ZAŠTO JE LOŠA OCJENA STRES?

ŠTO JE STRES?

Stres je negativna emocionalna reakcija koja se javlja kada čovjek procijeni da je suočen sa situacijom koja ga fizički ili psihološki ugrožava.

Uzroci stresa mogu biti različiti i mijenjaju se kroz život.

OPĆENITO O STRESU

Stres je normalni dio našeg života.

Kada je prisutan u primjerenoj količini može djelovati poticajno.

Kada ga ima previše, mi se bez posebna napora ne možemo prilagoditi situaciji.

Kada imamo premalo stresa, tada osjećamo: dosadu, umor, frustraciju, nezadovoljstvo, slabu otpornost na bolest.

Kada doživljavamo previše stresa tada osjećamo: razdražljivost, preopterećenost, iscrpljenost, nemogućnost jasnog razmišljanja, slabu otpornost na bolest.

Kada imamo primjerenu količinu stresa osjećamo se sretno, motivirano i produktivno.

STRES KOD DJECE

Stres kod djece može biti posljedica nepoznatih ili neugodnih situacija, previsokih očekivanja roditelja i vršnjaka, neuspjeha u školi ili problema s prijateljima.

Roditelji bi trebali pomoći djeci da se nauče uspješno suočavati sa ovakvim ili sličnim stresnim situacijama.

IZVORI STRESA U DOBI OD 8 DO 10 GODINA

Veća očekivanja i teži školski program

Poziv na eksperimentiranje s cigaretama i alkoholom

Formiranje klika među vršnjacima i potreba da se stvori status među njima

Povećana svjesnost o svom tijelu

Povećana kritičnost prema sebi i neprihvaćanje sebe

Povećani osjećaj nezavisnosti i autonomije

Zabrinutost zbog tjelesnog izgleda

Povećana kompetitivnost – tko može a tko ne može, tko ima a tko nema

IZVORI STRESA U DOBI OD 9 DO 13 GODINA

Svjesnost fizičkih znakova razvoja

Povećana zabrinutost zbog socijalnog pritiska i prihvaćanja vršnjaka

Smetenost vezana uz spolnu ulogu i suprotni spol

Zabrinutost zbog bržeg ili sporijeg tjelesnog razvoja u odnosu na svoje vršnjake

Jaka usmjerenost na ispitivanje vlastitih misli i osjećaja

Sukob s roditeljima izazvan ograničavanjem slobode

Ispitivanje granica kroz neposlušnost

Stalan pritisak zbog cigareta, alkohola, droge, seksa

ZNAKOVI STRESA U DJECE

Tvrdoglavost i odbijanje poslušnosti

Pretjerano hvalisanje

Ljubomora zbog roditeljske ljubavi i pažnje

Kritičnost prema sebi

Povećani interes za teme vezane uz seks

Teškoće u prihvaćanju odbijanja i neuspjeha

Zlovolja i hirovitost

Otvorena ljutnja

Ljutnja zbog autoriteta roditelja

Neposlušnost i laganje

Najčešće navođeni izvor stresa u djece školske dobi je neuspjeh u školi.

Bez obzira kojoj skupini pripada vaše dijete, onoj koja se može nositi s dobijem nedovoljnom ocjenom ili lošom ocjenom ili onoj koja se s tim ne zna nositi, lošu ocjenu uvijek prati određena doza stresa

Ako je nedovoljna ocjena dobivena zbog neznanja, jedini način da se ona popravi jest učenje.

Da bi moglo početi učiti dijete mora prvo na neki način smanjiti neugodno stanje stresa, budući da se u stanju stresa teško usredotočiti na učenje.

Hoće li dijete naučiti reagirati na lošu ocjenu pozitivno ili negativno, gotovo da najviše ovisi o roditeljima.

Dobre ocjene zadovoljavaju određene potrebe djeteta.

Pretpostavka je da svako dijete želi dobiti dobru ocjenu koja zadovoljava mnoge njegove potrebe, a neke od njih jesu:

Ocjena je dokaz sposobnosti i ona pokazuje djetetu da je ono što radi dobro napravilo te svako dijete ima potrebu dobiti informaciju o tome kako je nešto učinilo.

Dobra ocjena pridonosi i boljem statusu u grupi vršnjaka.

Dobrom ocjenom dijete može ugoditi roditeljima te dobiti njihovu naklonost i pažnju, dok će loša ocjena najčešće izazvati blaže ili jače negativne reakcije roditelja koje dijete želi izbjeći.

Dobra ocjena donosi i naklonost učitelja.

Loša ocjena ima više značenja:

Pokazuje da je dijete bilo neuspješno

Izaziva nezadovoljstvo učitelja

Ostaje trajno zapisana u školskom imeniku

Dijete se boji da ne pokvari uspjeh u školi

Svi učenici u razredu svjedoci su ovog neuspjeha

Dijete zna da će razočarati roditelje

Boji se kazne.

PITANJA ZA RODITELJE

Što očekujete? Kakve ocjene očekujete od svog

djeteta? Treba li dijete iz svih predmeta u školi

imati dobre ocjene? Može li svako dijete biti nadareno za

sve predmete? Kakvi ste vi bili u školi?

Kakve su bile vaše ocjene u školi? Kako ste sve vi osjećali kada ste dobili

lošu ocjenu? Kako su reagirali vaši roditelji? Kako ste vi željeli da reagiraju? Žalite li da i vaše dijete osjeća ono što

ste vi tada osjećali?

Djeca pokušavaju smanjiti osjećaj neugode zbog loše ocjena na različite načine:

Učenje s namjerom da se ocjena ispravi

Traženje utjehe i socijalne podrške

Uočavanje pozitivnog

Bavljenje drugim aktivnostima

Emocionalne reakcije (ljutnja, plakanje)

Poricanje i izbjegavanje problema

Pasivno prihvaćenje problema

Samookrivljavanje

LJUTNJA I DRUGE EMOCIONALNE REAKCIJE

Neka djeca na lošu ocjenu reagiraju ljutnjom koja je jedna od uobičajenih reakcija na neuspjeh u postizanju cilja.

Traje li kratko ona je funkcionalna jer pomaže djetetu da se oslobodi frustracije.

Kratkotrajnu ljutnju ne treba kažnjavati. Može se ignorirati ili nekom izjavom

pokazati djetetu da ga razumijemo. Ljutnja, plakanje i slične emocionalne

reakcije normalna su reakcija na stres, ali one mogu biti problem u slučaju da postanu isključivom reakcijom djeteta na stres.

One trenutno smanjuju napetost ali ne rješavaju problem.

PORICANJE I IZBJEGAVANJE

Za neku djecu loša ocjena je tako intenzivno loše iskustvo da pokušavaju negirati da se to uopće dogodilo ili to pokušavaju pod svaku cijenu zaboraviti.

Neki roditelji su vrlo strogi i na lošu ocjenu reagiraju vikom, kažnjavanjem pa i batinama.

Drugi pak iskazuju očit prijezir, ne razgovaraju s djetetom i prekidaju uobičajenu komunikaciju.

Za neku djecu to je više nego što mogu podnijeti. Strah od roditelja je prevelik i jednostavno se ne žele suočiti s realnošću loše ocjene.

Postoje i roditelji koji svoje dijete vrednuju isključivo prema školskom uspjehu.

Ako ima dobre ocjene, pokazuju da ga vole i cijene, ali kada dobije lošu ocjenu ponašaju se kao da nije vrijedno ni živjeti.

Na tim osnovama djeca razvijaju ovu strategiju sučeljavanja sa stresom.

PASIVNO PRIHVAĆANJE

Neka djeca naizgled potpuno mirno prihvaćaju lošu ocjenu.

Izjavljuju da su takvu ocjenu i očekivali, da im taj predmet ne ide i odustaju od pokušaja da gradivo nauče i poprave ocjenu.

Kod te djece radi se o tzv. naučenoj bespomoćnosti i na ovu pojavu treba odmah reagirati.

Takvom djetetu treba omogućiti da osjeti kako između njegova truda i zalaganja i postignutog uspjeha postoji veza.

UČENJE S NAMJEROM DA SE OCJENA ISPRAVI

Ovo je najuspješnija i najbolja reakcija na lošu ocjenu.

Učenje je jedini način da se loša ocjena ispravi.

Dijete će razviti ovu strategiju ako ga roditelji odgajaju tako da shvati vezu između svog zalaganja i uspjeha.

U okviru ovoga veoma važno je znati da su mnoga djeca neefikasna zato što

ne znaju kako učiti.

SOCIJALNA PODRŠKA I UTJEHA Istraživanja provedena na odraslim

osobama pokazala su da podrška drugih ljudi može značajno ublažiti negativne posljedice stresnih događaja.

Drugi ljudi mogu nam dati konkretnu pomoć, pružiti emocionalnu podršku, uvid da se ne razlikujemo od drugih koji imaju slične probleme.

UOČAVANJE POZITIVNOG

Prvo što moramo promijeniti u svojoj glavi je gledanje na negativnu ocjenu.

Ako svaku nedovoljnu ili lošu ocjenu svog djeteta budete promatrali kao tragediju ili katastrofu, dobiti ćete prestrašeno dijete koje će svu svoju energiju usmjeriti na to kako da informaciju o negativnoj ocjeni sakrije od vas.

Dijete treba naučiti

da se u životu događaju

i dobre i loše stvari.

BAVLJENJE DRUGIM AKTIVNOSTIMA

Kada dožive neuspjeh na jednom području, mnogi odrasli ljudi okreću se nekom drugom području gdje imaju više šansi za uspjeh ili im se sviđa.

To rade i djeca.

Postigne li dijete u nekoj od tih aktivnosti uspjeh, to može pozitivno djelovati i na njegovo učenje.

Svaki uspjeh povećava samopoštovanje, a osjećaj «ja to mogu» može se prenijeti i na učenje.

Da bismo znali kako pomoći djetetu, moramo identificirati

izvore neuspjeha, koji mogu biti:

Sposobnosti Predznanje Radne navike Strah od ispitivanja Motivacija Metode učenja

SPOSOBNOSTI

Školski program je prilagođen prosječnoj djeci i pretpostavlja da ga svako takvo dijete može svladati.

Međutim, djeca lošijih sposobnosti trebaju uložiti znatno više truda u njegovo svladavanje.

Poseban problem imamo ako su očekivanja njihovih roditelja previsoka.

PREDZNANJE

Može se dogoditi da vaše dijete ima lošu ocjenu iz nekog predmeta zbog lošeg predznanja.

Takva situacija je moguća kad dijete promijeni školu, kod prijelaza iz razredne u predmetnu nastavu, kod prijelaza iz osnovne školu u srednju školu, kada je duže vrijeme izostalo iz škole ili kada bilo zbog čega određeno vrijeme nije učilo neki predmet.

To se dešava posebno kod predmeta kod kojih se novi sadržaji ne mogu usvajati bez usvajanja prethodnih.

Novo gradivo se gomila, učenik ga ne prati zbog nedostatka predznanja, ponovo dobiva negativnu ocjenu te ujedno gubi nadu da će ikad moći naučiti.

RADNE NAVIKE

Neka djeca dobivaju loše ocjene samo zato što ne uče dovoljno i ne uče redovito.

Počinju učiti tek kad dobiju jedinicu ili lošu ocjenu, pred sam test ili kad zaključe da bi ih učitelj mogao pitati.

Ovakva djeca nemaju naviku svakodnevnog učenja.

U nižim razredima neka djeca uspijevaju i s ovakvim načinom učenja.

To posebno uspijeva inteligentnijoj djeci koja se dobro verbalno izražavaju, otvorena su i snalažljiva.

Da bi se ta navika napustila i usvojila nova, djetetu treba objasniti potrebu redovitog učenja.

STRAH OD ISPITIVANJA

Djeca u školi često pate zbog straha.

Strah od učitelja, od ispitivanja i ocjenjivanja loše utječe na uspješnost učenika u školi, ali i na razvoj njegove ličnosti

MOTIVACIJA

Neka djeca uče, a da ih za to ne treba posebno poticati.

Za takvo dijete kažemo da ima unutarnju motivaciju.

Neku djecu škola ne zanima.

Ako dijete nema unutarnju motivaciju za učenje, roditelji i nastavnici primjenjuju kombinaciju vanjskih nagrada i kazni da bi ga potaknuli na učenje.

Kada jednom počne učiti, gradivo mu može samo po sebi postati zanimljivo a s vremenom i vanjske nagrade postaju manje važne.

NAUČENA BESPOMOĆNOST Postoje učenici koji dobivaju loše

ocjene, ali ih uopće ne pokušavaju popraviti.

Oni jednostavno prihvaćaju da su loši učenici i ne vjeruju da se tu bilo što može promijeniti.

Istraživači misle da je ova bespomoćnost naučena.

U školi se naučena bespomoćnost može javiti kada učenik ne zna što nastavnik od njega očekuje, pa zbog toga ne zna niti što treba činiti za bolju ocjenu.

Može se dogoditi i da se dijete izuzetno trudi, a da ipak ne uspije popraviti ocjenu. To su vrlo neugodna iskustva.

Ako se ponavljaju, učenik gubi motivaciju i zaključuje kako njemu taj predmet ne ide pa nema ni smisla truditi se.

Naučena bespomoćnost može se javiti i kada roditelji neprekidno kritiziraju dijete i nikad nisu zadovoljni njegovim učinkom.

Djeca koja se osjećaju bespomoćnima, svoj neuspjeh objašnjavaju vlastitom nesposobnošću ili nekim vanjskim okolnostima na koje ne mogu utjecati te najčešće imaju nisko samopoštovanje.

Tek kad znamo ili naslućujemo uzrok možemo nešto poduzeti i zajedno s djetetom proći sljedeća pitanja:

Što želim?

Što radim da bi to postigao?

Donosi li moje ponašanje ono što želim?