ZAŠTITA NA RADU

Cjeline:1. uloga i značenje zaštite na radu i normativno uređivanje2. mehanički izvori opasnosti3. radni prostor i okolina, opasnosti od padova i radovi na visini4. opasnosti od električne struje5. opasnosti od štetnih i otrovnih tvari6. opasnosti od buke i vibracija7. opasnosti od štetnih zračenja8. opasnosti od nepovoljnih klimatskih uvjeta9. opasnosti od požara i eksplozija10. osobna zaštitna sredstva11. prva pomoć na radnom mjestu12. radni životni čovjekov okoliš

Svako pitanje donosi jedan bod. Za prolazak je potrebno skupiti minimalno 50% mogućih bodova iz svake cjeline. Ukoliko iz jedne cjeline kandidat ne sakupi dovoljan broj bodova, smatra se da nije položio ispit i morat će ponoviti polaganje.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Zaštita na radu ima zadaću smanjenje broja nezgoda, profesionalnih bolesti i

materijalnih gubitaka nastalih zbog zastoja u radu. Smanjenje broja nezgoda na radu i ozljeda, te profesionalnih bolesti doprinosi većoj produktivnosti.

Procjena opasnosti je postupak kojim se utvrđuje razina rizika na radnom mjestu od ozljeda na radu ili profesionalnih bolesti te poremećaja u procesu rada koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje zaposlenika.

Nezgoda na radu je neželjeni i nepredviđeni događaj koji za posljedicu može imati ozljedu ili materijalni gubitak.

Profesionalne bolesti nastaju kao posljedica rada u lošim mikroklimatskim radnim uvjetima, dugotrajne izloženosti i djelovanju štetnih tvari ili zbog nefizioloških uvjeta rada.

Stručnjak za zaštitu na radu provodi nadzor nad provođenjem mjera zaštite na radu. U slučaju nezgode na radu zaposlenik mora odmah obavijestiti neposrednog

rukovoditelja.Svi rukovodeći i izvršni zaposlenici koji samostalno obavljaju radne zadaće moraju se

osposobiti za rad na siguran način.Izvori opasnosti dijele se na: mehaničke izvore opasnosti, opasnosti od padova i radova

na visini, tjelesni napori i neprirodan položaj tijela, opasnosti od električnog udara, od štetnih i otrovnih tvari, od buke i vibracije, od štetnih zračenja, od požara i eksplozija, od nepovoljnih klimatskih uvjeta.

Mehaničim izvorima opasnosti smatraju se oni izvori koji uzrokuju mehaničke ozljede. To su udarci, prignječenja, posjekotine i slično. Ove ozljede se javljaju pri rukovanju oštrim i šiljatim

predmetima, rotirajućim predmetima, rotirajućim predmetima, na mjestima uklještenja, u blizini predmeta koji se gibaju pravocrtno i slično. Opasnost predstavljaju i dijelovi stroja ili predmeti koji mogu odletjeti iz stroja. Za zaštitu od mehaničkih ozljeda koriste se mehaničke naprave.

Kako bi se zaštitili od ozljeda, ručni alat i pribor s oštrim i šiljastim dijelovima nije dozvoljeno nositi u džepovima radne odjeće . Najčešći uzrok nezgoda na radu ručnim alatom je neispravan alat. Upotreba alata u pogrešne svrhe također može biti uzrok nezgode. Npr. korištenje kliješta umjesto čekića, ili vađenje čavlova kliještima.

Također može doći do ozljede prilikom nepravilnog rada sjekačem, ukoliko rukom zaklanjamo pogled. Ispravan način bi bio prikazan na slici B.

Kod nepravilne upotrebe ručnog alaza (npr. odvijača), može doći do ozljede (npr.

korištenje odvijača iz ruke). Pravilno je koristiti odvijač kao na slici B, čime u slučaju poskliznuća spriječavamo ubodnu ranu na ruci.

Svi alati s oštircama ili oštrim reznim plohama moraju se uvijek, kada se ne koriste, odložiti u posebne kutije, torbe, torbice i slično. Alat koji se ne može popraviti, potrebno je baciti, te se nikako ne smije dopustiti njegovo ponovno korištenje.

Pri radu s bušilicom predmet mora biti pričvršćen i nije dopušteno predmet koji se buši pridržavati jednom rukom. Tijekom rada bušilicom ili alatima sa kružnim gibanjem nije dopušteno nositi rukavice, labavu odjeću, kravatu, šal ili narukvice. Kosu je potrebno pokriti kapom.

Prema pravilima zaštite na radu, slobodne površine koje služe za prolaz ljudi ili vozila moraju imati odgovarajuću širinu:

- glavni prolazi za ljude moraju biti široki najmanje 150 cm- sporedni prolazi moraju biti široki najmanje 100 cm- transportni putovi ne smiju biti uži od 180 cm, odnosno moraju biti širi za najmanje 80

cm od transportnog vozila.Sa strane vozila ne smije viriti teret koji se transportira.Transportni putovi i prostori na kojima se odlaže materijal moraju se posebno obilježiti

uočljivim trakama.

Pravilno ograđivanje stepenica: slika A. Ozljede od pada su teže ako se pada sa veće visine. Padovi na istoj razini najčešće nastaju zbog loše konstrukcije ili neodržavanja poda. Pod mora biti ravan i gladak, ali ne klizav. Padovi na istoj razini u neposrednoj su vezi i s padovima u otvore na podu. Pod otvorima podrazumjevaju se jame, kanali, revizijska okna, otvori za dizalo, za dizanje i povlačenje tereta i slično.

Rad na visini smatra se radom koji se obavlja na visini većoj od tri metra u odnosu na okolne površine. Sva radna mjesta viša od 100 cm od tla ili niži podovi, kod kojih postoji opasnost od pada, moraju biti zaštićeni posebnom radnom ogradom. Zaštitna ograda mora biti visoka najmanje 100 cm. Na zaštitnoj se ogradi mora na donjem rubu postaviti odgovarajuća vodoravna prečka visine najmanje 20 cm, kako bi spriječila pad predmeta s visine na zaposlenike koji rade ispod zaštitne ograde. Za izvođenje radova na visini upotrebljavaju se ljestve. Postoje stabilne i prijenosne ljestve. Stabilne se najčešće postavljaju uaz zid, ali i uz neke strojeve za uspinjanje na platforme. Prijenosne mogu biti jednokrake ili dvokrake.

Pravilno postavljanje jednokrakih ljestvi izvodi se da se ljestve postave uza zid pod nagibom od 75 stupnjeva. Iznad mora ostati četvrtina ljestvi. Kut se postiže kada se ljestve postave tako da vodoravna udaljenost donjeg kraja ljestava od gornje otčke, na koju su prislonjene ljestve, iznosi oko jedne četvrtine dužine ljestava. To je tzv. “pravilo 4:1” Pravilan nagib može se postići i tako da se prebroje sve prečke: 12:4=3. To znači da ljestve na svom donjem kraju morati biti udaljene od vertikalnog oslonca za dužinu koja odgovara razmaku triju prečaka. Kada se silazi s ljestava, mora se licem biti okrenut prema ljestvama.

Poliožaj tijela zaposlenika pri radu jedan je od bitnih čimbenika koji utječe na korištenje radne sposobnosti zaposlenika. Za vrijeme svakog rada dolaze do izražaja dvije vrste naprezanja: opće opterećenje krvotoka izazvano naporom organizma da održi toplinsku ravnotežu i lokalno i akutno opterećenje mišića, kralježnice i zglobova.

Tjelesni napori dijele se na dinamičan napor pri čemu je tijelo ili koštano-mišićna skupina u kretanju, a napetost mišića se stalno mijenja, te na statičan tjelesni napor pri čemu su koštano-mišićne skupine u učestalom stanju trajne napetosti.

ispravan način dizanja i prijenosa tereta

Najveća masa tereta koju smiju podizati žene i mladež iznosi 15 kg, a muškarci 25 kg. Kada dva ili više zaposlenika na ramenu nose dugačak predmet, moraju se poredati po visini i to tako da prednji kraj predmeta podignemo u vis, kako nebi zapeli za neku prepreku .

Djelovanje električne struje na čovjeka može izazvati:- toplinsko djelovanje, pri čemu se tijelo zagrijava, osobito na mjestima gdje struja ulazi i

izlazi iz tijela, pa može doći do opeklina- mehaničko djelovanje, zbog čega struje velike jakosti razaraju tkiva na mjestima ulaza i

izlaza struje iz tijela- kemijsko djelovanje koje se iskazuje tako da struja, prolazeći krvlju, elektrolistski

rastvara krvnu plazmu

- biološko djelovanje, koje se očituje u stezanju mišićnog tikva, treperenju srčanih klijetki,prestanku disasnja zbog paralize dišnih organa, paralizi rada srca

Najveći dopušteni napon dodira prema važećim propisima za izmjeničnu struju iznosi 50V (Volti). Električna struja djeluje na čovjeka kada je on u zatvorenom strujnom krugu. To se može dogoditi:

- kad se dotaknu dva vodiča strujnog kruga (sl. 23)- kad se dotakne vodič pod naponom i zemlja (sl. 24)- kad se dotakne metalni dio nekog stroja ili postrojenja koji su greškom došli pod napon

(sl. 25)- kad se dotakne uzemljivač dok njime protječe struja (sl. 26)- kad se čovjek nađe u blizini visokonaponskog postrojenja pa dođe do proboja zraka i

do zatvaranja strujnog kruga preko njega u zemlju (sl. 27)- kad se čovjek nađe između dviju točaka na zemljištu među kojima vlada razlika

potencijala zbog prolaza struje tim zemljištem

Goli zračni vodovi (sl. 27) električne struje moraju biti udaljeni od tla najmanje 4m. Najveći dopušteni napon struje za električni alat kojim se radi u mokrim prostorima ili na velikim metalnim plohama iznosi 25V. Osim opasnog napona i jakosti struje, važan je i put prolaza struje organizmom.

Najopasniji su slučajevi prolaza ruka-ruka, ruka-noga i glava-noga. najmanja opasnost od električnog udara je u primjeru C, kada slučajno dotaknemo glavom vod, ali stojimo na izolacijskoj podlozi. Ako frekvencija izmjenične struje iznosi 50 do 60 hz (herca), čovjek može bez posljedica prodnijeti jakost struje od 20mA (mili ampera).

Zaštitu od izravnog (direktnog) dodira provodimo na slijedeće načine: izoliranjem, udaljavanjem, ugrađivanjem i ograđivanjem.

Za zaštitu od posrednog (indirektnog) dodira propisi predviđaju slijedeće zaštitne mjere: automatsko isključivanje napona, uporaba uređaja klase II, mali radni i sigurnosni naponi, električno odvajanje i zaštitni uređaj diferencijalne struje.

Topljivi ulošci električnih osigurača se nikada ne smiju premošćivati (kada pregori osigurač ne smije se “zamjeniti” bakrena žica).

Električna trošila koja su zaštićena zaštitnom izolacijom označena su znakom dvostrukog kvadrata.

Za isključivanje električnog trošila iz struje, trebamo ga pravilno primiti. Uhvatiti rukom i izvući iz utičnice smije se na mjestu A.

Povlačenjem na drugim mjestima (B i C) dolazi do naprezanja koji nakon nekog vremena oštećuju kabal, te može doći do oštećenja izolacije i time do strujog udara.

Statički elekrticitet može nastati trenjem: između krutih tvari, između krutih tvari i tekućina, između tekućina i plinova i između čestica prašine.Opasnost je izbijanje iskre. Osobu u strujnom krugu nikada ne smijemo hvatati golim rukama.

Opasne tvari dijelimo na: tvari štetne za zdravlje, upaljive tvari i eksplozivne tvari.Tvari štetne za zdravlje su tvari ili smjese tvari koje štetno djeluju na zdravlje zaposlenika za vrijeme dok zaposlenik radi, pa i nakon umirovljenja, a mogu imati i štetnog utjecaja na njegove potomke. Štetne tvari mogu biti plinovi, pare, aerosoli, kiseline i lužine, otapala i razrjeđivači.

Pri dodiru kiseline s kožom polivenu kožu valja obrisati i neutralizirati otopinom sode, a zaim isprati velikom količinom vode. Ukoliko posuda s kemikalijom nema propisanu naljepnicu, posudu ne smijemo otvarati, nego ju moramo vratiti u skladište. Znak kojim se obilježava opasnost od nagrizanja izgleda ovako:

Ukoliko je na određenom mjestu zabranjeno upotrebaljavati otvoreni plamen, potrebno je postaviti ovakav znak:

Kiseline i lužine izjedaju kožu i sluznicu i u dodiru s kožom stvaraju teške opekline, pri čemu su opekline prouzročene djelovanje lužina opasnije. Posude u kojima se drže kiseline i lužine moraju biti

neoštećene ina svakoj posudi mora biti oznaka s nazivom tvari i oznakom koncentracije. Prigodom prijenosa i pretakanja iz jedne posude u drugu potrebno je raditi vrlo pažljivo u skladu s propisanim postupkom. Pri miješanju kiseline i vode, uvijek se kiselina ulijeva u vodu uz miješanje, a ne obratno, zbog špricanja. Pri prijenosu kiseline uvijek veću posudu nose dvije osobe.Pri radu s otapalima moramo nositi gumene zaštitne rukavice.

Buka je definirana kao svaki nepoželjan zvuk. Veličine koje označavaju buku mjere se instrumentima koje zovemo zvukomjerima ili bukomjerima. Za iskazivanje tih veličina koristimo jedincu decibel (dB). Da bi se zaštitio sluh, određen je prag ili granica bola kojoj čovjek ne smije biti izložen niti kratkotrajno. Čovjek se štiti od buke kad granica iznosi 90 dB. Za zaštitu od buke koriste se ušni pokrovi (štitnici) ili ušni ulošci. Štetnost buke na ljudski organizam izražava se zamorom, oštećenjem sluha i smanjenjem radne sposobnosti.

Zračenje je širenje energije u prostor pomoću valova. Najpoznatije vrste zračenja energije su svjetlosno, toplinsko, rengensko, radioaktivna itd. Na radnim mjestima u građevinarstvu i strojogradnji najčešće se javljaju ultraljubičasto i infracrveno (toplinsko) zračenje. Od toplinskog zračenja prijete opasnosti toplinski: udar ili sunčanica, oštećenje centralnog živčanog sustava i oboljenje mokraćnih organa.

Nuklearna i rengenska zračenja izravno ili neizravno ioniziraju tvar kojom prolaze i zovemo ih ionizirajućim zračenjima. Pojedinačna godišnja granica ekvivalentne doze radioaktivnog zračenja za ozračenost cijelog čovječjeg tijela izvosi 0,2 - 5 mSv (mili Siverta).

Mikroklimatski uvjeti radne okoline vrlo su značajni čimbenici za uspješan i siguran rad. Među mikroklimatske uvjete ubrajamo: stanje zraka uvjetovano temperaturom, vlažnost zraka, kretanje zraka (strujanje) i toplinsko zračenje. O kombinacijama tih čimbenika ovisi udobnost ili neudobnost, zdravlje zaposlenika i njegova radna sposobnost.

Pri osiguravanju odgovarajućih uvjeta za udoban i siguran rad, provode se ove zaštitne mjere: pravilno instaliranje i izolacija toplinskih uređaja, klimatizacija i automatizacija radnog procesa. Zaposlenici koji rade na niskim temperaturama zaštićuju se toplom zaštitnom odjećom, a u blizini radnog mjesta treba im osigurati prostor za povremeno grijanje.

Opasnosti od požara i eksplozija. Za pojavu požara potrebna su tri osnovna uvjeta: kisik, goriva tvar i toplina. Oduzimanjem jednog od tih uvjeta, požar prestaje. Za gašenje požara koristimo različite aparate za gašenje. Aparati za gašenje prahom mogu poslužiti za gašenje svih požara. Požare električnih instalacija nikako ne smijemo gasiti vodom ili pjenom. Aparati za gašenje pjenom pogodni su za požare drva, tekstila, papira, ugljena i lako upaljivih tekućina i masti. Gašenje požara plinom ugljičnim dioksidom mogu se gasiti svi požari. Ukoliko nam se zapali radno odijelo, požar gasimo tako da se valjamo po zemlji ili pokrijemo dekom kako bi spriječili dotok kisika.

Osobna zaštitna sredstva koriste se za zaštitu zaposlenika koji rade na različitim radnim mjestima i u različitim uvjetima. Statistički podaci govore o tome kolika je učestalost ozljeđivanja pojedinih dijelova ljudskog organizma. Najčešće se ozljeđuju ruke, pa noge, potom glava, trup i vrat. Ovisno o dijelu tijela koji štite, zaštitna sredstva možemo podijeliti na sredstva za zaštitu. glave, lica i očiju; sluha i dišnih organa, te ruku, tijela i nogu.

Zaštita ruku radi se Azbestnim rukavicama (zaštita od toplinskog zračenja), gumenim rukavicama (zaštita od tekućina), te običnom zaštitnom rukavicom.

Zaštita dišnih organa izvodi se slijedećim sredstvima: Respirator-filtar, plinska maska s crijevom, plinska maska i cjievna maska s kapuljačom

Lice se štiti zaštitnim naočalama sa tamnim staklom, štitnikom za elektrovarioce, zaštitnim naočalama s prozirnim staklom i štitnokom za oči i lice.

Ukoliko osoba na radnom mjestu padne u nesvjest, na mjestu događaja potrebno je osobu okrenuti na bok (kako se nebi ugušila vlastitim jezikom).

Pri opeklinama plamenom potrebno je opečenu površinu što više ispirati vodom, a zatim je pokriti sterilnom gazom ili prvim zavojem za opekline. U slučaju udara električne struje prijeko je potrebno isključiti električnu energiju ili otkloniti vodič pod naponom i odmah početi s umjetnim disanjem i masažom srca.

Prijelom kosi poznajemo po slijedećim simptomima: na mjestu prijeloma se vidi promjena oblika, oteklina, modrica. Ranu koja obilnije krvari prijeko je potrebno: pritisnuti prstima arteriju iznad rane i na ranu staviti kompresivni zavoj.

Maksimalno dopustive količine štetnih tvari u radnim prostorijama i ostalim prostorima utvrđene su odgovarajućim propisom. Zagaditi možemo zrak, vodu i tlo. Prema pravilniku, radi zaštite okoliša poduzeća su obvezna ispitati stanje radnog okoliša najmanje svake dvije godine.

Pročišćavanje zraka vrši se pomoću industrijskih filtera, gravitacijskim taložnim komorama, mokrim separatorima i ciklonskim separatorima.

Pročišćavanje vode vrši se na tri osnovna načina: primarno (mehaničko pročišćavanje), sekundarno (kaskadno preljevanje vode iz jednog bazena u drugi) i tercijalno pročišćavanje (koje koristi kemijsko pročišćavanje i tzv. aktivni mulj).