Moderni Havaridzi u Svijetu Danas

Hawaaridž i Džihaad

1

q

Iz Knjige

Hawaardiž i Džihad1

Autor

Ebu Hamza El-Misri

Preveo Ebu Zerr El-Banjaluki

Prvo Izdanje 1431/2010

Ensarije Šerijata

1 Ova knjiga pisana je orginalno na engleskom jeziku u Zimu 1999 godine, a završena je u proljeće 2000.

2 2 Ovo je skraćeno treće poglavlje iz knjige Hawaaridž i Džihaad. Izostavljeni djelovi su: “Suđenje Mustafi Šukriju”, “Istorija Formiranja GIA”, “Lično Iskustvo sa GIA-om”, “GIA Otkriva njenu pravu Akidu”, “Zadnja Izjava u Vezi Hawaaridža u Alžiru”.

Sadržaj:

Moderni Hawaaridži .................................................................. 1

Pojava Hawaaridža u Egiptu ..................................................... 2

Formiranje Drugih Grupa Hawaaridža ...................................... 6

Hawaaridži na Zapadu ............................................................. 9

Kako bi mi Trebali da Postupimo prema Hawaaridžima ......... 11

Uspon Haridžijske Misli na Podkontinentu i u Alžiru .............. 12

Šta je sa Hawaaridžima u Alžiru ............................................ 13


1

MODERNI HAWAARIDŽI Pitanje koje se sada mora postaviti jeste: ”Ko su savremeni hawaaridži danas?“ ”Gdje su oni i kako ih mi možemo prepoznati, pa da budemo na oprezu od njihovih opasnih aktivnosti i ideja?“ Radi zaštite Ummeta, ove grupe i ljudi se moraju identifikovati. Ovo je da bi svi muslimani znali da se drže podalje od njih, bilo da su to knjige od njihovih učenjaka, ili da su to mjesta gdje oni čine da`wu ili organizacije sa kojima su povezani da šire njihovu da`wu.


2

POJAVA HAWAARIDŽA U EGIPTU

Prva pojava savremenih hawaaridža desila se u Egiptu u mjestu po imenu Asjut. Ta grupa se zvala et-Tekfir wel-Hidžra3, koju je osnovao čovjek po imenu Šukri Ahmed Mustafa Abdul Àl. On je rođen u Gornjem Egiptu u Asjutu, prvog Juna 1942 godine. On je uhapšen i zatvoren u jednu od vojnih ćelija za Ihwanu Muslimin 1965 godine. Dok je bio u zatvoru, on je bio oduševljen sa jednom od knjiga Sejjida Kutba, Allah mu se smilovo, po imenu Maàrif et-Tarik (Prekretnice). Bilo kako, on je otišao predaleko sa njegovim idejama i on je preuveličao neka značenja od onoga što je bilo u toj dobroj knjizi. Na kraju je bio odvojen od pokreta Sejjida Kutba, Allah mu se smilovo, a isto tako i od slijedbenika Sejjida Kutba, Allah mu se smilovo. On je sebe izdvojio sa novim idejama, a to je bilo da odseli i nastani se u oblasti Jemena po imenu ”Planine i Doline Jemena“. Njegova zamisao je bila da tamo uspostavi islamksu državu i formira muslimansku vojsku koja će započeti osvajanja i stavljanje muslimanskih zemalja pod kontrolu. Njegvo cilj je isto tako bio da ujedini sve muslimanske zemlje. On je nekako uspjeo da ubjedi njegova dva sestrića i regrutuje ih u njegov pokret. Pošto su bili regrutovani i pod njegovim uticajem, oni su započeli da tuku njihovu majku, i onda im je ona zabranila da ga viđaju. On je onda započeo da širi njegovu da`wu iz Asjuta u druga mjesta Egipta poput Beni Sweif, Kafr Šeih i El-Mina. On je započeo sa traženjem od ljudi da bojkotuju vladu i društvo. On je izdao fetwu da su imaami svih mesdžida u Egiptu kaafiri i da nijedan dobar musliman ne može klanjati iza njih. On je također izjavio u njegovoj fetwi da su svi mesdžidi koji sarađuju sa vladom – štetni mesdžidi i ne mogu se koristiti za ibadet. U međuvremenu on je tražio neke pravedne stvari i zahtijeve, kao što je nužnost primjene šerijata. On je stavio odgovornost za primjenu šerijata ne samo na vladara, već i na one podčinjene također. On je tvrdio da oni

3 Oni koji sve druge grupe osim njihove nazivaju kaafirima i pozivaju u borbu za Allahovu s.w.t. vjeru, i da oni moraju napustiti društvo i okolinu, a također i učiniti hidžru.


3

mogu promjeniti stanje kad god oni požele da ga promjene. On je zatim podjelio generalnu populaciju na tri kategorije:

1. Kaafir i/ili mušrik (pagan).

2. Surov, ili nevaljalac koji ne zna puno o vjeri i sretan je da bude u njegovoj grupi.

3. Onaj ko je musliman samo po imenu. Za njega je zadnja kategorija osoba koja nije sposobna da spozna vjeru radi njenog neznanja. Zatim, on je postavio program za svaku od ovih kategorija i on se odrekao svakoga ko ostavi njegovu grupu za bilo koju drugu grupu, kao od onoga ko je počinio kufr odpadništva i izdaje. I on je kao emir sam donosio tu presudu. Njegova metoda rada je bila zasnovana na četiri osnove:

1. Ideja, a to je uspostavljanje Allahovog šerijata na zemlji prema Kurànu i sunnetu.

2. Da ima vojnike za ovu metodu rada koji su članovi grupe ili onaj ko im se pridruži.

3. Načini izvršavanja ove metodologije su zasnovani na izdvajanju

iz društva, i na osnivanju islamskog društva unutar društva između njih. Zatim, kao što je rečeno ranije, odseliti u nenaseljena područija jemenskih planina i koristiti ih kao baze za ujedinjavanje islamskog Ummeta.

4. Korištenje bilo kojeg modela i sredstava koje im je Allah s.w.t.

dozvolio, i da se oslone na Allaha s.w.t. i Njegove riječi.4 Ono što još više začuđuje jeste da su on i njegova grupa imali običaj da misle da će se izmđu sovjetskog Saveza i Amerike desiti veliki rat koji će prouzrokovati kraj tehnologije. Nakon čega će ostati dosta željeza i metala za izradu sablji, štitova, stijela i noževa, jer borba se vraća u praistorijsko vrijeme. Oni su onda poslali (njihove) slijedbenike u saudijsku Arabiju i druge oblasti da rašire novu pravnu školu i dobiju pokrovitelja. Bio je privatni

4 Vi možete vidjeti da se zahtijevi od mnogih ovakvih grupa mogu islamski opravdati. Problem nastaje kada oni samo sebe smatraju jedinim muslimanima u Ummetu i počnu da nazivaju kaafirima ili da ubijaju svakoga ko se ne slaže sa njima.


4

događaj koji se desio Šukriju i trojici njegovih slijedbenika, a koji će napraviti trajno rastojanje između njega i vodećeg Islama. On je bio naredio trojici njegovih slijedbenika da napuste univerzitet da bi im on mogao dati zadatak. Kada su oni to odbili, on ih je proglasio kaafirima i odpadnicima. Rezultat toga je bio da je on poslao oca od jedne od ovih supruga, od ovih ljudi, da uzme njegovu kćerku od njenog muža, jer je čovjek kojeg je on protekfirio postao kaafir u njegovom nagađanju. I dok se rastojanje između njih i muslimanske zajednice povećavalo svakog časa, oni su također donijeli drugo pravilo, a to je da ne sude osobi kao muslimanu u osnovi (od početka) sve dok on ne prođe kroz test i stoga sve dok ne bude testiran, i svako ko je tvrdio pripadnost Islamu osuđen je prvo kao kaafir. I onda, nakon što prođu test, oni (novi članovi) također moraju mu dati bejù (prisega na vjernost muslimanskom vladaru od njegovih podčinjenih). On je proglasio mušricima one koji nisu željeli da se isele ili sklone u stranu iz društva, koristeči dva sahih hadisa da je svako ko se nastani među mušricima i sam mušrik. Vlada je onda uhapsila neke od ovih članova jer su oni napadali pripadnike društva i nekih vladinih snaga. Glavni razlog za njihovo propadanje desio se kada su oteli i ubili Šejha Muhammed Hassan Ez-Zehebija, Allah mu se smilovo5. Oni su došli obučeni kao policajci i uhapsili ga, i pucali su također na njegove policajce čuvare.6 U to vrijeme je vlada uhapsila većinu grupe, uključujući i Šukri Mustafu, i on je poslat na vojni sud koji je odlučio da ga pogubi zajedno sa trojicom njegovih slijedbenika. Kada je vlada poslala po njegove slijedbenike u zatvoru da promjene njihovo razmišljanje, rezultat ove duge rasprave imao je šest posljedica:

1. Neki od njih su se pokajali od ideje hawaaridža i odlučili da vode njihov život bez ikakve borbe uopšte.

2. Drugi su napustili tu ideologiju i odlučili da se pridruže drugim vojnim grupama koje su od Ehl-us-Sunneta i Džemaàta, poput Džihaad grupa.

3. Vladini agenti su na žalost regrutovali neke slijedbenike.

5 Šejh je bio istaknuti učenjak na el-Azharu i el-Awkaafu (vjersko društvo za opremanje), u dodatku da je bio rođeni pisac. Njegovo najpoznatije djelo je Tefsir el-Mufessirun (Tefisr Učenjaka Tefsira). On je ubijen od (grupe) et-Tekfir wel-Hidžra. 6 Kruže neke glasine da je vlada ubila Šejha i okrivila njega jer su znali da imaju neke zloupotrebe vjerskih opremanja (poklona) nadgledanih od Džihaan Sadaata.


5

4. A oni koji su odlučili da se drže iste ideje, radili su naporno u da`wi. Oni su radili protiv vlade tako što su regrutovali pripadnike društva u njihovu grupu.

5. Oni su čak uspijeli da pošalju mnoge od njih da se pridruže

iskrenoj braći u Afganistanu. Otuda započinje novo i ozbiljno poglavlje ideje tekfira i hawaaridža iz zemlje džihaada u Afganistanu koji je, od osamdesetih do ranih devedesetih, postao glavno mjesto džihaada i veliki simbol muslimanske borbe u našem vremenu.

6. Ali još uvijek postoji veći znak za pokret hawaaridža u našem

vremenu. Taj znak je saudijska monarhija, koja je potpuno haridžijska. Mi tražimo od vas da pročitate kasnije dvije priče predstavljene u ovom materijalu7 i zapitate se ko je pravi hawaaridž.

7 Ove priče nisu iz ovog poglavlja, a riječ je o pričama “Mučenje u saudijskom zatvoru“ i „Priča jedne sestre“. Priča “Mučenje u saudijskom zatvoru“ je odavno prevedena na bosanski jezik.


6

Formiranje Drugih Grupa Hawaaridža

Formiranje drugih grupa hawaaridža u muslimanskom svjetu imalo je četiri vrste završetka:

1. Neke tekfirske grupe odselile su u Jemen. 2. Dok su drugi članovi otišli iz Egipta i Jemena u Pakistan i

Afganistan, neki od ovih ljudi su se ustvari pokajali nakon duge diskusije u zatvoru.

3. Neki su međutim postali vladini agenti.

4. Drugi nisu bili prije ekstremnog tekfirskog mentaliteta, ali su

uzeli njihovu ideologiju iz rada sa vladama. Oni su ubacili ovu ideologiju putem povremenih predavanja i zajedničkog stanovanja, kao Afganistan i tako dalje. Oni su također morali govoriti mudžahidima da vježbaju i da idu u rat.

Kroz ove duge diskusije dok su čekali da uđu u Afganistan, oni su uspjeli da prevedu mnoge ljude na ove ideje. Ovako su tekfirci i hawaaridži započeli u Pakistanu sa idejama koje su otišle neosporene. Primjetno je da su oni kao grupa ili džema'a bili bez strukture, ali ideologija je imala strukturu. Zatim su bile određene knjige koje su oni preporučivali za čitanje i koje su razumjevali na poseban način. Tada su oni koji su došli do ovih ideja bili ubjeđeni da ostave borbu u Afganistanu jer to prema njihovom pogledu nije bilo doslijedno islamski. Oni su morali da prežive finansijski, pa su morali da potraže donacije i finansiranje koje je bilo namjenjeno za ljude koji su se borili na prvoj liniji, a ne za njih, tako da su oni morali da lažu o stvarnoti kako bi dobili pare. To je značilo da je Ummet sada dobio novu vrstu hawaaridža, drugačiju od prijašnjih hawaaridža u smislu da su oni lagali bez straha i potrebe, i oni nisu imali nikakvog ahlaka ili ibadeta kao što su prijašnji hawaaridži imali običaj da imaju ahlak i ibadet. Hawaaridži su prenijeli neke od vjerodostojnih knjiga hadisa, jer nisu bili poznati po laganju. Razlog zašto ovi novi hawaaridži nisu išli da se bore u Afganistan jeste da su oni gledali na vlade koje ne vladaju po šerijatu kao na orginalne kaafire, a ne kao na kaafire murtedde.


7

Oni su navodno tvrdili da ovi vladari nikada nisu imali ništa sa Islamom od samog početka.8 U međuvremenu, oni imaju običaj da gledaju na mudžahide kao na odpadnike jer oni nisu nazvali vladare orginalnim kaafirima i radi ove bolesti u razmišljanju hawaaridža, postaje obaveza (za njih) da se bori protiv mudžahida prije nego što se oni bore protiv vlade kao orginalnih kaafira. Očito ih to čini prikladnim za hadis od Poslanika, neka su Allahov mir i spas na njega, da se oni (hawaaridži) bore protiv vjernika, a ostavljaju na miru mušrike. Još gore, oni su otišli korak dalje i nazvali Šejha ‘Abdullah ‘Azzama, Allah mu se smilovo, kaafirom i odpadnikom, a također i Usaamu bin Laadena i mnoge druge vođe džihaadskih pokreta. Važno je primjetiti da svaki bid’at treba neznanje i oholost da preživi, ali bid’at hawaaridža naročito u dodatku na to treba qaswu (tvrda srca i surovost) i loše mišljenje i mržnju (ghill). Svakako je moguće da vjernik ponekad može imati ghill, ali ne qaswu. Ovaj atribut qaswa je samo za kaafire i novotare. Na žalost, neki mudžahidi su izvrijeđeni na bojnom polju sa upuštanjem u ove rasprave dok su liječili njihove rane. To pokazuje da ovaj bid’aat ne može uraditi ništa osim da ti zatruje mozak. A za one koji kažu da su hawaaridži bili samo u vrijeme Poslanika i da se ‘Ali borio protiv njih i istrijebio ih, mi prenosimo govor od ‘Ali ibn ebi Taaliba kada je on nadvladao hawaaridže. Ljudi su došli da mu čestitaju na tome da ih je Allah, Slavljeni i Uzvišeni, istrijebio sa njegovim rukama. On je rekao: «Ne, tako mi Allaha, oni su još uvijek u leđima i kičmama ljudi i u maternicam žena. I kada su živi, oni teško da ostave na miru bilo koga.»9

8 Ovo pitanje zahtijeva malo pojašnjenje. Razlika između kaafira murtedda i kaafira asli je vrlo izrazita. Kaafir asli je onaj ko je rođen kao musliman (kao što su to sva djeca), ali radi njihove okoline ili njihovih roditelja postali su kaafiri u pubertetu. Primjer za ljude kaafire asli koji nisu muslimani od puberteta su majka Tereza, Mahatma Gandi i Papa Džon Paul II. Slijedeći je kaafir murtedd. Ovaj je rođen kao musliman, naravno, odgajan je od muslimanskih roditelja u islamskoj sredini, ali radi njegovih ličnih prohtjeva i zaključaka, odmetnuo se od Islama, ili putem djela ili vjerovanja koje je bilo veliki kufr ili širk. Ono što je tako značajno o ovim novim hawaaridžima jeste da oni čak ne smatraju kaafirom murteddom nekoga ko se odmetnuo. Oni ih tretiraju kao što bi oni tretirali Židova ili Kršćanina, što znači da oni mogu uzeti džiziju od njih i oni im čak ne moraju činiti ni da’awu. Ove vrste nastranih vjerovanja je ono što karateriše izokrenute umove od članova ovih grupa. 9 El Bidaaja wen-Nihaaja, 7 Tom, strana 295.


8

Šejh ul-Islam ibn Tejmijja, Allah mu se smilovo, kada je komentarisao o hawaaridžima, rekao je: «I ovaj znak koji je Allahov Poslanik spomenuo biće znak za prve ljude hawaaridže. Ali oni nisu jedini ljudi o kojima se govori u ovim rečenicama jer on, neka je Allahov mir i spas na njega, spomenuo je u drugom hadisu da će oni još uvijek nastaviti da dolaze sve do pojave Dedždžala. Muslimani su izveli zaključak da hawaaridži nisu jedini hawaaridži spomenuti u bitkama sa ‘Alijem u bitci Nahraawaan.»10 Pitanje koje sada ostaje jeste kako da se mi borimo sa hawaaridžima prema pravilima islamskih učenjaka i Ummeta.

10 Medžmu’ul Fetawa, 28 Tom, strana 495-496.


9

HAWAARIDŽI NA ZAPADU

Sve do sada nije bilo pojave hawaaridža na Zapadu. Međutim, bio je uznemiravajući porast u tekfirskom razmišljanju skorijih godina. Ovi ljudi koji su tekfirci u ideji nisu još postali kompletni hawaaridži, zato što oni sve do sada nisu započeli da ubijaju za njihovu ideju. Sve što se sada dešava je samo priča. Ovo je ono što razdvaja tekfirce od autentičnih hawaaridža. Mi isto tako treba da upamtimo da svaki hawaaridž jeste tekfirac, ali da svaki tekfirac nije hawaaridž. Mi treba da imamo na umu izjavu od Poslanika, neka su Allahov mir i spas na njega, u kojoj je on rekao: ”Oni će ubijati muslimane a ostavljati na miru pagane.» On nikada nije rekao: «Oni će samo tekfiriti muslimane a ostavljati pagane.» Pseudo-hawaaridži na Zapadu su sve do sada samo tekfirci i još nisu započeli da prosipaju muslimansku krv radi njihovog vjerovanja. Stoga se hawaaridži i njihovi duplikati tekfirci mogu podjeliti u četiri kategorije:

1. Hawaaridži koji su na vlasti i protiv kojih se mora boriti i kojima se nikada ne smije dozvoliti da imaju bilo kakvu vlast nad muslimanima po pitanju časti, krvi ili imetka. O ovima će biti više riječi u poglavlju po imenu: Vladajući Hawaaridži.

2. Hawaaridži koji se bore protiv odpadnika i bid'aai režima poput

šija i tako dalje. Ove hawaaridže ostavljamo neka se bore protiv ovih režima u nadi da će jedni druge istrijebiti. Ali onoga momenta kada krenu da ubijaju muslimane, protiv njih se treba boriti bez ikakve sumnje. Muslimani isto tako trebaju biti upozoreni na aktivnosti hawaaridža i biti spremni u slučaju da moraju da se bore sa njima. O ovim ljudima će biti više detaljnijeg govora u poglavlju: Šta je sa hawaaridžima u Alžiru?

3. Hawaaridži koji se ustvari bore protiv muslimana, protiv kojih

se treba neumorno boriti sve dok se ne vrate istini ili ne budu eliminisani.


10

4. Slijedeći su tekfirci, koji nisu kompletno završili za klasu hawaaridža. Oni samo nazivaju druge kaafirima, sa pogrešnim idejama i razumjevanjima Kur’anskih ajeta, a u nekim slučajevima i sa davanjem tajnih dersova.

Na žalost, mi danas imamo ljude iz četvrte kategorije iznad, koji koriste ovu istu ideologiju danas, po pitanju tekfira, da izgrade njihovu vlastitu imperiju. Oni koji postanu dio imperije u početku su pozdravljeni sa dobrim aplauzom i dobrodošlicom. Ali kako vrijeme ide, njihova bezuvjetna odanost se zahtijeva, i svaki pokušaj da se napusti grupa viđen je kao odpadništvo ili u najmanju ruku kao licemjerstvo. Ponekad tekfirci započinju prljavi rat protiv jeretika ili dezertera iz njihove grupe tako što traže od njihovih žena/supruga da ostave njihove muževe zato što oni odbijaju da slušaju novog svetog šejha. U nekim slučajevima rukovodstvo tekfiraca pravi razdvajanje čak i bez odobrenja osobe koju oni smatraju odpadnikom. Veliki znak (za razpoznavanje) vođa takvih grupa jeste da oni nisu ljudi od akcije. I dok oni deklarišu kaafirima vladare koji vladaju sa drugim umjesto šerijatom, ili one koji obožavaju kaburove, oni ne žele da promjene to zlo sa njihovom rukom. Oni među njima koji govore o tewhidu Haakimijji neće uraditi ono što treba da barem pokušaju da implementiraju Haakimiju, tj., pripremu, odlazak u džihad, davanje povlastice sumnje onima koji vode džihad, itd. Vrlo često oni optužuju ljude koji vode džihad za odpadništvo pa da ljudi ne slijede njihova djela, a isto tako imaju i ljubomoru prema ljudima džihada. Oni deformišu karakter mudžahida, zato da ih ljudi ne slijede ili pitaju za savjet. Muslimanu koji ima čistu svijest jasno je da ako ti vjeruješ u nešto, ti treba da nešto uradiš po tom pitanju, a ne samo da nešto govoriš o tome. Umjesto da su postali islamska oružana grupa, oni su postali islamska grupa za klevetanje. Ove vođe tekfiraca postali su mitraljezi za tekfir. Slijedbenici ovih grupa više vole socijalni aspekt od učenja Allahove s.w.t. vjere.


11

KAKO BI MI TREBALI DA POSTUPIMO PREMA

HAWAARIDŽIMA? Šejh-ul-Islam ibn Tejmijja, Allah mu se smilovo, u vezi bespomoćnosti i slabosti pojedinca od hawaaridža i rawaafida (šija), rekao je: ”Prenosi se od Àlija i Òmera, a također i od koncenzusa islamskih učenjaka, da ove dvije osobe trebaju također biti ubijene. Neki učenjaci raspravljaju o pojedincu koji se ne bori. Bilo kako, svi se oni slažu da je njihovo ubijanje u grupi kao grupe koja sebe brani sa sabljom dozvoljeno. Ovo je zato što je borba uopštenija od ubijanja.“11

11 Medžmu’ul Fetawa, 28 Tom, strana 476-479.


12

USPON HARIDŽIJSKE MISLI NA

PODKONTINENTU I U ALŽIRU

Orginalno iz Pakistana, neki od ovih hawaaridža još uvijek žive tamo i nastavljaju sa njihovom praksom. Hawaaridži u Pakistanu mogu se podijeliti na tri kategorije:

1. Oni koji su se vratili nazad u njihove zavičaje, a to su muslimanske zemlje, da nastave njihovu misiju među većom populacijom.

2. Velika grupa koja se spakovala i otišla u Alžir da po prvi put predstavi ovu deformisanu ideologiju nakon stotina godina.

3. Oni koji još uvijek žive u Pakistanu i nastavljaju sa praksom

njihove ideologije. Ovi su isto tako pali u ruke vladinih agenata i koriste se kao pijuni u zavjeri da odvrate ljude od džihaada i Islama zajedno.


13

ŠTA JE SA HAWAARIDŽIMA

U ALŽIRU? Istraživački rad je sastvaljen u vezi hawaaridža u Alžiru. Jako je čudno da je isti džemaàt koji je izveo istraživački rad bio nazvan hawaaridžima od mnogih iz Ummeta. U pokušaju da spasi njegove ciljeve i da sebe odbrani, on je sveo njegovu ideologiju na brošuru. Kasnije je bilo da je ovaj džemaàt, koji je započeo kao džemaàt ehl-us-sunneta boreči se protiv hawaaridža, a isto tako i upozoravajući Ummet na zlo od ove grupe, da oni nisu radili po njihovim ličnim principima da bi postali jedni od najopasnijih hawaaridža ovoga stoljeća. Istraživački rad koji je urađen sugeriše da ovaj najskoriji pokret hawaaridža dolazi iz Pakistana od grupe koja je direktno povezana sa et-Tekfir wel-Hidžra u Egiptu. Ova grupa je išla pod imenom el-Muwehhidin i primala njenu uputu i glavnu zbirku njihovih učenja od sjenovite figure poznate kao Dr.Ahmed. El-Muwehhidin je započeo po raznim mesdžidima, gurajući ideologiju podizanja bajraka džihada protiv postojećih vlada od 1989-1990 u mjestu po imenu Wehraan i bil Abbas u Alžiru. Njihove glavne ideje vrtile su se oko sastavljanja a zatim vođenja naoružanog džemaàta u borbu protiv odpadničke vlasti u Alžiru. Uskoro nakon toga, kada su razotkriveni od mnogih selefi mudžaida i nekih ne-mudžahida ”selefija“, oni su odlučili da se povuku iz mesdžida i da nazovu sve druge mesdžide – štetnim mesdžidima zato što su svi ljudi koji su klanjali unutra bili mušrici (pagani) i kaafiri (nevjernici). Ova stroga i pretjerana presuda je uzeta iz pogrešno shvaćenog pravila: ”Svako ko odbija da nazove kaafira – kaafirom, onda je onaj ko odbija kaafir.“12

12 Newaakid-ul-Islam, strana 1 od Muhammeda ibn Àbdul Wehhaba.


14

Hawaaridži u uvodnim fazama mislili su na onoga ko ne bi vladara nazvao kaafirom. Bilo kako, u dodatku na ovo oni su otišli korak dalje i nazvali su vođu FIS-a (Islamski Front Spasa) kaafirom bez nazivanja slijedbenika pokreta kaafirima. Onda su se po ovome pitanju podjelili između sebe, pa su neki od njih zagovarali da se oni mogu boriti protiv odpadničkih vladara bez nazivanja vođa FIS-a ili njihovih slijedbenika kaafirma. Ovo se pokazalo kao nedovoljnim da izmiri nesuglasicu između dvije tekfirske grupe, pa je slijedeći korak bio da se organizuje rasprava. Ova rasprava je održana u mesdžidu po imenu mesdžid et-Takwa u mjestu Baab ul-Waad. Nakon što je rasprava zaključena, glavna tekfirska grupa, a koja je insistirala na nazivanju vođa FIS-a kaafirima, izdala je presudu da su oni koji ne nazovu FIS kaafirima, i sami kaafiri i mušrici. Oni su se prepolovili i promjenili njihovo ime u Majka-grupa, dok su ljudi koji su se razdvojili od njih sebe nazvali pomagačima tewhida. Većina pripadnika Majka-grupe je bila u Afganistanu prije nego što se ovo dešavalo. Vođa grupe je bio čovjek po imenu Seif el-Magribi. On je zatim spojio sa njegovom grupom još jedan džemaàt iz mjesta po imenu Bal Kur iz mesdžida Lahal. Emir kasnije grupe je bio Ahmed Hussein i on je bio u zatvoru Zirkadži dok je istraživački rad u vezi hawaaridža modernog vremena bio pisan. Rečeno je da se on pokajao od bidàta u tekfiru i da je napisao odgovor džemaàtu Majka-grupe iz zatvora. Druga grupa izbila je iz mesdžida Salah-uddin el-Ejjubi pod vodstvom Nur-uddina Saddikija dok je Ebu Amina vodio Baab ul-Waad. Ebu Amina je došao iz Pešawara i proveo više od pet godina u Afganistanu, i kada je istraživački rad bio pisan on je bio u zatvoru i on je još uvijek bio na akidi hawaaridža. Sve gore tekfirske grupe nazvale su selefi mudžaahide mušricima i kaafirima premda su ovi mudžaahidi nazvali vladare odpadnicima i rekli da je demokratija kufr. Ovo nije bilo dovoljno da zasiti apetit kod tekfirskih grupa, jer su oni svakoga ko se ustegao od nazivanja vođa FIS-a kaafirima - također nazvali kaafirom. 1991, tajanstveni dr. Ahmed došao je iz Pešawara sa velikom grupom i oni su uveli velike promjene u njihovo vjerovanje i àkidu. Oni su


15

dokinuli Udhr bi Džehl13 i tumačenja (te`wil, koji je jednoglasno prihvaćen i usvojen od Ummeta) kao prepreke za tekfir.14 I rezltat toga je bio da je svako u Alžiru nazvan kaafirom, uključujući i one koji su nazvali demokratiju kufrom i proglasili (njene) lidere kaafirima. I pored sprovedenih protesta od pripadnika Ummeta, generalna populacija je ješ uvijek nazivana ne-muslimanima (tj. kaafirima). Oni su zatim izdali knjigu, koju je napisao dr. Ahmed, po imenu el-Hadžr-ul-Džellaja (Jasni dokazi za kufr onih koji slijede FIS i slijede vjeru i sistem demokratije). Druga slijedeća knjiga je izdata, a koju je napisao Nur-ud-Din Saddiki, po imenu Kahf uzh-zhunun àn àkiidet khariun qarun (Pojašnjavanje sumnji u vezi àkide prve generacije). Ova zadanja knjiga postala je glavna doktrina onih koji su se protegli iz GIA ( Oružana Islamska Grupa). I kada su stvari dostigle kipteću tačku, selefi mudžaahidi uradili su čišćenje i oslobodili mesdžide od obadvije ove grupe i od nacionalnih grupa i pozvali na pravi džihad 1992. Nakon što su protjerani iz mesdžida, tekfirske grupe su se ponovo ujedinile i susrele iste godine u Beni Murad Imbladi da postave emira i odluče kako će se oni boriti i raditi. Bila je velika borba između njih i GIA i mnoge rasprave su izašle iz ovog nereda. Iz svega ovoga, mi možemo izdvojiti deset tačaka iz vjerovanja tekfirskih grupa u Alžiru:

1. Oni su jednoglasno vjerovali da nema opravdanja za neznanje i tumačenje.

2. Oni su se složili da je svako ko uradi nešto što i najmanje sliči širku – kaafir, čak i ako je on džahil ili ako on radi prema te`wilu hadisa ili ako on uradi mali širk. Ovakva osoba se još uvijek naziva kaafirom.

3. Oni su zaključili da oni koji (pri sebi) imaju i najmanji širk, čak i

ako su rođeni muslimani, njihov kufr je asli, a ne ridda, zato što oni nikada nisu ni bili svrstani u muslimane.

13 Ovo je poznato kao oparavdanje u neznanju. Ovo se čini za nekoga ko može uraditi ili izgovoriti kufr, ali u njihovom neznanju za djelo ili govor, nije rangiran kao kaafir. Postoje mnoge primjetne iznimke iz vremena Poslanika s.a.w.s kada su ljudi rekli ili uradili kufr, ali radi njihovog neznanja, bili su opravdani. 14 Mi na žalost danas imamo ljude poput ovih koji koriste ovu istu ideologiju danas u vezi tekfira da izgrade njihovu vlasitu imperiju.


16

4. Posljedice su bile da su oni sve muslimane nazvali kaafirima bez bilo kakvog diferenciranja ili rezervisanja.

5. Oni su mudžaahide koji vjeruju i ispoljavaju dobar Islam

svrstali u odpadnike. Ovo je zato što oni nisu nazvali kaafirom svaku osobu pojedninačno. Tekfirski džemaàt je onda usvojio da se oni moraju boriti prvo protiv njih (mudžaahida), prije Židova i Kršćana.15

6. Ono što je uslijedilo iz ovoga jeste da su oni usvojili da je krv,

imetak i čast muslimana halaal, stoga su oni uzeli muslimanke kao ratni plijen, spavali sa njima i ostavljali ih.16

7. Oni su odlučili da ne postupaju sa bilo kojom drugom grupom koja se ne slaže sa njima osim sa tukjom.17

8. Svakoga ko se ne slaže sa njima - oni nazivaju kaafirom.

9. Oni tumače Kuràn prema njihovom vlastitom mezhebu (pravnoj školi), a ne prema stvarnom tefsiru ajeta. Ajeti o kaafirima su primjenjeni na slova za muslimane.

10. Jedna ogromna razlika između prijašnjih i sadašnjih hawaaridža jeste da su prijašnji hawaaridži, premda su oni nazivali grešnike kaafirima, oni nikada nisu iznijeli princip da su oni koji se ne slažu sa njima apsulutni kaafiri i da nikada ranije nisu ni bili muslimani. Jedna velika sličnost između prijašnjih i sadašnjih hawaaridža jeste da su ljudi koji su imali običaj da kažu da su ljudi orginalno kaafiri sve dok ne dokažu drugačije, bili nazvani Bejhasi hawaaridži.18

15 Ovo je jedan od glavnih razloga zašto tagutske vlade ulažu u ove grupe, tako da se oni mogu zaštititi od zbacivanja sa vlasti i da ostanu na vlasti, sve dok prate svaki pokret koji svaka nova grupa učini. 16 To je prouzrokovalo mnogo smutnje na zemlji i stvorilo je jako lošu sliku o mudžahidima koji su ustvari iskreni za Allahovu vjeru. 17 Ovo je kada neko ko strahuje od nečijeg tlačenja, posebno muslimanske vlade, sakrije njegovo pravo vjerovanje i mišljenje kako bi sačuvao njegov život i njegovu akidu. Jedan od razloga zašto su Šije mogle da regrutuju toliko puno članova bio je upravo radi ove prakse. 18 Bejhasi hawaaridži došli su do zaključka da ako imaam postane kaafir, onda isto tako i sav njegov vjrski skup odpada od vjere. Zemlja tada postane zemlja širka i čitava populacija je nazvana mušricima. Jedan dio njihovog vjerovanja je da ne klanjaju iza bilo koga sve dok se ne uvjere da on slijedi njihov isti pravac u razmišljanju. Za više informacija pogledajte Maqallat el-Islamiin od imaama el-Ašàrija, strana 116.


17

Druga sličnost je da oni kojima hawaaridži naređuju da prestanu bez davanja presude o tome da li je osoba musliman ili kaafir, njihova sličnost je slična hawaaridžima Akdasi.19 Ali šta je odvelo GIA da dođe do ove tačke? Šta je kod njih izazvalo da od borbe za Islam odu u borbu za njihove lične prohtjeve. Odgovor na ovo leži baš u njihovoj vlastitoj istoriji, a koja ubrzo slijedi.

U vezi GIA, kada su oni započeli njihovu borbu, selefije i selefi mudžaaidi su ih podržavali, posebno 1992. Bilo kako, korijeni vojnih islamskih grupa u Alžiru, generalno, počeli su nešto ranije. Možda najpoznatija od svih ovih jeste borba Bujali Mustafe, koji je bio militantni čovjek sa selefijskim tendencijama i njegova borba je trajala od ranih 80-ih. On je poveo njegovu borbu u planinama i izbjegavao je naseljena mjesta najbolje što je mogao. On je bio malo poznat medijama, ali njegova borba je bila poznata kod islamskih vojnih grupa od kojih neke još uvijek osjećaju ponos ako pronađu način da se nekako povežu sa njim. Nakon što je on umro, većina njegove grupe opet se razišla među drugim grupama u običnoj populaciji.

19 Ovi hawaaridži su imali običaj da stanu i šute kada su sumnjali da li je neka osoba musliman ili kaafir. Vladar koji nije hawaaridž može preduzeti korake protiv njih uraditi ovo prvenstveno radi rekacije obračuna. Oni nebi prestali nazivati muslimana kaafirom osim ako ne bi poznavali specifične uslove (a to su njihovi uslovi). Ako osba zadovolji uslov iz njihovog vjerovanja, oni postanu dio te osobe, a ako ona to ne uradi, onda se oni odvoje od nje. Za više informacija pogledajte knjigu Imaana od ibn Tejmijje, strana 97.


18

Pisana djela od autora na bosanskom jeziku:

1. Testament 2. Vladanje sa Ljudskim Zakonom 3. Potreba za Šerijatom 4. Put do Šerijata 5. Hawaaridž i Džihaad

a) Vrste Tekfira b) Adab Ehl su-Sunneta kada raspravljaju o Tekfiru c) Kako to da je Muhammde ibn Àbdul Wehhaab kao vjerski

poglavar na Poluotoku bio prevaren da izda fetwu koja daje vlast porodici el-Saud?

d) Savremeni Hawaaridži u Svjetu Danas ( nije kompletno) 6. Allahova Vlast na Zemlji

a) Demokratija: Jedina Preostala Ideologija za Širk u Haakimijjetu I. Propis za one koji su pod kišobranom Demokratije II. Propis za onoga koji ulazi u Parlament III. Onaj koji glasa

b) Poglavlje o Grijesima c) Šta je Precizno Allahov Hukm d) Veza između Allahovog Zakona i Tewhida e) Veza između prihvatanja Allahovog Zakona i vjerovanja u

Allahovog Poslanika f) Tewhiid Haakimijjah: Bidà ili ne!

I. Šta je Tewhiid Haakimijjah? II. Haakimijjet je direktno povezan sa Tewhiidom III. Šta mi mislimo sa izrazom Haakimijjet? IV. Primjeri za uvođenje novih izraza

g) Borba Protiv Allahovog Zakona I. Ko su Tatari? II. Primjer Starih i Novih Tatara III. Jučerašnji i Sutrašnji El-Jaasik IV. DOKAZ DA JE TO VELIKI KUFR, kada je u pitanju ne-

vladanje po Allahovom Zakonu V. Veza između ne-vladanja po Allahovom Zakonu i Kufra

7. Šitska Akiida 1 dio 8. Tefsir Sure Tewbah 1 dio 9. Budi na Oprezu od Tekfira

s.O.s. ensarije šerijata

1415-1431/1994-2010

UKRATKO O KNJIZI

“Vi ste hawaaridži (zabludjeli koji su se pobunili protiv zakonitog

vladara).” Da li vam ovo zvuči poznato? Mnogi muslimani koji vode raspravu o današnjem stanju, jedan od njih na kraju zaključi to o

drugome.

Ali, da li svako ko se tako naziva to i zaslužuje? U našem istraživačkom radu na temu hawaaridž, ove optužbe su istražene. Svaki pogled hawaaridža je nepristrasno razmotren i istražen sa

najvećom pažnjom i brigom. Kako hawaaridži razmišljaju? Kako oni gledaju na druge? I da li su oni kaafiri ili muslimani?

Druga pokrivena pitanja uključuju; Ko su moderni hawaaridži? Koja je razlika između tekfiraca i hawaaridža? Kako ih mi prepoznajemo kada

ih vidimo?

Poglavlja uključuju razgovor sa obnoviteljem haridžijskog pokreta u našem vremenu i istoriju uspona haridžija na podkontinentu i u Alžiru. Uključeno je i pobijanje njihovih ideja na kraju ovog rada.

Razlike su povučen između generalnih haridžija i haridžija murdžià, sa ekskluzivnim pričama koje govore kako su haridžije murdžià

ustvari zavladale skoro čitavim svjetom.

Documents

Moderni Havaridzi u Svijetu Danas