Ante Ivanković - Podrijetlo hrvatskih rodova vrličkog područja

7/22/2019 Ante Ivanković - Podrijetlo hrvatskih rodova vrličkog područja

http://slidepdf.com/reader/full/ante-ivankovic-podrijetlo-hrvatskih-rodova-vrlickog-podrucja 1/294

nakladnikMatica hrvatska Vrlika

za nakladnikaAnte Turudić

recenzentiprof. fra Josip Ante Soldoprof. Stjepan Puljiz

unos tekstaZoran Gašpar

lektorice:Ružica MijatovićIrena Ivančić

korektormr. sc. Zdeslav Ivanković

fotografijeMiljenko Romić

tisakMAJUMI - Split

CIP - Katalogizacija u publikacijiSveučilišna knjižnica u Splitu

UDK

IVANKOVIĆ, AntePodrijetlo hrvatskih rodova vrličkog područja / Ante Ivanković; [fotografije Miljenko

Romić], - Vrlika: Matica hrvatska, 2003. - 272 stranica, (12 stranica ilustracija).

Bibliografija - str. 261 - 263, bilješka o piscu str. 265.

ISBN 953-98779-1-1

ISBN 953-98779-1-1



Ante Ivanković

PODRIJETLO HRVATSKIH RODOVAVRLIČKOG PODRUČJA

Vrlika 2003. godine



Sa zahvalnošću i divljenjemHarisu Čerkiću,

Ivanu Lelasu,Ivanu Radnicu,

Antoniju Režiću,Nenadu Režiću

Tomislavu Skorupu,Mladenu Škalicu,

Slobodanu Totiću,Vladimiru Turudiću,

Petru Varnici iStipi Vrančiću

palim hrvatskim vitezovima s vrličkog područja,kojima je Hrvatska iznad svega,

ovu knjigu posvećuje

autor



Ako se nikad ne osvrnu na svo je pretke,ljudi se neće radovati svojim potomcima.

Edmund Budre





R IJE Č N AK LA DN IK A

U 18. stoljeću naš Vrličanin fra Filip Grabovac-Grabić u svom djelu«Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga» ismijavao je našesinove koji su se u tuđini kitili tuđim haljama i tuđim običajima. Znao je našFilip da onaj, koji izgubi svoja obilježja i svoje ime, postaje isprazan, svogase odrekne a samim tim ni drugome nema što dati.

I danas u zoru trećeg tisućljeća pred nama su veliki zahtjevi i izazovikoji traže odgovore. Kako b i dali prave odgovore, potrebito je znati sve osebi i svom rodu, živjeti uspravno kako se ne bi izgubili u vrevi kaobezimeni.

Hrvatski rodovi ove naše pitome doline do sada su uvijek davali praveodgovore svim izazovima, ratujući s mačem istine u ruci, ljubeći križ.

Svako vrijeme nosi n ove izazove, svaka generacija ima svoju velikuzadaću. Uvijek je vrijeme velikih odgovora.

Gradivo se mora naučiti, ono je u srcu, a srce je korektiv svega. Kadje najteže, kad je vrijeme velikih odgovora? To vrijeme je danas, zavirimo usvoja srca, sjetimo se korijena, kleknimo križu, naći ćemo odgovor i nećemoići stranputicom.

Ukoliko smo ovom knjigom pripomogli ojačati naše zajedništvo,spremnost na žrtvu, budućnost našega roda je sigurna, kročit će jedinompravom globalizacijom, globalizacijom srca, sa svojim punim imenom iprezimenom.

Sve drugo su maglovite iluzije i slobode okovane lancima ovisnosti,nemira, beznađa i samoće.

Na kraju složno recimo Ne svim zabludama upalimo vatre nadjedovskim ognjištima, vatre života i s njima rastjerajmo tamu i kročimo

putem svjetla s isukanim mačem istine. Budućnost je naša.Ante - Tonći TURUDIĆ

7





PREDGOVOR

Još nikad nitko nije ovoliko na jednom mjestu napisao o Vrličanima iVrlici kao što je to svojom najnovijom knjigom učinio Ante Ivanković, kojegponajviše pamtimo kao ratnog reportera Hrvatske televizije s bojišnicaDomovinskog rata. Nakon dviju knjiga, Duvanjskih prezimena (2001) iPrezimena općine Dugopolje (2002), Ante Ivanković objelodanjuje svojetreće djelo Podrijetlo hrvatskih rodova vrličkog područja, svrstavajući setako među istaknuta imena hrvatske onomastike, znanosti što se baviprezimenima.

Kako god je uvjerljivo i strasno izvještavao o briljantnim pobjedamaHrvatske vojske, čini se da je Ante Ivanković i u hrvatsku onomastiku ušao sistom istraživačkom strastvenošću, stalno imajući na umu da muprezentacija onomastičke građe budu vjerodostojna i urađena s nabojemljubavi prema narodu kojemu pripada. A utorova znanstvena istraživanjakorijena hrvatskih rodova redovito prati nakana da današnjem čitateljupribliži ona doba kada su se naši preci u nesklonim im vremenima borili zaočuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta i narodne opstojnosti u vremenui prostoru. Obrađujući hrvatske rodove na ograničenim prostorima (Duvno,

Dugopolje, Vrlika), Ivanković nastoji i uspijeva gotovo svakome naćiodgovarajuće mjesto u biću hrvatskog naroda, te označiti njegoveposebnosti kao sastavni dio hrvatskog etniteta i u povijesti i na pojedinimpodručjima. Praćenje kompliciranih migracija pojedinih rodova diljemhrvatskih etničkih prostora u Ivankovića je uvijek isti rezultat: Hrvati suHrvati ma gdje bil i i bez obzira što su ih često zla vremena i još gorigospodari dijelili i zidovima državnih granica.

To je pokazao i prikazao i na "krvnoj slici" današnjih hrvatskih

rodova u Vrlici, gdje ih je od ukupno 102 najviše, posve precizno 18, imahercegovačko podrijetlo, 16 ih je doselilo s povijesnog Duvanjskog polja,15 s druge strane Dinare, dakle s livanjskog, četiri s travničkog područja, usrednjoj Bosni, a tek onda dolazi Primorje od Boke do Zadra (11 rodova),pa uvijek sklona raseljavanju Imotska krajina, koja je Vrlici dala 8 rodova.

Što se pak tiče ove knjige, koja Vam je u rukama, nezaobilazna je iautorova ljubav prema Vrlici i Vrličanima, jer doslovno svaka rečenicasvjedoči o znanstveno-istraživačkim naporima u vezi s pronalaženjem,

odabirom i analiziranjem novih spoznaja i podataka, među kojima je mnogoonih koje Ante Ivanković prvi put iznosi na vidjelo javnosti. Posebnuvrijednost, dakako, predstavljaju najstariji sačuvani popisi obitelji vrličkog

9



područja iz 17. i 18. stoljeća, bez obzira jesu li nađeni u arhivima državnihili pak crkvenih ustanova, te popis žrtava II. svjetskog rata, koji je krvavestranice svog četverogodišnjeg trajanja obojio i krvlju 596 vrličkih Hrvata,

žrtava te kataklizme.Ističem još jednu karakteristiku ovog Ivankovićevog znanstvenoguratka: povezivanje činjenica iz povijesnih izvora i isprava s davnooblikovanom građom obiteljskih predanja, koja su dragocjeni izvor, ali uzkritičko korištenje. Autor se na svoj način suprotstavlja novokomponiranimzaključcima u "popravljanju"prošlosti pojedinih rodova ali i mešetarenjimaonih koji pokušavaju vrličke Hrvate ili d io njih upregnuti u kola nekihprojekata, koji Hrvatima nikada nisu donijeli nikakva dobra.

Upravo zbog svega ovoga Vrlika je dobila svoju knjigu, ali i knjigukoju je itekako zaslužila. Autor pak zaslužuje našu zahvalu za sve što jeuradio, a posebno za primjerenu suradnju sa svima koji su pripomogli da seova knjiga objelodani. Dakako, bilo bi neopravdano ne istaći čelništvoMatice hrvatske iz Vrlike i Gradsko poglavarstvo, koji su nakon zbornikaradova o fra Filipu Grabovcu i Milanu Begoviću, te sabranih djela MilanaBegovića, Monografije Vrlike autora fra Josipa Ante Solde, zatim romana"Gastikina dolina" Emila Žeravice, pridonijeli da se Ante Ivankovićprihvatiovog posla i uspješno ga okonča.

Bit će najbolje ako se u nekom budućem vremenu javi potreba zadrugim izdanjem "Podrijetla hrvatskih rodova vrličkog područja". T o ć eponajviše ovisiti o nama, Vrličanima, zar ne?

U Vrlici, uoči Uskrsnih blagdana 2003. godine

Niko REBIĆ

vrliČki gradonačelnik

10



POGLAVLJE I.





VRLIKA KROZ POVIJEST

Današnje područje grada Vrlike smješteno je na sredokrači putaizmeđu hrvatskog kraljevskog grada Knina i na drugoj strani Sinja, jednogod najveć ih marijanskih svetišta u H rvata. Vode, polja i planine osigurale sutemeljne uvjete za život naraštajima, koji su stazama vremena prošli ovimkrajem, ali i onima koji će tek stići. Vrlika, Garjak, Ježević, Koljani,Kosore, Kukar, Maovice, Matkovina, Podosoje, Vinalić, Zduša sačinjavajuono što se danas naziva gradom Vrlikom.

Iako je to područje bilo nastanjeno i u pretpovijesnom razdoblju,

najstariji poznati narod u tom kraju bili su Iliri. Četiri stoljeća prijeutemeljenja Rima, dakle na prijelazu između 12. i 11. stoljeća prije Krista,Iliri su iz zakarpatskih prostora doselili na Balkanski poluotok. N jihov jezikpripada satemskoj skupini indoeuropskih jezika. Kako su današnji Albancipotomci starih Ilira, Ćiro Truhelka i Petar Skok su značenje riječi Ilirobjasnili pomoću albanskog jezika: lirr znači slobodan, a lirrue-osloboditi.Dakle, Ilirik ili Ilirija je Zem lja slobodnih ljudi, a Ilir je slobodni čovjek.

Ilirima dugujem o i ime D almac ije, što je u vezi s Dalmatima, najjačimi najbrojnijim ilirskim plemenom, koje je nastanjivalo prostore izmeđuNeretve i Cetine i na sjever do izvorišta rijeke Vrbasa. U objašnjavanjuznačenja ilirskog naziva Dalmacije, znanstvenici nisu posve složni. Jednismatraju da dolazi od albanske riječi delma, što znači ovca, pa bipohrvaćivanjem Dalmacije nastala Zemlja, ovčara. Dakako, to nije teškodovesti u vezi s temeljnim zanimanjem pripadnika plemena Dalmata,stočarstvom odnosno ovčarstvom, Drugi pak drže da se naziv Dalmacijaizvodi od pluralnog oblika djelm ili djelmat imenice djal, što na albanskomznači junak. Dakle, Dalmati bi bili junaci, a Dalmacija Zem lja junak a

O jakosti i veličini Dalmata svjedoče i ovi podaci: živjeli suorganizirano u 342 župe ili dekurije, dok su primjerice Ardijejci imali 20 aDaorsi 17 dekurija. Povjesničari smatraju d a j e u ilirskim dekurijama živjelopo 200-tinjak stanovnika. Dalmati su dugo živjeli u miru i blagostanju, aposebno su bili ponosni na svoj glavni i dobro utvrđeni grad Delminij,smještene na rubu D uvanjskog polja, iznad sela Borčana i Kongore.

Moramo spomenuti i činjenicu da su na vrličkom i susjednimpodručjima živjeli i Tračani, koje su, izgleda, još u pretpovijesnomrazdoblju Iliri potisnuli na istok, u Trakiju. I na vrličko su područje stigli

13



Grci, v jerojatnije kao trgovci, jer za razliku od jadranskog priobalja i otoka,tu nisu podizali svo je naseobine.

Sredinom 4. stoljeća prije Krista na vrličko područje prodiru i Kelti,

koje su s vremenom Iliri asimilirali u svoj etnički korpus.

VRLIKA U VRIJEME RIMSKE VLADAVINE

Mirni život Dalmata, ali i ostalih ilirskih plemena, narušen je 229.

godine prije Krista, kad su započeli dugotrajni i surovi ratovi s Rimom,tadašnjom vojnom velesilom, koja je upravo stasavala na suprotnoj straniJadranskog mora, na Apeninskom poluotoku. Bio je to ustvari rimskiodgovor pripadnicima ilirskog plemena Ardijejaca, koji su nastanjivalipodručje od Neretve do Albanije, odakle su kao gusari napali rimskebrodove, ali i nekadašnje grčke naseobine u Dalmaciji i na njenim otocima.Snažni Rim pobijedi vojsku ilirske kraljice Teute, koja je nakon toga bilaprimorana priznati vrhovnu vlast Rimske Carevine, ali i odreći se dijeladotadašnjih svojih teritorija.

Nove su prilike ujedinile ilirska plemena na čelu s Dalmatima,izuzevši Daorsa u dolini Neretve koji su se zadovoljili s rimskom zaštitom.Sve češći napadaji na brodove i rimske saveznike, izazvali su 156. godineprije Krista novi rat s Rimljanima. Na njegovom početku rimski vojskovođaMarcije Figul nije ostvario potpuni uspjeh, iako je spalio glavni delmatskigrad Delminij. Godine kasnije, dakle 155. godine prije Krista, njegovnasljednik Kornelije Scipion Nazika osvaja utvrđeni D elminij, pretvara ga uneuglednu vojnu postaju, a Rimska Carevina dobiva nove provincije na

drugoj obali Jadranskog mora. Konačno 9. godine nakon Krista Rimljanislamaju otpor zavađenih ilirskih plemena i njihovih vođa, ali su za to moraliangažirati čak 15 svojih dobro naoružanih i još b olje uvježbanih legija.

Rimljani postupno romaniziraju starosjedilačko ilirsko stanovništvo, au novoj provinciji podižu gradove i kvalitetni sustav cestovnih kom unikacijaizmeđu njih. Tako primjerice novom cestom je povezana Salona saAequumom (Čitluk-sinjski), a odatle preko Potravlja ili Dabra s Vrlikom. Svrličkog područja rimska se cesta granala prema Kninu preko Kijeva i

prema Bosni preko Dinare. "U početku rimske vladavine stanovništvo ježivjelo u plemenskim zajednicama, od kojih su poznate dvije: Barizaniata iLizavist. Po mišljenju Branimira Gabričevića obitavali su u Kijevu i u

14



Podosoju-Garjaku, a po sudu Ante Miloševića u Koljanima i Baleku. Tek zacara Septimija Severa (193-211) neka su naselja u dolini Cetine dobilarimsko građansko pravo .1

VRLIKA U HRVATSKOJ DRŽAVI

Velika seoba naroda dovodi u 7. stoljeću Hrvate u novu domovinu.Dominik Mandić tvrdi da se to zbilo 626. godine. Naime, tada su udruženi

Avari i Perzijanci napali Carigrad, a bizanstki car Heraklije poziva u po moćHrvate. Oni pustoše Dalmaciju, Panoniju i Ilirik, koje su prethodno biliosvojili Avari. "...Hrvati su osvojili te zemlje za svoj račun, kao svojevlastite. A tako je stvar shvaćao i tadašnji rimski svijet širom cijelogCarstva, kako vidimo iz bilješke Izidora Seviljskog, u kojoj on zauzećeDalmacije i Epira od strane Hrvata zove gubitkom pokrajina za RimskoCarstvo."2

Tada je, tvrdi Mandić, doselili oko 300 tisuća Hrvata, koji će ubrzostvoriti svoju državu, u kojoj će i vrličko područje naći odgovarajućemjesto.

O doseljenju Hrvata sv jedočenje je ostavio i bizantski car K onstatinPorfirogenet u svom djelu "De administrando imperio", koje je nastalopolovicom 10. stoljeće. "Hrvati su pak stanovali u ono vrijeme (nakon padaSalone 614-615) s onu stranu Bavarske, gdje su danas Bjelohrvati. Jedan odnjihovih rodova, naime petero braće: Klukus, Lobeles, Kosences, Muhlo iHrobatos i dvije sestre Tuga i Buga, odijelili su se od njih i došli su zajednosa svojim narodom u Dalmaciju te su tu našli Avare u posjedu te zemlje.

Pošto su se nekoliko godina međusobno borili, pobijedili su Hrvati. I nekesu od Avara pobili, a ostale su prisilili da im se pokore. Od tada su u tojpokrajini zavladali Hrvati." 3

1 Monografija Vrlike, Vrlika 2 001., str. 11.D. Mandić, Crvena Hrvatska, C hicago-Roma 1973., str. 254.D. Mandić, Rasprave i prilozi, Rim 1963., str. 54.

15



SV. SPAS - HRVATSKA POVIJESNAISKAZNICA

Najvažniji je spomenik iz tog razdoblja, a koji svjedoči o hrvatskojnazočnosti na vrličkom području, crkva Sv. Spasa, podignuta u bliziniizvora rijeke Cetine u istoimenom mjestu. Stjepan je Gunjača utvrdio da jegrađena etapno u 9. i 10. stoljeću, njezin je monumentalni zvonik jedinisačuvan na hrvatskim prostorima iz tog vremena, a i šire, koji je odolio zubvremena. Pronađeni natpis na latinskom jeziku upućuje da je crkva uvrijeme vladavine hrvatskog kneza Branimira (druga polovica 9. stoljeća)

sagradio župan Gastiha (Gostika), njegova majka Nemira i Gastihini sinovi,čija imena ne znamo. Inače, ovaj sakralni objekt spada među najvažnijepredromaničke hrvatske građevine, a smatra se i veoma vrijednimspomenikom cjelokupne europske predromantike.

"Oko crkve nalazi se dosad najveća istražena i proučena nekropola unas, s oko 1026 grobova. Nastalo kada i crkva, to se groblje proširilo dosredine 15. stoljeća. Iako u grobovima nije nađeno previše priloga, mnogi suveoma vrijedni, ponajprije: naušnice raznih oblika, prstenja, dugmad,strelice, ostruge, fine tkanine (srma) protkane srebrenim i zlatnim n itima.Posebno su vrijedni srebreni pojasevi, ostruge sa zvjezdicom nekog viteza,vjerojatno jednog od vrhričkih velmoža. Na nekim radovima vidljiv jeutjecaj franačkih majstora."4

Još jedan kulturni biser iz starohrvatskih vremena ima vrličkopodrijetlo-ostaci trobrodne crkve, što je bila sagrađena na mjestustarokršćanske bazilike na predjelu Crkvina u Koljanima. "Najvrijednijiostaci te crkve su kamene ukrasne ploče (pluteji) oltarne ograde. One sujedne od najljepših klesarskih ostvarenja starohrvatske umjetnosti. Analizom

klesarskih radova s raznih nalazišta N ikola Jakšić je zaključio da su nastali uradionici tzv. majstora koljanskog pluteja, prvog našeg velikog graditelja iklesarskog majstora."5

4 Monografija Vrlike, V rlika 2001., str. 18.5 Isto, str. 20.

16







PRVI SPOMEN VRLIKE U POVIJESTI

Učvršćivanjem središnje vlasti Kraljevine Hrvatske za vladavine PetraKrešimira IV. (1056-1073) i Dmitra Zvonimira (1076-1089) i vjerskomobnovom u vrijeme pontifikata pape Grgura VII. i vrličko područje ulazi usredište onodobnih društveno-političkih zbivanja, jer u njegovojneposrednoj blizini grad Knin postaje sjedištem kraljevske vlasti, aBiskupija, danas istoimeno naselje između Knina i Vrlike, hrvatsko vjerskosredište. Upravo zahvaljujući toj okolnosti dolazi do prvog pisanog spomenaVrlike, odnosno Vrh Rike, na latinskom jeziku, i to 1185. godine u jednomspisu splitske sinode (sabora). U tom je dokumentu upisano da hrvatskom

biskupu u Kninu pripada i župa Vrh Rika. Ime župe Vrh Rika različito jetranskribirano: Verchrecha, Vercherica, Verhlichky, Verlechensis,Werkrika, Verchioc.

Ime Vrlika nastalo je spajan jem dviju imenica: vrh i rika, dakle mjes tona vrhu, na početku, na izvoru rike, rike Cetine. Mjesto Vrh Rika u početkuse nalazilo na m jestu današnjeg naselja Cetina.

Prvi spomen Vrlike na hrvatskom jez iku uslijedit će gotovo tri stoljećakasnije, 1451. godine i glasit će Vrh Rika.

"Kraj oko Vrh Rike je bio relativno miran, a štitili su ga planinskimasivi i tvrđave. Na sjeveroistoku se dizao G lavaš (Dinarić), utvrda, koja jebranila i osiguravala prolaz za Bosnu kroz prodolinu Uništa, na drugojstrani, u Potravlju, stajao je T ravnik, koji se spominje 1372. godine u ispravikralja Ljudevita I. Anžuvinskog izdanoj cetinskom knezu Ivanu Nelipcu. Tedvije utvrde osiguravale su mirni protok trgovine poznatim putovima još odantičkog doba."

VRLIKA I HRVOJE VUK ČIĆ HRVATINIĆ

Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350-1416), kojeg neki povjesničarismatraju jednom od najznamenitijih osoba svekolike hrvatske povijesti,knez Donjih krajeva Kraljevine Bosne imenovan je 1388. godine odbosanskog kralja Tvrtka Kotromanića vojvodom bosanskim, a u vrijemesukoba s mađarskim kraljem Žigmundom Luksemburškim i bosanskimzastupnikom za Hrvatsku sa sjedištem u Kninu. Godine 1391. kralj Ladislav

17



Napuljski, protivnik Žigmundov, postavlja Hrvoja i brata mu Vuka zabanove Hrvatske i Dalmacije, a kasnije i svojim glavnim namjesnikom uHrvatskoj (1391). Kad je postao pobjednikom u sukobima sa Žigmundom,bosanski kralj (1398-1404) Hrvoju daruje veliku župu Livno a Dubrovčaniga proglasiše svojim građaninom (1400). Ovaj uspješni vlastelin ivojskovođa je 5. srpnja 1403. godine jedan od najuglednijih uzvanika nakrunidbi kralja Ladislava u Zadru, koji ga tada im enuje "glavnim vikarom uUgarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni", te "hercegom splitskim", darujućimu i otoke Brač, Hvar i Korčulu. Hrvoje smjenjuje kralja Ostoju i naprijestolje bosansko dovodi Štipana Tvrtka H (1404-1409).

Godine 1406. Hrvoje Vukčić Hrvatinić dobiva i službeno na dartvrđavu Prozor, koju je i sam gradio. S tvrđavom dobiva i njezine

stanovnike iz plemena Čubranića, sa kojima je bio u rodbinskim vezama, teplemena Mišljenovića. Tvrđavom Prozor, ispod koje će s vremenom nastatidanašnje naselje Vrlika, Hrvoje štite interese Ladislava Napuljskog, ali ibrani posjede kneza Ivaniša Nelipca, m uža njegove sestre Jelene. Kasnije ćeutvrda Prozor pripasti Hrvojevu zetu Ivanišu Nelipcu, a 1411. prigodomudaje njegove kćeri Katarine Nelipićke darovat će je u miraz zetu Ivanu(Hanžu) Frankopanu. Godine 1421., kada je vrličkim i susjednimpodručjima zagospodario Žigmund Luksemburški, on će Vrh Riku darovati

trogirskom plemiću Mihači Vitturiju sinu N ikolinu.

PRVI VRLIČANI S IMENOM I PREZIMENOM

U drugoj polovici 14. i prvoj polovici 15. stoljeća poznata su prva

imena i prezimena tadašnjih stanovnika Vrlike. Ponajprije se to odnosi napleme Čubranića, kojima su pripadali i Berislavići, doseljenici s livanjskogpodručja. O n jima su ostali pisani tragovi koje je sistematizirao J . A. Soldo:

godine 1341. spominje se Tvrdoš Berislavić u darovnici, kojom seselo Suhač pokraj Sinja daje splitskom nadbiskupu;godine 1381. bosanska kraljica Jelena, majka prvog bosanskog krajaTvrtka Kotromanića, dopušta Vuku Čubraniću da na svoj posjedVitak u Vrh Rici naseli Vlahe stočare, koji su oslobođeni poreza, ali

imaju obvezu služenja vojske, kad god to zatreba;

6 Monografija Vrlike, V rlika 200 2., str. 22.

18



1435. godine u Kninu, gdje stoluje hrvatski banovac, među zakletimsucima iz redova hrvatskih plemića je i Vuk Berislavić iz plemenaČubranića (Wok Berislavich de genere Ciprianorum);

godine 1451. zabilježen je Pavel Berislavić iz Vrhrike kao jedan odsudaca ratnoga suda u Kninu;godine 1446. banovac Tom aš Tvrtković zapovijeda kninskom kaptoluda Vrličanina Ivana D apčića upiše kao posjednika kuće na K lisu;godine 1485. banovac Ivan Peciban iz Knina angažira vrličkogkanonika Tomu Radivojčića da s Tomom Bučićem riješi nastali sporoko gradova O strošca i Sokola.Polovicom 15. stoljeća na vrličkom području se spominje samostan(1457), a papa Pavao m. u jednoj ispravi opominje trgovce da vrate

franjevcima iz samostana Varchrioc blago, što su ga fratri kod njihpohranili b ojeći se turskih prodora na vrličko područje.

VRLIKA ZA OSMANLUSKE VLADAVINE(1522-1688)

Već 1425. godine osmanlijski osvajači prodiru preko Uništa,zaobilazeći utvrde kao što su Glavaš i Prozor, pljačkaju Vrh Riku, K ijevo, azatim i kninsko i drniško područje. Godine 1492., kako je utvrdio S.Gunjača, Turci su opljačkali i razorili Vrh Riku i crkvu Svetog Spasa. IpakKnin i vrličko područje s tvrđavom Prozor potpali su pod tursku vlast 1522.godine, a Vrlika će postati središte nahije u Kliskom sandžakatu.

Tada nastaju i velike seobe stanovništva, k oje će trajati dugo, naročito

u vrijeme mletačko-turskih ratova u 17. stoljeću, zatim nakon oslobođenjaVrlike od osm anlijskih osvajača pa sve do oslobođenja Bosne i Hercegovineod turskog jarm a 1878. godine. Ispred turskih zulumćara narod se sklanja nasve strane. Tako je primjerice Ivan Čubretić (Čubranić) Pavlov, koji se naBožić 1463. godine istakao u okršajima s Turcima za oslobođenje Jajca, štoga je ugarski kralj Matijaš Korvin preoteo od Osmanlija, dobio za nagradustočare iz plemena Tulića u Vrh Rici.

Inače, "hrvatskim plemićima Čubranićima pripadale su obitelji:

Berislavići, Lukačići, Klarići, Vladavići, Jurčići, Mihovići. Pred turskimprodorima Berislavići su prešli u Turopolje. Tu se nastanio StjepanB e r y z l a w y c h de Verhreca, kaštelan Lukavca, od kojeg vuku podrijetlo

19



malomlački plemići. Od njih je najpoznatiji Stjepan, koji je igrao značajnuulogu na dvoru hercega Ivaniša Korvina i bio banovac (1596). Bratimio se sNikolom Mladenčićem, pa su zajednički povećali posjede u Turopolju. Iz

Vrh Rike su i Križanići. Nastanili su se u gradu Hrasno na Glini i u okoliciKarlovca. Čubranići, kasnije Mihačevići, naselili su se oko rijeke Dobre, aneki su odabrali Krk za boravište.

Prema tradiciji neke je obitelji 1476. godine odveo župnik JurajCetinjanin (oko stotinjak) na otok Olib, gdje je 1519. godine preminuo. Nagroblju je natpis: "Pop Juraj Cetinjanin parokijan Olibski."7

U turskom razdoblju mletački providur Jakov Foscari 1572. godinespom inje Vrliku kao tvrđavicu s posadom od 30 vojnika, bez topništva, dokpolovicom 17. stoljeća bosanski izvori potvrđuju da u dobro utvrđenojtvrđavi ima pet a u varošu ispod nje osam kuća. U njim a je up isan i podatakda vrličko područje ima tridesetak sela (vjerojatno je riječ o zaseocima), izkojih se može angažirati tisuću ratnika pod oružjem.

Ipak najviše podataka o Vrlici iz tog razdoblja sadrži turski defter(knjiga poreznih obveznika) iz 1604. godine, u kojem su upisani imuslimani i kršćani prema uobiča jenoj turskoj formuli: osobno plus očevoime, dakle bez prezimena. Zbog toga, ali i uporabe zajedničkih narodnihimena, veoma je teško razlikovati katolički i pravoslavni živalj, koji također

doseljava.Kako je izgledala Vrlika početkom 17. stoljeća? U središtu svih

zbivanja je tvrđava Prozor, u kojoj je boravila posada s obiteljima. Ispodtvrđave nalazila se kasaba (turski naziv za varoš) s džamijom i visokimminaretom, otprilike na mjestu današnje katoličke crkve Gospe Ružarice.Džam iji je pripadao vakuf, dakle vjersko im anje, u čijem su sklopu su ičetiri dućana. U kasabi su živjeli isključivo muslimani, najčešće obrtnici,koji su bili oslobođeni i poreza i vojne obveze. Oni su također bili

stanovnici onih naselja koja su imala plodniju zemlju, kao što su primjericeCivljani i Kosore, dok su kršćani nastanjivali Maovice i Ježević, gdje suprevladavali stočari nomadi, kao i u predjelu Paškog Polja čiji su stočariimali ispaše u Moćar dolu na Uništima. Oni su plaćali filuriju, porezkarakterističan za vlaški dio tadašnje populacije.

Porez se plaćao na gotovo sve poljoprivredne proizvode: žitarice,sijeno, lan, povrtnice, pčele, vinograde, kojih je također bilo na vrličkompodručju. Na Cetini i drugim vodotocima nalazile su se mlinice tipavodenice, kojima su isključivo gospodarili muslimani.

7 Monografija Vrlike, Vrlika 2001., str. 23

20



U sklopu velikih migracija u 15. stoljeću, kada katoličko življe bježiispred Turaka i sklanja se u mletački dio Dalmacije, i na vrličko područjedoseljavaju Vlasi stočari pravoslavne vjeroispovijesti. Primjerice u defteruiz 1604. godine spominje se crkva Svete Gospoje s baštinom Dragića, sinaRadičinog, i mlinovima na vodotoku Dragoviću. Ostalo je zabilježeno dadio monaha iz manastira Dragović preseljava u Grabovac (Lika) i tamoutemeljuju novi manastir, a 1612. godine posve ga napuštaju, što će ubrzati iuveličati proces islamizacije stanovništva.

U istom se dokumentu spominje i starohrvatska katolička crkva uKoljanima, pokraj koje se tijekom godine održavaju veliki pazari, od kojihse ubirao porez od pedeset akči. Dakako, spominje se i crkva Svetog Spasa,oko koje većinu stanovništva čine kršćani-katolici i samo desetak

muslimanskih domaćinstava. Doduše u defteru iz 1604. spominju se dvijemezre-Rasad i Rataj, a mezre su nekadašnja imanja sa kojih je stanovništvopobjeglo, ali u svakom trenutku spremne da prime nove doseljenike. Cijelopodručje pastorizirali su franjevci samostana Visovac, pa je logično da jeVrlika u onovremenskim prilikama bila župa visovačkog samostana.

OSLOBOĐENJE VRLIKE OD TURAKA (1688)

Na početku Morejskog rata Vrličani preko svog predstavnika traže danjihovo područje pripadne Mletačkoj Republici, i obećavaju da će zauzvratsudjelovati u svim ratnim aktivnostima budućih gospodara. Kako jeVenecija kninsko-vrličko područje smatrala veoma važnim, u ljeto 1688.godine s jakim vojnim snagama napada K nin, a s nekoliko m anjih postrojba

i Vrliku. Tada su i Knin i Vrlika oslobođeni od Osmanlija i uključeni usastav Mletačke Republike. Vrlika je potpala pod jurisdikciju providura uKninu, a malo kasnije postaje sastavnim dijelom novoutemeljene Kninskekrajine.8 Tada je u tvrđavi smještena manja vojnička postrojba, sastavljenaod domaćeg stanovništva, a u neposrednoj blizini nalazilo se i omanjeIogorište za venecijansko kon janištvo.

Dakako, Turci se ne mire s gubitkom Vrlike, pa ju 1691. godinehercegovački paša s jakim snagama pokušava preoteti od Mlečana, alibranitelji uspješno odolijevaju. Sljedeće godine Vrličani skupa s uskocima s

8 F. Dž. Spaho, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Zagreb 1985., str. 118-119.

21



kninskog i drniškog područja poduzimaju vojne akcije u dubokoj ne-prijateljskoj pozadini, paleći i pljačkajući naselja na Glamočkom polju. Uvrijeme posljednjeg mletačkoga-turskog rata, poznatog i pod imenom iliMali ili Sinjski rat od 1714-1718. godine, vrličko područje ne ostaje izvanratnih događanja. Početkom 1715. godine zauzimanjem Strmice vojneposade tvrđava Vrlike i Glavaša uključuju se u rat, u kojem su Turciposljednji put napali Sinj i Cetinsku krajinu. Bez obzira na relativno solidnepripreme za rat i na junaštva branitelja, vrlička tvrđava i njezina posada nisuuspjeli izdržati snažne napade topništva Mehmed-paše pa su Osmanlijeponovo zauzele vrličko područje. "Ipak, to je zauzeće Vrlike biloprivremeno, jer su se neprijatelji morali ubrzo povući, odvodeći sobomroblje kad su odustali od beznadne opsade Sinja. Izgleda da su Turci i

sljedeće godine pokušali osvojiti Vrliku, gdje su bile stacionirane dvijekompanije mletačkih vojnika; zahvaljujući isključivo velikom junaštvuVrličana nisu je uspjeli i osvojiti. Zadnje godine tog rata su to pokušali jošjedanput, ali ni tada nisu uspjeli u svojoj nakani."9

Od tada pa sve do pada Mletačke Republike 1797. godine vrličkopodručje ostaje pod venecijanskom vlašću.

VRLIKA POD VLAŠĆU MLETAČKEREPUBLIKE (1688-1797)

Nakon promjene vlasti vrličko područje ostaje gotovo pusto, jer ganapušta islamizirano stanovništvo, a s njim i bogata obitelj SalemaBukaričića. Mletačke vlasti plodne poljoprivredne i šumske površine

proglašuju državnim vlasništvom i dodjeljuju ga novodoseljenimstanovnicima, a posebno onima koji su se istakli u borbama s Turcima.U Državnom arhivu u Zadru sačuvan je popis obitelji, nastanjenih na

vrličkom području 1. srpnja 1692. godine, organiziranih u četiri banderije,prozvanim po imenima njihovih haramabaša (kapetana = baša) NikoleBiokovića, Pavla Jurića, Ivana Crnice i Nikole Šarca.

Prvi put u hrvatskoj onomastičkoj literaturi objavljujemo potpunipopis stanovnika vrličkog područja iz 1692. godine.

9 Zbornik "Kačić" Split, 1983., godina 15., str. 39.

22



STANOVNIŠTVO VRLIKE 1692. GODINE

1. Popis obitelji nastanjenih ispod tvrđave Vrlika, koje su podzastavom kapetana baše (u banderiji) Nikole Biokovića. Popis jeučinjen 1. srpnja 1692. godine u Vrlici.10

Ime i prezime osoba kanapa1. kapetan Nikola B ioković 7 182. Jakov Knežević 9 73. Šimun Marasović 9 6

4. Jakov Knežević 6 5,55. Šimun Marasović 4 5,56. Lovre Vidović 4 3,57. Jurica Vidović 9 98. Lovre Vučem ilović 6 39. Petar (V)uzun 14 1810. Grgur Brstić (Brstilo) 7 911. Cvitan Milovac 13 9

12. Radiša Kovačević 3 7,513. Vučen Petković 15 1014. Štipan Radojević 11 3,515. Mikaelo Dragić 7 416. Jakov Roljević 4 1117. Štipan Ersech (Erceg, Eržek, R žek) 4 4,518. Ivan Dilić 5 7,519. Rade M ešter (Maešter) 6 6,5

20. Marko M iloj ević 5 621. Ivanića Blaževića 2 022. M atij Božinović 6 5,523. Štipan Ja jar 6 424. Niko la Jakelić 9 8,525. Nikola Karanzulović 3 426. čauš Cvitko Milković 5 4,527 . Jakov Vučenić 4 5

28 . Milinka Kričkovica 2 6

Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalm acije j 1

23



29. Luka Knežević 3 4,530. Radovan Đonlić 5 331. Vukadin Buderožić (Bodrožić) 2 _j 0

32. Šime Jurić 3 533. Mikaelo Pavić 2 134. Marko Prstojević 3 035 . Dragola Popović 8 836. Lucija Ljutić 3 237. Ilija Jakulić (Jakelić) 8 1138. Zelko Jakulić (Jakelić) 3 3,539 . Jakov Kovač 5 3

40. Matij Grabovac 7 2441. Antona V uletić 10 1842. Du jmo Štrkalj 10 1643. Nikola Ćosić 4 4,544. Ivan Ba tovanja 6 545. Marko Eštek (Estech) 4 446. crkva Svetog Mihovila 0 2,547. Štipan Mažarević 2 3

48. alfir Radivoj Novoselac 11 049. Savica Vukašević 5 050. Lazo Vuković 6 051. Bogdan Šarac 20 052. Dragosav Ivković 6 053. Radivoj Miljević 8 054. Vukelja K onjević 10 055. Stanko Ivetić 14 0

56. Mikaelo Novoselac 13 057. Vuko Ivanović 8 058. Milat Bogojević 6 059. Ranisav Rajakovac 7 060. Ivica Rajakovac 3 061. Radojka Rajakovac 4 062. Rajka Vukaševića 6 063 . Jovica Vidova 4 064. Jakov Ostojić

8 065. Milivoj Radonić 9 066. gubernator Franko Pavišić 0 30

24



67. Marko D ilić 0 3068. kapetan Butković 0 7369. Marko Stipanović 6 0

70. Vukovoj Vujičević 8 071. M ilivoj Banić 11 072. M iljat Matov 8 073. Vuko Dragosaljević 5 074. Mate Vukašević 7 075. alfir (precrtano) M atij Šimić 10 076. Josip Vrbanović 16 077. Ivan Grubanović 7 0

78. Ivan Radošević 4 079. Nikola Vu ješitić 17 080. Frane Sušnjević 12 081. M atij Radić 11 082. Jure Čerkez 15 083. Pavica Knežević 11 084. Marko Petković 4 085. Jakov Petković 3 0

86. Marijan Stojanov 16 087. Milanko iz Vrpolja 10 088. Ivan Barić 2 0

Dakle, banderiju Nikole Biokovića sačinjava 88 obitelji s 588 osobe.One imaju 73 prezimena, od kojih se do danas na vrličkom područjusačuvalo 10: Batovanja, Blažević, Božinović, Grabovac (Grabić), Jakelić,Marasović (Maras), Milković, Vučemilović, Vuletić i Uzun (odnosi se samo

na hrvatska prezimena).Upisano je ukupno 48 imena, od kojih su 43 muška i 5 ženska. Odmuških imena najčešća su: Jakov, Nikola i Marko (6 puta); Mate (Matij) iIvan (5), Štipan (4); Mijo-Mikaelo (3); Šimun, Lovre, Cvitan (Cvitko),Ilija,Frane, Radivoj, Milat i Vuko (2); po jednom se pojavljuje 31 ime: Jurica,Petar, Grgur, Radiša, Vučen, Rade, Ivanića, Milinka, Luka, Radovan,Vukadin, Dragola, Lucija, Zelko, Antona, Dujmo, Savica (Sava), Lazo,Bogdan, Dragosav, Vukelja, Stanko, Ranisav, Jovica, Milivoj, Vukovoj,Josip, Jure, Pav ica, Marijan, Milanko, Ivica i Rajka.

Pet je ženskih imena: Ivanića, Pavica, Lucija, Milenka i R ajka. Što sepak tiče podjele na narodna i biblijsko-svetačka imena, pretežu ova druga(26), a narodnih je 21.

25



EVO NAJPRIJE NARODNIH IMENA: Cvitan (Cvitko),Radiša,Vučen, Rade, Milinka, Radovan, Vukadin, Dragota, Zelko, Radivoj,Bogdan, Dragosav, Vukelja, Stanko, Vuko, Milat, Ranisav, Milivoj,Vukovoj, M ilanko i Rajka.

BIBLUSKO-SVETAČKA IMENA (22) :Nikola, Jakov, Šimun,Lovre, Jurica, Petar, Grgur, Ilija, Štipan, Mijo (Mikaelo), Ivan, Marko,Ivanića, Matij, Luka, Lucija, Antona, Dujmo, Sava (Savica), Lazo, Jovica,Franko, Josip, Jure, Pavica, M arijan i Ivica.

2. Banderija harambaše(kapetana - baše) Pavla J ur ića 1 1

Ime i prezimeosoba

kanapa1. kapetan basa Pavao Jurić 27 0

2. čauš Petar Tom ić 13 0

3. alfir Jure Lučić 17 04. Marko Lučić 18 05. Filip Božić 9 06. Filip Pavlović 14 07. Pave M arijan 7 08. Ostoja Marković 6 4,59. Filip Vu letić 14 2110. za crkvu Gospe od Karmena 0 30,511. Jakov Ilić 2 112. Ilija Vučetić 6 713. sig. Gou. Pavišić 0 2

Najmanja banderija harambaše (kapetana-baše) Pavla Jurića imala je 12obitelji sa 133 člana. Prezimena je ukupno 11, a najveći dio ih je starinom sduvanjsko-livanjskog područja.

Od prezimena do danas je sačuvano na vrličkom području samo jedno: Vuletić, a od Jurića nastali su Oklopčići.

Imena je osam. Po jednom se javljaju: Petar, Jure, Jakov, Ilija, Ostoja iMarko, dva dom aćina nose ime Pavao ili Pave, a trojica imaju ime F ilip.

Ime Ostoja je narodno, a ostalih sedam pripadaju biblijsko-svetačkim

imenima.


26



3. Banderija harambaše (kapetana - base) M arka O rlan dić a12

Ime i prezime osoba kanapa

1. alfir Ivan Crnica 5 02. sargenete Marko Juretić (Đuretić) 6 03. kapetan Marko Orlandić 4 04. Stojan Nikić (?) 3 05. Niko Rado 3 06. guverner tvrđave 1 177. Marko Stipče 3 0

8. Ivan Crnica 2 09. Marko Nikić 2 010. Ivanića udovica pokojnog Marka Crnice 2 011. Nikola Glamočanin 4 012. Paulina Vidović 3 013. Nikat (prezime nije upisano) 2 014, Štipan Petković 1 0

15. Nikota Marčelo 1 016. Niko Juranov 1 0

17, Luka Mamuzić 5 0

18. Nikola Predojević 2 0

19, Bože Čelanović 2 0

20. Jure Đulac 3 0

21. Jakov Lupiš (Vuk-ović) 2 0

22. batt: Tomaseo 2 023. Vukadin Ljubojević 4 0

24. Vukota Manolović 12 0

25. Berisav Gruičić 13 0

26. Radojica Vlahinić 11 0

27. Savica Rajković 9 0

28. Ivana Mikovac 6 0

29. Jakov Kovačević 40

2 Državni arhiv Z a d r , Katastri Dalm acije j 1

27



30. Nikola Bukmanović 8 0

31. Andrija Krašić (Krasić) 8 032, Savo Krašić (Krasić) 10 0

U banderiji harambaše (kapetana-baše) Nikole Orlandića upisane su 1.srpnja 1692. godine 32 obitelji sa 145 članova. Prezimena je ukupno 25, anijedno od njih danas ne pripada Hrvatima katolicima vrličkog područja.

Što se pak tiče imena, ukupno ih je 17, a od toga su dva ženska.Najzastupljenije ime je Nikola s inačicama Niko Nikat, Nikota (7 puta),Marko (3), Jakov, Ivana-Ivanica, Savo-Savica i Ivan (2),a po jedanput sejavlja 11 imena: Jure, Andrija, Stojan, Luka, Bože, Vukadin, Vukota,

Radojica, Berisav i Paulina.Od 17 imena šest je narodnih: S tojan, Bože, Vukadin, Vukota, Berisavi Radojica, a ostala su biblijsko-svetačka: Nikola, Marko, Jakov, Ivan,Ivana-Ivanica, Jure, Andrija, Savo-Savica, Luka i Paulina.

4. Popis obitelji u banderiji harambaše (kapetana-baše) N ikole Šar ca 1 3

Ime i prezime osoba kanapa

1. Nikola Šarac 23 02. Mitar Stipanović 4 03. Petko D ragolović 3 04. Ivan Vukašević 11 05. Savo Gozdenčević nečitljivo6. Doko Vučević 20 07. čauš Nikola Domitić 8 0

8. Dragosav Maljković 10 79. M atij Ćurčija 5 3,510. Mate Čenević (Kenević) 4 511. Radovan Kosudović (Kusudović) 4 812. Vidak Mušić (Musić) 7 4,513. Nikola D ilić 5 7,514. Vid Milišić (Miličić) 4 1

15. Lazo Bučelić 14 10


28



16. Ivan D jedović 5 3,517. Rade Radovanov 3 618. Sava Radovanović 7 5,5

19. Nikola Kovačević 16 10,520. Tomo Poprašinović 5 4,521. Petar Boljošić 5 722. Radojica Balać 7 323. Nikola Bodrižić 9 4,524. Ivan Krečak 5 1025. Nikola K rečak 8 10,5

26. Ivan Kovačević 6 3,527. Todor Kovačević 4 228. Jakov Crmarić 8 6,529. Štipan Budem irović 6 5,530. Petar Bošn jak 5 5,531. Štipan Paštrović 9 832. Mikat Pančić (Pandžić) 5 3,5

33. Luka Kovačević 5 3,534. Radivoj Paspalović 7 1

Banderiju harambaše Nikole Šarca sačinjavale su 34 obitelji s 237osoba. Upisani su pod 31 prezimenom, od kojih, danas izuzev Pandža,nijedno ne pripada Hrvatima katolicima na vrličkom području.

Što se pak imena tiče, njih je ukupno 21. Najzastupljenije je imeNikola (5 puta), Ivan, Štipan, Petar, Matij, Vid i Sava po 2 puta, a 14 imena

se pojavljuje po jednom: Mitar, Petko, Doko, Dragosav, Radovan, Lazo,Rade, Tomo, Radojica, Todor, Luka, Mikat (M ijat), Jakov.Popis od 1. srpnja 1692. godine svjedoči da su na vrličkom području

krajem 17. stoljeća živjele 233 obitelji sa 1098 osoba, kojima suvenecijanske vlasti dodijelile 2361 kanap zemlje, pretežito oranica i livadauz Cetinu, te nešto neobrađenog i neplodnog zemljišta. U posjedu državeostalo je onoliko zemljišta da se moglo naseliti još 40-tak obitelji iz BosneOtomanske, stoje ubrzo i ostvareno.

Mletačke vlasti dopuštaju obnovu u ratu oštećenih ili pak gradnjunovih mlinica na vrličkom području."Već 1691. godine daju sinjskimfranjevcima pored zem lje i pravo da u Karakašici mogu sagrade m linicu za

29



svoje potrebe, a visovačkim dopuštaju gradnju dvaju mlinova nedaleko odVrlike u kući nekog muslimana Bukaričića. Nadalje, te iste godine vlastidodjeljuju vodenicu za m ljevenje žita i stuparu obitelji Crnica; kasnije su im

oduzete i dodijeljene nekom Alesandriju pod uvjetom stanovitog podavanja.Taj mlin-vodenica imao je tri točka, pa je stoga bio vrlo vrijedan."U sastavu spomenutog popisa od 1. srpnja 1692. godine nalazi se i

dokument naslovljen s "Notta delle Posto da Molino" na Cetini, u kome jeotac poznatog franjevca i književnika Filipa G rabovca M atij upisan kao prvisuvlasnik mlina s još četiri domaćina: harambašom Nikolom Biokovićem teNikom Kovačem, Filipom Vuletićem i Radovanom Kuduzom. Oni suobvezni godišnje dati u državnu blagajnu 25 lira. Je li ovo onaj mlin što suga dobili visovački franjevci ili je novosagrađeni? "Navodno je u istoj

zgradi bilo moguće smjestiti još pet takvih točkova, pa je moguće da sukasnije i ti tamo napravljeni i smješteni. Nekako u to su doba i četiri mlinana potoku Koduša bila investirana trima obiteljima za 20 lira godišnjegkanona. I ti podaci pokazuju da je tada vrlički kraj imao dovoljno mlinica,koje su mogle podmiriti potrebe tamošnjeg stanovništva za mljevenježitarica i pranje suk na ."15

Kasnije su m letačke vlasti (1723) sagradile javn u česmu u Vrlici, pa jeto jedino što je Venecija uložila u opće dobro na tom području.

Što se pak tiče sakralnih objekata, krajem 17. stoljeća u Vrlici postojisamo jedna crkva, koja je do tada bila džamija, pa je pregrađena daskamatako da su jedan dio koristili katolici a drugi pravoslavci za bogoslužje. Okocrkve se nalazilo groblje. Katoličku župu u Vrlici pasterizirali su franjevci izsamostana na Visovcu, a posebno su pazili na dobrosusjedske odnose spravoslavnim življem i njihovim svećenicima.

VRLIČANI U MLETAČKOM ZEMLJIŠNIKU IZ1710. GODINE

U Državnom arhivu u Zadru sačuvan je i mletački zemljišnik iz 1710.godine s posebnim odjeljcima za naselje Vrlika i pripadajuće joj zaseoke,zatim ponaosob za tri sela: Maovice, Kosore i Civljane. Riječ o dokumentuna 94 stranice velikog formata.

1 4 Zbornik Kačić Split 1983., godina XV., str. 42.1 5 Zbornik Kačić Split 1983., godina X V., str. 43.

30



Sve obitelji iz Vrlike i s Maovica pripadale su banderiji harambašeŠtipana Biukovića. Čini se da je riječ o sinu ili pripadniku obitelji već nampoznatog harambaše Nikole Biokovića, čije je prezime neznatnopromijenjeno (Bioković: Biuković): dužnost harambaše najčešće je ostajalau obitelji, zatim ugledni Biokovići nisu mogli tako naprasno, za samodvanaest godina, nestati.

POPIS DUŠA NASELJA VRLIKE I PRIPADAJUĆIH JOJZASELAKA (1710)16

IME I PREZIME, OČEV O IME M MD Ž ŽD UK

1. Ante Grabovac Matijev 2 3 1 2 82. Ante Štrkalj Stojanov 1 3 1 1 63. Anica ud. p. Marka Ć urića 0 1 2 1 44. Anđelija ud. Stanka Bugarina 0 3 1 2 65. Andrij a Novakov ić Martinov 2 2 2 2 86. Filip Vuletić Markov 5 3 3 5 17. Frane Batovanja Šimunov 1 2 1 1 68. Grgur Bašić Markov 1 1 1 0 5

9. Grgur Bošnjak Petrov 1 0 2 3 310. Jakov Vrebić Petrov 1 0 2 1 611. Jakov Crmarić Nikolin 2 0 1 1 412. Jakov Kovačević Vu jinov 3 0 1 2 413. Jakov Krnjac Ivanov 1 2 1 2 614. Grgur Varnica Grgurov 1 0 1 2 615. Grgur Radivoj ević Vidov 2 0 1 0 416. Ilij a Naskradinović M ilanov 2 0 2 2 317. Ilija Jakelić Ivanov 3 2 3 0 618. Ilija Marasić Grgurov 3 0 1 1 819. Jako Jakelić Ilijin 2 1 1 3 520. Ilija Petrović Petrov rečeni Railić 1 2 2 3 721. Ivica Štrkalj Ivanov 2 0 1 4 822. Ilija Krašić Vukadinov 2 1 2 1 723. Ilija Karluča Blaškov 1 2 1 2 624. Ilija Radanović Milavčev 4 1 6 7 1825. Ivanića ud. pok. Nikole Zdilara 0 3 1 1 5

1 6 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, Vrlika 1710., str. 10.* M = muškarci, MD = muška djeca, Ž = žene, ŽD = ženska djeca, UK = ukupno

31



26. Jelica ud. pok. Bukojevića 0 0 1 0 127. Lovre Vidović Beričin 5 2 4 5 1628. Luka Milovčević p. Miaila Debeljaka 2 1 1 3 7

29. Lazo Knežević Radovanov 1 1 1 0 330. Luka Čelebić Vukov 3 0 2 1 631. Lovre Vučemilović 2 3 1 4 1032. Lucija ud. pok. Ilije Sočiša 0 0 1 0 133. M atij M ilković Andrijin 1 0 1 2 434. Mihail Karanđelović Nikolin 1 2 2 2 735. M atij Uzunović Petrov 1 3 1 2 736. M ijat Pandžić Ivanov 2 4 2 4 1237. M atij Jakelić Ivanov 2 2 3 1 8

38. M ijo Jurić reč. Klopčija 1 4 1 1 739. M atij Baturina M ijin 2 4 1 3 1040. Marko Vučem ilović Stipanov 8 8 7 9 3241. Mihael Crljenović Lukin 2 0 1 0 342. Mihailo Kovačević Petrov 1 0 1 0 243. Mihail Vukošević reč. Spužo 2 2 1 3 844. Marko Ro ljević Ivanov 2 2 3 3 1045. M atij Božinović Tadijin 3 0 2 4 9

46. Manda ud. pok. Petra Varnice 0 1 1 2 447. Marko Kovačević Ivanov 4 1 2 4 1148. M ilja ud. Todora Vu jinovića 0 0 1 0 149. Mihael Zdravko Jurin 2 1 2 6 1250. Mihael Petrović Petrov 2 1 1 2 651. Nikola Modrić Petrov 5 3 3 7 1852. M ikola Štrkalj Ivanov 1 3 1 1 653. Nikola Kovačević Vukeljin 4 2 2 1 9

54. Nikola Lazić Lazin 4 4 3 0 1155. Nikola M aesterović A ndrijin 3 1 1 0 556. Nikola Ćosić M ijovijov 1 0 1 0 257. Nadal Kovačević Vukeljin 1 2 1 2 658. Nikola Varnica Petrov 3 0 3 2 859. Petar Dragojević reč. Erceg 1 1 1 5 860. Petar Ivešić Jakovljev 3 2 2 1 861. Pavao Berisaljević Beričin 3 3 4 3 1362. Petar Marasević Lukin 2 1 2 2 7

63. Pavao Berber 1 0 1 1 364. Radovan Kuduz Nikolin 3 5 3 4 1565. Nikola Mandalić Lovrin 1 2 1 3 7

32









106. Ivan Reljanović Petrov 1 0 2 0 3107. Ivan Petrović reč. Zidarović 5 0 2 0 7108. Ivan Bilobrković Franin 2 2 1 2 7109. Ivan Žarković Petrov 1 2 1 3 7110. Jakov Kovač 3 0 1 2 6111. harambaša Štipan Biuković 2 1 2 2 7

Dakle, 1710. godine prema podacima u mletačkom zemljišniku uVrlici i obližnjim zaseocima živi 111 obitelji s ukupno 659 osoba, od kojihje 187 muškaraca sposobnih za vojnu službu. Zanimljivo je spomenuti dajeodnos muške i ženske djece bio 216:179 u korist ovih posljednjih.

U zem ljišniku su i podaci o vrličkom stočnom fondu: 42 konja

sedlenika, 149 tovarnih konja, 740 goveda i 4.037 grla sitne stoke (ovce ikoze). Zabilježeni su i domaćini koji uzga jaju po 250 grla sitne stoke. Kakovrlički pašnjaci nisu mogli zadovoljiti ovoliki stočni fond, stočari sa stadimačesto prelaze na pašnjake u susjednoj Turskoj, što je ponekad stvaralo imeđudržavne sporove.

Godine 1710. je i vrijeme kad se postupno upotpunjuju doseljeničkirodovi na ovom području. Tada uz već poznate iz 1692. godine (Batovanje,Blaževiće, Božinoviće, Grabovce odnosno Grabiće, Jakeliće, Marasoviće

odnosno Marase, Milkoviće, Vučemiloviće, Vuletiće, Kuduze) doseljavaju:Varnice (5 obitelji), od kojih je jedna zabilježena i s obiteljskim nadimkomBudimir, zatim Krnjci, Petrovići, od kojih će nastati Zidarovići (današnjiZidari), Uzunovići (današnji Uzuni), Pandžići (današnje Pandže), Jurići odkojih će nastati Klopčije (današnji Oklopčići), Baturine, Ercezi (uz prezimeErceg zabilježeno je da su postali od roda Dragojevića), Plazonići,Mandarići, Modrici, Galiotovići (današnji Galioti), Biukovići (današnjiBiuci), za koje smo upozorili da mogu biti i Biokovići iz 1692. godine.

Kad je riječ o prezimenima, onda je najviše Kovačevića (9 plus jednaobitelj s prezimenom Vujnović i obiteljskim nadimkom Kovačević), slijedeJakelići i Vraniće (s po 5 obitelji), Batovanje, Štrkalji i Petrovići (3),Bugarini, Naskradinovići, Marasi (Marasić i Marasević), Kneževići,Vučemilovići, Uzunovići, Jurići i Didojevići (2). Formula jedna obitelj -jedno prezime zastupljena je u 71 slučaju.

Imenoslovlje vrličkih obiteljskih glavara sastoji se od ukupno 35imena (27 muških i 8 ženskih). Najzastupljenije je ime Ivan s inačicom Ivica(11 puta), slijedi Mijo s inačicama Mihael, Miailo, Mijat (8), Ilija (7), Jakov

(6), Matij i Jure (5), Grgur (4),Marko (3), Nikola, Štipan i Ante (2), te pojedno ime-jedna osoba javlja se 24 puta: Anica, Anđelija, Andrija, Filip,Frane, Ivanića, Jelica, Lovre, Luka, Lazo, Lucija, Manda, Milja, Savo,

34



Šimun, Tomas, Todor, Vicko, Vid, Vojin, Vukosava, Vučen, Vukelija,Zelko.

Popis Vrličana u zemljišniku iz 1710. godine svjedoči i da subiblijsko-svetačka imena posve po tisnula narodna, jer je odnos 28:7 na štetunarodnih imena. Evo ih: Jelka, Milja, Vojin, Vukosava, Vučen, Vukelija,Zelko (čovjek zelenih očiju, Zele).

POPIS OBITELJI SELA MAOVICA 1710.

U zemljišniku iz 1710. godine obitelji nastanjene na Maovicamatakođer su zasebno popisane, iako spadaju u istu banderiju harambaše

Štipana Biukovića.17

IM E I PR E Z IM E , O Č E V O IM E M M D ž ŽD U K1. Dragić Božić Grujičin 3 4 3 0 102. Elena Gabrilović ud. pok. Filipa 0 0 1 0 13. Filip Totić Ilijin 2 1 1 0 44. Grgur Brstić pok. Marka čauša 3 3 3 0 95. Grgur Grizelj M atijev 4 3 4 2 13

6. Grgur Dragojević reč. Erceg p. Štipana 3 0 3 1 77. Grgur Vudragović Ivanov 2 2 2 5 118. Ilija Blažević pok. Ivana Suca 2 4 1 2 99. Josip Škorić Pavlov 4 5 2 2 13

10. Luka Bilaković reč. Kudum iz p. Pavla 1 1 1 0 311. Mihael Škorić Vidov 2 3 3 2 1012. Mihael Bilonosić Martinov 1 0 1 2 413. M atij Ljubišić Lukin 1 1 1 2 5

14. M iailo Petković Radivojev 3 1 2 2 815. Marko Milković Ivanov 2 2 2 1 716. Marko Milković Tadijin 2 0 3 1 617. M atij Dražić M atijev 3 0 3 1 718. Marko M ilinšin reč. Štrbac Ilijin 2 1 2 2 719. Martin Štrkalj rečeni M ilašić 1 1 1 0 320. Mihiel Milković rečeni Crni M ijo 1 0 1 2 421. Nikola Blažević Marasov 2 0 2 3 722. Nikola Milaković reč. Skurupin 1 1 3 1 6

23. Oj dana ud. p. Štipana M edakovića 0 1 2 1 4

1 7 Državni arhiv u Zadru, Katastri D almacije, Vrlika broj 170., str. 35.

35



24. Radivoj M alković pok. Dragošenov 2 3 2 4 1125. Šimun Samardžić p. Vida mlinara 3 0 2 0 526. Stojan Cvitkovac Milićev 4 6 3 2 1527. Stojan Prem itić Milin 3 1 3 1 828. Tom ica ud. p. Ivana Brtana 0 3 1 3 729. Vučen Petković Vujičin 4 6 4 5 1930. Vid Benić Ivanov 4 4 2 1 1131. Ivan Božić Radatov 1 3 1 1 632. Ivan Ku jundž ija Grgurov 4 2 2 2 10

Prema podacima iz zemljišnika 1710. godine na Maovicama su živjele32 obitelji s ukupno 250 osoba, od kojih je 70 muškaraca sposobnih za

vojnu službu. Za razliku od Vrlike na Maovicama je više muške djece (62)nego ženske (51).Što se pak tiče stočnog fonda, brojke izgledaju ovako: 10 kon ja

sedlenika, kon ja za vuču 51, goveda (volovi, krave, junad ) 394, dok je sitnestoke bilo 1557 grla. Ima domaćinstava koja uzgajaju 200 ovaca ili pak 30goveda.

Godine 1710. na Maovicama je zabilježeno ukupno 25 prezimena.Najbrojniji su Milkovići s tri obitelji, po dvije imaju Blaževići, Škorići,

Petkovići i Božici, dok ostalih 14 rodova imaju po jednu obitelj:Gabrilovići, Totići, Brstići (Brstile), Grizelji, Dragojevići rečeni Ercezi,Vudragovići, Bilakovići rečeni Gudumizi, Bilonosići, Ljubišići, Dražići,Milinšini rečeni Štrpci, Štrkalji, Milakovići rečeni Skurupine (današnjiSkorupi), Maljkovići Samardžići, Cvitkovci, Premitići, Brtani, Benići iKujundžije.

Kad je riječ o imenima, njih je ukupno 20 (17 muških i 3 ženska).Najzastupljenija su Grgur i Mihael s inačicom Miailo (po 4 puta), Marko(3), te Ivan, Nikola i Stojan (2). I na Maovicama su narodna imenapotisnuta, a prevladavaju biblijsko-svetačka (15:5). Narodna su imena:Dragić, Radivoj, Stojan, Vučen i Ojdana. Dakle, zemljišnik iz 1710. godinepotvrđuje d a j e na M aovice stiglo 11 današnjih rodova: Grizelji, Dragojevićirečeni Ercezi, Blaževići, Škorići, Milkovići, Dražići, Milakovići rečeniSkurupine (današnji Skorupi), Samardžići, Brtani, Kujundžije (današnjiKojundžići) i T otići.

36



POPIS OBITELJI SELA KOSORA (1710)

IME I PREZIME, OČEVO IME M M D ž ŽD UK

1. kapetan Vujo Crnica 3 6 3 4 152. Ante Palaveršić Jurin 1 2 1 2 53. Ilija Lisičar 2 3 2 3 104. Ilija Mrđenović Radinov 2 2 2 3 95. Frano Perić Markov 1 1 1 1 46. Luka Mamuzić Mihielov 2 1 1 2 67. Marko Orlandić Vukov 1 3 1 2 78. Marko Crnica Nikolin 2 2 1 1 69. Nikola Juranović 1 3 1 2 7

10. Petar Lončar Matijin 1 2 1 1 511. Pavao Paina Vidov 1 0 1 2 412. Cvijo Vu ljanović Vuljanov r. Ratković 1 2 1 1 513. Stojan Stipanović Stipanov 2 2 1 3 814. Ivan Vuković Lovrin 1 2 1 2 615. Ivan Ov ljanin Nikolin 2 1 1 3 716. Tadija Davidović 1 0 0 1 2

Dakle, 1710. godine u Kosorima, a u sastavu banderije harambaše(kapetana-baše) Vuje Crnice, prebivaju 32 obitelji s ukupno 110 osoba. Od23 odrasla muškaraca samo ih je 8 sposobno za obavljanje vojne službe.Ženske je djece 36-ero a muške 31.

U Kosorima je i drukčija struktura stočnog fonda: kon ja je 29 (nisuodvojeni sedlenici od konja za vuču); krava je 65, volova 51 i 57 junadi. UKosorima tada uzga jaju 90 ovaca.

Godine 1710. stanovnici Kosora imaju 15 prezimena. Rod Crnica ima

dvije obitelji, a svi ostali po jednu.Kosorani iz tog vremena (odnosi se na domaćine obitelji) imaju 12imena: Ivan, Ilija i Marko javljaju se po dva puta, a ostali deset pojednom:Vujo, Ante, Frano, Luka, Petar, Pavao, Cv ijo, Stojan i Tad ija. Tri suimena narodnog podrijetla (Vujo, Cvijo i Stojan), a ostala su biblijsko-svetačka.

Od današnjih kosorskih rodova 1710. godine samo su stigli precijednog roda-Lisičara.

37



VRLIČANI U POPISU VJERNIKA SPLITSKEBISKUPIJE 1725. godine

Godine 1725. u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije u vrijemebiskupovanja Ivana Laghija (1720-1730) obavljen je i popis vjernikakatolika župe V rlik a.18

IME I PREZIME, OČEV O IME OSOBA1. Baković Sergije 12

2. Baković Šimun 63. Balać M ihailo 34. Baturina M atko 75. Baturina Šimun 56. Berber Pavao 37. Berbanuša Tom ica 38. Bilobrk Ivan 59. Bilog Vuka Martin 4

10. Biuk Štipan 711. Blažević Bože 412. Blažević Ivan 413. Botovanja.... 414. Božinovć M atij 815. Božinović Tad ija 316. Ciganin Nikola 517. Ciganin Jure 518. Crnica Vuko 419. Ćorić Jakov 1120. Ćurinica Jelena 521. Denjić Martin 322. Denjić Vid 623. Didoš Ivan 724. Dragojević Jerko 1225. Dragojević Oršula 326. Dražić Ilija 6

1 8 Radovi H istorijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967., B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725., str. 285.

38



27. Dražić Mate 528. Dum njak Grgur 629. Dum njak Petar 6

30. Erceg Magdalena 131. Ercegovac Ante 732. Giljan Jakov 933. Giljan Lovre 334. Grabić Antun 735. Griželj Nikola 336. Jajar Štipan 337. Jake ljić Katarina 638. Jake ljić Petar 439. Kalinić Luka 640. Kaporović Jakov 441. Kaporović Toma 442. Karanzulović Ivan 243. Krnjač Jakov 344. Kaseljević Andrija 1345. Klepić Jakov 1146. Konjunžić Mihailo 8

47. Lisičar Andrija 448. M andarićLuka 249. Marasović Miailo 650. Marasović Petar 451. Milanović Ivan 952. Milković Marko 853. MirčetaBožo 354. Modrić Nikola 13

55. Oklopčija Ljubica 356. Osmanović Ivan 457. Pandžić Luka 658. Plazonjić Ante 1059. Plazonjić Marko 460. Plazonjić Nikola 461. Plazonjić Štipan 662. Pivalica Nikola 663. Pivalica Stojka 564. Rejo Grgur 865. Rebić Jakov 166. Samardžić Grgur 4



67. Samardžić Mate 668. Skaramuca Nikola 569. Skorup Nikola 270. Skrivan Jakov 471. Štrkalj Duje 672. Štrkalj Marko 473. ŠkorićMiailo 674. Škorić Šimun 675. Tarle Ivan 576. Teklić Grgur 977. Totić Ilija 278. Tintor Andrija 13

79. Uzu novićM ate 280. Uzunović Jure 281. Varnicalvan 582. Vidaković Miailo 583. Vučemilović Marko 1184. Vučemilović Jure 1185. Vujanić Marko 1486. Vu janić Jure 11

87. Vujanić Du je 488. V ujovićA nte 489. Vu letić Grgur 890. Vuletić Pavao 591. Vuletić Petar 592. Žeravica Petar 1993. Žižić Matij 4

U popisu vjernika župe Vrlika iz 1725. godine upisane su 93 obiteljiHrvata katolika s ukupno 549 osoba. Ove se obitelji služe s ukupno 67prezimena; Plazonjići imaju 4 obitelji, Vujanići i Vuletići po 3, dok po 2obitelji ima 19 rodova: Bakovići, Baturine, Berberi, Blaževići, Božinovići,Cigani, Denjići, Dragojevići, Dražići, Dumnjaci, Giljani, Jakelići,Kaporovići, Marasovići, Pivalice, Samardžići, Škorići, Uzunovići iVučemilovići.

Po jednu obitelj 1725. u vrličkoj župi imaju sljedeći rodovi: Biuci,Batovanje, Ćorici, Ćurci, Ercezi, Grabići, Grizelji, Krnjci, Kaseljevići,

Klepići, Kojundžići, Lisičari, Mandarići, Milan(ović)i, Milkovići, Modrići,Oklopčije, Pandžići, Rebići, Reje, Skorupi, Tarle, Totići, Vujovići iŽeravice.

40



Godine 1725. glavari 93 vrličke katoličke obitelji služe se s ukupno 35imena (26 muških i 7 ženskih). N ajpopularnije ime Ivan jav lja 8 puta, slijedeNikola i Jakov (7), te M ate s inačicama M atij i M atko, Marko, Petar, Grgur,

Mihael (5), zatim Jure i Ante (4), te Luka, Šimun, Štipan i Andrija (3), podva puta se jav ljaju imena: Pavao, M artin, Ilija, Bože i Duje. Po jednom suzastupljena su imena: Sergije, Tomica, Tadija, Vuko, Vid, Jerko, Oršula,M agdalena, Jelena, Lovre, Katarina, To ma, L jubica i Stojka.

Ovaj popis dokazu je da su u župi V rlika prevladala biblijsko-svetačkaimena u odnosu na narodna (21:5). Navodimo samo narodna imena iz ovogpopisa: Bože, Vuko, Jelena, Ljubica i Stojka.

Popis iz 1725. godine svjedoči o ustaljenju stanovništva vrličkogpodručja. U odnosu na godinu 1710.U Vrliku se doselilo 12 novih rodova:

Bakovići, Ćorići, Ćurci, Duvnjaci, Giljani, Kaselji, Klepići, Milan(ovići),Rebići, Tarle, Vujevići i Žeravice.

Uz dvadeset iz 1692. i 1710. novodoseljeni rodovi sačinjavaju 42prezimena koja su se sačuvala do danas. Dakle, 25 rodova iz 1725. godine jenestalo iz Vrlike: odselili, izumrli ili su promijenili prezime.

FRA FILIP GRABOVAC (1697-1749)NAJPOZNATIJI VRLIČANIN 18. si.

Vrličko područ je, Podosoje, dalo je hrvatskom narodu znam enitog fraFilipa Grabovca: uzornog svećenika, kapelana hrvatskih konjanika umletačkoj vojsci, književnika, buditelja i širitelja hrvatske narodne svijesti inacionalnog mučenika.

Nakon studija teologije i filozofije u Italiji stekao je naslov "lector etpraedictor", što je ravno d ana šnjo j tituli profesora i donekle doktoraznanosti. Od 1729. do 1747. godine kapelan je hrvatskih konjanika umletačkoj vojsci s Veronom kao mjestom službe. Ostalo je zapisano da seposebno istaknuo požrtvovanošću i golemim odricanjem u vrijeme četirivelike epidem ije kuge od 1735. do 1744. godine, kada mu je veoma o zbiljnonarušeno i zdravlje.

Godine 1729. u Veneciji objelo danju je u formi letka "Esortazione

amorosa", kasnije poznato pod imenom "Od kolunela kneza AntunaKumbata", u kojem se zalaže za hrvatsko nacionalno osvješćenje, te začuvanje i njegovanje narodne kulture i prosvjete. Godine 1747. u Veneciji

41



tiska "Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga", djeloreligiozne, moralne i poučne naravi. U njemu pisac upozorava "da su starinazivi "Iliri" i "Slovinci" sinonimi za riječ Hrvati, a jezik ilirički i slovinskiisto je što i hrvatski. Vrlo je značajno d a j e gotovo sto godina prije LjudevitaGaja za Grabovca materinski jezik ilirski, tj. hrvatski. Ističe kako su seHrvati dragovoljno pokrstili i stvorili svoju državu, kojoj su na čelu bilikraljevi narodne krvi. Ističući na taj način staru slavu indirektno jeupozoravao na suvremene gospodarske, kulturne i društvene probleme inepravde."19

Već 10. listopada iste, dakle 1747. godine, šestorica Sinjana predajutužbu u kojoj navode da se Grabovac izruguje s predstavnicima mletačkihvlasti, da podstiče narod na pobunu, da vrijeđa pojedine krajeve (Sinj) i

pojedine ljude (kolunelo Grgur Nakić). Za četrdesetak dana strpan je uzloglasni zatvor "Sotto i piombi", a svih 700 primjeraka njegove knjige,izuzev šest komada, javno je spaljeno na lomačama u Zadru, Splitu i Sinju

Da ne umre u tamnici, prebačen je kao teški bolesnik i mučenik usamostan na osamljenom otočiću San Spirito pokraj Venecije, gdje je 13.veljače 1749. ispustio svoju mučeničku dušu.

Fra Filip Grabovac je "svojim životom i radom, živom i pisanomriječju branio vjeru, kulturu i nacionalni identitet svog naroda. Zato je on

naš istinski velikan."20

VRLIKA POD AUSTRIJSKOM VLAŠĆU (1815-1918)

Za austrougarske vladavine Vrlika je sjedište istoimene općine usplitskom okružju, a od 1849. godine pripast će Kninu.

Austrija je ostavila zemljišnik iz 1830. godine i u njemu mnogokapitalnih podataka o stanovnicima vrličkog područja u prvoj polovici 19.stoljeća. Prvi put objelodanjujemo potupne popise domaćinstava vrličkogpodručja. Počinjemo s naseljem V rlika: 21

1 9 Zbornik K ačić Split 1983., godina XV., str. 84.2 0 Zbornik Kačić Sp lit 1983., knjiga XV., str. 11.

Državni arhiv u Z adru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika

42



VRLIKA

1. Matković Ante

2. Pivalica Ante3. Pivalica Jakov4. DRAŽIĆANTE5. Liskur Ivan pok. Nikole6. ZORIĆANTE7. Stojisaljević Petar8. Vu jinović Teodor9. Dem anio, I. Reg.10. Mandušić Jakov

11. Mandušić A ndrija12. MILKOVIĆ IVAN13. MILKOVIĆ A NDR IJA BAJA14. MILKOVIĆ A NDRIJA GADŽO15. Midenjak Štipan16. Laco Ivan17. Barić Andrija18. MUTOV IĆ (M UTIĆ) PETAR POK. PETRA

19. MU TOVIĆ (MUT IĆ) PETAR PO K. IVAN20. Jukić Ante G iluš21. Kalinić M atij22. Poleti Ante23. PLAZONIĆ PAVA O24. KRNJAČ (KRNJAC) JURE25. MA RKIOLI IVAN26. Petrović Ante Mušica27. Petrović Josip28. Laco M ijo29. Broćeta Spiridon30. Ivetić Bože31. Crkva grčke parohije32. Novaković Nikodem33. Vuga Ivan34. MIŠUR PETAR35. VRANČIĆ JURE

36. Čergić Petar37. Balać Mijo38. Balać Petar

4 3



39. Balać Lazar40. Kuliš Demetrio41. DIAKOVIĆ MATU

42. Suliš Pavao43. OKLOPČIĆ NIKOLA44. OKLOPČIĆ IVAN45. OKLOPČIĆ PETAR46. TURUDIĆ MARKO47. TURUDIĆ BARTO L48. DIAKOVIĆ IVAN49. BARIŠIĆ IVAN50. BARIŠIĆ LUKA

51. MARKIOLI PETAR52. BARIŠIĆ A NTE53. BARIŠIĆ CVITKO54. Bra(n)dač Štipan55. Bra(n)dač Jure56. Smolić Mijo57. Štipanović Nikola58. Mirčeta B ožo

59. Mirčeta Šimun60. Tom azeo A nte61. Čulić Ante Kalaba62. LISIČAR JURE63. LISIČIR FRANE64. Čulić Ante Koga65. ŽERAVICA MARKO66. LISIČAR PETAR67. Mirčeta G rgur68. Midenjak Stipe69. Tonković Matij70. ĆURKO IVAN71. TOTIĆ PAVAO72. BIUK JO SIP73. BIUK JU RE74. BIUK NIKOLA75. crkva Svetog Petra

76. Olovani (?) Ilija77. Paspalj Ivan78. Paspa lj Aleksa

44



79. Bačković Tomica80. Bačković Spiridon81. Bačković Stanko82. MATUSINA IVAN83. MATU SINA PETAR84. MATU SINA JURE85. Babić Mijo86. Babić Marko87. Savić Ilija88. Savić Ivan89. Boljić (?) Nikola90. BATOVANJA IVAN

Velikim slovima upisana su prezimena, koja su se na vrličkompodručju očuvala do danas.

GARJAK

Prema austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u Garjaku su obitavala

sljedeća domaćinstva:22

1. GALIĆ MARKO ANTIN2. GALIĆ ANTE ANTIN3. GALIĆ PETA R ANTIN4. DUM NJAK (DUVNJAK) BOŽO ANTIN5. DUM NJAK MATU JURIN6. DUM NJAK JOSIP MARTINOV7. DUM NJAK PETAR ANTIN8. DUMN JAK MARKO ANTIN9. DUM NJAK NIKOLA MUIN10. DUM NJAK IVAN ŠIMUNOV11. MARK O DUM NJAK JOSIPOV12. BUDIŠA IVAN ŠIMUNOV13. BUDIŠA ŠTIPAN JURIN14. BUDIŠA NIKOLA JOSIPOV15. BUDIŠA MA TIJ IVANOV

16. PLAZONIĆ PETAR CVITANOV

2 2 Državni arhiv u Zadru, Katastri D almacije broj 414-G arjak

4 5



17. PLAZONIĆ IVAN NIKOLIN18. PLAZON IĆ PETA R LUKIN19. PLAZON IĆ LUKA FRANIN20. PLAZONIĆ MARTIN FRANIN21. PLAZONIĆ JOSIP FRANIN22. Gadečić (?) Šimun Lukin23. MILAN IVAN PAVLOV24. BURILO AN TE LUKIN25. BURILO PETAR LUKIN26. BURILO PAVAO MARTINOV27. Karin Pavao N ikolin28. Cvitić Jakov Jakovljev

29. Cvitić Jure Mijin30. Cvitić Ante Mijin31. Cvitić B ožo Mijin32. Cvitić Matij Šimunov33. Cvitić Grgur M ijin34. Vrlja Ante Ivanov35. Vrlja Grgur M ijin36. M ikulić Ivan Šimunov

37. Mikulić Bože L ukin38. Mikulić N ikola Lukin39. Mikulić M atij Antin40. M ikulić Petar Božin41. MATKOV IĆ IVAN GRGUROV42. MATKOV IĆ BOŽO GRGUROV43. MATKO VIĆ LUKA TO MIN44. MATKOV IĆ PAVA O TOMIN45. Škrbić Ivan Tomin46. Škrbić Nikola Šimunov47. ŽERAVICA PAVAO NIKOLIN48. ŽERAVICA JAKOV NIKOLIN49. ŽERAVICA ANTE NIKOLIN50. Ro lj Stanko Tom in51. Rolj M ijo Nikolin52. Rolj Jure Nikolin53. UZUN LUKA STIPANOV

54. ROMIĆ IVAN ŠIMUNOV55. ROMIĆ M ATU PETR OV56. ROMIĆ JOSIP GRGUROV

4 6



57. Krašić Stanko S tankov58. Krašić M atij Stankov59. Didojević Nikola B azilijev

60. Pivalica Ante Franin61. Buraćin Petar Lazarov

VINALIĆ

Godine 1830. V ina lićie imao 37 domaćinstava, a njihovi domaćini suupisani ovako u zemljišnik: 3

1. KUSTURIĆANTE2. ROGAČ IVAN3. ROGAČ MIJO4. ROGAČ PETAR5. BIUK VID6. GUTIĆANTE7. Mukić (Mučić) Ante8. Dujm ić Božo9. ZIDAR AND RIJA

10. ZIDAR MA TIJ11. ZIDAR MA RKO12. ZIDAR JOSIP13. BODU LJAK PETAR14. BODU LJAK BOŽO15. BOD ULJAK IVAN16. GVERIĆ A NTE17. VULETIĆ PETA R

18. VULETIĆ MA TU19. VULETIĆ JAKOV20. VULETIĆ IVAN21. VULETIĆ PA VAO22. VULETIĆ NIKOLA23. VULETIĆ ŠTIPAN24. Tintor Ante25. BAKOVIĆ JURE26. BAKOVIĆ MATIJ27. BAKOVIĆ GRGUR

2 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj - a

47



28. Kurmajić Bože29. Kurmajić Jakov30. Kurm ajić M ijo31. Njeguš (?) Saverio (,)32. Njeguš Božo33. GILJAN ŠIMU N34. JUNDŽIĆ (KOJUNDŽIĆ) IVAN35. JUNDŽIĆ Andrija36. BODULJAK NIKOLA

KOSORE

U Kosorima 1830. godine živjele su ove ob ite lji: 24

1. Arnaut Nikola2. Arnaut Nikola3. Arnaut Božo4. Arnaut Lazar5. Arnaut Anđelija6. Ivančić Nikola

7. LAKIĆ MA TIJ8. KOSORČIĆANTE9. MUČA LO IVAN10. JOVIĆ JAKOV11. RADNIĆ ANTE12. RADNIĆ PETAR13. Utržen Petar14. Novljanović Šimun15. KLEPO TOM A16. KLEPO NIKOLA17. ERCEG LUKA18. LISIČAR MIJO19. LELAS IVAN20. LELAS KRISTOFOR21. LELAS JURE22. LELAS ŠTIPAN23. LELAS ŠIMUN

24. ERCEG LUKA

2 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj - r

48



25. Arnaut Ivan26. Utržen Ilija27. RADNIĆ MIJO

28. Arnaut Štipan29. Arnaut Grgur

MAOVICE

Na Maovicama 1830. godine imaju obitavalište sljedeće ob ite lji: 2 5

1. ŠKORIĆ PETA R NIKOLIN2. ŠKORIĆ AND RIJA MA TIN3. ŠKORIĆ NIKOLA SKALIC4. ŠKORIĆ JURE ANDR IJIN5. ŠKORIĆ ANA UDOVA LUKE6. ŠKORIĆ JURE MATIN7. Cvitković Ilij a And rij in8. Cvitković Jure Markov9. Cvitković M ijo Nikolin10. BRTAN GRGUR JURIN

11. BRTAN PAVAO MARKOV12. BRTA N ILIJA IVANOV13. JERKOVIĆ JAKOV ANTIN14. JERKOVIĆ NIKOLA15. ERCEG PETAR KOVAČ16. ERCEG IVANA UDOV A IVANOVA17. TOTIĆ IVAN IVANOV18. TOTIĆ JOSIP MA RTINOV

19. GRIZELJ M IJO M ARKOV20. GRIZELJ JURE GRGUROV21. SAMARDŽIČ BOŽE ANĐELOV22. SAM ARDŽ IĆ ILIJA FRAN IN23. SAMARDŽIĆ CVITKO LUKIN24. Karanzul M atij Stipanov25. MIŠIĆ MA RTIN FILIPOV26. Primetica Božica udova Toodorova27. Primetica Ante Lukin28. Primetica Nikola Mijin

2 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 1 - a

4 9



29. Primetica V uko Ignacov30. M aljković Ilija F ilipov31. M aljković Ilija Filipov

32. Maljković Šimun Šimunov33. Maljković Petar Kuzmanov34. Maljković Paulina Petrova35. BRČIĆ JOSIP MAT IN36. REJO JOSIP MATIN37. BIUK PETAR ANTIN38. Novakov ić Šimun Tadijin39. Dragić Filip Ilijin40. Cvitkovac F ilip Mitrov

41. Cvitkovac Jure Ristin42. Cvitkovac Petar Božin43. Petković Bože Jurin44. Petković Jure Božin45. Petković Bože Nikolin46. Petković Petar Pavlov47. BLAŽEVIĆ TOMA PETROV48. BLAŽEVIĆ M ATIJ JURIN

49. BLAŽEVIĆ PETAR MIJIN50. ZEČEVIĆ LUKA MATIJEV51. ZEČEVIĆ MATU JURIN52. REŽIĆ M ATIJ53. BATALIĆ JURE JOSIPOV54. MILKOVIĆ LUKA ILIJIN55. MILKOVIĆ ANTE ILIJIN56. MILKOVIĆ JURE MARKOV57. MILKOVIĆ MIJO BO ŽIN58. MILKOVIĆ MA TIJ JURIN59. MILKOVIĆ MA TIJ MIJIN60. MILKOVIĆ ANTE MATIJEV61. Kalajžić Štipan M ijin62. KOJUNDŽIĆ MIJO PETROV63. KOJUNDŽIĆ JOSIP MATIJEV64. KOJUNDŽIĆ ANTE MATIJEV65. KOJUNDŽIĆ ŠIMUN ANTIN

66. KOJUNDŽIĆ JAKOV67. KOJUNDŽIĆ JOSIP68. KOJUNDŽIĆ ANTE

50



69. BA TA UĆ BOŽO MATIJEV70. BATALIĆ JOSIP PETROV71. BATALIĆ D UJE AN TIN72. HRGA BOŽO MARTINOV

73. SKORUP R ADE STIPANOV74. SKORUP M UO PETROV75. DENIĆ NIKOLA VIDOV76. DENIĆ MARTI1N V IDOV77. DENIĆ ANTE VIDOV78. G UJA N JOSIP MIJIN79. G E JA N ANDRIJA MATIN80. Đurić Cvitko An tin

81. Đurić Todor Božin82. Đurić Petar Ivanov83. OKLOPČIĆ MAR KO ILIJIN84. BIUK JURE ANTIN85. BIUK PETAR M IJIN86. BATURINA CVITKO ŠIMUNOV87. BATURINA LUKA MATIN88. BATURINA RADE LUKIN89. BLAŽEV IĆ ŠTIPAN NIKOLIN90. GALIOT MARTIN ANTIN91. KUDUZ PETAR MARKOV

Dakle, u pet naselja vrličkog područja 1830. godine živjele su 342obitelji. Evo i kako je to izgledalo po naseljima:

VR LIK A: - ukupno 97 obitelji;- 52 prezimena, od kojih i danas postoji 20 (odnosi se na

hrvatska prezimena);- domaćin 97 vrličkih obitelji imali su ukupno 28 imena, od

kojih je samo tri narodnog podrijetla (Bože, Cvitko, Cvita).Sva su ostala biblijska ili svetačka. Najomiljenije ime togvremena u Vrlici je bilo Ivan (13 puta), slijede Ante (11),Petar (10), Jure (6), Nikola (5), Mijo (4), Andrija, Matij,Pavao i Štipan (3), Marko, Ilija, Josip i Jakov (2), a jedanp utsu zastupljena ova imena: Teodor, Lazar, Demetrio (Mitar),

Bartol, Luka, Cvitko, Božo, Šimun, Frane, Grgur, Aleksa,Stanko, Tomo.

51



G AR JA K : - ukupno 61 obitelj;- 22 prezimena, od koji se do danas očuvalo 10 (riječ o

hrvatskim prezimenima);- domaćini gaijačk ih obitelji služili su se s ukupno 18 imena,

od kojih je samo jedno narodnog podrijetla (Božo). Ostala subiblijska i svetačka imena. Najčešće je ime u Garjacima Ivan(8 puta), slijede Petar (7), Ante i Ma tej (6), Nikola (5), Božo iPavao (4), Josip, Luka i Marko (5), Jakov, Jure, Grgur iStanko (2), dok se po jednom javljaju četiri imena: Štipan,Martin, Šimun i Mijo.

V IN A LI Ć: - ukupno 36 obitelji;- 16 prezimena, od kojih se do danas očuvalo 11 (odnosi se

samo na hrvatska prezimena);- čelnici vinalićkih obitelji imali su tada ukupno 19 imena , od

kojih je samo jedno narodnih korijena (opet Bože).Najpopularnije muško ime je bilo Ante (5 puta), Ivan i Bože(4), Matij (3), Mijo, Andrija, Petar, Jakov i Nikola (2), a 10imena javlja se po jednom: Petar, Vid, Marko, Josip, Pavao,Štipan, Jure, Grgur, Šimun i Svario (?).

K OS O RE : - ukupno 27 obitelji;

- 13 prezimena, od koji se 9 sačuvalo do danas (riječ je samo ohrvatskim prezimenima);- u Kosorima su najčešća imena Ivan i Nikola (3), slijede Ante,

Šimun, Luka, Mijo, Štipan (2), a 11 se imena javlja pojednom: Božo, Lazar, Anđelija, Matij, Jakov, Šimun, Toma,Kristofor, Jure, Ilija i Grgur.

M A OV ICE : -ukupn o 91 obitelj;- 22 prezimena, od koji se do danas sačuvalo 23 (riječ je samo

o hrvatskim prezimenima);- domaćini maovičkih obitelji imali su ukupno 29 imena, odkojih su četiri imala narodne korijene (Božo, Božica, Cvitko iRade). N ajpopularnije ime je Petar (11 puta), slijede Jure (8),Josip (7), Ante i Matij (6), Božo i Mijo (5, Nikola i Ilija (4),Cvitko, Martin, Šimun i Luka (3), Andrija, Jakov, Filip,Štipan i Rade (2), a jednom se javlja 11 imena: Ana, Grgur,Pavao, Ivana, Ivan, Božica, Paulina, Toma, Duje, Todor iMarko.

52



POLITIČKE PRILIKE U AUSTROUGARSKOMRAZDOBLJU

Vrlika u vrijeme austrijske vladavine poprima u rbana obilježja, kako uizgledu naselja tako i u životu stanovnika. Utemeljeno je općinskopoglavarstvo, zemljišni ured, pošta s telefonom i telegrafom, oružničkapostaja, porezni ured s odgovarajućom financijskom službom. Uz postojećekatoličku i pravoslavnu 1845. godine sagrađena je i crkva Presvete Trojice,u kojoj bogosluže tek utemeljeni grkokatolici (unijati).

Osnovnu školu Vrlika dobiva 1867. godine, kada počinje i gradnja

nove katoličke župne crkve na zemljištu franjevačkog samostana V isovac.Općinska vlast iz svojih prihoda plaća liječnika i primalju, a pobrinula se dau Vrliku stignu javni bilježnik i odvjetnik. Godine 1889. sagrađen je iopćinski dom , u kojem je smješteni sud i zadruga.

Godine 1875. Vrliku posjećuje car Franjo Josip I.,koji je piteoreksnidio Vrlike nazvao Schonbrunom, kako se zove prekrasni i raskošni dvoracdinastije Habsburg u Šenbrunskoj šumi u Beču.

Devetnaesto stoljeće je i početak razvitka drukčijeg gospodarstva:počinju se saditi vinogradi, podizati voćnjaci, u kojima prevladava jabuka ikruška, podižu se i nasadi dudova zbog uzgoja svilene bube, sije se lan ikonoplja, a uzgaja se i duhan koji otkupljuje režija duhana u Vrlici.Bilo je to i vrijeme u kojem se odvija proces nacionalnog osvješ tenja. "Prvojavno očitovanje želje za sjedinjenjem hrvatskih zemalja u Vrlici bilo je urevolucionarnoj 1848. godini, kada je ilirac Josip Jelačić postao hrvatskiban. Između ostalih vrlički načelnik Ante Kalinić i župnik fra Ante Mazalinuputili su Jelačiću molbu" za sjedinjenje naše ove domovine s' sestramaArvazkom i Slavoniom".26

Već 1854. godine na zgradi vrličke općine zalepršala je trobojnahrvatska zastava s likom vrličke nebeske zaštitnice Gospe od Ružaija.Nakon što je 1860. godine slomljen Bachov apsolutizam i vraćen ustavVrličani političku aktivnost ispoljavaju kroz Narodnu stranku, ko ja se zalažeza ujedinjenje hrvatskog Sjevera i Juga, zahtijeva uvođenje hrvatskog jezikau škole i ostale javne ustanove i bori se da mjesna samouprava budenarodna-hrvatska. Unatoč procesu nacionalnog osvještavanja vrličkiopćinski načelnici od 1864. do 1918. godine bili su Srbi: Krsto Kulišić, od

1864. do 1873. godine, Atanasije Ristović od 1873-1876. i Joso, sin Krste

2 6 Monografija Vrlike, Vrlika 200 2., str. 36

53





MILAN BEGOVIĆ (1876-1948) - NAJPOZNATIJIVRLIČANIN SVIH VREMENA

U Vrlici je 19. siječnja 1876. godine rođen Milan Begović,najpoznatiji i najpriznatiji Vrličanin svih vremena vrstan, svestran i plodanknjiževnik, profesor romanistike i slavistike, dramaturg DeutschesSchauspielhausa u Hamburgu, redatelj i dramaturg na bečkoj Winer Buhne,ravnatelj drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, urednikknjiževnog časopisa "Savremenik", vrstan prevoditelj s više jezika itd.Unatoč svemu nakon II. svjetskog rata Sud časti Društva književnika

Hrvatske proglašava ovog svestranog Europejca fašistom, te je 13. svibnja1948. godine u Zagrebu pokopan bez ikakvih počasti, pa čak i beznakrologa.

U književnosti se Begović javio 1891. godine s prigodnom pjesmom"Nad spomenikom viških junaka". 1893. godine u Splitu objelodanjujezbirku pjesama "Gretchen"; četiri godina kasnije izlazi mu zbirka podnaslovom "Pjesme"; Begovićeva "Knjiga Boccadoro", objelodanjena 1900,godine, postala je svojevrsnim zaštitnim znakom hrvatske moderne.

Godine 1921. Milan Begović tiska svoj roman "Dunja u kovčegu" stemom iz zavičajne Vrlike; "Giga Barićeva" smatra se najboljim romanomtadašnje hrvatske književnosti; treći roman "Sablasti u dvorcu" obrađujepovijesnu tematiku, a objavljen je posthumno 1952. godine.

Ipak Milan je Begović ponajprije dramski pisac: dramolet "Podciganskom čergom" (1894), tročinka "Myrrha" (1894), drama sa socijalnomtematikom "Za tugom srećom" (1895), jednočinka "Venu vitrix" (1905),povijesna drama "Gospođa Walewska" (1906), drama iz vrličkog života"Stana Buičića", mističnoreligiozna drama "Božji čovjek" (1924),

tragikomedija "Pustolov preda vratima (1926), "Amerikanska jahta usplitskoj luci" (1930), psihološka drama "Bez trećeg" (1941). Dobitnik je iugledne Dem etrove nagrade.

Vrličani su se odužili svom uvaženom sugrađaninu organiziranjemvelikog međunarodnog znanstvenog skupa "Književno i kazališno djeloMilana Begovića", održanog 4. i 5. listopada 1996. godine, a radovi s togskupa objelodanjeni su godinu dana kasnije u knjizi "Zbornik radova saskupa Milan B egović i njegovo djelo".

55



VRLIKA U KARAĐORĐEVIĆA JUGOSLAVIJI(1918-1941)

Nakon četiri godine ratne apokalipse u studenom 1918. moćna jeAustrougarska Carevina položila oružje i na njezinim ruševinama stvorenaje nova država Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ili skraćeno SHS, što jeu Vrlici prokomentirano "Srbi hoće sve". Nova će država, koje će se kasnijepreimenovati u Kraljevinu Jugoslaviju s dinastijom Karađorđevića, postati ineprestano svjedočenje o naivnosti politike čelnika hrvatskog naroda najednoj i nezasitnog apetita velikosrpskog ekspanionizma na drugoj strani. U

Vrlici su Srbi bolje organizirani i jedinstveniji od Hrvata pa preko Srpskeradikalne stranke dobivaju izbore, a Hrvati sve više postaju svjesni potrebezajedničkog okupljanja oko programa Hrvatske seljačke stranke braćeRadića. To navlastito dolazi do izražaja 1928. godine nakon masakrahrvatskih zastupnika u beogradskoj Skupštini. Utemeljenje BanovineHrvatske kao još jednog pokušaja rješavanja hrvatskog pitanja donosikonačno Hrvatima pobjedu na izborima i prvi put nakon gotovo sto godina ivrličkog Hrvata na dužnosti općinskog načelnika, Niku Plazonića. VrličkiSrbi ne prihvaćaju Banovinu Hrvatsku i pripremaju se za nastupajući Drugi

svjetski rat.

DRUGI SVJETSKI RAT - 596 HRVATSKIHŽRTAVA IZ VRLIKE

Drugi svjetski rat donio je i Vrlici goleme nevolje i velike ljudske

žrtve, te nezapamćeno materijalno osiromašenje. Oduševljenje, kojim suHrvati vrličkog područja dočekali 10. travnja 1941. godine i utemeljenjeNezavisne Države Hrvatske kao ostvarenje vjekovnog sna hrvatskog naroda,pomućeno je pobunom srpskog življa i na tom području već u ljeto 1941.godine. Četnici, uz obilatu pomoć Talijana, a kasnije i partizani, učini li sudo tada neviđene ratne zločine i goleme materijalne štete. Za četiri godinerata Vrlika je čak 24 puta zauzimana i oduzimana, a najkrvaviji su sedogađaji zbili 26. siječnja 1941. godine s četnicima u glavnoj ulozi, o čemuje upravu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja pismeno izvijestioočevidac događaja, tadašnji vrlički župnik fra Jozo Janković.27

2 7 Vrličko kolo, list župe Gospe Ružarice Vrlika, godina III., br. 2. (7), 1995., str. 36-37.

56



"Javljam Naslovu o nemilim događajima koji su se odigrali u mojojžupi Vrlici. Napustivši partizanske bande 25.1. 1943. teritorij Vrličkekrajine, sutradan na 26.1. 1943. godine u 8 (osam) sati pojavili su se četnicisa zloglasnim krvnikom popom Gjujićem (i sa nekoliko talijanskihbersaljera) na selo Maovice i tu su iskalili sav bijes nad mirnimstanovništvom paleći kuće i koljući mirni svijet. U ovom samom seluzaklane su 22 (dvadeset i dvije) osobe i neke mučene na najrazniji način."

Evo imena tih osoba:1. Blažević Nikola p. Ivana2. Škalic Mile Petrov

3. Škalic Stana ž. Mile4. Škalic Ivan p. Ante5. Škalic Pera ž. Pavla6. Varnica Mile Škovrljev7. Brtan Ivan8. Brtan Peše brat Ivana9. Brtan Ka j a kćer Ivana

10. Brtan Bože p. Nikole11. Totić Mate p. Ivana

12. Mišić Kata ž. Mile13. Mišić Laća kćer Ivanice14. Blažević Ana kćer Antina15. Denić Ante p. Marka16. Kojundžić Mate p. Joke17. Milković Ante p. Ilije18. M ilković Mile p. Ilije19. Milković Boja ž. Filipa

20. M ilković Marko p. Ilije21. M ilković Ivan p. Ilije

22. Milković Ante p. Ivana

71 g. star - pekli ga i poslije ubijen35 godina star - izvadili mu očinožem i ubijen30 g. stara - izvadili joj oči i ubili40 godina star - zaklan60 godina stara - ubijena50 godina star - ubijen68 god. star - izvadili mu oči i ubili52 godine star - zaklan17 godina stara - ubijena50 godina star - ubijen70 godina star - zaklan

50 godina stara - ubijena15 godina stara - ubijena20 godina stara-od straha izdahnula50 god. - zaklali ga i na vatri spalili26 god. star - ubili i u vatru ubacili50 godina star - ubijen46 godina star - ubijen40 godina stara - ubijena

65 god. - našast od seljana ispečen45 godina star - ipekli mu ruke ikolina i jo š je na životu35 godina star - izgorili mu glavu,ruke i noge i još se u mukamanalazi u životu

Ove navedene žrtve vrlo dobro su mi poznate kao dobri vjernici irodoljubi. I suviše gotovo sve kuće katoličke su spaljene iako iz čitavog sela

nije bilo nego samo jedan čovjek među partizanima, dok naprotiv od Srbakoji se nalaze na Maovicama bilo ih je među partizanima oko 60, ali uza sveto n ijed na kuća njihova nije spaljena.

57





N.B.Na 1.11.1943. ovdje u Sinju bio sprovod Brtan Filipu iz sela Maovica,

koji je bio priklan i ostao još živ, te je prevezen u sinjsku bolnicu i tu je

podlegao rani.Inače, II. svjetski rat i surovo komunističko poraće ostavilo je uVrličkoj krajini 596 poginulih, počevši od vojnika preko djece, žena dostaraca, koji su stradali na kućnom pragu, diljem nekadašnje Jugoslavije ilipak na Bleiburgu i Križnom putu. Njima u čast grad je Vrlika izgradio Trgdomovinske zahvalnosti, danas Trg Franje Tuđmana.

POPIS ŽRTAVA II. SVJETSKOG RATA IPORAĆA U ŽUPI VRLIKA

grad VRLIKA:28

PREZIME I IME mjesto pogibije1. Batov anja Ilije p. Petra Bosna

2. Batovanja Božo p. Cvitka nepoznato3. Batovanja M ile p. M ete nepoznato4. Batovanja Toma p. Mate nepoznato5. Batovanja Marko p. Mile nepoznato6. M atusina Frane p. Ante Dravograd7. M atusina Ivan p. Ivana Dravograd8. M atusina Božo p. Ivana Dravograd9. M atusina M iljenko p. Mile Dravograd

10. Turudić Ivan p. M ile Vrlika11. Turudić Ivan (Okman) 1944. bačen u jam u12. Turudić Jure p. Nikole 1944. bačen u jam u13. Turudić Mile p. Petra Cetina14. Barišić Ivan p. Ante Dravograd15. Duvnjak Cvitko Dravograd16. Vučem ilović Šimunović Filip pok. Ilije Dravograd17. Vrančić Mićo Dinara

18.Vrančić Jure p. Petra Krčići

19. Vrančić Niko p. M ile Dravograd

2 8 Vrličko kolo, list župe Gospe Ružarice Vrlika, god. III., br. 2. (7), 1995., str. 25-36.

59



20. Plazonić Radoslav 1944. bačen u jam u21. Pezo Miro p. Mate Svilaja-bačen u jam u22. Mledenić M iljenko p. Frane 1944. strijeljan

23. Milković Vlatko p. Nike nepoznato24 . Oklopčić M ijo p. Jure Vrlika25. Turudić Josip Ježević26 . Turudić Ivan umro u zatvoru27. Turudić Ante p. Jakova nepoznato28. Turudić Božo Nikin nepoznato29. Begović M iljenko p. Josipa nepoznato30. Mišur Dobran Petrov nepoznato31 . Milković D amir p. Nike nepoznato32. Biuk Božidar p. Stipe Bosna33. Vrančić Ivan p. Filipa nepoznato34. Markioli zvani Ramo nepoznato35. Mišur Berislav Nikin nepoznato36. Petrović (Tule) Ivanov Vrlika37. Turudić M ile p. Mate nepoznato38. Petrović Krešo Nikin Topolje-Knin39. Duvnjak Pavao p. Šimuna bačen u jam u

40. Duvnjak Božo bačen u jamu41. Turudić Ante p. Mate (Carić) Zagreb42. Turudić Niko Jakovljev Karlovac43. Turudić Ivan p. Ante Virovitica44. Oklopčić N iko p. Ivana nepoznato45. Oklopčić Josip Petrov (satnik) Karlovac46. Oklopčić Ivan p. Nike nepoznato47. Oklopčić Ante p. Bože nepoznato

48. Turudić Dujo (civil) zaklan49. Turudić Milka pok. Bože (civil) bačena u jam u50. Turudić Kaja p. Miloša (civil) bačena u jam u51. Turudić Ilija (civil) zaklan52. Turudić Marica ž. M iloša (civil) zaklana53. Vrančić Petar (civil) zaklan54. Markioli Pavica ž. Ivana (civil) zaklana55. Barišić Anica ž. Bože (civil) zaklana56. Barišić Joko (civil) zaklan57. Barišić Mara ž. Joke (civil) zaklana

60



selo V INALIĆPREZIME I IME mjesto pogibije1. Biuk Ivan p. Nike Dravograd2. Biuk Stipe p. Nike Dravograd3. Biuk Ivan p. Mate Dravograd4. Biuk Filip Božin Dravograd5. Biuk Du jo Božin Dravograd6. Biuk Frane p. Mate Dravograd7. Biuk Ivan p. M ate Dravograd8. Biuk Niko p. Mate Dravograd9. Biuk Božo p. Mate Dravograd

10. Biuk Niko p. Nike Drvar11. Biuk Tom o p. Stipe nepoznato12. Biu kJan dre nepoznato13. Biuk Jure p. Petra nepoznato14. Biuk Ante p. Petra nepoznato15. Boduljak Ivan p. Bože Virovitica16. Boduljak Stipe p. Ante Virovitica17. Boduljak Petar p. Ivana nepoznato

18. Boduljak Stipe p. Ivana nepoznato19. Boduljak Ivan p. Stipe Dravograd20. Boduljak Ivan p. Joke M aovice21. Boduljak Stipe p. Joke Dravograd22. Bod uljak Jozo p. Ivana Dravograd23. Bod uljak Stipe p. Ivana Dravograd24. Boduljak Ivan pok. Stipe Kosore25. Boduljak M ate nepoznato26. Baković Mile p. Ivana Dravograd27. Gverić Ilija p. Marka Zagreb28. Gverić Stipe p. M ate nepoznato29. Gverić Niko p. Stipe nepoznato30. Gverić Ivan p. Stipe Slavonija31. Gverić Mile p. Bože Knin32. Gverić Ante p. Bože Virovitica33. Gverić Ivan p. Joke nepoznato34. Gverić Stipe p. Joke Maovice

35. Gverić Niko p. Ivana nepoznato36. Du jmić Ante p. Jakova (časnik) Dravograd37. Du jmić Jakov p. Petra Dravograd38. Kusturić Niko p. Petra Dravograd



39. Kusturić Božo pok. Petra Dravograd40. Kusturić Ivan Dravograd41. Kurm ajić Ante p. Stipe Knin

42. Modrić Ante p. Jakova Ježević43. Modrić Jozo p. Filipa nepoznato44. Zidar Ivan p. Stipe Koljani45. Zidar Ante p. Marka nepoznato46. Plazonić Ivan p. Pavla Vinalić47. Plazonić Ante p. Mate Vinalić48. Plazonić Joko p. Bože Bihać49. Vuletić Ivan p. Ante Sinj50. Vuletić Frane p. Jure Dravograd51. Vuletić Ante Vrlika52. Vuletić Božo Dravograd53. Vuletić M ile p. Marka nepoznato54. Vuletić Nikola p. Joke Dravograd55. Vuletić Ivan p. Pavla (civil) Vinalić56. Vuletić Stipe pok. Ivana Dravograd57. Vuletić Frane p. Jure Ban ja luka58. Mutić Ante p. Mate Split

59. Zorić Joko p. Ante Vinalić60. Rogač Josip p. Nikole Vinalić61. Zorić Frano p. Joke Vinalić62. Zidar Petar p. Marka nepoznato63. Biuk Josip p. Cvitka nepoznato

Selo MA OV ICE

PR E Z IM E I IM E mjesto pogibijel.To tić Ilija p. Josipa Dravograd2.Totić Stipe p. Blaža Dravograd3.Totić Ante p. Du je Dravograd4.Gr izelj Niko Matin Bukova Gradina5.Samardžić Stipe Markov Krčići 1941.6.Mišić Božo p. Petra 1941. godine bačen u jam u7.Mišić Marko Milin Đakovo8.Mišić Božo Milin Đakovo9.Mišić Ante p. Mate Đakovo

10. Erceg Ivan Markov Virovitica11. Erceg M ile Markov Bosna

62



12. Škalic C vitko p. Ante 1944-. godine bačen u jam u13. Škalic Ivan Markov Maovice14. Škalic Ante pok. Pavla Dravograd

15. Škalic Stipe p. Jakova Dravograd16. Škorić Ante Nikolin Maovice17. Škorić Marko p. Ivana Dravograd18. Škorić M ile p. Ilije Dravograd19. Kuduz Mile p. Ilije Vrlika20. Blažević Niko p. Tom e 1944. godine bačen u jam u21. Blažević Ilija p. Nike Maovice22. Blažević Marko p. Ivana nepoznato23. Blažević Ante p. Petra nepoznato24. Biuk Grgo p. Šimuna 1944. godine bačen u jam u25. Biuk Mate p. Šimuna Kijevo26. Biuk Ivan p. Nike Dravograd27. Biuk Ante p. Nike Dravograd28. Biuk Petar p.N ike Bukova Gradina 1943.29. Varnica Paško p. Marka Han -Lisjak30. Oklopčić Ilija Milin Maribor31. Denić Paško p. Jure 1944. godine bačen u jam u

32. Denić M ile p. Tad ije Dravograd33. Denić Ivan p. Luke Dravograd34. Denić Ivan p. Ante Dravograd35. Denić Stipe p. Tad ije Dravograd36. Denić Tomo p. Bože Dravograd37. Blažević Frane Antin Dravograd38. Blažević Mate p. M ile Dravograd39. Skorup Božo Matin Dravograd

40. Skorup Mile p. Jandre nepoznato41. Skorup Ante p. Jandre nepoznato42. Skorup Aleksa (tzv.) p. Jandre nepoznato43. Giljan Stipe p. Jure 1944. godine bačen u jam u44. Giljan Ante p. Jure Dravograd45.Z ečev ić Božo p. Petra Ježević (bačen u Cetinu)46. Zečević M arko p. Petra Dravograd47.Z ečev ić Ilija p. Grge Dravograd48. Zečević Grgo p. Grge Dravograd49. Zečević Ante p. Martina Dravograd50. Brčić Josip Markov nepoznato51. Vuletić Ante p. Josipa Bosna

6 3



52. Režić Marko Stipin Kosovo-Knin53. Režić Stipe p. Stipe nepoznato54. Režić Ivan p. Stipe Maovice

55. Hežić Nikola p. Du je Maovice56. Režić Ante p. M arka Maovice57. Režić Ante p. Duje Vrdovo58.B atalić Stipe p. Ilije Dravograd59. Kojundž ić Jure p. Nikole 1944. godine bačen u jam u60. Kojundžić Stipe T omin Dravograd61. Kojundžić Božo Tomin Dravograd62. Kojundžić Andrija p. Petra Maovice63. Kojundžić M ile Ilijin Sinj64. Kojundžić Božo Ilijin Bosna65. Kojundžić Mate p. Josipa Maovice66. Milković Božo p. Ante 1941 godine -Krečci67. Milković Ilija p. Dam jana Vrlika68. Milković Ilija Stipin Kosovo-Knin69. Milković Nikola Filipov Kosovo-Knin70. Milković An te p. Bože Dravograd71. Milković A nte p. M ile Dravograd

72. Milković Ilija p. An te Dravograd73. Milković Mate p. Martina 1944. godine bačen u jam u74. Samardžić Božo p. Jakova M aovice75. Škorić N ikola p. Filipa nepoznato76. Mišić M ate Filipov Gradac-Drniš77. Grizelj Ivan p. Stipe odselio u Đakovo78. Biuk Mara p. Grge Sinj79. Turudić M ile p. Cvitka Dravograd

80. Kojundžić Mile p. Ivana Dravograd81. Režić Niko p. Luke Maovice82. Režić Stipe p. Ante Slavonija83. Režić Petar p. Duje Kosore84. Režić Nikola Markov Dravograd85. Režić Joko Ivanov Maovice86. Zečević Ante Ivanov Maovice87. Zečević N ikoj pok Grge Slavonija88. Zečević M ile Markov M ostar89. Zečević Marko p. Ante Bosna90. Milković Filip p. Jure Ovčara-Đakovo91. Milković Marko p. Nikole Ovčara-Đakovo

64







92. Brtan Petar Antin nepoznato93. Brtan Božo Antin Bosna94. Đurić Ante (Srbin, u domobranima) Bosna

95. Erceg Frane p. Ivana Ovčara- Đakovo96. Hrga M ile p. Ante Ovčara - Đakovo97. Hrga Mate p. M artina Ovčara - Đakovo98. Hrga Marko p. Martina Ovčara - Đakovo99. Vujević Božo Markov Ovčara - Đakovo

100. Vu jević Ivan Markov Ovčara - Đakovo101. Hrga Stipe Antin Ovčara - Đakovo102. Hrga Mladen Antin Ovčara - Đakovo

103. Kojundžić M ile p. Jakova Dravograd104. Grizelj Ante pok. Simuna Dravograd105. Grizelj D ujo p. Filipa nepoznato106. Grizelj Petar p. M arka Zagreb107. Grizelj Jure p. Cvitka Slavonski Brod108. Grizelj Ivan Petrov Slavonski Brod109. Grizelj Ante Markov Slavonski Brod110. Vuletić Božo Josipov nepoznato111. Baturina Ante p. Filipa nepoznato112. Kojundž ić Božo M ilin nepoznato113. Blažević Luka p. Nikole nepoznato114. Škalic Ante nepoznato115. Škalic Stipe nepoznato116. Škorić Marko p. Ilije nepoznato117. Režić Jela Stipina Virovitica118. Milković Marko p . Hije (civil) nepoznato119. M ilković An te p. Bože (civil) zaklan

120. Milković Mile p. Bože (civil) zaklan121. M ilković Bo ja ž. Filipa zaklana122. Milković Bo ja Ivanova (civil) zaklana123. Milković Mara ž. Filipa (civil) zaklana124. M ilković Ika ž. Filipa (civil) zaklana125. M ilković Pera ž. Petra (civil) zaklana126. Milković Ika kći Filipova (civil) zaklana127. Milković Ne djeljka Filipova (civil) zaklana

128. Totić M ate p. Ivana (civil) zapaljen u kući129. M išić Petar p. Blaža (civil) zaklan130. Mišić Kaja ž. Mile (civil) zaklana131. Brtan Filip p. Ivana (civil) zaklan

65



132. Brtan Božo p. Nikole (civil) zaklan133. Brtan Ivan p. Mate (civil) zaklan134. Brtan Petar p. Mate (civil ) zaklan135. Brtan Frane p. Mate (civil) zaklan136. Brtan K aja kći Ivanova (civil) zaklana137. Škalic Pera udova Jakova (civil) zaklana138. Škalic M ile p. Petra (civil) zaklan139. Škalic Ika ž. M ilina (civil) zaklana140. Škalic Ivan p . Ante (civil) zaklan141. Blažević N iko p. Ivana (civil) ziv pečen142. Varnica Jerko (civil) zaklan143. Blažević Ivan p. Šimuna (civil) zaklan

144. Biuk Božo p. Ivana (civil) zaklan145. Kojundžić M ate p. Bože (civil) zaklan146. Režić Luka (civil) zaklan147. Režić Petar p. Bože (civil) zaklan148. Mišić Mate p. Filipa nepoznato

selo CETINA

PREZIME I IME mjesto pogibije1. Totić Petar p. Ante Cetina2. Totić Ivan p. Joke 1944. godine bačen u jam u3. Totić Jozo p. Tom e Zagreb

se l o K O LJ A N EPREZIME I IME mjesto pogibije

1. Perković Mirko Dravograd2. Perković Božo Dravograd

66



se lo KOSOREPREZIME I IME mjesto pogibije

1. K lepo Ante pok. Petra Bosna2. Klepo Ivan p. Ivane Kijevo3. Klepo Stipe p. Ilije Zemun4. Klepo Ivan p. Petra Slavonija5. Klepo Marko p. Petra Slavonija6. Erceg Boško p. Luke nepoznato7. Erceg Ivan p. Filipa Vrlika8. Lelas Ante p. Grge Lelasi9. Lelas Mićo Lelasi

10. Lelas Ivan p. Ivana Kijevo11. Lelas Štipan p. Ilije 1944. godine bačen u jam u12. Lelas Ante p. Cvitka Ježević13. Lelas Pavao p. Grge Dravograd14. Lelas Ante p. Čove Dravograd15. Lelas Ivan p. Čove Dravograd16. Leles Niko p. Joze Ježević17. Lelas Cvitko p. Ilije Dravograd

18. Lelas Ivan p. Petra Bjelovar19. Leles Stipe p. Petra Kijevo20. Lelas Niko p. Joze 1944. godine bačen u jam u21. Lakić Andrija p. Andrije Bosna22. Radnić Josip p. Lake Vinalić23. Mučalo Josip p. An te Kosore24. Lisičar Ante p. Martina nepoznato25. Radnić Jure p. Ivana nepoznato

26. Lelas Jure nepoznato

selo POD OSO TEPREZIME I IME mjesto pogibije

1. Grabić Ante p. Bože Sombor2. Grabić Filip p. Paške 1944. godine bačen u jam u3. Grabić Ante p. An te nepoznato

4. Grabić Niko p. Mate nepoznato5. Grabić Petar p. Mate nepoznato6. Grabić M ate p. Josipa nepoznato7. Grabić Božo p. Filipa Podosoje



8. Grabić Mile p. Petra Maribor9. Mandarić Božo p. Ive Koljane

10. Mandarić Frane p. Marka nepoznato

11. Mandarić Stipe p. Mate nepoznato12. Mandarić Niko Markov nepoznato13. Mandarić Ivan Stipin nepoznato14. Mandarić Josip p. Miće nepoznato15. Kuduz A nte p. Filipa nepoznato16. Kuduz Mate p. Ivana Cetina17. Kuduz M arko p. Ivana Knin18. Ljulj Ivan p. Joze nepoznato19. Oklopčić Petar p. Mate nepoznato20. Jakelić Marko p. Ivana Dravograd21. Jakelić Filip p. Ivana Dravograd22. Jakelić Petar Mićin Dravograd23. Jakelić Stipe Mićin Dravograd24. Jakelić Frane Stipin Dravograd25. Jakelić Ivan p. Mile Dravograd26. Kuduz Marko p. Josipa nepoznato27. Maras Ante p. Nike Dravograd

28. Maras Stipe pok. Nike Dravograd29. Krnjac Filip pok. Nike Dravograd30. Pandža Ante p. Stipe nepoznato31. Pandža Josip Filipov nepoznato32. Maras Niko Lukin Slavonija

selo JEŽEV IĆ

PREZIME I IME mjesto pogibije1. Božinović Filip p. Ivana Ježević2. Božinović Petar p. Marka Ježević3. Božinović Stipe p. Cvitka Srijem4. Božinović M ile p. Jure Srijem5. Božinović Marko Cvitkov Dravograd6. Božinović Ivan Cvitkov Dravograd7. Božinović Frano p. M ije Dravograd

8. Božinović Ilija p. Ilije Dravograd9. Božinović Mate p. Jakova Dravograd10. Božinović Filip p. Petra Dravograd11. Božinović Petar M ajtin Dravograd

68



12. Božinović Niko Matin Dravograd13. Tarle Mirko p. Bože Dravograd14. Tarle Stipe p. Mate Dravograd

15. Burilo Grgo p. Luke Dravograd16. Kase lj Tom o p. Joze Dravograd17. Kaselj Marko p. Joze Dravograd18. Kaselj Ivan p. Luke Dravograd19. Kase lj Marko p. Filipa Dravograd20. Ćorić Branko Antin Polača21. Ćorić Petar p. Cvitka Knin22. Ćorić Marko p. Bože Koljane23. Ćorić Jozo p. M ate Dravograd

24. Ćorić Ante p. Petra Dravograd25. Ćorić Jandre pok. Joze Dravograd26. Ćorić Filip p. Cvitka Dravograd27. Du vnjak Ante p. Filipa Dravograd28. Duvnjak Božo p. Filipa Dravograd29. Milan Petar p. Filipa Dravograd30. Milan Božo p. Filipa Dravograd31. Dražić Ante p. Šimuna Dravograd

32. Dražić Petar p. Ante Dravograd33. Dražić Božo p. Tom e Vrlika34. Dražić Stipe p. Tom e Knin35. Ivančić Ante p. Jakova Ježević36. Modrić Grgo p. Štipana Dravograd37. Modrić Marko p. Bože Dravograd38. Modrić Božo p. Luke Dravograd39. Modrić Petar p. Luke Dravograd

40. Modrić Ivan p. Luke Dravograd41. Modrić Ivan p. Bartula Knin42. Modrić Marko p. Bartula Dravograd43. Modrić Martin p. Tome Dravograd44. Modrić Grgo p. Filipa (časnik) Dravograd45. Modrić Ante pok. Andrije nepoznato46. Modrić M ate p. Jure nepoznato47. Modrić Ivan p. Jure nepoznato48. Modrić Štipan pok. Ante Dravograd

49. Modrić Ilija p. Ante Dravograd50. Modrić Filip p. Ante Dravograd51. Modrić Marko pok. Bože Dravograd

69



52. Modrić Jure p. Ante Split53. Modrić Ante p. Petra bačen u jam u54. Modrić Luka p. Šimune bačen u jam u

55. Modrić Ante p. Markabačen u jamu

56. Modrić Petar Antin bačen u jam u57. Žeravica Jure p. Mate Ježević58. Žeravica Božo p. Ivana Dravograd59. Žeravica Filip p. Petra Dravograd60. Žeravica Niko p. Petra Dravograd61. Žeravica Marko p. Filipa Dravograd62. Žeravica Jure p. Marka (civil) zaklan63. Žeravica Stipe p. Ante (civil) zaklan

64. Žeravica D ujo p. Mate (civil) zaklan-Maovice65. Vučemilović A legić Duje p. Grge Lika66. Vučem ilović A legić Petar p. Ilije Bosna67. Vučem ilović Grgić Petar p. Štipana nepoznato68. Vučemilović Grgić Ante p. Ivana Dravograd69. Vučemilović G rgić Ivan p. Bože Dravograd70. Vučemilović Grgić M ile p. Marka Dravograd71. Vučemilović G rgić Ivan p. Ante Modraš

72. Vučem ilović Grgić Ante p. Jandre Modraš73. Vučem ilović Vranjić Ivan p. Ante Trogir74. Vučem ilović Vran jić Petar p. Ante nepoznato75. Vučem ilović Jurić Petar p. Ivana Split76. Vučem ilović Jurić Marko p. Cvitka Gradiška77. Vučem ilović Ga jić Ante Božin Dravograd78. Vučem ilović Šimunović Božo p. Josipa Dravograd79. Vučem ilović Vranjić Filip p. Ivana Kosore80. Vučem ilović Šimunović Du jo p. Tome Dravograd81. Vučem ilović Šimunović Jakov p. Bože Dravograd82. Vučem ilović Šimunović Frane p. Ivana Slavonija83. Vučem ilović Šimunović Stipe p. M ate Slavonija84. Vučem ilović Šimunović Marko p. M ate Slavonija85. Vučem ilović Grgić Branko pok. Pavla Polača86. Tarle Marko Nikin Dravograd87. Vučem ilović Vran jčić Ante p. Pavla Dravograd88. Vučem ilović Vran jčić Ivan p. Bože Dravograd

89. Vučem ilović Vran jčić Božo p. Paške Podosoje-Kreoci90. Vučem ilović Ga jić Jure p. Cvitka Knin91. Vučem ilović Jurić Božo p. Cvitka Dravograd

70



MATKOVINAPREZIME I IME

1. Galić Ivan Markov

2. Galić Božo Markov3. Duvnjak Marko Martinov4. Duvnjak Petar Martinov5. Duvnjak Ilija Stipanov6. Duv njak M ate Stipanov7. Duvnjak Mile Petrov8. Duvnjak Ante Petrov9. Duvnjak Ivan Božin

10. Duvnjak Dujo Božin

11. Duvnjak Petar Božin12. Duvnjak Štipan Ilin13. Duvnjak Pilip Božin14. Du vnjak Pilip Ilin15. Duvnjak Luka Ilin16. Du vnjak Vrane Antin17. Duvnjak Jerkan Jozin18. Duvnjak Nikola Antin

19. Duvnjak Petar Božin20. Duvnjak Ante Božin21. Duvnjak Marko Božin22. Duvnjak Petar Ilin23. Duvnjak Jerkan Stipanov24. Duvnjak Josip Ilin25. Duvnjak Pilip Ilin26. Duvnjak Andrija Josipov

27. Duvnjak Božo Šimunov28. Duvnjak Ivan Božin29. Duvnjak Jure Šimunov30. Duvnjak Božo Paškin31. Duvnjak Štipan Grgin32. Duvnjak Petar Stipanov33. Duvnjak Ante Pilipov34. Duvnjak Marko Pilipov35. Duvnjak Pilip Šimunov

36. Duvnjak Pavo Šimunov37. Duvnjak Roko Pilipov38. Duvnjak Božo Antin

71



39. Duvnjak Ivan Antin40. Duvnjak Blaž Antin41. Duvnjak Cvitko Markov42. Duvnjak Božo Pavlov43. Duvnjak Ivan Milin44. Duvnjak Mile Stipanov45. Duv njak Frane Antin46. Duvnjak Marko Pavlov47. Duvnjak Mate Petrov48. Duvnjak Ivan Petrov49. Duvnjak Josip Petrov50. Duvnjak Mate Petrov

51. Duvnjak Pilip Stipanov52. Duvnjak Anica Ilina53. Duvnjak Jure Markov54. Duvnjak Božo Paškin55. Duvnjak Ivan Božin56. Duvnjak Ante Jakovljev57. Duvnjak Ivan Antin58. Duvnjak Luka Stipanov

59. Du vnjak Ferdo Ilin60. Budiša Pilip Josipov61. Budiša Vaso Nikolin62. Budiša Ana Ilina63. Forlić Vrane Ilin64. Galić Stipe

GARJAK

PREZIME I IME mjesto pogibije1. M ikulić Ante Dravograd2. Mikulić Dujo Antin Dravograd3. M ikulić Niko Nikin Dravograd4. Mikulić Ivan Antin Dravograd5. M atković Ante Milin Dravograd6. M atković Luka M ilin Dravograd7. Matković Jure Dravograd8. Matković Marko Dravograd

9. Mikulić Ivan Vrdovo10. Žeravica Ivan nepoznato11. Žeravica Grgo nepoznato

72





VRLIKA U DRUGOJ POLOVICI XX.STOLJEĆA

Nakon n. svjetskog rata Hrvatska je ostala u drugoj Jugoslaviji, ukojoj je vlast utemeljena na komunističkoj ideologiji i na staljinističko-boljševičkoj diktaturi, bez obzira što je predsjednik te državne tvorevineJosip Broz 1948. raskinuo sa Staljinom. I vrličko je područje u punoj mjeriosjetilo surovost kolektivizacije i otvorene otimačine prinosa i prihodahrvatskih seljaka.

Najvažnija su zbivanja u Vrlici u tom razdoblju: 1950. godine počela

radom nova osmogodišnja škola, otvoren dom za retardiranu djecu,asfaltirane su prometnice prema Kninu preko Polače i cesta prema Sin ju;puštena je u proizvodnju hidroelektrane Peruća, za čije potreba podignutavelika brana na Cetini i stvoreno akumulacijsko jezero. Nova vodenapovršina ne samo da je promijenila izgled krajolika već je prouzročila idemografsko osiromašenje područja kroz m asovno iseljavanje stanovništva.

Hrvatski se narod nije nikada pomirio s jugokomunističkomstrahovladom srpske provinijencije, pa ni onda kada je sedamdesetih godina20. stoljeća u vrijeme Hrvatskog proljeća upotrijebila surove mjere

kažnjavanja, utamničenja i progonstva hrvatske inteligencije, posebnosveučilištaraca. Vrličani su tada svoju odanost Hrvatskoj iskazali krozučlan jenje u Maticu hrvatsku 1971. godine, koja je ne samo čuvala stečevinehrvatske kulture već i nacionalnu samobitnost. I tada su sukobi saekstremnim Srbima nastali oko crkve Svetog Spasa, koja je katolicimajednostavno oteta, a njezin je okoliš pretvoren u pravoslavno groblje selaCetine. Već ranije je (1963) uklonjen hrvatski pleter iz zida prezbiterija testarohrvatske bogom olje.

Režim bratstva i jedinstva pod velikosrpskom kapom nakon Brozovesmrti počeo je pucati po svim šavovima, a porazom europskog komunizmarušenjem Berlinskog zida put prema stvaranju nezavisne hrvatske državenisu mogli sp riječiti ni memorandumi Srpske akadem ije ni razulareni srpskišovinizam Slobodana Miloševića. Na prvim višestranačkim izbornima 22.travnja i 6. svibnja 1990. godine pobijedila je Hrvatska demokratskazajednica na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.I u Vrlici je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica, a to područje unovoj državi

najprijeje imalo status općine a zatim i grada.

Da bi sačuvali mladu državu, Hrvati moraju u nametnuti im rat protivsrbočetničkog agresora. Domovinski rat na vrličkom području započeo je 1.

74



travnja 1991. godine postavljanjem barikade u susjednim Civljanima, arazbuktao se napadom četnika i .JNA na Kijevo 25. kolovoza iste godine.Četnici, pomagani na svaki način od već srbizirane JNA, okupirali su

zapadni dio Cetinske krajine do Hrvača i Bajagića. Hrvatsko stanovništvomoralo je u progonstvo, a oni koji su bili sposobni za oružje pristupajuHrvatskoj vojsci i svojim životima brane nezavisnost i slobodu Hrvatske.Pobjednička Hrvatska vojska u sklopu briljantne operacije "Oluja" vraća 5.kolovoza 1995. godine i Vrlici slobodu. Sa slobodom i Vrličani se vraćaju uporušene domove i prianja ju obnovi onoga što je neprijatelj razrušio.

Vrličani se s posebnim pijetetom sjećaju onih koji su položili život naoltar Domovine: Ivana Lelasa, Vladimira Turudića, Nenada Režića,Antonija Režića, Ivana Radnića, Stipe Vrančića, Petra Varnice, SlobodanaTotića, Mladena Škalica, Tomislava Skorupa i Harisa Čerkića, ali ičetvorice vitezova koji su poginuli na teritoriju Vrlike: Ivana Baraća, IlijePerajice, Ivana Tom asa i Ive Lelasa.

Bez obzira je što je put kroz predjele povijesti vrličkih Hrvata bionajčešće posut trnjem, brojne nevolje, kazne i progoni, nikad nisu dovele upitanje njihovu pripadnost hrvatskom narodu i katoličkoj crkvi. Oko togameđu V rličanima nikad nije bilo pogodbe.

75





POGLAVLJE II.





IME I PREZIME

Dio znanosti o jeziku, lingvistike, koji se bavi proučavan jem značen jai nastanka osobnih (vlastitih) imena naziva se onomastika (grčkionomastikon-imenski). U uporabi je i naziv onomatologija, što značiimenoslovlje, pod čime se podrazumijeva ukupnost osobnih, obiteljskih iimena mjesta, koja se javljaju na određenom etničkom, zemljopisnom ilijezičnom području.

Dio onomastike koja se bavi proučavanjem zemljopisnih imena, ukoja spadaju imena mjesta (toponimi), planina (oronimi), voda (hidronimi)

naziva se toponomastika ili toponimija (grčki topos-mjesto). Granaonomastičke znanosti, što se bavi proučavanjem ljudskih imena (osobnih,obiteljskih, rodovskih, plemenskih, nacionalnih), koja su karakteristična zaodređeno zem ljopisno, etničko ili jezično područje, nazivi se antropomastikaili antroponimija (grčki antropos - čovjek).

OSOBNA IMENA

Ime je integralni dio svakog čovjeka kao Božjeg stvora i ljudskogbića, koje ga prati na cijelom životnom putu, od kolijevke do groba, kaooznaka pojedinačne posebnosti, kojom se razlikuje od drugih. U početku jeime imalo magijsko-mistično značenje, a često se vjerovalo da je ono jednaod važnijih odrednica čovjekove sudbine u vremenu i prostoru.

Primjerice neka afrička i plemena američkih Indijanaca svojimpripadnicima nadijevaju dvostruka imena: jedno za javnu, svakodnevnuuporabu i drugo tajno ozn ačuje i čuva mistični dio ljudskog bića.

O važnosti imena svjedoče i brojni narodni običaji i razne vjerskesvečanosti, ko je se priređuju nekoliko dana nakon dolaska prinove u ob itelji:u kršćanskom dijelu svijeta imenovanje novorođenčeta ili krštenjepodignuto je na stupanj sakramenta; u Židova i u islamskom dijelučovječanstva odgovara mu obred obrezivanja; u staroj Indiji organizirane suposebne svečanosti (namadheye); a u drevnom Rimu im odgovara dies

lustricus itd.Mijenjanje imena u posebnoj prigodi i s određenom nakanom također

svjedoči o njegovoj važnosti. U nekim dijelovima mnogoljudne Kine

79



čovjeku čak tri puta tijekom života mijenjaju ime: mliječno nakon rođenja,školsko pri upisu u školu i ženidbeno prigodom stupanju u brak ili upunoljetnost. Svojedobno su imena mijenjana robovima, usvojenoj djeci, te

pri prijelazu u drugu vjeru, kao i redovnicima i redovnicama pri polaganjuzavjeta, jer su se tada simbolično odricali cijelog sebe dotadašnjeg izavjetovali da će kao novopreporođeni ljudi služiti Bogu i Božjem narodu. Inasljednici apostola Petra na rimskoj biskupskoj stolici, počevši od papeIvana n. (552-535) nakon što ih kardinalski zbor imenuje za papu mijenjajukršteno ime, označujući tim činom da se posve mijenjaju s nakanom da štodoličnije služe Bogu na dužnosti Kristova nasljednika na zemlji.

Ime najčešće određuju roditelji, a u nekim dijelovima svijeta i nekimcivilizacijama to čine plemenske poglavice, vračevi, svećenici, rodbina,prijatelji itd. Često potomci dobivaju imena predaka, u pravilu s nakanom dabi i novoimenovani bili časni i pošteni ljudi kao i njihovi preci, o kojima sunajčešće čuvaju idealizirane uspomene.

S jezičnog motrišta za osobna imena često su se uzimali nazivi živihstvorenja i prirodnih pojava: životinja, biljaka, nebeskih tijela, vremenskihpojava, a sve s nakanom da se imenositelje posredstvom magije i mistikezaštiti od nesklonih im sila, te da imaju sposobnost raspolaganja njihovommističnom snagom.

1. imena nastala od naziva životinja: Vuk s mnoštvom izvedenica:Vukomir, Vukmil, Vukosav, Vukodrag, Vukoje, Vukac, Vukan, Vukoman,Vučeta, Vučan, Vučko, Vukač, Vukadin, Vukašin, Vukelja, Vučen, Vuko,Vukota, Vuksan, Vukša, Vujo, Vujić, Vujilo, Vujin itd.; Kurt(turski),Wolfgang (njemački), Lykos (grčki) Lupus (latinsk); Lav, Arslan (turski),Leo ili Leon (latinski); Melita (grčki pčela); Medenko, Bjorn (švedskimedvjed); Jelenko, Jelenka, Srna.

2. Imena "biljnog podrijetla": Lovorko, Lovorka, Dafna, Dafinka(grčki dafne = lovor); Smiljan, Sm iljko, Sm iljana, Sm iljka; Ljiljana, Suzana(hebrejski ljiljan); Ružica, Roza; Jela, Jelena, Helena; Višnja; Dunja,Malina; Jasen; Rašeljka.

3. imena nebeskih tijela u službi osobnih imena: Zvjezdana, Ester(grčki), Stela i Astra (latinski); Danica; Sunčana, Sunčica; Venere; Selena.

4. Imena nastala od naziva prirodnih pojava: Ognjen, Vatroslav, Zora,Aurora (latinski); Abel (hebrejski, vjetar); Anatol (grčki izlazak sunca).

5. imena sastala od naziva raznih materijala i stvari: Kamenko,

Kremenko; Zlatko, Aurel(latinski); Srebrenko, Srebrenka; Biserka,Margareta (grčki margarites=biser, zrno bisera); Alem (turski dragi kamen);Petar(grčki petros=kamen, stijena).

80







6. teoforična su imena, koja sadrže ili podrazumijevaju Boga ilibožanstva, a nadijevaju se da bi imenositelje bio sličan svojim nebeskimuzorima: ono što u hrvatskom znači ime Božidar, u grčkom je Theodoros, u

latinskom N atalis, u hebrejskom Jonatan, u feničkom Hanibal; hrvatsko im eMihovil, Mijo dolazi od hebrejskog Mihael što znači "tko je kao Bog";Danijel ili Dane potječe od hebrejskog Daniel, što znači "moje je sudacBog"; Jakov od hebrejskog Jahoqobh = "koga Bog štiti"; Matej ili M atija odhebrejskog Mattijeh = "Božji dar"; Gabrijel ili Gabro od hebrejskogGabhriel=Božji čovjek, Božji glasnik"; Rafael ili Rafo od hebrejskogRaphael="Bog iscjeljuje", Ivan od hebrejskog Yehohanan (Yohanan) štoznači "Bog je m ilostiv" itd.

Inače, da bi novorođeno dijete imalo željene osobine i vrline, to sepokušava postići i imenom: Mila, Milan, Divna, Krasonodar, Krasna,Lijepa, Blago, Blagica, Slava, Slavko, Nada, Nadan, Vjera, Vjeran, Vedran,Vedrana, Radoslav, Veselko, V eselka.

7. Aprotropejska imena daju se djeci da bi ih se zaštitilo od raznihuroka, zlih duhova, demona, pa se tvore tako da imenositelj bude prikazankao neugledan, ružan, s raznim tjelesnim nedostacima: Grdan, Gruban,Grubi ša, Gruba, Glaud ius (latinski šepav), Brut (latinski ružan i priglup),Noga j (mongolski pas), S trabon (grčki razrok).

HRVATSKA IMENA

Do prelaska na kršćanstvo, ali i mnogo kasnije - do Tridentskogsabora (16. stoljeće), Hrvati nose hrvatska narodna imena, koja su često bilaista ili pak slična s imenima susjednih im južnoslavenskih naroda. Evonekih od tih narodnih imena: Bogdan, Božidar, Budimir, Branimir, Brajko,Cvitan, Drago, Dubravko, Gojko, Grubiša, Hrvoje, Lovorko, Ljuben, Mirko,Miroslav, Ognjen, Radoš, Rajko, Stanko, Stojan, Smiljan, Tvrden, Tvrtko,Vatroslav, Vladimir, Vuk, Vukas, Vukac, Žarko, Živko, Blagica, Danica,Dragica, Dubravka, Cvita, Jagoda, Janja, Jelena, Koviljka, Lovorka,Ljubica, Ljiljana, Mila, Radojka, Ružica, Stana, Stojka, Smiljana, Nevenka,Ognjenka, Višnja.

I hrvatski knezovi i kraljevi imali su narodna - hrvatska imena.Navodimo ih kronološkim redom njihova vladanja: Klukas, Porga, Budimir,Višeslav, Borna, Vladislav, Mislav, knez Trpimir, Domagoj, Iljko, Zdeslav,

81



Branimir, Mutimir, Tomislav, kralj Trpimir, Krešimir I, Miroslav, KrešimirII, Držislav, Svetislav, Krešimir III., Stjepan I., Krešimir IV., Častimir,Slavac, Zvonimir i Petar Svačić (Snačić).

I bosanski banovi i kraljevi bili su hrvatske krvi, pa je i logično daimaju i hrvatska narodna imena: ban Borić, ban Kulin, ban Štipan, Matej,Ninoslav, Prijezda, Štipan Kotroman, Mladen Šubić I., Mladen Šubić II.,Štipan II. Kotromanić, ban i kasnije kralj Tvrtko I., Štipan Dabiša, JelenaGruba (kraljica ), Štipan Ostoja, Tvrtko II. Kotromanić, Štipan Ostojić,Štipan Tomaš Kotromanić i Štipan Tomašević.

Dakako, hrvatski su vladari uz spomenuta narodna imena dobivali podutjecajem kršćanstva i biblijska ili pak svetačka imena: Petar Krešimir,Mihajlo Krešimir, Stjepan Držislav, Dmitar Zvonimir. Često se, jer jošprezimena nema, iz praktičnih razloga uz ime isticao i redni broj njegovanositelja: Petar Krešimir IV., Trpimir II., Stjepan I. itd.

Pod utjecajem crkve i svećenstva, koje je sustavno i dosljednoprovodilo odluke Tridentskog sabora, održanog od 1545. do 1563. godine,katolički dio čovječanstva, kojem su pripadali i Hrvati, sve više zapostavljanarodna imena i novorođeni Hrvati sve više dobivaju biblijska i svetačkaimena. Uostalom, bila je to jedna od kapitalnih odluka tog važnog crkvenogskupa. Ovaj ćemo proces objasniti na popisu vjernika župe Vrlika iz 1725.

godine. Domaćini tadašnje 93 vrličke obitelji imaju ukupno 33 imena (26muških i 7 ženskih). Najčešća muška imena su: Ivan (8 puta), Nikola (7),Jakov (7), Matij (6), Mijo (Mihajlo), Petar, Mirko i Grgur (5), Ante i Jure(4), Andrija Luka, Štipan i Šimun (3), Pavao, Martin, Ilija, Bože i Duje (2),Toma, Lovre, Jerko, Vid, Vuko , Tad ija, Sergije (1). Ženskih je imena sedami svako se pojavljuje jednom: Tomica, Jelena, Oršula, Magdalena, Katarina,Ljubica i Stojka.

Od ukupno 26 muških imena samo su dva narodna (Vuko i Božo), a

ostala 24 su biblijska ili svetačka. Od 7 ženskih imena tri su narodna(Jelena, Ljubica i Stojka), dok su četiri biblijskog podrijetla.U novije vrijeme, kada naša planeta postoje sve više tzv. globalno selo

i kad su susreti s ostatkom svijeta svakodnevni i prisni, sve je više Hrvata iHrvatica s tzv. svjetskim imenima: Denis, Robert, Marčelo, Silvije, Maks,Pjero, Dino, Mariofil, Dino, Dean, Đulijano, Julije, Dina, Đena, Žana,Klaudija, Heni, Fani, Mani, Žaklina, Iris, Ines, Nives, Dolores, Doris, Meri,Mari, Irina, Koni, Monika, Amelija, Brigita itd.

82



PREZIME

S jezičnog motrišta složenica prezime nastala je od staroslavenskogprijedloga PREZ, što znači PREKO i imenice IME. Dakle, prezime je onošto je preko imena, imenom, a do polovice 16. stoljeća ovaj pojam se čestopisao i odvojeno (prez ime).

Prezime je ustvari dopunjavanje osobnog imena drugim odrednicama,koje označuju rod, rodbinu, svojtu ili pak mjesto stanovanja. Ipak prezimese najčešće javlja kao dopuna osobnog očevim imenom u pridjevskom iliatributivnom obliku. Prezimenom je postalo tek kada su osim sinova i kćeri

svom imenu počeli dodavati i sljedeći naraštaji potomaka.Jedan od najstarijih primjera za proces "oprezimenjavanja" su braćaAgamnenon i Menelaj, čijim imenima Homer u "Ilijadi" dodaje i pridjevakAtreides, što znači sinovi Atrejevi.

Kod starih Rimljana osobnom imenu (praenomen) dodavalo se imeroda (gens, tribus), kojem je pripadala ta osoba (nomen + nomengentilicium), ali zbog razlikovanja imenjaka iz jednog plemena često sedodavao i nadimak (cognomen): Marcus Tulio Cicero što znači Marko iz

roda Tulijevaca s nadimkom Ciceron, kojeg je navodno dobio jer je imaobradavicu u obliku ploda slanutka (latinski cicer = slanutak). Marcus IuniusBrutus, što znači M arko iz roda Julijevaca s nadimkom Brut, što je došlo odlatinskog brutus = glup, težak.

U islamskom dijelu čovječanstva osobnom se imenu dodaje očevoime, a između njih se umeće ben ili ibn što na arapskom jeziku znači sin:Osama bin Leden, dakle Osama sin Ladenov ili pak Mehmet ibn Suad, štoznači Mehmet sin Suadov.

Klica prezimena ipak je zametnuta u srednjem vijeku, a za što supostojala dva važna razloga. Prvi razlog: vladajući feudalac želi označitipotomcima ostavljenu, naslijeđenu djedovinu ili očevinu, pa se uz imesadašnjeg gospodara stavlja očevo ili djedovo ime (posvojni pridjev iliimenica u posvojnom genitivu) i, dakako, veoma često i naslov društvenogstatusa: kralj, car, imperator, ban, plemić, patricij, župan, barun, grof, konteitd. Kao najčešći primjer ilustracije u onom astici se često navodi rodovnicahercegovačkih srednjovjekovnih plemićkih obitelji Hranića i Kosača: napočetku rodoslovlja je Vuk (umro 1359. godine), koji je imao dva sina

Vlatka Vukovića (Vlatko sin Vukov) i Hranu Vukovića (Hrana sin Vukov).Hrana Vuković je imao tri sina: Sandalja Hranića (Sandalj sinHranin),Vukca Hranića (Vukac sin Hranin) i Vuka Hranića (Vuk sin

83





DANAŠNJA VRLIČKA PREZIMENA

Danas vrličko područje ima 102 prezimena. Već im su dijelompatronimi, dakle izvedeni su od očeva ili imena nekog pretka.

U Hrvata je, pogotovo u Dalmaciji, bilo uobičajeno označavanjepojedinaca osobnim i očevim imenom u obliku posvojnog pridjeva, što sesačuvalo do danas u prezimenima koja se završavaju na -ov ili -ev i -in:Antulov, Pavlov, Rokov, Markov, Juričev, Lučev, Barišin, Lučin, Grgurin,Perišin.

Inače, patronimska se prezimena u H rvata najčešće završavaju na ić, -

ović, ali i na -ov, -ev, -ac, -ek, pa čak i na -ski: Barišić, Blažević,Vučemilović, Milković, Božinović, Stipčević, Grabarski, Zrinski.

Prezimena su najčešće nastajala tako da se imenu pretka, ili pakposvojnom pridjevu, izvedenu od njegova imena, dodavao nastavak -ić:Blaž, Blaž + ić = Blažić, Blažev + ić = Blažević; Božina, Božin + ić =Božinić, Božinov + ić = Božinović. Dakle, prezimena Blažić i Božinićujedno su umanjenice od imena Blaž i Božina, a znače isto što i Blažev iBožinov sin ili pak mali Blaž i mali Božina.

Povijesno promatrano patronim se pretvorio u prezime u današnjemznačenju te riječi onda kod se posve ustalio, dakle kad su ga svom osobnomimenu, nakon neposrednih potomaka, sinova i kćeri, dodavali i pripadnicinadolazećih po tomačkih naraštaja.

Vrlička su prezimena, kako je već rečeno, dobrim dijelompatronimskog postanja: Barišić, Blažević, Božinović, Budiša, Dražić,Eduard, Gašpar, Jakelić, Jerković, Jović, Lelas, Maras, Matković, Matusina,Milan, Milković, Mišić, Paić, Perković, Radnić, Rejo, Stipčević, Tojčić,

Vicić, Vidić, Vrančić, Vučem ilović, V ujević, Vuletić, Vulić.Matronimi su prezimena izvedena od majčina imena, najvjerojatnije

onda kada žena-udovica stjecajem okolnosti postaje glavom obitelji. Imatronimi su najprije imali oblik posvojnog pridjeva: Marin, Zorin,Mandarin, Kosorkin, Vidin da bi se kasnije pretvorili u prezimena Marić,Zorić, Mandarić, Kosorčić, Vidić. Ovo posljednje vrličko prezime može bitii patronim i matronim, jer je moglo nastati od muškog imena Vid i ženskogimena Vida. U istu kategoriju mogli bismo uvrstiti i prezime Vicić (Vice i

Vica).Dio vrličkih prezimena su nadimačkog postanja, dakle nastala su odnadimaka ili pak od posvojnog pridjeva izvedenog od nadimka:

85



- po fizičkim osobinama: Biuk, Brčić, Ćorić, Delić, Galić, Gutić,Klepo, Krnjac, Kuduz, Kusturić, Modrić, Romić, Škorić, Uglarik,Uzun;

- po zanimanjima, službama i obrtima: Ćurak, Djaković, Galiot,Gverić, Kaselj, Kojundžić, Oklopčić, Samardžić, Terzić, Vinak,Zidar;

- po etničkom i zemljopisnom podrijetlu: Boduljak, Duvnjak, Erceg,Totić, Turudić, Rupanović;

- po nadimcima od imena životinja: Baković, Forlić, Gudelj, Lisičar,Mišur, Pandža, Rebić, Rogač, Vučemilović, Vuletić, Vulić,Zečević, Vujević;

- po imenu biljaka: Lju lj;- po nadimcima, koji ne spadaju ni u jednu od spomenutih grupa:

Batalić, Burilo, Debić, Grizelj, Hrga, Mutić, Plazonić, Brtan,Varnica, Žeravica, M učalo, Skorup, Plazonić.

Posve je prirodno da je većina vrličkih prezimena izvedena izleksičkog blaga hrvatskog jezika: Baković, Barišić, Batovanja, Blažević,Božinović, Brčić, Brtan, Budiša, Dražić, Duvnjak, Forlić, Galić, Giljan,Grabić, Grizelj, Gudelj, Jakelić, Jerković, Jović, Klepo, Kosorčić, Krnjac,Lakić, Lelas, Lisičar, Ljulj, Mandarić, Maras, Marić, Matković, Matusina,

Milan, Milković, Mišić, Mišur, Modrić, Mučalo, Oklopčić, Paić, Perković,Plazonić, Radnić, Rejo, Režić, Rogač, Romić, Rupanović, Skorup,Stipčević, Škorić, Tojčić, Varnica, Vicić, Vidić, Vinak, Vrančić, Vujević,Vuletić, Vučemilović, Zečević, Zidar, Zorić, Žeravica.

Dakako, i turski je jezik ostavio traga na vrličkim prezimenima:Batalić, Biuk, Ćorić, Ćurak, Delić, Hrga, Kojundžić, Kuduza, Pandža,Rebić, Samardžić, Terzić, Uzun, Turudić.

Romanski i neki drugi jezici bili su osnova za nastanak nekih vrličkih

prezimena: Baturina, Blume, Boduljak, Djaković, Eduard, Erceg, Erdelez,Galiot, Gašpar, Gutić, Gverić, Jarloni, Kaselj, Kusturić, Markioli, Memčaj,Ristovski, Škalic, Totić.

86



ODAKLE SU DOSELILI PRECI DANAŠNJIHVRLIČANA?

Ako bismo prosuđivali prema vrličkim prezimenima, teško je odredititko je starosjedilac a tko doseljenik, ali uz pomoć sačuvanih isprava m ože sebarem posredno zaključiti koji vrlički rodovi pripadaju nekoj od ove dvijeskupine.

Najviše izgleda da pripadaju starosjedilačkom stanovništvu, a to uovom slučaju znači da su se zatekli ili doselili prije 1692. godine, ima petrodova:

- Brtani, Ba tovan je, Biuci, Jakelići i Uzuni.Najviše ih je, osamnaest, doselilo s područja zapadne Hercegovine,pona jviše iz Brotnja (danas prostor općine Čitluk):

- Barišići, Burile, Ćorići, Delići, Ercezi, Galioti, Grizelji, Jerkovići,Krnjaci, Mandarići, Pandže, Rebići, Turudići, Vujevići, Zidari,Zorići, Plazonići.

S povijesnog D uvanjskog polja potječe šesnaest rodova:- Bakovići, Božinovići, Duvnjaci, Ćurci, Galići, Gašpari, Grabići,

Marasi, Matkovići, Perkovići, Romići, Vidići, Vicići,Vučem ilovići, Vuletići, Zečevići.Sa susjednog livanjskog područja podrijetlom je petnaest rodova:- Brčići, Budiše, Dražići, Hrge, Kase lji, Klepci, Kuduzi, Milani,

Modrići, Oklopčići, Reje, Samardžići, Škalici, Škorići, Totići.Jedanaest današnjih vrličkih rodova su doseljenici s područja

Primorja:- Boduljaci, Eduardi, Erdelezi, Forlići, G iljani, Jarloni, M učale,

Paići, Rupanovići, Stipčevići, Vrančići, Žeravice.Iz Imotske krajine potječe osam današnjih vrličkih rodova:- Baturine, Batalići, Gudelj i, Jovići, Kosorčići, K usturići, Lelasi i

Režići.S travničkog područja stigli: Djakovići, Gutići, Kujundžići, Matusine.

Isto toliko (četiri) s drniškog područja: Gverići, Radnići, Tarle, Vulići. Podva roda duguju svoje podrijetlo: Sinju (Marići, Mišuri), Ravnim kotarima(Ljulji, Milkovići), Virovitici (Uglarici, Vinaci). Iz Poljica su Terzići, izKijeva Tojčići, iz Makedonije Ristovski, s Kosova Memčaji, iz Italije

Markioli, iz SAD-a Blume.

87





POGLAVLJE III.





BAKOVIĆI

Danas u Hrvatskoj živi 1350 osoba s prezimenom Baković, i topretežno u srednjoj Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori.S jezičnog motrišta u osnovi je prezimena imenica bak, što je u

Dalmatinskoj zagori i zapadnoj Hercegovini naziv za bika, a u razgovornomjeziku bak je snažan čovjek, jak kao bak; bakonja. Isto postanje imaju iprezimena: Bak (Šibenik, Baranja, Vinkovci), Bakoč (Dubrovnik, Zagreb,Poreč), Bakočević (Zadar), Bakonja, Bakoš (Vinkovci, Međimurje, Kutina),Bakošević, Bakoška (Orahovica, Turopolje), Bakota (480 osoba, srednjaDalmacija), Bakotić (280, Dalmacija, Primorje), Bakotin (Kaštela,Dalm acija), Bakov (Virovitica, Podravina).

Bakovići danas žive: u Cetinskoj krajini (Vinalić, Bajagić); na m ućko-lećevačkom prostoru (Bračević, Ramljane); u Drniškoj krajini (Parčić,Planjani); na benkovačkom području (Banjevci, Pristeg); na otoku Braču(Nerežišće); na duvanjskom području (Mokronoge, Tomislavgrad, Sarajlije,Em inovo Selo, Blažu j); u livanjskom k raju (Don ji Žabljak, Rapovine, VelikiGuber).

U potrazi za starinom Bakovića, javlja se dvojba: Bajagić u Cetinskoj

krajini ili Podgaj na duvanjskom području.Najprije o Bakovićima u Cetinskoj krajini. Kada su Turci 1686.

godine istjerani iz Cetinske krajine, u Bajagiću se spom inje Štipan Baković,za kojeg je J. A. Soldo, kao i za ostale B akoviće, utvrdio da su starosjediociu Bajagiću i Obrovcu.30 U Bajagiću, u zaseoku Kursani, 1699. godine Ivanje Baković "uživao očeve posjede", ali su ga u tome ometala trojica susjeda(Ivan Filipović, Ivica Asanović, Nikola Marić), pa im ie opći providur A.Mocenigo zabranio i zapovjedio da plate i neke štete.3 Prema dokumentu

od 29. svibnja 1693. godine 11-člana obitelj već spominjanog ŠtipanaBakovića dobila je zajedno s doseljenim Poljičanima, koje je doveoharambaša Mate Petrović iz Ostrovice, zemlje u istočnom dijelu Cetinskekrajine, u predjelu tvrđave Čačvine.32 I još jedan Baković-Ilija često sespominje u dokumentima s kraja 17. stoljeća: 24. srpnja 1697. godinezabilježeno je da gaje "harambaša Vid Đipalo iz Lučana ometao u uživanjuposjeda"; 10. rujna 1697. godine Iliji je Bakoviću A. Mocenigo oduzeo 30kanapa zemlje i dao ih trojici doseljenika (Antun Kravić, Kažimir Hrgić i

3 0 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 35.3 1 Isto, str. 88.3 2 Isto, str. 69.

91



Jerko Delijić); 5. studenog 1699. godine spominjani A. Mocenigo uzima odveleposjednika Nikole Caralipea Despotovića 46 kanapa zemlje i dodjeljujeih obitelji Zgrabić, zatim kapelanu crkve u sinjskoj tvrđavi Marasoviću, te

Iliji Bako vi ću i L ov ri ću .

3 3

Iz 18. stoljeća sačuvano je više pisanih spomena o Bakovićima izCetinske krajine. Tako je primjerice zabilježeno da su venecijanske vlasti(zem ljišnik iz 1725-29. godine) dodijelile 16-članoj obitelji alfira GrguraBakovića kuću u Sinju i 41 kanap zemlje (2 po članu obitelji i 9 kanapa zaobav ljanje alfirske dužnosti). On je pripadao banderiji harambaše IvanaFilipovića, kao i njegov prezimenjak Baković rečeni Penić, koji će kasnijetaj obiteljski nadimak uzeti za prezime.34 O ugledu ovog roda svjedoči i

nekoliko Bakovića alfira: Petar je bio žrtva velike epidemije kuge 1783/84.godine, a o alfiru Anti Bakoviću ostao je pisani trag iz 1784. godine, kada jeangažirao za svog zastupnika za ubiranje plaće uglednog Sinjanina PetraLovrića Filipova.35

U vrijeme Kandijskog rata (1645-1699) Bakovići su zabilježeni naotoku Braču kao novi stanovnici (nuovi abitanti), dakle doseljenici.36 Jesu lidoselili iz Cetinske k rajine ili pak s duvanjskog područja?

Što se pak tiče duvanjskog područja, starina je Bakovića selo Podgaj,

gdje ih danas uopće nem a. U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević je zabilježio u Podgaju dvijeobitelji: 24-članu obiteljsku zadrugu Joze Bakovića (u izvorniku JosephBacovich) i upola manje domaćinstvo Mije Bakovića. Godine 1768. biskupfra Marijan Bogdanović je u Podgaju zatekao 10-članu obitelj AntoneBakovića. Tada u Sarajlijama obitava 26-člana obitelj Ante Bakovića. Ulivanjskom selu Odžaku dom ima 5-člana obitelj Pave Bakovića.

Danas na livanjskom području Bakovići žive u Donjem Žabljaku,Rapovinama i Velikom Guberu, a sačuvali su obiteljsku predaju da su impreci u današnja livanjska obitavališta stigli preko sela Prologa iz Bajagićapokraj Sinja. Jesu li i duvanjski Bakovići istog podrijetla? Nemamo dokazani za jednu od ovih tv rd nja .3 7

Što se pak tiče Bakovića na mućko-lećevačkim prostorima, oni tudoseljavaju u 19. stoljeću: godine 1835. u Bračeviću su zabilježene obiteljiLuke i Petra Bakovića; u Ramljanima tri obitelji: Ante, Filip i Ilija; u

3 3 Isto, str. 83, 82. i 69.3 4 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga II., Sinj 1997., str. 81.3 5 Isto, str. 41. i 42.3 6 D. Vrsalović, Povijest otoka Brača, Supetar 1968., str. 216.3 7 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 60. i 61.

92



Pribudama tada obitava šest Bakovića obitelji: po dvojice Ivana i Mata,zatim Antina i Šimunova.38 Danas u Pribudama nema Bakovića.

Na drniškom području, u selu Parčiću, Bakovići su zabilježeni ranije,

u 18. stoljeću.

39

U Kutima, selu na kupreškoj visoravni, Bakovići su islamskevjeroispovijesti i tu su, prema tvrdn ji srpskog etnografa B. Ž. M ilojevića,starosjedioci.40

Dakle, što se tiče Bakovića na vrličkom području, oni su istog krvnogpodrijetla kao i njihovi prezimenjaci iz Bajagića, gdje su starosjedilački rod.Odatle su stigli najkasnije 1725. godine, kada je u popisu vjernika Splitskebiskupije biskup Ivan Laghi zabilježio u župi Vrlici dv ije Bakovića obitelji:Sergijevu (12 članova) i Šimunovu (6) 4 1 Ta kođ er' su zabilježeni i uaustrijskom zemljišniku iz 1830. godine, kada u V inaliću boravište ima ju triBakovića kućanstva: Jurino, Matijevo i Grgurovo 4 2

BARIŠIĆI

Prezime je nastalo od osobnog imena Bariša, a ono je jedno odhipokristika imena Bartul, a koje je izvedeno od Bartholomeus, imenaaramejskog podrijetla, koje znači Mbar(=sin) Thomaya. Grčki je oblikBartholomaios. Ime se širilo osobito u X. i XI. stoljeću preko Bizanta. Vrloje frekventno u Italiji, osobito u V eneciji, u nas u Istri i po Hrvatskomprimorju.43 Širenju imena Bartol, Bartul, Bariša, Bare pogodovala je iokolnost što je to bilo ime jednog od dvanaest apostola, autora apokrifnogevanđelja (Bartolomejeva pitanja). Ovaj je apostol također umro

mučeničkom smrću.Danas u Hrvatskoj 4620 osoba nosi prezime Barišić, a od iste osnove

nastala još i ova prezimena: Bariša (Zagreb, Istra, Primorje), Barišec (Ivanić

3 8 M. Matas, Mućko-lećevački prostor, Zagreb 1993., str. 148, 209. i 158.3 9 Visovački zbornik, Visovac 1997., str. 430.4 0 B. Ž. Milojević, K upreško, Vukovsko, Ravno i Glamočko p olje (ćirilica), Srpskietnografski zbornik, knjiga 25. (Na selja, knj. 13), Beograd 1923., str. 85.

4 1 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967.; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.4 2 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalm acije broj 2 3-Vinalić4 3 P. Šimunović, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str. 94.

93





Vrgorskoj krajini, te u donjem toku Neretve oko Metkovića, gdje je prvispomen o njim a datiran 1747. godine.

U Imotskoj se krajini prvi Barišić spom inje "2. listopada 1665. godine,

kada hajdučki harambaša Mate Barišić ubi Zulfikar agu ispod Im otsk oga."

48

Prvi pisani spomen o Barišićima u Hercegovini potječe od 3. srpnja1735. godine, kada je u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskojbiskupiji makarski biskup Štipan Blašković "sa svećenicima uputi premaVinjanima (selo pokraj Posušja, nasuprot imotskim Vinjanima - A. I.), kojise nalaze u T urskoj i stigavši do kuće Grge Barišića, sjaha s konja i poče sasvojim pom oćnicima ispovijedati kroz gotovo četiri sa ta. "4 9

U znamenitim biskupskim popisima bosanskohercegovačkih Hrvatakatolika u 18. stoljeću Barišići su na hercegovačkim prostorima zabilježeni:

u Vinjanima i Rakitnu (Posušje), Eminovu Selu, Šujici, Vučićima (Duvno),na kupreškoj visoravni, Zagoričanima-Potočanima (Livno), Zvirićima iStudencima (Ljubuški).

Što se pak tiče vrličkog područja, tu su Barišići najranije mogli stićiiza 1725. godine, je r tada nisu zabilježeni župi Vrlika u popisu stanovništvaSplitske biskupije. U novom austrijskom zemljišniku iz 1830. godine uVrlici su zabilježene dvije obitelji s prezimenom Barišić: Ivanova iLukina.50

BATALIĆI

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od arapsko-turskog battal, štoznači prost, neotesan, neuredan, glomazan, zapušten, neskladan rastom ilistasom, preko mjere velik; u splitskom govoru znači čovjeka, koji se ponaša

neuglađeno i previše slobodno (neotesanac).Starina roda Batalića je u Studencima u Imotskoj krajini, gdje jenastalo od starosjedilačkog roda Trogrlića, od kojeg su još nastaliMeštorvići (nemaju veze s Meštrovićima iz Otavica pokraj Drniša), zatimBuble i Cikojevići (Cikoje).

Najprije ukratko o Trogrlićima-prvi je pisani spomen o njima iz 1686.godine, kad se u zbjegu stanovnika sela Studenaca na Makarskom primorju

4 8 A. Ujević, Imotska krajina, Imotski 1991., str. 121.4 9 Zbornik radova u povodu tisuću godina Trebinjske biskupije, Sarajevo 1988., str. 149.5 0 Državni arhiv u Zadru, Katastri D almacije broj 456-Vrlika

95



nalazi i 8-člana obitelj Nikole Trogrlića;51 u srpnju 1706. godine pripovratku s duvanjskog područja makarski biskup Nikola Bijanković "u dvasata u noći je stigao u Studence, smjestivši se u Petra Trogrlića, u pojati zaživotinje koja je bila napola otkrivena."52 Godine 1725. četiri Trogrlića

obitelji dobivaju zemlje od venecijanskih vlasti: Matina obitelj (30 članova- 9 kanapa), Ivanova (7 - 6), Martinova (13 - 13) i Grgina (7 - 6). Stan jeduša župe Studenci iz 1744. godine bilježi 5 Trogrlića obitelji: Martinova10, Ivanova, Petrova i Augustinova sa po 7 i Ilijina obitelj s 12 članov a.53

U maticama župe Studenci u 19. stoljeću, uz ostalo, upisane su iobitelji koje su se iselile u Bosnu ("in Turkia tutta famiglia"). Jedan od njihje bila i obitelj Jure Trogrlića rečenog Batalića pokojnog Bartula, rođenog1801. godine. Gdje su iselili? U Vrliku su stigli iza 1725. godine, jer u

popisu vjernika Splitske biskupije te godine nisu zabilježeni. Javljaju se navrličkom području, u Maovicama, u austrijskom zemljišniku iz 1830.godine, i to četiri obitelji s prezimenom Batalić: Bože Matijeva, JosipaPetrova, Du je Antina i Jure Josipova.

BATOVANJE

Riječ je o starom vrličkom rodu, kojeg se može pratiti od 1. srpnju1692. godine, kada je u popisu stanovnika ispod tvrđave u Vrlici,organiziranih u banderiji kapetana (harambaše) Nikole Biokovića, upisana5-člana obitelj Ivana Batovanje (u izvorniku Zuane Batouagna). 54 Nismoustanovili odakle su Batovanje doselili ili su pak starosjedioci u Vrlici.

U zemljišniku naselja Vrlika i Maovice iz 1710. godine upisan je maloprije spomenuti Ivan Batovanja, za kojeg saznajemo da je sin pokojnogŠimuna i da ima sedmočlanu obitelj (domaćin, supruga, četiri sina i kći) .Uistom su dokumentu upisane još dvije obitelji sinova pokojnog ŠimunaBatovan je: četveročlana obitelj Jure Batovanje (domaćin, supruga, dva sina ikći) i petočlana obitelj Frane Batovan je (domaćin, supruga, dva sina i k ći ). 5 5

5 1 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 17.

M. Vidović, Nikola Bijanković, splitski kanonik i makarski biskup, Split 1981., str. 100.5 3 Isto, str. 102.5 4 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalm acije, svežanj 19.5 5 Isto, svežanj 19.

96







Pripadnici ovog roda s neznatno promijenjenim prezimenomBotovanja javljaju se i popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine,kada je biskup Ivan Laghi upisao 4-članu obitelj Botovanja, a ime njezina

domaćina, nažalost, je posve nečitko!?56

Zašto se broj pripadnika roda Batovanja za petnaest godina sm anjio sa16 na četiri osobe, nismo uspjeli utvrditi: stradali u epidemiji, odselili,promijenili prezime?

I 1830. godine, u austrijskom zemljišniku, ponovo samo jedna obiteljs ovim prezimenom: obitelj Ivana Bato van je.57

S jezičnog motrišta postanje ovog prezimena prilično je nejasno:možda je nastalo od regionalnog romanizima bota, što znači gruda tvrdogjela (primjerice pure) onako kako se oblikuje kad se zahvati kutlačom;možda mu je u osnovi imenica bat, koja je naziv drvenog oruđa, malja; netreba posve isključiti ni vrhove planine Dinare: Veliki i Mali bat, pogotovošto su i Batovanje bili stočari.

BATURINE

U jednom turskom popisu poreskih obveznika Sinja i Vrlike iz 1604.godine, kojeg je 1985. godine objelodanio F. Dž. u Obrovcu pokraj Sinjaupisan je i Badurina sin Grgurev.58 Dakle, nekoć je Badurina bilo osobnoime, koje je s vremenom u Cetinskoj krajini postalo i prezimenom.Međutim, ne usuđujemo se tvrditi daje prezime Baturina iz Maovica postalood osobnog imena B adurina.

Prezime je s jezičnog motrišta moglo nastati od baturina, modificirane

uvećanice imenice bat(id)ur, što u nekim dalmatinskim govorima značizvekir, alku na vratima, čijim se udarom o podlogu izaziva zvuk kojim seupozorava na nakanu ulaska. Inače, sve je to u tijesnoj glasovnoj iznačenjskoj vezi s latinskim glagolom battere (talijanski battitore), što značiudarati. Dakle, baturina je onaj koji udara, lupa. Od iste osnove je izvedenbat i batina.

Inače, ovo rijetko prezime (slično mu je Badurina u Dalmatinskojzagori i na zadarskim otocima) zastupljeno samo u dva mjesta Dalmatinske

5 6 Isto, svežanj 19.5 7 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Vrlika5 8 Đ. B ilić, Bilići-građa za po vijest, etnologiju i genealogiju I., Zagreb 20 00., str. 242.

97



zagore: na Maovicama pokraj Vrlike i u Niskom na mućko-lećevačkomprostoru.

Na vrličkom području Baturine su zabilježene u zemljišniku iz 1710.

godine, u kojem su upisane dvije obitelji s ovim prezimenom 10-člana (dvaodrasla muškarca, odrasla žena, četvero muške i troje ženske djece) MatijaBaturine pokojnog Mije, te 6-članu (domaćin, supruga, jedno muško i troježenske djece) Šimuna Baturine pokojnog Petra.5 9

U popisu pak vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup jeIvan Laghi ubilježio i obitelji već spomenutih domaćina: Šimun imapetočlanu, a Matij 7-članu obitelj, a ime mu je pogrešno pročitano kaoMatko .60

U austrijskom zemljišniku iz 1830. na M aovicama su zabilježene dvijeobitelji s prezimenom Baturina: Luke M atina i Rade Lukina.

U zemljišniku iz 1711. godine u Niskom, na mućko-lećevačkomprostoru, upisana je obitelj Ante Baturine; godine 1835. u tome mjestu sudomove imale obitelji Grge i Mije Baturine; u popisu stanovništva 1948. uNiskom je bilo nazočno čak 14 obitelji s ovim rijetkim pre zim eno m .61

U zbjegu stanovnika imotskog sela Studenaca na Makarskom primorjuu vrijeme Bečkog rata 1686. godine nalaze se i dvije obitelji s prezimenom

Batur: Matina s 18 i Mijina s 12 članova. 62 Ne znamo što se s njimadogodilo, ali ne treba isključiti mogućnost da je upravo od njih nastao rodBaturina.

Danas na Maovicama živi osam, u Vrlici dvije i u Ježeviću jednaobitelj s prezimenom Baturina.

BIUCI

U zemljišniku za naselja Vrliku i Maovice iz 1710. godine upisana jesedmočlana obitelj (po dva odrasla muškarca i žene, jedno muško i dvoježenske djece) Štipana Biukovića, harambaše, koji su u ovoj i još nekim

5 9 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalma cije, svežanj 16.6 0 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967., B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.6 1 M. Matas, Mućko-lećevački prostor, Zagreb 1993., str. 193.6 2 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 18. i 22.

98



mletačkim ispravama naziva i kapetanom.63 To je pak značilo da je ŠtipanBiuković prva osoba u naselju, starješina naselja, zapovjednik pandura,čelnik tadašnjih tzv. letećih postrojbi.

Ob itelj harambaše Štipana B iukovića ostat će s istim brojem ukućana iu popisu vjernika Splitske biskupije, kada je biskup Ivan Laghi u župiVrlika zabilježio njegovo sedmočlana kućanstvo.64

Godine 1830.,u novom austrijskom zemljišniku pripadnici tog rodaupisani su s kraćom inačicom prezimena-Biuk (u izvorniku Biuck); u Vrlicitada žive tri Biukove obitelji: Josipova, Jurina i Nikolina, a u Vinalićuobitelj Vida Biuka. 6 5 Na Maovicama su tada Biuci zastupljeni s tri obitelji:Petar M ijin, Jure i Petar, sinovi A ntini.

Vratimo se u godinu 1692., iz koje je sačuvan popis obitelji što suživjele ispod vrličke tvrđave. Prvoupisana u tom popisu je 7-člana obitelj(po dva odrasla muškarca i žene, te jedno muško i dvoje ženske djece)kapetana Nicole Biocouicha, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 15kanapa zemlje, što je donedavno pripadala upravo istjeranim Turcima(Vrlika je oslobođena od Osmanlija 1686. godine).66 Je li Biocouich iBiucouich isto? Čini se da jeste, jer razlika samo u jednom glasu može bitiposljedica tada veom a neuređene ortografije hrvatskog jezika ili pak rezultat

popisivačeva rada, a oni su tada bili u pravilu stranci, zbog jednostavnograzloga što su bili pismeni. Uostalom, u to vrijeme, dakle 1692., 1710. ili1725. godine imamo slične slučajeve kao što su Biocouich i Biucouich i kodnekih drugih vrličkih prezimena: Božinović-Boženović, Batovanja-Botovanja, Marasić-Marasović, Denić-Denjić, Krnjac-Krnjač itd. Osim togaVenecija je u tom vremenu dodijeljene naslove i povjerene dužnostiostavljala u obitelji, a bile su u pravilu i nasljedne (Nikola Bioković bio jekapetan i Štipan je Biuković također kapetan).I još nešto: Biokovići sepojavljuju samo 1692. godine i kasnije ih više u Vrlici nema, ali zato ima

Biukovića, koji su vjerojatno njihovi nasljednici s jednim novim slovom.Ako još malo pustimo mašti na volju: onda će u obitelji upisanoj kaoBiocouich dva odrasla muškarca i dvije odrasle žene biti Nikola i supruga,te Nikolin otac i majka, a ono jedino muško dijete mogao bi biti kasnijikapetan Štipan Biucouich, koji bi primjerice 1710. godine mogao imatitridesetak godina.

6 3 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalm acije, svežanj 16.6 4 Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967. B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva splitske biskup ije 1725. godine, str. 285.6 5 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalm acije broj 456-Vrlika i broj 23-Vinalić6 6 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, svežanj 16.

99



Varijante Biocouich i Biucouich prouzročile su i razlike gledepostanja ovog (ovih) prezimena s jezičnog motrišta: Biocouich u osnovi imaoronim Biokovo, a Biucouich tursku riječ bijik, što znači veliki brk, b rčina.

Odakle su Bmci doselili na vrličko područje (danas žive naVlaovicama, u Vinaliću i Vrlici) nismo uspjeli utvrditi, niti Biuci o tome,čak ni a vidu predaje, ne znaju ništa. Jedino je sigurno da su se proširili namućko-lećevački prostor. Doduše, tamo nisu zabilježeni u zemljišniku iz1710. godine, ali su a ispravi istog imena iz 1835. godine u Ogorju Donjemupisane tri obitelji s prezimenom Biuk: Ilijina, Filipova i Martinova; upopisu stanovništva 1948. godine u Ogorju je obitavalište imalo čak 14obitelji ovog starog roda.6 7

BLAŽEVIĆI

Danas u Hrvatskoj živi 6400 osoba s prezimenom Blažević,rasprostranjeni su svuda. Prezime je često i u bosanskohercegovačkihHrvata.

Izvedeno je od osobnog imena Blaž (latinski Blasius, grčki Vlasij;otuda u Dubrovniku Sveti V laho), a prošireno je u Hrvata štovanjem SvetogBlaža, biskupa Sebesta u Armeniji iz IV. stoljeća. Ime Blaž u Hrvata sejav lja u 13. stoljeću u obliku B lasij, dok je inačica Blažij u uporabi od 15. do17. stoljeća. Hipokoristici Blažo, Blaže i Blaženko zabilježeni su u 15.stoljeću.

U popisu obitelji vrličkog područja od 1. srpnja 1692. godine nalazese i dvije obitelji s prezimenom Blažević (u izvorniku Blasevich): 13-članaobitelj Ilije Blaževića, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 9 kanapazemlje, te dvočlana obitelj vjerojatno udovice Ivanice Blažević, koja nije (ilinije još?) dobila zemlju.6 8

U zemljišniku sela Maovica iz 1710. godine zabilježene su takođerdvije Blaževića obitelji: 9-člana obitelj Ilije Blaževića pokojnog Ivana suca(dva odrasla muškarca, jedna žena, četvero muške i je dn o žensko dijete) i 7-člano kućanstvo Nikole Blaževića pokojnog Marasa (dva odrasla muškarca,isto toliko žena i troje ženske djece). I ove, kao i ostala 31 obitelj s Maovica,pripadale su bandenji harambaše Štipana Biukovića (Biuka).69

" M. Matas, Mućko-lećevaćki prostor , Zagreb 1993., str . [97." s Državni arhiv u Zadru , Katastr i D alma cije, svezani 16.1.9 , . „ - , ,

Isto. svežanj 16.

100



U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je IvanLaghi na Maovicama upisao dvije četveročlane obitelji: Ivana i BožeBlaževića.70

U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine na Maovicama suzabilježene četiri obitelji s ovim prezimenom: Toma Petrov, Matij Jurin,Luka M atijev i Štipan Nikolin.

U preostalom dijelu Cetinske krajine Blaževiće zatičemo 1709. godineu sastavu banderije harambaše Ilije Maretića pokojnog Bože iz Dičma: 13-članu obitelj Ivana Blaževića rečenog Bandon (danas Bandol) i dvočlanokućanstvo Grge Blaževića pokojnog Ju re. 7 1

Iz 18. stoljeća ostao je još jedan spomen o Blaževićima u Cetinskojkrajini: 20. svibnja 1716. godine pred splitskim kancelarom, u uredusinjskog općeg providura već spominjani Ivan Blažević svjedoči da sufranjevci od d oseljenja iz Ram e i susjednih područja (1687/88) pastoralnoopsluživali narod u selima od Broćanca do Dugopolja. Tada je IvanBlažević imao 56 godine, dakle rođ en je 1660. godine.

Kako je prema predaji harambaša Ilija Maretić doselio izHercegovine, a s njim su i Blaževići mogli stići iz nekoliko hercegovačkih

mjesta. Starina je ovog roda smatra V. Vrčić, u Blaževićima, seluhercegovačke općini Grude. Tu ih nema u biskupskim popisimabosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću: 1741/42. i 1768.godine. Razum ljivo, jer su odselili u Cetinsku krajinu, a kasnije i na imo tskopodručje (u Lokvičiće 1744. godine) i Proložac (iza 1744. god ine ).73

N. Mandić pak starinom roda Blaževića smatra Iliće i Slipčiće, sela uokolici Mostara, gdje su Blaževići zabilježeni u oba biskupska popisa u 18.stoljeću. Odatle su se raselili najprije u Konjic, gdje su od njih nastali

Markovići, a kasnije neki Blaževići nova boravišta nalaze na Buni pokrajMostara i u G abeli pokraj Čaplj ine.74

Blaževići su obilatije zastupljeni na livanjskom području u popisubiskupa fra M arijana Bogdanovića iz 1768. godine, kada su zabilježeni uZabrišću, Guberu i Prologu. Danas ih tamo nema, ali ih ima u susjednom

0 Građa His tor i jskog arh iva u Spli tu , svezak VI , Spl i t 1967; B. Zel ić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.

' J . A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I . , Sinj 1995, str . 112.Isto, str. 129.' V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996, str . 147, 138 i 217.4 N. Mandić, Podr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodova u Brotn ju , Mostar -Brotn jo 2001,

str. 64.

101



Tomislavgradu (tri obitelji s 21 članom), gdje su doselili iz Voštana, sela naistočnom rubu Cetinske krajine.75

Što se pak tiče splitske grane Blaževića, om pripadaju obiteljima koje

popunjavaju Split nakon velike epidemije kuge 1606. godine, a mogu se unajvećem dalmatinskom gradu pratiti od 1620. godine. "Njihovaprovincijenca nije nam poznata, ali budući daje riječ o težacima, u pitanjuje okolica koja uključuje i otoke. Godine 1832. u Velom Varošu nalazimo12 članova tada isključivo težačke obitelji s nadimkom D em er ."76

Danas Blaževići na vrličkom području žive na M aovicama.

BLUME

Doseljenik iz Sjedinjenih Američkih Država katoličke vjeroispovijestiKennet Blume u Vrlici se oženio iz roda Vrančića. Kupio je kuću, nastaniose u Vrlici, očekuje ili je već dobio hrvatsko državljanstvo.

BODULJACI

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od imenice Bodu l, Boduo ili jošvjerojatnije od Bodulac. Naime, Bodul je etnik kojim stanovnici kopnenihpodručja označuju otočane (Kvarner, Brač, Hvar, zadarsko otočje); Bodulac

je i porugljivi naziv za otočane i stanovnike srednjodalmatinskog primorjakoji rabi živalj Sinjske krajine i Dalmatinske zagore. Zabilježen je i oblikBodulj kojim stanovnici s kopna nazivaju čovjeka ograničene pameti, bezlukavstva.

Naziv Bodul izveden je od bodolo, što u mletačkom dijalektu značičovjeka niska rasta i debelog, ali i mletačkog vojnika, pješaka.

Dakle, posve je moguće da je na vrličko područje doselio otočanin iliprimorac odnosno Bodulac ili Bodulj, pa je najprije dobio obiteljskinadimak Boduljak, koji je kasnije postao i prezimenom. Ne treba također

5 A. Ivanković, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2000., str . 144. i 145.6 N. Kuzm anić, feljton "Split u zem ijišniku iz 1832. godin e". Slob odna Dalm acija, sr ijeda

27. veljače 2002. godine, str . 54.

102



smetnuti s uma da je u Šibeniku u 15. stoljeću zabilježen obiteljski nadimakBodulica (Ostojić rečeni Boduiica),te da prezime Bodulov (AntomusBodulof) zapisano u Šibeniku 1586. god ine .77

Boduljaci su na vrličkom području zabilježeni u austrijskomzemljišniku iz 1830. godine, kada su u Vinaliću stanište imale četiri obiteljis ovim prezimenom : Petrova, Božina, Ivanova i Nik olin a.78

Odakle su Boduljaci doselili u Vinalić, nismo usp jeli utvrditi.

BOŽINOVIĆI

Danas u Hrvatskoj živi 660 osoba s prezimenom Božinović, a najvišeih je u Cetinskoj K rajini i u srednjoj Dalmaciji.

Prezime je nastalo od imena Božina, što je ustvari uvećanica odosobnog imena B ože ili Božo odnosno Božidar.

Navodimo i nekoliko prezimena sličnog postanja: Božac (500 osoba,Istra), Božak (160, Ivanec, Varaždin), Božaković, Božan (srednja

Dalmacija), Božanić (490, Vis), Božanović (180, Slavonija), Božek (190,Međimurje), Božena ( Zagreb, Donja Stubica, Opatija, Božiček (200,Zagreb, Zagorje), Božičević (130, Lika, Slavonija ), Božidar (Solin,Županja, Split), Božiković (350, Hvar, Split ), Božilović (Zadar, Slavonija)Božin 220, Kaštela, sjeverna Dalmacija).

Božinovići spadaju među najbrojnije rodove na vrličkom području.Ovaj rod ima na dalmatinsko-hercegovačkim prostorima dvije grane,

koje vjerojatno nisu istog krvnog podrijetla: duvanjsko-cetinsku izapadnohercegovačko-imotsku.

Starina je prve grane Duvno, jer je godine 1687. "stigao JerkoBožinović iz Duvna. Njemu je 8 prosinca 1687. godine dopušteno da se sa10 obitelji smjesti u Hrvacama, u mjestu Strbić reč. Čitluk. Dobio je 300kanapa i kuću osmanlijskog age. Božinović je doveo sa sobom cijelo svojepleme."79

"Harambaša Dmitar Božinović došao je 1698. godine iz Duvna s 25obitelji, u kojima je bilo 200 duša i naselio se zapadno od Mušterića (MijoMušterić, harambaša, također iz Duvna-A. I.) prema Pliševici .

7 Zbornik Kačić Split 1889/90., broj XXI-XXII, str . 286.7 8 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije , bro j 23-Vinal ić7 0 J. A. Soldo, Si njska k rajina u 17. i 18. stoljeću,. .knjiga I , Sinj 1995., str . 56.

103



Godinu kasniju (1690) točnije su raspodijeljene zemlje, pa jeBožinović dobio od M uštenća 400 kanapa i kulu bivšeg vlasnika muslimanaKanabrlijića."80

U zemljišniku iz 1709. godine Hrvacama je upisano šest obitelji sprezimenom Božinović: Andrija (11 članova) i Filip (11), sinovi pok.Nikole, Pavao (7) i Marko (-) sinovi pok. Tome, Mitar pokojnog Mate (6) iŠtipan Božinović, bez očeva imena i bez naznake broja članova obitelji, paje vjerojatno riječ o samcu.81 Dakle, u banderiji harambaše GrguraCvitkovića iz Hrvača 1709. godine živi 37 osoba s prezimenom Božinović.U Tuijacima, u banderiji harambaše Jure Doturovića 1709. godine dvije suobitelj s prezimenom Božinović: Nikole pokojnog Štipana (5) i Grgurova s

4 člana.82

I vrličko je područje krajem 17. stoljeća privuklo pripadnike rodaBožinovića. U banderiji Nikole Biokovića iz Vrlike 1. srpnja 1692. godineubilježen je Matij Božinović (u izvorniku Mattio Bosinouich), čijoj je 6-članoj obitelj venecijanska vlast dodijelila 3 i pol kanapa z em lje .8 3

Godine 1710. u zemljišniku mjesta Vrlika upisana je obiteljspomenutog Matija Božinovića pokojnog Tadije (tri odrasla muškarca, dvijeodrasle žene i četvero ženske djece), koja je, dakle, u odnosu na 1692.

godinu uvećana za tri člana.84

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je IvanLaghi zabilježio obitelj već spominjanog Matija Božinovića s osam članovai 3-članu obitelj Tadije Božinovića, vjerojatno sina Matijinog, koji je dobiodjedovo ime.8 5

U istom popisu u Dugopolju su zabilježene dvije tročlane obitelji sprezimenom Božinović: Ilijina i M ijin a. 8 6

Dakle, Božinovići su u Cetinsku krajinu doselili s duvanjskogpodručja, a kako su se na taj korak odlučili svi, onda ih i ne može biti upopisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra PaveDragićevića iz 1741/42. godine. Tada je jedino u selu spojenog imenaDražetmdol-Ričice, u staroj župi Uskoplje, zabilježena 8-člana obiteljJakova Božinovića. Dakle, na Božinovića starini u Duvnu nema ih, jer su

™ [Sto. str. 58.1' Lsto, str. 109.S 2 Isto. str. IL4.

Državni arhiv u Zadru. Katastr i Dalmacije, svežanjGrada Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popis

stanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.S 5 Isto, str. 285.M Zbornik radova općine Dugopolje , Dugopolje 2001. , s t r . 172.

104



prije pedesetak godina svi odselili, a u te su se seobe s turskog na mletačkiteritorij u pravilu uključivali svi harambašim rođaci i prezimenjaci, jer je

neprijateljstvo osmanlijskih vlasti bilo navlastito upereno protiv njih.O Duvnu kao starini roda Božinovića svjedoči i upis u maticama starežupe Velika (danas područje Dervente), u kojem stoji da je 1765. godine uselo Johovac doselila obitelj Jure Božinovića iz D uvna. Vjerojatno je riječ oobitelji, koja je iz Duvna odselila prije 1741/42. godine i neko vrijemenegd je privremeno bo ravila, ali jo š osjećajuć i Duvno starinom svog r oda .8 7

Starina pak zapadnohercegovačko-imotskih Božinovića je u seluBučićima poviše Mostara. Odatle su najprije stigli u Zagvozd, a u vrijemeBečkog rata 1686. godine u zbjegu u Brelima nalaze se i dvije Božinovića

obitelji: Ivanova s pet članova i samac Marko Božinović. Godine 1701. izZagvozda je s još 60 obitelji, koje je predvodio haramabaša Mate VeićJurasov, na mućko područje, u Neorić, doselila tročlana obitelj MateBožinovića pokojnog Marka.88

Na povratku iz Brela Božinovići se nastanjuju u Prološcu, gdje se umaticama pišu: Božinović-Bučić ili Buče (matica umrlih župe Proložac1741) i Božinović-Mršić. Uz njih istodobno postoje i Božinovići-Karauzi,koji se javljaju i s posebnim prezimenima Božinović i Karauz, da bi se ovo

drugo prestalo rabiti od 1744. godine. O tome svjedoče dvije isprave iz1725. i 1744. godine:1. godine 1725. sedmočlana obitelj Ivana Božinovića dobiva od

venecijanskih vlasti kuću u Podstranju (dio. Prološca - A. I.) i 10 kanapazemlje. Istom je prigodom Frane Karauz s četvero ukućana dobio 7, a 6-člano kućanstvo Šimuna Karauza 8 k an ap a.89

2. u Stanju je duša župe Proložac zabilježeno da obitelj ŠimunaBožinovića ima 8, a njegova prezimenjaka Nikole 18 č lan ov a.90

Zanimljivi su i nekadašnji Božinovići u Dobranjama u Imotskojkrajini, čije se prezime s vremenom preobrazilo u Božina. Prvi je pripadniktog roda Šimun Božinović pokojnog Mate zvani Bogdan zabilježen uzemljišniku iz 1835. godine. Božine iz Dobranja sačuvale su predaju da sunjihovi preci doselili iz Dugopolja.

S 7 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996, str . 70-71.S R Isto, str. 218.w Isto, str. 218.

Isto, str. 218.

105



BRČIĆI

Prezime je nastalo od um anjemce imenice brk (brčić = mali brk), pa jeBrčić značilo brkinog sina ili čovjeka s malim brcima, brkicu. Brk jesamostalno i u kombinaciji s drugim riječima korišten u oblikovanjuprezimena: Brčić (Pag), Belobrk (Podravina), Bilobrk (srednja Dalmacija,Sinj), Bjelobrk (Knin, Lika, zapadna Slavonija), Brčin (Gračac, zapadnaSlavonija), Brčina (Županja, Prigorje), Brčinović (Županja, Rijeka), Brkan(Dalmacija), Brkanac (Nova Gradiška, Banovina), Brkanić (Donji Miholjac,Slavonija), Brkanović, Brkić (posvuda), Brkinjač (Varaždin, Međimurje,

Slavonija), Brko (srednja Dalmacija), Brković (Dalmacija), Čubrk(Banovina), Ćulibrk (Zagreb, Slavonija, Baranja), Ćulubrk (Požega,Vinkovci), Delobrk (Bjelovar), Djelobrk (Knin), Gulibrk (Zagreb), Jednobrk(Đakovo), Milobrk (Slunj), Polibrk (Zadar, Osijek, Pula), Silobrčić (Split,Zagreb), Ušćebrk (Đakovo).

Danas u Hrvatskoj 1850 osoba nosi prezime Brčić, a najviše ih je uDalmatinskoj zagori, srednjoj i sjevernoj Dalmaciji i na Kordunu.

Brčići se u Cetinskoj krajini spominju 1699. godine, kada se s

doseljenim Hercegovcima, uglavnom iz Rakitna (danas općina Posušje), unovom naselju Rakićanima, nastanjuje i 3-člana obitelj Mate Brčića pok.Petra.91 U suvremenom opisu obrane sinjske tvrđave od Turaka 1715.godine, uz ostalo, je zapisano: ". .. zatvori se sedam fratara u forticu, tj. fraPavao Vučković, fra Nikola BRČIĆ, fra Mate Budimir, fra Ilija Ećimović,fra Štipan (Batarelo) Bošn jak, koji u gradu i pogibe, fra Brno Gornicai, svimisnici, a samo fra Luka Batarelo (?) laik ..."

Brčići su u Cetinsku krajinu (Gala, Otok, tijaričko područje)vjerojatno doselili s Livanjskog polja, jer je 1714/42. godine biskup fra PavoDragićević u sklopu popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika jedinozabilježio Brčiće u Čaprazlijama pokraj Livna 8-članu obitelj Joze Brčića (uizvorniku Joseph Barchich). Ovo je vjerojatno bila posljedn ja obitelj koja sepreko Dinare još nije spustila u Sinjsku krajinu. Zanimljivo je da su precidanašnjih livanjskih Brčića u Gornje Rujane, Odžak i Listane doselili izGale i Otoka, a u Donji Žabljak iz Kamenskog, dakle iz Cetinske krajine. 9 3

L Gornjim Rujanima danas žive Popovići, koji su nastali od Brčića; "izaša

" J. A. Soldo, Sirijska krajina u 17 i 18. stoljeću, knjiga L Sinj 1995.. str. 97." 2 Isto, str. 189.

M. Petr ić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str . 60. 80. i 81.

106



jedan s popom, pa ga prozvali Po po vić".94

Na kupreškoj visoravni, u selu Otinovcima, živjeli su Brčići islamskevjeroispovijesti, ali su nekamo odselili.

Na vrličkom području, u Maovicama, Brčiće nalazimo u austrijskomzemljišniku iz 1830. godine: obitelj Josipa Brčića Matinog.I još jedna zanimljivost: u popisu stanovništva, koji se čuva u knjizi

"De diversis Meledae", među prezimen ima obitelji otoka M ljeta, nastanjenihu Babinu Polju od 1667-1700. godine spominju se i Brčići." 95 Imaju li oniveze s livanjskim ili pak cetinskim prezimenjacima?

BRTANI

U zemljišniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambašeŠtipana Biukovića iz Vrlike, na Maovicama je zabilježena 7-člana obiteljTomice udovice pokojnog Ivana Bertana (Brtana), u kojoj je osim udovice injezine troje muške i isto toliko ženske d je ce .9 6

U matici krštenih župe Vrlika za razdoblje 1726-1728. godina, koju jevodio vrlički župnik fra Luka Bogić, a čuva se u arhivu franjevačkogsamostana na Visovcu, zapisano je da je Matija Grabovac, sestra mnogopoznatijeg fra Filipa Grabovca, kumovala 26. studenog 1726. godine kćeriIlije Burtanovića (Brtanovića).97

U martiriju franjevačkog samostana na Visovcu nalazi se i zapis osmrti jednog franjevca iz ovog maovičkog roda: redovnički brat fra PetarBrtan s Maovica umro je na Visove u 1827. godine u 61. godini života, štopak znači daje rođen 1776. godine.98

Dakle, nepobitno je da su Brtani nazočni na Maovicama od početka18. stoljeća, a odakle su doselili, nismo utvrdili. Međutim, sudeći prema trinavedena oblika ovog prezimena (Bertan, Burtanović i Brtan) može sespekulirati da su "er", "ur" i "r" ustvari vokalno "r", koje se zbognedosljedne ortografije u tadašnjem hrvatskom jeziku pisalo na različite

1 ) 4 Isto, str. 80.1 5 Isto, str. 80.

Državni a rh iv u Zadru , Katast r i Dalmaci je , svežanj 16 .

" 7 Arhiv f ranjevačkog sam ostana na Visov cu, Libro Bapiza torum tem pore f ra Lu caeBoghich Verl icae paroeho 1726 -1728. , si . knjiga 99." 8 Vrličko kolo, l ist župe Gospe Ružarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br. 1(13.) ,str . 25.

107





zabilježeni u popisu vjernika Splitske biskupije. U novom austrijskomzemljišniku iz 1830. godine u Garjaku pokraj Vrlike stalno obitavališteimaju četiri obitelji s prezimenom Budiša: Ivana Šimunova, Štipana Jurina,

Nikole Josipova i M atija Iva no va .1 0 4Budiše su mogle na vrličko područje doseliti iz okolice Livna, jer je u

popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fraPavo Dragićević zabilježio u Donjim Rujanima 13-članu obitelj IvanaBudiše (u izvorniku Ioannes Budissa).Godine 1768. u popisu biskupa fraMarijana Bogdanovića to je prezime upisano kao Budiščić (u izvornikuBudis$ich).Tada su boravište u Rujanima imale dvije Budiščića obitelji:Ivanova s l i članova (vjerojatno je to ona j Ivan iz 1741/42. godine) i Jurina

obitelj s 9 članova.I danas Budiše žive na livanjskom području, u selu Suhaču, a 1961.godine rekli su M. Petriću da su "doseljenici iz Dalmacije, iz Bajagićapokraj S inja ." 1 0 5

Na vrličkom području danas živi osam obitelji i 37 članova sprezimenom Budiša.

BURILE

Prezime Burilo je vjerojatno hercegovačkog podrijetla, jer se nazapadnom dijelu tog hrvatskog etničkog prostora upotrebljava burilo, što jenaziv za drveni sud, koji podsjeća na bure, ali je mnogo duži nego širi. Uburilu su žene donosile vodu, tako što je nošeno na leđima i pri tom svezanoužetom; a ako bi ga, doduše veoma rijetko, nosio muškarac, onda je burilonošeno na jednom ramenu, bez užeta. U Hercegovini se rabi i riječ

burionica, kojom se označava mjesto za burila ispred kuće. Riječ buriloglasovnim sastavom podsjeća na slične riječi u nekim jezicima: baril(starofrancuski), barril (portugalski), barigla (slovenski), burile (albanski); uHercegovini je barilo naziv manje bačve za vino. U nekim dijelovimadinarskog područja za bu rilo se upotrebljava naziv vučija (fučija),od čega jeprimjerice nastalo i prezime Fučijaš (Bjelovar, Đurđenovac).

Burilo odnosno Burilović je rijetko prezime. Burilovići su zabilježeniu zemljišniku iz 1711. godine sela Visoke, na istočnom dijelu mućko-

lećevačkog prostora, i to tri obitelji: Bartulova, Grgina i Lukina; u1 0 4 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije broj 414-Garjak1 0 5 M. Petrić. Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961, str . 64.

109



austrijskom zemljišniku iz 1835. godine ubilježeno je četvero Burilovića-glavara obitelji: Ante, Cvita, Duje i Ivan. 1 0 6 Danas na Visokoj živi desetakobitelji s prezimenom Burilović.

U Radošiću, u Kaštelanskoj zagon, 1711. godine zabilježena je obiteljNikole Bunlovića, koja se tu zadržala kraće vnjeme, jer već 1835. u tom107

selu nema Bunlovića.Bunle na vrličko područje stižu iza 1725. godine, jer tada nisu

zabilježeni u popisu vjernika Splitske biskupije. U novom austrijskomzemljišniku iz 1830. godine u Garjaku tri obitelji s prezimenom Bunioimaju svoje stalno boravište: Ante i Petra, sinova Lukinih, te Pavla, sinaMart inova.10 8

O gaijačkim Burilima ostao je spomen i u zapisima o hajduku GrgiBurilu pokojnog Cvitka, rođenom 1834. godine u Garjaku, a koji jehajdukovao s posljednjim hrvatskim hajdukom Andrijicom Šimićem (izAlagovca u hercegovačkoj općini Grude), ali i s dvojicom hajduka svrličkog područja - Jozom Ćorićem i Matom Dražićem. Grgo je Bunio 31.srpnja 1872. godine od Okružnog suda u Splitu osuđen "na tešku dosmrtnutamnicu, pooštreno, umjesto okova jednodnevnim postom svakog mjeseca.Umro je u kopraskom kazamatu 12. ožujka 1877. u 43. godini ž iv o ta .1 0 9

ĆORIĆI

Corići nisu istog krvnog podrijetla, pa se ovo prezime izgovararazličito: Ćorić i Ćorić.

U osnovi je prezimena turska riječ ććr (turski kor, perzijski kur) Štoznači slijep u jedno oko, jednook. Prezime Ćorić nastalo je od nadimka za

mušku osobu ćoro, a Ćorić od nadimka za žensku osobu ćora.Corići su nastali od starog roda Rupčića: po nekima su hercegovačkog, a po drugim ličkog podrijetla 1 U , iako je tvrdnja utemeljena na činjenici

da Rupčići "i danas žive u okolici Perušića i Široke Kule."1

1 0 6 M. Matas. Mućko-lećevački prostor , Zagreb 1993., str . 216.1 0 7 Isto. str. 205.

Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 414-Gar jakM. Milas, Hrvatski narodni hajduk Andrija Andrijica Šimić, Split 1996., str . 122. i 127.N. Mandić, Podr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodova u Brotn ju . Mostar -Brotn jo

2001., str. 110.1 1 1 Lovrecki libar, godina II., broj 2., Zagreb 2000., str. 14.1 1 2 Isto, str. 14.

110



Prvi do sada poznati pripadnik tog roda bio je pop Stanislav Rubčić,koji je, iako to mnogi niječu, sastavljač znamenitog Fojničkog grbovnika iz1340. godine, a u kojem je, dakako, i obitelj Rupčić ima grb.1

Godine 1371. među sucima Humske zemlje (Hercegovine) spominjese i Nelipče Rupčić." 4 U povelji vojvode Juija Vojislavića, sinovca HrvojaVukčića Hrvatimća, izdanoj 12. kolovoza 1434. godine, među svjedocimapotpisan je i plemić Vuk Rupčić.1 1 5 U turskom popisu stanovnikaHercegovačkog sandžaka iz 1585. godine u jednom su selu pokrajLjubuškog ubilježeni Jure i Vuk Rupčić.1 1 6 Fra Bonificije Rupčić jezabilježio narodnu predaju prema kojoj su Rupčići starinom iz ljubuškogsela Radišića, "gdje je živjelo više braće, koji su imali sestru M aru, a u koju

se zagleda neki Turčin. Kada je htjede oteti, oni ga ubiju, a zatim svipobjegnu u Lovreć (Imotska krajina-A. I.). Nakon nekog vremenaprovedenog u Lovreću braća se odvoje. Trojica krenu u Hardomilje (selopokraj Ljubuškog - A. I.), a jedan u Seoca (Otrić Seoce nalazi se izmeđuVrgorca i Metkovića - A. I.). Jedan od braće u Hardomilju zvao se M i j o . " 1 1 7

Lovreću, postojbini roda Rupčića, vratit ćemo se kasnije, a sada inešto o Rupčićima kao sudionicima borbi za oslobođenje Klisa od Turaka(1583-1596). U vrijeme opsade Klisa, u tvrđavi su Turci, a "Dmitar Rupčić

preko zapovjednika hrvatske granice moli da se smjesti negdje u Primorju,jer više ne može ostati kod Klisa, gdje je pod vodstvom fra AndrijeTrogiranina radio na dizanju ustanka." 1 1 8 Nakon neuspjeha pod kliskomtvrđavom 31. svibnja 1596. godine i gubitaka 1.500 vojnika, uskoci se, ali ioni koji su im pomagali, a među njima su bila i braća Ivaniš i MikulaRupčić, zatim njihovi sinovi, stričevi i nećaci, odlaze u Senj, "ponijevši sasobom ključeve grada Klisa, koji su tada pohranjeni i do danas sačuvani ukaptolskom arhivu senjske katedrale." 119

Godine 1640. u franjevačkom samostanu u M akarskoj dužnost120

gvardijana obnaša fra Andrija Rupčić.Sljedeće spominjanje Rupčića je ono iz 1686. godine, kada se među

izbjeglicama iz Ričica ispod Zadvarja nalazi i 4-člana obitelj Šimuna

1 Bana c, Grb ovi, biljež i identiteta, Zagreb 1991., str. 13."* Lov rećki libar, go din a II., bro j 2., Za gre b 200 0., str. 15.1 E. Fermendžin, Aeta Bosnae, Zagreb 1892., str . 145.

A. Aličić: neobjavljeni rukopis iz 1985. godine, Orijentalni institut u Sarajevu, str . 1102.1 7 Lovrećki libar. godina II., broj 2., Zagreb 2000.. str. 15.

, l ! i Isto, str. 16.1 1 ' ) V. Firić, Tvrđava Klis, Klis 1996., str. 43.1 1 0 N. Mandić, nav. dj„ str . 110.

111



Rupčića.121 Ova se obitelj vjerojatno Ričičanima pridružila pri njihovuprolasku kroz Lovreć.1 2 2

"Fra Filip Rupčić 1715. godine među posljednjima napušta samostan

na Školjiću (Prološko blato) i seli u Omiš. Tu je i umro."

1

""

5

"Godine 1762. kapelan u Pođbablju fra Paško Rupčić potp isuje se ikao župnik crkve Gospe od Karmela." 1 '4

Dakle. Rupčići, ako prihvatimo pretpostavku o njihovuhercegovačkom podrijetlu, često su nalazili utočište u mletačkoj Dalmaciji,a naročito u Imotskoj krajini nakon njezina oslobađanja od Turaka. Godine1725., kada su venecijanske vlasti doseljenicima dijelile zemlju, u Lovreću

je pet Rupčića obitelji: Adnjane udove Nikole Rupčića (6 članova),naseljene u Mrnjavcima, Frane Rupčić (7 članova), također u Mrajavcima,

Mijo Rupčić (13), u Mrnjavcima i Ivan Rupčić rečeni Bobeta (7), naseljen uSvilićima-Opancima i Šimun (7 članova).1 2 5 Dakle od Rupčića su nastaliBobetići, te dio Sekeleza, dok su preostali Sekelezi postali od Milinovića.

Danas pak u Lovreću uporedo žive Rupčići i Corići, koji su istogkrvnog podrijetla. Ključni dokaz navodi V. Vrčić: "Fra Marko Rupčić-Ćorićiz Dobrog Sela u Brotnju nabavio je dok je bio gvardijan u Imotskom od1789-1791. godine veliki lijepo izrađeni kalež, na kojem je ugravirano: "FraMarko R upčić-Ćorić iz Dobrog Sela u B ro tn ju. "1 2 6

Dakle, nema dvojbe da su Ćorići postali od Rupčića, te da je onimRupčićima koji su uzeli prezime Ćorić, starina u Dobrom Selu, u današnjojhercegovačkoj općini Čitluk. Ovo je ujedno i objašnjenje podjela u Lovrećuna Rupčiće i Ćoriće.

Pripadnike roda Ćorića u Imotskoj krajini susrećemo 1744. godine uStanju duša župe Proložac, gdje je ubilježena 10-člana obitelj Ivana Ćorića,a iz nje je i već spom injani fra Marko Rupčić-Ćorić.127

A sada krenimo u Hercegovinu, koja, nažalost, nema starijih podatakaod 1741/42. godine. Tada je biskup fra Pavo Dragićević zabilježio R upčićeu Veljacima pokraj Ljubuškog (10-člana obitelj Mije Rupčića), a Ćoriće uDobrom Selu pokraj Čitluka (12-člana obitelj Frane Ćorića i 9-članokućanstvo Štipana Ćorića).

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1678. godine u

" ' V Vrćić. Plemena Imotske krajine. Imotski 1996., str. 169.Isto, str. 169.

! " J Isto, str. 169.

': 4

Lsto. sir. 251.Isto. str. 169.V. Vrćić, 250 godina Imotske /upe. Imotski ., sir 82.

~7 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine. Imotski 1996.. sir. 502.

112







Veljacima je upisan Ivan Rupčić sa 6-članom obitelji, a u Dobrom Seluboravište ima 20-člana obiteljska zadruga već na poznatog Štipana Ćorića.Corići se šire po Brotnju: Tepčići (1820), Paoča (1855) itd.

Rupčići u Cetinsku krajinu stižu vjerojatno 1687. ili 1694. godine, a'709. godine zabilježeni su na tri mjesta: u Dicmu je u banderiji harambaše[lije Maretića zabilježena 11-člana obitelj Petra Rubčića pok. Smoljana; ubanderiji harambaše Jakova Tomaševića u Brnazama je upisana 6-članaobitelj Simuna Rupčića.1 28 Među onima koji su obrađivali u najmu zemljuguvernadura Pavla Despotovića-Caralipea iz Omiša u predjelu ispod kule(Sinj) nalazio se i Toma R up čić .1 2 9

U prvoj polovici 18. stoljeća još je jedan Rupčić ostavio pisanetragove o svojoj nazočnosti u Cetinskoj krajini: fra Marko Rupčić od 13. do

15. srpnja 1709. godine župnik-domaćin biskupu splitskom StjepanuCupilliju prigodom njegova pastirskog pohoda župi Ug lja ne .1 3 0 Ova dvojicacrkvenih dostojnika susreću se i 12. srpnja 1718. godine, kad je fra Marko

i o i

župnik u Tuijacima. Ovog svećenika iz samostana Svete M arije uMakarskoj susrećemo 27. siječnja 1714. godine u Sinju, a 1715. godine bioje imenovan za župnika župe Dugopolje, koju su do tada pastorizirali samo

1dijecezanski svecenici. Im enovanje je uskoro povučeno.

Ćoriće nekoć Rupčiće na vrličkom području susrećemo 1725. godine,kada je u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije zabilježena 11-članar . 1

obitelj Jakova Conća.U sklopu suđenja posljednjem hrvatskom hajduku Andriji Šimiću 31.

srpnja 1872. godine Okružni sud u Splitu osudio je na "tešku dosmrtnutamnicu, pooštreno umjesto okova jednodnevnim postom svakog mjeseca",Jozu Ćorića Nikolina iz Ježevića, neoženjenog, težaka, starog 23 godine,dakle rođenog 1849. godine. Nakon samo godinu dana tamnovanja umire

27. studenog 1873. godine u austrijskom zatvoru u Koperu.1 3 4

Njegov otacNikola pok. Jure, star 70 godina (dakle rođen je 1802. godine) na istom jesuđenju oslobođen optužbe, ali ga je prizivni sud u Zadru osudio na godinu

135

dana teške tamnice.A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću. Sinj 1997.. str. 112.Isto. str. 116.

3 , 1 Lsto, str. 151.3 1 [sto, str. 222.3 2 Lsto, str. 128.5 3

Radovi. Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI.. Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.1 3 4 VI. Milas. Hrvatski narodni junak Andrija Šimic. Split 1996.. str. 122.1 3 5 Isto, str. 124.

113



ĆURCI

Prezime je s jezičnog stanovišta nastalo od imenice ćurak, što naturskom jeziku znači muški kaput, postavljen i opšiven krznom; bunda;kožuh. Kratka verzija tog odjevnog predmeta naziva se ćurčić.

Osim u Vrlici prezime Ćurak danas postoji i na susjednom livanjskompodručju: u Grborezima i Odžaku, a zajedničko im je da su se ranijepreživali Ćurkovići i da su doselili iz okolice Duvna.1 3 6 Na duvanjskompodručju danas Ćurkovići žive u sedam mjesta: Prisoje, Donja Grabovica,Kurtovina, Kazaginac, Pasič, Stipanići i Tomislavgrad.137

Što se pak tiče Ćurkovića starine, ona je u Vinici, selu na tromeđiduvanjske, imotske i posuške općine, gdje je 1741/42. godine biskup fraPavo Dragićević zatekao 3 obitelji s 32 člana: 18-člana obitelj ŠtipanaĆurkovića, 7-člano domaćinstvo Ante Ćurkovića i 6-člano kućanstvo IvanaĆurkovića. Godine 1768. u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolikabiskupa fra M arijana Bogdanovića broj Ćurkovića u Vinici je udvostručen(4 obitelji, 62 člana): Grgina obitelj s 28, Jakovljeva s 24, Lovrina sa 7 iLukina s 4 člana.

Ćurkovići u Cetinsku krajinu doseljavaju 1687. godine, a 1709.

nalazimo ih u sastavu banderije harambaše Pavla Bilandžića, takođerdoseljenika iz Duvna, u selu Krušvaru: 9-člana obitelj Martina Ćurkovićapok. Ivana, 5-člano domaćinstvo Šimuna Ćurkovića Matinog i 7-članokućanstvo Jure Ćurkovića pok Tome. U tom dokumentu (zemljišnik iz1709) navedena su imena još dvojice Ćurkovića, ali su zatim prekrižena:Mate Ćurković pok. Antuna i Toma Ćurković pok. Frane, jer su umeđuvremenu njihovi sinovi, već spomenuti Šimun i Jure osnovali svojeobitelji i preuzeli uloge do m ać ina .1 38

I Ćurkovići su se, poput nekih drugih rodova, vraćali iz Cetinskekrajine u Tursku. Jedan od njih je Nikola Ćurković, godine 1708. nazočan uBiteliću, ali se vjerojatno zbog neželjenog premještanja u Hrvače i Zelovo,vratio u Tursku, što su Turci često i posebno podsticali.

Inače, suprotni migracijski pravac Cetinska krajina-livanjskopodručje, kad je riječ o ovome rodu, relativno se često koristi: iz Bitelićastižu u Ljubunčić, zatim u Ćaprazlije (1789) i Rujane (1815). 1 3 9

"" M. Petr ić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str . 63. i 81.A. Ivanković, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2000., str . 156. i 157.1 3 8 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 111. i 112.1 3 9 M. Petrić, nav. dj„ str. 67, 78. i 79.

114





koji su potomci starog i znamenitog hercegovačkog srednjovjekovnogplemićkog roda Aračinovića sa starinom u Paoči pokraj Čitluka.

Druga pak grana zapadnohercegovačkih Delića nastala je od Markića,

starinom Zovka iz Knvodola, u ECruševu pokraj Mostara.Prije nego pokušamo odrediti podrijetlo dalmatinskih Delića (Sinj,

Čaponce, Grab, Košute, Imotski, Drvenik pokraj Makarske, Kreševo iznadOmiša, Prgomet, Pnbude, Lećevica, Muć Donji, Vrlika), objasnit ćemotursku riječ delija, od koje je ovo prezime nastalo. R iječ iz turskog jezika -deli ima više značenja:

1. junak, junačina; silovit čovjek, zanesenjak u junaštvu, ali i osobašto bezbrižno živi, trošeći vrijeme uludo,

2. u Osmanlijskoj Carevini delije su bile i posebni rod konjice;po jav ljuju se na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće, a regrutirani su većim dijelomiz redova južnoslavenskih naroda i zbog njihova junaštva i silovitosti nabojišnici nazvani su delijama (junacima),

3. delije su bile i pripadnici postrojbi koje su brinule o sigurnostivisokopozicioniranih dostojnika-vezira, valija, paša.

Prezime je nastalo prema već ustaljenom obrascu: delija + ić = Delijić,

a stezanjem se dobio oblik D elić.Danas u Hrvatskoj živi 3460 osoba s prezimenom Delić. Spomenimo iprezimena, nastala od turske riječi delija: Delale (Solin, srednja i sjevernaDalmacija), Delalić (Zagreb, Posavina, južna Dalmacija), Delalija(Dubrovnik), Deli (Slavonija), Delibašić (Slavonija), Delič (Kutina,Delnice), Delić (Dalmacija, Lika, Slavonija, Zagora), Delija (Zlatar Bistrica,Dalmacija), Deliomerović (Vukovar, Istra), Delipetar (Imotski),Delišimunović (Zagreb, Pokuplje) i Delivuk (Sam obor).

A sada o podrijetlu dalmatinskih Delića. Godine 1691. "serdar Rožić(Rašić) i harambaša Jozo Delijić (uz njegovo ime ponekad stoji i kraćainačica prezimena Delić - A. I.) doveli su svoje obitelji od Mostara,vjerojatno iz Brotnja (danas prostor općine Čitluk - A. I.), gdje su u seluSritnicama bili brojni (odnosi se na Rožiće - A. I.) 1 4 6 J. A. Soldo drži dajepak harambaša Jozo Delić iz Goranaca poviše Mostara ili je pak doveo uCetinsku krajinu doseljenike s goranačkog područja.1 4 7 Godine 1709. usastavu bandenje serdara Vučkovića u Otonu (Sinj) upisana je obitelj Petra

1 4 < ' J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 64.1 4 7 Isto, str. 66.

116



Delića, koja ima osam članova 1 4 8 , a već godine 1725. Ivan Delić posjedujukuću u S inju, a istodobno je vlasnik i neke kule u G lav ica m a.1 49

U zemljišnim knjigama mućko-lećevačkih prostora Delići su upisani:

1711. godine u Lećevici je Vid Delić, u Muću Donjem Mijo Delić; godine1835. u Lećevici prebivaju tri Delića obitelji: Ilijina, Jozina i Junna, a MućuDonjem čak L1 obitelji s prezimenom Delić: četvorici njihovih glavara imeje Jure, po dvojici Ante i Filip, te, Jakov, Mate i Petar. 1 5 0

U istočnom dijelu Cetinske krajine, na lijevoj obali Cetine, Delići sunazočni od 29. svibnja 1693. godine, kad je iz Kreševa pokraj Omiša uL-gljane doselio i Tadija Delić, pripadnik banderije harambaše MatePetrovića iz Ostrovice.151

Delići, rekli bismo u prolazu, javljaju se 1725. godine u Vinjanimapokraj Imotskog, kada venecijanske vlasti dodjeljuju 3-članoj obiteljihercegovačkog doseljenika Tome Delića tri kanapa zemlje. 1 5 2 Delići pak izgrada Imotskog po tomci su Mile Delića, rođenog u M uću 1847. godine, kojije bio kuhar u finanaca. 1 5 3

Dakle, nema dvojbi oko hercegovačkog podrijetla dalmatinskihDelića.

DENIĆI

Denići su na vrličkom području, u Maovicama, zabilježeni uzemljišniku iz 1710. godine, i to dvije obitelji: Martinova i Petrova. U tojispravi jedino uz imena ove dvojice Denića upisano je i njihovo zanimanjevojnik (soldatto).154 Vjerojatno je riječ o profesionalnim vojnicima, koji su

icao i ostali tadašnji stanovnici vrličkog područja, što su za razliku od njihbili vojnici prema potrebi, dobili zemlju i sve ostalo što su venecijanskevlasti dodjeljivale doseljenicima nakon što se s Turcima povukloislamizirano stanovništvo.

4 8 Isto, str. 108.4 " Isto, str. 174." VI. Matas, Mućko-lećevački prostor. Zagreb 1993., str. 156, 158, 180. i 184.'' J. A. Solilo, nav. dj.. str. 63.

! 2 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine. Imotski 1996., str . 299.Isto, str. 109.

1 : 1 4 Državni arhiv u Zadru , Katastr i D alm acije, svežan j 19.

117



U popisu pak vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup IvanLaghi zabilježio je na Maovicama dvije obitelji: 5-članu obitelj većspomenutog Martina Denjića i 3-članu obitelj Vida Denjića, vjerojatno sinan . 155Petrova.

U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine ubtlježene su tn obitelji,trojice sinova Vida Denića: Nikole, Martina i Ante.

Budući da je ovo maovičko prezime glasilo Denjić, upućuje i na višemogućnosti njegova postanja: 1. od balkanskog turcizma perzijskogpodrijetla denjak, što znači bala trgovačke robe, tovar, zavežljaj, svežanj,smotak; 2. denjati (zabilježeno na Makarskom primorju) = mlatiti nekogšakom; 3. denjati se, što znači, izraženo prevedenicom, "(u)dostojati se", a iinternacionalni apstraktum došao je od latinskog dignitate = dignitet,dostojanstvo.1 56

Današnji Denići s Maovica ne znaju o svom daljnjem podrijetlu, osimda su "naši stari pripovidali da su Denići za turskog vakta doselili odGrahova", što nismo mogli potvrditi dokumentima.

Zanimljivo je spomenuti da su Denići u Dicmu pravoslavnevjeroispovijesti, kao i njihovi prezimenjaci s ličkog područja.

DJAKOVIĆI

Dj u prezimenu Djaković ne čita se kao "đ" već kao "d" i "j" i nikakodrukčije, upozorio me je Stipe Djaković (45 godina), rođen u Vrlici, atrenutačno nastanjen u Kninu. Isto upozorenje dobio sam i od njegova brataSrđana Djakovića, bankarskog službenika u Vrlici.

Današnje vrličko prezime Djaković nekoć je glasilo Dijakovićodnosno Diaković, jer je s jezičnog gledišta nastalo od imenice dijak(latinski diacus) ili kazano današnjim rječnikom djakon ili djak. Inače,djakon je u ranokršćanskom dobu bio biskupov pomoćnik; danas su ukatoličkoj crkvi d jakon i, ustvari, treći svećenički red, Čija je uloga svevažnija; u evangelističkoj crkvi djakon je službenik u crkvenoj općini ili pakkaritativni djelatnik. Da su današnji vrlički Djakovići prije stotinjak godina

1 5 5 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.1 5 6 P. Skok, Etimologijski r ječnik, knjiga I . , Zagreb 1971., str . 391.

118



bili Diakovići (izostavljanje "j" nije ništa neobično) svjedoči zahtjevvrličkih Hrvata katolika s kraja 19. stoljeća da se velikosrpski nastrojenomliječniku Vladimiru Trojanoviću dade otkaz, jer je za Vrliku govorio da je

srpski kraj, potpisali su se: Ivan Begović, Nikola Mučalo, Bože Maras, svipnsjedm ci općine Vrlika, te Dragomir N ovaković, Ivan Kalafatić, Ive J.Plazonić, Ivan Tošić, Ante Čulić, Mijo Lato, Jako Gjukić, Pilip Banšić, JureGrgić, Ivan Sokolić i Ante DIAKOVIĆ. Posljednji potpisnik Ante Diakovićjedno je vrijeme vodio i Hrvatsku čitaonicu, utemeljenu 1894. go d in e. 1 5 7

Vrlički Djakovići sačuvali su predaju da im je starina travničkopodručje u srednjoj Bosni. To se može potvrditi uvidom u znamenitebiskupske popise bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću.

Biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio u staroj župiLašvi, danas Travnik, dvije obitelji s prezimenom Dijak: u GornjimGraovčićima 19-člano domaćinstvo Mate Dijaka (u izvorniku IoannesDiach) i u selu Ilovači 17-člano domaćinstvo Mate Dijaka (u izvornikuMatthaeus D iach). U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768.godine zabilježena je u gradu Travniku 12-člana obitelj Franje Dijakovića (uizvorniku Franciscus Diachovich).

D(i)jakovići u Vrliku stižu iza 1725. godine, jer n isu tada zabilježen i u

popisu stanovnika Splitske biskupije, koji je obavio biskup Ivan Laghi. Uaustrijskom zemljišniku iz 1830. godine u Vrlici su upisane dvije Djakovićaobitelji: Matija Diakovića, poljoprivrednika i Ivana Diakovića,umirovljenika. Naime, pripadnici ovog roda u vrijeme Austrougarske su senajčešće školovali i obavljali dužnosti finanaca li vojnih časnika.

Smatram da bi današnji vrlički Djakovići trebali vratiti ono "i" u svojeprezime, jer će ih vrijeme upravo s ovim "dj", koje su uspjeli sačuvati, štonije bilo nimalo lako, pretvoriti u Djakoviće, što oni nisu i neće biti.

Uostalom, to su već učinili današnji splitski Dijakovići, istog krvnogpodrijetla kao i vrlički Djakovići.

L V 7 Zbornik radova sa znanstvenog skupa o knj iževniku Milanu Begoviću . Vr l ika-Sin j1997., str. 19.

119



DRAŽIĆI

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od hipokonstika Dražo iliDraže, koji je izveden od osobnog imena Drago (Dragutin).

Danas se u Hrvatskoj 1430 osoba preziva Dražić, a najviše ih je usrednjoj i sjevernoj Dalmaciji, Primorju i Lici. Prezime je zastupljeno i uprezimenskim kombinacijama: Dražić-Celić (srednja Dalmacija), Dražić-Šegrt (Kaštela) i Dražić-Balov (srednja Dalmacija, Šibenik).

Prvi spomen o Dražićima je onaj od 27. veljače 1621. godine, kad jevikar i kanonik Dražić u ime Splitske biskupije potpisao pismeni odgovor

158

odvjetniku Albertiju u vezi s reguliranjem imovmsko-zemljišnih odnosa.Istodobno je u Kaštelima zabilježeno i prezime Dražin.

Na javnoj dražbi 15. veljače Frane Perković iz Kliškog Varoša prodaoje roba Milivoja Dražića, momka od 26 godina, koji je pobjegao od Turaka,ali ga je u Prologu (selu s livanjske strane Dinare - A. I.) zasužnjiospomenuti Perković sa "svojim drugovima".159

Zasužnjenje Milivoja Dražica upućuje na livanjsko podrijetlo ovogroda, ali o tome kasnije.

Na vrličkom području, na Maovicama, Dražici se prvi put spominju 1.srpnja 1692. godine, kada je u popisu obitelji banderije harambaše NikoleBiokovića upisana obitelj Micaela Draghicha, čijoj su 7-članoj obiteljivenecijanske vlasti dodijelili 4 kanapa zemlje. 1 6 0 Iako se ovo može čitati ikao Mihael Dragić, ipak čini se da riječ o Miji Dražiću.

U zemljišniku iz 1710. godine za naselje Maovice u banderiji kapetana(harambaše) Štipana Biukovića upisana je 7-člana obitelj Matija Dražića(Mattio Drasich) pokojnog Martina. Obitelj su sačinjavali po troje odraslihmuškaraca i žena i jedno žensko di jete .1 6 1

U popisu pak vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup IvanLaghi zabilježio je: 6-članu obitelj Ilije Dražića i 5-člano kućanstvo MateDražića, vjerojatno onog spominjanog iz 1710. godine.1 6 2

Pri doseljavanju u Dalmaciju krajem 17. stoljeća najviše je Dražicaizabralo za novo boravišne Visoku, najistočnije naselje mućko-lećevačkog

1 5 8 V. Omašić, Povijest Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća. Kaštela 2001., str .250. i 253.

S. Listeš, Klis: povijest, toponimi, govor, Klis 1998.. str. 124.

Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije, svežanj 16.1 6 1 Isto, svežanj 16.1 6 2 Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 258.

120





U Vrlici Duvnjake susrećemo najkasnije 1725. godine, kada je upopisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi tu zabilježio dvije 6-člane obitelji s prezimenom Dumnjak: obitelj Grgura i Petra Dumnjaka (u

izvorniku Greogonus et Petrus Dumngach).166

Godinu dana kasnije (1726)zabilježeno je da je Ante Grabovac, brat mnogo poznatijeg fra FilipaGrabovca, kumovao na krštenju sinu Ivana Dumnjaka iz Vrlike.1 6 7

Otkud oblik Dumnjak (Dumngach)? Stariji naziv mjesta Duvna jeDumno, pa je etnonim (naziv stanovnika nekog mjesta) glasio Dumnjak. Uznamenitim biskupskim popisima bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u18. stoljeću nalazimo potvrdu i jednog i drugog oblika prezimena-i Duvnjaki Dumnjak.

Godine 1741/42. biskup fra Pavo Dragićević zabilježio je nalivanjskom području tri obitelji s prezimenom Duvnjak: u Zastinju 8-članuobitelj Nikole Duvnjaka (u izvorniku Nicolaus Duvniach), u Kablićima jedom imao Mijo Duvnjak sa šestero ukućana, a u Donjim Rujanimaprebivalo 5-člano domaćinstvo Ivana Duvnjaka.

U popisu biskupa fra M arijana Bogdanovića 1768. godine susreću seoba oblika: u Glamoču su zabilježene dvije 4-člane obitelji Ante i IlijeDuvnjaka; u Bukovoj Gori na buškoblatskom području (stara župa Livno,danas općina Tomislavgrad) tada je obitavala 4-člana obitelj Šimuna

Dumnjaka (u izvorniku Simon Dumngak), a u Osmanlijama na kupreškojvisoravni (tada župa Uskoplje) živi 7-člana obitelj Mate Dumnjaka.I godine 1792. u Blatu na C etini, u Om iškoj zagori, spom inje se Mate

Dumnjak pok. Petra (je li to naj kupreški Mate?) koji s Mijom Galom(Galićem) pok. Ivana za račun sinjskih trgovaca Vuletića obavlja prijevozputnika skelom preko rijeke Cetine za godišnju plaću od 760 li ra .1 6 8

I u Parčiću pok raj Drniša u drugoj polovici 18. stoljeća zabilježeno jeprezime Duvnjak (u izvorniku Duvngach).1 69

Dakako, možemo spekulirati tko je od spomenutih Duvnjaka iDumnjaka postao početkom 18. stoljeća stanovnikom Vrlike. Međutim,vjerojatno nitko od njih nije doselio u Vrliku s prezimenom Duvnjak, jer jesvaki doseljenik iz Duvna, bez obzira na prezime, mogao prema mjestudoseljenja dobiti nadimak Duvnjak, a kasnije ga prihvatiti kao novoprezime. Dakle, koje su prezime imali preci današnjih vrličkih Duvnjaka,vjerojatno se nikad neće saznati.

6 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popis

stanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.1 6 7 Zbornik Kačić Split , godina XV., Split 1983., str . 51.J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga II., Sinj 1997., str. 176.

1 6 9 Visovački zbornik, Visovac 1997., str . 431.

122



Najveći dio Duvnjaka su Hrvati katolici; Duvnjaci s kupreškevisoravni i s glamočkog područja pravoslavne su vjeroispovijesti; dioMostaraca s prezimenom Duvnjak ispovijedaju islamsku vjeru.

EDUARDI

Danas u Vrlici živi jedna obitelj s prezimenom Eduard.Boja Eduard rođena Burilo, žena Antina, u ulozi informatora o ovom e

rodu je rekla: "Otac mog muža Ante Jakov Eduard kao dijete doveden je izZadra (možda iz nekog sirotišta-A. I.) u Gaijak, gd je ga je usvojila i odgojilababa, ustvari žena nerotkinja, Manda Vrlja. Ona je Jakovu ostavila prezime,koje je donio iz Zadra."

Inače, prezime Eduard, koje je jednako i osobnom imenu Eduard(Edvard) s jezičnog gledišta nastalo je od staroengleskog "ead", što značiposjed, blago, sreća i "weard", što pak znači čuvar.

ERCEZI

Prezime je nastalo od naziva pokrajine Hercegovine, a koji je izvedenod imenice herceg, naslova vojnog (vođa vojske, vojskovođa, vojvoda) ivisokog državnog dostojanstvenika, po rangu odmah iza kralja (princeps,đux).

U Njemačkoj taj naslov je glasio Herzog a u Mađarskoj herceg.Godine 1448. titulu je hercega dobio Štipan Vukčić Kosaca, velikaš koji je u15. stoljeću gotovo samostalno vladao južnim dijelom BosanskogKraljevstva, do tada zvanim Humska zemlja ili Hum. Po hercegu ŠtipanuHumaska će se zem lja prozvati Hercegovina.

Kada su u surovom 17. stoljeću usljed dugotrajnih i krvavih ratova(Kandijski 1645-1669, Morejski 1683-1699) dogodila masovna pomjeranjaHrvata katolika iz Hercegovine, dakle s turskih na mletačke teritorije u

susjednoj Dalmaciji, neki su doseljenici iz Hercegovine u novom boravištuprozvani: (H)erceg, (H)ercegovac, (H)ercegović, što će dijelu njih to postatii nova prezimena.

123



Ercezi su na vrličkom području zabilježeni 1. srpnja 1692. godine,kada je u banderiji harambaše Nikole Biokovića upisana 4-člana obitelj

170

Štipana Ercega, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 4,5 kanapa zemlje.

I u zemljišniku iz L710. aodine, a u sastavu bandenje harambaše1 7 1 ' "

Štipana Biukovića, upisana je dvočlana obitelj Štipana Ercega. Moguće jedaje riječ o istoj osobi. Uz pomoć upravo tog dokumenta utvrdili smo da suse Ercezi vrličkog područja prije doseljenja s hercegovačkih prostora zvaliDragojevići. Naime, dvije obitelji s prezimenom Dragojević upisane su i snadimkom Erceg (detto Erzeg): 8-člana obitelj Petra Dragojevića rečenogErceg (domaćin, supruga, jedno muško i petero ženske djece) i 7-člana

obitelj Grgura Dragojevića rečenog Erceg pokojnog Štipana (po trojeI 7'

odrasle muške i ženske čeljadi i jedno žensko dijete.) " Vjerojatno je Grgursin spominjanog Štipana Ercega.

Godine 1725. u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije biskup jeIvan Laghi na vrličkom području zabilježio dvije obitelji s dvjemainačicama ovog prezimena: udovicu Magdalenu Erceg, koja živi sama i 7-članu obitelj Ante Ercegovca.173 Zanimljivo je spomenuti da danas navrličkom područje prezime glasi Erceg, a u susjednom K ijevu Ercegovac.

I godine 1830. u novom austrijskom zemljišniku u Kosorima suzabilježene također dvije obitelji s prezimenom Erceg, a objema sudomaćini s imenom Luka.1 7 4 Na Maovicama su tada zabilježene dvijeobitelji: Petra Ercega, kovača i Ivane udove pok. Ivana Ercega.

Krajem 17. stoljeća na području Dicma, u Cetinskoj krajini nastajenovo naselje, koje je po doseljenicima iz Hercegovine prozvano Ercegovci,kako se i danas zove.

Dakako, teško će se ikada utvrditi kako se većina Ercega i

Ercegovaca, kojih trenutačno u Hrvatskoj ima 2660, preživala prijedoseljenja iz Hercegovine. Kako ih je najviše u Vrgorcu i susjednoj muhercegovačkoj općini Ljubuški, najprije ćemo se pozabaviti tom granomErcega ili Hercega (posljednja je inačica nastala u najnovije vrijeme). V.Vrčić je zabilježio obiteljsku predaju tog roda iz Rašćana pokraj Vrgorcaprema kojoj su oni nastali od starog roda Jurišića, koji su 1565. godine"zabilježeni u Kotezima pokraj Vrgorca, gdje se i danas vide ostaci njihovihkuća". U Kandijskom ratu (1645-1669) u Podgori su zabilježene izbjeglice

7 0 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije, svežanj 16.Isto, svežanj 16.

1 7 2

Isto, svežanj 16.Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.

Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 328-Kosor

124



iz Rašćana - Petar, Tadija i Nikola Ercegović. Opisujući u svom "Libertinu"zbivanja u razdoblju od 1662. do 1682. godine fra Pavao Šilobadovićspominje kao narodne junake Nikolu i Juru Ercegovića. Od njih suErcegovići na Makarskom primorju.'7 5 Ercezi se šire na vrgoračko područje(1948. godine u Rašćanima je 59 obitelji, u Vrgorcu 33, Velikom Prologu25, Potprologu 8, Banji i Orahu po 3 obitelji). Dio ih se pod novimprezimenom preseljava na Ijubuško područje, u Hercegovinu, gdje sejavljaju 1785. godine u više naselja s prezimenom i Erceg i Herceg.

Ercezi se početkom 17. stoljeća susreću prilikom kraćih boravaka uImotskoj krajini: 1726. godine u Podbablju je pri podjeli zemlje nazočna idvočlana obitelj Marka Ercega, koja će kasnije odseliti na vrgorskopodručje .1 7 6 U R unovićima godinu dana ranije (1725) zabilježeni su: Nikola

Erceg koji s Antom Milasom na predjelu Custevača od venecijanskih vlastidobiva kanap zemlje; Mate Eercegović s Mijom Brnasom u predjeluKrčevina dobiva dva kanapa z em lje .1 7 7

Što se pak tiče Cetinske krajine, ostalo je zabilježeno da je općiprovidur A. Mocenigo 1697. godine "odobrio braći Duji i Petru Vuliću s 8članova u obitelji, te Miji Ercegu sa 7 članova iz Novih Sela i Ugljana 30kanapa zemlje da ju obrađuju".1 7 8 Godine 1709. u banderiji harambašeMarka Sučića Akrapa u Bisku upisana je i 4-člana obitelj Pave Ercegovca

pok. Petra.

1 7 9

Također je ostalo zapisano da se jedna obitelj s prezimenom180Ercegović prije 1709. godine vratila natrag u Tursku.

Prezimena Erceg i Ercegovac zabilježena su u 18. stoljeću i nadrniškom području: u Kričkama, Sedramiću i Žitniću.1 81 U ovom kraju čestisu obiteljski nadimci Erceg ili Ercegovac kao što su primjerice: Vukdelijareč. Erceg (1744), Vukelić reč. Ercegovac (1744), Žilić reč. Ercegovac (-),Vtiljanović reč. Ercegovac (1762). Riječ o doseljenicima iz Hercegovine,koji su zadržali svoja prezimena, a vjerojatno su im susjedi nametnuli

obiteljski nadimak Erceg ili Ercegovac prema području iz kojeg su doselili.Na mućkom prostoru 1711. godine zabilježena je u Divojevićima

obitelj Mije Ercegovića, ali je ubrzo ne st al a. 1 8 2 Kako je livanjskopodručje pripadalo Bosni, tako je i dio doseljenika iz Hercegovine nazivan

1 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine. Imotski 1996., str . 236.' ' ' Isto, str. 236.1 7 Isto, str. 255.

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga 1., Sinj 1995., str. 96.1

" Isto, str. 113.i f i" Lsto. str. 72.1 8 1 Visovački zbornik, Visovac 1997.. str . 436.1 S 2 M. Matas, Mućko-lećevački prostor , Zagreb 1993., str . 161.

125



Ercezima ili Ercegovcima. U popisu bosanskohercegovačkih Hrvatakatolika biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zab ilježio uLjubunčiću dvije petočlane obitelji, čiji su domaćini Duje i Petar Erceg; uVržeralama tada prebivalište imaju dvije obitelji, s prezimenom Ercegovac:Petrova s 10 i Matina sa 6 članova; u Grgurićima je dom imala 7-članaobitelj Mate Ercegovca.

Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanović na livanjskompodručju zatekao: Ercege (u Priluci 3-članu obitelj Jure Ercega, u Avliji-Livno 5-člano domaćinstvo Petra Ercega) i Ercegoviće ( u Rapovmama 11-članu obitelj Šimuna Ercegovića).

Danas Ercezi, Hrvati katolici, na livanjskom području žive uSmrčanima, Donjem Žabljaku, Rapovinama i Malim Kablićima, dok Ercezi

pravoslavne vjeroispovijesti prebivaju u Priluci, Čelebiću, Donjim iGornjim Rujanima, Radanovcima i Vrbici. Svima je zajedničko da sudoselili iz Hercegovine.

Livanjski Ercezi sele i na kuprešku visoravan, pa je biskup fra MarijanBogdanović 1768. godine zabilježio u Osmanlijama 7-članu obitelj GrgeErcega. Srpski etnolog B. Milojević zapisao je predaju kupreških Ercegaprema kojoj se oni smatraju potomcima "ercega Štipana", te da su odTrebinja na Kupres doselili preko Podhuma pokraj Livna .1 8 3

Danas u Hrvatskoj žive: Ercezi (2660 osoba, Vrgorac, srednjaDalmacija) Ercegovci (570, Zagora, Banovina), Ercegovići (1270, Šibenik,srednja Dalmacija), Hercezi (3770, Zagoije), Hercegovci (Osijek), Hercezi(nominativ Hercez, Novi Marof), Hercigonje (710, Zagreb, Zagorje),Hercozi (100, Slavonski brod), Eraci (540, Šibenik, Metković), Erakovići(430, Šibenik, Drniš). Dakako, Erak i Eraković nastali su od Ere, kako sečesto u narodu nazivaju Hercegovci.

ERDELEZI

Starina je Erdeleza, koji su po nekim naznakama nastali od rodaFarsina, Jezera na otoku Murteru pokraj Šibenika. Marica Erdelez rođ.Bartulović (Blato na Cetini), udovica Josipova, 73 godine, o ovome rodukaže: Josip Erdelez Ambrozov iz Jezera na Murteru došao je za vrijeme

' 8 3 B. Milo jević , Kupreško, Vukovsko, Ravno i Glamočko polje , Srpski e tnografskizbornik, Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 13., Beograd 1923., str . 76.

126



Austrougarske službovati kao žandar u Vrlici. Tu se oženio, imao dvijekćeri i četiri sina: Ivana, Petra, Krešimira i Miću. Ivanov sin Josip (djed muje Josip, a pradjed Ambroz) muž je gospođe Marice Erdelez, a u braku suimali dv ije kćeri, ko je su se udale (2002.).

S Maricom Erdelez, kako sama kaže, nestat će jedan rod, a Vrlika ćepostati siromašnija zajedno prezime.

FORLIĆI

Danas u Ježeviću živi dvočlana obitelj s prezimenom Forlić. Njezinpredak Frane Orlić, kovač, stigao je u Vrliku oko 1850. godine iz Splita,gdje je bio angažiran na gradnji mostova (izrada metalnih dijelova). UJeževiću se oženio i ostao živjeti. Lozu Orlića nastavlja Franin sin Ilija,zatim unuk B ožo i praunuk Slavko, koji danas živi u Splitu.

Njemu dugujemo i zanimljivo objašnjenje postanka prezimena Forlić:zvali su se Orlić, pa su spojili početno slovo imena svog pretka Frane (F +ORLIĆ = FORLIĆ).

Inače, Orlići su i danas nazočni u Splitu, a u tom se gradu javljaju1475. godine, kada je datiran pisani spomen o Mari, ženi Martina Orlića, asestri Marka Paića.1 4

Danas u Hrvatskoj 1665 osoba nosi prezime Orlić, a najbrojniji su uLici, Istri i Hrvatskom primoiju. Vrlici najbliži su Orlići iz susjednog jojKijeva.

GALIĆI

U osnovi je prezimena pridjev gal sa značenjem crn, doduše potisnutiz svakodnevnog govora, a bio je isključivo zastupljen "u hrvatskom (isrpskom) jeziku. Mnogi će se čitatelji prisjetiti Galice", imena za crnukobilu, mazgu", Galove, "imena za crnu kravu", Galeše, "vola crne dlake",

1 8 4 N. Kuzm anić, fe lj ton Slobodne Dalm acije "Spli t u zemlj išn iku iz 1835. godine" , Spl i t2001. godine, nas tavak 54 .

127



Gale, "imena crne kokoši" (Ligi se, Gale, dat ćeš jaje!). Sve stoje moglo bitiimenom životinji moglo je i čovjeku, makar posredno, preko nadimka.Imena s osnovom gal zabilježena su u Hrvata od 13. stoljeća."' 8 5

Hercegovački pak Galići tvrde da su prezime dobili po pretku crne puti, kojije imao nadimak Gale, a kupreški, prema obiteljskoj predaji, po nekojcrnomanjastoj prababi Gali.

Od iste osnove izvedena su slijedeća prezimena: Gal, Gale, Galac,Galeša, Galešić, Galušić, Galičić, Gališić, Galčić. Galšić, Galović, Galovecitd.

Galića je odista mnogo, pa ćemo ih samo spomenuti:1. "Galića je u Hrvata katolika u Hercegovini pet rodova različita

podrijetla. Jedni su nastali od Radmanovića kao i Zubci u Gradnićima (selo

u hercegovačkoj općini Čitluk - A. I.), drugi su nastali u Drežnici (izmeđuMostara i Jablanice - A. I.), treći u Ljubotićima (općina Široki Brig - A. I.),dok se za pete što su nastanjeni u Posušju ne zna za p od rije tlo ."186

2. u Imotskoj su krajini dvije grane Galića: u Cisti Velikoj i na Svibustigli su iz Katuna, poviše Omiša, iz zaseoka Galin Dolac, a u Vinjane sudoselili s Biokova preko Zagvozda;

3. današnji livanjski Galići u Zabrišću i Gornjim Držanlijamadoseljenici su sa Sviba, u Imotskoj krajini;

4. duvanjski Galići, koji na području Buškog blata imaju i svoje selo -Galiće, kao i oni u Kongori, doseljenici su iz Brotnja, iz Gradnića pokrajČitluka;

5. kupreški Galići posebno su zanimljivi: nekoć su se zvali Lozići, paLozići-Galići do 1900. godine, a starinom su iz Vrlike, ali nemaju krvnihveza s današnjim kupreškim Lozićima, koji su doselili iz Vinice, općinaTomislavgrad.187

6. Osim u Imotskoj krajini danas Galići na području Dalmacije žive uNiskom, Radošiću, Zelovu, Hrvacama, Trilju, Turjacima, Bogetiću i

Kričkama (Drniš), Bribiru, Piramatovcima, Šibeniku . Doseljavali surazličitih strana, ali najviše s hercegovačkog i livanjskog područja, a irazličite su vjeroispovijesti, pretežito katoličke ali i pravoslavne.

Ipak među najstarije spomene Galića spada onaj iz 1579. godine, kadase u Boraji pokraj Šibenika spom inje prezime Galić, te 1617. godine, kad jeu Vrpolju također pokraj Šibenika zapisano prezime G al ić .1 8 8

1 8 5

P. Šimunović, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str . 241.' N. M andić, Po dr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodova u Mo staru , M ostar 199. , s t r. 216M. Džaja - K. Draganović, S Kupreške v isoravni , Baško Polje-Zagreb 1994. , s t r . 421.

1 8 8 M. Matas, Mućko-lećevački prostor , Zagreb 1993., str . 193.

128



Iz mjesta najbližih Vrlici spomenut ćemo Galiće iz Niskog: 1711.godine zabilježena je obitelj Petra Galića, a 1835. godine u tom je mjestupet Galića obitelji: Antina, Ivanova, Markova, Pavina i Petrova; godine

L948. u Niskom je nastanjeno 13 obitelji s ovim prez im en om .189

Danas na vrličkom području živi samo jedna osoba s ovimprezimenom, umirovljenik Martin Galić, koji se na svoju starinu u Ježevićuvratio nakon što je zaslužio mirovinu, radeći najprije u Zagrebu a zatim uSjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Sjeća se priča starijih Galićada su im preci doselili s duvanjskog područja, vjerojatno iz Galića nabuškoblatskom području. Ako je predaja točna, onda su Galići u Ježevićstigli početkom 19. stoljeća, jer su u austrijskom zemljišniku iz 1830.godine u Ježeviću zabilježene tri Galića obitelji, ustvari obitelji sinova Ante

Galića: Marka, Ante i Pet ra .1 9 0

GALIOTI

Prezime je nastalo od naziva zanimanja galiot, kako su svojedobnonazivani veslači, najčešće okovani kažnjenici ili robovi na galiji,trgovačkom ili ratnom brodu na vesla i s pomoćnim jedrima. Danas nadalmatinskom području postoje tri inačice ovog prezimena: Galijotović uŠibeniku, te Galiot i Galijot u srednjoj Dalmaciji, ali i u Uništu, selu nadalmatinskoj strani planine Dinare, a koje pripada bosanskohercegovačkojopćini Grahovo.

Galioti nisu istog krvnog podrijetla.Jedna je grana Galiota nastala od roda Juričića iz Rašćana Gornjih

(nekadašnja župa Vrdol u masivima planine Biokovo), čiji se jedan

predstavnik-crkvovinar Toma Juričić spominje čak 1599. godine, kada jedobio turski ferman (odobrenje) za gradnju župske crkve Svetog Mihovila uRašćanima.191 Njeg ova žena, inače sestrična makarskog biskupa fra BartulaŽarkovića Kačića, prodala je pojas zlatom izvezen i igle za pletenje odsrebra (dar biskupova oca Nikole) za 20 groša i s tim izradila "ženska vrata"na spomenutoj crkvi. "Isti je crkvovinar knez Toma Juričić išao sažupnikom Matom Matićem i dijakom Matom Ranjkovićem na područjeMletačke Republike i tamo su nabavili tri svete slike za crkve Svetog

1 8 9 K. Stošić, Sela šibenskog kotara, Šibenik 1940., str . 79. i 671 9 0 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 414-Gar jak1 9 1 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 233.

129



Mihovila, Svetog Ivana i Svetog Franje, te zvono za crkvu Svetog Ivana uŽupi Biokovskoj. Tada se u Imotskoj krajini nalazio Tatar Mehmed-paša.On je poslao svoje čauše, koji su za vrijeme svete mise uhitili kneza TomuJuričića i Matu Brnjića zbog toga što su u taj kraj donijeli prvo zvono injegovim glasom među kršćanima izazvali veliko veselje i radost. Uhićenikesu odveli paši u Imotski, a ovaj ih osudi na smrt nabijanjem na kolac. Dvasu koca već bila pripremljena i lojem namazana, a Toma i Mate povaljeni.Tek u zadnji čas osuđenici su bili spašeni otkupom od 500 groša. Novac jeskupilo stanovništvo Vrdola tako što je svaka kuća dala po 15 dukata. Ovoje kazao i bosančicom zapisao spomenuti knez Toma Juričić." 1 92 Ovim smodogađanjima posvetili više prostora da bismo barem donekle dočarali dio

onog što je pratilo osman lijske zulume nad katoličkim stanovništvom.U doba Bečkog rata 1686. godine u zbjegu stanovnika imotskog selaZagvozda u Brelima nalazila se i 8-člana obitelj Mije Juričevića (Juričića).Onaj dio roda što je ostao u Brelima do 1802. godine u maticama se pišukao Galioti da bi se od godine 1805. služili ponovo s prezimenom Juričić.Kada su venecijanske vlasti 1725. godine dijelile zemlje doseljenicima,onda je 15-člana obitelj Ivana Juričevića (Juričića) dobila 30 kanapa, a 13-člana obitelj njegova imenjaka Ivana Galiotovića 23 kanapa. U Stanju duša

župe P roložac iz 1744. godine zab ilježena je obitelj već nam poznatog IvanaGaliotovića, ali koja sada ima 16 članova. Godine 1814. zabilježena je uPrološcu smrt u obitelji Juričić-Buzuk, a godine 1817. i obitelj s triprezimena Juričić-Buzuk-Galiot.193 Danas u Prološcu nema prezimenaGaliot.

I zapadna je Hercegovina imala svoje Galiote, koji su nastali uporedos rodom Simovića od starog roda Zvirovića, po kojima je i selo Zvirovićipokraj Međugorja dobilo ime. Dok je u popisu bosanskohercegovačkihHrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zapisao tri

Zvirovića obitelji: Božinu (15 članova), Vidanovu (8) i Matinu (5), uHamzićima pokraj Čitluka zabilježena je 7-člana obitelj Ivana Galiota. Onbi mogao biti rođen oko 1700. godine. Imao je dva sina, koje je 1768.godine biskup fra Marijan Bogdanović upisao kao: M ate Galiot (8 članova) iToma Šimović (5). Dakle, dva brata i dva prezimena. Kasnije će prevladatiprezime Šimović, ali i danas Šimovići u Hamzićima, Radišićima i Probojupokraj Ljubuškog imaju obiteljski nadimak G al io t.1 9 4

1 9 2 N. Mandić, Podr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodova u Brotn ju , Mostar -Brotn jo2001., str . 205.1 9 3 V. Vrčić, nav. dj„ str . 222.1 9 4 N. Mandić, nav . d j„ s t r . 557.

130



Što se tiče ostalog dijela Dalmacije, u Bračevićima na mućkompodručju 1711. godine boravište ima obitelj Štipana Galiotovića 19 5 , čiji supotomci današnji šibenski Galijotovići.

U popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine u Dugopolju jeupisana obitelj Jure G ali jo ta. 1 9 6

Godine 1768. u Gali pokraj Sinja zabilježen je Petar Galiotović, kojiobrađuje zemlju u najmu, od čega njezini vlasnici zemlje Frane Pavlovićpok. Mate i rođak mu Martin pok. Petra vraćaju dugove sinjskom trgovcuIvanu Radonjiću.1 9 7

Navodimo i još jedan zanimljivi događaj, u kojem Galioti imajuzapažen udio. Harambaša Ivan Medvidović Galiot, koji je prema zapisu u

maticama župe Podgora pokraj Makarske bio rodom iz župe Ledinac (danashercegovačka općina Grude) imao je 20. listopada 1664. godine megdan sTurčinom, zapovjednikom bandura. Ivan je svojim mačem izbio mač izTurčinove ruke, pa ga bacio na tlo i htio ga zaklati zubima, ali mu je naTurčinovo zapomaganje i molbu za oprost Ivan zubima odgrizao jagodicu,rekavši: "H ajde, Turčine, neka se znade da si na megdanu b io ." 1 9 8

I u Drnišu su u 18. stoljeću zabilježeni Galiotovići, ali 1792. godinekao nadimak obitelji Skorup.1 9

Galioti, doduše s prezimenom Galiotović na vrličkom područjuzabilježeni su u zemljišniku iz 1710. godine, kada je upisana 3-člana obiteljJure Galiotovića pokojnog Marka.2 0 0

U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u Maovicama je upisanaobitelj Martina Galiota Antina.

GAŠPARI

Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od biblijskog imena aramejsko-perzijskog podrijetla (aramejski Gasparus, perzijski Ghizbar) Gašpar, kakose zvao jedan od trojice istočnjačkih kraljeva - mudraca, koji su stigli u

1 9 5 M. Maras, Mućko-lećevački prostor , Zagreb 1993., str . 148.1 9 6 Više autora, Zbornik radova općine Dugopolje , Zagreb-Dugopolje 2001. , s t r . 172.1 9 7 J. A. Soldo , Sin jska krajin a u 17. i 18. stoljeću, knj iga II . , Sinj 1997., str . 120.1 9 8 N. M andić, Podr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodo va u Mostaru , M ostar 1999., s tr .238. i 239.1 9 9 Više autora, Visovački zbornik, Visovac 1997., str . 436.2 0 0 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije, svežanj 16.

131



Betlehem pokloniti se novorođenom Isusu Kristu. Ovo je ime u Hrvatazabilježeno u 14. stoljeću.

Danas je u Hrvatskoj 1390 osoba s prezimenom Gašpar, a nastanjenisu u okolici Sinja, Vrgorca, Zagorju i Slavoniji. Vrlička obitelj sprezimenom Gašpar doselila je iz Kijeva.

Starina roda Gašpara je prema mišljenju N. Mandića selo Trišćani,stara župa Rama, gdje je u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio 11-članu obitelj JureGašparovića (u izvorniku Georgius Gasparovich). Bila je to tada jedinaobitelj s prezimenom Gašparović u Bosni i H erce gov ini.201

Spomen na Gašparoviće u Rami ostao je u imenu zaseoka Gašparovićiu selu Jaklićima, gdje se dio Gašparovića iz Trišana preselio i promijenioprezime u Perić i M iši ć. 2 0 2

Međutim, smatramo da je starina ovoga roda Roško Polje naduvanjskom području. Naime, najstariji spomen o rodu Gašpara je onaj izgodine 1686., dakle iz vremena Bečkog rata, kada je u zbjegu stanovnikaimotskog sela Zagvozda na Makarskom primoiju zabilježena 7-člana obiteljIvana Gašparovića.203 Kako se u zbjegu uz Gašparoviće nalaze i obitelji sprezimenima Ljubas, Kovač, Knezović, Jurčević, Pivčević velika je

vjerojatnost da je riječ o svježim doseljenicima upravo iz Roškog Polja.Naime, spominjani biskup Dragićević je 1741/42. godine upisao i obitelj"Gaspar N.". Ako su popisivači, kasnije i redaktori od tri elementa (ime,prezime i broj članova obitelji) zaboravili jedan , onda je to posljedn je moglobiti prezime. Da se u ovom slučaju pod Gašpar podrazumijeva prezime,potvrđuju dva dokaza:

1. od 332 tada zabilježena imena u staroj župi Duvno, kojoj jepripadalo i Roško Polje, nema nijedne osobe s imenom Gašpar i

2. u sljedećem popisu iz 1768 godine biskup fra Marijan B ogdanoviću Roškom je Polju zabilježio dvije obitelji s prezimenom Gašpar(ović):Lukinu (13 članova) i Marijanovu (6).

Godine 1768. na duvanjskom području zabilježena je još jedn a obiteljs ovim prezimenom - Mate Gašparovića u Stipanićima (5 članova), te uDomaljevcima pokraj Bosanskog Šamca obitelj Ivana Gašparovića s 9članova.

2 0 1

N. Mandić, Podr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodova u Širokom Bri jegu i okolici ,Mostar -Široki Br i jeg 2002. , s t r . 224.2 0 2 M. S. Fi lipović , Ram a u Bosni , Srpski e tnografski zbornik , knj iga LXIX ., Nasel ja ,knjiga 35., Beograd 1955., str . 97. i 98.2 0 3 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 19.

132



Vratimo se zagvodskom zbjegu na Makarskom primorju, odakle seobitelj Ivana Gašparovića nije vratila u Zagvozd, jer vjerojatno kao svježidoseljenici tu nisu imali što tražiti, pa su ostali na Makarskom primorju ili

su pak novo boravište našli na susjednom vrgorskom području, primjerice uselu Umčanima.

Bez obzira jesu li Gašpari starinom iz Rame ili Roškog Polja, onidoseljavaju u Cetinsku krajinu, u Potravlje. Naime, 19. lipnja 1705. godineserdar Antu Prološčić, koji je doveo Hercegovce u Potravlje, obavlja popisstanovnika (doseljenika) tog sela, a mjerniku su podatke priopćavali starci:\ntun Jurić, Antun Pešić i Marko Gašparović.204 Sedmočlana obitelj MarkaGašparovića u zemljišniku iz 1709. godine upisana je u banderiju serdara

Prološčića iz Po tra vlja .2 0 5

U arhivu franjevačkog samostana u S inju sačuvan je dokument iz1708. godine (Nota della podilla di Christiani per incedio), u kojem je u seluRudi, u istočnom dijelu Cetinske krajine, zabilježena obitelj Grgura^ v 2 0 6

Gaspara.Pripadnici ovog roda iz Roškog Polja oko 1800. godine sele na

livanjskom područje (Podhum i Vržerala), gdje umjesto prezimena Gašpar207

uzimaju novo Propadalo.Oko godine 1830. iz Roškog Polja u Kočerin pokraj Širokog Briga

doseljava "Ivan, sin Jurin, nastanivši se najprije na Rujnu, zatim je prešao uMamiće, zaselak Pripolje. Sada Gašpari broje 9 domaćinstava s 49članova.20 8

Na duvanjskom pak području Gašpari danas žive u Roškom Polju (8obitelji, 28 članova) i u Tomislavgradu (3, 12). Pripadnici ovog starog rodažive i u Zvirnjači, selu na tromeđi kupreške, ramske i duvanjske općine.

2 0 4 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I . , Sinj 1995., str . 84.2 0 5

Isto, str. 110.2 0 6 Isto, str. 93.2 0 7 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str . 46. i 53.2 0 8 N. Mandić, nav. dj. , str . 224.2 0 9 A. Ivanković, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str . 184. i 185.

133



GILJANI

Prezime je moglo nastati od glagola giljati, što znači kretati senaprijed po blatu ili klizavici, a u nekim govorima ima i značenje bježati,"kidati" s nekog mjesta.

P. Šimunović tvrdi da je ovo prezime nastalo od hipokoristika Gilja,Giljo, koji je izveden od osobnog imena Grgur (latinski Gregorius, grčkiGregonos), što je svakako u vezi s grčkim glagolom gregorien, a znači biti

210budan, oprezan.

Inače, ime Grgur nosilo je 17 papa, a među njima i Grgur XH[. (1502-1585), kojem dugujemo današnji gregorijanski kalendar. U Hrvata jenajpoznatiji Grgur Ninski, biskup iz 10. stoljeća, koji je bio zagovornikslužbe Božje na hrvatskom jez iku.

Poput prezimena Giljan nastalo je još nekoliko dalmatinskihprezimena: Gilja, Giljača (srednja Dalmacija), Giljanović (u srednjojDalmaciji 300 osoba), Giljević (140 osoba na području Ploča), Giljušić(vrgorsko područje).

Starina je ovog roda, koji je nekoć imao i duže prezime Giljanović,Seget pokraj Trogira, a prvi spomen o njima nalazi se u matici krštenih župeTrogir 1613. godine, kad je zabilježeno rođenje Katarine kćeri Marka iMargarete Giljanović. Te je godine upisana još jedna Katarina, kći IvanaGiljanovića i majke Mande, koja je u izvorniku upisana kao Manda de Gučeda Seghetto. Zbog brojnosti navodimo samo Giljanoviće rođene u prvojpolovici 17. stoljeća: godine 1616. rođena je Lucija kći Miloša i Margarete;godine 1633. Katarina kći Ivana i Magdalene; godine 1636. Ilija sin Petra iAnice; 1637. godine Jelena kći Ivana i Smoljke, te Marta kći Nikole iVidosave; 1639. Jelena kći Jurja i Ivanice, te Bartul sin Florida (Cvjetka) iMagdalene; 1642. godine Ivan i Šimun, blizanci Ivana i Jelene; 1650.godine Katarina kći Ilije i Luce Giljanović. 2 11

U 18. stoljeću obje inačice prezimena (Giljan i Giljanović)ravnopravno su zastupljene u maticama župe Drniš, primjerice uSedramiću.212

Sredinom 18. stoljeća Giljanovići žive i u Labinu Dalmatinskom:1750. godine zabilježeno je vjenčanje Ivke Giljanović iz Labina i Andrije

Masnića iz Sinja.2 1 3

2 1 0 P. Šimunović, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str . 100.2 1 1 Vartal, časopis za kulturu Trogir , godina X., broj: 1-2/2001., str . 11-13.2 1 2 Visovački zbornik, Visovac 1997., str . 413.

134



U B roćancu pokraj Klisa 1777. umro je Petar Giljušić, što je jedna odvarijacija prezimena G il ja n. 2 1 4

Na vrličkom području Giljani se prvi put javljaju 1725. godine, kada

je u popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi zabilježio dvijeobitelji: Jakova Giljana (9 članova) i Lovre Giljana (3). 2 1 5 U Vinaliću 1830.godine u novom austrijskom zemljišniku zabilježena je obitelj ŠimunaGiljana, a na Maovicama su tada dvije obitelji: Josipa M ijina i AndrijeMatina.

Danas na M aovicama žive dvije obitelji s prezimenom Giljan.

GRABIĆI nekoć GRABOVCI

Najprije nešto o najpoznatijem pripadniku Grabića roda s njihovimstarim prezimenom Grabovac, o fra Filipu Grabovcu (1697-1749). "Fra FilipGrabovac-franjevac, svećenik, "lector et praedicator", tj. profesor ipropovjednik, dugogodišnji vojni kapelan hrvatskih vojnika u mletačkoj

vojsci, pjesnik i prozni pisac, dobročinitelj mnogih samostana ProvincijePresvetog Otkupitelja i stoga je uvršten "inter patres Provinciae", prvi m eđufranjevačkim piscima koji pišu poučnu prozu nereligioznog sadržaja. Mužvisoke nacionalne svijesti, njezin apostol, buditelj i širitelj te konačnohrvatski nacionalni mučenik." 2 17

Izvrsni poznavatelj G rabovčeva života i djela fra Karlo Eterović usvom djelu "Fra Filip Grabovac. Buditelj i mučenik narodne misli u prvojpolovici XVm. vijeka (Njegov život i stradanje)", objelodanjenom 1925.godine, i akademik Tomo Matić u predgovoru kritičkog izdanja najvažnijegGrabovčevog djela "Cvit razgovora naroda i jezika iliričkog aliti rvackog"(In Venezia MDCCXLVII) utvrdili su da je Mate Grabovac (MattioGrabovaz), fra Filipov otac (rođen oko 1660. godine), doselio u P odosojepokraj Vrlike iz Međara u Ravnim kotarima. Bilo je to između 1683. i 1687.godine, dakle uoči oslobođenja vrličkog područja od Turaka. Mate je

2 1 3 Zbornik Cetinske krajine, Sinj 1979., str . 131.2 1 4

Isto, str. 128.2 1 5 Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.2 1 6 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 23-Vinal ić2 1 7 Zbornik Kačić Split , godina XV. (1983), str . 79.

135



Grabovac za zasluge u borbama s Turcima 1691. godine dobio doskorašnjezemlje vrličkih begova Bukaričića-Muharema i Salih-hodže (u narodnojpredaji "stopljeni" u Turčina po imenu Suli-Muli). Četiri godine ranije

(1687) taj je doseljenik iz Ravnih kotara upisan u popis providura A. Zenakao "Mattio Grabovaz da Verlica"; 1. srpnja 1692. godine zabilježeno je(isprava se čuva u Historijskom arhivu u Zadru) da Mate Grabovac ima 7-članu obitelj koja je od venecijanskih vlasti dobila 24 kanapa zemlje, te d a jesuvlasnik mlina na Cetini s Nikolom Biokovićem, Filipom Vuletićem,Nikolom Kovačem i Radovanom Kuduzom.2 18 Najstariji sin Mate Grabovcai supruge mu V idosave, dakle fra Filipov brat po imenu Ante, u dva navrata1720. i 1732. godine zabilježen je kao "Antonius Grabich", a 1741. godine

kao "Antonius Grabich overo Grabovaz";21 9

u jednom službenom spisu naš22 0

je franjevac zabilježen kao "fra Filippo Grabich alias Grabovaz"; prioblačenju fratarskog habita 1718. godine u samostanu Zaostrog od ukupnošest klerika na prvom mjestu je bosančicom upisan "fra FilipGrabovčević".221

Iako je utvrđeno da je Mate Grabovac doselio iz Međara pokrajBribirskih Mostina, starinu roda Grabovac prema fra Andriji KačićuMiošiću (1704-1760) treba tražiti "...podaleko od polja Roškoga" 2 2 2 , dakle

na duvanjskom području. Pisac "Razgovora ugodnog naroda slovinskog"navodi i imena selitelja-braće Grabovaca: Marko, Martin, Marion, Antun,Ivan i Mate, pri čemu ostaje dvojba je li fra Filipov otac M ate jedan odbraće ili je sin jednog od njih?

Također ostaje dvojba jesu li ista osoba Kačićev Marko Grabovac ialfir Marko G rabovac koji je s 8-članom ob itelji zabilježen u vrijemeBečkog rata 1686. godine kao prebjeg iz sela Grabovac pokraj Imotskog navenecijanskom području "pod vlast sela Slimena ispod Zadvarja, uz

Kraljevac, Kučiće blizu mora."2 2 3

Koliko je poznato ovo je prvi put da je u"igru oko starine roda Grabovac" uveden i Marko Grabovac iz Grabovca.Nije se vratio u to imotsko selo, jer u njemu kao svježi doseljenik nije ništaimao, pa je moguće daje odselio u Ravne kotare, kao stoje moguće daje onotac Mate Grabovca i djed fra Filipov.

2 1 8 Isto, str. 50.2 1 9 Isto, str. 49.2 2 0

Isto, str. 49.2 2 1 Isto, str. 80.2 2 2 A. Kačić Miošić , Razgovor ugodni naroda s lovinskog, Zagreb 1889. , p jesma 66. , s t r .267.2 2 3 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 18.

136



Kada Grabovci doseljavaju u ostale dijelove Imotske krajine? UPrološcu je 1725. godine pri diobi zemlje nazočna i 20-člana obitelj ŠimunaGrabovca, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile kuću u tom imotskom selu

i 38 kanapa zemlje. 2 2 4 Dvadesetak godina kasnije (1744) godine u Stanjuduša župe Proložac ubilježeno je čak pet obitelji i 40 osoba s prezimenomGrabovac: Krsto i Cvitan (po 7 članova), Mate (8), Nikola i Grgo (po 9ćlanova).2 25 Ovako veliko povećanje Grabovaca za samo devetnaest godinajedino se može objasniti njihovim doseljavanjem s duvanjskog područja.Naime, oba biskupska popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18.stoljeću bilježe pripadnike ovog starog roda na buškoblatskom području(danas općina Tomislavgrad), i to u Grabovici. U popisu biskupa fra Pave

Dragićevića 1741/42. godine u Grabovici su upisane obitelji Jure i BernardaGrabovca (u izvorniku G rabovaz) s po 8 i Antina sa 7 članova, a u Brišniku,selu na suprotnoj strani Grabovičke planine, zabilježena je 4-člana obiteljMije Grabovca, vjerojatno tek doseljena iz Grabovice.

I u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. godine naduvanjskom su području zabilježene dvije obitelji i 20 osoba s prezimenomGrabovac, ali malo dalje od Grabovice: u Koritima (Grabovici susjednoselo) 10-člana je obitelj Andrije Grabovca i u M rkodolu (Brišniku susjednoselo) prebiva 10-člana obitelj već nam poznatog Mije Grabovca.

Ako ovome dodamo i podatak da je u knjigama župe Vrlika zarazdoblje 1688-1691. godine (De Statu Animarum etFamiliarum...Parochiae Verlicensis...", koja se čuva u Arhivu franjevačkogsamostana Visovac; str. 3. list 2, prva rubrika desnog stupca) zabilježenokrštenje (6. listopada 1690. godine) sina Mate i Vidosave, a brata fra Filipa,Franje Grabovice (u izvorniku Francescus Grabouiza), onda je to još jedandokaz da su Grabovci u seobu krenuli upravo iz Grabovice. Na tom semjestu zatvara i jezično postanje roda Grabovac: po nazivu na tom području

čestog bjelogoričnog drveta graba (Carpinus betulus) nastao je naziv selaGrabovice i Grabovičke planine, koja područja Buškog blata dijeli odDuvanjskog polja, a prema Grabovici su oni koji su iz nje krenuli u svijetprozvani ili su sebe prozvali Grabovcima.

Što je bilo s Grabovcima, zabilježenim krajem 18. stoljeća naduvanjskom području? Dio ih je prešao na islam (danas su svi Grabovci uTomislavgradu muslimanske vjeroispovijesti), a preostali su preselili uVržerala, selo u livanjskoj općini, koji su prema sačuvanoj predaji "došli od

Imotskog (Dalmacija), najprije u Grabovicu, odatle u Miše (selo na

2 2 4 Isto, str. 221.2 2 5 Isto, str. 221.

137



livanjskom području-A . I.) pa u Vržerala. Neki fra Frano Grabovac(kapelan) ro đe nj e u Vržeralama 1834. go din e." 2 2 6

Dakako, Grabovci osim u Imotskoj krajini i na livanjskom područjuprebivaju i u C etinskoj krajini, u kojoj čuvaju i predaju da su doselili krajem17. stoljeća iz Rame. Svakako najpoznatija osoba iz loze ramskih Grabovaca(selo Varvara) je lijepa djevojka Diva Grabovčeva, koja je radije izabralamučeničku smrt nego da njezino djevičansko tijelo obeščasti nevjernik,Turčin Tahir beg Kopčić, izdanak islamizirane katoličke obitelji Kopčić. Nanjezin grob na Kedžari, u Vran planini, hodočaste katolici iz Rame,kupreške visoravni, duvanjskog i livanjskog područja, zapadneHercegovine, te Imotske i Cetinske krajine, pogotovo svake prve srpanjske

nedjelje, kad se tradicionalno služi misno slavlje na Divinu grobu. Uspomen na Divu Grabovčevu podignut je i spomenik, rad akademskogkipara Kuzme Kovačića. Ova je zbivanja opisao Ivan Aralica u jednom odsvojih najboljih romana "Graditelju svratišta".

Vratimo se doseljenim u Cetinsku krajinu Grabovcima. Godine 1697.opći je providur A. Mocenigo dodijelio 22 kanapa oranica i pašnjaka uJasenskom Anti Katiću G rabovcu, što je i potvrđeno 2. ožujka 1715. godine.Ovaj se Grabovac proslavio ratnim junaštvima, pri čemu je izgubio lijevo

oko; bio je zarobljavan od Turaka; osobito se iskazao pri istjerivanjuOsmanlija iz Imotskog 1717. godine, kad se borio u topničkim postrojbamamletačke vojske. Za vrijeme "Sinjskog rata" (1715-1718) imenovan jezapovjednikom Čačvine, važne utvrde na istočnom dijelu Cetinske krajine, akasnije je obnašao i dužnost sredara prekocetinskih sela. Mocenigo mu je 2.listopada 1729. godine darovao 24 kanapa zemlje ispod Čačvine i napodručju Tijarice.2 2 7 "Grabovac je 21. listopada 1723. godine dobio odprovidura Francesca Diede nešto zemlje u Bajagiću te na brdu Prolog kojase zove Bilušić ... 8. srpnja 1729. opći providur P. Vedramin odobrio jeGrabovcima zemlje ispod tvrđave, iznad vode Odrne, gdje im je i danaskuća. Krajem 18. stoljeća narednik Jakov Grabovac imenovanje kapetanomKraj ine." 2 2 8

Iz roda G rabovaca je i još jedan franjevac - fra Pavao, koji 6. lipnja1718. godine imenovan kapelanom u crkvi tvrđave Čačvine. On se tadanalazi i u popisu fratara sinjskog samostana kao "fra Paulus G rabovaz diCet t ina."2 29

2 2 6 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str . 46.2 2 7 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga II . , Sinj 1997., str . 89.2 2 8 Isto, str. 89.2 2 9 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I . , Sinj 1995., str . 225.

138



Zašto su Grabovci iz Podosoja posve odbacili svoje nekadašnjeprezime i opredijelili se za prezime Grabić, može se samo spekulirati.Međutim, pouzdano se zna da su 1740. godine narasli na pet obiteljskih

zadruga; 1820. godine u Podosoju su četiri Grabića doma; 1833. godinezabilježeno je dvostruko povećanje; 1846. godine 11 je obitelji sprezimenom Grabić; 1925. godine u Podosoju je 25 Grabića kuća; 1950.godine Grabići su se smanjili na 20 obitelji, a 1982. godine u Podosoju jeostalo 7 obitelji s ovim prezimenom. Raselili su se, navlastito kad su vodeakumulacijskog jezera Peruča potopile njihove oranice i livade, a najviše ihje novo boravište našlo u Osijeku, Čepinu, Đakovu, Virovitici, te u Zagrebui Njem ačkoj.

GRIZELJI

I autori najnovijeg Hrvatskog enciklopedijskog rječnika dvoje ojezičnom postanju prezimena Grizelj, koje je moglo nastati od glagola gristi

ili pak od osobnog imena Grgur.Na vrličkom području, na Maovicama, prvi se put spominju uzemljišniku iz 1710. godine, kada je u sklopu banderije harambaše ŠtipanaBiukovića upisana 13-člana obitelj Grgura Grizelja pokojnog Matija (uizvorniku Gregorio Grisal). Obitelj je imala po četiri odrasle muške i ženskeosobe (vjerojatno dvojica braće sa suprugama), te troje muške i dvoje ženked jece . 2 3 0

U popisu vjernika Splitske biskupije biskup je Ivan Laghi zabilježiotročlanu obitelj Nikole Griželja.23 1 Ovaj oblik prezimena učvršćujepretpostavku d a je nastalo od glagola gristi.

U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine na Maovicama su upisanedvije obitelji Grizelj: M ije Markova i Jure G rgurova.

Starina roda Grizelja je u Sovićima, selu današnje hercegovačkeopćine Grude. U vrijeme popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika1741/42. godine Sovići su zvali Dunići, a u njim a je tada biskup fra PavoDragićević zabilježio dvije obitelju s prezimenom Grizelj: 14-članu obiteljJerka G rizelja i 4-člano kućanstvo Mate Grizelja.

2 3 0 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije , svežanj 16 .2 3 1 Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.

139



U popisu biskupa fra M arijana Bogdanovića 1768. godine u Sovićimasu upisane dvije obitelji ali s dužom inačicom ovog prezimena: obiteljNikole Grizeljevića ima 18, a Matino kućanstvo 12 članova.

S Maovica su Grizelji selili i u Uništa, selo na dalmatinskoj straniDinare, koje danas pripada bosanskoj općini Grahovo. Zanimljivo jepodsjetiti kao se broj obitelji s prezimenom Gudelj u Uništima smanjivao:1940. godine 23 , 1990. godine 14, a 2000. godine svega pet obitelji.

Danas su na vrličkom području Grizelji nastanjeni u Vrlici i naMaovicama.

GUDELJI

U rješavanju postanka prezimena Gudelj s jezičnog gledišta pomaže iautor najtiskanije knjige u Hrvata fra Andrija Kačić M iošić. U "Pismi odvitezova države imotske" čelnik senjskih uskoka Ivo Senjanin tuži se naharambašu Mitra Radića od Imotskog:

"Nitko meni veće ne dod ija,što zeleni G udelj harambaša.Na n jem bihu zelene haljine,ter ga zato G udeljem prozvaše,i od tada, dragi pobratime,Radići se Gudelji prozvaše."

Zelene haljine na harambaši Mitru Radiću i nadimak Gudelj mogu sedovesti u vezu s gundevaljom (negdje i gudelj), jednim od narodnih nazivaza balegara, koji je izrazito jake zelene boje.

Da su Gudelji starinom iz stare biokovske župe Vrdol, Vrdovo (danasRašćani Gornji), svjedoči rukopis u Muzeju hrvatskih arheološkihspomenika u Splitu, ispisan bosančicom, "Libar od familije RadićaGudelja", što g a j e 1. rujna 1794. godine napisao fra Šimun G udelj (1714-1804). On je utvrdio da su Gudelji iz Vrdola jedna od grana starog rodaRadića, koji uz Gudelje-Radiće, sačinjavaju još Radići-Budalići, Radići-Gaće i R adići-Biočići.232

I kako je već spomenuto i Andrija Kačić Miošić pjeva o harambaši

Mitru Radiću, "zelenom Gudelju harambaši", ali ističe još dvojicu Gudelja:"Karla alfira od K rajine" i Tomu "mlađana alfira Lučića kolunela", koji su

2 3 2 V. Palavestra , Por i jek lo s tanovniš tva R akitna, Sara jevo 1984. , s t r. 7 .

140



se iskazali junaštvima u žestokim borbama s Turcima u doba Kandijskograta (1645-1669).233

I još jedan spomen o Gudeljima: 5. srpnja 1797. godine molbu

austrijskom caru Franji I., kojom se traži pripojenje Imotske krajineprimorju, potpisala su dvojica Gudelja - već spominjani fra Šimun ihajdučki harambaša Štipan Gudelj.2 3 4

U spominjanom rukopisu fra Šimun Gudelj piše da su se Radići-Gudelji, nakon što se iz Vrdola spustili u Krstarice, raselili: na Vis odlazi 6obitelji, jedna obitelj u Slivnicu podno Velebita, 6 se obitelji nastanjuju uCerovim Docima, danas hercegovačka općina Grude, u Poljica (imotska) 4obitelji, u Grab i Podgrab 6 obitelji, te 12 obitelji u D uvno i još neka m jesta

u Turskoj .

2 3 5

Što se pak tiče Duvna, u Mesihovini je 1741/42. godine biskupfra Pavo Dragićević zabilježio dvije obitelji i 30 osoba s p rezimenomGudelj: Ivana i Ilije s 24 odnosno 5 ukućana. U "ostala mjesta u Turskoj"spadaju Crnač pokraj Širokog B riga, gdje je zabilježena 9-člana obitelj PetraGudelja i Pirdiš pokraj Uskoplja, gdje živi također 9-člana obitelj PetraGudelja.

Istodobno se Gudelji šire i po Imotskoj krajini. Osim spomenutihKrstarica i Poljica, Gudelji se iz Podgraba i Graba spuštaju u Podbablje,zatim se šire prema Podosoju i Zm ijavcima, a kasnije se naseljava ju i u ŽupiBiokovskoj. S vremenom postaju jedan od najraširenijih i najbrojnijihrodova u Im otskoj krajini, što je slučaj i da na s. 2 3 6

Gudelji su veoma brojan rod i na duvanjskom području, a danasprebivaju u Crvenicama, Vedašiću, Tomislavgradu, Mesihovini i Vinici (34obitelji i 162 o so be ). 2 3 7

Dakako, i današnja je vrlička obitelj Gudelj imotskih korijena.

2 3 3

A. Ujević, Imotska krajina, Imotski 1954., str . 106.2 3 4 Isto, str. 106.2 3 5 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 202.2 3 6 Isto, str. 139, 186, 263, 202, 335. i 346.2 3 7 A. Ivanković, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001. , s t r . 188.

141



GUTIĆI

Danas u Hrvatskoj živi 190 osoba s prezimenom Gutić.U osnovi ovog nadimačkog prezimena je imenica guta (talijanski

gotta), što znači izraslina tkiva, oteklina, manja grba, ali uvijek načovjekovim leđima. Od iste osnove izvedena su još neka prezimena: Guta,Guteša (150 osoba, Lika), Gutleša.

Gutići se na vrličkom području prvi put spominju u austrijskomzemljišniku iz 1830. godine, kada je u Vinaliću zabilježena obitelj AnteGut ića .2 3 8

Gutića je starina u srednjoj Bosni, u okolici Travnika, dakle napodručju (s kojeg su doselili i Djakovići.

U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/42. godinebiskup je fra Pavo D ragićević u Ilovači, tada stara župa Lašva, danasTravnik, zabilježio dvije obitelji s prezimenom Gutić: Stipanovu s 15 iAntinu sa 6 članova.

Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović u svom popisu svjedočio nazočnosti čak šest obitelj s prezimenom Gutić u gradu Travniku: An te (9

članova), Ante drugi (4), Bernard (4), Kata (4), Ivan (3) i Jakov (3).Veoma je uočljivo da se u Gutića često ponav lja ime A nte.

GVERIĆI

Prezime je s jezičnog gledišta nastalo od talijanskog guerra, što značirat ili ratovanje. Kako je starina Gverića u Brištanima (miljevački diodrniške općine), gdje su se preživali Jurić, vjerojatno je neki pripadnikovoga roda bio istaknuti ratnik ili pak sudionik nekih sukoba s "ratnimobilježjima", pa je dobio nadimak Gvero, što će kasnije postati prezimenom .Ne treba smetnuti s uma i činjenicu da je u Jezerima na Murteru 1678.godine zabilježeno prezime Gverac.2 3 9

Gverići su u Vinalić doselili na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, jer se

prvi put susreću u austrijskom zemljišniku iz 1830. godine, kad je

2 3 8 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 23-Vinal ić2 3 9 Zbornik Kačić Spli t 1989/90. , br . XXI-XXII„ s tr . 303.

142



zabilježena obitelj Ante Gverića.2 4 0 U m artiriju franjevačkog samostana uŠibeniku zabilježeno je da ja 16. studenog 1887. godine u 73. godini životapreminuo fra Ivan Gverić stariji iz Vrlike. Dakle, taj svećenik ro đen je 1814.

godine .2 4 1 U franjevačkom samostanu u Kninu je 2. studenog 1902. godineu 36. godini života um ro fra Ivan Gverić m lađi, također iz Vrlike. On je,dakle, rođen 1866. godine.2 4 2

Danas na vrličkom području žive 4 obitelji s prezimenom Gverić.

HRGE

U osnovi je prezimena imenica hrg koja, ovisno o području gdje jezabilježena, ima i različita značenja: 1. hrg je posuda u kojoj opančarinamakaju kožu, 2. hrga je kameni sud (pri dnu tijesan, a k rubu izveden), asluži za ljuštenje (stupanje) ječma (Dalmacija), 3. hrg je drveno korito zapojenje svinja (Smokvica na Korčuli), a u Slavoniji se za isti predmet kažerg, 4. rganj je i uzduž prepolovljena tikva koja poput kutlače služi za

zahvatanje vode i 5. rganj u Srbiji su posljednja tri mjeseca u godini, ukojima je obilje hrane, što se rgom uz im a. 2 4 3

Prezimena, koja u osnovi imaju hrg, na dalmatinskom se područjujav ljaju u pet temeljnih oblika: Hrga, Hrgić, Hrgović, Argić (Aržić) i Hržić.

U starim se maticama ova prezimena pišu bez glasa "h" i snepriznatim vokalnim "r", koje se pisalo kao "ar" i "er", pa se primjerice ovoprezime na livanjskom području pisalo kao: Argich, Argovich i Arxich, štose čitalo kao Hrgić, Hrgović i Hržić odnosno Rgić, Rgović i Ržić. I danas

nositelji ovog prezimena u Ćaiću pokraj Livna izgovaraju ga kao Rga, uSplitu Aržić, a u Sum artinu na Braču Hazić.

Mogli su doseliti s livanjskog područja (o tome k asnije) ili pak iz starehercegovačke župe Brotnjo (danas prostor općine Čitluk). Iako je M. Petrićzabilježio predaju na livanjskom području, u kojoj se tvrdi da "preko putaRujana (livanjsko selo- A. I.), u Gornjem Biteliću kod Sinja, danas (godine

2 4 0

Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije , bro j 23-Vinal ić2 4 1 Vrličko kolo, list Župe Gospe Ružarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX br. 1. (13.) ,Vrlika 2001., str . 25.2 4 2 Isto, str. 25.2 4 3 Petar Skok, Etimološki r ječnik, knjiga I . , Zagreb 1971., str . 686. i 687.

143



1961. -A. I.) žive Hrgovići koji su doselili iz Rujana "za turskog vakta", 2 4 4

ipak vjerojatnijim se čini doseljenje Hrga iz Brotnja. Naime, u vrijemevelikih seoba stanovništva u Cetinsku krajinu krajem 17. stoljeća "opći je

providur Mocenigo 24. listopada 1697. godine dao serdaru AntunuProloščiću, harambaši Antunu Knezoviću i Šimunu Hrgoviću potvrdu da sudoveli 100 obitelji s 500 osoba koje su uglavnom ostale u tom selu(Potravlju, između Sinja i Vrlike-A. I .) .2 4 5

Ako se ovomu doda da je u popisu bosanskohercegovačkih Hrvatakatolika 1741/42. godine biskup fra Pavo D ragićević zabilježio u Brotnju, uselu Blizancima, obitelj Joze Hrgića (u izvorniku Joseph Argich), u kojoj susamo tri odrasle, što u ovom slučaju vjerojatno znači i starije osobe. Kako

25 godina kasnije u popisu biskupa fra M arijana Bogdanovića 1768. godineHrgića uopće nema u Brotnju, vjerojatno su obitelj Joze Hrgića sačinjavaletri starije osobe, koje nisu htjele seliti, već su ostale umrijeti tamo gdje suprovele cijeli život.

Inače, Šimun Hrgović često se spominje na relaciji Potravlje-Zelovo.On je u Zelovu oduzeo kuću, vrt i 23 kanapa zemlje, koju su nakon što jenapustila dvojica doseljenika-Rakić i Lasić, obrađivali doseljenici AntunKrasić i Križan Gabrić. Hrgović je također uzeo 5 kanapa oranice, te kuću s

vrtom Abramu Knezoviću iz Postinja. Opći providur Mocenigo jezapovjedio da se to vrati, ali su Krasić i Gabrić otišli u Postinje (mućkopodručje) i tamo se uključili u sastav banderije harambaše GrguraBu l j ana .2 4 6

1 1. kolovoza 1698. godine harambaša Šimun Hrgović i AbramKnezović ugovorili su s Antunom Krasićem i Križanom Kontićem da će snarodom prijeći u banderiju Hrgović. Iako je ugovor potvrdio i Mocenigo,oni su odselili u M u ć .2 4 7

Dakle, prvi Hrgovići, od kojih su i današnje Hrge na vrličkom

području, doselili su iz Brotnja, ali ne treba isključiti mogućnostdoseljavanja i s livanjskog područja. Naime, u popisubosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup je fra PavoDragićević zabilježio: u Lusniću 16-članu obitelj Mate Hrgića (u izvornikuMatthaeus Arghich), u Rujanima 9-člano domaćinstvo Martina Hržića,Aržića (u izvorniku Martinus A rxich). U popisu biskupa fra M arijanaBogdanovića iz 1768. godine u Lusniću boravište ima 21-člano kućanstvoAnte Hrgića (u izvorniku Antonius Argich), a u Rujanima je tada dom imao

2 4 4 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str . 68.2 4 5 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I . , Sinj 1995., str . 84.2 4 6 Isto, str. 87.2 4 7 Isto, str. 82.

144







njegov imenjak i prezimenjak Ante Hrgić s 13-članom obitelji, dok je uČaprazlijama obitavala 3-člana obitelj Frane Hrgovića (u izvornikuFranciscus Argovich).

Zanim ljivo je spomenuti da danas na livanjskom području Hrge žive uGornjoj Sturbi i Caiću, Hrgići u Lusniću i Žiroviću, a Hrgovići uČaprazlijama.

Prezime Hržić, dakle jedna od varijanti prezimena Hrga, pojavljuje sei na Braču. A. Jutronić je utvrdio da se "u Povljima 1803. spominje nekiHržić "detto Bošnjak", prema predaji iz Roškog Polja, naselja u današnjojopćini Tomislavgrad. H ržić je zab ilježen kao novi stanovnik (novus abitant)godine 1688., u Bolu 1736., u Sumartinu godine 1777. s napomenom daje

iz Povalja, a pri tome se navode i dva oblika prezimena Aržić i Haržić.

2 4 8

Što se pak tiče Splita N. Kuzmanić je utvrdio d a j e obitelj Aržić "doselila izPodstrane u Split 1628. godine, jer je tada zabilježeno krštenje Mare, kćeriGrgura i Mande Aržić iz Splita. Inače, samo prezime, smatra Kuzmanić, uizvornom obliku vjerojatno glasi Hržić ... Godine 1832. u Splitu žive 3-člana ob itelj Aržić, kod kojih osim težaka nalazimo mastioničara (tangara) ipomorce te katedralnog kanonika Pavla Aržića (1796-1863). Ova obitelj snadimkom Paulina, nastanjena u Velom Varošu, posjedovala je 59.380metara četvornih zemljišta."2 4 9

Danas u Hrvatskoj živi 410 osoba s prezimenom Hrga i ponajviše sunastanjeni u Dalmatinskoj zagori. Navodimo i neka slična prezimena: Hrg(Križevci, Zagorje), Hrgar (Ivanec), Hrgarek (Ivanec), Hrgić (Đakovo,Šibenik), Hrgota (Županja), Hrgovan (Vrbovec), Hrgovčić (Županja),Hrgović (Zagora, 1870 je osoba s ovim prezimenom).

Na vrličko područje Hrge doseljavaju iza 1725. godine, jer ih tadanema u popisu vjernika Splitske biskupije.

U novom austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u Maovicama je

zabilježena obitelj Bože H rge M artinova.

2 4 8 A. Ju tronić , Na sel ja i por i jek lo s tanovnika na o toku Braču, Zbornik za narodni ž ivot iobičaje, Zagreb 1950., str . 201.2 4 9 N. Kuz manić, Spl it u zemlj išn iku iz 1832. godine, fe lj ton Slobodne Dalm acije , 24 .vel jače 2002. godine

145







lijepu mladu djevojku, zaručnicu jednog od mladića iz Jakelića roda. AJakelići - uzavrele, preponosne i poštene krvi ne mogaše to otrpjeti. Podokriljem noći sačekaše Sulejmana - pašu. Krv poteče potocima. Ubiše pašu

i njegovu oružanu pratnju ... mladi Jakelići moradoše u hajduke, ali više nijednom Turčinu ne pade na pamet vrlička djevojka.2 5 7 Čini se pak da je uovom slučaju isprepletena i ona legenda o Rebićima, koji su na svojoj stariniu Buhovu pokraj Širokog Briga zbog upravo "prave prve bračne noći" ubiliHamzića-agu, pa su morali izbjeći na mletački teritorij, najprije u Imotskukrajinu, a onda i na vrličko područje. O tome je opširnije napisano u ovojknjizi u o djeljku o Rebićima.

Tragajući u literaturi za rodom Jakelića, našli smo i pisani spomen o

ovome rodu u selu Niskom, na mućko-lećevačkom području.U zemljišniku iz 1711. godine u Niskom je zabilježena obitelj IlijeJakelića, pa je to možda odgovor zašto Jakelića nije bilo te godine uPrugovu. U zemljišniku iz 1835. godine u Niskom su zabilježene dvijeJakelića obitelji: Antina i Tomina, dok je u popisu stanovnika Hrvatske1948. godine upisana samo jedna obitelj s prezimenom Ja kel ić .2 5 8

JARLONI

Starina roda Jarloni je otok Brač, gdje su svojedobno, kaže predaja,doselili iz Italije.

Vrličanin Milorad Jarloni, sin Antin, u ulozi informatora o ovom erodu je rekao: "Moj djed Jakov Jarloni, nakon višegodišnjeg rada uFrancuskoj, dvadesetih godina 20. stoljeća doseljava u Vrliku, gdje seoženio Martom Buraćin (Buraćina više nema u Vrlici-A. I.), a u braku snjom imao je dva sina: Antu (rođen 1930. godine) i Stipu (2002. godine bioje u staračkom domu u Kragujevcu, Jugoslavija), te kćeri Maricu, Katu iAnku. U Vrlici se još priča o njegovim kočijama i dvama konjima. JakovaJarlon ija ubili su u H svjetskom ratu partizani u Sinju ."

Naš informator Milorad Jarloni, sin Antin, ima tri sina: Antu, Stipu iMarija (2002. godine učenici su osnovne škole).

25 7

Vrličko kolo, list župe Gospe od Ružarice i Matice hrvatske Vrlika, godina VII. , broj 1.(12), str. 43.5 8 M. Matas, nav. dj. , str . 193.

148



JERKOVIĆI

Prezime je nastalo od hipokoristika Jerko osobnog imena Jeronim(latinski Hieronimus, grčki H ieronimos). Ime se proširilo Dalm acijom, jer jenebeski zaštitnik te pokrajine Sveti Jeronim, jedan od četvorice velikihlatinskih crkvenih otaca; rođen je u rimskoj Dalmaciji oko 347. godine aumro je 420. godine; s hebrejskih, grčkih i aramejskih izvornika preveo nalatinski jezik Bibliju; prema legendi izvadio je lavu trn iz šape, pa mu jepostao vjerni pratiocem; Svetom Jeronimu se pripisuje i izreka: "Oprosti mi,Bože, što sam Dalmatinac."

Od osobnog imena Jerko nastala su brojna prezimena: Jerkan (180osoba, Sinj), Jerkić (220, Vinkovci, priobalje), Jerkin (Šibenik), Jerkovac(Banovina), Jerkunica (130, Kaštela, srednja Dalmacija), Jerkušić (Vrgorac,Zadar).

Danas u Hrvatskoj živi 3510 osoba s prezimenom Jerković, askoncentrirani su u južnoj i sjevernoj Dalmaciji, Dugopolju, Makarskoj i uviše mjesta u Dalmatinskoj zagori-drniško i mućko područje.

Na vrličkom prostoru danas obitava dvočlana obitelj. S bratićemJerkovićem živi tetka udovica, koja se nakon smrti muža (Totić) vratila u

očevu kuću. Oni su posljednji Jerkovići na vrličkom području.Prvi put ovaj je rod zabilježen 1830. u austrijskom zemljišniku, na

Maovicama su dvije Jerkovića ob itelji: Nikolina i Jakova A ntina.U Dugopolju su u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine

zabilježene dv ije Jerkovića obitelji: Jurina s 5 i Ivanova s 3 člana. M eđutim,starina dugopoljskih Jerkovića je Duvno, gdje je u popisubosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra PavoDragićević zabilježio u selu Sarajlijama 9-članu obitelj Andrije Jerkovića (u

izvorniku A ndreas Eirkovich).Ipak starina svih Jerkovića hercegovačko-dalmatinskog područja suBijakovići pokraj Međugorja, u zapadnoj Hercegovini. Godine 1633. usidžilu (sudski protokol) mostarskog kadije (sudac) ostalo je zapisano da sukao svjedoci sudu pristupili Juraj Jerković iz Bijakovića i Andrija Vasilj izMeđugorja. Iz tog "logično možemo zaključiti da ja taj Juraj tada imaonajmanje tridesetak godina i da je rođen oko 1600. godine, ako ne i ranije,pa smo tako došli do zaključka da su Jerkovići nastanjeni u Bijakovićima

više od 400 go din a."

2 5 9

2 5 9 N. M andić, P odr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodova u Mostaru , Mostar 1999., s t r.199.

149



Nakon što je oslobođena od Turaka Vrgorska krajina, 1690. godine,među Hrvatima katolicima iz Brotnja (danas područje zapadnohercegovačkeopćine Čitluk) i dio je Jerkovića prebjegao u novooslobođene krajeve, sada

pod venecijanskom vlašću, nastanivši se u selima Brista i Borovci, izmeđuVrgorca i Opuzena, a odatle se raselili po cijeloj Neretvi, gdje im i danasžive brojni potomci.

Jerkovići sele i u Imotsku kra jinu. Doseljenik u Imotski Petar Jerkovićreč. Pirić, "s 8 čeljadi, kovač, dobio je 16 kanapa zem lje s kućom na U zdolukod vrela Vrljike. Prvo krštenje u Jerkovića zabilježeno je u Matici 1732.Frano Pirić Jerković skovao je ulazna vrata na groblju, a vršio je kovačkeradove pri gradnje nove crkve u Imotskom. Polovicom 19. stoljeća uImotskom su živjele 2 osrednje velike Jerkovića obitelji. 2 6 0 Danas Imotskiima samo jednu Jerkovića obitelj.

U Podosoje pokraj Imotskog Jerkovići su, istražio je V. Vrčić, doseliliiza 1744. godine. U tom imotskom selu 1907. godine bilo nastanjeno 12obitelji Jerkovića, a danas samo jedna .

Sa svoje starine u Bijakovićima Jerkovići se tijekom 19. stoljećaraseljavaju po cijeloj Hercegovini: T urija pokraj Konjica (1800), gdje danasimaju prezime Žilić; Vidovići pokraj Čitluka (1832); Čapljina i Mostar(1852); Šurmanci pokraj Čitluka (1875).

Bosanski Jerkovići nastanjeni na travničkom, derventskom, bihaćkomi drugim područjima, nisu u krvnoj vezi s hercegovačkodalmatinskomgranom ovog roda.

JOVIĆI

Najprije o veoma čestom pitanju: kako Hrvati mogu imati prezimeJović, kada je izvedeno od Jovan, Jovo, dakle srpskog oblika biblijskogimena židovskog podrijetla Jehochanan (Johanan), što znači "Bog jemilostiv", a prema jednom tumačenju "Bože, daj!"

Ovo u Hrvata katolika ipak neuobičajeno prezime. K. Draganovićobjašnjava tako što su Bunjevci često Ivu ili Ivku nazivaju Jova, odatle imeJović, a Jovića ima u onom dijelu Livanjskog polja, koji se ističe razmjerno

2 6 0 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 88. i 101.2 6 1 Isto, str. 93.

150



velikim brojem Bunjevaca.2 6 2 Naše objašnjenje čini se mnogoprihvatljivijim. Latinska verzija ovog židovskog imena Johannes u Hrvataglasi Ivan, a u Talijana Giovani, što se čita i izgovara kao Đovani. Često se

talijanska verzija imena rabila bez krajnjeg -i, dakle Giovan = Đovan. To jebilo naročito karakteristično za čakavska područja, u čijim je govorima glas"dj" zam ijenjen s "j" (meja umjesto m eđa, mlaji um jesto mlađi, slaji um jestoslađi, preja umjesto pređa itd.). Dakle, umjesto, Giovan (Đovan) ili Giovana(Đovana) Hrvati čakavci izgovaraju Jovan i Jovana, s dodatkom da jenaglašen zadnji a ne kao u štokavskim govorima prvi slog. Dakako, kakogod je od štokavskog Jovan moglo nastati prezime Jović, tako je moglonastati i u čakavskom govoru. Prezime Jović kod Hrvata katolika susrećemona livanjskom, kupreškom, rakitskom, imotskom, duvanjskom i posuškompodručju, koja su, kako je poznato, svoje dobno bili čakavski krajevi.

Stoga na jprije o Jovićima na tim područjima. Biskup je fra PavoDragićević u svom pop isu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42.godine na spomenutim prostorima zabilježio 7 obitelji s prezimenom Jović,s ukupno 64 osobe: Prisap pokraj Livna-Mijo Jović (11 članova) i MartinJović (6), Prolog pokraj Livna-Mate Jović (6); Eminovo Selo pokraj Duvna-Jozo Jović (12) i Šaraj lije-Jure Jović(4); Rakitno (danas općina P osušje)-Ivan Jović (14) i Vir pokraj Posušja-Pavo Jović (10).

Jović je u pojedinim sredinama i nekim vremenima bio i obiteljskinadimak, kao što je slučaj 1686. godine, kada se u zbjegu u Brelima međustanovnicima imotskog sela Vinjana nalazi i dvočlana obitelj IvanaMatijaševića rečenog Jovića. On je 1725. godine imao 23-članu obiteljskuzadrugu, kojoj će venecijanske vlasti dodijeliti dvije kuće i 45 kanapazeml je .2 6 3

Jovići su danas stanovnici Aržanog u Imotskoj krajini. "Nakonoslobođenja od Turaka doselio Jović na Aržano kao mletački službenik na

graničnom prijelazu. Oženio se s Tijarice. Prvi spomen u župskim maticamanalazimo 1740. godine. Godine 1989. tri obitelj s 8 čeljadi, jedno ispod 14godina .2 6 4 Od aržanskih Jovića je Josip Jović, sin Filipov i Marin, prvipoginuli Hrvat u Domovinskom ratu. Ovaj hrvatski vitez poginuo je naUskrs 1991. godine na Plitvicama.

Je li možda baš prvi Jović, koji se doselio u Aržano, stigao iz Ravnihkotara? Upravo tamo se Jovići spominju u Kandijskom ratu (1645-1669).Naime, 1662. u okršaju između venecijanske i turske vojske na Otresima, u

2 6 2 M. Džaja - K. Draganović, S Kupreške v isoravni , Baško Polje-Zagreb 1994. , s t r . 448.2 6 3 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 305.2 6 4 Isto, str. 39.

151



Ravnim kotarima, kao mletački vojnici poginuli su Grgo i Maraš Jović. 2 6 5

Veoma je zanimljiv i Iveško Jović, koji 1684. godine, dakle na početkuBečkog rata, postavljen za kapetana Ražanca, a izravno je podređen serdaru

Stojanu Jankoviću. Kao osamdeseto godišnjak Iveško se Jović pojavljuje i1699. kao kapetan Ražanca, a što znači da je rođen 1619. godine. Pismenispomeni o ovome pripadniku roda Jovića ostali su i iz 1675. i 1678.godine .2 6 6

Predaja, koju je V. Vrčić zabilježio u Vinjanima pokraj Imotskog,kaže da su Jovići "doselili iz Arbanasa pokraj Zadra. Tu je Arbanasekatolike, koji su bježali pred Turcima, naselio biskup Vicko Zmajević. 1 , 2 6 7

Ovo bi moglo biti na tragu tvrdnje da su Jovići stigli iz Ravnih kotara, u

kojima se spominju u 17. stoljeću da bi obavljali određene poslove nagraničnom prijelazu prema Turskoj u Vinjanima. Najraniji je spomen Jovićau matici krštenih 23. kolovoza 1743. godine, kad je kršten Ante Jović Mijin(te se matice čuvaju u Historijskom arhivu u Zadru, naslovljene su kaoMatica krštenih Imotski I), dok je u Vinjanima prvi upis bio 1752. godine,20. kolovoza, kada je krštena Petronila Jović (Matice krštenih župe VinjaniI). Jovići se spominju u cijeloj drugoj polovici 18. stoljeća, a ponekad i usklopu tzv. prezimenskih kombinacija: Jović-Bešlić, Jović-Čukić i Koluk-Jović.

U Vrgorskoj krajini prvi se put spominje 1780. godine Petar Jović, adanas ih je najviše u Za vo janim a.2 6 8

Jovići iz Vinjana aktivni su sudionici u družini posljednjeg hrvatskoghajduka Andrijice Šimića, pa su četvorica zajedno s ostalim iz Šimićevedružine osuđeni 1871. godine: Ante Jović rečeni Čukić Matin zaslužio je 18godina stroge tamnice (umro je u zatvoru u Kopru); Marijan Jović pokojnogAnte, šezdesetogodišnjak, osuđen je na 17 godina tamnice; njegovi sinovi17-godišnji Ante na 3 m jeseca i 26-godišnji Mate na osam mjeseci zatvora.

Vrlički su Jovići doseljenici iz Imotske krajine ili iz Ravnih kotara.Dvojba ostaje i dalje, ali je nedvojbeno da su na vrličkom području 1830.godine, kada je u austrijskom zemljišniku upisana obitelj Jakova Jo v ić a. 2 6 9

2 6 5 B. Desnica, Historija kotarskih uskoka, I . i II . SANU, Zbornik za istoriju i književnostsrpskog naroda, Beograd 1950. i 1951., str . 106 (knjiga I)2 6 6 Isto, str . 183, 198, 200,336. i 350.2 6 7 V. Palavestra , Por i jek lo s tanovniš tva Rakitna, Sarajev o 1984., s tr . 123.2 6 8 V. Vrčić, Vrgorska krajina, Vrgorac 1972. godine, str . 10.2 6 9 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 328-Kosore

152



KASELJI

Prezime ima u osnovi talijansku riječ cassela, što znači: 1. privremenapomoćna konstrukcija pri gradnji, popravljanju ili rušenju građevinskihobjekata; 2. dio stola ili drugog pokućstva, vadi se i umeće i služi zaspremanje pojedinih predmeta, ladica, pregaradak, pretinac.2 7 0 Dakako,može se spekulirati jesu li Kaselji dobili prezime po tom što su izvodiliradove na skelama ili su skele iznajmljivali onima koji su gradili kuće islične ob jekte.

U popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi je 1725.

godine u Vrlici zabilježio 13-člana obitelj Andrije Kaseljevića. Kraćainačica ovog prezimena zabilježena je na drniškom području, u izvornikuCasegl (Kaselj).27 1

Starina roda Kaselja vjerojatno je livanjsko područje, iako tamošnjiKaselji čuvaju predaju o doseljenju njihovih predaka iz Dalmacije. Kaseljiiz Sturbe tvrde da su doseljenici "iz Dicma kod Sinja", a njihoviprezimenjaci iz Ćaića 1961. godine rekli su M. Petriću da su "porijeklom iz

27 2

Dalmacije, od Vrlike." Isti autor preuzima podatak od starijeg srpskog

etnografa B. Z. Milojevića da je u M ladeškovce (Glamočko polje) nekiKasel doselio iz Lištana na Livanjskom polju početkom 20. stoljeća. 7 3

Kaselji su u Sturbu i Ćaić vjerojatno doselili iz Ježevića nakon odlaskaTuraka iz Bosne i Hercegovine 1878. godine, kada su mnoge obitelji sdalmatinske strane Dinare našle nova boravišta u prostranom i plodnomLivanjskom polju.

KLEPE

Danas se u Hrvatskoj 280 osoba preziva Klepo, a najviše ih je uDalmatinskoj zagori i srednjoj Dalmaciji. Još je pet prezimena s osnovomklep-: Klepac (570 osoba, Gorski kotar, okolica Zagreba), Klepac (170,

2 7 0 Hrvatski en cik lopedijsk i r ječ nik , Zagreb 2002. , s t r. 56 02 7 1 Visovački zbornik, Visovac 1997., str . 432.2 7 2 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 2852 7 3 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str . 56. i 82.

153





KOJUNDŽIĆI

Preci poznatog hrvatskog nogometaša Davora Šukera, najboljegstrijelca na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj,zvali su se Kujundžije i na livanjsko su području doselili "oko 1720. godineod Jajca". S prezimenom K ujundžija spominju se i u popisubosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine, kada je biskup fraPavo Dragićević u Zastinju pokraj Livna zabilježio dvočlanu obitelj LovreKujundžije. Inače, Šukeri danas žive u Donjim i Gornjim Rujanima iLištanima, gdje je i rođen otac Davora Šukera, koji je kasnije s obitelji

preselio u Osijek.S istom inačicom prezimena Kujundžija (u izvorniku Cuqiunqia) ovaj

je rod zabilježen na Maovicama u zemljišniku iz 1710. godine, a u sastavubanderije harambaše Štipana Biukovića: 10-člana obitelj Ivana Kujundžijepokojnog Grgura (četiri odrasla muškarca, dvije odrasle žene, te po dvojemuške i ženske d je ce ). 2 8 0

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je IvanLaghi zabilježio obitelj M ije (M ihaela) K on juž ića .28 1 I ovaj oblik prezimena

nije neočekivan, jer Hrvati sve do Ljudevita Gaja nisu imali jedinstvenuortografiju, pa su glasovi poput "dž" i "ž" pisani su na različite načine irazličito čitani.

U novom austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u Vinaliću suupisane dvije obitelji: Junghich Giovanni i Junghich Andrea, što treba čitatikao Jundžić Ivan i Jundžić Andrija. 2 8 2 Očigledno popisivač, vjerojatnostranac, "pojeo je" dva prva glasa prezimena Kujundžić.

U istom dokumentu na Maovicama je zabilježeno sedam obitelji sprezimenom Kojundžić: Mije Petrova, Josipa i Ante Matijevih, ŠimunaAntina, te Jakova, Josipa i Ante bez očevih imena.

Starina srednjodalmatinskih Kujundžića (Imotska Poljica) iKojundžića (Maovice) je srednja Bosna, a u njoj je više mjesta iz kojih sumogli doseliti najp rije na livanjsko a zatim i na vrličko područje. Primjericeu popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskupje Pavo Dragićević zabilježio Kujundžiće: u Konjicu (9-člana obitelj Pavla

2 7 9

M. Petr ić , Por i jek lo s tanovniš tva l ivanjskog kraja , Sara jevo 1961., s tr . 79 .2 8 0 Državni arh iv u Zadru , K atas tr i D almac ije , svežanj 16.2 8 1 Radovi Historijskog arhiva Split , svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.2 8 2 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 23-Vinal ić

155



Kujundžića), u Kopiću pokraj Kreševa (4-člana obitelj Mate Kujundžića), uTomiću pokraj Kreševa (11-člana obitelj Ivana Kujundžića), u Bistricipokraj Jajca (13-člana obitelj Luke Kujundžića). U popisu biskupa fra

Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Kreševu je zabilježeno petKujundžića obitelji s 24 osobe: Jure (5), M ate (2), Franjo(7), Pavo (4), Ante(6); u Zaslivlju pokraj Konjica dvočlana obitelj Štipana Kujundžića i uBistrici pokraj Jajca 14-člana obitelj Jakova Ku jundžića.

U Imotskim je Poljicima ovo prezime u 18. stoljeću glasilo Kulundžić.Pri podjeli zemlje 1725. godine venecijanske su vlasti dodijelili FilipuKulundžiću dva kanapa zemlje, dok je Luka Kulundžić dobio 10 kanapa aliu Zastružju, zaseoku Runovića. "Pri diobi darovnog dijela Po lja (Imotsko-A.

I.) 1747. godine banderija arambaše Ivana Kulundžića sa 78 obitelji dobiva159 kanapa zemlje. Prezime Kulundžić u Zmijavcima se pretvorilo uMišević. U Ivanbegovini, gdje danas uglavnom žive, dijele se premanadimcima. U Poljicima se nazivaju Kujundžić Lu ja n ." 2 8 3

Imotski Kujundžići iz Poljica raseljavaju se na razne strane, pa čak ina istok: u selo Služanj pokraj Čitluka oko 1870. godine doselio je IvanKujundžić Filipov, "koji se prvi put spominje u matici vjenčanih 1873.prigodom upisa njegova vjenčanja s Božicom, kćeri Nikole Škegre izSlužnja, doseljenog iz Buhova pokraj Širokog Briga.2 8 4

Ovo je prezime nastalo od naziva zanimanja kujundžija, što naturskom jeziku označava obrtnika koji izrađuje uporabne i filigranskepredmete (džezve, ibrici, đugumi itd.) od zlata i srebra i ukrašava ih natradicionalni orijentalni način. Dakle, ku jundžija je zlatar. Kako naziv ovogzanimanja ima i više inačica: kujundžija (kujunđija), kojundžija (kojunđija),kolundžija (kolunđija), kulundžija (kulunđija), tako ga i više inačica ovogprezimena: Kojundžić (srednja Dalmacija), Kojundžija (istočna Slavenija),Kojundjija (Dugo Selo),Kolundžić (sjeverna Dalmacija, Lika Slavonija),

Kolundžija (Knin), Kolundjija (Rijeka, Dubrovnik), Kujundžić (Imotski,srednja Dalmacija), Kujundžija (Vinkovci), Kujundjić (Slavonija),Kulundžić (Nova Gradiška), Kulundžija (Rijeka, Karlovac, .Brač,Orahovica), Kolund jić (istočna S lavonija).

2 8 3 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 201.2 8 4 N. Mandić, Podr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodova u Brotn ju , Mostar -Brotn jo2001., str . 259.

156



KOSORČIĆI

U vezi s ovim prezimenom najprije ispravak jedne stare zablude:naselje Kosore na vrličkom području nije prozvano po rodu Kosora, kako seobično misli, jer je toponim stariji od istoglasećeg prezimena. Uzemljišnicima iz 1692. i 1710. godine, kao i u popisu vjernika Splitskebiskupije iz 1725. godine redovito se bilježi naselje Kosore (u izvornicimaCosore), ali u njemu, kao i na cijelom vrličkom području, još nema nispomena o rodu Kosor.

Toponim Kosore vjerojatno je nastao zbog njegove sličnosti s

kosorom, odnosno kosirom ili kosijerom, što su istoznačnice za veliki nož sasavijenim drškom i koji služi za sječu granja sa stabala. Doduše, u ikavskimgovorima kosir znači i čeljust, vilicu, laloku, ali se u porugljivom značenjurabi i za žensku osobu oštra, silovita jezika.

Poput K osorčića od iste su osnova nastala i sljedeća prezimena: Koser(Đurđenovac), Kosijer (470 osoba, Kordun, zapadna Slavonija), Kosir (120,Zagorje), Kosjer (100, Duga Resa), Kosjerina ( Dubrovnik), Kosor (370,Drniš, srednja Dalmacija), Kosorčić (Vrlika, Sinj, Rijeka), Kosorić(Vukovar, Jastrebarsko).

Prezime Kosorčić nastalo je od Kosor odnosno od Kosorka, što je biouobičajeni naziv za udatu osobu iz roda Kosora (rabljen je i nazivKosoruša).

Starina roda Kosora je Zagvozd u Imotskoj krajini. Spomen o njemusačuvan je iz doba Bečkog rata 1683. godine, i to u dva zbjega stanovnikaImotske krajine na Makarskom primorju: među izbjeglicama iz Zagvozdadvije su obitelj s prezimenom Kosor: Mijina (šest članova) i četveročlanaobitelj udovice Ane Kosorke; u zbjegu pak stanovnika sela Grabovca

nalazila se i 8-člana obitelj harambaše Bariše Kosora.2 8 5

Uz M ilana Begovića najpoznatiji Vrličanin svih vremena fra FilipGrabovac u svom "Cvitu razgovora naroda iliričkog aliti rvackog" (V enecija1747. godine) ovako opisuje smrt narodnog junaka Bariše Kosora: "Bikavalijer i serdar Bariša Kosor, koji pogibe iznenada u busiji, čekajućiTurke Imoćane, od svoga druga nevirnoga Jure Kusića, koji uzdiže sirotu zasvoju sramotu; malom Juri pak dođe smrt grđa od Antuna Grabovca izVrlike 1704. godine." 2 8 6

2 8 5 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 18. i 20.2 8 6 Fil ip Grabovac, Cvit razgovora naroda i l i r ičkog al i t i rvackog, Venezia MCCCXLVII . ,str . 204.

157



Kosori se iz zbjegova na Makarskom primorju ne vraćaju ni uZagvozd ni u Grabovac, a više toponima u Imotskoj krajini (Kosorovine uZagvozdu i na području Lovreća) trajni su spomen o tom rodu. Iznimka je

udovica "Ana Kosorka s četvero čeljadi", upisana u zemljišnik Zagvozda1726. godine s pet kanapa zemlje; ona je posljednji izdanak plemena Kosor287

koje se iselio iz Zagvozda.Kosori iz zbjega s Makarskog p rimorja sele na dva područja: drniško i

buškoblatsko-livanjsko. Nova boravišta u okolici D rniša nalaze u V elušiću iTrbounju, o čemu svjedoči matica vjenčanih drniške župe, u kojoj jeupisano prvo vjen čan je ovog roda u crkvi Svetog Ante u Drnišu, a obavljeno

je 1709. godine između mladića Pavla Miloševića i djevojke Petrice Kosor• 2 8 8

iz Velušića pokraj Drniša.Iz drniške grane Kosora je i najpoznatiji nositelj toga prezimena

hrvatski književnik Josip Kosor. Rođen je u Trbounju 1879. godine, ali suga roditelji prigodom seobe odveli u selo Otok, u Slavoniju. Poznat je kaodramatičar, pripovjedač i pjesnik (drama "Požar strasti" i roman "Rasap").Umro je 1961. godine.

Dio Kosora nakon zbjega na Makarskom primorju pronalazi novo

boravište na buškoblatskom području (danas općina Tomislavgrad), pa je upopisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fraPavo Dragićević u Vučićima (danas sela Prisoje u tomislavgradskoj iGolinjevo u livanjskoj općini) zabilježio je tročlanu obitelj Mate Kosora (uizvorniku Matthaeus Cosor), a u Kablićima pokraj Livna 12-članu obitelj sdužom inačicom prezimena, obitelj Lovre Kosorića (u izvorniku LaurentiusCosorich). Dakle, prezime Kosor javlja se s još jednom inačicom Kosorić,dok je treći oblik ovog prezimena Kosorčić vjerojatno nastao na vrličkompodručju gdje će Kosorčići stići iza 1725. godine.

Zbog samog oblika prezimena Kosorčići su mogli biti potomcispominjane Ane Kosorke, koja se, kako smo već rekli, 1726. godine vratilau Zagvozd, gdje su joj venecijanske vlasti za 4-članu obitelj dodijelile 5kanapa zemlje. S jezičnog motrišta Kosorkin sin se zvao Kosorkić odnosnoKosorčić (mali, mladi Kosor), što je vjerojatno i ključ objašnjenja postanjaovog vrličkog prezimena. I vrijeme pogoduje ovoj tvrdnji, jer Kosoraodnosno Kosorčića nema u Vrlici 1725. godine, a Ana je Kosorkazabilježena u Zagvozdu 1726. godine. Upravo je to i razlogom da su prvi

put zapisani 1830. godine u austrijskom zemljišniku, i to obitelj Ante2 8 7 V. Vrčić, nav. dj. , str . 332.2 8 8 Visovački zbornik, Visovac 1997., str . 439.

158





mojoj knjizi Duvanjska prezimena, objelodanjenoj u izdanju "Našihognjišta" iz Tomislavgrada 2001. godine, str. 57-61.

Prezime Krnjac prvi je put zabilježeno na vrličkom području u

zemljišniku 1710. godine, kad je u sastavu bandenje harambaše ŠtipanaBiukovića upisana 6-člana obitelj Jakova Krnjca pokojnog Ivana (uizvorniku Giacomo Cargnaz). Obitelj se sastojala od roditelja i po dvojemuške i ženske djece."

Vjerojatno ista obitelj, samo s upola manje članova, zabilježena je upopisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine, kada je biskup IvanLaghi upisao Jakova Krnjca (Jacobus Cargna9),što se može čitati kao Krnjacili pak K rnjac."

U novom austrijskom zemljišniku iz 1830. godine za naselje Vrlikaupisana je obitelj, koje je domaćin: Giorgio Chergnazza, što treba čitati kaoJure K rnjač a.2 9 5 Dakle, još jedan oblik ovog prezimena.

Inače, prezime je Krnjac ustvari poimeničeni pridjev krnj, krnji, štoznači onaj kojem je dio odbijen, oštećen; onaj koji je ostao nedovršen,nepotpun. Kad je riječ o prezimenskoj uporabi, onda se najčešće odnosi nakrnjavi zub (krnjatak) ili pak više krnjavih zubi.

Za ilustraciju navodimo i nekoliko prezimena, izvedenih od osnovekrnj-: Krnic (210 osoba, Sisak, Banovina), Krnić (1120, Šibenik, srednja

Dalmacija, Banovina), Krnjac (srednja Dalmacija), Krnjača (Sinj), Krnjaić(640, Banovina), Krnjaja (Obrovac, Banovina), Krnjajić (270, Banovina),Krnjak (530, Međimurje, Podravina, Prigorje), Krnjašić (Koprivnica),Krnjeta (120, Banovina, Kordun), Krnjević (Sisak, Ivanić Grad), Krnjić(190, Križevci, istočna Slavonija).

Zanimljiv podatak sačuvan je i u arhivu franjevačkog samostana uSinju. U popisu fratara te redovničke kuće od 27. siječnja 1714. godinenalazi se i ime fra Grgura K rn ić a. 2 9 6 Inače, prezime Krnjić, od kojeg je

moglo postati i prezime Krnjac, potvrđeno je i u Cetinskoj krajini naprijelazu iz 17. u 18. stoljeće. U sukobu između stanovnika Biska iPoljičana, koji su upravo doselili i dobili od venecijanskih vlasti zemlju,jedan od zapaženih sudionika tog spora na poljičkoj strani bio je GrgurKrnjić. Sukobi su trajali od 1696. do 1699. g odi ne. 2 9 7

2 9 3 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije, svežanj 16.2 9 4 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.2 9 5 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije, svežanj 19.2 9 6 J. A. Soldo, Sinjska nav. dj. (knjiga I .) , str . 95.2 9 7 Isto, str. 224.

160







Krnjići, uz to što se doseljavali s područja Poljičke Kneževine, moglisu stići i iz tadašnje Imotske krajine, ustvari iz Gornje Gorice (danas uhercegovačkoj općini Grude). Tu ga u popisu bosanskohercegovačkih

Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio triobitelji: Marka Kmjića sa 7 i Mate i Joze Krnjića s po 6 članova. Iz Gornjeje Gorice u vrijeme Bečkog rata 1686. godine u Zagvozdu doselila 3-članaobitelji Marka Krnića, da bi te godine s ostalima Zagvožđanima krenula uzbjeg na M akarsko primo rje. U Podbablju, također u Im otskoj krajini, 1725.godine doseljenoj obitelji Bože K rnića dodijeljen je jedan kanap ze m lj e. 2 9 8 Iu Vinjane su Krnići doselili iz Gorice.

KUDUZI

U popisu obitelji banderije harambaše Nikole Biokovića iz Vrlike od1. srpnja 1692. godine uvršten je i dokument "Notta delle Posta da Molino",u kojem su upisana petorica suvlasnika mlina na rijeci Cetini na području

sela K osora, koji je do oslobođenja Vrlike od Turaka 1688. godine pripadaoTurčinu Salemu Bukaričiću iz Vrlike: Matij Grabovac, otac mnogopoznatijeg fra Filipa Grabovca, zatim vrlički harambaša Nikola Bioković, teFilip Vuletić, Nikola Kovač i Radovan Kuduz (u izvorniku RadouanCudus). 2 9 9

Među stanovnicima vrličkog područja, koji su tog trenutka biliraspoređeni u četiri banderije (Nikole Biokovića iz Vrlike, Marka Orlandićaiz Kosora, Pavla Jurića iz Maovica i Nikole Šarca-bez oznake mjesta)upisano je ime Radouan, čije smo prezime (dakako sve je to pisano veomanečitkim rukopisom) Cusudouich pročitali kao Kuzudović. Prezime oveobitelji, čijih je 7 članova dobilo 8 kanapa zemlje od venecijanskih vlasti,

"3AA

upisano je pogrešno (metateza).Ista obitelj s domaćinom Radovanom Kuduzom pokojnog Nikole (u

izvorniku Radouan Cudus) upisana je u zemljišniku iz 1710. godine, a usastavu banderije harambaše Štipana Biukovića.301 Obitelj ima 15 članova(po tri odrasla m uškarca i žene, te petero muške i četvero ženske djece).

2 9 8 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 198.2 9 9 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije broj, svežanj 16.3 0 0 Isto, svežanj 19.3 0 1 Isto, svežanj 19.

161



U istom dokumentu ubilježena je i tročlana obitelj Luke Bilakovićarečenog Kudumiz pok. Pavla s Maovica (Opisana je i kao obitelj LukeKuđumiza rečenog Bilaković).302 Dakako, možemo samo spekulirati u

kakvoj su vezi Kuduzi i Kudumizi9

Zašto Kuduza nema u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine,koji )e u Vrlici obavljen po nalogu biskupa Ivana Laghija. Teško jeodgovoriti na ovo pitanje, a jedan je od mogućih odgovora da su nekamoodselili pa se kasnije vratili ili pak greškom nisu upisani 1725. godine.Ponovno se javljaju u austrijskom zemljišniku iz 1830. godine, kad jeupisana obitelj Petra Kuduza Markova.

Istodobno kad i u Vrlici Kuduzi su zabilježeni i u Dobreču, na mućko-303

lećevačkom prostoru, u banderiji harambaše Bartula Jelavičića (Jelavića).Riječ je o obitelji Nikole Kuduza. Ovaj je rod zabilježen i u austrijskomzemljišniku iz 1835. godine, i to u Muću Gornjem obitelj AndrijeKuduzovića, a u Gizdavcu obitelj Kuduz bez navođenja imena njezinadomaćina .3 04 Danas u tim dvama mjestima nema Kuduza.

Starina ovog roda je na livanjskom području, gdje je u RujanimaDonjim u sklopu popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42.godine biskup fra Pavo D ragićević zabilježio 6-članu ob itelj Simuna

Kuduza (u izvorniku Simon Cudus). Ni na livanjskom području danas nemaKuduza.

U Hrvatskoj trenutačno živi 230 osoba s prezimenom Kuduz (srednjaDalmacija, Slavonija); Kuduzovići žive na Rijeci i u Karlovcu; Kudusi uKarlovcu i Virovitici, te Kudići u P rimorju i Lici.

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od turskog pridjeva kuduz, štoznači bijesan, pobješnjeli. Od toga je izveden i naziv za haubicu, vrstuvelikog topa, koji je upotrebljavala turska vojska: kuduz odnosno kubuz.

3 0 2 Isto, svežanj 19.3 0 3 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 81.3 0 4 M. Matas, Mućko-lećevački prostor , Zagreb 1993., str . 189. i 164.

162



KUSTURIĆI

U Vinaliću živi šestočlana obitelj s prezimenom Kusturić. U osnoviprezimena je imenica kustura, što prema P. Skoku znači "nož s drškom odkosti", a u novom Hrvatskom enciklopedijskom iječniku "nož koji se nosi upolje". Inače, uz prezime Kusturić, koje je nastalo od Kustura (Kustura je uHrvatskoj 350, Kusturića 180 osoba), u Dubrovniku ono glasi Kusturica, a uGorskom kotaru i Opatiji Kusturin.

Starina ovoga roda je u Slivnom u Imotskoj krajini. U Stanju dušažupe Slivno iz 1744. godine upisane su dvije obitelji s prezimenom

Kusturić: Grgina (4 člana) i Tomina (6). Godine 1747. kod diobe barovitogdijela Imotskog polja spominje se Jure K us tur a.3 0 5

U Stanju duša župe Podbablja iz 1739., kojoj su pripadali i Zmijavci,upisane su dvije obitelji: Mijo (7 članova) i Ivan (4). Kustur(ić)a nema uZmijavcima, jer su njihova imanja naslijedili Ivkošići. Naime, Ivka Kusturadovela je na svoje očinstvo u Zmijavce muža Milasa, pa su po njoj njihovipotomci dobili nadimak Ivkošić; jedno je vrijeme rabljena prezimenskakombinacija Milas-Ivkošić da bi iza 1850. godine prevladalo Iv koš ić .3 0 6

U Runovićima se pri diobi zemlje 1725. godine spominje AnteKustura koji je zajedno s Antom Miševićem dobio 2 kanape zemlje, pa seupravo stoga često miješala prezimena Kustura i Mišević, tako da je čak odnjih nastajala prezimenska kombinacija Mišević-Kustura. Ostalo je takođerzabilježeno d a je 1747. godine Mate Kustura dobio zem lju u predjelu Lučićao tok .3 0 7

U Slivnu se danas jedna obitelj preziva Kustura-Selak.Kusturići su, uz Lelase i Kosore, još jedan vrlički rod s imotskim

korijenima, a zabilježeni su u austrijskom zemljišniku iz 1830., kada je uVinaliću boravište imala obitelj Ante K us tu ri ća .3 0 8

1 1 5 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 271., 0 " Isto, str. 336.i 0 7 Isto, str. 258.3 0 8 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 23-Vinal ić

163



LAKIĆI

S jezičnog gledišta prezime je ustvari poimemčem pridjev lak, daklelakac, lakić, što znači "čovjeka brzog na nogama".

Lakići do seljavaju na vrličko područje početkom 19. stoljeća, kada jeu austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u Kosorima zabilježena obiteljMatija Lakića.3 0 9

Zanimljivo je spomenuti da i danas na vrličkom području živi samojedna tročlana obitelj s prezimenom Lakić.

Iako podrijetlo ovog roda nismo uspjeli utvrditi, vrlički Lakići nisu u

krvnom srodstvu sa svojim prezimenjacima pravoslavne vjeroispovijesti izSrbije i Crne Gore.

LELASI

Možda se prezime Lelas može s jezičnog motrišta dovesti u vezu smitološkim Ljeljom, sinom božice Lade, koji je zaštitnik braka i ljubavi, aprema nekim autorima i bog proljeća u slavenskoj mitologiji. Ovo seprezime može dovesti i u vezu s hipokoristikom Lela, izvedenog od osobnogimena Jelena, Helena, Jela. Zašto analogijom nije moglo nastati i muškoosobno ime (u početku vjerojatno nadimak) Lelo i od njega na isti način kaood imena M aro, Ivo, Mate, Ljubo "stvoriti" prezime Lelas, kao što su nastalaprezimena Maras, Ivas, Matas, Ljubas.

Starina roda Lelas je Vrdol, Vrdovo, u masivu planine Biokovo, danasŽupa Biokovska. U Stanju duša župe Vrdol iz 1744. godine upisana je 7-člana obitelj Grge Lelasa, kojeg V. Vrčić u istoj knjizi imenuje i kao Ju ru .3 1 0

Vjero jatno je to zbog glasovne sličnosti latinskih oblika imena Gregorius iGeorgius.

U Stanju duša župe Svetog Frane u Imotskom iz 1806. godine upisanaje u Glavini Donjoj obitelj Ivana Lelasa, doseljenika iz Vrdova. 3" Okogodine 1850 godine u Glavinu Donju doselio je Marijan Lelas, koji se

3 0 9 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije , bro j 328-Kosore3 1 0 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 343.3 1 1 Isto, str. 95.

164



oženio Marijom Medvidović iz Glavine Donje. 3 1 2 Potomci ovih dvijuobitelji su današnji glavinski Lelasi, koji su 1990. godine imali osamobitelji. Zanimljivo je spomenuti da se danas na starini roda Lelas u Župi

Biokovskoj nalazi samo jedna dvočlana obitelj, a riječ je o starijimosobama.

Na vrličko područje Lelasi doseljavaju početkom 19. stoljeća, kada jea austrijskom zemljišniku iz 1830. godine zabilježeno u Kosorima čak petobitelji s prezimenom Lelas: Ivanova, Kristoforova, Jurina, Stipanova iŠimunova. 1 3

Danas na vrličkom području Lelasi spadaju među najbrojnije rodove(trideset i jedna obitelj).

LISIČARI

S jezičn og motrišta p rezime je nastalo od imenice lisica, naziva zvijeriiz porodice pasa (Vulpes vulpes), koja je u književnosti otjelotvorenjelukavstva. Dakako, lisica može biti i lukava osoba, lukavac, a lisičar je,prema P. Skoku, osoba koja prodaje lisice, okove, negve, sprave koju rabipolicija prigodom uh ićenja.

Lisičari su zasigurno na vrličkom području 1725. godine, kada je upopisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi zabilježio i 4-članuobitelj Andrije Lisičara. U tom popisu u župi Vrlika zapisana je i 9-članaobitelj Grgura Teklića. Ovom navodimo stoga što su današnji livanjskiTeklići (žive u Prologu, Orguzu, Zabrišću, Komoranima, Grborezima,

Zastinju i Ćaiću) sačuvali predaju "da su porijeklom iz Vrlike (Dalmacija) ida su se zvali Lisičar." 31 4 Ako sa na livanjskom području Teklići nalaze1741/42. godine (u Provu 6-člana obitelj Mije Teklića, u Ćaiću 4-članaobitelj Petra Teklića), onda su vjerojatno tu doselili prije oslobođenje Vrlikeod Turaka (1688.). Tome ide u prilog i činjenica da ni Lisičara ni Teklićanema na vrličkom području 1692. godine, kada je obavljen popis pripadnikabanderije haramabaše Nikole Biokovića. Čini se da su se kasnije nakon

3 1 2 Isto, str. 112.3 1 3 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije , bro j 328-Kosore3 1 4 Radovi Historijskog arhiva Split , svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.

165



istjerivanja Turaka iz Cetinske krajine dio Lisičara i Teklića vratili uKosore.

U zemljišniku iz 1710. godine na vrličkom području upisane su i

sljedeće dvije obitelji: Pietra Lanzara, što bi trebalo čitati Petar Lancar, teobitelj Ellie Lesizara, što treba čitati Ilija Lezicar.3 15 Možda bi zbog tadašnjeposve neuređene ortografije u hrvatskom jeziku i činjenice da su popiseobavljali u pravilu stranci barem Lezicar mogao biti L isičar!?

Međutim, 1830. godine u novom austrijskom zemljišniku Lisičan subrojni na njihovim staništima u Vrlici i Kosorima: u Vrlici su tri obiteljiPetra, Jure i Frane L isičara, a u Kosorima obitelj M ije L isi ča ra .3 16

Danas na vrličkom području žive tri ob itelji s prezimenom Lisičar.

LJULJ I

Danas u H rvatskoj živi 130 osoba s prezimenom Ljulj (Vrlika, Našice,Slavonija).

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od imenice ljulj, naziva za travuiz roda Lolium, koja je najvažniji sastojak travne mješavine za njegovanjetravnjaka, primjerice u Engleskoj.

Vrlički Ljulji su ipak noviji doseljenici, jer nisu zabilježeni ni 1830.godine.

O svom podrijetlu znaju samo da su im preci doselili iz Ravnih kotara.

MANDARIĆI

Prvi poznati pripadnik ovog roda na vrličkom području bio je ŠtipanMandarić pokojnog Lovre, čija je četveročlana obitelj (supružnici i dvojemuške djece) zabilježena u zemljišniku iz 1710. godine, a u sastavubanderije harambaše Štipana B iuk ov ića .31 7

3 1 5 Državni arh iv u Zadru , K atas tr i D alma cije , svežanj 16.3 l 6 Ka tas t r i Dalm aci je b ro j 456 i b ro j 328(Vr l ika i Kosor)3 1 7 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije, svežanj 16.

166



Petnaest godina kasnije u popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725.godine u Vrlici je zabilježena dvočlana obitelj Luke Mandarića, vjerojatnojednog od sinova spomenutog Št ipa na .31 8

Godine 1711. u Vinovu, na mućko-lećevačkom prostoru, u zemljišnikje upisana obitelj Vida Mandarića, koji je možda onaj drugi sin Stipanov,doseljenik iz Vrlike.'1 '' Na tom području ili posve precizno u Čvrljevu, selukoje pripada današnjoj općini Unešić, u novom austrijskom zemljišniku iz1835. godine upisana je obitelj Mije Mandarića,320 vjerojatno potomkavrličko-vmovskih Mandarića.

U martiriju franjevačkog samostana u Šibeniku 22. s rpnja 1852.godine upisana je smrt fra Nikole Mandarića iz Vrlike, koji je umro u 65.

godini života, što znači daje rođen 1787. godine.

3 21

Dakle, Mandarići doseljavaju na vrličko područje početkom 18.stoljeća, vjerojatno iz Brotnja (danas prostor općine Čitluk), iz sela Vionice,gdje su nastali od starog roda Volarevića, koji se ponekad pišu kao Volarićiili pak Volari. "Najstariji do sada nama poznati pripadnik njihova roda jeGrgo Volarević, rođen oko 1680. godine, a koji je s ženom Andrijanomprebjegao u od Turaka oslobođenu Vrgorsko-neretvansku krajinu i nastaniose u selu Boravcima 1710. godine, gdje su mu se rodili sinovi: Luka, Markoi Nikola. Grgo je umro u Boravcima 1743. godine, a njegova žena

Andrijana 1747. godine".3 2 2 Danas su Volarevići najbro jniji na metkovskompodručju: Vid, Boravci, D esne, Nova Sela.

Na području hercegovačke općine Čitluk danas prezime glasi Volarić.Prezimenska kombinacija Volarević alias Mandarić u tom se kraju rabi umaticama čak do 1850. godine.

U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskupa fraMarijana Bogdanovića iz 1768. godine u Vionici je zabilježena 25-članaobiteljska zadruga Nikole Mandarića, a u Čitluku prebiva 10-člano

kućanstvo Jakova Volarevića.Mandarićima, doseljenim iz Vionice u nakon oslobođenja od TurakaImotsku krajinu, venecijanske vlasti 1725. godine dodjeljuju zemlju: 17-članoj obitelji Ivana Mandarića u Cisti Velikoj pripalo je 11 kanapa zemlje.

3 1 8 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967: B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.3 1 9 M. Matas, Mućko-lećevački prostor , Zagreb 1993., str . 161.3 2 0

Isto, str. 215.3 2 1 Vrličko kolo, list župe Gospe Ružarice i Matice hrvatske Vrlika, godine IX. (2001), br .1. (13.), str. 25.3 2 2 N. Mandić, Podr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodova u Brotn ju , Mostar -Brotn jo2001., str . 227.

167



"U Vinogradini je dobio zemlju, kojoj je sa sjevera tursko groblje, a s jugacrkveno groblje. Dobio je dionicu koja je bila arambaše Rojnice kod turskoggroblja s južne strane."3 2 3 Ovo navodimo isključivo zbog ipak neobična

ozračja, koje nije baš predaleko, udaljeno je od nas ni tri puna stoljeća.Danas Mandarića ima najviše u Hrvatskoj u Vrepcu pokraj Gospića(31 domaćinstvo), čiji su preci doselili s hercegovačko-đaimatmskihprostora tijekom 18. stoljeća.

S jezičnog motnšta prezime je nastalo od ženskog osobnog imena(matronim) Mandara, koje je uvećanica od imena Manda. Ustvari, to jejedan od oblika biblijskog imena hebrejskog podrijetla Magdalena, što značižena iz Magdale, grada u Galileji; Magdalka.

M. Matas pak smatra da je prezime Mandarić nastalo od imenice

mandrak odnosno matrak, što na arapskom jeziku znači štapina, toljaga,ba t ina .3 2 4 To nije uvjerljivo jer i hercegovački i imotski i vrlički Mandarićitvrde da su prozvani po babi Mandari.

MARASI

Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od vlaškog oblika imena Maro,Maras, kao što su imena; Vuko-Vukas, Mate-Matas, Ivo-Ivas, Lelo-Lelas,Ljubo-L jubas itd.

Danas 1680 stanovnika Hrvatske nosi prezime Maras, a nastanjeni suu C etinskoj krajini, na imotskom području, L ici, Gorskom kotaru i Istri, doksu nositelji duže inačice prezimena-Marasović uglavnom skoncentrirani uDalm aciji (Zagora, sredn ja i sjeverna Dalmacija), a njih je 4490 u Hrvatskoj.

Ova smo dva prezimena izdvojili, jer ih je najčešće nemoguće razdvojiti; unekim dokum entima rabi se uporedo Maras i Marasović za iste osobe.U popisu obitelji banderije harambaše Nikole Biokovića iz Vrlike od

1. srpnja 1692. godine upisana je 9-člana obitelj Šimuna Marasovića (uizvorniku Simon Marasovich), kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 6kanapa zem lje. 3 2 5

3 2 3

V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 64.Zbornik o Zagor i , knj iga 4 . , Zagreb 2001. , M. Matas , Pr i log proučavanju toponomast ikeSplitske zagore, str . 123.3 2 5 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije , svežanj 19 .

168



U zemljišniku iz 1710. godine u sklopu banderije harambaše ŠtipanaBiukovića iz Vrlike upisane su dvije obitelji ovog roda s dvije inačicenjihova prezimena: 5-člana obitelj Ilije Marasovića pokojnog Grgura (triodrasla muškarca, žena i žensko dijete) i 7-člana obitelj Petra Marasevićapokojnog Luke (dva para odraslih osoba, muško i dvoje ženske d je c e ). 3 2 6

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je IvanLaghi ubilježio 4-članu obitelj već poznatog nam Petra Marasovića (višeruje Marasević) i 6-članu obitelj Mije (Mihaela) M arasov ića .327

Pripadnici ovog roda, koji će tek kasnije na vrličkom područjuprezime skratiti u Maras, dose ljavaju iz svo je starine u Roškom Polju pokrajDuvna već 1686. godine preko stare župe Zmin (danas prostor općine M uć)na skradinsko područje. Tada su tu stigle dvije obitelji: Pave M arasovića sa17 i Petra Marasovića s 9 članova.3 28 O ugledu skradinskih Marasovićasvjedoči i šest svećenika koje je u 18. stoljeću dao crkvi u Hrvata ovajro d . 3 2 9

Što se pak tiče Cetinske krajine, već se 1698. godine doseljeni FilipMarasović smjestio "negdje oko sela Potravlja, ali bliže Sinju, jer je IlijaMarasović s dvije osobe iz obitelji pripadao 1709. godine banderijiVučkovića, a Ivan sa sedam članova banderiji Mate Filipovića Grčića." 3 3 0 Iz1698. godine ostalo je zapisano daje Dujo Vučković dobio još 15 kanapa

zemlje kod Marasovića (Marasa)..."3 1

U zemljišniku iz 1709. Marasovići su u Cetinskoj krajini raspoređeniovako: u banderiji harambaše Jure Doturovića iz Turjaka (vjerojatnodoseljenik iz Duvna) je dvočlana obitelj Mije Marasovića; u banderijiharambaše Tadije Vučkovića, također Duvnjaka, u Otnju pokraj Sinjatakođer dvočlana obitelj Ilije Marasovića. Te je 1709. godine zabilježen ipovratak Mate Marasovića s obitelji u Tursku, što za to vrijeme nije biloneuobičajeno.

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine u Dugopolju suzabilježene tri obitelji s ovim prezimenom: udovice Ane Marasović s 12

1 2 6 Isto, svežanj 19.3 2 7 Radovi Historijskog arhiva Split , svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.3 2 8 Z. Veić, Neorić i Sutina od prapovijesti do danas, Split 1999., str . 99.3 2 9

Isto, str. 100.3 3 0 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I . , Sinj 1995., str . 56.3 3 1 Isto, str. 102.3 3 2 Isto, str. 108, 113. i 116.

169



članova, Petra Marasovića s 10 duša i obitelj Štipana Marasovića s 8ukućana .3 3 3

Zanimljivi su i mućko-neorićki Marasovići, koje je 1701. godine iz

Zagvozda doveo harambaša Mate Veić pokojnog Jurasa: 4-članu obiteljDuje Marosavljevića, čije je postojanje potvrđeno 1711. godine ali sprezimenom Marasović. Već 1835. godine u Neonću su četm Marasovićadoma: Antm, Filipov, Ivanov i Jurm.' j 4

Da su Marasovići u Cetinsku krajinu stigli sa svoje starine u RoškomPolju pokraj Duvna, svjedoče i sljedeći podaci: godine 1706. u sklopunjegova pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski je biskupNikola Bijanković ugošćen u kući roškopoljskog glavara Jure

Marasovića.

3

''

5

Marasovići su zabilježeni i 1741/42. godine u sklopu popisabosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave D ragićevića: uRoškom Polju 4-člana obitelj Nikole Marasovića i u Rastovači pokrajPosušja 7-člana obitelj Marka Marasa.

Marasoviće sa starinom u Poljičkoj Kneževini, a od njih se 20. ožujka1662. godine spominje Petar Marasović, samo naznačujemo, jer nisu ukrvnom srodstvu s vrličkim Marasima. 33 6

Od današnjih Marasa spomenut ćemo one iz Studenaca pokraj

Imotskog, koji su prema predaji doselili iz Rastovače pokraj Posušja, ali iza1739. godine.Godine 1785. u maticama župe Velika (danas područje Dervente u

Bosni) zabilježeno je da je u selo Živinice doselio Ante Maras sa suprugomAntonijom Stetić sa Studenaca pokraj Imotskog, a 1790. godine u Kulinu jestigla M arija Maras iz Roškog Polja pokraj D u v n a .3 3 7

M A R IČ I

Marići spadaju među najčešća i najrasprostranjenija prezimena najužnoslavenskim prostorima. Ima ih srpske i bošnjačke nacionalnosti, ali

3 3 3 Zbornik radova općine Dugopolje , Zagreb-Dugopolje 2001. , s t r . 172.3 3 4

Z. Veić, nav. dj., str. 195.3 3 5 M. Vidović, N. Bijanković-kanonik splitski i biskup makarski, Split 1981., str . 98..3 3 6 Poljički zbornik, svezak I . , Zagreb 1968., str . 95.3 3 7 M onografija župe Plehan, Plehan 1987., str. 104.

170





MATKOVIĆI

Prezime je nastalo od osobnog imena Matko, jednog od hipokoristikaimena Matej, Matija, u Hrvata navlastito u obliku Mate odnosno Mato."Ishodište je u hebrejskom imenu Matija latinskog Mattias (hebrejskiMattitjah) sa značenjem "Božji dar" i imenu drugog apostola Mateja (odlatinskog Matthaeus iz hebrejskog Mattai). Imena tih apostola podosta su serano proširila s kršćanstvom u svih Sl av en a" .34 2 Blagdan Mateja evanđelistaje 21. rujna, a apostola M atije 25. veljače.

Prvi spomen Matkovića prema poznatom povjesničaru fra Dominiku

Mandiću p otječe od 26. kolovoza 1573. godine, kada je za bosanskog vikarai biskupa posvećen Anton Poli de Matheis, što M andić dešifrira kao An teMatković.

Danas u Hrvatskoj živi 4560 osoba s prezimenom Matković, koji suskoncentrirani u srednjoj Dalmaciji (Imotski, Vrgorac, Sinj, Knin) i uokolici Zagreba.

Za imotske Matkoviće V. Vrčić tvrdi, doduše temeljeći to na predajiMatkovića iz Medova Doca, da su doselili iz Hercegovine. Doseljenje se

objektivno moglo samo dogoditi iz Roškog Polja, područja izmeđuImotskog i Duvna (danas je to dio općine Tomislavgrad). Tu je u popisubosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra PavoDragićević zabilježio dvije Matkovića obitelji: Matinu i Pavinu s 10odnosno 7 duša. Biskup će pak fra M arijan Bogdanović 1768. godine uRoškom Polju zateći tri obitelji s prezimenom Matković: Pavinu (10članova), Šimunovu (5) i Petrovu (12).

U Im otskoj su krajini Matkovići zabilježeni 1706. godine u G rabovcu,

ali su tu izumrli ili su pak odselili; u Medovu su Docu 1725. i 1726. godineobitelji Joze Matkovića (5 članova) i Jure Metkovića (9) dobile zemlje odvenecijanskih vlasti. Matkovići iz Medova Doca proširili su se u Grubine,Podbablje i u P olj ica .3 4 4

Roškopoljski Matkovići između 1770. i 1790. godine sele i naderventsko područje: 1773. u Živinice pokraj Dervente doseljava JozikaMatković sa suprugom Jakovicom Brnadić iz Roška Polja; 1775. u to je selostigao i Jakov M atković sa ženom Dominikom (Domom), rođenom Tufekčić

3 4 2 P. Šimunović, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995. , s t r . 256.3 4 3 D. Mandić, D uvan jska b iskupija od XIV - XV II . s to l jeća, Zag reb 1936. , s t r. 46 .3 4 4 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 175, 189. i 204.

172



"od D uvna"; 1787. godine novo boravište u Živinicama našla je obitelj PetraMatkovića i njegove supruge Jele rođene Jelavić iz Roškog Polja. 3 4 5

Matkovići su novo stanište našli i u Zavoj anima pokraj Vrgorca,

odakle svakako prije 1785. godine u M ostar doseljavaju braća Ante i N ikolaMatković. Godine 1795. rođen je Jure, prvi od šestorice sinova AnteMetkovića.346

Matkovići iz Bitelića pokraj Sinja oko godine 1879. doseljavaju uČaprazlije pokraj Livna; tvrde da i danas u Goranjem Biteliću imajurođake .3 4 7

Sto se tiče duvanjskog područja, tu Matkovića, na žalost, više nema,jer je 2001. godine posljednja 4-člana obitelj Nikole Matkovića pokojnog

Drage iz Bukove Gore odselila u Šv ica rsk u.

348

Matkovići relativno kasno stižu na vrličko područje, na prijelazu iz 18.u 19. stoljeće, a dio današnjeg grada Vrlike dobio je po njima ime-Matkovina. Zabilježeni su u austrijskom zemljišniku iz 1830. godine, kada uVrlici upisana obitelj Ante Makovića, a u Gaijaku četiri Metkovićadomaćinstva: Ivana i Bože, sinova Grgurovih i Luke i Ivana, sinovaTomasovih .3 4 9 Vrlički Matkovići dali su u 19. stoljeću i jednog svećenikafra Nikolu Matkovića, rođenog 1871. u Vrlici, a umrlog u samostanu Karin

30. svibnja 1901. godine.

3 5 0

I još naknadno saznati podatak: Matkovići su zabilježeni u Tisnompokraj Šibenika 1668. godine, a danas žive u Jadrtovcu, Murteru iŠibeniku.351

3 4 5 Više autora, Monograf i ja župe Plehan, Plehan 1978., s tr . 106.3 4 6 N. M andić, Po dr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedilačkih rodova u Mostaru , Mostar 1999. , s tr .

360.3 4 7 M. Petr ić , Por i jek lo s tanovniš tva l ivanjskog kraja , Sarajevo 1961., s tr . 78 .3 4 8 A. Ivanković, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001. , s t r . 284. i 285.3 4 9 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 456-Vrl ika i bro j 414-Gar jak

3 5 0 Vrličko kolo, list župe Gospe Ružarice i Matice hrvatske Vrlika, godine IX. (2001), br .1. (13.), str. 25.3 5 1 Zbornik Kačić Spli t 1989/90. , br . XXI-XXII . , Osto j ić , Onomast ika š ibenskog kraja(III.), str. 333.

173



MATUSINE

Prezime Matusina je uvećanica od Matus, jednog od oblika imenaMate, koje je nastalo od biblijskih imena hebrejskog podrijetla Matej iliMatija, što znači "Bog je darovao". Od Matus su nastala sljedeća hrvatskaprezimena: Matus (Križevci, Posavina), Matusina (Cetinska krajina, srednjaDalmacija, istočna Slavonija), Matusmović (srednja Dalmacija, istočnaSlavonija).

Matusine s vrličkog područja sačuvali su predaju o svom bosanskompodrijetlu. To se dogodilo vjerojatno na prijelazu 18. u 19. stoljeća, jer u

Vrlici su u austrijskom zemljišniku iz 1830. godine zabilježene tri obitelj sprezimenom Matusina: Ivanova, Petrova i Ju ri na .3 5 2

Na vrličkom području danas žive četiri obitelji i dvanaest osoba sprezimenom Matusina.

MEMČAJI

Obitelj Memčaj doselila s Kosova u Vrliku. Djeca oca Albancaislamske vjeroispovijesti i majke Srpkinje pravoslavne vjere izrazila su željuda budu katolkinje i sve četiri kćeri obitelji Nemčaj su 1999. krštene:Vjolca-Valentina, Hikmeta-Ivana, L jiha-Ljiljana i M iradije-Miijana.

MILANI

Danas u Hrvatskoj 230 stanovnika ima prezime Milan, a najviše ih jeu D almaciji (Kaštela, V rlika, srednja i južna Dalmacija).

U popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi je 1725.godine u Vrlici zabilježio i 9-članu obitelj Ivana (Zuane) Milanovića.35 3 S

35 2

Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 456-Vrl ika5 3 Grada Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.

174



vremenom prezime je skraćeno i glasi Milan, što je, dakle, istovjetno sosobnim imenom Milan, koje u osnovi ima pridjev mil (mio); onaj koji sevoli, onaj koji je voljen; drag; umiljat.

Oblik prezimena - Milan zabilježen je u austrijskom zemljišniku iz1830. godine, kada u Garjaku živi obitelj Ivana Milana Pav lo vo g. 3 5 4

Starina ovog roda je livanjsko područje, s kojeg su 1887. godine braćaPavao, Božo i Grgur Milanović doveli 27 obitelji u Cetinsku krajinu. Pavao) e "bio vojnik u Durakbegovoj kuli u Livnu, pa je s pedesetoricom svojihvojnika odnio iz kule mužar, brončani top i jednog sokola (falconetto) i svepredao u sinjsku tvrđavu. Milanović je ispod tvrđave dobio kulu, kuće idosta zemlje, ali i nešto oranica u Turjacima, koje oni nisu preuzeli jer su umeđuvremenu dodijeljene splitskom plemiću Ivanu Albertiju (1688.). .dobili su kasnije im anje i u O toku. Prema preda ji dva su brata M ilanovića

iznenadili spahiju u Otoku, ubili ga, i tako dobili njegovu kulu, a Mlečani suim dali zemlje oko nje, gdje su i danas njihove kuće. Ubijeni muslimanmogao je biti Mujo Bezarnagić u Krenici, koji se spominje u prvojinvesticijskoj ispravi danoj Milanovićima.1 ,355 Braća su imala nadimkeTrapo i Litre, što se ne može potvrditi u ispravama.356 Dakako, velikoimanje nije moglo ostati nezapaženo. Izvjesni Milan Đakić i Mijo Lučić"potužili su se općem providuru, naglasivši kako Milanovići samo pod

tvrđavom posjeduju 30 kanapa zemlja i kako se jedan brat vratio u Livnočuvati tamošnji obiteljski posjed. Opći providur je uvažio njihove razloge i4. studenog 1705. godine zabranio Milanovićima uplitanje u tuđe posjede,uz prijetnju od 100 dukata ka zn e." 3 5 7

U zemljišniku iz 1709. godine u Cetinskoj krajini je zabilježeno 6obitelji Milanovića sa 61 članom, i to na tri mjesta: Sinju u banderiji PavlaMilanovića harambašina obitelj s 20 članova; u banderiji harambaše JakovaJadrijevića iz Glavica 8-člana obitelj Petra Milanovića; u banderiji

harambaše Ilije Maretića iz Dicma četiri obitelji: Mate Milanovića pok.Ivana (14 članova), Ivana Milanovića pok. Vuke (4), Luke Milanovića pok.Pavla (4) i Vida Milanovića pok. Petra ( l i ) . 3 5 8

Zanimljivosti radi navodimo i još dvije pojedinosti o Milanovićima spočetka 18. stoljeća: "Enver Mehmed iz Livna tužio je 4. studenog 1705.godine, između ostalog, da mu Mijo Nakić i Jure Milanović neće da isplate

3 5 4 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije br . 414. - Garjak3 5 5

A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, Sinj 1997., str. 55.3 5 6 Isto, str. 89.3 5 7 Isto, str. 117.3 5 8 Isto, str. 108, 104.

175



robu što su je dobijali iz Bosne, pa je morao opći providur intervenirati...Istog dana i predstavnik Osmana spahije Piskardića tužio je kako su muukradene 3 mule, a zatim prodane. Mijo Milanović iz Trogira morao je

nadoknaditi štetu."3 5 9

Na livanjskom području Milanovići su zabilježeni u popisubosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića1741/42. godine: u Lištanima (tada su se zvali Chiukovaz) 14-člana obiteljJure Milanovića, u Komoranima 9-člano kućanstvo Pavla Milanovića i 11-člano domaćinstvo Nikole Milanovića, te u Glamoču Ivana Milanova, kojiživi sama. Današnji Milanovići u livanjskim selima Ćosanlijama i Bilojdoseljenici su iz Otoka, dakle riječ je o nekoj vrsti povratka; Milanovići

nastanjeni u Velikom Guberu nisu istog krvnog podrijetla, jer su se ranijezvali Bote, a doselili su s tijaričkog po dru čja. 3 6 0

Milanovići islamske vjeroispovijesti danas žive u Dugama, u Rami,gdje su doselili iz Boljkovca pokraj Bugojna, a njihovi prezimenjaci uDoljanima, također u Rami, stigli su iz Us ko pl ja. 3 6 1

Što se pak tiče Milana iz Kaštela (Kaštel Novi), oni nisu istog krvnogpodrijetla kao njihovi prezimenjaci s vrličkog područja. Prvi se putspominju s prezimenom Milanić (Jure) 1569. godine.3 6 2 Skraćivanjem

prezimena Milanić, što je posebno karakteristično za Kaštela, rezultiralo jedvjema kraćim inačicama - Milanov i Milan, pri čemu je najkraća prevladalakrajem 18. stoljeća.

MILKOVIĆI

U osnovi prezimena je pridjev mio, mil (drag, voljen), od kojeg su,uz čitav niz imena, izvedena i imena Milko i Milka. Ona se često, pon ajprijezbog stare ortografije koja nije razlikovala glasove "1" i "lj", prek lapaju simenima Miljko i Miljka, pa se nerijetko prezime iste osobe piše i kaoMilković i kao Miljković.

3 5 9 Isto, str. 121.M. Petr ić , Por i jek lo s tanovniš tva l ivanjskog kraja , Saraje vo 1961. , st r. 44 , 55 . i 61 .

3 6 1 M. S. Fi l ipović , Ram a u Bosni , Srpski e tnografski zbornik , knj iga LXIX , Nase l ja ,Knjiga 35., Beograd 1995., str . 119. i 169.3 6 2 V. Omašić , Povijes t Kaštela od prapovijes t i do početka XX. s to l jeća, Kaštela 2001. , s t r .229 .

176



Prvi poznati Milković na vrličkom području bio je čauš CvitkoMilković (u izvorniku Sfitco Milcouich, chiaus), upisan u popis obiteljibanderije haramabaše Nikole Biokovića iz Vrlike od 1. srpnja 1692. godine.

Čauš Milković imao je 5-članu obitelj, kojoj su venecijanske vlasti kaodoseljenicima dodijelile 4.5 kanapa zemlje.30

U zemljišniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije haramabašeŠtipana Biukovića, na Maovicama su upisane tri Milkovića obitelji :7-članaobitelj Marka Milkovića pokojnog Ivana (po dva para odraslih osoba, dvamuška i žensko dijete), 6-člana obitelj Marka Milkovića pokojnog Tadije(dva odrasla muškarca, tri odrasle žene i žensko dijete), Mihael Milkovićzvani Crni Mijo pokojnog Lovre (u izvorniku Michiel Milcouich detto CerniMijo); njegova je obitelj imala četiri člana (par odraslih osoba i dvoježenske d jece).U Vrlici je tada zabilježena obitelj M atija M ilkovića pokojnogTadije, vjerojatno brata spominjanog Marka Milkovića s M ao vi ca .3 6 4

U popisu vjernika Splitske biskupije na vrličkom području zabilježenaje samo 8-člana obitelj Marka Miljkovića (Milkovića).365 U novomaustrijskom zemljišniku iz 1830. godine u naselju Vrlika zabilježene su triobitelji s prezimenom Milković: Ivanova i dvojica Andrija s nadimcimaBaja i Gadž o. 3 6 6 U istom dokumentu na Maovicama je upisano čak sedamMilkovića obitelji: Jure Josipova, Luke i Ante (sinovi Ilijini), Jure Markova,Mije Božina, Matija Jurina, Matija i Štipana (sinovi Mijini) i AnteMati j ina. 3 6 7

Najstariji poznati spomen o Milkovićima potječe od 10. svibnja 1579.godine. Tada se među Morlacima doseljenim u desetak sela Trogirskezagore, za koje je trogirski arhiđakon Benedict Rottondo molio nadvojvoduKarla Štajerskog da ih primi među austrijske podanike, nalazi i obitelj IvanaMilkovića.368 Riječ je o doseljenicima s hercegovačkog područja koji će se svremenom preseliti u Ravne kotare.

Milkovići u Kandijskom ratu (1645-1669) imaju istaknutogpredstavnika u osobi Marka Miljkovića (Milkovića) koji u svibnju 1661.godine postaje jedan od čelnika ravnokotarskih uskoka s mjesečnom plaćomod deset dukata. U svibnju 1663. godine raspoređen je za organiziranje

3 6 3 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije, svežanj 19.3 6 4 Isto, svežanj 19.3 6 5 Radovi Historijskog arhiva Split , svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popis

stanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.3 6 6 M. Matas, Mućko-lećevački prostor , Zagreb 1993., str . 61.3 6 7 Državni arh iv Zadar , Katas tr i Dalmacije bro j 456-Vrl ika3 6 8 Zbornik Kačić Split 1983., godina XV., str . 235.

177



straža prema Ivoševcima, Brguljanima, Djevrskama i Zečevu. Poginuo je udrugoj polovici 1663. godine.3 6 9

U Bečkom ratu (1683-1699) istaknula su dva pripadnika ovog roda:

1. harambaša Šimun Miljković (Milković), koji se spominje kaojunak u borbama s Turcima 1668. i 1672. godine. U Bečkom je ratu iznjegove obitelji od ukupno dvanaest sposobnih za oružje poginulo ih jedeset, a on je s bratom dospio u tursko ropstvo. , 7 °

2. serdar i harambaša Donjih kotara Božo Miljković (Milković) prvise put u ispravama spominje 1686. godine, a posljednji put kad je umro ukolovozu 1700. godine.3 7 1 On sa serdarom Matijom Nakićem, nakonjunačke pogibije prvog čovjeka ravnokotarskih uskoka Stojana Jankovića u

ljeto 1687. godine, iznenadno upada na turski teritorij, primjerice napali su iVarcar Vakuf (danas M rkonjićgra d).372 Boži će Miljkoviću providurAntonio Zeno povjeriti zapovjedništvo nad četiri tisuće Krajišnika, koji suobavili složene operacije preseljenja pet tisuća Hrvata katolika iz Rame,Duvna, Livna, Glamoča, Kupresa, Uskoplja, Doljana i Rakitna u Cetinskukrajinu. Sve je učinjeno uz samo četiri poginula vojnika, ali i s 200zarobljenih Turaka i 6-7 tisuća grla krupne i sitne st oke .3 7 3

Milkovići su nakon ove seobe ujesen 1687. godine zabilježeni na dvamjesta u Cetinskoj krajini, što je dokaz da uz Milkoviće iz Ravnih kotara

imamo i njihove prezimenjake s hercegovačkih prostora. Dakle, doseljeniMilkovići zabilježeni su u zemljišniku iz 1709. godine: u sastavu banderijeserdara Vučkovića u Otnju pokraj Sinja upisana je 5-člana obitelj IvanaMilkovića rečenog Djanketo (Janketo); u banderiji harambaše GrguraCvitkovića, doseljenika iz Brotnja (danas prostor hercegovačke općineČitluk), u Hrvacama je zab ilježena 8-člana obitelj Vida M ilk ov ića. 37 4

Iz Hrvača je i fra Ivan M iljković (M ilković), a ostat će upamćen kaogvardijan sinjskog samostana (1738-45), zaslužan za "stavljanje stakala na

prozore crkve u Sinju i mreže od žute žice". Godine 1763. kao sinjskižupnik istakao se i brigom za oboljele od kuge. 3 7 5

Navodimo još jedan zanimljiv zapis o Milkovićima u Cetinskojkrajini: 22. kolovoza 1729. godine Toma Milković u svoje i u ime brataŠtipana, franjevca, vraća državi (Mletačkoj Republici) deset kanapa zem lje i

3 6 9 Isto, str 237.3 7 0 Isto, str 237.3 7 1 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I . , Sinj 1995., str . 48.3 7 2 Isto, str. 49.3 7 3 Isto, str. 60. i 77.3 7 4 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga II . , Sinj 1997., str . 365. i 61.3 7 5 Isto, str. 92.

178



kulu u blizini mosta rečenog Čitluk na Cetini, što su pripadali muslimanuDemeru Batiniću, pa se stoga zvao D em ero va c.376

Godine 1756. u Sinju se spominje u ulozi kuma Ivan Milković iz

Vrlike, što još jednom upućuje na zaključak da su Milkovići s vrličkogpodručja potomci prezimenjaka s hercegovačkih prostora. Ova tvrdnjapostaje uvjerljivija ako se zaustavimo u 1686. godini (Bečki rat) naMakarskom primorju. Tada su se u zbjegu stanovnika Imotske krajinesklonili od Turaka i prebjezi iz sela Dunića (danas Sovići u hercegovačkojopćini Grude), među kojima je i obitelj Stanka Milkovića.378

U zemljišniku iz 1725. godine u Cisti je Velikoj pokraj Imotskog naime 6-člane obitelji Mate Milkovića uknjiženo 13 kanapa zemlje, a iste jegodine u Grabovcu, također selu Imotske krajine, 6-članoj obitelji Bože

Milkovića pripala 2 kanapa zemlje.Dakle, Milkovići su iz turske Hercegovine doselili u mletačku

Dalmaciju u dva navrata, u 16. i 18. stoljeću, a u Vrliku su stigli izravno, alimožda i preko Ravnih kotara.

MIŠIĆI

M. Petrić je prije četrdesetak godina u Orguzu pokraj Livna zabilježiošto su Mišići rekli o postanku svog prezimena: "Prije pedeset-Šezdesetgodina (dakle oko 1900. godine -A. I.) prezime Kuprešanin minjali u M išić.Pradida M iju zvali Miško, pa odatle M iš ić ". 3 7 9

Dakle, prezime u osnovi ima biblijsko ime hebrejskog podrijetlaMihael, što znači "koji je kao Bog". Kult arhanđela M ihaela s vagom "dobra

i zla" u ruci i zm ajem, inkarnacijom sotone pod nogama, bio je vrlo prošireni u Slavena, jer su elementi dualizma bili prisutni i u slavenskom poganstvu.Od Mihaela nastalo je mnogo imena kao što su: Mihovil, Mijovil, Mijat,Mihat, Mijo, Miho, Miše, Miško..." 3 8 0

Danas se u Hrvatskoj 1730 osoba preziva Mišić, a skoncentrirani su uSamoboru, Dubrovniku, istočnoj Slavoniji i Banovini.

3 7 6 Zbornik Cetinske krajine, Sinj 1979., str . 136.3 7 7 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 21.3 7 8 Isto, str. 60. i 77.3 7 9 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str . 43.3 8 0 P. Šimunović, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str . 96.

179



Starina Mišića je na livanjskom području, ali i tamo svi Mišići nisuistog krvnog podrijetla, jer kako smo primjerice već istakli oni u Orguzupostali su od roda Kuprešana. Danas Mišići žive u još šest mjesta livanjskogpodručja: Smrčanima (zaselak Lopatice), Gornjoj Sturbi, Vidošima,Grgurićima, Potočanima i Livnu. O starijim Mišićima svjedoče obabiskupska popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika iz 18. stoljeća.Biskup fra Pavo D ragićević je 1741/42. godine u Kom oranima pokraj Livnazabilježio 7-članu obitelj Nikole Mišića; godine 1768. biskup fra M arijanBogdanović je u Grbavcima pokraj Livna upisao 8-članu obitelj Ilije Mišića.

Zanimljivo je također spomenuti da se 1711. godine u Lećevicispominje obitelj Mije Mišića, ali je ubrzo nestala s tog područja/ 8 1

Maovički Mišići su livanjskog podrijetla, a prvi put su zabilježeni uaustrijskom zemljišniku iz 1830. godine: obitelj Martina Mišića Filipova.

MIŠURI

Prezime Mišur moglo je nastati na najmanje tri načina: 1. od imenicemiš, dakle naziva za kućnog glodavca (Mus musculus); 2. mišur je u nekimhrvatskim govorima naziv za šišmiša, netopira; 3. od hipokoristika Mišoosobnog imena Mihovil, što na hebrejskom jeziku znači "koji je kao Bog".Stoga navodno francusko podrijetlo ovog prezimena je samo neuspjelaverbalna ezgibicija.

Danas je prezime Mišur osim u Vrlici zastupljeno i na metkovskompodručju, te u dijelovima srednje i južne Dalmacije; slično prezime Mišuranosi 420 osoba na šibenskom području, te u srednjoj Dalmaciji i Prigorju;prezime M išurac postoji u srednjoj i južnoj Dalmaciji, te u B anovini.

Na vrličkom području prezime Mišur se spominje 1830. godine, kadaje u novom austrijskom zemljišniku zabilježena obitelj Petra Mišura. 3 8 2

Predak vrličkih Mišura mogla bi biti 8-člana obitelj Ivana Mišurića (uizvorniku Ioannes Missurich), koju je u svom popisubosanskohercegovačkih Hrvata katolika zabilježio 1768. godine biskup fraMarijan Bogdanović u Ravnom, tada stara župa Rama, a danas općinaKupres.

3 8 1 M. Matas, Mućko - lećevački prostor , Zagreb 1993., str . 180.3 8 2 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 456-Vrl ika

180



O tome da su vrlički Mišuri podrijetlom iz sela Miša pokraj Livna, akoje se prvi spom inje u darovnici bosanskog kralja Štipana O stoje još 1400.godine, samo je zbog glasovne podudarnosti zgodna dosjetka.

Danas na vrličkom području živi jedna obitelj s prezimenom Mišur.

MODRICI

Danas se u Hrvatskoj 1930 stanovnika preziva Modrić, a najviše ih je

u Cetinskoj krajini, sjevernoj Dalmaciji i Hrvatskom primorju. U Hrvatapostoji i prezime Modnč, zastupljeno u Zagorju, Prigorju i sjevernojDalmaciji.

U osnovi je prezimena modar, modri, što znači onaj koji je bojevedrog neba, neboplav, sinji. Međutim, na dinarskom području, odaklepotječu Modrici, sve je donedavno bio u uporabi odjevni predmet koji sezvao modra, modrna, modrina, ustvari košulja za cijelo tijelo, koja je čestobila modre boje. Modru su nosila i muška djeca gotovo do polaska u školu,

kad je bivala zamijenjena hlačama. U zapadnoj Hercegovini i hlače svelikom turom zvale su se modrine, a bile su u pravilu modre boje. Zbogsvega ovoga vjerojatnije je da su Modrići nazvani pod modri (modrini) negopo modroj boji.

Modrići su u Cetinsku k rajinu, najprije u Glavice pokraj Sinja, doselilis livanjskog ili duvanjskog područja. Godine 1698. godine u banderijiharambaše Jakova Jadrijevića iz Glavica, koji je doselio s livanjskogpodručja (Podhum) zabilježen je Ivan Modrić.3 8 3 U zemljišniku iz 1709.godine u toj je banderiji upisana i 9-člana obitelj Ilije Modre, što^e još jedandokaz više za našu tvrdnju glede tvorbe ovog prezimena. Iz tog jevremena i zapis daje nakon bijega Tome Ćirkovića (ili možda Ćurkovića) uTursku dio njegove zemlje pripao spomenutom Iliji Modri.

Na vrličkom području Modrići su zabilježeni u zemljišniku iz 1710.godine, kad je upisana 18-člana obitelj Nikole Modrića pokojnog Petra (petodraslih muškaraca, tri žene, troje muške i sedmero ženske djece).

1 8 1 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 100.3 8 4 Isto, str. 109.3 8 5 Isto, str. 116.3 8 6 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije , svežanj

181



Obitelj istog Nikole Modrića, ali s petero ukućana manje, zabilježenaje i u popisu vjernika Splitske biskupije, koji je 1725. godine obavio biskupIvan Laghi.3 8 7

MUČALE

U osnovi prezimena je glagol mučati, što znači premalo govoriti,šutjeti. Tvorba je uobičajena: muča + lo = Mučalo. Inače, prezimena sa

završetkom na -lo nisu rijetka u hrvatskom jeziku: Bubalo, Brekalo,Ćorkalo, Cebalo, Đipalo, Tripalo, Šutalo, Nogalo, Kasalo, Vikalo itd.

Prezime Mučalo je rašireno u srednjoj Dalmaciji i u Primorju, aMučalov na vukovarskom području.

Starina roda Mučalo je Kaštel Štafilić, gd je je 1622. godinezabilježeno isključenje Jure B aričina iz Bratovštine Svetog Nofra, je r jeoružjem ozlijedio Šimu Mučalova.38 8 Među stanovnicima Kaštel Štafilićakoji su nakon ugušene pobune 24. listopada u Trogiru "s konopcem oko

vrata molili za milost" providura Marina Antonija Cavallija nalazio se iMijo Mučalo.3 8 9 Zapisan je i jedan tragičan događaj za Mučale. Kada su1806. godine, nakon što su francuski vojnici uveli konje u crkvu u KaštelStafrliću, štafrlićki župnik don M ijo Ivaka i njegov sinovac Antun, te AnteMučalo i Luka Melada napali mjesnu stražu, ranili četiri francuska vojnika ipobjegli u Zagoru, Francuzi uhićuju osam Štafrlićana, a dvojicu - IgnacijaMučala i Filipa Grnicu Vojni sud u Splitu je osudio na smrt. Bili su odmahstrijeljani u groblju u Š tafilić u.390

Čini se da upravo u to vrijeme u Kosore pokraj Vrlike preseljava AnteMučalo, čije je ime zabilježeno u austrijskom zemljišniku iz 1830.godine .3 9 1

Danas na vrličkom području živi pet obitelji s prezimenom Mučalo.

3 8 7 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.

V. Omašić, Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća, Kaštela 2001., str . 205.3 8 9 Isto, str. 411.3 9 0 Isto, str. 620.3 9 1 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 328-Kosore

182



MUTIĆI

Prezime je Mutić rijetko u Hrvata. Danas u Vinaliću tri obitelji noseovo prezime. Na vrličkom se području pojavljuju početkom 19. stoljeća,kada je njihovo prezime glasilo Mutović (u izvorniku Muttovich), što je iupisano u novom austrijskom zemljišniku iz 1830. godine. Glavari obiteljiMutovića su dvojica Petara: jedan je sin Ivanov a drugi P et ro v .3 9 2

Nismo utvrdili odakle su doselili Mutići ili su možda nastali od nekogdrugog roda, što također nismo mogli dokazati.

Oba oblika prezimena i Mutović i Mutić imaju u osnovi hipokoristik

muto od imenica mutac, mutan, mutavac, koje znači "nijemi čovjek", a štoje u hrvatski jezik došlo od latinskog mutus preko talijanskog muto.Zamolio sam i Borisa Mutića, športskog komentatora HTV, za

podatke o prezimenu Mutić. Odgovorio je da su njegovi korijeni u okoliciBosanskog Novog i da ništa više ne zna o M utićima.

OKLOPČIĆI

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od umanjenice oklopčić,izvedene od imenice oklop, što u ovome slučaju znači metalnu odjeću kojaštiti od neprijateljskog oružja. Stoga je Oklopčić i veoma staro prezime, anjegovi su nositelji danas nastanjeni u srednjoj Dalmaciji, Podravini iistočnoj Slavoniji. Slično je i prezime Oklobdžija (u Hrvatskoj danas 130osoba, i to u Gospiću, na Banovini, u P rimorju i u zapadnoj Slavoniji), kojeje nastalo od naziva zanimanja oklobdžija, što znači obrtnik (kovač) koji jekovao oklope.

Prezime Oklobdžija naveli smo i zbog činjenice što su ga nekoć imalii preci današnjih Oklopčića na vrličkom području. Naime, u zemljišniku zanaselja Vrlika i Maovice iz 1710. godine ubilježena je 7-člana obitelj MijeJurića rečenog (O)klopčija (domaćin, supruga, četiri muška i jedno ženskodijete). U izvorniku je upisan kao Mio Jurich detto Clop?ia. Dakle,Oklopčije, preci današnjih Oklopčića, nastali su od roda Jurića, o čijem

3 9 2 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 456-Vrl ika3 9 3 Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije, svežanj 19.

183



ugledu svjedoči Pavao Jurić sa svojom 27-članom obitelji, upisanom 1.srpnja 1692. godine kao kapetan (harambaša) postrojbe, nazvane njegovimimenom. U tom popisu ubilježene su, uz ostale, i sljedeće obitelji: čauša

Petra Tom ića, alfira Jure Lučića, Ostoje Markovića, Filip Vuletića, JakovaIlića, koje upućuju na doseljenje s duvanjskog po dr uč ja .3 9 4

I 1725. godine u popisu vjernika Splitske biskupije biskup je IvanLaghi zabilježio 3-članu obitelj udovice Ljubice Oklopčije. 39 5

U istom dokumentu na Maovicama je upisana obitelj MarkaOklopčića Ilijinog.

U novom austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u naselju Vrlikaupisane su tri obitelji s prezimenom Oklopčić; Nikolina, Ivanova iPe t rova .3 9 6 U istom dokumentu na Maovicama je upisana obitelj MarkaOklopčića Ilijinog.

Moguća je starina ovog roda i livanjsko područje, jer u popisubosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskup fra Marijan Bogdanović1768. godine zabilježio u Provu (nekoć Prhovo) pokraj Livna 9-članu obiteljMarka Oklapčića (u izvorniku Marcus Oclap^ich).

Danas u Vrlici živa dvije obitelji i devet osoba s prezimenomOklopčić.

PAIĆI

Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od hipokoristika Pajo osobnogimena Pavao. Ovo se ime proširilo svijetom štovanjem Svetog Pavla(između 5. i 8. godine - 67. godine), jednog od apostola, rođenog u

maloazijskom gradu Tarzu. Smatra se prauzorom kršćanskog misionarstva,jer je prvi shvatio da se kršćanstvo mora odvojiti od roditeljskog židovstva;napisao je 14 epistula (poslanica), a usmrćen je mučeničkom smrću u Rimukao jedan od osnivača kršćanstva kao crkve.

Od hipokoristika Pajo nastalo je nekoliko hrvatskih prezimena: Paić(Šibenik, Zagora, Banovina, Kordun), Pajač (Sveti Ivan Zelina, Prigorje,Zagorje), Pajagić (Kostajnica, Banovina), Pajalić (Krk, R ijeka), Pajan (Novi

394 , . „ . , „Isto, svezani 19.395Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popis

stanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.9 6 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 456-Vrl ika

184



Marof, Zagorje, Posavina), P ajčić (Kaštela, Split), Pajek (Sveti Ivan Zelina,Prigorje, Podravina, Zagorje), Pajević (Baranja, Požega, Dubrovnik,Rijeka), Pajić (Vojnić, Kordun, Pokuplje), Pajkanović (Županja, Vinkovci),

Pajkić (srednja Dalmacija, Istra), Pajkin (Zadar), Pajković (Pula, Istra,istočna Slavenija), Pajavić (Rijeka, Zadar, južna Dalmacija).

U Hrvatskoj se danas 1420 osoba preziva Paić, a među njih spada ijedina vrlička obitelj s ovim prezimenom (ne Pajić). Međutim, i J. A. Soldomiješa Paiće i Pajiće, jer pišući o Splićaninu don Anti Paiću njegovoprezime piše kao Pajić."97

Šibenska grana Paića, kojima pripada i današnja vrlička obitelj s timprezimenom, javlja se, utvrdio je N. Kuzmanić, godine 1548. godine, kada

je fra Ante Paić iz Šibenika doveo u Split svoje srodnike i pridonio dadobiju naslov majstora. Nakon stogodišnje nazočnosti šibenska grana Paićaizumire u S plit u, 3 9 8 ali oni što su ostali u Šibeniku nas tavljaju kontinuitet togroda do naših dana.

O splitskim pak Paićima prvi pisani spomen potječe iz 1475. godine,kada se spom inje Mare, žena Martina Orlića, a sestra M arka Paića, na kojegnailazimo i 1486. i 1498. godine. Udovica Marka Paića Cvita spominje se1517. godine, a 1524. godine i njegova braća Šime i Mihovil ...

Najistaknutiji među splitskim Paićima je bio svećenik Ante Paić (J. A.Soldo piše Pajić-A. I.), koji je svršio studije na Urbanovu kolegiju u Rimu,postigavši stupanj doktora filozofije i teologije. Pjesnik Jerolim Kavanjinubraja mudroljupca don Antona Paića među znamenite Splićane. Zakanonika je izabran 1713., a za prezbitera 1715. godine, a umnvje 1716. udobi od 33 godine i pokopan je u katedralnoj crkvi Svetog Duje.

Spekulacije o navodnom pravoslavno-srpskom podrijetlu Paićaodnosno Pajića rezultat su činjenice da je ovo prezime nose i pripadnici

pravoslavne vjeroispovijesti, što nije ništa neobično kad je riječ i o nekimdrugim prezimenima.

3 9 7 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 159. i 185.3 9 8 N. Kuzm anić, fe lj ton Slobodne D alm acije "Spli t u zemlj išn iku 1835. godine" (2002.godina) , nas tavak 54 .3 9 9 Isto, nastavak 54.

185



PANDŽE

Prezime je nastalo od imenice pandža, kako se zove oštar, zavinutrožnati nokat u mnogih ptica, ali i u nekih sisavaca. P. Skok pandžu i čakijusmatra sinonimnima s riječju kandža, koja je, tvrdi on, balkanski turcizam izterminologije alata (turski ganga od kan<?a; bugarski kandža, sinonim čengel;cincarski cange, novogrčki kavtza i gantza).4 0 0

U skupinu hrvatskih prezimena ovog jezičnog postanja spada ju, uzPandžu (Podosoje pokraj Vrlike, Suhač pokraj Sinja, Suknovci pokrajKnina, Drniš, Vinkovci, istočna Slavonija) još i: Pandžić (sjeverna

Dalmacija, Zagora, Slavonija), Panđa (Biograd, Vinkovci, sjevernaDalmacija), Panđić (Požega, Vinkovci), Panžić (Makarska, Vrginmost,srednja Da lmacija, Istra).

Pandže su starinom iz Goranaca, sela poviše Mostara, i nisu istogkrvnog pod rijetla kao Pandžići, koji su nastali od roda G lavaša iz Drinovacapokraj G ruda, u Hercegovini, a nakon oslobođenja od Turaka naselili su se iu Imotsku krajinu (Podbab lje i Slivno).

Ponekad su Pandže zabilježene kao Karapandže odnosnoKarapandžići (crne pandže). Ne treba zbunjivati što su Pandže u popisu

bosanskohercegovačkih Hrvata katolika upisani u Gorancima (7-članaobitelj Marka Pandže), a u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz1768. godine u Raškoj Gori (Grgo Pandžić-4 člana, Vidan-6 i Mijo-8), jerPandžine kuće nalaze se između Goranaca i Raške Gore.

Prvi poznati Pandža, koji se služio dužim oblikom prezimena, bio jepoznati franjevac fra Petar Karapandža, rođen 1689. ili 1690. godine nastarini svog roda, u Gorancima. Kad je ujesen 1694. godine fra FranoMarinović doveo 736 obitelji s područja župe Brotnjo (danas prostor

hercegovačke općine Čitluk) i smjestio ih u Potravlje, u zaselak Satrić, Grabi Muć, m eđu n jima je b io i petogodišnji Petar, budući franjevac, kojeg seroditelji nastanjuju u Potravlju. Tada su se o doseljenicima u Potravljubrinuli fratri iz samostana Živogošće na M akarskom primorju, pa župnikdarovitog dječaka upućuje u Živogošće, gd je 24. travnja 1706. godine oblačifratarski habit. Školovao se (teologija i filozofija, prema tadašnjem o bičajuFranjevačke provincije Bosne Srebrene, u Italiji ili možda u Mađarskoj).Kad je franjevačko provincijalno učilište u B udimu 1723. godine postalo"studium generale prvog s tupnja ," tada general franjevačkih redova fraFranciscus ab Alta Mura za profesora logike i filozofije ime nuje 33-

4 0 0 A. Crnica, Naša Gospa od zdravlja i njezina slava, Šibenik 1931., str . 383. i 384.

186



godišnjeg fra Petra Karapandžića. Kao profesor službovao je u B udimudeset godina, kad doživljava i veliko priznanje, jer ga austrijska caricaMarija Tereza odabire za osobnog kapelana. Kad se fra Petar vraćao u

Dalmaciju, moćna vladarica mu je darovala veliku knjižnicu i mnogosakralnih uporabnih predmeta i umjetničkih slika, što 1806. godine Francuzivećim dijelom rasprodali na javnoj dražbi u Makarskoj.

Nakon smrti provincijala fra Šimuna Tom aševića fra Petar je 11.siječnja 1729. godine izabran na tu dužnost, a 4. ožujka 1734. godineupućuje pismo u Veneciju u kojem se izjašnjava protiv podjele Franjevačkeprovincije Bosne Srebrene, što mu nije uslišeno, pa je on čak izabran zakustoda nove franjevačke provincije, koja danas nosi ime PresvetogOtkupitelja. Istodobno je 19. lipnja 1735. godine izabran za čelnikasplitskog franjevačkog hospicija (konačište, svratište za putnike) i tu jedužnost obavljao do 3. lipnja 1736. godine, kad je hospicij dobio statussamostana. Upravo tada je postavljen za lektora moralne teologije u Splitu,da bi 22. srpnja 1742. godine izabran za provincijala, a 1745. postao jeponovo kustod Provincije i učitelj franjevačkih novaka. Godine 1751.prelazi u samostan u Ž ivogošću, gd je je i umro 16. veljače 1765. godine. Utom je samostanu sačuvan i rukopis njegove logike na ukupno 513 stranica.Svi ovi podaci preuzeti su iz knjige fra Ante Crnice "Gospa od zd ravlja i

njezina slava", objelodanjene 1931. godine u Šibeniku, a ovako smo ihopsežno naveli da bismo barem donekle dočarali ozračje i duh vremena, kadsu franjevci svojim životom, znanjem i molitvom spašavali opstanakhrvatstva na prostorima Hercegovine i Dalm acije.

Dakle, ne treba dvojiti da su današnje Pandže potomci hercegovačkihdoseljenika (1694) sa starinom u Gorancima. Doduše, Pandže u timvremenima susrećemo i na još jednom dijelu hrvatskih povijesnih prostora,na livanjskom području. Naime, harambaša Petar Šolić (spominje se u

jednom dokumentu od 29. srpnja 1691. godine) doseljava krajem 17.stoljeća katoličke obitelji i smješta ih u Brštanovo, Muć, Sutinu (Neorić).On je dobio 40 kanapa zemlje u Sutini, a u Brštanovu je obnovio kuluAlešića i oko nje naselio Šoliće. 4 01 Nije pouzdano utvrđeno odakle jedoselio, a J. A. Soldo smatra da su Šolići stigli iz Podhuma pokraj Livna, teda su ranije zvali Pandža. Soldinu tvrdnju potvrđuje i popisbosanskohercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/42. godine, u kojem jebiskup fra Pavo Dragićević u selu Mišima, u susjedstvu Podhuma, zab ilježio

11-članu obitelj Grge Pandže (u originala Gregorius Pangia). Ovo potvrđujei M. Petrić, koji navodi i predaju: "jedan se zaklinja-soli mi-pa su ga

4 0 1 A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, Sinj 1997., str. 80.

187



prozvali Solić." 4 0 2 Inače, livanjski Solići nisu postali Šolići, kao njihoviprezimenjaci, doseljenici u Sutini, već danas s prezimenom Solić žive utrima selima: V ržeralama, Podgradini i Podhumu.

U zemljišniku iz 1709. godine u banderiji Buljan iz Zelova i Satrićavodi se i 7-člana ob itelj alfira Ivana Karapandže, koji ima zemlje u Zelovu,a živi u Po trav lju. 4 0 3

Na vrličkom području Pandže su zabilježene u zemljišniku za mjestoVrlika i Maovice 1710. godine, kad je upisana 12-člana obitelj MijataPančića (Pandžića) pokojnog Ivana (dva odrasla muškarca i toliko žena, tepo četvero m uške i ženske d je c e ) 4 0 4

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan

Laghi ubilježio 6-članu obitelj Luke Pančića (Pandžića) 4 0 5 I u jednom idrugom slučaju prezime se vjerojatno izgovaralo kao Pandžć, ali tadašnjaortografija hrvatskog jezika dopušta i čitanje Pančić.

A. J. Soldo na temelju spisa sinjskog bilježnika Ivana Surića iznosizanimljive podatke o Ivanu Karapandži. "Godine 1788. utvrđeno je...da jeprije 50 godina (oko 1738. godine) stigao Ante Paštar iz Gizdavca u Satrićživjeti u kući Ivana Karapandže. On ga je prihvatio kao sina. Paštar se ioženio Ivanovom kćerkom Anđom i imao sinove Ivana, Petra, Lazu i kći

M atiju. Braća i sestra živjeli su s m ajkom . Na jstariji sin Ivan oženio se takoda ih je u obitelji bilo osmero. Ante se uz pomoć djece posvetio obrađ ivanjuzemalja. Kad je on umro, obitelj je obrađivala 12 kanapa zem alja, poboljšalana njima rad, podigla kuće i pojatu. To su posvjedočili harambaša GrgurBuljan pok. Frane i podnarednik Ivan Buljan iz Bitelića, i to radi parnice sAntom Radonjićem i Lukom Midenjakom zbog nekih zemalja, pa su istegodine izabrali prokuratora Giovannija Batistu Medinija u Mlecima da vodiparnicu."40 6

Pandže danas žive i u Radošiću, gdje je u austrijskom zemljišniku iz1835. godine zabilježena obitelj Bože Pandže.4 0 7 Stanovnici istočneSlavonije s prezimenom Pandža doseljenici su s vrličkog područja i izRadošića.

4 0 2 M. Petr ić , Por i jek lo s tanovniš tva l ivanjskog kraja , Sarajevo 1961., s t r. 46 .4 0 3 A. J. Soldo, nav. dj„ str . 83.

Državni arhiv u Zadru, Katastr i Dalmacije, svežanj 16.Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popis

stanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.4 0 6 A. J. Soldo, nav. dj. (knjiga II, 1997), str. 34.4 0 7 M. Matas, Mućko-lećevački prostor , Zagreb 1993., str . 206.

188



PERKOVIČI

U osnovi je prezimena osobno ime Perko, koje je izvedeno odbiblijskog imena Petar, što na grčkom jeziku (petros) znači stijena.Danas u Hrvatskoj živi 6670 osoba s prezimenom Perković, a rašireni

su naročito u Dalmaciji, Lici, Istri i Slavoniji. Navodimo još neka prezimenanastala od iste osnove: Perkec (Virovitica), Perketa (Šibenik), Perkić(120osoba, Rab, Hrvatsko primorje), Perko (510 osoba, Međimurje, Sveti IvanZelina, Slavonija), Perkov (560 osoba, Šibenik, srednja Dalmacija),Perkovac (Podravska Slatina), Perkušić (560 osoba, Imotski, Sinj, srednjaDalmacija).

Svi Perkovići nisu istih korijena. Međutim, dalmatinsko-hercegovačkagrana, kojoj pripadaju i Perkovići vrličkog područja, nastanjeni uKoljanima, istog su krvnog podrijetla. "Perkovići iz Sinja znaju da suporijeklom s Livanjskog polja," 4 0 8 a nositelji ovog prezimena nastanjeni ulivanjskim selima Lipi, Gornjim Držanlijama, Smrčanima, Grborezima,Bilopolju, Podhumu i Livnu sačuvali su predaju da im je starina u MijakovuPolju, selu u općini Tomislavgrad a u župi Vinici. Mijakovo Polje smatrajustarinom svog roda i duvanjski Perkovići, koji svoje domove danas imaju u

Mijakovu Polju, Prisoju, Tomislavgradu, Kovačima, Jošanici, Letki,Blažuju, Šujici, Grabovici i Koritima. I imotski Perkovići, koji danas živesamo u Aržanu, također M ijakovo Polje smatraju starinom svoga roda.

Prvi pisani spomeni o Perkovićima su iz matičnih knjiga u Luci naDugom otoku 1510. godine, a 1511. u Tkonu na otoku Pašmanu, i to u obamjesta kao o doseljenicima iz Bosne.4 0 9 Dakako, područje doseljenja jeupravo M ijakovo Polje.

Na javnoj dražbi 15. veljače 1663. godine Frane Perković iz Kliskog

Varoša prodao je roba Milivoja Dražića, momka od 26 godina, koji jepobjegao od Turaka, ali gaje u Prologu (selo na livanjskoj strani Dinare-A.I.) zasužnjio Perković "sa svojim dru go vim a." 410

Perkovići su na Klisu zabilježeni 1648. godine kao doseljenici, kojimaje dodijeljena zemlja.4 1 1 Sudeći prema prezimenima njihovih susjeda-

4 0 8 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str . 45. i 47.4 0 9 V. Cvitanović, Bošnjaci i Herceg ovci - dosel jen ici na područja Zadarske nadbisk upije

od 15. stoljeća do danas, str . 5. (rukopis u arhivu Zemaljskog muzeja Sarajevo-Etnografskiod je l )4 1 0 S. Listeš, Klis: povijest, toponimi, govor, Klis 1998., str . 124.4 1 1 Isto, str. 45.

189



doseljenika (Ćurković, Ćaletić, Vuković, Mihaljević, Kovačić) i kliski suPerkovići podrijetlom iz Mijakova Polja, tada naselja stare župe Livno.

U jednom spisu iz 1687. godine popisano je svih 66 robova na Klisu:

u vlasništvu su harambaše Listeša 4 roba, Šimun je Perković imao 5, anajviše Klišanin Nazlija se da m ." 4 1 2

Perkovići doseljavaju i u Ugljane, selo na granici Cetinske i Imotskekrajine: 26. svibnja 1698. godine opći je providur A. Mocenigo potvrdio 50kanapa zemlje Pavlu Perkoviću pok. Lovre i Pavlu Landeki pok. Mije uUgljanima, što su ih obrađivali i pod osmanlijskom vlašću, dakle prije 1687.godine .4 1 3

U zemljišniku iz 1709. godine Perkovići su zabilježeni kao posjednici

zemljišta u Turjacima pokraj Sinja (7-člana obitelj Pavla Perkovića)

414

, uZelovu Mate Perković , a u Ugljanima je prebivala obitelj Perković reč.Radanović.416

U popisu vjernika Splitske biskupije 1735. godine u Blatu na Cetini jezabilježena 9-člana obitelj Grge Perkov ića.41 7

U Turjacima su 14. svibnja 1735. godine Ivan Perković i JurišaKukavica (kupreško prezime) dobili zemlje koje je prije mjesec dana ostaviopovratnik u Bosnu Ivan Tomas (duvanjsko prezime). 1 8 Ovo navodimo kaojoš jedan dokaz o vezi Perkovića s južne strane Dinare s njihovim

korijenima s bosanske strane te planine, razdjelnice između Bosne iDalmacije.

Perkovići su u Koljane stigli na prijelazu 18. u 19. stoljeće.

4 1 2 Isto, str. 124.4 1 3 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I . , Sinj 1995., str . 96.

Isto, str. 114.4 1 5 Isto, str. 83.4 1 6 Isti autor, knjiga II., Sinj 1997., str. 30.

Radovi His tor i jskog arh iva Spli t , svezak VI . , Split 1967; Bened ik ta Ze l ić -Bućan , Pop isstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 83.4 1 8 A. J. Soldo, nav. dj. , knjig a II . , str. 79 .

190





obitelji Marka i Nikole Plazonića 4 2 2 . Godine 1725. Plazonići imaju najvišeobitelji u Vrlici-četiri, a sa 24 osobe drugi su po brojnosti rod, jer su s 30članova od njih jedino brojniji Vujanići. Zanimljivo je spomenuti da su

Vujanići posve nestali s vrličkog područja. Dakle, isto im se dogodilo što iPlazonićima u Divojevićima.

I u novom austrijskom zemljišniku iz 1830. godine Plazonići spadajumeđu najbrojnije rodove na vrličkom području: u Garjaku je zabilježeno 6obitelji s prezimenom Plazonić: Petra Cvitanovog, Ivana Nikolinog, PetraLukinog, te trojice sinova Franje Plazonića - Luke, Martina i Josipa. Unaselju Vrlika 1830. godine obitava obitelj Pavla P lazo nića .42 3

Slučaj s Plazonićima u Gornjem Postinju, također na mućko-

lećevačkom području, nešto je drukčiji. Godine 1711. u zemljišniku jezabilježena obitelj Augustina Plazonića, dok je 1835. godine u GornjemPostinju upisana obitelj Štipana Plazibata; godine 1948. tu živi takođerjedna obitelj s prezimenom Plazibat 4 2 4 Očigledno je riječ o promjeniprezimena u njem u slično, što u tim vremenima nije rijetkost.

Dakle, Plazonići su na vrličko područje stigli iz Divojevića, a predaja,o k ojoj informira 60-godišnji Drago Plazonić iz Vrlike o bosanskimkorijenima ovog roda (Kreševo), nema uporišta u dostupnim povijesnimizvorima i ispravama. O njima nema spomena u znamenitim popisimabosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću, pa se o njihovueventualnom doseljenju iz Kreševa, ali u Divojeviće, može govoriti samo udrugoj polovici 16. stoljeća.

Mnogo su vjerojatnije tvrdnje o suprotnim migracijskim kretanjima:današnji Plazonići u Čelebiću i Donjim Rujanima pokraj Livna rekli su1961. godine M. Petriću da su "doselili od Vrlike", a njihova nazočnost u tadva naselja na Livanjskom polju potvrđena je pisanim spomenima iz 1814.godine 4 2

Na tragu ove tvrdnje je i jedan spomen o Plazonićima iz 18. stoljeća:godine 1789. spominje se Frane Plazonić, kaplar u kompaniji kapetanaVlastelinovića de Crovati a cavallo u vezi sa sporom oko trageta (skele),kojim su prevoženi putnici preko Cetine pokraj Hana, što je bio i graničniprijelaz između m letačke Dalmacije i turske B o sn e. 4 2 6

4 2 2 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popis

stanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.4 2 3 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 414-Gar jak i bro j 456-Vrl ika4 2 4 M. Matas, nav. dj. , str . 200.

M. Petr ić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str . 70. i 79.4 2 6 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga II., Sinj 1997., str. 175.

192







Plazonići u 19. stoljeću pripadaju najuglednijim vrličkim građanskimobiteljima. Jedan od pripadnika tog roda Ivan Plazonić, vlasnik krčme,postaje i prvi predsjednik Hrvatske čitaonice, utemeljene u Vrlici 1894.

godine. Bio je i općinski vijećn ik.

RADNICI

U osnovi prezimena je imenica rad odnosno od nje izvedeno osobno

ime Rade ili Radin. Prezime je nekoć glasilo Radinić, a onda je prvo "i"ispalo analogijom prema posvojnom pridjevi radni, koji je ranije glasiorad(i)ni.

Starina goda Radnića je Dalmatinska zagora, gdje su i danas veomabrojni: Muć Donji, Kosore (Vrlika), Otok (Sinj), Sitno (Mućka krajina),Rupe (Šibenik).

Prvi spomen ovog roda zahvaljujemo franjevcu fra BonaventuriBiloglavu (Albus Caput), koji je od 1679. do 1686. godine obnašao službužupnika stare župe Zmin, što je danas tzv. gornja Zagora (Sutina, Dicmo,Muć, Ogorje). Naime, njegovo je župnikovanje u uvjetima osmanlijskestrahovlade bilo stalno putovanje do raštrkanih vjernika i s vjernicima da bise zadovoljile njihove duhovne i ine potrebe, pa je on sa sobom nosio imatične knjige i u njih upisivao sve relevantne podatke o vjernicima. Tadaje u Muću Donjem zabilježio i prezime Radnić, a knjiga je pisana latinskimjezikom i čuva se u Historijskom arhivu u Zadru pod inventarskim brojem1 5 9 4 .4 2 7

U to vrijeme (1684. godine) u župi Drniš je zabilježen Grgur Radnić,

kavalir, koji se bori protiv Turaka pod zastavom Mije Stipčevića Peraice(Peraice ili Perajice su iz Čvrljeva, danas općina Unešić).Već 1721. godinečin pukovnika ima i njegov sin Ivan. Godine 1756. Antun je Radnićporučnik u četi hrvatskih konjanika pod zapovjedništvom Zadranina ŠimunaBegne (Benje): 1718. godine spominje se kao "capitano tenente", a iste jegodine kao zastavnik zabilježen M ate Radnić, koji u to vrijeme ima i naslovconte, što znači d a j e obitelj Radnić za velike zasluge dobila plemićki status.Iz godine 1760. ostao je spomen i o pukovniku Frani Radniću.4 2 8 Najkraće u

župi Drniš je u 18. stoljeću živjelo desetak obitelji s prezimenom Radnić.4 2 7 M. Matas , Mućko- lećevački prostor , Zagreb 1993. , s t r . 48 .4 2 8 Visovački zbornik, Visovac 1997., str . 441. i 442.

193



I fra Andrija Kačić Miošić je u pjesmi "Drniški i zagorski vitezovi"opjevao pothvate pripadnika Radnića roda u Kandijskom (1645 - 1669) iMorejskom ratu (1683 -1699):

"Ej, Drnišu, gnizdo sokolovo,na Krajini krilo principovo,u tebi se ljuti zmaje rodipo imenu Radnicu Grgote.U Z agoiju ljute zmije kažu,dva Radnića od sela Sitnoga,koji Turkom rane zadadošei njihove glave odsicaše.Jednom M ijo lipo ime biše,Armanda se pridivkom zoviše:on isiče pod Glamočem Turketer junačke okrvavi ruke.Drugi biše Jure Barjaktare:to svidoče sve delije stare,viteški je Jure vojevao,svitlu sablju krvce na po jio ." 4 2 9

Radnići su kao i na bojnom polju uspješni i u obavljanju svećeničkihdužnosti. Fra Mijo Radnić, kustod i generalni vizitator Franjevačkeprovincije Bosne Srebrene, 3. svibnja 1684. godine iz samostana uMakarskoj piše prvo pismo u Rim. Od njegovih pisama najpoznatije je onoiz 1686. godine, u kojem opisuje očajno stanje u B osni i Hercegovini i dijeluDalmacije pod osmanlijskom vlašću, a što je posljedica krvavih mletačko-turskih ratova u 17. stoljeću: "Životarimo samo na časove, držeći smrt u

ustih, te sakrivamo se danju i noću po špiljah i po šumah i sa svim timneima (Franjevačka provincija Bosna Srebrena-A. I.) ni jednog od tolikihsvojih milih d a je u tje ši." 4 3 0

Inače, fra M ijo (Mihajlo) Radnić rodio se 1636. godine u K aloči, aumro je u Budimu 1709. godine. Bio je najprije kapelan u Biogradu, tajnikFranjevačke provincije Bosne Srebrene, generalni lektor i kustod teprovincije (1685-1690), zatim gvardijan franjevačkog samostana u B udimu.Godine 1683. car gaje Leopold imenovao dvorskim teologom-savjetnikom.

Bio je veoma učen, a objelodanio je dva djela (Razm išljanja pribogom i ona4 2 9 A. Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Split 1983., str . 331-334.4 3 0 M . Batinić, Dj elo va nje franjevaca, Za greb 1881-1 887. (tr i knjig e), str . 163.

194



od ljubavi Božji, Rim 1683. godine i Pogardjenje i izpraznosti od svjeta,Rim 1833. g) 4 3 1

Njegov prezimenjak fra Franjo Radnić iz Brotnja (danas prostor

hercegovačke općine Čitluk) pomaže 1693. godine harambaši IvanuMamiću iz Mamića pokraj Širokog Briga u organiziranju preseljenjakatoličkih obitelji s turskog na područje Mletačke Republike, zašto suobojica od venecijanskih vlasti dobila mjesečnu plaću od po 10 dukat a. 4 3 2 Umrtvarima Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem uSplitu našli smo imena pet Radnića franjevaca: fra Bonaventura Radnić izSlavonije (umro 1763.), fra Grgur Radnić iz Drniša (+ 1768), fra MateRadnić (+1952), fra Jure Radnić Skelin iz Sitnog pokraj Perkovića (+1784) i

fra Vladislav Radnić iz Sitnog pokraj Perkovića (+1918).

4 3 3

Godine 1693. je zabilježeno daje 100 kanapa zemlje u Zelovu pokrajSinja prije doseljenja katolika iz Hercegovine pripadalo Grguru i ŠtipanuRadniću, Ivanu Batiniću i Grguru B ož ić u. 4 3 4 1 0. rujna 1697. godine da tiranaje pismena zabrana općeg providura A. Moceniga Mati Radniću, IlijiBakoviću, Štipanu Novakoviću i Jerku Delijiću (Deliću) da ne ometaju uraspolaganju zemljama koje su kao doseljenici dobili od venecijanskihvlast i .4 3 5

Ove smo primjere naveli da bismo zaključili da Radniće ne trebatražiti među doseljenicima već među starosjediocima na gotovo cijelompodručju Dalmatinske zagore.

Na vrličko područje Radnići stižu iza 1725. godine, jer tada nisuzabilježeni u popisu vjernika Splitske biskupije. Godine 1733. Ivan jeRadnić s naslovom vrličkog serdara skupa sa sinjskim serdaromVučkovićem i harambašom Jadrijevićem sudionik u utvrđivanju granicaizmeđu sela M aljkova i Otiš ića .4 3 6 Istog Ivana Radnića izvori spominju još i

ranije 1717. godine kao zapovjednika hrvatskih vojnika koji su sudjelovali usklopu napada mletačkog konjaništva na čelu s kolonelom dragonomMaasom na turske posjede u Livanjskom polju 4 3 7

4 3 1 Zbornik "Znameniti i zaslužni Hrvati od 925. do 1925. godine", Zagreb 1925., str . 224.4 3 2 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I . , Sinj 1995., str . 66.4 3 3 Zbornik Kačić , Spl i t 1985. godina XVII ; J . A. Soldo, Djelova nje f ranjevaca Provinci jePresvetog Otkupitel ja kroz 250 godina, s t r . 340.4 3 4 J. A. Soldo, nav. dj. , str . 82.4 3 5 Isto, str. 82.4 3 6 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga II . , Sinj 1997., str . 6.4 3 7 Isto, str. 210.

195



Radnici su na vrličkom području zabilježeni u austrijskom zemljišnikuiz 1830. godine, kada su u Kosorima stalno boravile tri obitelji s

43 8

prezimenom Radnić: Antina, Petrova i M ijina.

REBIĆI

Stanovnici Buhova pokraj Širokog Briga najstariju čatrnju u selunazivaju Rebusa. Taj se vodoopskrbni objekt nalazi usred sela, a oko njega

na sve četiri strane nema više ni ruševina nastambi roda Rebića, jer se tu,nakon što su izbjegli i raselili se nije nikad više ništa gradilo. Buhovčanitvrde da su Rebuša i prostori oko nje dugo čekali svoje nekadašnje vlasnikeRebiće da se vrate iz izbjeglištva, jer su "za turskog vakta pobigli uDalmaciju." Prošla su više od tri stoljeća kako se Rebići ne vraćaju napradjedovska ogn jišta, jer su navikli na neka nova u zemlji hrvatskoj.

Uz Rebiće, koji su starinom iz Buhova, vezana je jedna odnajzanim ljivijih legendi na hercegovačko-dalmatinskim prostorima, koje zla

vremena i tuđi gospodari razdijeliše i državnom granicom. Ženio se momaku Rebića, pamti legenda, a po turskim običajima dolazak na svadbu najavio iaga Hamzić, po kojem će Buhovu susjedno selo dobiti ime. Najavio je turskisilnik da će baš s Rebića nevjestom iskoristiti "pravo, prve bračne noći".Ponosni Rebići dočekaju obijesnog Turčina u najtješnjem klancu u predjeluZelenikovac, na sredokrači puta između Hamzića i njihova Buhova.Puščano zrno iz zasjede pogodi agu tako što mu je na prsima "pendžernapravilo, pa mu se vide džigerice i crne i bile", a to mjesto gdje se proli"pasja krv" naroda prozva Krvavom gomilom. Naime, u spomen na taj

junački čin buhovskih Rebića po nepisanom pravilu svaki je putnik iprolaznik dužan barem jedan kamen baciti na mjesto Hamzićeve pogibije. Ikad je nestalo kamenja oko Krvave gomile, onda se spontano donosilo sonih mjesta gdje ga je bilo, a takvih je mjesta previše u kamenitojHercegovini. S vremenom je Krvava gomila pretvorena u omanje kamenobrdo. Čak su dva puta, kad se između Buhova i Hamzića gradiomakadamski put i kasnije asfaltna cesta, tuđi gospodari k amenje sam ljeli iugradili u prometnice. Međutim, to znamenje otpora malih ljudi iz naroda

po treći put, a tada i Bog pomaže, raste na istom mjestu. Mogu svjedočitikako oni, koji Krvavu gomilu smatraju svojom svetinjom, donose kamenje

4 3 8 Državni arh iv u Zadru , Katas tr i Dalmacije bro j 328-Kosore

196



izdaleka, zau stavljaju automobile i s očiglednim zadovoljstvom daju vlastitidoprinos rastu spomenika jednom junačkom vremenu.

Kad se taj čin zbio, teško je utvrditi, ali moglo je to biti i sredinom za

Hrvate krvavog 17. stoljeća, ali i kasnije. Naime, godine 1684. makarskibiskup fra M arijan L išnjić potpisao je dopuštenje da se Ante Rebić zbogpoodmaklih godina može zarediti za svećenika pred drugim biskupom. 4 3 9

ECako se u to vrijeme ređenje obavljalo oko 25. godine budućeg svećenika iako redeniku Rebiću dodamo poodmakle godine, onda je on mogao bitirođen oko 1650. godine. To pak znači da su Rebići svoji na svome u Buhovunajkasnije sredinom 17. stoljeća.

Predaja pamti daje ona Rebića obitelj stoje obranila čast i obraz svoje

nevjeste, pod okriljem noći pobjegla, prešla tursku i mletačku granicu i novoboravište našla u Imotskoj krajini, u Vinjanima. Prvi pisani spomen oRebićima u tom prebivalištu datiran je godine 1725.,iako su mogli doći ipodosta ranije. Naime, tada su venecijanske vlasti doseljenim Hercegovcimadijelile zemlje koje su donedavno, do oslobođenja Imotske krajine odTuraka, uživali oni koji su se u molitvama preporučivali Alahu. Tada je IvanRebić sa šest članova obitelji dobio u Memedovićima (zaselak u Vinjanima,nazvan po dotadašnjim gospodarima-A. I.) kuću i 12 kanape zemlje; 17-članoj obitelji Karla Rebića dodijeljena je kuća također u Memedovićima i

33 kanape zemlja; Ilija Rebić s tri člana obitelji dobio je "kuću pokrajTolića" i 6 kanapa zemlje.4 4 0 O Karlu je Rebiću ostao spomen iz 1726.godine kada je paljenjem vapnare pripravio vapno za gradnju crkve SvetogFrane u Imotskom 4 4 1

Iste te godine u popisu vjernika Splitske biskupije (1725. godine) uVrlici se prvi put javlja prezime Rebić. Upisan je Jakov Rebić, koji nemaobi tel j . 4 4 2 Je li to upravo onaj koji je ubio Turčina i podobro se odmakao odmjesta događaja i očekivane osmanlijske osvete?

Dakako, dio je Rebića ostao na svojoj hercegovačkoj starini uBuhovu, gdje je biskup fra Pavo D ragićević u sklopu popisabosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine zabilježio 11-članuobitelj Marka Rebića i domaćinstvo Petra Rebića s 8 članova. U popisu pakbiskupa fra M arijana Bogdanovića iz 1768. godine u Buhovu su popisanedvije Rebića kuća: Martinova s 10 i Grgina sa 6 članova.

4 3 9 K. Jur iš ić , Kato l ička crkva na b iokovsko-neretvanskom području u doba turske

vladavine, Zagreb 1972. godine, str . 52.4 4 0 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str . 309.4 4 1 Isto, str. 309.4 4 2 Radovi Historijskog arhiva Split , svezak VI., Split 1967, B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str . 285.

197



Rebići polako ali sigurno napuštaju svoju starinu, sele i iz svog novogboravišta u Imotskoj krajini. Tako je primjerice u župi Velika (danaspodručje Dervente) 1782. godine u m aticama upisana obitelj Andrije Rebića

i njegove supruge Marije rođene Petričević iz Prološca pokraj Imotskog.Kasnije će se Rebići proširiti i u selo Foču, također na derventskompodručju .4 4 3

Iz Buhova Rebići sele i u Krivodol pokraj Kruševa (danas područjeopćine Mostar), gdje je 1770. stigao Jakov Rebić, koji se ženi s Anicomrođenom Spužević-Oranović. Dvojica njihovih sinova Mijo (1775) i Ivan(1775) zajedno sa svojim obiteljima umiru u vrijeme epidemije kuge 1815.godine, a Mijo je pokopan u ogradi zvanoj Bovkuša (naravno nazvanojprema Buhovu), gdje mu se i danas nalazi g ro b .4 4 4

Oko 1800. godine u maticama se počinje bilježiti i njihov obiteljskinadimak Buhovac, u spomen na mjesto Rebića starine. Oko 1920. godineova grana Rebića konačno i posve zamjenjuje staro novim prezimenomBuhovac.

Legenda Rebiće prati i nakon doseljenja jedne njihove grane u Vrliku,s napomenom da nije utvrđeno jesu li tu doselili preko Vinjana ili izravno izBuhova, iako se ova druga mogućnost čini vjerojatnijom. Bilo kako bilolegenda pamti da je Turčin čudnovata imena Suli-Muli tiranizirao svoje

kmetove, pa su ga slijepi "did Rebić uz pomoć unuka Jakelića" ubili, a odtada ta dva vrlička roda slave taj događaj kao obiteljski blagdan, i to učetvrtak uoči poklada, kada pripremaju slavlje s bogatim ručkom zaprijatelje i g os te. 4 4 5 Čini se da je legendarni Suli-Muli "sastavljen" od dvijepovijesno utvrđene osobe Muharema i Saliha hodže Bukaričića, čije jeimanje nakon istjerivanja Turaka iz Vrlike pripalo doseljeniku iz Međara uKotarima Mati Grabovcu, ocu mnogo poznatijeg fra Filipa Grabovca.

Međutim, i ova legenda sadrži Turčinovo pravo prve bračne noći,

vezano uz Jakeliće, o čemu je opširnije zapisano u odjeljku ove knjige oJakelićima. Doduše, ima mišljenja da je legenda o Suli i Muli samo vrličkaaktualizacija događanja u vezi s ubojstvom bega Ham zića u H ercegovini.

Što se pak tiče nastanka prezimena Rebić s jezičnog gledišta, uvelikom Akademijinom rječniku može se pročitati da je Rebo nadimak začovjeka, prenesen sa životinje bez repa. Za bezrepu životinju u H ercegovinirabe se leksemi: kusalj, kuso, kusonja. Nadimak "Rebo i zoonim reba

4 4 3 Monograf i ja župe Plehan, Plehan 1987., st r. 112.4 4 4 N. Mandić, Podr i je t lo hrvatsk ih s tarosjedi lačkih rodova u Mostaru , Mostar 1999. , s t r . ,154.4 4 5 Zbornik Kačić, Split 1983., godina XV., str . 65.

198





Vjerojatno su ovo troje Reljanovića bili samo prethodnica ostatkuobitelji, koja će tek kasnije stići u novo boravište na Maovicama. U popisuvjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi upisao 8-

članu obitelj Grgura Reje

4 4 7

, dakle s posve reduciranim prezimenom. Uaustrijskom zemljišmku iz 1830. godine na Maovicama je zabilježena obiteljJosipa Reje Matma. Je li baš slučajno da danas na Maovicama susjednomdrniškom području žive i Reljići i Reljanovići?

Proces modificiranja prezimena, koja u osnovi imaju osobno imeRelja, može pratiti i na primjeru splitskih Reića, kojih je prezime, utvrdio jeN. Kuzmanić, nekoć glasilo Reljić, a nakon doseljenja u čakavski Split, ukojem je štokavsko "lj" zamijenjeno s čakavskim "j", postali su Rejićiodnosno Reići. Inače, Relići odnosno Reljići zabilježeni su već 1582. godineu trima selima Poljičke Kneževine: Nutarnjem Docu, Dubravi i GornjemPolju, a upisani su i u katalog poljičkog plemstva 1799. godine. "U Splitu sepojavljuju 1609. godine, kad se spominje Grgur Reić. Rodonačelnikdanašnjih Reića u Splitu je Marko s nadimkom Kovač, koji se 1628. oženioIvanom Zubanović Domjanović iz Splita." 4 4 8 Godine 1832. u splitskomVelom Varošu žive 84 stanovnika s prezimenom Reić, među kojima jenajviše težaka, zatim drvodjelaca, trgovaca, m esara, pomoraca i službenika.

Dakle, livanjsko je područje vjerojatnija starina maovičkih Reja negošto je to Split, jer je svojedobno bilo neusporedivo lakše prijeći planinuDinaru nego udaljenost od Splita do Maovica, s obzirom na pravac kretanjaseoba stanovništva.

Inače, u Hrvata je čitav niz prezimena sličnih ovom maovičkom: Reić(263 osobe, Split), Relja (430, Šibenik, Dalmacija), Reljac (Rijeka,Pokuplje, Slavonija, 240 osoba), Reljan (Knin, sjeverna Dalmacija),R.eljanović (310, Drniš, istočna Slavonija), Reljić (Knin), Reljica Kostić(Šibenik), Reljič (Vrbovsko), Reljić (610, Zadar, Zagora, srednja

Dalmacija), Reljin (Pula), Reljković (Slavonski Brod).Danas na Movicama žive 4 obitelji i 27 osoba s prezimenom Rejo.

Čuvaju predaju da spadaju među najstarije rodove vrličkog područja, odaklesu se raselili u Osijek (5 obitelji), Split i Kaštela.

4 4

' Grada Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967., B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.4 4 8 N. Kuzmanić. feljton splitske "Slobodne Dalm acije": Split u zem ljišmku iz 1835.godine, nastavak 64., 2002. godine

200



REŽIĆI

S jezičnog motrišta prezime je matromm, jer je nastalo od ženskogosobnog imena Reza ili Reža, a koje je hipokonstik od Tereza ili Tereža.

Starina ovog roda, bez obzira na njegove pripadnike nastanjene i uMaovicama pokraj Vrlike ili pak u Neoriću, na mućko-lećevačkom prostoru,jest Zagvozd u Imotskoj krajini.

Prvi je poznati pisani spomen o Režićima onaj o svećeniku don JuriRežiću-Budiću, koji je u 17. stoljeću službovao u Podgori na Makarskomprimorju. Rođen je oko 1630. godine, kao kapelan služi od 18. prosinca

1656. godine, a kao župnik od kolovoza 1661. do travnja 1663. godine, te odsiječnja 1666. pa do smrti 9. siječnja 1680. godine.4 4 9 V. Vrčić u istoj knjizinavodi još jedan datum smrti ovog svećenika 20. prosinca 1676 g od ine .45

U zbjegu stanovnika Zagvozda na Makarskom primoiju u vrijemeBečkog rata 1686. godine nalaze se i dvije obitelji s prezimenom Režić:Ivanova sa 7 i Andrijina sa 6 čla no va .4 5 1 Nakon povratka u Zagvozd, koji jenajprije bio oslobođen pa onda dogovorom opet prepušten Turcima,Andrijin sin Mate s još 60 obitelji iz Zagvozda, predvođenih harambašomMatom Veićem pokojnog Jurasa, preseljava u Neorić, na područje tadašnje

župe Zmin (danas prostor općine M uć). Bilo je to 1701. go dine .45

U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Neoriću su upisane četiriRežića obitelji: Barišina, Marijanova, Mirkova i Mijina. 4 5 3

Navodimo i još jedan spomen o Režićima u Imotskoj krajini.Makarski biskup Nikola Bijanković 1705. godine imenovao u župi Opanci(danas dio Lovreća) um jesto franjevca za župnika dijecezenskog svećenikaBartula Režića, ali ga je utjecajn i gvardijan franjevačkog samostana naŠkoljiću u Prološkom blatu fra Mate Juranović uk lonio i zamijenio

c 454franjevcem.Preci današnjih maovičkih Režića doselili su iz Neorića polovicom 18.

stoljeća, svakako iza 1725. godine, kada u popisu vjernika Splitske biskupijeto prezime nije zabilježeno na vrličkom području. Prvi poznati Režići sMaovica bila su dvojica svećenika iz ovoga roda. Fra Luka Režić rođen je

M " V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996.. str. 321.t 5 n Isto, str. 324.

Isto, str. 321.4 1 , 2 M. Matas, Mućko-lećevački prostor, Zagreb 1993., str. 191.4 5 3 Isto, str. 191.4 5 4 V. Vrčić, nav. dj„ str. 132.

201



na Maovicama 1744. godine, a ovaj svijet je zamijenio boljim u Mirloviću1806. godine. Njegov prezimenjak fra Jure rođen 1775. godine naMaovicama, a umro je u franjevačkom samostanu u Karinu 21. kolovoza

1803. godine.4 5 5

Još su dvojica franjevaca iz roda Režića s Maovica umrli1809. godine - fra Ante i fra Sergije, dakle rođeni polovinom 18. stoljeća.U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine upisana je na Maovicama

obitelj Matija Režića.

RISTOVSKI

Dose ljenik iz Makedonije s prezimenom Ristovski u Vrlici se oženio sHrvaticom katolkinjom iz roda Ćurak. Od njih su nastale današnje dvijevrličke obitelji s prezimenom Ristovski: udova Dca Ristovski i njezin sinMilan Ristovski s obitelji.

ROGAČI

Iako je glasovnom građom ovo prezime istovjetno s nazivomzimzelenog sredozemnog drveta s plodom duguljastih mahuna čokoladneboje-rogačem (Ceratoniasiliqua), nastalo je podalje od mediteranskogugođaja, u ozračju stočara dinarskog krša, pa je izvedeno od imenice rog,što je naziv za koštanu izraslinu na glavi nekih domaćih i divljih životinja.

Uz Rogač još je niz prezimena izvedenih od imenice rog: Rog(Varaždin), Rogačević (Zagreb), Rogalo (Đakovo, Osijek), Rogan (190osoba, Zabok, Zagorje, Petrinja), Roganec (Petrinja), Roganović (Istra,Bunjevci), Rogek (Varaždin, Novi M arof), Rogelj (Križevci, Sušak), Rogić(2080 osoba, Zadar, Benkovac, sjeverna Dalmacija, Otočac), Rogin(Zagorje, Zlatar Bistrica, Prigorje), Rogina (850, Ivanec, Varaždin,

4 5 5 Vrličko kolo, list župe Gospe Ružarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br.1. (13.), str. 25.4 5 6 Zbornik Kačić Split, godina XV II, broj V II.; J. A. Soldo, D jelovanje franjevacaProvincije Presvetog Otkupitelja, str. 342.

202



Zaprešić), Roginek (170, Novi Marof, Ivanec, Varaždin), Roginić (440Zabok, Turopolje, Sesvete), Roglić (260, Split, južna Dalmacija), Rogo(Dvor, Vukovar), Rogolja (Karlovac, Jastrebarsko), Rogošić (650,

Dugopolje, Omiš, Dalmacija), Rogović (160, Bjelovar, Pazin, Opatija),Rogulj (520, Kaštela, Sinj, srednja Dalmacija), Rogulja (310, Dvor,Banovina), Roguljić (870, Sinj, srednja Dalmacija, istočna Slavonija).

Rogači se na vrličkom području, u Vinaliću javlja ju na prijelazu 18. u19. stoljeće, a zabilježeni su u austrijskom zemljišniku iz 1830. godine, kadaju u Vinaliću boravište imaju tri obitelji s prezimenom Rogač: Ivanova,Mijina i Pe trov a.4 5 7

Danas na vrličkom području žive dvije obitelji s prezimenom Rogač.

ROMIĆI

Romići iz Rakitna (danas dio hercegovačke općine Posušje) sačuvalisu predaju o nastanku svog prezimena. Priča se da im je za turske vlade

doselio "četvrti did" iz Seonice i Mrkodola (sela na Duvanjskom polju)hrom u jednu nogu, a imao je tri sina. Kad je ženio najmlađeg sina, beg izDuvna zatraži da prenoći prvu noć s nevjestom ali ga Romići ubiju ipobjegnu u Rakitno, donoseći nadimak Romići, kojeg su dobili po hromomocu . " 4 5 8 Prezime Romić ima otprilike isto značenje kao i prezimena: Šepić,Šeponja, Šeponjić, Cotić, Cota, Šanto, Šantić, Ćopo, Copić.

U Hrvatskoj se danas 1420 stanovnika preziva Romić (Cetinskakrajina, Benkovac, Slavonija). Vjerojatno su istog krvnog podrijetla iRomci, koji danas u S inju i Dalmaciji broje 500 osoba.

Rom ići su starinom s Duvanjskog polja, iz sela O molja, gdje su nastaliod starog roda Vukadin(ović)a. Potvrdu za ovu tvrdnju nalazimo u maticamažupe Rakitno, gdje su Romići prvi put zabilježeni 1869. godine, i to sprezimenskom kombinacijom Vucadinovich alias Romich de Pocle9ani(Poklečani su selo u rakitskom kraju),što se provlači sve do 1875. godine,kada u Rakitnu prevladava prezime Romić.

Pripadnike ovog roda u Cetinskoj krajini susrećemo 26. listopada1697. godine, kad se harambaša Romić usuglasio s Antom Rožićem da se

nesporazumi oko zemljišta u selima tnljskog područja-Jabuci i Vedrinama4 , 7 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 23-VINALIĆ4 5 8 v, Palvestra, Porijeklo stanovništva Rakitna, Sarajevo 1981., str. 90.

203



riješe tako da mjernik odredi granice posjeda. Po tome se vidi da sudoseljenici iz Rakitna obrađivali 80 kanapa oranica u Jabuci, dvije zemlje po60 kanapa, jednu ispod brda Kosmač, a drugu prema Rudi. Romiću je

pripalo 5 kanapa zemlje.4 5 9

Kako se stanje usljed doseljavanja u Cetinskoj krajini normaliziralo,onda se 1709. u sastavu banderije harambaše Grgura Cvitkovića iz Hrvačanalaze i dvije Romića obitelji: 8-člana obitelj Mije Romića pok. Grgura isamca Marijana Romića pok. Grgura.4 6 0 Vjerojatno je riječ o braći.Istodobno, dakle 1909. godine u toj banderiji upisana je i 15-člana obiteljLuke Rom čevića,461 ali o njoj kasnije.

Iako su Romići u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika

1741/42. godine biskupa fra Pave D ragićevića zabilježeni samo uČaprazlijama pokraj Livna (5-člana obitelj Ivana Romića), prednost imajuRomići s duvanjskog područja, gdje su Vukadini, od kojih su nastali Rom ići,zabilježeni u Omolju i Brišniku (6 obitelji s 94 člana), a 1768. godineRomića nema na livanjskom, a na duvanjskom području zabilježene su dvijeRomića ob itelji u O molju i Rakitnu (ukupno 21 član), ali i 6 Vukadin(ović)aobitelji sa 66 osoba, i to s boravištem u Borčanima, Seonici i Letki. Jošjedan dokaz za ovu tvrdnju je činjenica da je iz roda Romića bio i jedan

harambaša, pa su zbog bojazni od turske osvete selili svi koje noseharambašino prezime.

I kupreški Romići zaslužuju pozornost. U Bili Potok (tu i danas žive),te u Stražbenicu su doselili između 1756. i 1762. godine. Upravo 1762.godine dogodilo se ubojstvo pastirice Ive Romić, djevice koja je radijeizabrala smrt nego da joj raskalašeni Turčin oduzme nevinost. Ufranjevačkom samostanu u Fojnici čuva se "pritužba, arzeol kršćana iz 1762.godina, upućena veziru protiv kliškog m uselima (oblasni upravitelj, kotarski

načelnik-A. I.), koji "goni kuprešku raju radi neke Ivke, što je poginula", jermu je u međuvremenu pobjegao fratar, na kojeg je mislio svaliti krivnju dabi ga oglobio. Iva je, dakle, povijesna osoba. Sama činjenica da joj se već240 godina čuva uspomena i grobu hodočasti (nalazi se na osamljenommjestu iznad sela Ratkovina, uz samo okrajak šume Plazenice, neštosjeveroistočnije ispod "Malih kupreških vrata"), jasan je dokaz da jepoginula smrću (150 godina prije Svete Marije Goretti) poštovanjavrijednom, obavi tom aureolom udivljenja i blaž en stv a.462

4 5 9 J. A. Soldo, Sirijska krajina u 17. i 18. stoljeću, kn jiga L, Sinj 1995., str. 94.4 M I Isto, str. 109.4 6 1 Isto, str. 109.4 6 2 M. Džaja-K. D raganović, S kupreške visoravni, Baško P olje - Zagreb 1994., str. 217.

204



Romići danas žive na dva mjesta na livanjskom području: u Priluci iGornjim Rujanima, u koje su doselili oko 1880. godine iz Voštana, sela naistočnom rubu Cetinske krajine, ali gdje su imali prezime B ab ić .4 6 3

Godine 1759. Romići su zabilježeni i u S ub ot ic i.4 6 4

Sto se pak tiče u ovom radu spominjane obitelji Luke Romčevića izGlavica (1709), smatram da je riječ o potomcima Romića iz Čaprazlija(Livno), iako su malo promijenili prezime, te da su i današnji Romci uCetinskoj krajini njihovi potomci.

Romići na vrličko područje stižu na prijelazu 18. u 19. stoljeća, a prvisu put zabilježene tri obitelji s ovim prezimenom 1830. u austrijskomzemljišniku: Romić Ivan Šimunov, Romić Matej Petrov i Romić Josip

Grgurov.465

Sto se pak tiče glasina, koje je u svojoj knjizi "Hercegovina-antropološka studija " iz 1909. godine proširio srpski etnograf Jefto Dedijerda su Romići bili pravoslavne vjeroispovijesti pa se onda pokatoličili, tospada u velikosrpska trabunjanja koja je započeo Vuk Karsdžić, a čiji jezajednički nazivnik bio: Srbi -svi i svuda. Više to ne prolazi!

RUPANOVIĆI

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od osnove rupa, što značiudubljenje, jama, a moguća je veza i sa zanimanjem rudar ili pak stoponimom Rupe, kako se zove selo u šibenskom zaleđu.

Od osnove rupa nastala su sljedeća prezimena: Rupac (10 osoba,

Crikvenica, Primorje, Prigorje), Rupa (Bjelovar, Slunj, Jastrebarsko),Rupaner (Osijek), Rupanović (Sinj, Koprivnica), Rupar (Zaprešić, istočnaSlovenija, Baranja), Rupe (Delnice, Rijeka, Koprivnica), Rupec(Koprivnica, Bjelovar), Rupić (450, Šibenik, zapadna Slavonija), Rupnik(110, Zagreb, Slavonija).

Moguća Rupanovića starina je Kaštel Sućurac, u kojem pripadnikeovog roda susrećemo u brojnim dokumentima u 19. stoljeću; 1832. godineje zabilježeno da je Marko Rupanović prodao Tomi Jerčiću vrt u Lučcu, a

4 6 3 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 80. i 66.4 6 4 J. Erdeljanović, O poreklu Bunjevaca (ćirilica), Beograd 1930., str. 18, 156. i 177.4 1 , 5 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 23-Vinalić

205



procjenu u vrijednosti od 23 fiorina obavio je Nikola Š iškov; od 1886.godine Jakov je Rupanović član općinskog upraviteljstva u KaštelSućurcu .4 66

SAMARDŽIĆI

Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od imenice sam ardžija, turskognaziva za obrtnika koji izrađuje samare, drvena sedla što se stavljaju na leđatovarne stoke, najčešće konja i magaraca. Inače, samar je balkanska riječ

grčkog podrijetla (starogrčki sagmarion, novogrčki samare, staroslavenskisamar, slovenski, bugarski i rumunjski samar, albanski samar i somar,cincarski samaru, turski semer.)

Osim prezimena Samardžić, koje je najčešće u Cetinskoj krajini,Zagrebu, Slavonskom Brodu i Slavoniji od naziva zanimanja samardžijanastala su još i ova prezimena: Samardžija (Zagreb, Požega, SlavonskiBrod, Banovina), Samarđić (S lavonija, Split), Samarđija (Zagreb, Banovina,Slavonija, Karlovac) i Samržija (Senj, Primorje i Požega).

Samardžići s modificiranim prezimenom Samaržić jav ljaju se navrličkom području 1710. godine u zemljišniku. U sklopu banderije ŠtipanaBiukovića iz Vrlike upisana je petočlana obitelj Šimuna Samaržićapokojnog Vida mlinara.4 7 U obitelji nema djece, već tri odrasla muškarca idvije odrasle ženske osobe.

Samardžići su zabilježeni na Maovicama i 1725. godine, kada je upopis vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi uvrstio dvijeSamardžića obitelji: Matinu sa 6 i Grgurova s 4 člana. 4 6 8 U austrijskomzemljišniku iz 1830. godine na Maovicama su upisane tri Samardžića

obitelji: Bože Anđelova, Ilije Franina i Cvitka Lukina. Inače, pripadniciovog roda su doselili krajem 17. stoljeća s livanjskog područja u Cetinskukrajinu, i to u Grab, Otok, Kijevo, Maovice, Radunić (mućko područje).Samardžići iz Biorina u Imotskoj krajini drugog su krvnog podrijetla, jer sunastali od roda Ćubelića, koji su 1694. godine tu doselili iz Grabove Dragepokraj Širokog Briga.

4 6 6 V. Omašić, Kaštela od prapovijesti do početka 20. stoljeća. Kaštela 20 02.,str., 664, 700,702. i 7074 6 7 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, svežanj 16.4 6 8 Građa Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967., B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.

206





1725. godine dodijelile 7-članoj obitelji Stojana Samardžića 14 kanapazemlje.

Danas su Samardžići naročito brojni u Otoku pokraj Sinja: 34 obitelji

s 155 duša.

SKORUPI

Prezime je nastalo u ozračju dinarskih stočarskih predjela i u osnovi

ima imenicu skorup, što je naziv za masni sloj koji se uhvati na površiniohlađenog mlijeka; kajmak, pavlaka; povlaka; mileram (germanizam). Uprenesenom značen ju skorup je ono što je n ajbo lje i najvrijednije .

Kako će riječ skorup u područjima pod osmanlijskom vlašću potisnutiturcizam kajmak (turski kaymak s istim značenjem kao i skorup), onda je iprezime starijeg postanja. Kad su predstavnici u Liku doseljenihHercegovaca 16. lipnja 1605. godine u crkvi Svetog Petra u Hreljinu (mjestou senjskom zaleđu) pred vinodolskim gubernatorom Julijem Čikulinomprisegnuli na vjerno služenje Nikoli i Juiju Zrinskom, na čija je imanja

smješteno 500 duša (200 muškaraca sposobnih za oružje), među njima senalazio i doseljenik Toma Skorup(ović).474 Sa njim su prisegnuli MarkoBalinović iz Mostara (Balinovac-predio Mostara-A. I.), Toma Markovićrečeni Mostarić (opet Mostar! ), Damjan Krmpotić iz Buhova pokrajŠirokog Briga, te Mile Butorčić (moguće da je iz Buturović Polja pokrajKonjica).Dakle, sve ovo upućuje da je Toma Skorupović hercegovačkihkorijena.

Međutim, maovički Skorupi su vjerojatno drugog podrijetla. Naime, u

zemljišniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambaše ŠtipanaBiukovića iz Vrlike zabilježena je 6-člana obitelj Nikole Milakovićarečenog Skurupina.475 U ovoj obitelji je jedan odrasli muškarac, tri odrasleženske osobe, te muško i žensko dijete.

Iako je u ovom slučaju nadimak ustvari uvećanica od riječi skurup(skorup), isti se domaćin pojavljuje u popisu vjernika Splitske biskupije;1725. godine na Maovicama je upisan kao Nikola Skorup.4 7 6 Ima dvočlanu

4 7 4 V. Klaić, Povijest Hrvata, knjiga V., Zagreb 1985., str. 624.Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, svežanj 19.

4 7 6 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.

208







obitelj. U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine na Maovicama suzabilježene dvije obitelji s prezimenom Skorup: Mije Petrova i RadeStipanova.

Dakle, maovički Skorupi su nastali od starog roda Milakovića, kojihviše nema na vrličkom području.

Prema istraživanju N. Bezić Božamć u Drniškoj je krajini u drugojpolovici 18. stoljeća zabilježen prezime Skorup rečeni Galiot. 4 7 7 Vjerojatnoje riječ o pripadniku roda Skorup, koji je neko vrijeme bio galiot, veslač navenecijanskoj lađi.

STIPČEVIĆI

Prezime je s jezičnog gledišta nastalo od hipokoristika Stipče, koji jeizveden od osobnog imena Štipan odnosno Stipe.

U Hrvatskoj danas 380 osoba nosi prezime Stipčević, a pretežitoprebivaju u Zadru, Đakovu, srednjoj Dalmaciji i u Slavoniji. Slična suprezimena: Stipčić (360 osoba u Trogiru, Zagrebu, Klanjcu, Rijeci i Kutini),

Stipičević (Makarska, Zadar, Zagreb) i Stipičić (Brač, Split).Prvi spomeni o Stipčevićima zabilježeni su na Braču, i to 26. siječnja

1574. godine u popisu otočana koji su primili sol, te 1625. godine u popisupučana Brača a u vez i s novačen jem za bračku r-atnu galiju.

Što se Vrlike tiče, riječ je o doseljeniku iz Arbanasa pokraj Zadra, kojise oženio Vrličankom i u Vrlici ostao živjeti.

ŠKALICI

U popisu domaćinstva naselja Maovica iz rujna 1802. godinezabilježeno je šest obitelji s prezimenom Škorić (u izvorniku Scorich). Uzime jednog od domaćina ovih obitelji Nikole Škorića upisan je i obiteljskinadimak Scaliz, što treba čitati Skalic ili Škalić.4 7 8 To je ključni dokaz da su

4 7 7 Visovački zbornik, Visovac 1997., str. 436.4 7 8 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 1., Maovice

209



današnji maovički Škalici nastali od starog roda Škorića, i to na prijelazu iz18. u 19. stoljeće.

U dopisu vrličkog župnika fra Joze Jankovića od 29 siječn ja 1943.

godine navode se imena žrtava krvavog četničkog zločina na Maovicama.Među 22 osobe, koje su izmaskrirane, najčešće noževima, nalazi se i četveroŠkalica, stradalih od kame četnika zloglasnog vojvode popa Đukića: 60-godišnja Pera žena Pavlova je ubijena; 40-godišnji Ivan Škalic Antin jezaklan; 35-godišnjem M ili Škalicu Petrovu najprije su nožem izvađene oči aonda je zaklan; ista grozna smrt zadesila je i njegovu suprugu 30-godišnjuStanu .4 7 9

U popisu žrtava II. svjetskog rata upisane su još četiri osobe sprezimenom Škalic: Ante pokojnog Pavla (stradao u Dravogradu), Stipe

pokojnog Jakova (Dravograd), Ivan Markov (Maovice) i Cvitko pokojnogAnte (bačen 1944. godine u ja m u ) .4 8 0

Zanimljivosti radi navodimo da je prezime Skalić (ne Škalic)zabilježeno u Hrvata u 16. stoljeću, kada je živio Pavao Skalić (1534-1575),hrvatski pustolov, protjerivan iz nekoliko europskih zemalja i njihovihdvorova zbog krivotvorina i drugih prijevara; na latinskom je jeziku pisaorasprave o teologiji, filozofiji, okultizmu i historiografiji, vrlo šarolikevrijednosti, često p lagijati; u naslovu jedne svoje rasprave prvi je upotrijebio

481

riječ enciklopedija u približno današnjem značen ju.Prezime je moglo nastati od talijanskog scala=ljestva ili scalino =

stuba, stubište, stepenica, stepenište, s napomenom da se to u mletačkomdijalektu izgovara kao škala i škalino. Možda se predak maovičkih ŠkalicaNikola Škorić bavio izradom ljestava ili je pak bio majstor za ugrađivanjestubišta.

ŠKORIĆI

Škorići se na Maovicama javljaju 1710. godine, kada su u sastavubanderije haramabaše Štipana Biukovića upisane dvije obitelji s timprezimenom: 15-člana obitelj Josipa Škorića pokojnog Pavla (četiri odraslamuškarca, dvije odrasle ženske osobe, petero muške i dvoje ženske djece) i

4 7 9 Vrličko kolo, list župe Gospe Ružarice Vrlika, godina III. br. 2. (17.) 1995., str. 36.4 8 0 Isto, str. 28.4 8 1 Hrvatski enciklopedijski rječnik, Zagreb 2002., str. 1194.

210



10-člana obitelj Mije Škorića pokojnog Vida (dva odrasla muškarca, triodrasle ženske osobe, troje muške i dvoje ženske d je ce ). 4 8 2

Vidosava, supruga Mate Grabovca i majka mnogo poznatijeg fraFilipa Grabovca, bila je 7. srpnja 1720. godine kuma na krštenju kćeri LukeŠkorića s Maovica.4 83

Godine 1725. u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije biskup je[van Laghi zabilježio dvije obitelji s ovim prezimenom: 6-čIanu obitelj većpoznatog nam Mije Škorića i isto toliko brojno kućanstvo ŠimunaŠkorića.4 8 4

U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine upisano je šest obitelji sprezimenom Škorić: Andrije i Jure (sinovi Matini), Petra Nikolina, JureAndrijina, Ane udove pok. Luke Škorića i Nikole rečenog Škalic. Dakle, od

Škorića nastali su današnji maovički Škalici.Starina je Škorića roda livanjsko područje. U popisu

bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskup je fra Pavo Dragićević1741/42. godine zabilježio: u Vržeralama 10-članu obitelj Mije Škore (uizvorniku Michael Scoro); u Tribiću također 10-članu obitelj Ivana Škore; uselima spojenih imena Potočanima - Zagoričanima dom je imalo 12-članokućanstvo M ate Škore.

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine

pojavljuje se duža inačica prezimena Škorić: u Prologu je upisana 12-članaobitelj Grge Škorića (u izvorniku Gregorius Scorich), u Podgredi živeobitelji Ivana i Šimuna Škorića sa 16 odnosne 4 člana.

Što se pak tiče Imotske krajine, Škorići se zakratko javljaju uBiorinama, najzapadnijem naselju područja, jer je u Stanju duša župeUgljane, kojoj su tada pripadale i Biorine, 1754. godine zabilježena 18-članaobitelj Petra Škorića.4 8 5

Škore iz Runovića, također u Imotskoj krajini, nisu istog krvnog

podrijetla kao ostali Škorići, jer su nastali od starog roda Pavlinovića.Danas Škore na livanjskom području žive u Orguzu i Priluci, a uopćini Tomislavgrad nastanjeni su u Zaljuti i Tomislavgradu.

O spekulacijama da su Škore odnosno Škorići najprije bilipravoslavne vjeroispovijesti pa se onda pokatoličili, ne treba trošiti truda, jer

4 8 2 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, svežanj 16.4 8 3 Zbornik Kačić Split, godina XV., Split 1983., str. 51.4 8 4 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725., godine, str. 285.4 8 5 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 46.4 8 6 Isto, str. 528.

211



je jednostavno riječ o jednom u nizu prezimena koja su zajednička u Hrvatai Srba.

S jezičnog pak motrišta prezime je nastalo od pridjeva škorav, štoznači suhonjav, mršav s izbočenim kostima lica. Od pridjeva je izvedenaimenica škoro, što znači suhonja, mršavko.

TARLE

U popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine biskup Ivan Laghizabilježio je u Vrlici i 5-članu obitelj Ivana T ar le .4 8 7

Od pripadnika ovoga roda, nastanjenih u Ježeviću, saznali smo opredaji, prema kojoj su tu Tarle doselili s drniškog područja, iz selaVelušića, s dodatkom vjerojatno novijeg datuma da su francuskog podrijetla.Naime, tvrdi ovaj izvor Napoleonov vojnik s prezimenom Tarle (naglasakkao u francuskom jeziku ne zadnjem slogu) početkom 19. stoljeća, kad suutemeljene i Ilirske provincije, oženio se domaćom djevojkom iz Velušića injihovi potomci su Hrvati s prezimenom Tarle. Kako je poznato Francuzi suokupirali Dalmaciju 1806. godine i u njoj ostali do 1813. godine, pa je to"pofrancuzivanje" naših Tarla jednostavno nemoguće, jer su Tarle, aprezime glasi i Tarlić, na dmiško-vrličkom području najmanje stotinjakgodina ranije. Naime, i N. Bezić Božanić je u svom radu "Katolički živaljdrniške župe od 1705. do pada Mletačke Republike" utvrdila da su Tarle,koji sa na drniškom području zabilježeni i s posve nefrancuskimprezimenom Tarlić, živjeli najmanje jedno stoljeće prije dolaska Francuza uDalmaciju. Autorica je uzela podatke iz matičnih knjiga stare župe Drniš,

koji se čuvaju u samostanu na Visovcu a dijelom i u Historijskom arhivu uZadru. 4 8 8

Godine 1711. u zemljišniku Muća Donjeg zabilježena je obitelj MijeTarlića, koja je čini se tu bila "u prolazu", jer već od 1835. godine Tarlanema na mućko-lećevačkim prostorima.48 9

4 8 7

Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725., godine, str. 285.4 8 8 Visovački zbornik, Visovac 1997., str. 425-445.4 8 9 M. Matas Mućko-lećevački prostor, Zagreb 1993., str. 186.

212



Inače, Tarle i Tarlić su samo inačice istog prezimena što je čest slučajna vrličkom području: Kaseljević-Kaselj, Klepić-Klepo, Erceg-Ercegovac,Milanović-Milan, Uzunović-Uzun itd.

U Ježeviću danas živi 7 obitelji (18 članova) s prezimenom Tarle, a uVrlici jedna osoba s ovim prezimenom .

Jezično postanje ovog prezimena je nejasno.

TERZIČI

Prezime je nastalo od turskog naziva zanimanja terzija, što značikrojač, i to krojač čohe (krojači sukna se zovu abadžije).

Starina ovog roda je Poljička Kneževina, Dolac Donji. "Don LukaTerzić rečeni Andjelić iz Biska i njegove braća Pavao, Ivan i Tomaposjedovali su očinske zemlje u Broćancu (Prugovo), koje im je općiprovidur A. Mocenigo potvrdio kao obiteljsku baštinu. Oni su, inače, izDoca Donjeg, gdje se 1699. godine don Luka i rodio. Zbog njihoveodsutnosti, boravili su u Poljicima, u Broćancu je za njihovim zemljama

posegnuo Vrleta iz Klisa, ali mu je providur zabranio. Terzići nisuposjedovali dovoljno zemalja u Bisku pa su stoga dobili 40 kanapa šume načitluku (imanju-A. I.) blizu Ruinića pokraj tvrđave Čačvine, uz crkvu ilokvu u Umčanima. Marko Pavić iz Poljica ometao im je uživanje togposjeda, pa ga je Ivan Anđelić rečeni Terzić u ime rodbine tužioproviduru ... Neki od Terzića nastanili su se u brdovitom kraju D in ar e." 4 9 0

Iz ovoga se može zaključiti da su se poljičlci Terzići nekoć preživaliAnđelići.

U splitski Veli Varoš 1650. godine doseljava iz Žrnovnice ŠtipanTerzić, rođen 1602. godine, a umro je kao 70-godišnjak 1672. godine, samopetnaest dana nakon smrti supruge Mare. Godine 1835. u Splitu živi 9-članaobitelj, koja se tada i sve do kraja 19. stoljeća bavi mesarskim obrtom.Posjeduje 19.980 metara četvornih zemlje u Splitskom polju. 4 9 1

Krajem 17. stoljeća i Terzići, kao i još neki Poljičani, sele na područjeCetinske krajine, oslobođeno od Turaka: Bisko, Gardun i Vojnić. Uzemljišniku iz 1709. godine nalazimo pet obitelji s ovim poljičkim

4 9 0 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st„ knjiga I., Sinj 1995., str. 74.4 9 1 N. K uzmanić, Split u zemljišniku 1835. godine, feljton Slobodne Dalm acije, 2002.godine, 76. nastavak

213



prezimenom: u banderiji harambaše Marka Sučića Akrapa u Biskomupisana je 7-člana obitelj Martina Terzića pokojnog Jure; u banderijiGardun-Vojnić ubilježene su četiri Terzića obitelji: Petar pok. Ilije (4- člana)

Josip Terzijić pok. Luke (8), Toma Terzijić pok. Pavla (7) i Pavao Terzijićpok. Dominika.4 92 Dakle, u uporabi su dvije inačice ovog prezimena: Terzići Terzijić.

Iste godine (1709) u banderiji harambaše Grgura Cvitkovića uHrvacama zabilježen je Filip Terzić pok. Lovre, a uz njegovo ime u zagradije dometnuto-od B isk a. 4 9 3

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine u Srijanima, unekadašnjoj Poljičkoj Kneževini, zabilježena je tročlana obitelji s

-r • '494

prezimenom TerzićU 18. su stoljeću Terzići zabilježeni u Grabu, i Gornjem Dicmu, a odTerzića islamske vjeroispovijesti, nastanjenih u Livnu (i danas), spom injemoSulju (Sulejmana) Terzića, pobirača herbatike (pašarine), koji je na molbuharambaša Bože Jadrijevića pristao izjaviti 1789. godine da stočari izGlavica koji napasaju stada preko granice, u Turskoj plaćaju 6 cekina (288lira), a ako treba, zabilježeno je, da će izdati o tome i teskeru (pismenup o t v rd u ) 4 9 5

U Hrvatskoj danas živi 1510 stanovnika s prezimenom Terzić, anajviše ih je u Novoj Gradiški, Zagrebu, Požegi i istočnoj Slavoniji. Postoji islično prezime Terzija, čiji nositelji žive u Kaštelima i Brodu.

U Vrlici danas živi samo jedna obitelj s ovim prezimenom.

TOJČIĆI

U Vrlici živi jedna obitelj s prezimenom Tojčić. S jezičnog motrištaprezime je nastalo od osobnog imena Stojko ili Stojka, dakle oblika imenaStojan ili Stojanka. Početno se "s" zbog lakšeg izgovora s vremenomizgubilo.

Međutim, u većini prezimena ovog korijena ono je ostalo: Stojčević(520 osoba, Požega, Slavonija, Zagreb), Stojčić (250, Slavonija, Crikvenica,

4 9 2

J. A. Soldo, nav. dj., str. 113.4 9 3 Isto, str. 109.4 9 4 Poljički zbornik, svezak I., Zagreb 1968., str. 235.4 9 5 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st., knjiga II., Sinj 1997., str. 154.

214



Zagreb, Ozalj), Stojčevski (Makarska, Split), Stojičević (Šibenik, istočnaSlavonija, Samobor), Stojičić (Zagreb, Nova Gradiška, Požega).

Vrlička obitelj Tojčić doseljena je iz obližnjeg Kijeva.

TOTIĆI

U zemljišniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije haramabašeŠtipana Biukovića iz Vrlike, na Maovicama je zabilježena četveročlanaobitelj Filipa Totića pokojnog Ilije (dva odrasla muškarca, odrasla ženskaosoba i muško dije te) .4 9 6

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je IvanLaghi upisao, kako je pročitala B. Zelić-Bućan, dvočlanu obitelj IlijeTol ića.4 9 7 Držim da je umjesto Tolić trebalo čitati Totić, a i stoga što je onomuško dijete iz 1710. vjerojatno domaćin obitelji iz 1725. godine Ilija (neTolić već Totić), koji je dobio ime po djedu ili Filipovu ocu Iliji.

U novom austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u naselju Vrlikazabilježena je obitelj Pavla Totića,4 9 8 a na Maovicama tada žive dvijeobitelji s ovim prezimenom: Josipa Martinova i Ivana Ivanova.

Starina Totića, koji danas žive u Totićima, zaseoku sela Cetine, te naMaovicama i u Vrlici, jeste livanjsko područje, gdje je u popisubosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra PavoDragićević zabilježio u Provu (u izvorniku Parhovo) 4-članu obitelj FilipaTotića (izvorniku Philippus Totich). Je li ponavljanje imena Filip (i danas uTotića često je ovo ime) samo slučajnost? Godine 1814. pripadnike ovogaroda sa skraćenim prezimenom Toto susrećemo na više mjesta livanjskogpodručja: u Priluci, D onjem Žabljaku, Prispu i Malim Kablićima.

S jezičnog motrišta prezime je moglo nastati od Tot, naziva kojiMađari rabe kao opći etnonim za Slavene, naročito Slovake, ali i Hrvate skajkavskog govornog područja. Žena iz Mađarske ili pak iz Hrvatske, kojaje obučena u slovačku no šnju, zove se Totica.

4 9 6 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, svežanj 19.4 9 7

Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967.; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.4 9 8 Državni arhiv u Zadru, K atastri Dalmacije broj 456-VRLI KA4 9 9 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 60, 65, 66. i 67.

215



Danas pak u Hrvatskoj živi 180 osoba s prezimenom Totić, a osim navrličkom području nastanjeni su u Kaštelima, Đakovu i Zagrebu. Od iste jeosnove nastalo još nekoliko prezimena: Tot (Osijek, Zagreb, Baranja,Međimurje, Đurđenovac), Tota (Međimurje, Rijeka, Baranja, Zagreb), Toth(Zagreb, istočna Slavonija, Koprivnica, Baranja), Totović (Zlatar Bistrica,Vrbovec, Križevci).

TURUDIĆI

Onomastičari još nisu riješili postanje prezimena Turudić s jezičnogmotrišta. Stoga evo i pokušaja ovog autora: od imenice Ture (Turčin) izvodise zbirna imenica Turad (kao primjerice Vlaščad, Crnogorčad u "SmrtiSmail-age Čengića" Ivana Mažuranića) odnosno duži oblik Turadija (kaoprimjerice Srbadija i si). Ujednačavanjem "u" i "a" u "u" dobijen je oblikTurudija, koji je zabilježen 1768. godine kao prezime u Služnju, danashercegovačka općine Čitluk, te na više mjesta u Srbiji. Od Turudija po većustaljenom obrascu nastalo je i prezime Turudić.

Dakle, prezime je nadimačkog podrijetla i zabilježeno je; u Hrvatakatolika (Služanj pokraj Čitluka i Vrlika), Bošnjaka muslimana (tuzlanskopodručje) i Srba pravoslavaca (okolica U žica).

Da su neki Turudići bili islamske vjeroispovijesti, nema dvojbe, jer ih,kako je već i rečeno, ima i danas na tuzlanskom području. Možda su nekoć ineki Turudići u Vrlici bili muhamedanci, jer postoji usmena predaja oizvjesnom Salihu Turudiću koji je nakon oslobođenja Vrlike 1688, godineuzjahao konja i nepovratno otišao preko Dinare u Tursku. Međutim, to ne

znači da su njegovi potomci današnji vrlički pripadnici tog roda. Naime,Turudići iz Vrlike sačuvali su predaju da su iz Hercegovine doselila dvabrata, od kojih su nastali tzv. Gornji i Donji Turudići. I Turudići u Služnjupokraj Čitluka također čuvaju spomen na dvojicu braće koja su odselila uDalmaciju.

Čini se da smo rješenje pronašli uz pomoć N. Mandića. Naime, FraneTurudić zabilježen 1768. godine u Služnju kao domaćin obitelj i umro je1783. godine u starosti od 60 godina. Iako je u kući imao devetero ukućana,

216



oni se više ne pojavljuju u maticama hercegovačkih župa, iz čega slijedizaključak da su odselili izvan Hercegovine, u Dalm aciju, u Vrliku.5

To bi mogli biti Marko i Bartol Turudić, čije su obitelji 1830. godine

već u Vrlici, jer su te godine zabilježeni u novom austrijskom zemljišniku zanaselje Vrlike 5 0 1 Kako Turudići nisu u Vrlici zabilježeni ni 1692.(zemljišnik), ni 1710. (novi zemljišnik), ni 1725. godine (popis vjernikaSplitske biskupije), ne može biti točna sljedeća tvrdnja uvaženog N.Mandića o ovome rodu. "Turudići se ub rajaju medu starosjedilačke rodove uBrotnju (danas prostor općine Čitluk-A. I.),čija je matica a Služnju.Najstariji, do sada nama poznati, pisani spomen prezimena Turudićnalazimo u mletačkim spisima u kojima se Turudići nalaze u Vrljici kodDrniša (?!) 1690. godine." 5 0 2

Ipak najstariji spomen prezimena Turudić je onaj iz 1741/42. godine izpopisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika, u kojem je biskup fra PavoDragićević u Služnju zabilježio jednu Turudića obitelj: 6-članu obitelj AnteTurudića (izvorniku A ntonius Turudich). G odine 1768. biskup fra M arijanBogdanović u Služnju je zatekao 4 obitelji i 25 Služanjaca s prezimenomTurudija: 9-članu ob itelj Frane Turudije (u izvorniku Franciscus Turudia), 3-člano kućanstvo Mate Turudije, 6-člano domaćinstvo Ivana Turudije i 8-članu obitelj Marka Turudije.

U matici umrlih stare župe Brotnjo zabilježen i jedan krvavi događajiz vremena osmanlijske vladavine ili posve precizno iz 1804. godine: "Obisia j a n 5 0 3 Tomu Kordića godina 36; Miju Zelića godina 23; LUKUTURUDIĆA godina 29; Grgu Sušca godine 30 i Jagu Vidovića godina 26.Osiče glavu Petru D ogandžiću godina 22 i Boži Pavloviću godina 34. " 5 0 4

Pojedinosti u vezi s pogubljenjem ovih sedam mladih Brotnjaka nisupoznate, ali se uvidom u matice spoznaju novi detalji tragične sudbineobitelji obješenog Luke Turudića, inače sina već spom injanog Ivana i unukaMarka Turudića. Luka je rođen 1775. godine u Služnju, oženio se kao 18-godišnjak s Martom kćeri Marka Solde rečenog Pranjić iz Ograđenikapokraj Čitluka i s njom je dobio dvije kćeri i tri sina: Ivan (rođen 1795),

5 0 0 N. M andić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u B rotnju, Mostar-Brotnjo2001., str. 572.5 0 1 Državni arhiv u Zadru, Katastri D almacije broj 456-Vrlika5 0 2 N. Mandić, Pod rijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo2001., str. 5725 0 3 ajani su u jednom razdoblju turske vlasti u Bosni i Hercegovini bili dužnosnici mjesn euprave. Tamo gdje nije bilo kapetana i kapetanije upravljali su ajani, a obično su bili iznajpoznatijih begovskih o bitelji.5 0 4 Matice umrlih stare župe Brotnjo, godina 1804.

217



Jozo (1798) i Ante (1800). Godine 1815. Ivana, koji je imao 20 godina iJozu sa 17 godina pokosila je kuga, ali je najmlađi Ante nastavio lozu ovetragične obitelji.

Inače, Turudići su danas najbrojniji rod u Vrlici i mnogo se ijeđeodlučuju na seobu sa svoje starine od drugih rodova.

UGLARICI

U Ježeviću živi 6-člana obitelj Ivana Uglarika, doseljenika iz Zubrićapokraj Virovitice. Prije 22 godine oženio se Perom iz roda Ćorića i ostaoživjeti u Ježeviću.

Inače, prezime Uglarik je češkog podrijetla.

UZUNI

U popisu ob itelji u banderiji haramabaše N ikole Biokovića iz Vrlike 1.srpnja 1692. godine upisana je i 9-člana obitelj Petra Uzuna (u izvornikuPetar Vusun), kojoj su venecijanske vlasti dodijelile devet kanape z em lj e .5 0 5

U zemljišniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambašeŠtipana Biukovića iz Vrlike, zabilježene su obitelji dvojice sinova pokojno gPetra, domaćina obitelji iz 1692. godine: Matija Uzunovića (sedam članova,

domaćin, supruga, troje muške i žensko dijete) i brata mu Jure (dva člana:domaćin i supruga).5

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je IvanLaghi zabilježio u Vrlici dvije dvočlane obitelji s prezimenom Uzunović:već nam iz 1710. poznatih domaćina Matija i Jure. 5 0 7 Očigledno Jure nijeimao djece , a što se dogodilo s potomstvom M atija Uzunovića?

5 0 5

Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalm acije, svežanj 19.5 0 6 Isto, svežanj 19.5 0 7 Građa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967.; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.

218



U novom austrijskom zemljišniku iz 1840. godine, u naselju Vrlikaupisana je jedna obitelj s prezimenom Uzun: Luke S tipa no va .5 08

Ovaj je vrlički rod hrvatskom narodu i crkvi u Hrvata dao i svećenikafra Franu U zuna, rođenog 1869. godine u G arjaku, a koji je ova j svijetzamijenio boljim u Zagrebu 1942. g o d in e . 5 0 9

Navedeni podaci potvrđuju da su Uzuni starosjedilački rod vrličkogpodručja, pogotovo i stoga što njegove pripadnike ne poznaju susjedniprostori: livanjski, duvanjski, imotski, sinjski, mućki, drniški. Osim togaizneseni pokazatelji svjedoče da su Uzun i Uzunović inačice, kraća i duža,istog prezimena. Dakako, ne treba ga miješati s prezimenom Uzinović, jer jeono posve drukčijeg postanja, a zabilježeno je u Dubravi, naselju starePoljičke Kneževine, u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine kad

su zabilježene tri Uzinovića obitelji sa 16 čla nov a. 5 1 0Inače, danas u H rvatskoj 160 osoba nosi prezime U zun, a najviše ih je ,

osim na vrličkom području, u okolici Zagreba i Varaždina. PrezimeUzunović danas je nazočno i na području Kaštela i V inkovaca.

S jezičnog motrišta ovo je staro prezime nastalo od pridjeva uzun izturskog jezikaš, što znači onaj koji je dugačak, koji je visoka rasta; dugonja;dugajlija.

VARNICE

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od imenice vamica, što je uknjiškom jeziku ekspresivniji izraz za iskru. Varnica ujedno znači i osobužestoke naravi, ko ja u komunikaciji s okolicom zna često planuti.

Pripadnici roda Varnica zabilježeni su u zemljišniku za n aselja Vrlika iMaovice iz 1710. godine: devetoČlana obitelj Ivana Varnice pokojnog Ivana(dva odrasla muškarca, dvije odrasle žene, troje muške i dvoje ženskedjece); šestočlana obitelj Štipana Varnice rečenog Budimir (domaćin, dvijeodrasle žene, troje ženske djece); četveročlana obitelj Grgura Varnice

5 0 8

Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalm acije broj 414-VRL IKA5 0 9 Vrličko kolo. list župe Gospe Ružarice i Matice hrvatske, godina IX. (2001.), br. 1(1 3),str. 25.5 1 0 Poljički zbornik, svezak I., Zagreb 1968., str. 233.

219



pokojnog Grgura (domaćin, supruga, dvije kćeri); Manda udova pokojnogPetra Varnice.511

Inače, prezime se Varnica u zemljišniku iz 1710. godine piše na čakčetiri načina: Verniza, Varniza, Vernisa i Varnisa.

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je IvanLaghi upisao samo jednu petočlanu obitelj ovoga roda, obitelj IvanaVarnice.

Što se dogodilo da se broj pripadnika ovoga roda za petnaest godinasmanji s 28 na 5 osoba? Objašnjenje: tri su obitelji imale isključivo ženskudjecu.

Varnice su doseljenici na vrličkom području. Fra Andrija KačićMiošić spominje hajduka i mejdandžiju Varnicu, koji bijaše "silan j u n ak ". 5 1 3

Prema Kačiću bio je "od Kaštela" i istaknuo se junaštvima u vrijemeKandijskog rata (1645-1669). Poginuo je pokraj Vojnića, a pogubio ga jeTurčin Isak N ež ić .5 1 4

VICIĆI

S jezično g gledišta prezime je nastalo od osobnog imena Vice, koje jepak hipokoristik muškog imena Vicent ili Vicencij. Vicent je bio i hrvatskislikar u 15. stoljeću, iz Kastva, poznati predstavnik kasnogotičkog zidanogslikarstva; 1474. godine oslikao je crkvu Svete Marije na Škrilinama pokrajBerma (znamenita slika M rtvački ples).

Danas u Hrvatskoj najviše Vicića živi u Cetinskoj krajini, gdje su sedoselili 1689. godine, vjerojatno s duvanjskog područja, s harambašom

Jurom Doturovićem, koji je doveo sa sobom 30 obitelji i 200 soba, od kojihje 80 sposobno za vojnu službu. Venecijanske vlasti im dodjeljuju ipotvrđuju zemlje na potezu od Košuta do B rn a z a . 5 1 5

U zemljišnicima iz 1709. godine upisane su tri Vicića obitelji: 3-članaobitelj Mate Vicića i samac Frano Vicić u banderiji u Pavla Bogdanovića iz

5 1 1 Državni arhiv u Zadru, K atastri D almacije, svežanj 16.Radovi Historijskog arhiva S plit, Split 1967., svezak VI; B. Zelić-Bućan, Popis

stanovništva Splitske biskupije, str. 285.5 1 3 Zbornik Kačić, Split 1983., godina XV.,str. 236.5 1 4 Isto, str. 240.5 1 5 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 99.

220



Glavica, a u banderiji harambaše Jure Doturovića u Tu ijacima zabilježena je3-čIana obitelj Stojke udove pok. Grge Vicića. 5 1 6 Godine 1714. spominju se,uz ostale, Nikola i Frane Vicić kao oni koji u Sinjskom polju obrađujuzemlje bogatih splitskih obitelji Marchi i Cattonari.5 17

U 18. stoljeću o Vicićima su ostali pisani tragovi u dokumentima:Petar Vicić (1750); alfir N ikola Vicić iz Kosinca (1790); 1878. godinespominje se 83-godišnji Mate Vicić pok. Ivana iz Podvaroši (dakle rođen je1704. godine), te Ivan Vicić (1793) itd.

Imotski Vicići doselili su iz Sinja u 19. stoljeću. S istog područja su ivrlički Vicići.5 1 8

VIDICI

S jezičnog gledišta prezime Vidić može biti patronim od muškogosobnog imena Vid, ali i matronim od ženskog imena Vida. Ime Vid jesvetačkog podrijetla, ustvari ime je to ranokršćanskog mučenika sa Sicilijeiz doba cara Dioklecijana; bio je i nekom vrstom zam jene za kult slavenskog

božanstva Svetovita, a posvećene su mu i brojne crkve.Danas 1620 stanovnika Hrvatske nosi prezime Vidić (Benkovac,

istočna Slavonija, Sinj, Zagreb, Požege). Često je i na hercegovačkompodručju (Blizanci-Ljubuški, Dretelj-Čapljina, Gornji Rujani-Livno, Vir-Posušje).

Vrlički Vidići doseljenici su iz Lučana pokraj Sinja. Doseljavajuvjerojatno iz Duvna sa skupinom doseljenika, koje dovodi harambaša PetarĐipalo iz Mrkodola ili Brišnika pokraj Duvna i smješta ih u Lučane. G odine

1697. Filip Vidić obrađuje 15 kanapa zemlje u brdu selu Zelovu, što mu jeodobrio providur A. Mocenigo. On također obrađuje i 10 kanapa u Zelovu,uz kuću koju je tu imao, a sve mu je to 29. listopada 1697. potvrdio većspominjani prov idur .5 19

8. svibnja 1710. godine Nikola Batarelo tuži Jerka Vidića i IlijuBatarela "što su mu uzeli dva i pol vretena zem lje na Z el ov u. " 5 2 0

5 , 6 Isto, str. 109. i 114.5 1 7 Isto, str. 115.5 1 8 J. A. Soldo, nav. d j„ knjiga II., str. 164, 116, 94. i 76.5 1 9 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 104.5 2 0 Isto, str. 118.

221



Vidića je starina u Duvnu, jer u sklopu pastirskog pohoda starojDuvanjskoj biskupiji u srpnju 1706. godine makarski je biskup NikolaBijanković pozvan je od glavara sela Bukovice pokraj Duvna Abrama

Vidića da na povratku iz Rakitna dođe u Bukovicu, gdje je dočekan "s četiristotine osoba za krizmu i s ostalim narodom, koji je želio u biskupa da seispovijedi." 521

U sklopu popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42.godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio je u Viru pokraj Posušja 8-članu obitelj Jure Vidića. On je predak današnjih Vidića u Ričicama, seluImotske krajine.

Što se pak tiče Vidića u Gornjim Rujanima pokraj Livna, oni su

doseljenici iz Čitluka pokraj Sin ja .5 2 2

Kad je riječ o hercegovačkim Vidićima (Blizanci pokraj Ljubuškog,Dretelj pokraj Čapljine), oni su potomci Viđana Vlaićevića Filipovog,rođenog u Tepčićima (općina Čitluk) oko 1750. godine, i njegove suprugeVide kćeri Ante Ljoljića iz Blizanaca. Riječ je o domazetskom braku, a novoprezime (po Vidanu i Vidi) počinje se rabiti oko 1850. godine, i to kaoVlaićević rečeni Vidić da bi ovo posljednje početkom 20. stoljećaprevladalo.523

I jedna zanimljivost vezana za lučansko-čitlučke Vidiće u Cetinskojkrajini. Kada su sinjski Lovrići bankrotirali s rudnicima željezne rude naPerući i Suhoj mlinici krajem 18. stoljeća, na ime duga morali su ustupitibogatoj obitelji Garanjin veliku livadu u Sinjskom polju zvanu Piket.Početkom 20. stoljeća Piket je od Garanjina kupila obogaćena seoska obiteljVidić iz Lučana-Čitluka, koja ga je posjedovala do najnovijih dana, kad jeneko vrijeme služio kao zračna luka, čemu donekle služi i danas, doduše kaouzletište za športske zra ko plo ve .524

5 2 1 M. Vidić, Nikola Bijanković-splitski kanonik i makarski biskup, Split 1981., str. 98.M. Petrić, Po pis stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 80.N. Mand ić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo

2001., str. 581-583.5 2 4 J. A. Soldo, Sinjska u 17. i 18. stoljeću, knjiga II., Sinj 1997., str. 216.

222



VINACI

Danas na vrličkom području, u Vinaliću, živi jedna obitelj sprezimenom Vinak.Vinak iz okolice Virovitice oženio se Kajom rođenom Žeravica iz

Vinalića, gdje su podigli i novu obiteljsku kuću. Trenutačno su na radu uAustriji.

VRANČIĆI

Vrančiće susrećemo na prijelazu 15. u 16. stoljeće u Šibeniku, gdje sustigli iz Bosne, bježeći pred turskim zulumom. Poznati pripadnici ovogstarog plemićkog roda su Antun Vrančić (Antonius Verantius) i FaustVrančić.

Antun Vrančić rođen je 29. svibnja 1504. godine, a odgojili su ga

njegovi ujaci biskup Petar Berislavić i Ivan Statilejić. Školovao se uŠibeniku, Padovi, Beču i Krakovu. Službuje na dvoru kralja Ivana Zapolje,koji mu povjerava vođenje čak sedam ugarskih veleposlanstava (Rim,Venecija, Beč, Francuska, E ngleska, Turska, Po ljska). Zapolja mu povjeravai odgoj svog sina Ivana Sigismunda. Kasnije (1549) prelazi u službuHabsburgovaca, te ga Ferninand I. imenuje svojim tajnikom. Godine 1557.postaje biskup pečujski pa jegarski, a ističe se u suzbijanju protestantizma.Vrhunac i svećeničke i državničke karijere predstavlja mu imenovanje zanadbiskupa ostrogonskog i primasa cijele Ugarske, a 1571. godine je i

kraljevski namjesnik u Ugarskoj. Umro je 1571. godine u Prešovi, apokopan je u Trnavi. Nakon nekoliko dana iza smrti stiže i obavijest oVrančićevu im enovan ju za kardinala.

Dopisivao se s mnogim istaknutim osobama svoga vremena odErazma i Melanchtona do Nikole Zrinskog i Trankvila Andreisa; latinskipjesnik (zbirka Otia), putopisac (opisi istočnoeuropskih zemalja), arheolog,biograf (životopis Petra Berislavića). N a hrvatskom je jeziku ostala samojedna molitva koju je objavio I. T. Mrnavić u svom Nauku kršćanskom.

Vrančićeva sabrana djela i prepisku izdala je Mađarska akademija u 12knjiga.

223



Faust Vrančić je sin Antunova brata Mihalja. Rodio se 1551. godine uŠibeniku, a odgojen od strica Antuna na kraljevskom dvoru. Školovao se i uPadovi, a neko vrijeme i na dvoru Rudolfa n . u Pragu. Zaredivši se postaje

čanadskim biskupom (1594), ali doskora napušta Ugarsku i nastanjuje se uVeneciji. Mnogostran je i originalan duh, u djelu Machinae novae (1595)anticipirao je niz novih tehničkih izuma. Objelodanio je petojezični(latinsko-talijansko-njemačko-hrvatsko-mađarski) rječnik Dictionariumquinque nobilissmarum Europae linguarum (1595). Filozofiji su posvećeniradovi Logica nova i Ethica christiana (1616). Na hrvatskom je napisaoŽivot nikoliko izabranih divic (Rim 1606) i članak o slavenskim narodima.Um ro je u Veneciji 1617. godine.

Iako šibenski Vrančići vjerojatno, nisu u krvnom srodstvu sa svojim

prezimenjacima u Vrlici, opširnije pišemo o Antunu i Faustu s nakanom dapodsjetimo što su Hrvati značili i na europskoj sceni prije pola tisućljeća.

Inače, Vrančići u Vrlici su zabilježeni 1830. godine u austrijskom525

zem ljišniku, kada je upisana obitelj Jure V rančića.Krajem 18. stoljeća u Stanju duša župe Ugljane, koja je djelomično

pripadala i Cetinskoj krajini, zabilježena je obitelj Vrančić-Žale,5 6 od kojeće nastati Vrančići u Tijarici (ima ih i danas) i Vrančići u Vrlici.

U matičnim knjigama stare župe Velika (danas područje Dervente uBosni) 1775. godine u mjestu Johovac zabilježeno je doseljenje obiteljiJakova Vrančića i supruge mu Anice rođene Krumčarević "od Imotskog". 5 2 7

Danas u Hrvatskoj živi 800 osoba s prezimenom Vrančić (Vrlika,Tijarica, Zagorje, Sam obo r).

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od osobnog imena Franko (uDalmatinskoj zagori izgovarana kao Vranko), a dok su hercegovačkiVrančići dobili prezime prema u dovici Vranjki rođenoj Soldo, a koja je bilaudata za Marijana Hrkaća iz Pribinovića pokraj Širokog Briga, od čijih su

sinova Blaža (1800) i Ante (1805) nastali Vrančići. 5 2 8 Danas žive u okoliciŠirokog Briga, M ostara i Posušja, te na derventskom području.

5 2 5 Državni arhiv u Zadru, katastri Dalmacije broj 456-VR LIKA

5 2 6 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, Sinj 1997., str. 30.5 2 7 Više autora, Monografija župe Plehan, Plehan 1987., str. 117.5 2 8 N. M andić, Po drijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Širokom Brijegu i okolici,Mostar-Široki Brijeg 2002., str. 593.

224







VUČEM IL O VIĆI

U dokum entu pod nazivom "Notta della famiglie che al presentehabitano sotto la Fortezza di Verlica cioe sotto la Bandiera del K.(apitano)Basa Nicolo Biocovich" od 1. srpnja 1692. godine zapisano je daje obiteljMarka Vučemilovića, koja ima 18 članova, dobila od venecijanskih vlasti21.5 kanap zem lje, kao i da su 4- članoj ob itelji Lovre V učemilovića pripala3.5 kanape ze m lje .5 2 9

U zemljišniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambašeŠtipana Biukovića iz Vrlike, obitelj već poznatog Marka Vučemilovićanarasla je u impozantnu obiteljsku zadrugu s 32 člana (osam odraslihmuškaraca, sedam odraslih ženskih osoba, osmero muške i sedmero ženskedjece); obitelj također već poznatog Lovre Vučemilovića broji 10 članova(dva odrasla muškarca, odrasla ženska osoba, troje muške i četvero žensked jece ) .5 3 0

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je IvanLaghi zabilježio u Vrlici dvije Vučemilovića obitelji s po 11 članova: većpoznatog M arka i Jure, vjerojatno sina L ov rino g.531

Ovi navodi potvrđuju da su Vučemilovići uz Grabiće, Vuletiće,

Blaževiće, Božinoviće, Jakeliće, Batovanje i Uzune najstariji od današnjihvrličkih rodova.

Inače, ovaj rod u Dalmaciji je poznat po tri inačice prezimena:Vučemilović (Vrlika, Imotski, Glavina), Vučemilo (Sinj, Split) i Vučemil(Cista Provo pokraj Imotskog, Primoije). Istog su krvnog podrijetla,starinom su iz Duvna, a po nekima iz Rame, što za sada nije potvrđeno upovijesnim ispravama. Naim e, fra Štipan Vučemilović, Duvnjak po rođenju,u Cetinsku je krajinu doselio 1687. godine iz samostana u Rami, pa je to

ponukalo neke autore da brzopleto zaključe da su Vučemilovići podrijetlomiz Rame.A sada ponešto i o ovom franjevcu, na jstarijem Vučemiloviću kojeg

znamo po imenu. Rođen je oko 1650. godine, a ujesen 1687. godine je sfranjevačkom subraćom iz Rame u sklopu organiziranog p reseljenja pettisuća Hrvata katolika iz Rame, Duvna, Livna, Kupresa, Glamoča, Rakitna iDoljana doselio u Sinj. Godine 1695. godine fra Štipan Vučem ilović je na

5 2 9 Državni arhiv Zadra, Katastri Dalm acije, svežanj 19.5 3 0 Isto, svežanj 19.5 3 1 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske bisku pije 1725. godine, str. 285.

225



popisu onih doseljenika koji su po duždevoj zapovijedi konačno sm ješteni uS i n j . 5 3 2 Među gvardijanima sinjskog samostana od 1693. do 1702. godine,koji još nose naslov gvardijana franjevačkog samostana u Ram i,pretposljednji je među njima 1700. godine upisan fra Štipan Vučemilović.533

Godine 1709. nalazi se u popisu fratara sinjskog samostana 5 3 4 Prvog srpnjate 1709. godine na dužnosti župnika u Turjacima domaćin je splitskombiskupu Stjepanu Cupilliju u vrijeme njegova pastirskog pohoda Cetinskojkraj ini .5 3 5 Godine 1715. župnik je u Otoku, selu Cetinske krajine, koje jedobilo ime po drvenoj tvrđavi, smještenoj na otoku usred rijeke Cetine. 26.srpnja te 1715. godine šest tisuća turskih vo jnika napalo je tu tvrđavicu, kojuje branilo 170 naoružanih Otočana i njihov župnik. Prvi je nasrt junačkaobrana odbila, ali sljedećeg dana Turci su izveli veoma jaki četverosatni

napad i preko mrtvih tijela branitelja, ostalo je zapisano u dnevniku opsade,prešli Cetinu i zauzeli otok i tvrđavu. Spasilo se svega desetak branitelja,ostali su izginuli, a među njima i njihov župnik fra Štipan Vučem ilović. Teknešto starijih ljudi i žena Turci su doveli u ro ps tv o. 5 3 6

Vučemilovići su starinom iz Oplećana pokraj Duvna, gdje je u sklopupopisa, bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskup fra Pavo Dragićević1741/42. godine zabilježio 8-članu obitelj Joze Vučemilovića (u izvornikuJosephus Vu§emilovich). Godine pak 1768. biskup je fra Marijan

Bogdanović u Oplećanima zatekao 7-člano kućanstvo Bože Vučemilovića."Vučemilovića bi krajem 17. stoljeća bilo znatno više na duvanjskompodručju da ih relativno mnogo nije 1687. godine odselilo u Cetinskukrajinu, ali ih se našlo i dovoljno za popunjavanje tek od Turaka oslobođeneImotske krajine.5 3 7

U Imotskoj krajini iz Duvna doseljeni Vučemilovići 1725. godinedobivaju od venecijanskih vlasti imanja, koja je napustilo islamiziranostanovništvo. "Jela Vučemilović s 5 čeljadi dobila je kuću u Glavini uzCerluku i 10 kanapa zemlje. Marko Vučemilović s 3 čeljadi dobio je vrt u

Imotskom i 6 kanapa zemlje. Prvo krštenje zapisano je u Matici 1736.Napravili su kuću u Imotskom i tu se kasnije nastanili. Po M arku su nazvaniMarkić... Obitelj Jele Vučemilović odselila u okolicu Vrlike" 5 38 , od koje ćenastati dio današnjih vrličkih Vučemilovića.

5 3 2 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 169.J. Vladić, Uspomena o Rami i ramskom franjevačkom samostanu, Zagreb 1882., str. 80.

53 4 J. A. Soldo, nav. dj., str. 225.5 3 5

Isto, str. 133.5 3 6 Isto, str. 187.5 3 7 A. Ivanković, D uvanjska prezimena, T omislavgrad 2001., str. 413.5 3 8 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 106.

226



S početka 19. stoljeća ostao je spomen o još jednom zanimljivomVučemiloviću. "Nešto manji nemiri izbili su 1809. godine, kada ie maršalAuguste Viesse de Marmont s vojskom otišao iz Dalmacije na austrijsko

bojište, austrijska je vojska prodrla prema Skradinu i Šibeniku. Priča sekako je Marko Vučemilović zvani Brzilo iz zasjede napao maršala naTromeđi dok je ručao. Time je Brzilo postao junak. Zarobljen od Francuzabi osuđen, ali prema povjesničaru Paulu Pisaniju pomilovao ga je JacguesLauriston, nakon čega se vratio svom seoskom životu čuvajući handžar ljutisamo kao uspo m enu. 5 3 9

Pripadnici roda Vučemilovića na vrličkom području uz svoje prezimetijekom vremena oslužbenili su čak šest prezimenskih kombinacija:Vučemilović-Alegić, Vučemilović-Grgić, Vučemilović-Jurić, Vučemilović-

Stipanović, Vučemilović-Šimunović i Vučemilović-Vranjić. Dakako, nijeteško dokučiti da je drugi dio kombinacije nastao od nadimaka ili pakimena: Alega, Grgo, Jure, Štipan, Šimun i Vranje.

S jezičnog pak motrišta prezime je nastalo od imenice vuk (Canislupus). Inače ova je imenica jedna od najplodnijih antroponimijskih osnovau hrvatskom jeziku, navlastito u stočarskog stanovništva na dinarskompodručju. Do Tridentskog sabora (1543-1563) Vuk je često ime i u Hrvata, anadijevalo se djeci s uvjeren jem da ih svojom m istično-magičnom moći štiti

od raznih opasnosti i neprilika. Zbog niza okolnosti od 18. stoljeća ime seVuk i brojne izvedenice vezuju uglavnom uz pravoslavlje i uporedo i zasrpstvo.

Inače, imenica vuk slično glasi u mnogim indoeuropskim jezicima:staroslavenski vl6k6, slovenski volk ili vouk, ruski volk, češki vlk, poljskiwilk, staropruski vvilkis, litvanski vilkas, albanski ulk (otuda i toponimUlcinj), latinski lupus, francuski loup, starofrancuski leu, njemački Wolf,starogermanski Wulfaz, engleski wulf, grčki lykos, švedski varg, itd.

Prezime je nastalo od osnove vuk, u kojoj je glas "k" ispred "i" i "e"prešao u "č" (vučica, vučić, vučina, vučetina), te pridjeva mil, mio. Nasličan način nastala su još neka prezimena: Vuček (Slavonija, Moslavina),Vučelić (Zagreb, Ploče), Vučemil (Imotski, Primoije, Duvno), Vučemilo(Sinj, Split, Bjelovar, Vukovar), Vučenov (Rijeka, Vukovar, Zagreb),Vučenović (Šibenik, Sisak, Baranja, Knin), Vučeta (Podravina, Slunj),Vučetić (Zagreb, srednja Dalmacija, Otočac, Hvar), Vučevac (Vinkovci),Vučević (Om iš, Gospić).

5 3 9 Monografija Vrlika 2001., str. 30.

227



VUJEVIĆI

U novije vrijeme dvije su Vujevića obitelji u Maovice doselili izsusjednog Štikova, sela koje pripada župi Vrlici, a upravno Gradu Drnišu.

Godine 1694. Jakov Vujević, serdar iz župe Mostarsko blato, imazapaženu ulogu pri preseljavanju oko pet tisuća Hrvata katolika iz zapadneHercegovine (tadašnje župe M ostarsko blato, Brotnjo, Mostar i Ljubuški) napodručje Imotske i Cetinske krajine (Biorine, Dobranje, Budimiri, Ugljane,Grab). Od doseljenih Hercegovaca Ante Vuljavić (Vujavić) novi je domnašao u Dobranjama, u kojima je 1725. godine njegova 6-člana obiteljdobila od venecijanskih vlasti 12 kanapa zemlje. 5 4 0 U Dobranjama su 1835.

godine živjele tri Vujevića obitelji: Luke pok. Mate, Ivana pok. Andrije iNikole pok. J u re .5 4 1

Vujevići doseljavaju iz Hercegovine i 1718. godine, kada serdarMatiša Alilović dovodi u Imotsku krajinu 240 obitelji. Petočlanoj obiteljiMarka Vujevića, koja je novo boravište našla u Podbablju, pripalo je 1726.godine 8 kanapa zemlje. "U Stanju duša (župe Podbablje-A. I.) zapisano jeda je se Anica Vujević, kći Stipanova, rođena 3. veljače 1805. godine,poturčila na Buni kod Mostara. Preselila je sinu paši Jusufu u C ar igr ad ". 542

U župi Podbablje, u selu Krivodolu, također su 1725. godinezabilježeni Vujevići. Tada su 8-članoj obitelji Jakova Vujevića pripala dvakanapa zemlje. "Stanje duša župe Podbablje 1739. godine je zabilježilo uKrivodolu u Jakova Vujevića 18 čeljadi, u Tome Vujevića također 18čeljadi. Radi lakšeg izgovora narod je Vujeviće pretvorio u U jeviće. Na kućiJakova Ujevića uklesana je godina 1683. Don Grgo Ujević u 18. stoljećuviše se puta potpisuje kao V ujević. Staro su imotsko pleme. V jerojatno su uvezi Vujevići u Podbablju s ovima u Krivodolu... Vujevići hercegovački iimotski jedno su p lem e." 5 4 3

Vujevići doseljavaju iz Hercegovine i u Cetinsku krajinu. Takoprimjerice Mate i Pavo Vujević 1725. godine "osim na Suhaču dobili suzemlje na Krinju i Jese nsk om ."54 4 Te 1725. godine u sklopu pop isa vjernikaSplitske biskupije na vrličkom području je zabilježena 4-člana obitelj AnteVujevića.

5 4 0 I. Ćubelić, Dobranje-prošlost i sadašnjost, Split 1984., str. 16.5 4 1 Isto, str. 16.5 4 2 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 192.5 4 3 Isto, str. 205-206 .5 4 4 J. A. Soldo, krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga II., Sinj 1997., str. 82.

228



Na livanjskom području, u Ljubunčiću i Strupniću, danas žive obiteljis prezimenom Vujeva, koji su, istražio je M. Petrić, doselili početkom 19.stoljeća iz Vrlike, možda baš iz Štikova.

Na duvanjskom području danas živi 10 obitelji s prezimenom Vujević

i 55 osoba (Omolje i Lipa), a istog su krvnog podrijetla kao i imotskiVujevići odnosno U jevići.

Dakle, i Vujevići iz Štikova su hercegovačkog podrijetla. Što se paktiče lingvističkog gledišta, prezime ima u osnovi imenicu vuk ili sasvimprecizno hipokoristično ime Vujo.

VULETIĆI

Sinovima Mate i Vidosave Grabovac alias Grabić odnosno braćimnogo poznatijeg književnika fra Filipa Grabovca: An ti, rođenom 1888.godine i Frani (1690) kum na krštenju bio je Filip Vuletić pokojnog Marka.Zapisano je to u matici krštenih župe Vrlika za razdob lje od 1688. do 1690.godine, koje je vodio fra Grgur Bogić iz Cetine.5 4 6

U popisu obitelji banderije harambaše Nikole Biokovića od 1. srpnja1692. godine upisano je da Antona Vuletić ima 10-članu obitelj, kojoj suvenecijanske vlasti dodijelile 18 kanape zemlje. Njegov prezimenjak većpoznati Filip Vuletić pokojnog Marka, stoji također u toj ispravi, ima 14-članu obitelj, za koju je dobio 21 kanap zemlje.5 4 7

Sastavni dio te isprave je i zapis o udjelu u vlasništvu mlina na Cetiniu predjelu sela Kosora, koji je do oslobođenja Vrlike od Turaka pripadaoTurčinu Salemu Bukaričiću. Jedan je od suvlasnika, uz Matu Grabovca, fra

Filipova oca, te Nikolu B iokovića, Nikolu K ovača i Radovana Kuduza, i većpoznati Filip Vuletić.5 4 8

U zemljišniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambašeŠtipana Biukovića iz Vrlike, zabilježena je tog puta 16-člana obitelj FilipaVuletića pokojnog Marka (pet odraslih muškaraca, tri odrasle ženske osobe,troje muške i petero ženske d je ce ). 5 4 9

5 4 5 M. Petrić, Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 68. i 69.5 4 6

Arhiv Franjevačkog sam ostana Visovac, si. knj. br. 97.5 4 7 Državni arhiv u Zadru, Katastri D almacije, svežanj 19.5 4 8 Isto, svežanj 19.5 4 9 Isto, svež anj 19.

229



Zanim ljiv je i popis fratara franjevačkog samostana u Sinju od 27.siječnja 1714. godine, kada se od ukupno 22 franjevca dvojica prezivajuVuletići: fra Ioannes Vuletich i fra Doimus (Dujam) Vuletich a Cetina, dakleDujam Vuletić iz Cetine odnosno iz Vrlike.55 0 Ovaj popis potvrđuje da suneki Vuletići iz Cetine odnosno Vrlike, što posebno naglašavamo, a drugi suiz S inja; dvojica pak fratara svjedoče i o ugledu ovog roda, jer po dvojicuimaju još samo dva odista ugledna roda-Vučkovići i Buljani.

Vuletići su u 18. stoljeću dali još jednog svećenika fra Jerka Vuletića;rođen je 1743. godine u Vrlici, a ovaj je svijet zamijenio onim boljim 15.

cc ilipnja 1812. godine. M

U popisu vjernika Splitske biskupije biskup je Ivan Laghi 1725.

godine u Vrlici zabilježio tri Vuletića obitelji: Grginu (8 članova), Pavlovu(5) i Petrovu (5 ). 5 5 2

U prosincu pak 1740. godine dvojica staraca Vuletića svjedoče da je"Mate Grabovac, otac fra Filipov, doselio u Vrliku prije zauzeća K nin ...sam sa svojom obitelji, a sad je pet obitelji G rabo va ca ."553

U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u naselju Vinalićzabilježeno je čak sedam obitelji s prezimenom Vuletić: Petrova, Matijeva,Jakovljeva, Pavlova, Nikolina, Stipanova i Antina.5 5 4

Ovi navodi iz povijesnih izvora i isprava svjedoče da Vuletići, uz

Grabovce odnosno Grabiće, Jakeliće, Vučemiloviće Božinoviće, Blaževiće,Uzune, spadaju među n ajstarije rodove na vrličkom području.

Što se pak tiče Vuletića starine, J. A. Soldo tvrdi da su u Cetinskukrajinu stigli iz Duvna 5 5 5 , a mi za sada samo dodajemo da svi Vuletići nisuistog krvnog podrijetla. Soldina je tvrdnja utemeljena na činjenici da jebiskup fra Pavo D ragićević 1741/42. godine u sklopu popisabosanskohercegovačkih Hrvata katolika zabilježio na duvanjskom području,u selu Podgaju, 6-članu obitelj Šimuna Vuletića. Već 1768. godine u popisu

biskupa fra M arijana B ogdanovića nema više Vuletića na duvanjskompodručju. Doduše, ovo će se prezime pojaviti ponovo u tom kraju, u selimaKazaginac i Rašeljke, ali je riječ o doseljenicima iz Dobranja, gdje suVuletići nastali od Ćavara (Ćavarovića), koji su u to selo Imotske krajine

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st., knjiga I., Sinj 1995., str. 225.5 1 Vrličko kolo, list župe Gospe Ružarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br.

1.(13.), str. 25.5 5 2 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovništva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.5 5 3 K. Eterović, Fra Filip Grabovac, Makarska 1927., str. 111.5 5 4 Državni arhiv u Zadru, K atastri Dalm acije broj 23-Vinalić5 5 5 J. A. Soldo, n. 103.

230



doselili 1694. godine iz Gostuše pokraj Širokog Briga. Doselio je 80-godišnji Jure Ćavarović ro đen je 1614. godine s 18-članom obitelji, kojo j suvenecijanske vlasti 1725. godine dodijelile 35 kanapa zemlje u Dobranju. 5 5 6

On je imao obiteljski nadimak Vuletić, koji je ubrzo postao prezimenom.

Godine 1742. u Dobranju je rođen budući svećenik don Šimun Vuletić,vjerojatno unuk spominjanog Jure Ćavarovića. Njemu je 1801. godine IvanJosip Pavlović Lučić posvetio svoju knjigu "Iskazagne života i samrti ičudesa S. Ivana Nepomuchena". Po sinu Šimunova brata Ante, takođersvećenika, don Marka Vuletića dio zaseoka Vuletića u Dobranju zovu seDonmarkovići .557 Inače, Vuletići u sačuvanim maticama stare duvanjskežupe Grabovice prvi se put javljaju 8. ožujka 1834. godine, kad je upisanorođenje Tome sina Štipana Vuletića i njegove zakonite žene Kate rođene

Ćurković.5 58

Uz uvažavanje Soldine tvrdnje o duvanjslcom podrijetlu roda Vuletića,smatramo da dio Vuletića, pogotovo sinjskih, potječe od Vuletića iz Crnčapokraj Širokog Briga. Danas ih tu nema, ali spomen o njima ostao je utoponimu Vuletića greblje u Crnču, kao i u tri nova roda, ko je su nastala odVuletića-Reza i Zlomislića u Rakitnu i Zeljka na širokobriškom području.Prvi spomen o Vuletićima u Crnču je od 8. kolovoza 1735. godine, kad je usklopu svog pastirskog pohoda u Crnač stigao makarski biskup ŠtipanBlašković i "naredio da se ondje podigne oltar pod orahom i proslavio svetumisu. Prenoćio je "u jednoj kolibici, opletenoj plotom zelenih grana ipokrivenoj sa četiri gunja,5 5 9 a domaćin mu je bio Šimun Vuletić, kojeg će1741/42. godine u svoj popis bosanskohercegovačkih Hrvata katolikaubilježiti fra Pavo Dragićević kao glavara 30-člane obiteljske zadruge. Tadaje u Crnču svoj dom imala i 9-člana obitelj Ivana Vuletića, a u Bilom Poljupokraj Mostara prebivalište je imala 13-člana obitelj Marka Vuletića.

Od grane Vuletića iz Crnča su i oni zabilježeni u zemljišniku iz 1709.godine: u Glavicama u banderiji harambaše Pavla Bogdanovića gdje je

upisana 3-člana obitelj Ivana Vuletića pok. Andrije, dok su u banderijiharambaše Grgura Cvitkovića u Hrvacama zabilježeni samci Toma i LukaVulet ić .5 6 0 Među onima koji su dobili od venecijanskih vlasti zemlje jošranije (1697.) u predjelu "od Mukrinjina vrila na sjeveru, Trogomile naistoku, Urinove kamenice i Hana na zapadu upisani su Stojan i NikolaVuletić. Dio Vuletiće iz Sinja po svojim rodonačelnicima Abramu i Šimunu

5 5 61. Ćubelić, Dobranja-prošlost i sadašnjost, Split 1984., str. 16-19.

5 5 7

Isto, str. 77. i 80.5 5 8 A. Ivanković, Duv anjska prezimena, Tomislavgrđd 2001., str. 419.5 5 9 Zbornik radova povodom tisuću godina Trebinjske biskupije, Sarajevo 1988., str. 155.5 6 0 J. A. Soldo, nav. dj., str. 109.

231



(Šimi) Vuletiću dobili su obiteljske nadimke, koji su se vremenom pretvoriliu nova prezimena Abram i Š im ac .5 6 1

Ipak, o biokovsko-imotskoj grani Vuletića ostao je najstariji pisanispomen. Godine 1664. zloglasni poturica iz Livna A lija Bojčić je iz zasjedeu Promajni pokraj Makarske zarobio Pavu Vuletića, laičku osobu u pratnjifranjevaca, kojeg je kasnije u Livnu prodao u roblje. Ovaj pripadnik rodaVuletića je iz Vrdola, stare župe u vrletima Biokova (danas su to RašćaniGornji).5 2 S vremenom se Vuletići naseljavaju u Kozicu i Kozička Poljicana vrgorskom području, a nova boravišta nalaze i u selima Imotske krajine:Slivno, Krstatice, Župa Biokovska (oko 1850. godine). 5 6 3

Istočnohercegovački Vuletići nisu u krvnom srodstvu s ostalimprezimenjacima s dalmatinsko-hercegovačkih prostora. Oni su starinom iz

Graca pokraj Neuma. U drugoj polovici 17. stoljeća raseljavaju se potadašnjoj Dubrovačkoj Republici: 1646. godine u Topolo, 1665. u Lisac(oba mjesta su u zaleđu Slanog), odakle se spuštaju i u grad Dubrovnik.Inače, istočnohercegovački Vuletići mogu se pratiti od početka vođenjamatica župe Gradac (neumski), dakle od 1708. godine. 5 6 4

U Kaštelima ovo prezime glasi Vuletin, a spominje se već 1680.godine, kad se za rektora crkve Svetog Ivana od Birnja natječu i dvojicasvećenika iz roda Vuletin: don Ivan Relja Vuletin i don Vicko Vuletin. 5 6 5

Godine 1696. na zboru didića u Kaštel Lukšiću sudjeluju i predstavniciobitelji Vuletin.5 6 6

Inače, danas u Hrvatskoj živi 2250 osoba s prezimenom Vuletić, anajviše ih je u Cetinskoj i Imotskoj krajini, te u Lici i na Kordunu.Navodimo i još nekoliko prezimena slična postanja: Vulelija (Benkovac,sjeverna Dalmacija), Vuleša (Dubrovnik), Vulesica (Zadar, Pula), Vuleta(Sinj, Zadar, Slavonski Brod, Vrgorac), Vuletin (Kaštela, srednja Dalmacija,Zagreb), Vulević (Split, Zagreb), Vuličević (Dubrovnik, Karlovac,Obrovac), Vulić (Split, Zadar, Našice, Omiš, Obrovac), Vulin (Biograd,

Šibenik, Zadar, istočna Slavonija).

5 6 1 Isto, str. 92.V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 142.

5 6 3 Isto, str. 141, 276. i 349.N. M andić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u M ostaru, M ostar 1999., str.

598.5 6 5 V. Om ašić, Povijest Kaštela od p rahistorije do početka X X. stoljeća, K aštela 20 01., str.285.5 6 6 Isto, str. 209.

232





Danas na dalmatinskom području Vulići žive u Omišu, Gracu pokrajDrniša, Jasenicama (Benkovac), Slivnici i Visočanima (Zadar). U Bitelićupokraj Sinja žive Vulići pravoslavne vjeroispovijesti, od kojih je dio odseliou Vrbicu i Don je Rujane pokraj Livna i u Srđane pok raj Duvna.

Današnja vrlička obitelj s prezimenom Vulić doselila s drniškogpodručja, gdje su Vulići i Vuličevići zabilježeni krajem 17. stoljeća.

ZEČEVIĆI

Šestog prosinca 1740. godine u franjevačkom samostanu na Visovcuumro je u pedesetoj godini života fra Marko Zec s Maovica. Dakle, rođen je1690. godine. U istom dokumentu-mrtvaru samostana Visovac 1885. godineupisana je smrt fra Jeronima Zečevića s Maovica, također franjevačkogbrata, dakle rođenog 1832. godine.5 7 1

Ova dva upisa potvrđuju da su pripadnici roda Zec nazočni naMaovicama u posljednjoj četvrtini 17. stoljeća, te da su prezime Zeczamijenili prezimenom Zečević najkasnije početkom 19. stoljeća. Tada su u

austrijskom zemljišniku iz 1830. godine na Maovicama zabilježene dvijeobitelji s prezimenom Zečević: Luke M atijeva i M atija Jurina.Starina je roda Zečevića iz Cetinske i Imotske krajine Prisoje, selo na

buškoblatskom području današnje bosansko-hercegovačke općineTomislavgrad, gdje su u drugoj polovici 17. stoljeća imali prezimeMišković. U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42.godine b iskup fra Pavo Dragićević je u Prisoju zabilježio 6-članu obiteljAnne Miscouize (Ane Miškovice). U Stanju duša župe Proložac iz 1744.godine upisano je da je Anica Mišković alias Zec rođena 1692. godine uTurskoj, što pak znači u P ris oj u. 5 7 2

Ipak prvi spomen o Zečevićima je onaj iz 1686. godine, kada je uvrijeme Bečkog rata među stanovnicima imotskog sela Vinjana naMakarskom primorju zatečena 7-člana obitelj Štipana Zečevića.5 73 Pripodjeli zemlje doseljenicima 1725. godine Mijo je Zec (Zečević) sa 7-članom obitelji od venecijanskih vlasti "dobio kuću u Podvornici (dio

5 7 1

Vrličko kolo. list župe G ospe R užarice i Matice hrvatske V rlika, godina IX. (200 1.), br.1.(1 3), str. 24. i 25.5 7 2 V. Vrčić, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 232.5 7 3 Isto, str. 18.

234



Prološca-A. I.) i 13 kanapa zemlje, a Andrija s 8 čeljadi 14 kanapa." 5 7 4

Godinu kasnije (1726) u Podbablju, također u Imotskoj krajini, MartinuZečeviću iz Vrdola (današnji Gornji Rašćani-A. I.) iz serdarije serdaraRoglića pripalo je 7 kanapa z em lje. 57

U Stanju duša župe Slivno iz 1744. godine, kojoj sa tada pripadale iKrstatice, u tom selu Imotske krajine zabilježene su četiri Zečevića obitelji:Matina (6 članova), Jakovljeva (7), Šimunova (2) i Jerolimova (6). 5 7 6 Danasu Krstaticama ovaj se stari rod opredijelio za prezime Zec i premanadimcima se dijele na : Zec-Orlović, Zec-Kruševac i Zec-Peškirić. Godine1989. u Krstaticama je 20 obitelji, a samo dvije ne rabe navedeneprezimenske kombinacije već samo prezime Zec.

I u Prološcu su se pripadnici ovog roda, nastanjeni u njegovom

zaseoku S rednje Selo, opredijelili za prezime Zec.Osim u Imotsku krajinu dio Zečevića nekoć Miškovića sa svojestarine u Prisoju seli u Cetinsku krajinu: 29. listopada 1693. godinepotvrđena je u Potravlju baština od 50 kanapa za obitelji braće Mije, Petra iIvana Zeca;5 7 7 u Dicmu se 1709. godine u sastavu banderije harambaše IlijeMaretića nalaze obitelji Grgura Zečevića pok. Ivana (9 članova) i NikoleZečevića pok. Ivane (8). 5 7 8 Očigledno je riječ o braći, koji su možda sinoviIvana Zeca, već spom injanog u Potravlju.

Prezime Zec zabilježeno je 1711. godine (obitelj Nikole Zeca) uDivojevićima na mućko-lećevačkom području; 1835. godine tu prebivališteima pet obitelji s prezimenom Zec (dva Petra, te Nikola, M ate i Ivan), dok jepopis stanovništva 1948. godine zabilježio šest obitelji s ovimprez imenom.5 79

Čini se da je obitelj Luke Zečevića, zabilježena u Gizdavcu 1835.godine, tu bila samo u p ro la zu .5 8 0

Danas u Hrvatskoj 1380 stanovnika ima prezime Zečević, a najviše ihje u Cetinskoj krajini, okolici Benkovca i u Slavoniji, dok se 2240

stanovnika Hrvatske (Dalmacija, Slavonija, Primorje) opredijelilo zaprezime Zec. Ova dva prezimena imaju i Hrvati katolici i Srbi pravoslavci irazličita su krvnog podrijetla.

5 7 4 Isto, str. 232.5 7 5 Isto, str. 142.5 7 6 Isto, str. 142.5 7 7

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 36.5 7 8 Isto, str. 112.5 7 9 M. M atas, Mućko-lećevački prostor, Zagreb 1993., str. 162.5 8 0 Isto, str. 165.

235



Što se pak tiče postanja ovih prezimena s jezičnog motrišta, u osnoviimaju imenicu zec ili pak posvojni pridjev izveden od nje. Obrazac tvorbe jeuobičajen: zec + ev = Zečević = Z ečević.

Što se pak tiče Miškovića, oni danas žive u dva sela na livanjskompodručju: u Lipi su Miškovići doseljeni iz spominjanog Prisoja, a uSmrčanima (zaselak Glavice) potječu iz Voštana (istočni dio Cetinskekrajine), gdje su imali prezime Babić.5 8 1 Očigledno nisu istog krvnogpodrijetla.

ZIDARI

Danas u Hrvatskoj živi 390 osoba s prezimenom Zidar (Vrlika,Virovitica, Turopolje, Podravina, Slavonije); Zidarića je 450 (Križevci,Pazin, Istra, Prigorje); Zidarevići danas preb ivaju u Dugoj Resi i Pokuplju.

Prezime je nastalo prema nazivu zanim anja zidar.Ključna osoba za pos tanje vrličkog roda Z idara je Ivan Petrović rečeni

Zidarović (u izvornika Zuane Petrouich detto Zidarouich), čija je 7-člana

obitelj (pet odraslih muškaraca, dvije odrasle ženske osobe) zabilježena uzemljišniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambaše ŠtipanaBiukovića iz Vrlike.5 8 2 U istom dokumentu upisane su još dvije Petrovićaobitelji: 8-člana obitelj Ilije Petrovića pokojnog Petra rečenog Railića(domaćin, dv ije odrasle ženske osobe, dvoje muške i troje ženske djece) i 6-člana obitelj Mije Petrovića pokojnog Petra, vjerojatno brata spominjanogI l i je .5 8 3

U Vrlici susjednim Civljanima, u banderiji harambaše Vučena

Vukovljanina (možda doseljenik iz Vukovskog pokraj Kupresa) upisana jetakođer 1710. godine 12-člana obitelj Dragića Petrovića pokojnog Petrarečenog Novoselac (domaćin, dvije odrasle ženske osobe, sedmero muške ijedno žensko dijete).5 8 4

Dakle, Ivan Petrović rečeni Zidarović predak je današnjeg vrličkogroda Zidara. Godine 1725. u popisu v jernika Splitske biskup ije na vrličkompodručju nisu zabilježeni ni Zidarovići ni Petrovići ni Novoselci. Vjero jatno

5 8 1

M. P etrić, P orijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 56. i 45.5 8 2 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, svežanj 19.5 8 3 Isto, svežanj 19.5 8 4 Isto, svežanj 19.

236



su nekamo iselili da bi se barem oni koji su se opredijelili za prezimeZidarović, koje će s vremenom biti skraćeno u Zidar, vratili na nekadašnjasvoja iman ja na vrličkom prostoru.

S prilično sigurnosti može se ustvrditi da su ovi Petrovići, posebno izCivljana, iz roda haramabaše Mate Petrovića iz Ostrvice, koji je nakondose ljenja iz Poljičke Kneževine 29. srpn ja 1693. godine za svoju banderijudobio 300 kanapa zemlje na lijevoj obali Cetine: u Brodariću, Ugljanima,Begovini i Novom Selu.5 8 5 Kako je godine 1710. uz ime Dragića Petrovića,doseljenog u Civljane, zapisan i obiteljski nadimak Novoselac, zaključiti jeda je u novo boravište stigao iz Novih Sela (Omiška zagora), gdje je njegovzapovjednik i prezimenjak Mate Petrović dobio za obitelji svoje banderijezemlje od venecijanskih vlasti.

Dakle, ova je grana Petrovića bila katoličke vjeroispovijesti, bezobzira što danas u Otišiću pokraj Vrlike i u pet mjesta na livanjskompodručju (Čelebić, Crni Lug, Pržine, Sajković i Gubin) žive Petrovići

cozpravoslavne vjere. Na drugoj pak strani Petrovići katolici obitavaju uMesihovini pokraj Duvna, Rakitnu pokraj Posušja, u Klobuku pokrajLjubuškog, u Grudama (Petrovići-Andrijanići), te u Dugopolju i PakovuSelu pokraj Drn i ša .5 8 7

Prezime Zidar, dakle u današnjem obliku, javlja se na vrličkompodručju 1830. godine u novom austrijskom zemljišniku, u kojem su tada uVinaliću zabilježene četiri ob itelji s prezimenom Zidar: A ndrijina, Matijeva,

f QOMarkova i Josipova.

5 8 5 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sinj 1995., str. 63.5 8 6 M. P etrić, Po rijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 70, 74, 75, 76. i77.5 8 7 A. Ivanković, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 324-326.5 8 8 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 32-V inalić

237



ZORIĆI

Danas u Hrvatskoj živi 2960 osoba s prezimenom Zorić, a najviše ih jena području B anovine, Like, Zadra i Slavonije.Prezime je izvedeno od narodnog ženskog imena Zora (latinski

Aurora). Na području Dalmacije od iste su osnove izvedena još nekaprezimena: Zoran (Zadar, Omiš, srednja Dalmacija, Istra), Zorančić (Split,Brač), Zoranić (Split, Hvar, Dubrovnik), Zorčić (Šibenik, Zagreb i okolicaSiska), Zorica (850 osoba, Šibenik, Sinj, Drniš, Dalmacija, Benkovac,Dalmatinska zagora), Zoričić (590, Šibenik, Crikvenica, Dalmacija, Lika),Zorkić (Dalmacija, Đakovo, Požega).

Starina roda Zorića su Grude, u Hercegovini, gdje je u popisubosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra PavoDragićević zabilježio dvije obitelji s prezimenom Zoro: 13-članu obiteljIvana Zore (u izvorniku Ioannes Zoro) i 5-člano kućanstvoGrge Zore. U popisu biskupa fra M arijana Bogdanovića iz 1768. godineupisano je prezime u današnjem obliku Zorić: već spomenuti Grgur i Gašparimaju obitelji s po 11 članova i Mate Zorić sa 6-članom obitelji. Te godine(1768) Vrlici je najbliža 6-člana obitelj Vida Zorića (u izvorniku Vitus

Zorich), nastanjena u Grahovu, dakle od Vrlike ih dijeli planina Dinara.U Cetinskoj krajini iz Hercegovine doseljeni Zorići zabilježeni su još i

ranije: 1710. u banderiji harambaše Jadrijevića iz G lavica upisana je i obiteljZor i ć ;5 8 9 u zemljišnoj mapi od 12. listopada 1756. godine u Vrpolju (seloizmeđu Trilja i Tijarice-A. I.) "ucrtana" su i dva kanapa zemlje Ivana Zorićapok. M ate ;5 9 0 u Cetinskoj krajini u posljednjem desetljeću 18. stoljeća čestose pojavljuje Petar Zorić iz Turske koji dobavlja stoku sinjskom trgovcuIvanu Radonjiću za prodaju u Ve ne ciji.591

Na vrličko područje Zorići doseljavaju iza 1725. godine, jer tada nisuzabilježeni u popisu vjernika Splitske biskupije. U novom austrijskomzemljišniku iz 1830. godine upisana je u Vrlici obitelj Ante Z ori ća .5 9 2

5 8 9

A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, Sinj 1997., knjiga II., str. 20.5 9 0 Isto, str. 89.5 9 1 Isto, str. 194.5 9 2 Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalm acije broj 456-Vrlika.

238



ŽERAVICE

Prezime je nadimačkog postanja, a nastalo je od imenice žeravica, što

znači pojedinačni komad žara ili žeravke. Žeravice su u obiteljskoj predajisačuvali dvije mogućnosti nastanka njihova prezimena s jezičnog gledišta:prema prvoj - njihovi su preci bili žestoke naravi, nagli u reakcijama te bi zasitnicu planuli kao žeravica, a prema drugoj - jedan od njihovih predaka jegolim rukama uzimao žeravicu i pripaljivao svoju lulu. 5 9 3

Danas u Hrvatskoj živi 720 osoba s prezimenom Žeravica, uglavnomskoncentriranih u Cetinskoj krajini, istočnoj Slavoniji i na dubrovačkompodručju, ali i u Boki kotorskoj.

Žeravice, opet prema predaji, smatraju staru Duklju ili Zetu (danasCrna Gora) starinom svoga roda, gdje su se svojedobno preživaliMartinovići. Naime, kad je srpski car Dušan Silni (oko 1308-1555) savladao1552. godine pobunu vlastele u Zeti, protjerao je iz te pokrajine katolike ibogumile, među kojima su i katolici Martinovići. Oni, koji su ostali napradjedovskim ognjištima, nasilno su pravoslavizirani i od njih potječuŽeravice istočnog vjerozakona. Oni M artinovići, koji su ostali u vjeri svojihotaca, pred progonima se sklanjaju u Boku kotorsku i na teritorijDubrovačke Republike, ponajviše u Rijeku Dubrovačku. Tu se i danas

uporedo rabe prezimena Martinović i Žeravica, ali i prezimenskakombinacija Martinović-Žeravica, što je dokaz da su Žeravice nastale odroda Martinovića. O Žeravicama s juga hrvatskog juga još i ovo: u služenjuMletačkoj Republici neki od bokokotorskih Žeravica tijekom 17. i 18.stoljeća ostvaruju zavidne vojno-pomorske karijere, kao što je primjericeMartin Žeravica (de Bronza), koji je bio zapovjednikom najvećevenecijanske ratne nave (broda) "Venera". Obasuti slavom i povlasticamaneki od Žeravica prema tadašnjim običajima dobili su od svojih gospodara inovo prezime-de Bronza, što znači isto što i Žeravica. Danas njihovipotomci pretežito žive u Trstu, ali i u Slavoniji.

Dio Žeravica s hrvatskog juga, koji su se posvetili vojničkom pozivu,doseljavaju u 17. stoljeću u Ravne kotare, a neki od njih nakon što su se uredovima ravnokotarskih uskoka iskazali kao junaci i sposobni vojnici, zašto su dobivali priznanja od Venecije, dospijevaju i narodnu epsku pjesmu,kao što je primjerice serdar Vid Žeravica, suvremenik još poznatijihkotarskih uskoka Stojana Jankovića, Ilije Smiljanića, Vuka Mandušića. VidŽeravica je povijesna osoba, ali i miljenik narodne pjesme, koja ga svrstava

5 9 3 gotovo sve podatke dugujem književniku Em ilu Žeravice, stjecajem okolnostistanovniku grada Pule. I na ovaj način mu zahvaljujem .

239



u hajdučku družinu harambaše Mijata Tomića s Duvanjskog polja, takođerpovijesne osobe iz 17. stoljeća. On često Vida Žeravicu poziva u pomoć:

"Drugu knjigu M ijo (Mijat Tomić) napisuje,

pak je šalje Vidu Žeravici:"Da ti bora, Vide Žeravica!Skupi, brate, trijest dobrih druga,odi k meni, u Vran, u p lan in u." 5 9 4

I fra Andrija Kačić Miošić u svom "Razgovoru ugodnom narodaslovinskog" opjevao je dvojicu Žeravica: Gruju, junaka Kandijskog rata, injegova sina Ivu Žeravicu, koji se proslavio junaštvima u Morejskom ratu,kada je posjekao 60 Tu rak a.5 9 5

Potomci serdara Vida Žeravice, kojem su venecijanske vlasti za ratne

zasluge nakon umirovljenje dali imanja u Golubiću, Biskupiji i Kninu, sukninske Žeravice, koji se u maticama mogu pratiti od kraja 18. stoljeća.Tada su zabilježena četiri brata Žeravice: Frane (odselio u Šibenik), jedanbrat, čije je ime zaboravljeno, otišao je u Ameriku, zatim Mihovil, oženjenkontesom Čega, preseljava u Vrliku, a Josip (Joso), oženjen plemkinjomMarijom Nardini, ostaje u Kninu, gdje je i umro, a pokopan je uz crkvu uBiskupiji pokraj Knina. Josipov sin Marko, rođen 1858., nakon što su gakninski Srbi na smrt pretukli, sklonio se devedestih godina 19. stoljeća u

Jelsu, na otok Hvar, a 1911. godine, kad mu je umro stric M ihovil, koji nijeimao djece, doseljava na obiteljsko imanje u Vrlici, pa je dio današnjihŽeravica (Pula, Benkovac i Vrlika) njegov i potomci.

Ostale Žeravice na vrličkom području potomci su nekadašnjihvenecijanskih vojnika, uglavnom pripadnika mornaričkog pješaštva, koji sutu stigli po potrebi službe, a onda su taj dio Cetinske krajine stjecajemokolnosti i svojom voljom odabrali za stalno boravište sebi i svojimpotomcima. Jedan od njih je bio i Petar Žeravica s 19-članom obitelji,zabilježen 1725. godine u župi Vrlika u sklopu popisa vjernika Splitske

biskupi je .5 9 6

U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u Gaijaku su zabilježene triobitelji s prezimenom Žeravica, ustvari sinovi Nikole Žeravice: Pavo, Jakovi An te . 5 9 7 U m jestu Vrlika u istoimenom dokumentu iz godine 1830. upisanaje obitelj Marka Že rav ice. 5 98

5 9 4 A. M ijatović, Narodna pjesma o M ijatu Tomiću, drugo izda nje, Duvno 1996., str. 85-88.5 9 5 A. K. M iošić, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Split, 1983., str. 413.5 9 6 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zelić-Bućan, Popisstanovnika Sp litske b iskupije 1725. godine, str. 285.5 9 7 Državni arhiv u Z adru, Katastri Dalmacije broj 414-Garjak5 9 8 Isto broj 456-V rlika

240







POGLAVLJE IV.





V A Ž N IJA N E ST A L A P R E Z I ME N A S V R L I Č KO GP O D R U Č J A

U prvom dijelu ove knjige navedena sva prezimena zabilježena navrličkom području 1692., 1710., 1725. i 1830 godine. Mnoga su od njihnestala, a o četrdesetak najpoznatijih reći ćemo ponešto na sljedećimstranicama ovog rada.

BEGOVIĆI

Vrlički rod, veoma utjeca jan i bogat, najpozna tiji po Milanu Begoviću(1876-1948), hrvatskom književniku, plodnom autoru dramskih,pripovjedačkih i pjesničkih djela.

Prezime je izvedeno od imenice beg (turski bey),što je plemićki naslovu Otomanskoj Carevini, a u prenesenom značenju još i gospodin, gospodar,ugledan čovjek.

Danas u Hrvatskoj živi 2200 osoba s prezimenom Begović, a najvišeih je u Podravini i Banovini. Begovići su pripadnici sve tri vjeroispovijesti.

BERBERI

U zemljišniku iz 1710. godine zabilježena je 3-člana obitelj PavlaBerbera. I 1725. ova obitelj ima tri člana, koliko i obitelj udovice TomiceBerbanuše.

Prezime je nastalo od naziva zanimanja berber (berberin iz perzijskogjezika, a znači obrtnika koji brije i šiša); brijač; neki su bavili liječenjem,vađenjem zubi i obrezivanjem djece kad je riječ o muslimanskom življu.

Danas u Hrvatskoj živi 180 osoba s prezimenom Berber, uglavnom napodručju Obrovca i sjeverne Dalmacije.

243



BERISLA VIĆI

Početkom 14. stoljeća u Vrliku su iz Livna doselili plemići Čubranići,kojima je pripadao i rod Berislavića. Godine 1435. na dužnosti suca ratnogsuda u Knin zabilježen Vuk Berislavić-Čubranić (Wok Berislavich de generCiprianorum), a na istoj dužnosti 1451. godine Pavel Berislavić. Godine1541. u jednoj se darovnici spominje i Tvrdoš Berislavić. Kad su Turciprovalili u Bosnu, Berislavići odlaze u Turopolje. Od turopoljskihBerislavića najpoznatiji je Stjepan Beryzlawych de Verhreca, koji je 1639.banovac na dvoru hercega Ivaniša Korvina.

Ipak od svih Berislavića najpoznatiji Petar, rođen u Trogiru sredinom15. stoljeća. Biskup, državnik, hrvatski ban i istaknuti vojskovođa uborbama protiv Turaka: 1513. pobijedio je Turke pokraj Dubice, a 1520. ina Krbavi, ali je prilikom protjerivanja neprijatelja upao u zasjedu i junačkizavršio časni životni put istinskog h rvatskog junaka .

Zanimljivo je spomenuti daje u zemljišniku iz 1710. godine upisana13-člana obitelj Pavle Berisavljevića pokojnog Berice. Nema ih uaustrijskom zemljišnika iz 1830. godine.

BILOBRCI

U mletačkom zemljišniku iz 1710. godine zabilježena je 7-članaobitelj Ivana Bilobrkovića pokojnog Frane, a u popisu vjernika Splitskebiskupije 1725. godine upisana je ista obitelj, ali sada smanjena na četiričlana. Riječ je o doseljenicima s Livanjskog područja, jer je u Dobrompokraj Livna 1741/42. godine zabilježena 7-člana obitelj Jure Bilobrka.

Prezime je nastalo od ikavskog oblika p ridjeva bijel -bil i imenice brk,što znači dlake koje m uškarcu rastu iznad gornje usne.

Danas u Hrvatskoj živi 570 osoba s prezimenom Bilobrk (Sinj, srednjaDalmacija).

244



BIOKOVIĆI

U popisu obitelji nastanjenih ispod tvrđave Vrlika 1692. godine nalazise i 7-člana obitelj Nikole B iokovića, k ojoj su venecijanske vlasti dodijelile18 kanapa zemlje. Domaćin obitelji obavljao je dužnost kapetana odnosnoharambaše. Te je godine upisan i kao dionik u vlasništvu m lina na C etini napodručju Kosora.

Već 1710. Biokovića nema u Vrlici, pa postoji mogućnost daje ovoprezime neznatno promijenjeno i da je od tada glasilo Biuković odnosnoBiuk.

BRSTIĆI (BRSTILE)

6-člana obitelj Grgura Brstića, kojo j su venecijanske v lasti d odijelile 3kanape zemlje, zabilježena je 1692. godine u V rlici. U zem ljišniku Iz 1710.godine Grgur pokojnog Marka je dom aćin jedine Brstića ob itelji, koja ima u

posjedu 9 kanapa zemlje. Obavlja dužnost čauša.Odselili su na kuprešku visoravan, i to četvorica braće: Čolo, Grgo(možda već spominjani Grgur iz 1710. godine), Pavo i Ćoso, pa su od njihnastala četiri kupreška roda: Čolići, Grgići, Pavići i Ćosići.

U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1768. godine biskupje Marijan Bogdanović u Zloselima pokraj Kupresa zabilježio 19-članuobitelj Ante Brstilića; u M alovanu dvije Čolića obitelji: Stipinu (13 članova)i Jurinu (10); u Otinovcima 6-članu obitelj Tome Pavića; u Odžaku 6-članuobitelj Ivana Grgića.

CIGANI

Deset je osoba na vrličkom području 1725. godine s prezimenomCiganina, organizirane se u dvije obitelji - Nikolinu i Jurinu.

Prezime je nastalo od pejorativnog naziva za Roma, a u prenesenomznačenju C iganin je osoba koja stalno seli; nomad; skitnica, ali i on aj koji sesklon sitnim prevarama.

Čini se da su od ovog vrličkog roda nastali drniški Cigići.

245



CRNICE

Pripadnici roda Crnica imali su velike zasluge u borbama zaoslobođenje Vrlike od Turaka 1688. godine, pa su im venecijanske vlastidodijelile kuću, mlin i više od 200 kanapa zem lje. M eđutim, kako su neki izroda Crnica u vrijeme mira organizirali upade uskoka na turski teritorij sciljem pljačke i osvete, što Mlečanima u tome trenutku nije odgovaralo, pasu braća C rnice razvlašćeni od dodijeljenih dobara.

Već 1710. nema ih na vrličkom području.

ČERKEZI

Godine 1692. u Vrlici je zabilježena i 15-člana obitelj Jure Čerkeza.Čini se da joj je Vrlika bila usputna postaja u seobi prema još zapadnijimhrvatskim područjima.

Inače, Čerkezi su staro hrvatsko pleme po kojemu je, drži N. Mandić,selo Čerigaj (Čerkezov Gaj) pokraj Širokog Briga dobilo ime. Ako je totočno, a Čerigaj se prvi put spominje 1568. godine u turskom popisu, ondato znači d a j e ov aj rod star više od pet stoljeća.

U Čerigaju je b iskup fra Pavao D ragićević 1741/42. godine zabilježiodvije obiteljske zadruge s prezimenom Čerkez: Ilijinu s 20 i Petrovu s 12članova.

ČULIĆI

Ovo prezime hrvatskih stočara dinarskog područja ima čak sedamravnopravnih inačica:

1. do 1725. godine u Dugopolju (Splitska zagora) rabe se obliciČulinović i Čulin s težnjom da ovaj posljednji prevlada;

2. u Imotskoj su krajini zabilježene inačice Čulinović i Čulić;3. na mućko-lećevačkom prostoru od 1711. godine, te u Cetinskoj

krajini i Poljičkoj Kneževini, prevladao je oblik Čulić s napomenom d a j e uDocu D onjem zabilježen i oblik Čule;

246



4. oblik Čule prevladao je u okolici Mostara s napomenom da su1768. u Krivodolu (mostarskom) upisani Čulići, a u susjednom DobromSelu Čuline;

5. godine 1768. na glamočkom području zabilježeni su Čulinovići iČuline;6. iste godine ravnopravno u okolici Livna postoje Čulići i Čuline;7. na buškoblatskom području (danas općina Tomislavgrad) 1741/42.

zabilježena je inačica Čulić, koja je kasnije ustupila m jesto obliku Čulo.S jezično g motrišta ovi oblici nastali su na dva načina:a. od turske riječi gul (čul), što znači konjski prekrivač od kostrijeti

odnosno obrtnik koji izrađuje čulove. Od toga su nastali oblici Čulić, Čule iČulo;

b. od turske riječi ?ulak (čulak), koja znači uho. Naime, stočaridinarskog područja čulom zovu ovcu a čulinom ovna koji su imali male ušiili pak zbog raznih razloga imali su jedn o ili su bili bez oba uha.

D ID OŠI-D ID OJE VIČI

U zemljišniku iz 1710. godine na vrličkom području zabilježene sudvije osobe s prezimenom Didojević: 9-člana obitelj Ivana Didojevićapokojnog Vučića i 6-člano kućanstvo Vukosave Didojević udove pokojnogIvana.

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine prezime jeskraćeno i glasi Didoš, a nosi ga 7-člana obitelj Ivana Didoša.

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od ikavskog oblika imenice

djed-did, što znači očev ili majčin otac, ali i uopće predak.

DOGANI

Prezime je izvedeno od dogan, što je turski naziv za vrstu sokola, koji

se pušta s ruke, a lovi sitnu divljač. Dogandžija je lovac sa sokolima,sokolar. Danas u Hrvatskoj živi 260 osoba- s prezimenom Dogan, a najvišeih je u Zagrebu i Dalm atinskoj zagori.

247



DRA GOJE VIČI

Dragojevići nisu nestali s vrličkog područja, jer su od njih postaliErcezi. Naime, u zemljišniku iz 1710. godine zabilježene su dvije obitelji:Ivana Dragojevića rečenog Erceg s 8 i Petra Dragojevića rečenog Erceg sa 7članova. Dakle, Dragojevići su svoje dotadašnje prezime zamijenili snadimkom Erceg, kojeg su dobili prema imenu pokrajine iz koje su doselili.Doduše, prezime Dragojević bit će na vrličkom području zabilježeno upopisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine (12-člana obitelj JerkaDragojevića i 3-člana obitelj Oršule D ragojević).

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od jednog od oblika imenaDrago-Dragoje.Danas u Hrvatskoj živi 1570 osoba s prezimenom Dragojević, a

najviše ih je na Korčuli, Kordunu i Posavini.

DUJMIĆI

Dujmići na vrličkom području zabilježeni su u austrijskomzemljišniku iz 1830. godine.

Danas u Hrvatskoj živi 670 osoba s prezimenom Dujm ić, a najviše ihje u srednjoj Dalm aciji, Prim oiju, Banovini i u okolici Ogulina. U Aržanu, uImotskoj krajini, Dujmići su prema predaji podrijetlom iz Vojnića pokrajSinja.

Inače, prezime je izvedeno od osobnog imena D ujam, Duje, koje se uHrvata proširilo štovanjem Svetog Du je, rodom iz Sirije, solinskog biskupa imučenika i nebeskog zaštitnika grada Splita.

GABRIL O VIČI

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od biblijskog imena hebrejskogpodrijetla Gabrijel (hebrejsko Gabhriel = Božji junak), što je ime istoimenogarhanđela, B ožjeg glasnika, koji ljudima objavljuje Božju volju.

248



Gabrilovići sa starinom iz okolice Fojnice, u srednjoj Bosni, preci sunajvećeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića po ženskoj liniji. Njihovopreseljavanje iz Fojnice do Otavica pokraj Drniša, gdje su uzeli novo

prezime Meštrović, kretalo se preko Miša pokraj Livna (1741/42. godinezabilježena 5-člane ob itelj Pave Gabrilovića) i Vrlike (1710. udovica Jelenapok. Filipa Gabrilovića).

Godine 1725. Gabrilovića više nema na vrličkom području.

JAJARI

U tri najstarija popisa stanovnika vrličkog područja upisana je obiteljŠtipana Jajara pokojnog Nikole (1692. godine ima 6 članova i venecijanskevlasti dodijelile su joj 4 kanapa zemlje; 1710. ostaje isti broj članovaobitelji; 1710. godine obitelj ima tri člana). Prezimena Jajar nema navrličkom područ ju 1830. godine.

Nastalo je prema nadimku, jer Jajar je onaj koji nosi jaja, ali i sitnilopov. U novije pak vrijeme jaja r je onaj koji prodaje jaja, trgovac jajim a.

JURIĆI

Jurići su na vrličkom području zabilježeni 1692. godine: u banderijiharamabaše Nikole Biokovića upisana je 3-člana obitelj Šimuna Jurića, aPavao Jurić sa 27-članom obitelji bio je harambaša banderije nazvane ponjegovu imenu.

U zemljišniku iz 1710. godine u Vrlici su zabilježene dvije Jurićaobitelji: 7-člana obitelj Mije Jurića rečenog Oklopčija i 2-člana obiteljŠimuna Jurića rečenog Pelalija (vjerojatno onaj Šimun Jurić iz 1691.godine). U popisu vjernika Splitske biskupije nema više Jurića na vrličkompodručju, jer su se opredijelili za novo prezime Oklopčija odnosno Oklopčić(3-člana obitelj udovice L jubice Oklopčije).

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od osobnog imena Jurajodnosno Jure, koje je u Hrvata stiglo preko latinskog Georgius, što jeprilagođenica grčke riječi georgios što znači seljak, ratar.

249



KALINIĆI

Luka K alinić je dom aćin 6-člane obitelji, zabilježene u Vrlici u sklopu

popisa vjernika Splitske b iskupije 1725. godine.Ugledni je to vrlički rod i u 19. stoljeću: 1848. godine tadašnji vrličkiopćinski načelnik A nte Kalinić skupa s vrličkim župnikom fra AntomMazalinom upućuju molbu hrvatskom banu Josipu Jelačiću za sjedinjenjeDalmacije s Hrvatskom i Slavonijom.

Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od imenice kalina, što jenarodni naziv za grm latinskog imena Ligustrum vulgare, a u hrvatskomjeziku uz kalina postoji i naziv zimolez. Dakako, od mogućnosti postanja netreba isključiti ni kalinu, česti naziv za lokve, blatišta, potoke, što je došlood riječi kal sa značenjem blato-glib.

Danas u Hrvatskoj živi 1227 osoba s prezimenom Kalinić, a naviše ihje u srednjoj Dalm aciji i Lici.

KAPOROVIĆI

Na vrličkom području 1725. godine zabilježene su dvije četveročlaneobitelji s prezimenom Kaporović: Tom ina i Jakovljeva.Danas se ovo prezime rabi s kraćom inačicom-Kapor, a u Hrvatskoj ga

nosi 120 osoba, i to pretežito u južnoj Dalmaciji. Na trebinjskom područjuKapori su pravoslavne vjeroispovijesti.

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od kapor, što na albanskomjeziku znači kukma, ćuba.

KARINI

U austrijskom zemljišniku iz 1830. godine u Garjaku je zabilježenaobitelj Pavla Karina Nikolinog.

Dvojicu Karina (Božu Markova i Ivana Filipova) nalazimo i međužrtvama n.svjetskog rata, a Božo Karin, civilna osoba, ubijen je od četnikana Vrdovu.

Stara hrvatska riječ "kare", od ko je je nastalo prezime Karin, označava

trbušasta čov jeka.Danas Karini žive u Grubinama (Imotska krajina), te u Neoriću, na

mućko-lećevačkom području.

250



KO VA ČI-KO VA ČE VIĆI

Godine 1692. u Vrlici su zabilježene dvije obitelji s prezimenomKovač: 7-člana obitelj Nike Kovača dobila je od mletačkih vlasti 9 kanapazemlje i udio u m linu na Cetini u predjelu sela Kosora; tada je Jakov Kovačimao 5-članu obitelj, kojo j su dodijeljena3 kanapa zemlje.

U mletačkom zemljišniku iz 1710. godine nema upisanih Kovača, aliima čak 10 obitelji s prezimenom Kovačević, koje imaju 73 člana. Čini seda su za razliku od Kovača svi Kovačevići p ravoslavne vjere.

"... svako oveće selo imalo je kovača, zato su Kovači s 9.850,Kovačići s 10.500 i Kovačevići s 14.500 nositelja tih prezimena, zajednouzevši osnovu kovač, kudikamo najbrojnija prezimena u Hrvatskoj (ponedavno objavljenim podacima dr. Vesne Zečević). Slično je i sKuznjecovima (kuznjec-kovač) u Rusiji, sa Schmidtovima (Schmidt=kovač)u Njemačkoj i Smithovima (Smith-kovač) u Engleskoj i Sjevernoj Americi.Tako je primjerice 1864. godine u Moskvi bilo 78 tisuća osoba sprezimenom Kuznjecov, a računa se da samo u SAD živi više od dvamilijuna ljudi s prezimenom Sm ith ." 5 9 9

KRILIĆI

U popisu žrtava H svjetskog rata iz Gaijaka nalaze se i četvoricaKrilića: Ivan Petrov, Božo Markov, Stipe Markov s nepoznatim mjestompogibije, a Božo Krilić, civilna osoba, zaklan je u Ježeviću četničkom

rukom.Prezime je moglo nastati od imenice krilo, naziva organa za letenje

kod ptica i kukaca, ali i od hipokoristika osobnog imena Kristofor-Krile, štodolazi od grčkog Khristophoros (latinski Christopherus), što znači "nositeljKrista".

5 9 9 A. Ivanković, Duvan jska prezimena, T omislavgrad 2001., str. 228.

251



KURMAJIČI

U popisu žrtava II. svjetskog rata zabilježena su i trojica Kurmajića:Bože, Jakov i Mijo, svi iz Vinalića. Među popisanim žrtvama II. svjetskograta na vrličkom području nalazi se i Ante Kurmejić pokojnog Stipe, ubijenu Kninu.

Kurm ajići su dio roda vrličkog roda Plazonića.

M AND UŠ IĆI

Godine 1830. u Vrlici su obitavale dvije obitelji s prezimenomM andušić: Jakovljeva i Andrijina.

Starina tog roda je u Rupama, u skradinskom zaleđu, odakle je iznameniti hrvatski narodni junak iz 17. stoljeća Vuk Mandušić, istaknutiborac protiv osmanlijskih osvajača. Danas u Hrvatskoj živi 305 osoba sprezimenom Mandušić (Rupe pokraj Skradina, Katuni pokraj Omiša, Istra,Posavina).

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od osobnog ženskog imenaManduša, što je bio uobičajeni naziv za udatu ženu iz roda M andića.

MIDENJACI

U osnovi je prezimena mid, ikavski oblik imenice mjed, što je uzmesing naziv za leguru bakra i cinka. Uz jugozapadni dio Du vanjskog poljaprostire se planina Midena s najvišim istoimenim vrhom od 1222 metra.Midenjak je etnonim , dakle stanovnik ispod planine M idene.

U mletačkom zem ljišniku iz 1709. godine u banderiji harambaše PavlaBogdanovića iz Glavica pokraj Sinja zabilježena je 6-člana obitelj Martina

Midenjaka.Midenjaci su (Štipan i Stipe) zabilježeni u Vrlici, u novomaustrijskom zem ljišniku iz 1830. godine.

252



MIKULIĆI

"Mikulići su ogranak vrlo starog roda Nimičića iz Crvenog Grma kodLjubuškog. Ovo se odnosi na one Mikuliće, koji su se u stara vremenaodvojivši se od matičnog roda Nimičića iz Crvenog Grm a, postupno tijekomminulih stoljeća raselili po Hercegovini, Bosni, Dalmaciji i Lici. OstaliMikulići po drugim krajevima Republike Hrvatska su drugog podrijetla inemaju krvne veze s Mikulićima-Nimičićima... Najstariji nama poznatipodatak o Mikulićima seže u daleku prošlost, dugačku oko 750 godina.Godine 1240.,kad se ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. sa svojim plemstvompred navalom Mongola sklonio u Split, manji je ogranak Mikulića zajedno s

jo š šest drugih rodova odselio u Rogoznicu pokraj O mi š a . 6 0 0

Na vrličkom području, u Gaijaku, u austrijskom zemljišniku iz 1830.upisano ja pet obitelji s prezimenom Mikulić: Ivana Šimunova, BožeLukina, Nikole Lukina, M atija Antina i Petra Božina.

U popisu žrtva drugog svjetskog rata četiri Mikulića iz Gaijakaokončali su život u Dravogradu 1945. godine: Ante, zatim Dujo Antin, NikoNikin i Ivan Antin, dok je Ivan Mikulić, civilna osoba, ubijen od četnika naVrdovu.

M ILAKO VIČI

U zemljišniku iz 1710. godine na vrličkom području zabilježena je 6-člana obitelj Nikole Milakovića rečenog Skurupina. Petnaest godina kasnijeu popisu vjernika Splitske biskupije nema više Milakovića, ali je zapisanadvočlana obitelj istog Nikole ali sada sa novim prezimenom Skorup.

MLADENIČI

U popisu žrtava H svjetskog rata u Vrlici je zabilježen MiljenkoMladenić pokojnog F ranje, strijeljan od četnika 1944. godine.

Prezime je nastalo od osobnog imena Mladen, koje je izvedeno odpridjeva mlad. Danas se u Hrvatskoj 280 osoba preziva Mladenić, a najviše

ih je u Rijeci, Istri i H rvatskom primo rju.

6 0 0 N. M andić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Širokom Brijegu i okolici,Široki B rijeg 2002., str. 401.

253



NOVAKOVIĆI

Nekadašnji vrlički Novakovići su doseljenici s Brača, gdje su prekoMakarskog primorja doselili iz Zažablja u okolici Metkovića i Neuma. Odovog je roda bio i borbeni pravaš na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće DragomirNovaković.

Prezime je nastalo od osobnog imena Novak, koje je izvedeno odpridjev nov, novi (staroslavenski nov, ruski novyj, poljski nowy, latinskinovus, grčki neos itd.).

Danas u Hrvatskoj živi 5150 osoba s prezimenom Novaković, a

najviše ih je na Kordunu, u Lici, sjevernoj Dalmaciji i Slavoniji.

OSMANOVIĆI

Ivan Osm anović je domaćin 4-člane obitelji koja 1710. godine prebivau Vrlici, a ista obitelj s istim brojem članova zabilježena je i u popisuvjernika Splitske biskupije 1725. godine.

Prezime je izvedeno od turskog osobnog imena Osman (perzijskiUtman), što znači mladunče aždaje, zmaja, ali i pile divlje guske.Danas u Hrvatskoj živi 480 osoba s prezimenom Osmanović (Zagreb,

Pula, Đurđevac, Županja).

PETROVIĆI

Prezime je nastalo od osobnog imena Petar, koje je izvedeno odgrčkog petros, što znači stijena, kamen.

Na vrličkom području 1710. godine, zabilježene su tri obitelji s ovimprezimenom; 6-člana obitelj Mije Petrovića pokojnog Petra, Ilije Petrovićapokojnog Petra rečenog Railić i Ivana Petrovića rečenog Zidarović. Već1725. Petrovića nema u Vrlici, što znači da su uzeli novo prezime Zidarovićodnosno Z idar.

U Hrvatskoj danas živi 11870 osoba s prezimenom Petrović (Baranja,

Slavonija, Primorje, Dalmacija, Like, Istra). Dalmatinski Petrovići katoličkevjere su hercegovačkog podrijetla sa starinom u Rakitnu pokraj Posušja i uKlobuku pokraj Ljubuškog, gdje su nastali od starog roda Vukojevića.

254



PEZE

Pezo je imotsko prezime, ali imotske Peze nisu istog krvnogpodrijetla: Peze iz Prološca postali su od starog hercegovačkog roda Bulića.(Čitluk, Gradnići), a Peze iz Lokvičića nastali su od roda Budimlića, čija jestarina K ruševo pokraj M ostara.

Prezime je nastalo od perzijskog pezvenek, što znači svodnik,pokvarenjak, kurvar.

U popisu žrtava II. svjetskog rata zabilježen je Miro Pezo pokojnogMate, bačen od četnika u jam u u planini Svilaji.

PIVALICE

Šestočlana obitelj Nikole i petočlano kućanstvo udovice StojkePivalice žive 1725. godine na vrličkom području.

U austrijskom zemljišniku 1830. godine upisani su u Vrlici: Pivalica

Ante i Jakov, a u Gaijaku P ivalica Ante Franin.Prezime je nastalo od poimeničenog glagola ikavskog oblika pivati

(pjevati).Danas osobe s prezimenom Pivalica žive na Braču i u srednjoj

Dalmaciji.

ROLJI

Ovo rijetko prezime nekoć je glasilo Roljević: 1692. godine u V rlici jezabilježena 4-člana o bitelj Jure Roljevića, kojoj su m letačke vlasti dod ijelile11 kanapa zemlje; godine 1710. u Vrlici je zabilježena 10-člane obiteljMarka Roljevića pokojnog Ivana.

Već 1830. godine u austrijskom zemljišniku prezime je upisano s

kratkom inačicom-Rolj. Tada su zabilježene tri obitelji toga roda: StankaTom ina, M ije i Jure N ikolinih, svi iz Garjaka.

255





Godine 1725. na vrličkom području zabilježena je 6-člana obitelj sprezimenom Starcal (domaćin Duje), što je Benedikta Zelić-Bućan pročitalakao Starkalj. Čini se da n ije u pravu, jer je riječ o vokalnom "r", koje se tadapisalo na više načina, a najčešće kao -ar i -er. Da smo u pravu svjedočiprezime Štrkalj, koje danas u Hrvatskoj nosi 468 osoba (Drniš, srednjaDalmacija, Zadar, Sisak), kao i prezimena Štrkljević (Split, Zagreb),Štrkonjić (Zagreb, Zaprešić) i Štrković (Zagreb, M eđimurje, Turopolje).

Dakle, s jezičnog stajališta ovo prezime ne treba vezati za riječi star,starac, starkelja, već za naziv biljke štrkalj (Ecbalium elaterium), koja sezove i štrcalica, divlji krastavac. Dakako, ne treba isključiti ni štrk, što jenaziv za kukca dvokrilca, nametnika u tijelu sisavaca, ponajčešće ovaca i

goveda.

TEKLIĆI

Devetočlana obitelj Grgura Teklića imala je 1725. godine stalnoobitavalište na vrličkom području. Čini se da je riječ o dijelu roda Lisičara,

koji su odselili na livanjsko područje, gdje danas žive na čak sedam mjesta:u Prologu, Orguzu, Zabrišću, Komoranima, Grborezima, Zastinju i Ćaiću.Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od imenice teklić, što znači

glasnik, glasonoša; kurir.Danas u H rvatskoj živi 300 osoba s prezimenom Teklić (Solin, srednja

Dalm acija, Bjelovar, O sijek). Postoji i prezime Teklič (Kaštela, Z agreb).

TINTORI

Andrija Tinotor je domaćin 13-člane obitelji, koja u popisu vjernikaSplitske biskupije zabilježena 1725. godine.

Prezime je nastalo od naziva zanimanja tintor, što je stariji talijanskinaziv za zanim anje ličilac, bojadisar, pitur. .

U Hrvatskoj danas živi 990 osoba s prezimenom Tintor (Benkovac,Banovina, Knin, Zagreb).

257



TOLIĆI

Prema Benedikti Zelić-Bućan u Vrlici je 1725. godine zabilježenadvočlana obitelj Tolić, ali smatram da je to krivo pročitano prezime Totić.M eđutim, u popisu žrtava II. svjetskog rata na vrličkom području zabilježenje Dujo Tolić s nepoznatim datumom i mjestom pogibije.

U H rvatskoj danas živi 1830 osoba s prezimenom Tolić.Prezime je izvedeno od osobnih narodnih imena Tolimir, Tolisav koja

su nastala od glagola toliti, što znači blažiti, ublažavati.

TONKOVIĆI

Obitelj Matija Tonkovića zabilježena je u Vrlici u austrijskomzemljišniku iz 1830. godine.

Danas u Hrvatskoj živi 1520 osoba s prezimenom Tonković (Imotska

krajina, Otočac, okolica Zagreba).S jezičnog gledišta prezime je nastalo od osobnog imena Tonko, koje

je izvedeno od imena Ante (latinski Antonius), a koje je ustvari rimskogentilicijsko ime Antonius.

VIDOVIĆI

U Vrlici su 1692. godine zabilježene dvije obitelji s prezimenomVidović: Lovrina (6 članova, 5.5 kanapa zemlje) i Juričina (4,4.5). Ukasnijim popisima Vidovića nema na vrličkom području.

Prezime je izvedeno od muškog osobnog imena Vid (latinski Vitus),kako je glasilo ime ranokršćanskog mučenika sa Sicilije iz Dioklecijanovedoba.

U Hrvatskoj danas živi 6280 osoba s prezimenom Vidović (srednja ijužna Dalmacija, Međimuije, Požega, Zagorje, Banovina).

258



VRLJE

U zemljišniku iz 1830. godine u Garjaku su upisane dvije obitelji sprezimenom Vrlja: Ante Ivanova i Grgura M ijina.

Među žrtvama n. svjetskog rata na vrličkom području upisana su idvije osobe s prezimenom Vrlja: Jakov i Marko pokojnog Paške.

Vrije su nakon ratnih stradanja iselili iz Garjaka u okolicu Virovitice.Prezime je nestalo od imenice Vrljo, izvedene od pridjeva vrljav, što

znači razrok, škiljav. Na sličan način nastalo je i hercegovačko-imotskoprezime Vrljić.

VUJANIĆI

U zemljišniku iz 1710. godine u Štikovu, također župa Vrlika,zabilježena je obitelj Jure Vujanića. Dvadeset i pet godina kasnije Vujanićisu najbrojniji rod u vrličkoj župi: 3 obitelji i 30 članova (Markova s 14,Jurina s 12 i Dujina s 4 člana).

Prezime je izvedeno od osobnog imena Vujan, a koje je nastalo odimena Vuk, veoma čestog i u Hrvata prije Tridentskog sabora u 16. stoljeću.Danas u Hrvatskoj živi 920 osoba s prezimenom Vujanić (Knin,

Pakrac, Benkovac, Banovina).

v v r

ZIZICINa vrličkom području 1725. godine zabilježena je 4-člana obitelj

Matija Žižića.Prezime je s jezičnog motrišta nastalo od imenice žižak, što je naziv

štetnog kukca u žitu, grašku ili nekim drugim živežnim namirnicama.Imenica žižak izvedena je od glagola žeći, žigati.

U Hrvatskoj danas živi 860 osoba s prezimenom Žižić (Sinj, Solin,

srednja Dalm acija).

2 59





VAŽNIJI IZVORI I LITERATURA

I. Neobjavljeni izvori:- Aličić A., neobjav ljeni rukopis iz 1895. godine, Orijen talni institutu Sarajevu

- Arhiv franjevačkog samostana na Visovcu. Libro Bapizatorumtempore fra Lucae Boglich Verlicae parocho 1726-1728., si. knj.97. i 99.

- V. Cvitanović, Bošnjaci i Hercegovci-doseljenici na područjeZadarske nadbiskupije od 15. stoljeća do danas; rukopis u arhivu

Zem aljskog muzeja Sarajevo, Etnografski odjel- Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije iz 1692.- Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije iz 1710.- Državni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije iz 1830.- Matice stare župe Brotnjo, godina 1804.

II. Objavljeni izvori:

- Đakov ić Luka, Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne iHercegovine I. (Na osnovu popisa katoličkog stanovništva 1743.godine), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,Građa, Knjiga XXIII., Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 19.,Sarajevo 1979. godine

- Fermendžin Eusebije, Acta Bosnae Potissimum ecclesiastica.Monumenta spect. hist. Slav. merid., JAZU, Zagreb 1992.

- Kovačić Slavko, Na jstariji izvještaji o stanju Makarske biskupije uTajnom vatikanskom arhivu (1626-58), Izvori za povijest Splitsko-makarske nadbiskup ije I.,Split 1975.

- Leksik prezimena SR Hrvatske, Institut za jezik, Zagreb 1976.- M andić Dominik, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in

descriptionibus annis 1763. et 1768. exaratis, Chicago-Roma 1962.- Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B.

Zelić-Bućan, Popis stanovništva Splitske biskupije 1725. godine

III. Literatura1. BAN AC I., Grbovi, bilježi identiteta, Zagreb 1991.2. BATINIĆ M. V., Djelovanje franjevaca, tri knjige, Zagreb, 1881-87.

261



3. BILIĆ Đ . Bilići, građa za povijest, etnologiju i genealogiju, Zagreb2000.

4. CRN ICA A ., Naša Gospa od zdravlja i njezina slava, Šibenik 1931.

5. ĆUBELIĆ I., Dobranje-prošlost i sadašnjost, Split 1984.6. DESNICA B., Istorija kotarskih uskoka, I. i II., SAN U, Zbornik zaistoriju i književnost srpskog naroda, Beograd 1950. i 1951.

7. DŽA JA M. - DRAG ANOV IĆ K., S kupreške visoravni, Baško Polje -Zagreb 1995.

8. ERD ELJANO VIĆ J., O poreklu Bunjevaca (ćirilica), Beograd 1930.9. ETER OVIĆ K., Fra Filip Grabovac, Makarska 1927.10. HL IPO VIĆ M. S., Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knjiga

LXIX., Naselja, knjiga 35., Beograd 1955.11. FIRIĆ V., Klis, Klis 1996.12. GRA BOV AC F., Cvit razgovora naroda iliričkoga aliti rvackog,

Venezia MDCCXLVII.13. HRVATSK I enciklopedijski rječnik, Zagreb 2002.14. IVANK OVIĆ A., Duvanjska prezimena, Tom islavgrad 2001.15. IVANKOVIĆ A., Prezimena općine Dugopolje, Dugopolje 2002.16. JUTRONIĆ A., Naselja i porijeklo stanovnika na otoku Braču, Zbornik

za narodni jezik i običaje, Zagreb 1950.

17. JURIŠIĆ K., Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom područ ju udoba turske vladavine, Zagreb 1972.

18. KAČIĆ M IOŠIĆ A ., Razgovor ugodni naroda slovinskog, Zagreb 1889.19. KLAIĆ V ., Povijest Hrvata, knjiga V., Zagreb 1985.20. KUZMANOVIĆ N., Feljton "Split u zemljišniku iz 1832.", Slobodna

Dalm acija, 2002. godine21. LISTEŠ S., Klis: pov ijest, toponimi, govor, Klis 1998.22. LOV REĆ KILIBAR , godina EL, Zagreb 2000.

23. MAND IĆ D., Crvena Hrvatska, Chicago-Roma 1973.24. MAN DIĆ D., Duvan jska biskupija od XIV-XVII. stoljeća, Zagreb1936.

25. MAN DIĆ D., Rasprave i prilozi, Rim 1963.26. MAN DIĆ N ., Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju,

Brotnjo-M ostar 2001.27. MAN DIĆ N ., Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u M ostaru,

Mostar 1999.28. MAN DIĆ N ., Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Širokom

Brijegu i okolici, Mostar-Široki Brijeg 2002.29. MATA S M ., Mućko-lećevački prostor, Zagreb 1993.30. MIJATOVIĆ A., Narodne pjesme o M ijatu Tomiću, Duvno 1986.

262



31. MILOJEVIĆ B. Ž., Kupreško, Vukovsko, R avno i Glamočko polje(ćirilica), Srpski etnografski zbornik, kn jiga 25. (Naselja, kn jiga 13),Beograd 1923.

32. MO NOG RAFIJA VRLIKE, Vrlika 2002.33. MONOGRAFIJA župe Plehan, Plehan 1987.34. NOV AK G. Pov ijest Splita, knjiga II., Split 1982.35. OMA ŠIĆ V ., Povijest Kaštela od prahistorije do početka X X. stoljeća,

Kaštela 2001.36. PALAVESTRA V., Porijeklo stanovništva Rakitna, Sarajevo 1984.37. PETRIĆ M ., Porijeklo stanovništva livanjskog kraja, Sarajevo 1961.38. POLJIČKI ZBO RNIK, svezak I., Zagreb 1968.39. SKO K P., Etimologijski rječnik, I., II. i m . knjiga, Zagreb 1971.

40. SO LDO J. A., S injska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga I., Sin j 1995.41. SOLD O J. A ., Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga II., Sinj 1997.42. SPA HO F. DŽ. Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604., Zagreb 1985.43. STOŠIĆ K ., Sela šibenskog kotara, Šibenik 1940.44. ŠIMUNOV IĆ P., Hrvatska prezimena, Zagreb 1995.45. UJEVIĆA., Imotska krajina, Imotski 1995.46. VART AL, časopis za kulturu T rogir, godina X ., br. 1-2, 2001. godine47. VRSALOVIĆ D ., Pov ijest otoka Brač, Supetar 1968.

48. VISOVAČ KI ZBO RNIK, V isovac, Visovac 1997.49. VRČIĆ V., Plemena Imotske krajine, Imotski 1996.50. VRČIĆ V., Vrgorska krajina, Vrgorac 1972.51. VIDO VIĆ M ., Nikola B ijanković, kanonik splitski i biskup makarski,

Split 1981.52. VEIĆ Z., Neorić i Sutina od prapovijesti do danas, Split 1999.53. VRL IČKO KOL O, list župe Gospe Ružarice i Matice hrvatske, V rlika,

godina IX. (2001)

54. ZB OR NIK KA ČIĆ Split 1983., knjiga XV.55. ZBO RNIK KAČIĆ Split 1989/90., knjiga XXI-XXH.56. ZBOR NIK OPĆINE DUG OPOL JE, Dugopolje-Zagreb 2001.57. ZBOR NIK O ZAGORI, knjiga 4., Zagreb 2001., M . Matas, Prilog

proučavanju toponomastike Splitske zagore58. ZBOR NIK RADO VA sa znanstvenog skupa o Milanu Begoviću,

Vrlika-Sinj 1997.59. ZBORNIK RAD OVA u povodu tisuću godina Trebinjske biskupije,

Sarajevo 1988.60. ZBORNIK "ZNAM ENITI I ZASLUŽ NI HRVATI od 925- do 1925.",

Zagreb 1925.

263





BILJEŠKA O PISCU

Ante Ivanković rođen je 11. lipnja 1939. godine u Buhovu pokrajTomislavgrada. Školovao se u Čerinu pokraj Čitluka, Tomislavgradu, Splitu iSarajevu. Nakon studija (1963-67) profesor je u Gimnaziji u Tomislavgradu(hrvatski, latinski jezik i povijest umjetnosti), zatim od 1970. do 1976.profesionalnije novinar i urednik Radiotelevizije Sarajevo, a od 1976. do danasje novinar i urednik (1992-2000) Studija Split Hrvatske televizije.

Dobitnik je godišnje nagrade Saveza novinara Bosne i Hercegovine iZlatnog pera Hrvatskog novinarskog društva.

U Domovinskom ratu sudjeluje kao dobrovoljac od početka: bio je glavni

urednik Ratnog studija Hrvatske televizije u Metkoviću, odakle su praćenazbivanja na hercegovačkom i zapadnodubrovačkom ratištu; utemeljitelj StudijaKnin HTV; spada među one hrvatske novinare koji su najveći dio rata provelikao ratni izvjestitelji s prvih crta bojišta. Za zasluge u Domovinskom ratupredsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je: RedomDanice hrvatske s likom Antuna Radića, Medaljom za iznimne ratne pothvate,medaljama "Ljeto 93" i "O luja", a nositelj je i Spomenice Domovinskog rata.

Autor je zapažene knjige "S kamerom HTV u Domovinskom ratu", okojoj je u predgovoru hrvatski ministar obrane Gojko Šušak zapisao i ovo:"Knjiga Ante Ivankovića vrijedan je doprinos afirmaciji novinarske profesije,ali i autentično svjedočanstvo blistavih pobjeda Hrvatske vojske i Hrvatskogvijeća obrane." Knjigu je 1997. objelodanio Splitski "Logos".

O drugoj Ivankovićevoj knjizi "Duvanjska prezimena", koju su objavila2001. "Naša ognjišta" iz Tomislavgrada, prof. Josip Ante Soldo je rekao: "Radje napisan znanstveno, s bilješkama i dobro će doći svima koji se budu bavilidemografijom. Takvu knjigu bi poželjeli i drugi krajevi naše Domovine".

Već sljedeće, 2002. godine Ivanković se ponovo javlja s onomastikom,

knjigom "Prezimena općine Dugopolje". O njoj je prof. Stjepan Puljiz posebnoistaknuo: "Ante Ivanković dokumentirano prati doseljavanje u Dugopolje, kojekao i ostali od Turaka oslobođeni krajevi ima rijetke starosjedilačke rodove,potvrđujući staru istinu da na dinarskim područjima Hrvatske i Bosne iHercegovine živi narod istog krvnog podrijetla, a granice između njih suumjetna tvorevina onih koji su ih određivali ili pak i sada određuju sudbinusvijeta."

Peta po redu Ivankovićeva knjiga "Toponimi Duvanjskog područja" bitće tiskana ove godine, a monografija roda Ivankovića uskoro će biti završena.

265





SADRŽAJ

str.

RIJEČ NAKLADNIKA 7PREDGOVOR 9

POGLAVLJE I 11VRLIKA KROZ POVIJEST 13

VRLIKA U VRIJEME RIMSKE VLADAVINE 14

VRLIKA U HRVATSKOJ DRŽAVI 15

SV. SPAS - HRVATSKA POVIJESNA ISKAZNICA 16

PRVI SPOMEN VRLIKE U POVIJESTI 17

VRLIKA I HRVOJE VUKČIĆ HRVATINIĆ 17

PRVI VRLIČANI S IMENOM I PREZIMENOM 18VRLIKA ZA OSMANLUSKE VLADAVINE (1522-1688) 19

OSLOBOĐENJE VRLIKE OD TURAKA (1688) 21

VRLIKA POD VLAŠĆU MLETAČKE REPUBLIKE (1688-1797) 22

STANOVNIŠTVO VRLIKE 1692. GODINE 23

VRLIČANI U MLETAČKOM ZEMLJIŠNIKU IZ 1710. GODINE

VRLIČANI U POPISU VJERNIKASPLITSKE BISKUPIJE 1725. godine 38

FRA FILIP GRABOVAC (1697-1749)

NAJPOZNATIJI VRLIČANIN18. st 41

VRLIKA POD AUSTRIJSKOM VLAŠĆU (1815-1918) 42

POLITIČKE PRILIKE U AUSTROUGARSKOM RAZDOBLJU 53

MILAN BEGOVIĆ (1876-1948) - NAJPOZNATIJIVRLIČANIN SVIH VREMENA 55

VRLIKA U KARAĐORĐEVIĆA JUGOSLAVIJI (1918-1941) 56

DRUGI SVJETSKI RAT - 596 HRVATSKIH ŽRTAVA IZ VRLIKE ..POPIS ŽRTAVA II. SVJETSKOG RATA I PORAĆAU ŽUPI VRLIKA 59

VRLIKA U DRUGOJ POLOVICI XX. STOLJEĆA 74

POGLAVLJE II 77IME I PREZIME 79

OSOBNA IMENA 79

HRVATSKA IMENA 81

PREZIME 8 3

DANAŠNJA VRLIČKA PREZIMENA 85

ODAKLE SU DOSELILI PRECI DANAŠNJIH VRLIČANA? 87

POGLAVLJE III 8 9

BAKOVIĆI 9 1

BARIŠIĆI 9 3

BATALIĆI 9 5

BATOVANJE 9 6

267





LELAS1 164

LISIČARI 165

UUUI 166

MANDARIĆI166

MARASl 168

MARICI 170

MARKIOLI 171

MATKOVIĆI 172

MATUSINE 174

MILANI 174

MILKOVIĆI 176

MIŠIĆI 179

MIŠURI 180

MODRICI. 181

MUČALE 182

MUTIĆI. 183

OKLOPČIĆI 183

PAIĆI 184

PANDŽE 186

PERKOVIĆI 189

PLAZONIĆI : 191

RADNIĆI 193

REBIĆI. 196

REJE 199

REŽIĆI 201

RISTOVSKI 202

ROGAČI 202

ROMIĆI 203

RUPANOVIĆI 205

SAMARDŽIĆI 206

SKORUPI 208

STIPČEVIĆI. 209

ŠKALICI 209

ŠKORIĆI 210

TARLE 212

TERZIĆI 213

TOJČIĆI. 214

TOTIĆI 215

TURUDIĆI..... 216

UGLAR1C1 218

UZUNl 218 VARN1CE 219

VICIĆI. 220

269



VIDICI 221

VINAC1 223

VRANČIĆI 223

VUČEMILOVIĆI 225VUJEVIĆI 228

VULETIĆI 229

VULIĆI 233

ZEČEVIĆI 234

ZIDARI 236

ZORIĆI 238

ŽERAVICE 239

POGLAVLJE IV 241

VAŽNIJA NESTALA PREZIMENA S VRLIČKOG PODRUČJA243

BEGOVIĆI 243

BERBERI 243

BERISLA VIČI 244

BILOBRCI 244

BIOKOVIĆI 245

BRSTIĆI (BRSTILE) 245

CIGANI 245

CRNICE 246

ČERKEZI246

ČULIĆI 246

DIDOŠI-DIDOJE VIČI 247

DOGANI 247

DRAGOJEVIĆI 248

DUJMIĆI 248

GABRILOVIĆI 248

JAJARI 249

JURIĆI 249

KALINIĆI. 250

KAPOROVIĆI 250

KARINI 250

KOVAČI-KOVAČEVIĆI 251

KRILIĆI 251

KURMAJIĆI 252

MANDUŠIĆI 252

MIDENJACI 252

MIKULIĆI. 253

MILAKOVIČI 253

MLADENIĆI 253

NOVAKOVIĆI. 254

OSMANO VIČI 254

270



Documents

Ante Ivanković - Podrijetlo hrvatskih rodova vrličkog područja