoj pravdi, siromaštvu, ljudskim pravima, okolišu, etici, ekonomiji ili o društvu u kojem živimo? Kakvu razliku čini etiketa «adventist» u praktičnom životu?

Ostanak ili odlazak iz Crkve mnogih mladih odraslih osoba ovisi o njihovoj percepciji toga koliko dobro Crkva može odgovoriti na ova pitanja. Oni su razočarani religijom koja se potpuno usredotočuje na vrijeme koje će doći, a zanemaruje sadašnjost. Nisu prestali vjerovati u ono što crkva naučava, ali su izgubili vjeru da je crkva sposobna smisleno govoriti o životu, onakvom kakvog proživljavaju svaki dan. Frustrirani su onim što opažaju kao nevoljkost Crkve da svoj moral i teološko znanje prenese na probleme u društvu koji ih najviše opterećuju.

• Zajednica. Što je još važnije, za neke iz ove dobne skupine u crkvi nedostaje povezanost članova zajednice vezama za kakvima oni žude. Nedavno mi je pisao jedan mladi stručnjak: «Kada netko ima problem, poseže li odmah za crkvom kao mjestom gdje će biti voljen i zbrinut? Ili je crkva zadnje mjesto koje smatra «sigurnim» da se otvori i zatraži pomoć? Prečesto je to ovo drugo.»

Naraštajima mladih ljudi oblikovanih u postmodernističkom svijetu biti «u pravu» znači ostati samo na tome. Istinu možete govoriti razgovijetno, biti u pravu u svakom detalju, navoditi poglavlja i retke, no oni će ipak odlaziti ako ne osjete duboku, široku toplinu i prihvaćanje.

 • Uloga i povjerenje. Odrasli mladi ljudi i stručnjaci također odlaze jer su puni ideja, mišljenja i energije, ali ne nalaze prostora da ih upotrijebe unutar crkve. Ne misle da crkva njima nije svrsishodna, nego da oni nisu korisni crkvi. Stoga ostaju još jedno vrijeme zbog obiteljskih ili društvenih razloga, ali su se već «odjavili».

Poziv na djelovanjeNemam riječi kojima bih izrazio dubinu svoje osvjedočenosti da moramo mladim ljudima dati značajne uloge u crkvi. Ne mogu to biti samo male zadaće, nego ih moramo izglasovati na samostalne dužnosti koje zahtijevaju visoku razinu povjerenja, uključiti ih u procese donošenja odluka, tražiti njihovo sudjelovanje tako da oni čuju: «Mi želimo čuti vaš glas.»

I za tinejdžere i za mlade stručnjake «povjerenje» je središnja točka oko koje se vrte mnoga pitanja. Ne vrsta povjerenja koja kaže: «Dat ću ti određenu odgovornost, pa ćemo poslije nekog vremena vidjeti jesi li dorastao.» Govorim o vrsti povjerenja koje oslobađa i opunomoćuje mlade ljude za aktivne partnere u oblikovanju bogoslužja i svjedočenja u njihovim crkvama; o povjerenju koje priznaje da netko ne mora imati četrdeset, pedeset ili šezdeset godina da bi imao strasnu želju služiti Bogu; o povjerenju koje priznaje da je njihova ljubav prema Crkvi duboka koliko i moja, i da i oni također biraju ovo mjesto za svoj duhovni dom.

Hoće li njihovo izražavanje ovih stvari ponekad biti različito od načina na koji bih ih ja izrazio? Možda. Je li tu prisutan rizik? Možda. No, rizik nepovjerenja u naše mlade ljude još je veći. Ako im ne ukažemo povjerenje na nekoj razini, oni će jednostavno otići.

Dr. Jan Paulsen je predsjednik Adventističke crkve u svijetu.

“Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostaje dovijeka.” ............................................................................. (Psalam 111,3.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.26

Kada je saznala da se Tomo viđa s drugom ženom, Karolina jednostavno nije željela

povjerovati u to. Za nju je to bilo isuviše strašno da bi prihvatila. Užasavala se svake pomisli na razvod. Nakon 25 godina onoga što je ona mislila da je sretan brak, Tomo je sad napušta zbog žene 25 godina mlađe.

Kada je otkrila novu vezu svoga supruga, Karolina je bila

Kad æivot nije ferKad æivot nije ferMark Finley

emocionalno uništena. Njihov je najmlađi sin planirao vjenčanje za godinu dana. Ona se nadala vremenu kada će opet biti sama sa svojim mužem. Budućnost je vidjela kao obnavljanje njihove prve ljubavi. A sad joj je misli ispunjavalo ono zagonetno Zašto? Zašto ju je Tomo odlučio napustiti nakon što mu je toliko pružila, nakon svih trenutaka koje je živjela za njega? Njena su

pitanja postupno izazivala gorčinu, a zatim gnjev. Osjećala se grubo izigranom.

Nakon razvoda, Karolina se predala usamljenosti i dubokoj depresiji. [to je više razmišljala o onome što se dogodilo, gnjev je bio sve jači. Jedne se noći sjetila jedinog izlaza i u dubokoj je duševnoj boli zavapila k Bogu za snagu da nadvlada tu nepodnošljivu situaciju.

DUHOVNO RAZMI©LJANJE

27

Što je Karolini dalo snagu da tako duboko oprosti? Kako je moguće pobijediti gorčinu i gnjev koji se pojavljuju gotovo uvijek kada život nije fer prema nama? Biblija sadrži prijedloge koji zbilja mogu izmijeniti naš život.

Je li vas išta povrijedilo tako duboko da ste se ozbiljno razgnjevili? Prvi korak u prevazilaženju problema je priznati da se srdite. Je li vam se dogodilo da osjećaje potisnete u sebe, misleći kako sve držite pod kontrolom? Ali ubrzo shvatite kako je to samo zavaravanje koje vam služi da pred drugima izgledate normalno. Najbolje je da budete pošteni prema sebi. Budite iskreni pred Bogom. Priznajte da se gnjevite i da se nalazite u teškoj situaciji. Biblija kaže: “I nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga kome moramo dati račun.” Bog već zna što se događa unutar vas, i velika je prednost ne skrivati se, već podijeliti sve s njim. Mogli biste se ovako pomoliti: “Bože, jako sam ljut. Shvaćam da nemam kontrolu nad svojim osjećajima. Ne znam što da činim. Molim te, pomozi mi.” Na taj ste mu način omogućili da počne obnovu u vašem životu, posao koji niste u stanju učiniti sami. I to će mu i uspjeti ukoliko ga nastavite tražiti svakodnevno. Jer gnjev, ako mu se ne suprotstavite, može zavladati vašim umom tako da činite bezumne stvari koje, inače, ne biste činili u normalnom stanju. On može biti poput zloćudnog tumora u vašoj

duši. Vrlo brzo može pomračiti sve lijepe stvari u vašem životu.

Kralj David je zapisao: “Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj... Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš.” Je li bolje predati se u Božje ruke ili prepustiti gnjevu da se smjesti u našem stomaku, izazivajući bolest? Biblija nas savjetuje da se oslobodimo gnjeva, da zaboravimo srdžbu. [toviše, ona preporuča da vjerujemo Bogu i njegovoj skrbi za nas. Dozvolite mu da vas oslobodi srdžbe. Dozvolite mu da vas utješi. Kad ste zadnji put polako i s razmišljanjem molili Očenaš? Jedan dio te uzor-molitve može vam osobito pomoći u riješavanju problema. “I oprosti nam grijehe naše kako i mi opraštamo dužnicima svojim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.” Opraštanje je drugi važan korak u borbi protiv gorčine. Isus nas je u svojoj molitvi želio naučiti da, budući je nama Bog oprostio ono što smo mi njemu učinili, i mi opraštamo onima koji s što nama zgriješili. I za ovo je potrebna snaga koju, također, možemo dobiti od Boga u molitvi.

Protiv gnjeva je važno krenuti odmah. Ne dozvolimo mu da se nakupi i razvije u našem umu. Bogu je sve moguće. Našu srdžbu on može zamijeniti nečim daleko boljim za naš život. Ako sebi želite dobro, Božja vam je pomoć uvijek na raspolaganju. Predajte cijelu stvar njemu, uklonite se od gnjeva i vidjet ćete što će učiniti.

Uskoro je osjetila kako joj se polagano sređuju misli. Njezin joj je suprug uništio prošlost, ali mu ona ne smije dozvoliti da joj upropasti i budućnost. Usprkos onome što joj je on učinio, usprkos njezinoj gorčini, ona može izabrati da mu oprosti. Potražila je Bibliju i u njoj pronašla redak iz Pavlove poslanice Efežanima: “Budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu.” Odlučila je da riječi ovog teksta natapaju njenu dušu sve dok ne preobraze njezine misli i učine je novom ženom. Ako je Isus mogao njoj oprostiti grijehe dok je još bila njegov neprijatelj, i ona će oprostiti Tomi iako je on njezin neprijatelj. Ako je Isus mogao njoj pružiti ruku kad to nije zaslužila, i ona može pružiti ruku Tomi iako to ne zaslužuje. Odlučila je zamoliti Boga da joj pomogne promijeniti stav. Samo uz njegovu pomoć ona može oprostiti i postati ljubazna.

Kako se bližio dan vjenčanja njezinog sina, Karolina je osjećala mir pri pomisli na susret s Tomom i njegovom novom ženom. Dogovorili su susret ispred crkve, kratko prije svadbene ceremonije. Karolina je stigla ranije da bi sjedeći u tišini crkve razmišljala i molila Boga za snagu da oprosti Tomi. Zamolila ga je da joj oduzme i posljednje tragove gorčine i gnjeva.

Uskoro je začula otvaranje masivnih crkvenih vrata i zatim odjekivanje poznatih koraka. Tiho je ustala i okrenula se da vidi Tomu. Prišao joj je držeći za ruku atraktivnu, ukusno odjevenu, mladu ženu. Karolina mu se približila i stavila ruku na njegovo rame. “Iako sam bila duboko povređena onime što si učinio”, rekla mu je, “želim da znaš da ti opraštam.” Zatim se okrenula k mladoj ženi govoreći: “Iako bi to moglo biti jako teško, učinit ću sve što mogu da vam ovaj vikend učinim ugodnim.” Potom su krenuli ka izlazu i zajedno sjeli na klupu ispred crkve, čekajući početak ceremonije.

“Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi.” ........................................................................................ (Psalam 119,40.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.28

Virusi herpesa su jako zarazni i široko rasprostranjeni pa ih nalazimo kod ljudi i kod

životinja. Lako prelaze s jedne vrste na drugu. Naročito su opasni oni koji prijeđu sa životinje na čovjeka. Tako je, npr., poznat herpes B virus koji u Indiji nose majmuni makaki. Ugrizom zaraze čovjeka pa bez obzira na terapiju bolest završava letalno.

Upoznat ćemo se s jednim virusom iz skupine humanih herpes virusa. To je varicellae -zoster virus koji je tako jako zarazan da kod primoinfekcije, a također i kod sekundarne reaktivacije izaziva dvije ozbiljne bolesti: varicellae ili vodene kozice kod djece i herpes zoster kod odraslih.

Obje bolesti su vrlo infektivne i lako prenosive jer se šire zrakom kapljičnim putem i neposrednim dodirom bolesnih i njihovih predmeta.

Vodene kozice se javljaju epidemijski, uglavnom kod djece od prve do sedme godine života, s karakterističnim vezikuloznim egzantemom. Budući se osip javlja na mahove, na koži bolesnog istodobno se vide sve faze osipa: od makule, papule, vezikule do kraste. Inkubacija traje deset do dvadeset dana, a sama bolest od sedam do deset dana. Bolesnik je zarazan nekoliko dana prije osipa i za vrijeme postojanja i najmanje kraste. Djeca bolest lako i brzo prebole,

Herpes zoster ∑ varicella zostera jedino djeca mlađa od jedne godine, i osobito novorođenčad majki koje prije nisu preboljele bolest, zatim adolescenti i odrasli mogu imati teži oblik bolesti i nastanak komplikacija. Često se manifestira zajedno sa šarlahom, što je logično jer su promjene na koži kod vodenih kozica ulazna vrata streptokokima koji izazivaju šarlah, a tako nastaju i komplikacije na srcu, bubrezima i zglobovima. Zato se mora osobito paziti na higijenu bolesnika, što je i glavna simptomatska terapija: čistoća tijela, rublja i posteljine, svakodnevno kupanje u blagoj otopini hipermangana, kao dezinficijensa, što ujedno smanjuje karakteristični svrbež. Za brže cijeljenje kožne promjene se premazuju tekućim puderom – smjesom posebno napravljenom po uputi recepta liječnika. Rezanje noktiju je bitno jer otrgnuta krasta ostavlja ožiljak, koji inače kod postupnog cijeljenja ne bi ostao. Jači svrbež može se ublažiti antihistaminicima. Protiv temperature daje se paracetamol, a kod sekundarnih infekcija antibiotici, ali samo po preporuci liječnika. Bitno je da bolesnik boravi u zatamnjenom prostoru (bez sunca zbog eventualnih komplikacija), ali prozračnom i čistom, po mogućnosti mirujući i u apsolutnoj izolaciji – što nas je naučio Bog koji je nama ljudima to zapovjedio zbog naše slobodne volje, dok životinje instinktivno napuštaju skupinu i čekaju same ozdravljenje ili uginu.

Danas postoji cjepivo koje se koristi u nekim zemljama s drugim cjepivima za malu djecu. Najnovije preporuke su da djeca od trinaeste godine života i odrasli dobiju dvije doze monovalentnog cjepiva subcutano u razmaku od najmanje tri mjeseca ako nisu bili prije cijepljeni ili ako nisu preboljeli bolest.

Nakon preboljele bolesti vodenih kozica ostaje trajan imunitet za ponovni nastanak vodenih kozica, ali virus ipak ostaje trajno prisutan u korijenima živčanih stanica. Imunološka promjena organizma ga reaktivira i on zahvaća neki od živaca u organizmu koji je u tom momentu najosjetljiviji. Tada se očituje bolest pod nazivom herpes zoster.

Dakle, herpes zoster je bolest odraslih, obično starijih osoba, iako

Dr. Maja Vrljičak Vidović, specijalistkinja opće medicine, Zlatar.

ZDRAVLJE

29

se može pojaviti i u svim dobnim skupinama. Nastaje kao sekundarna reakcija nakon primarnog kontakta u djetinjstvu kada se manifestira kao vodene kozice. Javlja se sporadično, tj. pojedinačno. Može se pojaviti na bilo kojem dijelu tijela i to samo na jednoj strani, tj. unilateralno. Na primjer, ako zahvati živac na leđima, osip tipa makule, papule vezikule i kraste točno će nam pokazivati put živca lijevo ili desno do kralježnice, i ne prelazi na drugu stranu. Na mjestu ozlijeđenog živca nalaze se receptori koji reagiraju na bol i putem perifernih živaca taj osjet prenose do leđne moždine, a zatim putem sekundarnih i tercijarnih živaca u mozak – talamus i koru velikog mozga, gdje se prepoznaje kao osjet boli – nocicepcija.

Smatra se da većinu uzroka Bellove pareze, tj. paralize sedmog kranijalnog živca – nervusa facijalisa, tj. paralize jedne strane lica, uzrokuju herpes simplex tip 1 i, češće, herpes zoster. To je teška i ozbiljna bolest lica.

Bol je individualna prirodna reakcija našeg organizma koja nas obavještava o poremećaju u našem tijelu. Neuralgija označava bol uzrokovanu u samim živcima. Uzrok boli je bitno što prije otkriti i početi liječenje da se ne razvije kronična bol. Upravo zato pišem o ovoj bolesti da biste je upoznali i na vrijeme zatražili liječničku pomoć, dakle odmah kad počne svrbež i jednostrano peckanje kože.

Ako se signali ozljede – boli – učestalo ponavljaju tijekom duljeg vremenskog razdoblja, živčana vlakna se mogu trajno promijeniti te dolazi do pojave pojačane osjetljivosti oko ozljede i okolnog neoštećenog tkiva, dakle razvije se kronična bol. Ako se to dogodi, tada se nježni stimulansi kao npr. dodir odjeće na koži, toplina, ili istezanje osjećaju kao bol. Osobe s kroničnom boli osjećaju se beznadno i sklone su depresivnom raspoloženju. Različiti ljudi imaju različit stupanj

osjetljivosti na bol i upravo zbog toga često se podcjenjuje uloga oštećenja živca u nastanku boli pa se kasno počne s terapijom.

Herpes zoster je bolest karakterizirana osjećajem dugotrajne intenzivne boli jednog područja kože na tijelu ili licu. Započinje kao parestezija (bockanje, žarenje) dijela kože pa mnogi pacijenti tome ne poklanjaju veću pažnju. Kad im postane dosadna, tada se već pojave i mjehurići koji prate tijek živca i tek se onda javljaju liječniku. Obično bol prestaje unutar mjesec dana, kada i kraste otpadnu. Oko deset do dvadeset posto bolesnika, a ja iz iskustva smatram čak i do šezdeset posto bolesnika s herpes zosterom može razviti postherpetičku neuralgiju koja ponekad traje godinama. Bol u zahvaćenom području kože ostaje nakon što se mjehurići povuku. Opisuju je kao dosadnu, sijevajuću, trajnu bol. “Dodatno se”, kažu, “javljaju spontane epizode boli koja je vruća i probadajuća. Može se javljati nakon dodira i to u obliku izrazito uznemirujućih parestezija.” Intenzitet boli ovisi o psihičkoj stabilnosti osobe i o utjecaju okoline. Strah, srdžba, žalost, nesanica,osamljenost mogu pojačati bol, dok odmor, veselje, nada, suosjećanje, socijalno i duhovno blagostanje ublažavaju osjet boli. Kod osjetljivih, a osobito

onih pacijenata u lošem okruženju, posljedice mogu biti značajne tako da se i najnježniji dodiri ne mogu podnijeti, što dovodi do depresije i suicidalnih pokušaja, a i do društvene izolacije.

Prevencija od herpes zostera može se postići cijepljenjem cjepivom djece i odraslih protiv varicellae zoster.

Liječenje boli trebalo bi započeti čim prije dok se ne razvije kronična bol, koja dovodi do otuđenja pacijenta. Ona se teško i liječi. Cilj liječenja je uklanjanje ili ublažavanje boli korištenjem više metoda zajedno. Izbor terapije ovisi o svakom pojedinom pacijentu, individualnim pristupom. Za uspješno liječenje važna je aktivna suradnja svakog pacijenta. Treba ga upoznati s načinom liječenja i prognozom bolesti, a treba i psihoterapijom potaknuti optimizam osobe. Kombiniraju se razni lijekovi – analgetici, antidepresivi, opijati, kortikosteroidi, vitamini skupine B, imunoterapija zajedno s raznim metodama liječenja. Kao metoda liječenja značajno mjesto zauzima akupunktura.

Prehrana je važna u terapiji svake bolesti pa tako i ove. Treba biti lako probavljiva i bez začina. Narodni lijek je kuhani krumpir, a i stručno je ustanovljeno da krumpir sadrži antivirusne tvari pa se preporučuje kod svih virusnih bolesti.

Svi načini liječenja će bolje djelovati i više vam pomoći uz molitvu sa zahvalnošću. “Približite se Bogu pa će se i On približiti vama.” Razgovarajte s Njim, On je naš Otac i najveći prijatelj. Pouzdajte se u Njega s punim povjerenjem, prepustite se Njegovoj veličanstvenoj moći i ljubavi. “Bog, izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Kristu pozvao u svoju vječnu slavu, sam će vas, kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.” (1. Petrova 5,10. 11)

“Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču.” ....................................................................................... (Psalam 145,7.)

Z n a c i v r e m e n a 1 • 2010.30

PORUKA iz etera

Jesi li u kondiciji?Chris Smith

PORUKA iz etera

Ovaj je redak jedan od najutjecajnijih u povijesti kršćanstva. Njegovo

razumijevanje zapalilo je iskru protestantske reformacije početkom 16. stoljeća. Dopustimo da nam veliki reformator, Martin Luther sam progovori o njemu:

“Čeznuo sam razumijeti Pavlovu poslanicu Rimljanima i ništa me nije sprečavalo osim jednog izraza — ‘pra vednost Božja’ - jer sam shvatio da je to pravda koja Boga čini pravednim i kojom pravedno kažnjava nepravedne. Moje stanje je bilo takvo da sam, iako besprijekoran redovnik, stajao pred Bogom nemirne savjesti i nisam imao povjerenja da će ga moje zasluge ublažiti. Zato nisam ljubio pravednog i gnjevnog Boga, već sam Ga mrzio i mrmljao protiv Njega. Ipak, držao sam se dragog Pavla i imao veliku želju da razumijem kako je on razumio ‘Božju prevednost.’

Noću i danju sam razmišljao o vezi između Božje pravednosti i tvrdnje da će ‘pravednik živjeti od vjere’. Tada sam shvatio da je Božja pravda ta pravednost kojom nas Bog vjerom po milosti i milosrđu pravda. Tada sam osjetio da sam ponovno rođen i da sam prošao kroz vrata u raj. Cijelo Sveto pismo dobilo je novi smisao i dok me je prije Božja pravednost ispunja vala mržnjom, sada je postala neizrecivo slatka jer je ukazivala na veliku ljubav. Pavlov redak za mene je postao vrata Neba.”1

Redak u Rimljanima 1,17, čitamo u Velikoj borbi, nikada nije prestao utjecati na Luthera. “Od tog trenutka on je shvatio, jasnije no ikada, lažnost pouzdanja u spasenje ljudskim djelima i potrebu traj ne vjere u Kristove zasluge.” (str. 108.)2

Jednostavnije ćemo razumjeti što se dogodilo Lutheru kad shva-timo da grčki jezik rabi istu riječ i

Dr. Geroge R. Knight

Lutherov omiljeni biblijski redak

“Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru.” (Rimljanima 1,17.)

za pravdu i opravdanje. Luther, koji je ovu riječ razumijevao u smislu suda i presude, bio je svladan jer bez obzira na velike napore nije mogao biti dovoljno dobar. Sve što je mogao vidjeti bila je Božja pravedna presuda. Prijelomni tre nutak dogodio se kad je shvatio da Pavao ne naglašava sud već pravednost po vjeri. Tog dana Luther je od

kršćanina usmjerenog na sud postao kršćanin usmjeren prema milosti; bio je to pomak u razumijevanju koji je promijenio svijet. To će preobraziti i naš ži vot.

1 Citirno iz Geroge R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Rimljanima poslanicu, Zagreb, Znaci vremena, 2003.

2 Ellen G. White, Velika borba između Krista i sotone, Zagreb, Znaci vremena, 1997.

31

»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na BiblijiOsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva — Ad vent isti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb (NakladniËki odjel KAC u RH)

Glavni urednik:Dragutin Matak

Prevoditelj:Dobrila Sabo

Lektor:Matija ©aπlin

Korektor:Darko FilËiÊ

Oblikovanje i priprema:PLStudio d.o.o.

Tisak:Tipomat

Naklada:Ovaj broj je tiskan u 10.000 primjeraka

Cijena ovom broju je 10 kunaCijena 4 broja u jednogodiπnjoj pretplati, s poπtarinom, 40 kuna

Izlazi tromjeseËno

Rukopisi se ne vraÊaju

ISSN 0353-0434UDK 286

Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaπao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseËno, a poslije prekida od nekoliko godina dvomjeseËno, pa sada opet tromesjeËno. Pod istim nazivom i sa sliËnom tematikom Ëasopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta — na talijanskom, portugalskom, πpanjolskom, francuskom, nizozemskom, njemaËkom (dva izdanja), danskom, πvedskom, norveπkom, fi nskom, poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom, grËkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, fi dæi, japanskom...

Urednikov e-mail:dmatak@public.carnet.hr

Nudimo vam tri teËaja:

Biblija nudi odgovore na najvaænija æivotna pitanja Otkuda dolazimo?Kako æivjeti kvalitetnim i sretnim æivotom? Kakva nas buduÊnost oËekuje?

BIBLIJA GOVORIje prvi stupanj a sastoji se od 24 kratke lekcije namijenjen za one koji æele nauËiti osnovne istine Biblije.

CREDO ∑ VJERUJU RANOG KR©ΔANSTVAje drugi stupanj za one koji æele temeljitije i dublje prouËavati Bibliju.

RADOSNA VIJESTje treÊi stupanj koji nudi viπe i πire poznavanje i prouËavanje Biblije na temelju osobnog prouËavanja i praktiËne primjene tih znanja.

NARU»ITE JO© DANAS BESPLATNE LEKCIJE DOPISNE ©KOLENaπa adresa je: Znaci vremena Centar za prouËavanje Biblije Prilaz Gjure DeæeliÊa 75

• Poπtanski pretinac 925 • 10 000 Zagreb • Tel: 01/37 74 283

Godiπte 34, br. 1, god. 2010.

POTRAÆITE NAS NA LOKALNOM RADIJU

Raspored emitiranja emisija Ad vent is tičkog radijaPostaja ................................... Frekvencija ..............................Vrijeme emitiranja

Radio Beli Manastir ................. 96,9 MHz ..........................................subotom u 17.30 Govori Pavle ČalićRadio Grubišno Polje ............... 95,1 MHz ......................... srijedom i petkom u 14.30 Misli iz Biblije, priprema Željko Bošnjak

Radio Pitomača ......................... 93,5 MHz ..........................................nedjeljom u 8.00 Emisija Glas nade, govori pastor-svećenik Neven RelićRadio Virovitica ........................ 92,9 MHz ..........................................subotom u 14.30 Emisija Glas nade, govori pastor-svećenik Neven Relić

RADIO Glas nade

p. p. 92510001 ZAGREB

ČITAMO KAKO BISMO ZNALI DA NISMO SAMI!

DOPISNA ZDRAVSTVENA ŠKOLA U 10 LEKCIJANa znanstven, suvremen i našim uvjetima prilagođen način besplatni tečaj u 10 lekcija. Saznajte kako načinom života uvelike smanjiti rizik obolijevanja od vodećih uzroka smrti u našoj zemlji — srčanog infarkta, moždanog udara i sedam najraširenijih vrsta raka.Naša adresa je: Procvat zdravlja P.P. 925, 10001 Zagreb

REKA ŽIVLENJA

Reka Sava, moja reka,Othaja f dalejki kraj,Voda njejna zmirem tečeI ne vrača se nazaj.

Vre i mojeg je živlenjaDiel otplaval vu daljinu,A lijeta su prešla hitre Kak oblaki vu meglinu.

Save bude došel kraj,Jas o nove zemle senjam,Tam bu v raju tekla bistraReka večnega živlenja.

I gda Jezuš znovič dojde,Kak sem negda f Savu gledel,Skupa ž Njim bum vsakeg dana Pri reke živlenja sedel.

Voda bu kak biser čista,Slatke si  ju bume pili,Pak živlenje vekivečneŽ nju bume na dar dobili.

Ivan Godina

RIJEKA SAVA KOD SISKARIJEKA SAVA KOD SISKA