SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA FIZIKU

ANA-MARIJA IVANKOVIĆ

KONFIGURACIJE SUSTAVA E-UČENJA I OBJEKTI

E-UČENJA

Završni rad

Osijek, 2013.

ii  

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA FIZIKU

ANA-MARIJA IVANKOVIĆ

KONFIGURACIJE SUSTAVA E-UČENJA I OBJEKTI

E-UČENJA

Završni rad

 Predložen Odjelu za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

radi stjecanja zvanja prvostupnice fizike

Osijek, 2013.

iii  

"Ovaj završni rad je izrađen u Osijeku pod vodstvom prof.dr.sc. Darka Dukića u sklopu

Sveučilišnog preddiplomskog studija fizike na Odjelu za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku".

iv  

SADRŽAJ:

1. UVOD .........................................................................................................................................1

2. POJAM SUSTAVA E-UČENJA ................................................................................................2

3. KONFIGURACIJE SUSTAVA E-UČENJA..............................................................................8

4. OBJEKTI E-UČENJA...............................................................................................................11

5. ZAKLJUČAK ...........................................................................................................................20

LITERATURA..............................................................................................................................21

ŽIVOTOPIS ..................................................................................................................................22

 

 

v  

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Završni rad

Odjel za fiziku

KONFIGURACIJE SUSTAVA E-UČENJA I OBJEKTI E-UČENJA

ANA-MARIJA IVANKOVIĆ

Sažetak

Iako smo već duboko zagazili u sferu modernog doba i suvremenih tehnologija, mnoge

tehnološke inovacije smještaju se na margine društveno prihvatljivih normi. Vrlo je malo

pojedinaca koji nam pokušavaju ukazati važnost primjene informacijsko-komunikacijskih

tehnologija u svakodnevnom životu. Njihov trud u istiskivanju tradicionalnih oblika učenja i

poučavanja trebao bi postati općeprihvaćen. Budućnost našeg učenja i poučavanja mogla bi biti

uvelike ugrožena, ako ne bismo prihvatili nova tehnološka postignuća i sustave pomoću kojih ih

kontroliramo.

Ovaj rad će ukazati na važnost primjene sustava za upravljanje e-učenjem i sustava za

upravljanjem sadržajima e-učenja koji bi nam uvelike mogli uštedjeti vrijeme i poboljšati

kvalitetu učenja te objekte kao temeljne jedinice sustava.

(22 stranice, 15 slika, 7 literaturnih navoda)

Rad je pohranjen u knjižnici Odjela za fiziku.

Ključne riječi: sustav za upravljanje e-učenjem, sustav za upravljanjem sadržajima e-učenja,

objekti e-učenja

Mentor: prof.dr.sc. Darko Dukić

Ocjenjivač: prof.dr.sc. Darko Dukić

Rad prihvaćen: 13.09.2013.

vi  

University Josip Juraj Strossmayer Osijek Bachelor of Physics Thesis

Department of Physics

CONFIGURATIONS SYSTEMS AND OBJECTS OF E-LEARNING

ANA-MARIJA IVANKOVIĆ

Abstract

Although that we are already deep into the sphere of modern times and contemporary

technologies, many technological innovations are placed on the margins of socially acceptable

standards. There are few individuals that are trying to point out the importance of information-

communication technologies in everyday life. In general, their effort in the displacement of

traditional forms of study and education should become universally accepted. The future of our

study and education could be greatly compromised if we don’t accept new technological

achievements and systems by which we control them.

This paper will point out the importance of applying learning management systems and

learning content management systems which we could save more time and we could improve our

quality of study, also it is huge importance on objects as fundamental units of system.

(22 pages, 15 figures, 7 references)

Thesis deposited in Department of Physics library.

Keywords: learning management system, learning content management system, objects of e-

learning

Supervisor: Darko Dukić, Ph.D., Associate Professor

Reviewer: Darko Dukić, Ph.D., Associate Professor

Thesis accepted: September 13, 2013.

1  

1. UVOD

Sve užurbaniji način života traži brže i efikasnije metode koje ljudima omogućavaju brži

pristup materijalima, učenju i poučavanju, a time i štede vrijeme. Spoj informacije i obrazovanja

nikad nije bio bliže čovjeku, nego što je danas. Razvitak novih tehnologija, u društvu, još uvijek

nailazi na neodobravanje, no zahvaljujući pojedincima počinju se razvijati novi sustavi za učenje

i poučavanje. U prijašnjim vremenima, od neizmjerne važnosti bilo je znati se potpisati, a u

sadašnjosti i budućnosti, rad na računalu i primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija

bit će sastavni dio našeg života. Informacija je pokretač modernog doba i društva. Upravo su

informacije te koje grade srukturu i opisuju svojstva objekata sustava e-učenja. Kako bi izgledalo

društvo bez znanja? Podijeljena su mišljenja oko tog pitanja. Neki ljudi misle kako bi svijet bio

jednostavniji i bolji, dok drugi smatraju kako bez znanja manje vrijediš, no unatoč raznim

mišljenjima jedno je sigurno, a to je da svatko treba imati pravo na njega te ga treba izreći iako

se ono pokaže krivim. Možemo se složiti kako je najbolje sredstvo iskazivanja vlastitog mišljenja

i povezivanja sa svijetom, upravo putem globalne mreže - Interneta. Internet je taj koji je počeo

unositi razlike u načinu obrazovanja i stjecanja znanja. Tradicionalan pristup učenju i

poučavanju sve više nestaje iz obrazovnih ustanova. Više nije sva važnost usmjerena na

profesora, već je usmjerena na učenika koji postaje središnji posrednik između znanja,

informacija, tehnologija, rasprava. Nastupilo je razdoblje kada i učenik može podučavati

profesora. Ovo aktivno sudjelovanje učenika u procesu obrazovanja putem rasprava, seminara,

projektnih zadataka, uvelike će pomoći u razvoju budućeg visokoobrazovanog čovjeka koji će

svojim modernim pristupom obrazovanju, ali i shvaćanju života pomoći pojedincima te tako i

društvu u cjelini. Kako je u svakoj razvijenijoj državi najvažniji cilj stvoriti društvo znanja,

društvo bez predrasuda, tako se sve više i u našim krajevima počinju otvarati vrata novim

tehnološkim postignućima i usavršavanju stručnih kadrova na području informacijsko-

komunikacijskih tehnologija. Govoreći o obrazovanju uz pomoć tehnologije, ne može se zaobići

definicija pojma e-učenja. Upravo je taj prefiks „e“ sinonim za elektroničko, a time i tehnološki

potpomognuto učenje i obrazovanje. Iako je trebalo proći dosta vremena kako bi postao

društveno prihvatljivim, danas je e-učenje postalo nešto bez čega se ne može u suvremenom

načinu obrazovanja.

2  

2. POJAM SUSTAVA E-UČENJA

Razvitkom tehnologija, razvija se i dostupnost te primjena sustava e-učenja na razne sfere

obrazovanja. Tradicionalniji (sinkroni) način je onaj u kojem se komunikacija između profesora i

učenika događa u realnom vremenu (virtualne učionice). Način održavanja nastave i vremensko

trajanje je točno dogovoreno, a mogućnosti rasprave su ograničene. Kod asinkronog načina

postoji povremena komunikacija između profesora i učenika. Isporuka nastavnih sadržaja nije

ograničena mjestom niti vremenom. Primjeri takvog načina su: putem Interneta isporučeni

osobni tečajevi, komuniciranje putem elektroničke pošte... Za funkciju sustava e-učenja potrebno

je oblikovati i pospremiti nastavni sadržaj, omogućiti pristup i isporučiti nastavne sadržaje te

uspješno voditi proces učenja i poučavanja. Komponente strukture sustava e-učenja čine:

komuniciranje putem računala (raspravljački forumi, razmjena elektroničke pošte...), na taj način

profesor i učenik mogu uspostaviti međusobnu komunikaciju, kako privatnu tako i javnu;

navigacijskim alatima učenici mogu u potpunosti shvatiti strukturu i pojedinosti profesorovog

nastavnog sadržaja; upravljanje tečajem uz ostvarenje podrške i osobnog pristupa raznim

sudionicima nastavnog procesa; testiranje znanja (on-line kvizovi, mogućnost višestrukog

odabira); oblikovanje nastavnog programa pomoću autorskih alata. Idealno okruženje e-učenja

povezuje autorske alate sa spremištima nastavnih programa, na način da im omogući pregled,

pronalazak ili zamjenu objekata. Unatoč tome što primjena novih tehnologija u obrazovanju

olakšava posao profesora, u smislu uštede vremena i prostora, e-obrazovanje ima i brojnih

nedostataka. Potrebno je na što kvalitetniji način obraditi i izložiti cjelokupno ljudsko znanje te

izgraditi potrebnu konfiguraciju za njegovo svladavanje i provođenje. Za jedan sat e-učenja i

pripremu cjelokupnog nastavnog materijala potrebno je potrošiti od 100 do 200 sati (podatak

preuzet od: T. Bates s EQIBELT radionice 03.03. - 05.03.2006. u Dubrovniku). Radno vrijeme

čovjeka za 3 - 6 godina predstavlja uloženo vrijeme za pripremu jednog kolegija od 60 sati. Ove

brojke realni su pokazatelj vremena koje je potrebno za kvalitetno provođenje e-učenja. Visoki

troškovi u procesu e-obrazovanja prisutni su u početku, ali kasnije se ispostavlja kako oni sporije

rastu, ako se broj studenata povećava. Povećan broj studenata u malim predavaonicama, glavni je

nedostatak primjene tradicionalnog načina obrazovanja. Uvođenje e-učenja u nastavu podržava

povećan broj studenata i ne smanjuje kvalitetu obrazovanja.

3  

 

 

(slika nastala po uzoru na izvor: Bates, A.W.: Upravljanje tehnološkim promjenama (strategije za voditelje visokih

učilišta), CARNet, Zagreb, 2004.)

Slika 1. Prikazuje usporedbu troškova u tradicionalnoj nastavi i nastavi uz pomoć ICT-a

Unatoč saznanjima koja nisu pozitivna, u procesima obrazovanja, e-učenje treba poticati i iznova

nadograđivati. Iako situacija u zemlji nije sjajna, potrebna je financijska potpora za obrazovanje

stručnog kadra na području informacijsko-komunikacijskih tehnologija te izgradnju

odgovarajuće infrastrukture. Obrazovanje nam daje novi pogled na svijet i otvara nam mnoga

vrata, no uvijek je stavljeno na stranu kao nešto bez čega se može, a od čega se najviše očekuje.

Kako su se s vremenom tehnologije mijenjale tako su i sustavi s podrškom e-učenju doživljavali

brojne promjene. Od ranih sustava temeljenih na velikim računalima, zatim programskih sustava

na mikroračunalima, sustava za vježbanje temeljenih na računalima, Web temeljenih sustava pa

sve do sustava za upravljanje učenjem koji su se naglo počeli razvijati poslije pojava globalne

mreže - Interneta. Na idejama inovativnih individualaca počivali su temelji za razvoj sustava za

upravljanje e-učenjem. Kao što vidimo na Slici 2. mnogi, novim tehnologijama, pristupaju s

određenom dozom nepovjerenja. Inovatori se služe vlastitim idejama te novitete pokušavaju na

što jednostavniji način približiti ljudima. Njihova uloga nije samo u osmišljavanju projekata, već

i u određivanju kvalitete određenih usluga ili proizvoda i njihovoj primjeni u znanosti,

obrazovanju, industriji... Vodećim tehnološkim stručnjacima želja i motivacija za proizvodom se

javlja tek kada inovatori „daju zeleno svjetlo“ za određeni koncept. Njihov uspjeh leži u

pronalasku raznih novih mogućnosti korištenja tog proizvoda. Rana većina pristupa proizvodu

tek nakon odabira glavnog dizajna. Pokušavaju biti korak ispred drugih i pokreću prvo veliko

širenje proizvoda na tržište. Kasna većina prihvaća novu tehnologiju (proizvod) nakon što ju je

prihvatila polovica populacije. Zaslužni su za novo širenje tehnologije na tržište, kojeg je

zaposjela nova tržišna konkurencija. Konzervativci (tradicionalisti) se protive i odupiru

Broj studenata

Gradivo uz pomoć

ICT-a

Tradicionalna nastava u

predavaonici

Troškovi

4  

usvajanju novih tehnoloških postignuća, čime ozbiljno ugrožavaju svoj opstanak u sveopćem

informatičkom društvu.

Izvor: http://edupoint.carnet.hr/casopis/47/clanci/3

(prema:Robert Zemsky, William F. Massy: Ometena inovacija – Što se dogodilo e-learningu i zašto

Rujan 2006. / godište VI / ISSN 1333-5987)

Slika 2. Faze usvajanja tehnologije

Izvor: http://edupoint.carnet.hr/casopis/47/clanci/3

(prema:Robert Zemsky, William F. Massy: Ometena inovacija – Što se dogodilo e-learningu i zašto

Rujan 2006. / godište VI / ISSN 1333-5987)

Slika 3. Ciklusi prihvaćanja e-učenja

Poboljšanje postojećih konfiguracija programa očituje se u unošenju novih materijala u proces e-

učenja, ali se pri tome ne mijenjaju temelji programa (npr. elektronička pošta, pristup podacima

5  

na Internetu, izrada prezentacija u Microsoft PowerPoint-u...). Sustavi za upravljanje e-učenjem

omogućuju bolju komunikaciju i efikasniju suradnju između profesora i učenika, a time i

poboljšanje rezultata učenja. Pristup nastavnim materijalima i ocjenjivanje ispita je brže i

učinkovitije. Uvođenje objekata e-učenja u sustav obrazovanja omogućuju profesorima stvaranje

i stavljanje raznovrsnijih nastavnih materijala (npr. sažete video prezentacije, složene

simulacije...) u svoj predmet, kolegij, tečaj... Nastanak novih konfiguracija programa uvjetovan

je profesorovom promjenom načina učenja i poučavanja u smislu potpunog korištenja prednosti

novih tehnologija. Nove konfiguracije su usredotočene na kombiniranu nastavu (tradicionalnu,

potpomognutu novim tehnologijama) u učionici te na aktivno učenje. Iako su nove konfiguracije

programa i alati za upravljanje programom ušli u fazu rane većine, njihova snaga nije prešla dalje

od stupnja inovacije (nisu se uvele digitalno iskoristive obrazovne jedinice, a niti nove

konfiguracije programa) te stoga traže put do vodećih tehnoloških stručnjaka.

Pod pojmom konfiguracije sustava e-učenja uvest ćemo najvažnije sustave, a to su sustavi za

upravljanje učenjem (eng. Learning Management Systems–LMS) i sustavi za upravljanjem

sadržajem učenja (eng. Learning Content Management Systems–LCMS). Zajednička poveznica

ovih dvaju sustava jest ta da su web utemeljeni te uvelike pomažu pri procesima učenja i

poučavanja. Napredak sustava e-učenja razvija se u skladu s novim tehnologijama. Možemo ih

podijeliti na sinkrone i asinkrone sustave e-učenja. Sustavi e-učenja sadrže funkcionalni model

koji se sastoji od:

a) Spremišta sadržaja, odnosno spremišta objekata učenja koji stoje na raspolaganju ljudima

i sustavima za oblikovanje i korištenje

b) Autorskih alata i usluga koje dopuštaju profesorima stvaranje i mijenjanje objekata

nastavnog sadržaja. Fotografije, video zapisi, audio zapisi, animacije su upravo ti različiti

sadržaji koji kasnije autorskim alatima mogu koristiti za stvaranje i oblikovanje

c) Alata koji služe za prikupljanje sadržaja te objekte povezuju u jednu cjelinu. Struktura,

prezentacija i sama metoda oblikovanja nastavnog procesa čine temelje organizacije

nastavnog predloška. Alat omogućuje povezivanje na razne diskusijske forume,

omogućuje učenje putem tekstualne komunikacije...

6  

d) Rukovoditelja kataloga ponude učenja (prikupljenog i povezanog sadržaja učenja) –

katalog može biti dio sadržajnog spremišta ili odvojena cjelina sustava. Samo rukovanje

katalogom daje jasnu definiciju procesa učenja koja će stajati na raspolaganju različitim

profilima učenika, isto tako, njime se uspostavlja plan učenja, određuju se resursi

potrebni za isporuku nastavnih sadržaja te daljnja dostupnost kataloga većem broju

učenika. Kao komponenta u sučelju sustava, rukovoditelj kataloga određuje skup pravila,

cijenu, ali i dopušta osobnu autorizaciju

e) Rukovoditelja učeničkog profila koji omogućuje pristupanje i pregledavanje informacija

o učeniku (npr. osobni podaci, povijest učenja, vještine, napredovanje u učenju...) svim

dijelovima sustava e-učenja

f) Planera učenja kojemu je potrebno pristupiti katalogu ponude i pronaći informacije o

učeniku. Planirati učenje može učenik samostalno, ali može i uz pomoć profesora,

savjetnika za učenje... U svakom planiranju potrebno je prvo odrediti cilj učenja

(klasifikacija i vještine kojima učenik teži), zatim se uz upotrebu testova znanja,

subjektivnom ocjenom učenika utvrđuje postojeća razina znanja učenika, a potom se

procjenjuju novostečeno znanje i vještine i tada se pristupa uspostavi plana učenja za

učenika

g) Registra učenika koji učeniku omogućuje pristup nastavnim sadržajima

h) Okruženja isporuke nastavnih sadržaja koji se odvija asinkronim načinom (učenik i

profesor ne moraju biti u isto vrijeme aktivni) i sinkronim načinom (učenik i profesor

moraju biti u isto vrijeme aktivni). Omogućava učeniku pristup nastavnim cjelinama,

elektronskoj pošti, multimediji...

i) Okruženja za suradnju koje se još naziva i prividnom učionicom – proširenje okruženja

tradicionalne učionice

j) Strojeva za testiranje i procjenjivanje koji su živa komponenta sustava e-učenja, mogu

biti dio sadržaja učenja, ali i zasebne cjeline. Može se koristiti za stvaranje baze kvizova

od kojih su najpoznatiji, kvizovi s mogućnošću višestrukog odgovora ili s jednim točnim

odgovorom koji su ujedno i najkompleksniji

7  

Izvor: preuzeto iz Stankov, 2009.; modificirano prema Collieru

Slika 4. Funkcijski model sustava e-učenja

Autorski alati za

oblikovanje sadržaja

Rukovoditelj

kataloga

Autorski alati za

prikupljanje sadržaja

Spremište sadržaja

i katalozi ponude

Planer učenja

Registar

učenika

Okruženje

isporuke

nastavnih

sadržaja

Okruženje

za suradnju

Strojevi za

testiranje i

procjenu

Rukovoditelj

profila učenika

Objekti

učenja

Ponuda

učenja Objekti

učenja

Ponuda

Ponuda Info Objekti učenja Zapis događaja

Objekti

Info Info

Info

Info o učeniku

Planovi

Planovi

Ciljevi

8  

3. KONFIGURACIJE SUSTAVA E-UČENJA

Područje promatranja vrlo je dinamično i vremenski nestabilno. U središtu promatranja su

sustavi za upravljanje učenjem (eng. Learning Managment Systems-LMS), sustavi za upravljanje

sadržajem učenja (eng. Learning Content Managment Systems-LCMS) i sastavni dijelovi

navedenih sustava (autorski alati). LMS se brine o registraciji učenika, opisuje podatke o

učenicima, mjeri i analizira njihov napredak; u svojoj konfiguraciji ne uključuje autorske alate.

LCMS se brine o oblikovanju i ponovnoj upotrebi sadržaja učenja, često se spominje i kao

nadogradnja na sustav za upravljanje učenjem.

Izvor: Learning Circuits-ASTD's Online Magazine All About E-Learning

http://www.learningcircuits.org

Slika 5. Sustav za upravljanje učenjem

Važno je za napomenuti da se kod sustava za upravljanje učenjem jedan tečaj može odaslati

većem broju učenika uz mogućnost praćenja njihovih postignuća.

9  

Izvor: Nichani, 2001, prema Stankov, 2009.

Slika 6. Sustavi za upravljenje sadržajem

Kod CMS-a (eng. Content Managment System-a) tečaj je podijeljen na manje dijelove dok se

ponovno može upotrijebiti jedna komponenta. Cilj mu je jednostavno oblikovati članke, slike...

Članak je u cijelosti sastavljen od komponenti sadržaja (komadića znanja). Sjedinjenje

administrativne i poslovne dimenzije s mogućnošću kreiranja novog nastavnog sadržaja te

raspolaganje ponovno upotrebljivim objektima učenja koji se mogu i isporučiti, glavne su

značajke LCMS-a.

LCMS = LMS + CMS

10  

Izvor: Nichani, 2001., prema Stankov, 2009.

Slika 7. Sustav za upravljanje sadržajem učenja (Nichani, 2001.)

Neki od alata za e-učenje su: digitalni udžbenici, digitalne zbirke, on-line tečajevi...Ovaj koncept

još nije usvojen iako mnogi autori smatraju da nije bitan medij na kojem se prezentira materijal

za učenje, već je bitan njegov sadržaj.

Glavne prednosti sustava e-učenja u odnosu na tradicionalne sustave su: smanjenje troškova

putovanja i boravak studenata, skraćenje vremena učenja (brže usvajamo vizualne sadržaje),

povećano zadržavanje znanja i njegova primjena. U početku, nedostatak bi predstavljao povećani

trošak vezan uz nabavku opreme i eventualnu edukaciju osoblja.

11  

4. OBJEKTI E-UČENJA

Objekti e-učenja su ponovno iskoristive komponente (tekstovi, prezentacije, animacije,

slike...) [Stankov, 2009.]. Wayne Hodgins je promatravši igru svoje djece s LEGO kockama,

spoznao da se dječja kreativnost i različiti pogledi očituju u toj igri te je na slikovit način opisao

objekte učenja.

Izvor: S.Stankov, Sustavi e - učenja

Slika 8. Prikazuje gradivne jedinice – objekte sustava e-učenja

Za pristup objektima e-učenja potreban nam je Internet. Efikasnost uporabe objekata e-učenja

jest u njihovoj organizaciji pomoću metapodataka. Ministarstvo obrane SAD-a je predložilo

SCORM (eng. Sharable Content Object Referent Model) – to je model koji brojčano odvaja

elemente nastavnog sadržaja.

Izvor: S. Stankov, Sustavi e-učenja

Slika 9. Sveopći prikaz funkcioniranja SCORM pristupa

Objekt učenja

12  

Glavne značajke objekata e-učenja su:

Ponovna upotrebljivost (neovisnost sadržaja o kontekstu sadržaja, mogućnost uporabe u

mnogim situacijama)

Trajnost (stalna upotreba komponenti bez potrebe za ponovnim pravljenjem u slučaju

promjene tehnologije)

Dostupnost (pristup komponente nastave s jedne lokacije kao i pristup na mnoge druge)

Sudjelatnost (razvoj komponenti na jednoj lokaciji, upotreba i na drugoj bez obzira na set

programskih alata)

Izvor: http://itdl.org/journal/sep_04/article02.htm (Rory McGreal:“Learning objects:A practical definition“)

Slika 10. Prikazuje svojstvo zrnatosti objekata e-učenja

Zrnatost kao svojstvo objekata nije dovoljno precizno, a ni mjerljivo. Mogućnost ponovne

uporabe objekata e-učenja, obrnuto je proporcionalno samoj veličini objekta. Ako bi se

mogućnost ponovne uporabe objekata e-učenja povećavala, veličina objekta bi se smanjivala, a

to bi dovodilo u pitanje njegovu vrijednost u nastavnom procesu i to svojstvo bi se nazivalo

paradoks višestrukog korištenja.

13  

Objekti e-učenja sastoje se od skladišta. Skladište objekata e-učenja omogućava učenicima

učinkovitiju pretragu nastavnog sadržaja. Funkcije skladišta ogledaju se u tome da mogu

sadržavati samo metapodatke o objektima dok su objekti fizički dislocirani te mogu sadržavati i

metapodatke i objekte. Struktura sadržaja objekata e-učenja može biti centralizirana (svi podaci

su smješteni na središnjem mjestu) ili distribuirana (raspodijeljeno okruženje; peer – to – peer

mreže). Primjeri skladišta objekata e-učenja su:

MERLOT (eng. Multimedia Educational Resource for Learning and Online Teaching) -

središnje skladište, sadrži metapodatke

ARIADNE – distribuirano skladište objekata e-učenja

Edutella – metapodaci su distribuirani na peer – to – peer način

MERLOT - je besplatna i otvorena online zajednica resursa, prvenstveno namijenjenih

fakultetima, nastavničkom osoblju i visokoobrazovanim studentima iz cijelog svijeta kako bi na

što brži i efikasniji način podijelili svoje nastavne materijale. Njihov glavni cilj je unaprijeđenje

učinkovitosti poučavanja i učenja povećanjem kvalitete recenziranih, online obrazovnih

materijala koji se vrlo lako mogu uključiti u dizajniranje fakultetskih predmeta, tečajeva...

Aktivnosti MERLOTA temelje se na međusobnoj podršci članova i njihovoj kreativnoj suradnji.

MERLOT održava stalnu komunikaciju sa svojim članovima u svijetu putem godišnjih

međunarodnih konferencija, vijesti, nove govorne web stranice...

14  

Izvor: http://www.extreme-learning.org/research05.html

Slika 11. Prikazuje sučelje MERLOT-a

ARIADNE – je neprofitna udruga koja ima za cilj poticanje dijeljenja i ponovne uporabe

nastavnih sadržaja. Olakšava ponovnu uporabu digitalnih resursa koji se koriste kao potpora

učenju i poučavanju.ARIADNE je stvorila standarde temeljene na tehnološkoj infrastrukturi koji

omogućavaju objavljivanje i upravljanje digitalnih obrazovnih sredstava na otvoren način.

ARIADNE se širi u globalnu mrežu članica s istom vizijom.

15  

Izvor: http://www.enterpriseculturalheritage.org/en/news/1-flashnews/83-ech-project-affiliated-member-of-

ariadne-foundation.html

Slika 12. Prikazuje zaštitni znak neprofitne organizacije ARIADNE

Edutella – je peer – to – peer mreža koja služi za pretraživanje semantičkih web metapodataka.

Edutella nije jedna mreža, već uključuje brojne sustave za oblikovanje mreže koji će kasnije

poslužiti za razmjenu metapodataka prema semantičkim web standardima. Kako bi se omogućio

određeni sustav na Edutelli, u obzir bi se trebali uzeti sljedeći koraci:

1) Pronaći koje informacije sadrži sustav i na koji način se one mogu prikazati na

semantičkom webu uz pomoć već postojećih standarda

2) Provesti peer usluge pomoću kojih možemo shvatiti poveznicu između zastupljenosti sustava i

semantičkog weba

Jezgra Edutelle sastoji se od knjižnice i upitnog jezika. Knjižnica se može koristiti za formiranje

nove Edutella mreže dok je jezik pogodan za upite semantičkih web metapodataka koji se nalaze

u RDF – u (eng. Resource Description Format - u).

Izvor: http://www.edutella.org/edutella.shtml

Slika 13. Prikazuje zaštitni znak peer – to – peer mreže (Edutella)

Važnost međudjelovanja usluga skladišta je u tome da bi korisnici (profesori, studenti) ostali

zainteresirani te kako ih ne bi razočarala upotreba nekih od njih. Višedjelno pretraživanje koristi

16  

se kod pretrage više objekata. To pretraživanje obrađuje sam poslužitelj kojemu je upućen

zahtjev, on ujedno i pretražuje vlastite resurse te sinkronim ili asinkronim načinom prosljeđuje

dolazni zahtjev i drugim skladištima.

Sučelje SQI (eng. Simple Query Interface) – specifična je usluga koja služi za međudjelovanje

skladišta između objekata učenja. Registrirano je 20 – ak mreža skladišta koja koriste ovo

sučelje. SQI ne specificira uporabni jezik, ali na razini usluga specificira komunikaciju između

skladišta, ne definirajući oblik upita niti oblik rezultata.

Koriste se brojni jezici za oblikovanje upita i odgovora pretraživanja:

1. CQL (eng. Context Query Language) – jezik za pretraživanje, služio je za pretraživanje

kataloga knjiga... Kombinacija je jednostavnih upita (npr. jezik web tražilice) i složenih

programa (npr. SQL – eng. Structured Query Language). Kontekstni skupovi omogućuju

redefiniciju pojedinih dijelova jezika za primjenu koja nije prethodno predviđena.

2. XQuery – služi za pretraživanje XML (eng. Extendable Markup Language) dokumenata

3. PLQL (eng. ProLearn Query Language) – služi za precizno ili barem približno

pretraživanje pojmova

Protokoli OAI – PMH (eng. Open Access Initiative Protocol for Metadata Harvesting) i

SRU/SRW (eng. Search and Retrieve via URL/Web Service) – OAI – PMH je raširen protokol

za skupljanje metapodataka, a izvor ima u arhivi znanstvenih radova. Služi za skupljanje

metapodataka iz različitih izvora te ne određuje točno način vraćanja rezultata i konačnog

pretraživanja. Format XML koristi za vraćanje podataka, a HTTP za komunikaciju. SRU/SRW je

protokol koji se pomoću Telneta (mrežni protokol koji se koristi na Internetu) koristio za

komunikaciju između knjižnica. Za rezultat pretrage dobivao se XML dokument. Pogodni su za

prikupljanje podataka o nekom izvoru i za specifično pretraživanje.

Objekti bi trebali poticati razvoj vještina prilikom učenja te povećavati vrijednost nastavnog

materijala. Objekte e-učenja trebali bismo koristiti za izradu prezentacija nastavnog materijala

koje bismo zatim kasnije stavljali na Internet. U elektroničkom obliku postale bi dostupne svima.

Time bi se uštedilo vrijeme profesorima, a i nestalo bi mnogo nastavnog materijala sa sličnim

sadržajima.

17  

E-učenje je razvijen model učenja uz pomoć informacijsko–komunikacijskih tehnologija, a LMS

postaje vodeća konfiguracija sustava e-učenja. Glavni izazov stručnjaka je kako povezati LMS

sustave i učiniti ih otvorenim portalom za e-učenje.

Takav portal trebao bi imati:

razvijene metode tečajeva učenja koje bi se mogle prilagoditi trenutnoj razini znanja

učenika

otvoren portal koji učenicima omogućuje uključivanje u sadržaje s ostalih LMS sustava

mogućnost pristupa LMS sustavima i tijekom radne karijere tadašnjih učenika

Izvor: S. Stankov, Sustavi e–učenja (Robby Robson, Educational Technology Standards, Eduworks Corporation)

Slika 14. Objekt učenja – LMS

Najpoznatiji pokušaj podrške nastavnicima i studentima u svijetu je MIT OpenCourseWare, jer

je svim pristupnicima Interneta osigurao korištenje nastavnih materijala, uključujući i materijale

iz područja fizike, biologije, kemije.

18  

Izvor: http://www.businessinsider.com/education-learning-startups-2011-12?op=1

Slika 15. Prikazuje sučelje MIT OpenCourseWare – a

Hrvatski projekt internetskog portala e-škola iz fizike, naš je primjer jednog takvog otvorenog

medija koji sadrži nastavne materijale i omogućuje povezivanje profesora i učenika sa

znanstvenicima.

Najpoznatiju kolekciju nastavnih materijala načinila je organizacija MERLOT. Na web stranici

te organizacije mogu se pronaći nastavni materijali koje su odabrali i uredili stručnjaci. Mnogi

nastavni materijali su visoke kvalitete te sadrže filmove, animacije... Hrvatska želi postati

zemljom znanja i novih tehnologija, no nikako da nešto poduzme po tom pitanju. Većina

osnovnih i srednjih škola pa čak i fakulteta nemaju dovoljno računala za korištenje Interneta u

nastavi, niti su u svim učionicama postavljeni priključci za Internet.

Internetom smo okruženi sa svih strana. Djeca u 7., 8. razredu osnovne škole pa čak i ranije

pristupaju on – line pričaonicama, on – line dnevnicima, društvenim mrežama (Facebook,

Twitter), koriste se video portalima (YouTube), no još uvijek ispred sebe imaju knjigu,

bilježnicu, olovku, gumicu. Svima bi bilo bolje kada bi se i to zamijenilo digitalnom

19  

tehnologijom. No, tada se postavlja pitanje kako bi razni izdavači knjiga zaradili novce? Opet

nitko nije zadovoljan, a multimedija pada u drugi plan.

Za izradu objekata e-učenja potrebno je znanje izrade web stranica, animacija, poznavanje

tehnologije video zapisa i njihovog postavljanja na Internet.

Način poučavanja i korištenje nastavnog materijala prilagođava se osobinama učenika. U našim

školama se e-obrazovanje kombinira s tradicionalnim načinom predavanja (hibridno učenje).

Objekti e-učenja bi trebali povećati raznolikost nastavnih sadržaja, obogatiti obrazovno iskustvo

učenika te poslužiti kao zamjena za izostanak vizualnih prikaza nastavnog sadržaja, pokusa.

Razvitak digitalnih tehnologija u obrazovanju najviše može zahvaliti pojavi Interneta. Iako

naizgled lake definicije objekata e-učenja, otkrivaju nam posve novo, neotkriveno područje

primjene u već postojeći sustav obrazovanja. Međudjelovanje, nesmetana uporaba različitih alata

i sustava trebalo bi poboljšati uz pomoć standardiziranih normi. Za električnu energiju norma je

električni napon, za željezničku prugu je širina kolosijeka, a za Internet su norme TCP/IP

protokola, HTTP protokola...[S. Stankov, Sustavi e-učenja].

20  

5. ZAKLJUČAK

Primjena informacijsko–komunikacijskih tehnologija u hrvatskom školstvu pridonijela bi

efikasnosti, kreativnosti učenika, ali i osoblja. Stjecanje znanja u kraćem roku smanjila bi

troškove obrazovanja. Predmeti bi bili zanimljiviji ako bismo imali „elektroničke knjige“ i razne

druge materijale u digitalnom obliku. Tehnologije su uvelike olakšale brojne poslove pa zašto ne

bi pomogle i sustavu obrazovanja. One bi trebale biti dostupne svima, baš kao što su i

informacije (objekti – komadi znanja).

Tradicionalna nastava trebala bi postati prošlost, a LMS sustavi bi uvelike trebali pomoći

profesorima u izlaganju nastavnog sadržaja pa bi ih u bliskoj budućnosti možda mogli i

zamijeniti, ali ne u potpunosti. U 21. stoljeću smo, ali se ne ponašamo u skladu s time jer su nam

još uvijek glavna sredstva za spoznaju informacija olovka i papir, a sve dok oni budu osnovna

sredstva, razvoj sustava e-učenja, barem u Hrvatskoj past će u drugi plan.

Nove tehnologije nam donose brojne prednosti, ali zapravo nismo ni svjesni koliko ćemo

nedostataka spoznati ako se budemo služili samo njima. Današnja djeca više se ne znaju igrati, o

računalima znaju više od odraslih. Komunikacija im se vrši uz pomoć mobitela, računala,

elektroničke pošte... Sve se više gubi prvotno sredstvo komunikacije, a to je govor. Za par godina

ništa neće biti isto. Iako naizgled pesimistične izjave, činjenica je da moramo živjeti u skladu s

vremenom kako bismo se mogli razvijati kao misaona bića. Mlade inovatore treba poticati i

davati im financijsku podršku, jer nam oni mogu pokazati put k svjetlijoj budućnosti u kakvom

god ona obliku bila.

21  

LITERATURA

1. Bosnić, I.: Kvalifikacijski doktorski ispit: višekratna primjena i prilagodba objekata

učenja, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva (preuzeto:

11.06.2012.)

2. CARNet, svibanj 2005., Grupa autora: Standardizacija i valorizacija digitalnih

obrazovnih materijala,

http://www.carnet.hr/projekti/obr-stanadardi (preuzeto: 28.03.2012.)

3. Bubaš, G.: Objekti učenja: zašto i kako,

http://www.skole.hr/nastavni-materijali/o-materijalima?news_id = 213 (preuzeto:

28.03.2012.)

4. Objekt učenja i Learning Content Development System, (LCDS),

http://pogledkrozprozor.wordpress.com/2009/10/31/objekt-učenja-i-learning-content-

development-system-lcds/Objavljeno 31.listopada 2009. by Pogled kroz prozor

(preuzeto: 28.03.2012.)

5. Stankov, S.: E-učenje (verzija 2.0 studeni, 2009.) (preuzeto: 06.03.2012.)

6. Stankov, S.: Mogućnosti primjene normi za oblikovanje nastavnih sadržaja u Sustavima

za e-učenje pri razradi kataloga znanja,

http://www.mzos.hr/Download/2004/11/18/Dodatak_Norme_za_oblikovanje_nastavnih

_Sadrzaja.pdf na dan 31.03.2006. (preuzeto: 28.03.2012.)

7. Zensky, R., Massy, W.F.: Ometena inovacija – Što se dogodilo e-learningu i zašto.

Godište VI, Rujan 2006. http://edupoint.carnet.hr/casopis/47/clanci/3 (preuzeto:

28.03.2012.)

22  

ŽIVOTOPIS

Rođena sam 01. veljače 1991.g. u Osijeku. Pohađala sam Osnovnu školu Vladimira

Becića u Osijeku, potom sam upisala Medicinsku školu u Osijeku, smjer fizioterapeutski

tehničar. Po završetku srednje škole, 2009.g., upisala sam se kao redovni student na

preddiplomski studij fizike na Odjelu za fiziku u Osijeku.