Besplatni primjerak

ISSN

184

6-43

78

Broj 17 • godina II • listopad 2008.

3

Impresum

Izdavač: BIBRA izdavaštvo d.o.o.Trg Kralja Tomislava 21, Zagreb

Tel./fax: 01/4880 555

e-mail: bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr

www.zagrebmojgrad.hr

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajković SalataPomoćnica glavne urednice: Tamara KernGrafi čka urednica: Nera OrlićRedaktura i korektura: Ana GrudenLektorica: Julijana JurkovićNovinari:

Milka BabovićBranimir ŠpoljarićSuradnici:

Snješka Antunović, dr. sc. Darija Vranešić Bender, Edit Glavurtić, Jura Gašparac, Dunja

Majnarić Radošević, Ines Sabotič,

Zlatko PuntijarFotografi :

Ines Novković, Ivan Balić CobraMarketing: Biba Salata, 091/4880 555Pravni zastupnik:

Tušak Miletić i partneriOdvjetničko društvoTisak:

Zagreb i Zagrepčanke

Vrijeme nas opet mazi, a gotovo proljetne tem-perature nakon onih jesensko-zimskih koje su nas prestrašile i natjerale da upalimo grijanja, nas izvlače u šetnju, čak i onda kada za nju ima-mo malo vremena. Zato valja iskoristiti sva ki slobodni trenutak i biti na suncu i zraku. Zagre-bačke jeseni oduvijek su mi pružale tzv. pariški ugođaj. Pri tome mislim na one sagove smeđe-žu toga lišća koje jaki zamasi vjetra nose, ne sa-mo širokim alejama Novoga Zagreba, već i šet-ni cama Zrinjevca i alejama Mirogoja. A sve to do prvih kapi kiše, koja će to lišće pretvoriti u me kanu masu. I kroz magličastu jutarnju trepe-ra vost tada vlažne jeseni opet će iz svega toga vir nuti uvijek privlačan i neodoljiv – naš lijepi Zagreb. Dakako ljepši od njega mogu biti tek prigušeni zvuci koraka njegovih stanovnica – Zagrepčanki.Slika: Nikola Reiser

4 Obljetnice

Devedeset godina

Nikole Reisera

10 Zagrebačke ulice

Jurišićeva ulica

12 Povijest zagrebačkog sporta

Biciklizam

18 Povijest grada

Dolazak prvih automobila

u Zagreb

26 Intervju

Bobi Marotti:

Još i danas živim za stari

Zagreb

36 Kultura

Nije vrijeme za galerije

38 Intervju

Dr. Fedor Verbić:

Velikodušna donacija HAZU-u

44 Feljton: Očevi i sinovi

Doba rada i mozganja

54 Intervju

Mr. pharm. Marin Bosotina:

Povezanost hrane i genetike

56 Roditelji i djeca

Treba li dijete ići oftalmologu?

60 Zdravlje

Menopauza i hormonska terapija:

dokazi nasuprot stereotipima

68 Zdrava hrana: Đumbir

72 Kuhinja: Kelj

Sadržaj

Želite li na kućnu adresu primati besplatan* primjerak časopisa "Zagreb, moj grad", molimo javite se u našu

redakciju telefonom ili e-mailom.* Časopis je besplatan, a plaća se samo poštarina.

4

Napisao: Zvonko Maković

Foto: Ines Novković

Nikola Reiser spada u te miljenike sud-bine. Tijekom svojega, u svakom po-gle du bogatoga života, on se nije šte-

dio. Moglo bi se reći kako je htio izvući sve sup stancije koje mu je život nudio i intenzivno ih osjetiti, ali i ostaviti u vremenu. Dakako, os- taviti ih zabilježene talentom koji je u sebi nosio i koji je na diskretan način iskušavao, tra -žio fi nese koje će iz dobro pozantoga i kon-vencionalnoga izvući mjeru posebnosti, što-više, mjeru iznimnoga. Živeći svoj ljudski i um- jetnički vijek u krajnje nemirnim, dijelom i tra-gičnim vremenima, Reiser je uvijek uspije vao krajnosti relativizirati, pokazati kako se i u naj -opasnijim situacijama može zadržati do sto jan-stvo i plemenitost, unutrašnji mir i mje ra gos-podske pristojnosti. Da stvar bude za nimlji-vi ja, za Reisera se nipošto ne bi moglo reći ka- ko je pribjegavao kompromisima ko ji bi ga uto -pili u osrednjost. To nipošto. Upra vo sto ga što je osjećao i prihvaćao svoju po seb nost, on je uspijevao činiti skokove koji su ga uzdi zali i po -tvrđivali vrijednost njego ve umjetnosti, čak i onda kada se činilo da ta umjetnost ne parti -ci pira dovoljno u duhu vremena. Za raz liku od većine svojih suvre me nika, osobito onih koji su neštedimice juri šali na barikade novoga i ori gi -nalnoga, Reise rova se kompatibilnost du hu vre-mena čitala sa zadrškom. Ovaj je slikar, me đu-tim, dobro osjećao vrijeme i njegovu pre vrt lji-vost i kao da je znao da se do cilja ne stiže nuž no razbijajući barikade. Pišući prije tri godine vrlo nadahnuti kraći esej o Reiserovu slikarstvu, Zvonimir Mrkonjić toč - no je defi nirao takvu slikarovu poziciju. ''Na-suprot modernim ikonokalstima koji slave smrt slike,'' kaže Mrkonjić ''Reiser vodi djelatni prijepor o konvencijama koje su dovele do te, uostalom vrlo upitne posljedice, s pravom sma-trajući da ima argumente bolje od drugih – argumente koje može naslikati.''Htio bih ovom prigodom nešto reći upravo o tim Reiserovim argumentima kojima je on ispu -nio svoj bogati opus. Njegovo je slikarstvo sazda-no na poštovanju određenih konvencija, štovi-še na istraživanju i propitivanju uobiča jenih žan-rova. Slikajući portrete i aktove, pej zaže i mrtve prirode, Nikola Reiser u konač ni ci ipak izmiče krutosti žanra. On ne razbija kon vencije, već ih postavlja kao problem, kao temu. U vrijeme radi-kalnog i još češće pseudo radikalnog odbaciva nja konvencija, Reiserova gesta stoga ima osobito značenje: njegovoj in dividualnosti daje specifi č -nu težinu. Za ovo ga se slikara govorilo kako je lirik koji ot kri va ljepotu malih stvari. Međutim, njegova liričnost pripada onoj liričnosti koju ćemo, pri mje rice, nalaziti u jednog Rilkea. Ta se lirič nost i nepristajanje na bilo koji tip re vo lu-cio narnosti i radikalizma prepoznaje u činjenici argumenata. Argumenata koje je ovaj um jetnik uspijevao naslikati.

Najstariji zagrebački slikar, Nikola Reiser, rodio se 14. listopada 1918. u Mirnovcu pokraj Sa mo bora u obiteljskoj kuriji iz 16. st. gdje je i proveo djetinjstvo. Njegov otac, također Nikola, bio je doktor fi lozofi je, profesor zemljopisa i povijesti, umjetnički i glazbeno obrazovan, a na svojem se imanju bavio i gospodarstvom. Majka mu se zvala Zdenka.

Pučku školu polazio je u Samoboru, a gimnaziju u Sisku kod djeda, a školske godinu 1935./1936. u Zagrebu u današnjoj Križanićevoj ulici. Školske godine 1936./1937. sta-nuje u Mirnovcu i putuje svakodnevno u Zagreb u gimnaziju na današnjem Roose-veltovu trgu.U to vrijeme počinje i crtati, kopirajući iz knjiga Holbeina, Rubensa, El Greca, a crta i u prirodi. Prva tehnička znanja dobio je od sestrične Anice Muačević, koja je bila učenica slikara Stojana Aralice. Prvi portret koji je naslikao bio je očev, 1937. godine, u ugljenu i kredi.

Otac

1940., lavirani tuš/papir

Majka

1946.,

ulje/platno

>>

Biografi ja Nikola

Reiser,

1943.

5

Devedeset godinaNikole ReiseraNema mnogo slikara kojima je sudbina dala tu milost da slave

devedesetu godišnjicu života, a da pri tome još uvijek posežu za

slikarskim alatom, da su još uvijek djelatni

Pročelje (Mirnovec)

1956., ulje/lesonit

>>

6

Vesna II, 1960., ulje/lesonit

Portret Dubravke Beritić, ulje/platno

Nakon mature 1938. upisuje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu povijest umjetnosti, ali ga napušta sljedeće školske godine, kada se upisuje na slikarstvo na Akademiji

likovnih umjetnosti. Na Akademiji profesori su mu bili Krsto Hegedušić, Omer Mujadžić i Vladimir Becić. Diplomirao je kod Otona Postružnika.Prvu sliku u ulju, ''U kavani'', naslikao je 1941.Odlazi u partizane i u selu Kunčani zajedno s drugim slikarima (Zlatko Prica, Vanja Ra-dauš) tiska razne propagandne materijale: publikacije, letke, zidne novine, plakate.Tijekom tih ratnih godina stalno crta tako da nastaje svojevrstan ratni dnevnik. Za razliku od ostalih umjetnika (koji su bilježili doživljaje iz rata), kod Reisera je prisutna potpuna odsutnost ideoloških stereotipa. Crta borce, ranjenike, prijatelje. U to doba radi i crteže nevezane za ratnu tematiku, kao na primjer studije rađene prema reprodukcijama ili po sjećanju na poznata umjetnička djela.Početkom 1944. odlazi u Topusko gdje dje-luje s grupom umjetnika, a godinu dana

kasnije odlazi s umjetnicima u Šibenik gdje crta nekoliko portreta koji odudaraju od tada važećih standarda.U svibnju 1945. vraća se u Zagreb i nastavlja studij na Akademiji likovnih umjetnosti, 1946. boravi u Samoboru, da bi se 1947. vratio u Zagreb. Iste godine u selu Jošani na Krbavskom polju slika brojne crteže i ulja. Tada nastaje i odlična slika, ''Krbavsko polje'', koja je u vlasništvu Moderne galerije u Rijeci.U Salonu Likum u Zagrebu izlaže 1948. s Murtićem i Pricom. U Parizu studijski boravi 1949./1950., gdje u Rue Gay Lusac 6, pohađa Academie Julian.1956. ženi se Vesnom Samardžijom, kćer kom uglednoga zagrebačkog li ječ nika.

U periodu od 1957. do 1969. putuje po Europi i povremeno boravi u Italiji, Nje mačkoj, Švedskoj.Nagradu Grada Zagreba dobiva 1958., samostalnu izložbu ima 1964. u Rijeci u Malom salonu Moder ne galerije. Od 1969. do 1983. predaje na Akademiji li kov nih umjetnosti nakon čega odla zi u mirovinu, a od 1978. do 1985. vo di Majstorku radionicu s Ljubom Ivan či-ćem.U Galeriji Forum u Zagrebu izlaže 1970. zajedno s Lovrenčićem i Mur ti-ćem. U Ri jeku se ponovno vraća 1977. i samostalno iz laže u Malom sal o nu Moderne galerije.Samostalno izlaže u Galeriji Forum u Zagrebu 1978., a 1985. dobiva nagra-du Moderne galerije u Rijeci.1998. izlaže samostalno u Umjetnič-kom paviljonu u Zagrebu.Nikola Reiser je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

U kavani

1941., ulje/karton

Plesačica

1947.

>>

Pogled sa Stražnika, oko 1980., ulje/platno

7

Bijele ruže, ulje/platnoPortret gđe. Georgijević,

1946., ulje/šperploča

Model (Pariz)

1950.

Sv. Jakob na Lošinju

1969., ulje/platno

Poprsje Ivana Mažuranićana Zrinjevcu

8

Napisao: Branimir Špoljarić

Foto: Ines Novković

Zagrebački spomenici

Nasuprot HAZU-a nalazi se poprsje Ivana Mažuranića, hrvatskoga pjesnika i političara

Nasuprot Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Zrinjevcu nalazi se rondo na kojemu su postavljena po-

prs ja znamenitih hrvatskih povijesnih lič-nosti, a djela su to kipara Ivana Rendića i Ru-dolfa Valdeca. Tako prvi preko puta današ nje francuske ambasade stoji na lijepom secesij-skom postolju – bista hrvatskom pjesniku i političaru Ivanu Mažuraniću (1816. ‒ 1889.). Izrađena je od umjetnoga kamena, prema iz-vorniku iz 1910., a postavljena 1911. jer se izvornik od mramora čuva u Muzeju gra da Zagreba. Autor ovoga poprsja je kipar Ru dolf

Autor ovoga poprsja je

kipar Rudolf Valdec, koji

je rođen u Krapini, a umro

u Zagrebu

Valdec, koji je rođen u Krapini 8. ožujka 1872., a umro u Zagrebu 1. veljače 1929. go-di ne. Već u djetinjstvu pokazuje za ni ma nje za izradu fi gurica, da bi kasnije kre nuo na stu-dij na akademijama u Beču i Mün chenu. Na-kon studija Valdec se vraća u Zagreb u ko-

jem preuzima ravnateljstvo na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji na kojoj i predaje. Bio je član JAZU od 1919. godine. U njegovim ra -nim radovima osjeća se secesijska stili za cija, a kasnije postaje realističan u svojim ostva re-njima. Mnogo je radio u svom Zagrebu ukra-šavajući važnije građevine kao što su Muzej za umjetnost i obrt, stara zgrada Nacionalne i sveučilišne biblioteke, Umjetnički paviljon i mnoge druge. Prihvatio je prijedlog Ivana Ren dića da se ukrasi rondo ispred palače Aka -demije znanosti i umjetnosti poprsjima ve-li kana pa je tako nastala i postavljena bista Ivanu Mažuraniću, prvom banu pučaninu, koji je pjesničku slavu stekao junačkim epom ''Smrt Smail-age Čengića'', a svojim političkim radom kao hrvatski ban pridonio da Hrvatska postane moderna europska država.

Fotografi je Vladimira Vučinovića iz monografi je "Djeve sa

zagrebačkih pročelja"

Ova djeva krasi Cvjetni trg 1

Zagrebačke ulice

10

Zagrebačke ulice nose imena po za služ-nim ljudima, ali o njima mnogi su gra-đani ne znaju mnogo; često gotovo niš-

ta. Što su radili, što su stvarali, zbog čega su zaslužni da ulice u hrvatskoj metropoli nose baš njihovo ime?Eto, u samom središtu Zagreba od Jelačićeva trga prema istoku idemo Jurišićevom ulicom. Tu se nalaze pošta, banke, trgovine, poslovni prostori, tramvaji i ploča na početku i kraju – Ulica Nikole Jurišića. Suvremenici toga mu ža opisuju kao jaka i stasita, čvrsta i nepo koleb-ljiva vojskovođu, pravoga senjskog uskoka. A to je rođenjem i bio.Nikola Jurišić rođen je oko 1490. u Senju i bio je zapovjednik četa u Vojnoj krajini. Na Ce tin - skom saboru 1527. zalagao se da Ferdi nand

Napisao: Branimir Špoljarić

Foto: Arhiv MGZ

U samom središtu Zagreba od

Jelačićeva trga prema istoku

idemo Jurišićevom ulicom. Tu

se nalaze pošta, banke, dućani,

poslovni prostori.

Habsburški bude izabran za Hrvatsko-ugarsko -ga kralja, uvjeren kako će austrijski su veren pri-pomoći hrvatskoj borbi protiv na jezde Turaka. Nakon izbora kralj ga postavlja za kapetana Rijeke. Već 1530. bio je Jurišić u Carigradu iza-slanik i pregovarač s Turcima o miru.Pregovori, jasno, nisu uspjeli. Samo dvije go-di ne kasnije sultan Sulejman kreće u rat. Juri-šić je u Kisegu. Ima samo oko 700 vojnika. Tri je tjedna izdržao tursku opsadu: turska je voj-ska brojila više od 140 000 momaka. Turci su morali odustati od prodora u Beč. Beč je spa-šen, ali su Turci pri povlačenju spalili grad Ra-sinju i opustošili velik broj sela u Podravini i Posa vini. Bilo je to 1532.Iz zahvalnosti, Ferdinand je Jurišiću daro vao grad Kiseg i imenovao ga vrhovnim za po vjed -nikom vojske u cijeloj Krajini. Bio je i dvije go-dine zapovjednik u Kranjskoj, a pot kraj ži vota tajni savjetnik u Beču. Umro je vjerojat no u Koszegu, oko 1545. Grad Zagreb odužio se Nikoli Jurišiću ime nu-jući jednu ulicu njegovim imenom.Pripomenimo da se davno prije, kad ulica još nije bila prava ulica i kad je u njoj bilo samo ne koliko malih kuća uz cestu, Jurišićeva nazi-vala Puževa ulica jer su na mjestu današnje poš te zagrebački purgeri brali puževe, kao po-slas ticu.I još jedna zanimljivost: područje od današnje Petrinjske (nekoć zvane Cesta med grabami) do Draškovićeve (nekoć Sajmište) zvalo se Kan-

torščica, po kantoru, glavnom pjevaču u ka-tedrali koji bi to područje svake godine davao u najam zagrebačkim postolarima, šuste rima za njihove vrtove. Današnja, pak, Kurel čeva ulica imala je ime Ružina, jer su tu bili ružič-njaci, ruže kojima su se kitili oltari u katedrali i ostalim kaptolskim crkvama. Jurišićeva je danas jedna od lijepo uređenih do -njogradskih ulica koju krasi drvored, ali i spo-menik Stjepanu Radiću na njezinom počet ku, preko puta njegove knjižare.

Davno prije, kad ulica još

nije bila prava ulica i kad

je u njoj bilo samo nekoliko

malih kuća uz cestu,

Jurišićeva se nazivala

Puževa ulica jer su na

mjestu današnje pošte

zagrebački purgeri brali

puževe, kao poslasticu

11

Zagrebački gradonačelnici

Nakon generalnoga štrajka

zagrebačkoga radništva,

1. studenog 1936. morao

je odstupiti gradonačelnik

Rudolf Erber, a na njegovu

dužnost stupa dr. Teodor

Peičić, upravni činovnik i

član Državnoga savjeta

Napisao: Branimir Špoljarić

Foto: Arhiv MGZ

D r. Peičić se suočio s nerješivim so ci-jal nim poteškoćama jer Zagreb u to doba ima više od 240.000 stanovnika,

a nagriza ga politička i ekonomska kriza u Europi koja se refl ektira i na zagrebačke prilike. Neza posle nost, male radničke plaće, velik broj siro tinje traže od gradonačelnika da preuzme kak ve takve mjere da se to stanje izmjeni. Pei čić uspjeva nekako pronaći novac za najugroženije u obliku novčanih potpora i otva ra njem kuhinje za gradsku sirotinju. No, una toč blokadi cjelokupnoga gospodarskog živo ta grada, Zagreb napreduje u prosvjetnom dje lovanju. Gradonačelnik se zdušno zalagao za adaptaciju starih škola, a i za izgradnju no vih kao što su Centralna produžna škola u Savskoj cesti. Na Sigečici počinje s radom os novna škola, u Rapskoj ulici i na Radničkoj cesti obnavljaju se đački domovi, grad dobi-va školsku ambulantu u Hirčevoj ulici, tu je

i danas poznata Škola za medicinske ses tre, a nastavlja se i izgradnja bolnice na Reb ru. Dovršava se i Umjetnički paviljon, Dom li-kov nih umjetnika, koji je svečano otvo ren 1939., zajedno s hortikulturnom koncep ci jom okoliša, djelo hrvatskoga kipara Ivana Me š-tro vića. Jednako je tako za vrijeme gra do na-čelnika dr. Teodora Peičića temeljito adap tiran Umjetnički paviljon na Tomislavovu trgu i to prvi puta nakon dovršenja, 1898. Gradsko je zastupstvo na čelu s grado na čel-nikom dr. Teodorom Peičićem raspušteno na -kon sporazuma Cvetković-Maček i uspo sta -vom Banovine Hrvatske 1939., kada se u gra -du dovršava Ortopedska klinika na Šala ti, opremio se novi Veterinarski fakultet u Hein-zelovoj ulici, a Poljoprivredno-šumar ski fakul -tet dobiva svoju drugu zgradu u Mak simiru. Mnogi su bili uvjereni da će Banovina Hrvat-ska pridonijeti prosperitetu ne samo pod ručja na kojem je banovina uokvirena već i gradu Zagrebu, no već je počeo II. svjetski rat, sa svim svojim strahotama koji je 1941. zahvatio i područje Hrvatske.

12

Napisala: Milka Babović

Izvor fotografi ja: Branko Ranitović "Zagreb 1900."Stjepan Ljubić "80 godina biciklizma u Hrvatskoj"

U prvom njemačkom udžbeniku za vož-nju biciklom, izdanom 1869., pisalo je i ovo: ''Osnovno pravilo je tijelo što

mir nije smjestiti na sjedalo, a zatim zadržati rav notežu. Sve ostalo će rješavati mehaničko po kretanje nogu. Ta se osnovna spretnost usavrši najprije radom nogu. Kasnije se nauk nastavlja bez rada nogu na nekoj blažoj nizbrdici vožnjom u pravcu, a zatim se, malo po malo, izvode zavoji i razne druge fi gure – vožnja po luku, po zamišljenoj kružnici i slične promjene smjera na obje strane, poput klizača na klizaljkama.''To pravilo njemačke pedagoške metodike uče -nja vožnje biciklom ima itekako osnove ako se zna da je prednji kotač bio znatno veći od stražnjeg, da je osovina s polugama za za-metak pedala bila na prednjem kotaču, da se sjedilo više od tla nego danas jer je sjedalo bilo naprijed, gotovo na velikom kotaču i da su gume bile tvrde. (Zračnice su kotačima do-dane tek 1888!). Nije bilo jednostavno odr ža-vati ravnotežu! A bogme ni bezopasno!A potrebe za školom i udžbenicima naglo su rasle – bicikli su krenuli u osvajanje planete Zemlje!

Na svjetskoj izložbi u

Parizu 1867. jedna od

senzacija bio je bicikl

Francuza, oca i sina

kolara. Otac Pierre i sin

Ernest Michaux izložili su

dvokolicu Celerifere.

Povijest zagrebačkog sportaOd Svjetske izložbe u Parizu

1867. i dvokolice koju je u

Zagreb donio zagrebački

trgovac Ladislav Beluš u

Zagrebu je vožnja biciklom

činila dio prometa. 1885.

godine osnovano je Prvo

hrvatsko društvo biciklista,

a 1891. izgrađeno je prvo

biciklističko trkalište.

Današnje žute trake po

Zagrebu dokazuju da je taj

sport još uvijek popularan

kod naših sugrađana. "Kako zajašiti visoki bicikl" - crteži iz prvog njemačkog udžbenika 1869.

izvor: "Die Chronik des Sports"

Otac biciklaNa Svjetskoj izložbi u Parizu 1867. jedna od sen zacija bio je bicikl Francuza, oca i sina kola-ra. Otac Pierre i sin Ernest Michaux izložili su dvokolicu Celerifere. Imala je metalni ok-vir, zametak pedala, lanac i tvrdu gumu na kotačima. Kolari Michaux su uspjeli – kolarska radionica prerasla je u tvornicu dvokolica i dijelova za njih, a kolari su se uvrstili među tvor ničare. I u povijest biciklizma Ernest Mi-chaux je upisan kao ''otac bicikla''.I ovdje počinje naša povijest suvremenoga bi-ci klizma. S pariške Svjetske izložbe 1867. za -gre bački trgovac Ladislav Beluš (1835. ‒ 1900.) do nosi dvokolicu Michauax, parišku sen za -ciju, u Zagreb. Treba odmah reći da je u isto vrijeme i Karlovac dobio takvu dvokolicu i to

iz Pariza, a donio ju je mjesni trgovac Petar Lukšić. Vožnja biciklom bila je već početkom 80-tih go dina 19. stoljeća dio prometa u Zagrebu, ali i u Karlovcu, Samoboru, Varaždinu, Jastre-barskom te u selu Jurketinec kraj Varaždina. Ti prvi biciklisti su uz užitak morali podnijeti neudobnosti: vožnja na tvrdim gumama bila je ''patnja'' i po gradskim ulicama, a kamoli po lošim cestama. Ponekad je, uz neugodnosti, bilo i opasnosti. Morali su se braniti od gra-đana ''... jer su svojom brzinom za djecu opas-nost...''Izvan gradova nije sve završavalo na povicima negodovanja i prijetnjama. Znala je doletjeti i poneka kamenica ''jer je to brzo djavolje vozilo uplašilo konje pa su se i kola prevrnula...'' Po-sjednik Josip Mikšić iz sela Jurketinca završio je u bolnici s prostrijeljenom nogom. U njega je pucao poljočuvar, koji je vidio ''...da se neko čudo, kojemu je preko živice virila samo glava, čudno kreće i ljulja ...''

Prvo hrvatsko društvo biciklistaU svijetu se, uz promet biciklom, širio i sport, a glasovi o tim natjecanjima stizali su i u Za-greb. Utrka Pariz-Rouen 1869. završila je i br-zin skim rekordom vožnje na biciklu s visokim prednjim kotačem, na tvrdim gumama – 12 km i 480 m/sat! Zar je onda čudno da je ljude strašilo ''takvo brzo prometalo'' na ulicama i na cestama! Sljedeći presudni međaš u razvoju bicikla je rješenje Engleza Johna Kempa Starleyja: on je 1885. stavio zupčanike i izjednačio oba kotača,

13

>>

Već 1886. 1. hrvatsko društvo biciklista u Za-grebu priređuje utrku oko Zrinjevca. Natjecalo se u korist fonda za izgradnju Hrvatskoga gle-dališta/Hrvatskoga narodnog kazališta. Na -tje catelji su plaćali startninu u programu su bile dvije skupine: niski bicikli (2400 m) 3 fo-rinte i visoki (zvali su ih i velosipedima) 20 kilometara, 5 forinti startnine. To je u ono vri-jeme bila prilično visoka startnina, ali je i svrha bila plemenita i vrijedna! U toj prvoj bici kli-stič koj utrci u povijesti našega organi zirang bi ci kli stičkog sporta predsjednik 1. HDB-a Fra njo Sollar sudjelovao je vozeći niski bicikl!

Klub biciklista Hrvatskog sokolaU Zagrebu je 1887. Hrvatski sokol osnovao kao svoju sekciju, Klub biciklista Hrvatskog so kola. Taj drugi zagrebački biciklistički klub kasnije djeluje kao HBK Sokol 1887. Bicikli-zam je sve popularniji, sportski dio sve življi. A sam bicikl nije bio jeftin – 1886. stajao je tri mjesečne prosječne plaće. Koliko se raz-vijao i koliko se bicikala više prodavalo, cijena je padala i već 1909. bicikl stoji manje od prosječne mjesečne plaće. Vožnja biciklima po staje dio društvnoga i sportskoga života. Upravo je nevjerojatno koliko su naši preci bili predani vožnji biciklom, koliko izdržljivi i smioni. Pionirima sportskoga turizma na bici klima mogu se smatrati tri zagrebačka studenta: Samoborci Erik Alexander, Mirko Bothe i Mirko Kleščić. O njihovom podvigu objav ljen je u knjižici ''Povijest sporta u Sa mo-boru'' (Samoborski muzej povodom Uni ver- zi jade 1987.), reprint članka dr. Franje Bučara.

Članovi 1. hrvatskog društva biciklista osnovanog 1885. (predsjednik Franjo Sollar sjedi,

drugi s desna)

prednji smanjio, stražnji povećao. Zagrebački su biciklisti promptno reagirali – pojavili su se i ''niski'' bicikli. Povijesno dalekosežnije je bilo osnivanje u Zagrebu Prvog hrvatskog društva biciklista. Vlasti su rad tom društvu odobrili 26. lipnja 1885. i taj je datum prihvaćen kao početak biciklističkoga sporta u Zagrebu, u Hrvatskoj. Za prvog predsjednika izabran je zagrebački trgovac Franjo Sollar (1859. ‒ 1924.), odušev-ljeni biciklist, sportski djelatnik, vrsni orga ni -

za tor natjecanja i izgradnje trkališta. Iste go-dine 1. hrvatsko društvo biciklista (HDB) tiska knji žicu ''Pravila – Vozni propisi''. U ča so -pi su Povijest sporta (broj 135, prosinac 2005.) prof. Zdenko Jajčević u članku ''Kotač se nije dao zaustaviti'' izvlači iz tih Pravila ovo: ''Svaki biciklista mora imati na vozilki zavor, sviralicu i zapadom sunca upaljenu svjetiljku. Sviralicom daješ znak tek kod oštrog zavoja na uskih staza ili noćju. Nepotrebno sviranje ili zvonjenje strogo se zabranjuje.''

Članovi zagrebačkog Kluba biciklista "Sokol 1887."

14

Naslov je ''PRVI HRVATSKI BICIKLISTI, iz-let na visokim Biciklima''. Nakon uvodnoga dijela o početcima u Zagrebu i opisa visokoga bicikla, naglašavajući da kotači još nisu imali pneumatike (zračnice), da su gume bile tvrde, a vožnja naporna, ali, ističe dr. Bu čar, da su pasionirani, vješti vozači i na tak vim dvokoli-ca ma odvažno kretali na duge, zahtjevne ture. ''Tako nam je sačuvana fotografi ja triju vrlo pasioniranih članova 1. HDB-a... Bilo je to 1887. kada su mladi vozači brucoši Erik Alexander (kasnije ravnatelj Srednje tehničke škole u Zagrebu), Mirko Bothe (kasnije zagrebački privrednik) i Mirko Kleščić (kasnije ljekarnik u Samoboru) krenuli na visokim kotačima na odulji put. Krenuli su putem prema Karlovcu, u Dobru, na posjed Mate Šnellera, pa preko Delnica, Bakra, Rijeke, Opatije dalje do Trsta, a vratili se preko Logateca u Ljubljanu i preko Krškoga u Zagreb. Narod još nije vidio takvo čudo od bicikla pa su putnici doživjeli mnogo avantura na svojoj turneji od mjesec dana. U Dobri je učitelj doveo cijelu školu da vide bicikliste. U Delnicama su ljudi izvjesili zastave kao da je bila kakva narodna svečanost. Cije-lim su putem uživali veliko gostoljublje... U Trstu su ih primili pod svoje okrilje članovi tamošnjeg Veloce Club Triestino, koji su ih vodili do talijanske granice po cijelome juž-nom Tirolu. Putem su lakše stradali Bothe i Kleščić, a kada su došli kući u Zagreb, bili su tako umorni da je, primjerice Erik Alexander prespavao puna 32 sata!''

Prve zračniceI konačno, presudni pronalazak u povijesti bicikla – 1888. Škot, veterinar i inženjer John Boyd Dunnlop (1840. ‒ 1921.) proizveo je pr ve zračnice (pneumatike). Kažu da je htio obra-dovati svoju kćer i učiniti joj vožnju biciklom udobnijom. Kćer se obradovala, a cijeli je svijet dobio prelijepi poklon. I ništa više nije moglo zaustaviti da bicikl ne postane, malo pomalo, pučko vozilo i sportska strast i ra dost. Taj porast nije mimoišao ni Zagreb. Bilo je sasvim očito da je vrijeme za gradnju bici klističkoga trkališta. Najprije ga je 1891. izgradio Hrvatski biciklis-tički klub Sokol 1887. To prvo trkalište izgra-đeno je na današnjem Rooseveltovom trgu,

>>

tada se govorilo da je ''na Ciglani do Vojničke ceste". Treba naglasiti da je HBK Sokol 1887. gradio taj sportski objekt u gradu Zagrebu vlastitim sredstvima. Staza je bila duga 333 m.U nezaobilaznoj literaturi vezanoj za prošlost gradnje sportskih objekata ''Sportska arhitek-tu ra u Zagrebu'' (tiskana 2005.) autorica doc. dr. sc. Ariana Štulhofer navodi da ''...nacrti, planovi niti fotografi je toga trkališta nisu do sada nađeni. Međutim, na dnu naslovne stra-nice programa međunarodnih trka koje su odr žane u kolovozu 1895. navedeno je da veći dio sjedala jest natkriti, što znači da je to prvo trkalište imalo nekakvu tribinu...'' To trkalište (sagrađeno 1891.) bilo je pune 4 godine središ-tem razvoja biciklističkoga sporta u Zagrebu. Na toj stazi 25. je lipnja održano 1892. prvo trka lišno Prvenstvo Hrvatske, Slavonije i Dal -ma cije. Vozilo se 5000 m. Prof. Zdenko Jajčević piše: ''Uz 3000 gledalaca utrku je pratio i hr-vatski ban Khuen Hedervary''.To prvenstvo nije bilo jedini povijesni prvije-nac 1892. godine. Već 14. kolovoza iste godine priređena je prva cestovska utrka od Zagreba do Petrinje. Osam biciklista je vozilo niske bi-cikle, četvorica visoke. Startnina je bila jedna forinta. Pobjednik (niski bicikli) Vilko Boršić, član zagrebačkoga kluba Sokol 1887. prevozio je stazu dugu 56 km za 2 sata i 30 minuta.

Nagrade za prva dva mjesta bile su pozlaćene i posrebrene kolajne. Ta je utrka imala veliko značenje za širenje biciklizma izvan gradskih mitnica, i to ne samo kao sporta i razbibrige, nego kao i jednostavnog, jeftinog vozila. I u programu Tečaja za učitelje gimnastike, što ga je priredio i vodio u Zagrebu dr. Franjo Bučar (1894. ‒ 1896.), biciklizam je bio dio redov ne nastave. Savez hrvatskih biciklistaKada se svjetski biciklizam 1892. u Londonu ujedinio u Svjetski biciklistički savez (Inter-natio nal Cycling Association – ICU), tadašnji poklonici biciklizma u nas su slijedili, kao i uvi jek prije toga, zbivanja u svijetu i već su se 14. travnja 1894. udružili u Savez hrvatskih bi-ci klista. Osnivači su bili: 1. HDB, Sokol 1887. i Slovjan (sva tri iz Zagreba), Naprijed (Kar lo-vac), Sokol (Sisak) i VKB (Varaždin). Sje diš te Saveza bilo je u Zagrebu. Za prvog pred sjed-nika Saveza izabran je neumorni, bi cikliz mu odani Franjo Sollar. Drugo trkalište u Zagrebu gradi 1896. Prvo hrvatsko društvo biciklista (osn. 1885.) na pro- storu iza Glavnog kolodvora, južno od današ-nje Koturaške ceste. Ovalna staza duga je 500 m, a dobar dio sjedećih mjesta je natkriven.Zbog gradnje gimnazija Hrvatski klub biciklis-

Članovi 1. hrvatskog društva biciklista i pioniri biciklističkog turizma:

Erik Alexander, Mirko Bothe i Mirko Kleščić

Presudni pronalazak u

povijesti bicikla – 1888.

Škot, veterinar i inženjer

John Boyd Dunnlop

proizveo je prve zračnice –

pneumatikeČlanovi triju zagrebačkih klubova : 1. HDB , "Slovjan" i "Sokol 1887."

15

biti bilo je zelenilo, živica ili drveće. I time je trkalište preraslo u velodrom koji je bio otvoren 30. svibnja 1897. Ujedno je Sokol 1887. slavio i 10 godina postojanja.U predragocjenom almanahu 80 godina bici-klističkog sporta u Hrvatskoj (Sportska štam pa, 1965.) Stjepan Ljubić-Vojvoda piše: ''Prigodom 10. godišnjice Sokola 1887. priređene su me-đu narodne utrke na ovom trkalištu uz sudje-lovanje bicklista iz Ljubljane, Graza, Praga, Beča i Budimpešte. U propagandnoj povorci navečer je, prije same utrke, bilo 130 vozača. Najbolji zagrebački vozači u to vrijeme bili su Adolf Fritz, član Sokola 1887., i Nikola Košćec, član 1. hrvatskog društva biciklista, koji je na-stupao pod pseudonimom Marcel Roza.'' Ovaj podatak potvrđuje da je bilo u nekim krugo-vima i otpora biciklima jer se smatralo da je ''jahanje na biciklu'' u nekoj nepriličnoj odjeći nedopustivo odraslom, ozbiljnom gra đaninu. Zato su neki biciklisti razborito poseg nuli na natjecanjima za ''krinkom pseudo ni ma''. Udruženi u Savez, biciklistički su djelatnici u nepunih 5 godina uspjeli osnovati još 8 klu-bova u Hrvatskoj, među kojima 1898. i četvrti zagrebački klub ‒ Touring club Zagreb.

Utjecaj širenja biciklizma osjetio se i u obrt-ništvu. U samom se početku bicikle kupovalo u inozemstvu. No, i ti su se kvarili i trebalo ih je u Zagrebu popravljati. Poduzetni zagrebački bravar Ivan Dirnbacher već je 1890. svojim bravarskim uslugama dodao i popravke bici-kala. A već 1896. Ivan Dirnbacher je vlas nik 1. za grebačke tvornice u čijim je pogonima i ''po-pra viona dvokolica svih sustava''. Obje su fo to-grafi je nepoznatoga snimatelja u knjizi Bran ka Ranitovića, ''Zagreb 1900.'' A prof. Zden ko Jaj -

čević dodaje i ovu vrijednu činjenicu: ''Na me-đunarodnoj industrijskoj izložbi u Lon do nu 1896., pod nazivom International Exhibi tion at the Royal Aquarium of London Dirn bache rov bicikl Croatia dobio je prvu nagradu.

Žute linije po ZagrebuZanimanje za biciklizam opada početkom 20. stoljeća. Povjesničari sporta to tumače sve većim zanimanjem pučanstva za nogomet i automobilizam. U tom teškom razdoblju u Zagrebu se 1904. osniva Koturaški klub Orao i njegovo djelovanje podiže opći elan. Začetnik ideje o osnivanju KK Orao bio je Emil Meniga (1880. ‒ 1959.) jedan od najboljih biciklista to vrijeme. Počeo je 1895. na stazi na Koturaškoj cesti kada je imao 15 godina. Bio je poznat na međunarodnim trkalištima, njegova je ka ri je ra bila impresivna, a njegovo iskustvo dra go cjeno za renesansu zagrebačkoga bicliz ma. Uz nje ga se isticao Franjo Gregl (1891. ‒ 1916.), ta ko-đer jedan od najboljih. Oni su nastavili pu tem koji su zacrtali pioniri zagre bačkoga bici kliz-ma, generacija koja ga je obi lježila krajem 19. sto ljeća: Mihail Merčep, Ivan Mihalić, Fer di-nand Budicki, a nastavili Josip Pavlija, Stje-pan Ljubić, Nikola Bošković, Stjepan Gr gec, August Prosenik, Vid Ročić... Ukratko, bici-klizam u Zagrebu ima dugu i lijepu prošlost da oni koji su je stvarali očekuju da ih se spomene prvom prilikom. I za kraj ove priče o biciklizmu izvadak iz knji ge ''O vožnji na biciklu'', koju je 1904. ob-javio dr. Fran Gundrum (9. 11. 1856. ‒ 24. 7. 1919.), liječnik koji je pisao o sportu kao putu do zdravlja i za zdravlje. ''Zaista nema danas sporta koji se tako rasprostranio i koji je tako obljubljen od svih slojeva pučanstva kao baš taj biciklistički sport, a ima nade da će tijekom vremena još više maha preoteti.''Žute linije po našem gradu svjedoče da se i da našnji građani Zagreba nadaju i bore za svoj dio gradskoga prostora.

Zanimanje za biciklizam

opada početkom 20.

stoljeća. Povjesničari

sporta to tumače sve većim

zanimanjem pučanstva za

nogomet i automobilizam.

Trkalište

"Sokol 1887." u

Maksimiru

Prva zagrebačka tvornica dvokolica "Iliria", vlasnik Ivan Dirnbacher

ta Sokol 1887. je morao 1895. napustiti svoje prvo trkalište. Novo izgrađuje u Maksimiru 1897., na križanju Maksimirske ulice i Svetica. To novo trkalište Zagrepčani su jednostavno zvali Sokolovo trkalište. Ovalna vozna staza duga je 333,33 m. U zavojima je staza postupno podignuta do 3 m visine. Pri projektiranju pri -mijenjena su sva onovremena iskustva i saz-nanja, poštivao se princip ekonomičnosti. Jed -nostavno rečeno ‒ gradilo se solidno, a novac se nije rasipao. Trkalište je građeno po sebno impregniranom hrastovinom, gornji sloj voz-ne staze bio je zaliven katranom, pije sak u tom sloju otežavao je proklizavanje, vož nja je postajala sigurnija i brža. Tribina je bila 20 m duga, pod uzdignutim dijelom staze bile su klupske prostorije, sobe za trenere, oko tr -kališta je bila drvena ograda, lijepi ulaz, dvije kućice – blagajne. Unutar glavne staze je po-moćna staza – vježbalište. Gdje god je moglo

16

O Zagrebu markom i žigom

Napisala: Dunja Majnarić Radošević

Foto: Muzej HT

U Tehničkom muzeju u Zagrebu je 10. rujna ove godine predstavljena knji-ga "Dolazak prvog automobila u Za-

greb". Autorica monografi je, dipl. ing. Neda Sta kla rević, muzejska savjetnica u Tehničkom muzeju, ujedno je i autorica tamo priređene prigodne izložbe, Opet taj huncut Budicki.Nakon uvoda, monografi ja počinje objaš nje-njem lingvističkog značenja riječi automobil, zatim govori o povijesnom razvoju automobila u svijetu pa o prijevoznim sredstvima u Za-grebu prije dolaska automobila. Opisani su zna čajni događaji vezani za automobilizam (npr. Prvi pravilnici za uređivanje prometa u Zagrebu, Motorizacija zagrebačkih javnih služ bi, Automehaničarske radionice, Dolazak automobila u druge gradove itd.), koji Zagreb priključuju europskim i svjetskim gradovima s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Grof Marko Bombelles iz Vinice pokraj Varaž-dina je 1898. godine dovezao prvi automobil u

Prvi automobil u Zagrebu 1901.

g ggg

Prošli je mjesec u Tehničkom

muzeju predstavljena

monografi ja ''Dolazak prvog

automobila u Zagreb'', a prije 10

godina Hrvatska pošta izdala je

marku Prvi automobil u Zagrebu

Hrvatsku. Bio je to automobil marke Benz& Man nheim. Godinu dana na -kon toga istim je autom posjetio Za-greb. No, početkom travnja 1901. godine Zagrepčanin Ferdinand Budicki je, nakon dva dana vožnje, iz Beča do-vezao prvi automobil u Zagreb. Bio je to automobil marke Opel. Iste go-dine u Zagrebu Budicki ot vara svoju trgovinu automobila Ul tra mobile.Fijakerist Tadija Bartolović već je 11. lipnja 1901. godine po za gre -bač kim ulicama, u pratnji po vje-ren stva, izveo pokusnu vožnju svo- jim automobilom kupljenim u tvor-nici Nesselsdorf (kod Beča). Vož-nja je ocijenjena uspješnom te je Bartoloviću odobreno otvaranje stajališta prvoga autofi jakera, tak-sija za potrebe javne vožnje, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.Knjiga zatim govori i o različitim zanimljivostima vezanim uz prve automobile u Hrvatskoj.

Sukladno i samoj temi i knjiga je pisana di-namično. Članci iz no vina i foto gra fi je živo-pisno nas pre nose u atmosferu po četka dva-desetog sto ljeća u Hrvatskoj. Iz opisa vlasnika prvih auto mobila, njihova života i dje lo vanja, pot puno je razumljivo da su upra v o takve osobe mogle unijeti dah novína u naše krajeve, a i sami postati "junaci novo ga doba".Brojni dokumenti i novinski isječci, koji nisu samo navedeni nego i neposredno prenijeti kao materijal monografi je, čine ovu knjigu struč nim i znanstvenim djelom koje je na pro-mociji naznačeno kao prvo te vrste na temu automobilizma u Hrvatskoj.

Prvi automobil u Zagrebu je jedan od pet motiva u seriji prigodnih poštanskih maraka "Hrvatske prometnice i prometala" koje je Hr vatska pošta izdala 23. listopada 1998. go-dine. Obuhvaćene teme u seriji su Konjski tramvaj, Prvi automobil u Zagrebu 1901., Za-grebačka uspinjača, 125 godina željezničke pruge Karlovac-Rijeka (1873. ‒ 1998.) i Nova poluautocesta Zagreb-Rijeka. Tekstove uz ovu seriju poštanskih maraka napisala je gospođa Neda Staklarević, dipl. ing. Autor likovnog rje šenja serije je Danijel Popović, dizajner iz Zagreba. Serija je izdana u zajedničkom tisku od 20 maraka. Dimenzije srednje marke u svakom redu arka su 19,88 mm x 24,14 mm, a po dvije marke s njezine lijeve i desne stra-ne imaju dimenzije 35,50 mm x 24,14 mm. Tiskane su na bijelom 102-gramskom gu mi-ranom papiru i imaju češljasto zupčanje 14. U višebojnom off setu ih je tiskao AKD-Hr vatski tiskarski zavod u Zagrebu i to svaki od motiva u nakladi od 350.000 komada. Uz marku su izdani prigodna omotnica prvoga dana (FDC) i list prvoga dana.

Prvi automobil u Zagrebu

je jedan od pet motiva u

seriji prigodnih poštanskih

maraka "Hrvatske

prometnice i prometala"

koje je Hrvatska pošta

izdala 23. listopada

1998. godine

Povijest grada

18

Zagreb prije dolaska automobilaBilo je to doba prometne romantike, konja vra-naca, bijelaca i šaraca, vrijeme kada su cestama vladali konji upregnuti u kola, dok su ulice os-vajali pješaci. Vozili su konjski omnibusi. Za potrebe javnog gradskog prijevoza prvi linij ski konjski omnibus uveden je 1884. U redo vitom se prometu spominje 1862. Prevozi put nike od željezničke postaje do zagrebačkih svra-tišta (Caru austrijanskom, Tri gavrana) te za potrebe lječilišta i kupališta Medvešćak, vlas-nika Josipa Rempfela, po cijeni 8 krajcara. Om ni busi su ljeti prometovali prema Savi, a vozili su i po gradu.Sam omnibus imao je kočijaško sjedište odvo-jeno od poprečnih kožnih sjedala iza njega. U vozilo se moglo ući sa svih strana. U slučaju ki-še platneni je krov štitio putnike. Vožnja u oba smjera po prašnjavoj je cesti trajala pola sata po cijeni 10 krajcara. Na ravnim dijelovima cesta koristili su se omnibusi na jedan ili dva kata. Kretali su se brzinom od 8 km/h a prevozili najviše do 30 putnika. Sve veći broj stanovnika i njihovih potreba istisnuli su omnibuse i uveli neka druga prijevozna sredstva.Primjerice godine 1891. provozio je konjski tramvaj.Na pitanje tko je zapravo prvi došao automo-bi lom u Zagreb nije nimalo jednostavno odgo-voriti. Sve ovisi s kojega gledišta promatramo po stavljeni upit, odnosno kada se općenito u Za grebu pojavio prvi automobil, kada je prvi Za grepčanin kupio auto, kada je prvi auto na-bav ljen za potrebe javne vožnje ili nešto sas-vim drugo. Njegovo ime vezuje se za dolazak prvoga auto mobila u Hrvatsku kada je došao iz Beča u Zagreb, 16. kolovoza 1899., prevalivši put od 90 km za 3 sata i 45 minuta. Automobil je bio nalik kočiji s dva sjedala i otraga ugrađenim motorom. Ovaj značajan događaj za Hrvatsku registrirao je tadašnji dnevni list Obzor, 17. kolovoza 1899.

Nešto o Marku BombellesuMarko Bombelles, sin grofa Marka i grofi ce Fer dinande rođene Drašković, rodio se 26. lis -to pada 1858. u Opeki, općina Vinica. Na kon za vršetka vojnih studija radi kao poruč nik kra-ljevsko-ugarske 10. domobran ske pukovnije. Kratko vrijeme provodi u inozemstvu, stječući

Na pitanje tko je zapravo prvi došao

automobilom u Zagreb nije nimalo

jednostavno odgovoriti. Sve ovisi s kojega

gledišta promatramo postavljeni upit,

odnosno kada se općenito u Zagrebu

pojavio prvi automobil, kada je prvi

Zagrepčanin kupio auto, kada

je prvi auto nabavljen za

potrebe javne vožnje ili

nešto sasvim drugo.

Dolazak prvih automobila

u Zagreb

Stajalište fi jakera na početku Praške ulice

(Marije Valerije), 1907.

Tekst i fotografi je: iz monografi je

"Dolazak prvog automobila u Zagreb"

19

nova znanja, prikupljajući nove inicijative, ko-je nakon povratka u rodni kraj provodi u prak- si, osobito u gospodarstvu. U povijesti Vini ce ostavio je neizbrisiv trag djelovanjem u cje-lokupnom kulturnom i javnom životu, pro -svjeti, gospodarstvu, bankarstvu i politi ci. Go-dine 1883. stječe naslov carskoga komor nika. Narodnim zastupnikom u Hrvatskom saboru postaje 1901., obavljajući tu dužnost do 1906. U znak priznanja i zasluga car Franjo Josip do-djeljuje mu dostojanstvo tajnoga sa vjetnika. Velik broj osnovanih društava rezul tat su nje govih inicijativa. Jedan je od osniva ča Do-brovoljnoga vatrogasnog društva Vinica te jedan od članova Prvoga hrvatskog dobro volj -nog vatrogasnog zbora u Varaždinu. Tako-đer je i osnivač društva za pomoć siromaš-noj školskoj djeci Desnica, Hrvatske čitao ni -ce i knjižnice te Viničke štedionice d.d. Ta-ko đer je dugogodišnji predsjednik Hr vat sko-slavonskog šumarskog društva. Uza sve titule os taje prijateljem seljaka te obnaša dužnost pred sjednika stočarskog odbora županije pri-

do nijevši svojim zalaganjem znatnom razvoju stočarstva u tom kraju. Iz prethodnoga teksta doznajemo čime se sve bavio. U sljedećim ćemo poglavljima tek doznati da je upravo on prvi dovezao automobil u Zagreb te postao jednim od osnivača Hrvatskog automobilnog kluba i glasila pod nazivom Hrvatski automo-bilni list, a poslije i predsjednikom kluba.U to vrijeme značenje automobila bilo je više-značno. Uostalom, automobil je pred stav ljao izazov s više gledišta: primjerice kao statusni simbol, odnosno predmet prestiža, u smislu postizanja brzine, odnosno brzoga svladavanja udaljenosti i na kraju povećane udobnosti.

Dolazak Ignaca DeutschaJedna od ličnosti koje se spominju uz dolazak prvog automobila je i ime Ignaza Deutscha koji je uputio gradskom poglavarstvu zamolbu za otvaranje tzv. vozarskog obrta kako bi mo-gao na području grada tjerati vozarski obrt au tomobil-kolima i automobil-omnibusima. Ras polagao bi s 20 primjeraka automobil-kola s dvama i četirima sjedalima i 12 do 15 pri mje - raka automobil-omnibusa. Pojedinačna vož nja automobil-kolima bila bi istovjetna cijeni vož-nje fi jakerom. Pojedinačna vožnja automobil-omnibusom na gradskom bi području iznosila 20 i 40 fi lira, do Podsuseda 60 fi lira, a do Sa-mobora jednu krunu i 20 fi lira.Odobrenju su se suprotstavila određena obrt-na udruženja, tvrdeći da su tom odredbom oz biljno ugroženi fi jakerski, kolo-graditeljski, sedlarski i remenarski obrti. Tvrdeći da svi veći i napredniji gradovi u svijetu upravo uvode spo menute odredbe sa svrhom napretka i bo-ljitka, gradsko poglavarstvo podupire podu ze-tan duh Ignaza Deutscha. Uvođenjem konj -skoga tramvaja susrelo se gradsko po gla var-stvo s prosvjedima fi jakerista, kolo-graditelja, sedlara i remenara pribojavajući se da će nje-govim uvođenjem biti uništeni. Stvarnost je

do kazala činjenicu ne da nisu bili uništeni nego su, štoviše, bili i na dobitku. Prije uvo-đe nja tramvaja prometovalo je 60 vozača fi ja-ke ra, a nakon uvođenja tramvaja u promet broj fi jakerista narastao je na 80. Ipak, da bi pomirilo sva htijenja građana, gradsko po gla-varstvo ogradilo se u dozvolbenom zapisniku klauzulom da za početak Ignaz Deutsch uvede u promet 6 automobil-kočija i 6 automobil-om-n ibusa. Smanjeni broj kola primirio je vo za če fi jakera, kolo-graditeljske obrtnike, sedla re i remenare. Tadašnji dnevnik Narodne novine, od 7. srpnja 1900., daju komentar da fi jaker i dalje ostaje jedino prometno sredstvo koje će biti poželjno za vožnje na različitim sveča-nos tima, bilo veselim ili tužnim, ug lav nom na usluzi bogatim građanima jer siromašniji se slojevi ionako ne voze fi jake rima. Pa da se i dogodi drukčije, još im ostaje mogućnost sni-

Monografi ja o prvom automobilu u ZagrebuU monografi ji ''Dolazak prvog automobila u Zagreb "21. poglavljem popraćenim slikama i prilozima predočen je povijesni razvoj automobila u svijetu i Hrvatskoj, s naglaskom na Zagreb.Tako doznajemo da je 16. kolovoza 1899. u Hrvatsku prvi automobil marke Benz dovezao grof Marko Bombelles i to iz Vinice (pokraj Varaždina) u Zagreb prevalivši put od 90 km za tri sata i četrdeset pet minuta. Godinu dana prije (1898.) automobil je prvo dovezao na svoje imanje.Prvi zagrepčanin koji je dovezao automobil u Zagreb travnja 1901. marke Opel, bio je trgovac i bravar Ferdinand Budicki. Pojava automobila na zagrebačkim ulicama izazvala je otpor i nezadovoljstvo građana, uprave konjskoga tramvaja i obrtnika (kolara, sedlara, remenara), doživljavajući automobil kao potencijalnu konkurenciju. Budicki je bio čovjek nemirna duha koji je, uz rečeno, 1897. biciklom za osam mjeseci proputovao gotovo cijelu Europu i sjevernu Afriku. Također je bio jedan od osnivača prvoga hrvatskoga automobilskog kluba Ujedno je bio osoba koja je dva puta polagala vozački ispit, jedanput u Beču 1901., a drugi puta 1910., pred domaćim povjerenstvom. Recenzentica prof. dr. sc. Gordana Štefančić ocijenila je da monografi ja po svojoj koncepciji i metodološkoj opremljenosti zadovoljava sve propozicije popularnoga znanstvenog djela te da je po broju slika i priloga koji su sustavno i metodički obrađeni – prvo djelo s područja prometa objavljeno u Hrvatskoj.Uz monografi ju upriličena je izložba ''Opet taj huncut Budicki'', koja obrađuje spomenutu temu.Predstavljanje monografi je uveličali su članovi Oldtimer kluba Zagreb izloživši više od dvadeset prekrasno uređenih automobila.

Grof

Marko

Bombelles

Naslovnica prvog broja Hrvatskog

automobilnog lista

>>

20

žavanja cijene vožnje ili uvođenje jedno prež-nih kola, a pri tome će im vlasti izići ususret.U pogledu uvođenja automobil-omnibusa naj-veću će konkurenciju imati tramvaj, s obzi -rom na to da se njegovim uvođenjem prema Maksimiru većina pučanstva vozila njime. Vožnja prema Mirogoju bila je oduvijek na -mi jenjena boga ti jim građanima. Što se tiče vožnje prema Pod susedu i Samoboru, veći-na pučanstva us mje rena je na pristupačnu i jeftinu vožnju že ljez nicom, dok su samo rijetki pojedinci mogli sebi priuštiti vožnju fi jakerom na tako velikoj udaljenosti.

Ferdinand BudickiIme Ferdinanda Budickog, popularnog Fer de (1871., Zagreb – 1951., Zagreb), po zani ma-nju bravara i trgovca, spominje se u vezi s do-laskom prvog automobila u Zagreb. Vozio je rabljeni automobil marke Opel star dvije go-dine, kupljen u tvrtki Opel&Beyschlag u Beču po cijeni 4 000 kruna i pojavio se u Zagrebu početkom travnja 1901. Na međunarodnoj iz-ložbi automobila u Berlinu 1899. spomenuti automobil bio je nagrađen prvom nagradom.Automobil je imao jednocilindrični motor od 3,5 KS pri 650 o/min, ugrađen straga obujma 1545 cm, mase 520 kg. Snaga se putem lanca prenosila na stražnje kotače. Najveća brzina koju je postizao iznosila je 20 km/h. Potrošnja goriva iznosila je 10 l/100 km. Uz poduku gospodina Beyschlaga na stazi Prater u Beču i iskustva stečena promatranjem vozača tramvaja neposredno iza njegovih leđa, novopečeni mladi vozač Budicki došao je u Zagreb. Vožnja je trajala dva dana.Evo što nam kaže sam Budicki o svojoj prvoj vožnji: ''Pogotovu su se plašili konji, a ni s ljudi-ma tada nije bilo lahko! Nije bilo anlasera, pa smo se mučili kurblanjem. Zarađeni su mno-go broj ni žuljevi dok se nije pojavila iskra. Nije bilo rezervnih kotača. Kotač se mogao skinuti samo u radionici. Zračnica se krpala samo na cesti. Automobili su tada trošili puno više ulja. Uopće nisu imala stakla niti krova pa smo bili

mokri. Volan je bio izravno spojen s prvim ko-ta čima. Motor je imao cilindar i veliki otvoreni zamašnjak. Najveća brzina iznosila je 30 km/h. Prednji kotači bili su mali, a stražnji veliki.''Taj isti Budicki zbog prebrze vožnje u Mav-rovskoj ulici načinio je 6. lipnja 1901. prvi pro metni prekršaj, a protiv njega je od strane Redarstvene straže slob. i kr. glav. grada Zagre-ba podnesena prijava. Osim zanimanja za automobile, Budicki svoje zanimanje konkretizira otvaranjem trgovine automobilima, sa sjedištem u Ilici.Ferdinand Budicki je ujedno i osnivač prvog Hrvatskog automobilskog kluba, osnovanog 1. lipnja 1906., koji je u to vrijeme brojao 14 čla- nova. Predsjednik kluba bio je izvjesni gos-po din Rudolf Erdödy, a za tajnika je iza bran Budicki. Klub je odmah potaknuo pita nje vo- začkih ispita i provođenja cestov no-re dar -stvenih propisa. Godine 1908. orga ni zi ran je klupski izlet na Plitvice, a godine 1912. odr -ža na prva klupska utrka na relaciji Zagreb-Podsused-Bistra-Sveti Križ Začretje-Veter ni-ca-Lepoglava-Vidovec-Varaždin-Novi Marof-Sesvete-Zagreb. Izbijanjem Prvoga svjetskog ra ta privremeno je prekinut rad kluba pa je prva sjednica kluba održana tek 1919. Pet go-dina kasnije, tj. 1924., na poticaj Kranjskoga automobilskog kluba iz Ljubljane, osnovan je Automobilski klub kraljevine SHS, a dotadašnji Hrvatski automobilski klub postaje njegovom sekcijom. Ove promjene su uvedene zbog og-ra ničavajućeg faktora da iz svake države samo jedan klub može biti članom Svjetske auto-mobilske udruge (AIACR) i izdavati Trityqque, tj. međunarodni dokument za prijelaz državne granice automobilom.

Još ponešto o počecima kluba. Godine 1909. klub je brojao 18 članova, a pred Prvi svjetski rat, na 12 stranica pojavio se i prvi broj Hrvat-skog automobilskog lista. Na naslovnici je vo-zač automobila u cilju. Naravno, list je zbog rata obustavljen.Ferdinand Budicki je u Zagreb dovezao i pr vi motocikl (1902.), a osnovao je i prvu auto-ško lu.Uz Marka Bombellesa i Ferdinanda Budickog spominje se ime Tadije Bartolovića, fi jakeriste koji je izveo pokusnu vožnju u Zagrebu s novim automobilom 11. lipnja 1901., kojega je nabavio za javnu vožnju iz tvornice Nesseldorf u Badenu kod Beča, u iznosu 4 600 kruna. Ovaj događaj na stranicama Obzora od 13. lipnja 1901. zabilježen je pod naslovom Prvi automobil u Zagrebu.

Automobilom na SljemePrvi automobil na Sljeme dovezao je Franjo Aurel pl. Türk 6. srpnja 1902., što je objavljeno u Obzoru 9. srpnja 1902. i to u društvu na rod-nog zastupnika Gaše Devića. Vožnja od Je la či-ćeva trga do vrha Sljemena trajala je jedan sat.Njihov primjer slijede grof Milan Kulmer, ar- hitekt Vjekoslav Heinzel, Franjo pl. Aurel Türk, Ljudevit pl. Reizner i drugi. Vozili su ma nje au tomobile s ležećim motorom straga i veli kim zamašnjakom.

>>

Prvi auto (Opel)

Ferdinanda

Budickoga u

Zagrebu 1910.

Članovi prvog Hrvatskog automobilskog kluba na izletu, 1910.

Prva vozačica automobilaTrinaest se godine nakon pojave Ferdinanda Budickog (s osobnim automobilom u Zagrebu) pojavila odvažna žena Alma Balley (zvali su je ''šašava baba''), položivši 1914. vozački ispit pred zemaljskim strukovnim povjerenicima za is pitivanje vozača motornim vozilima, budući da tadašnji propisi u Hrvatskoj nisu predvidjeli da žena može polagati vozački ispit. Rasprava je bila dugotrajna i burna i, na zadovoljstvo

Gospođa Alma pl. Balley u svom

Opelu 1914.

21

Alme Balley, pozitivna. Upravljala je Opelom 14 HP.

Automobili u ZadruNakon Varaždina i Zagreba, početkom 20. sto ljeća prvi automobili dolaze u Dalmaciju. Potkraj 1901. na ulicama grada Zadra javlja se prvi automobil, u vlasništvu braće Meštrović. Zadarski list Il Dalmata 21. prosinca 1901. bi-lježi da su braća Meštrović, uz novčanu pomoć strica Ivana Meštrovića iz Benkovca, tadašnji glavni grad austrijske carske Dalmacije uljep-šali trima elegantnim benzinskim automo-bilima sustava Bolée, snage motora od 9 KS (66,15 kW). Braća su bila istaknuti biciklistički vozači na utrkama. Potkraj 1901. po kišnom vremenu braća Meštrović prelaze 174 km za 15 sati na relaciji Zadar-Sinj. Pritom se za us- tavljaju samo tri puta. U rujnu 1902. spo me-nuti Ivan Meštrović ne može odoljeti sport -skom izazovu, za ono vrijeme prevalivši put au to mobilom preko strme uzbrdice i pa dine Velebita, od Zadra preko Alana pa sve do Gos -pića i Plitvičkih jezera, za manje od 24 sata prevalivši pritom oko 300 km. I taj događaj ostaje zabilježen u listu Il Dalmata, 27. rujna 1902. Taj pothvat obilježava početke automo-bilističkoga turizma, koji će tek u bu dućnosti poprimiti pravo značenje.Inače, prometna povezanost Dalmacije sa za-le đem, početkom 20. stoljeća svedena je na skup i nerentabilan promet kočijama i koli ma cestom preko Alana na Velebitu. Uz nepo volj - nu prometnu povezanost Dalmacija je od os-ta lih krajeva Hrvatske odvojena politički i ad-ministrativno. Željeznica koja će u buduć nosti povezivati obalu sa zaleđem tada nije bila ni u zamislima.

Automobil u SplituPrve su automobile u Split dovezli austrijski in- ženjeri, graditelji uskotračne željezničke pru - ge Split-Sinj. Automobili su bili smješteni u staroj zgradi blizu današnje gradske trž ni ce, tradicionalnoga splitskog pazara. Na kon njih nekoliko je sportaša motociklista na ba vilo au-tomobile. Među prvim vlasnicima auto mobila u Splitu bili su dr. Nikola Đivović, dr. Vice Mi-haljević, dr. Baumiler, Durée, Vice Mon tan, Hugo Cindro, Đani Senjanović. Go dine 1902. Stjepan Cernić iz Sinja svojim je automobilom odlazio na izlete u Split, Livno i okolicu. Split je u to doba bio kulturno i sport sko sjedište Dalmacije.

Prvi automobilski klub u Dalmaciji osnovan je u Splitu 1907. Za predsjednika je izabran priz-nati sportaš, stomatolog dr. Nikola Đivović. Funk ciju predsjednika kluba je obnašao sve do početka Prvoga svjetskog rata (1914.). Uz pred sjednika su za uspješan rad kluba bili za-služni i njegovi preostali članovi: Petar Zink, Eugen Miotto, ing. Erald Marki, Hugo Cindro, Oskar Katalinić i Frane Puović. Susret članova automobilskih klubova iz Beča i Splita zabi-lje žio je list Naše jedinstvo iz Splita, 9. i 12. svib nja 1908. Na proputovanju po Austro-Ugarskoj Monarhiji 16 je austrijskih sportskih automobilista pristiglo iz Dubrovnika u Split. Dočekani su od članova splitskoga kluba već prije Omiša. Svečani prijem organiziran je u splitskom hotelu Bellevue.Za usporedbu, Hrvatski automobilski klub u Zagrebu osnovan je nešto prije, 1906. U po-četku automobilski klub iz Splita ograničio se na organiziranje izleta. Godine 1907. zabilje-žen je prvi izlet na relaciji Split-Šibenik-Split. Kranjski automobilski klub iz Ljubljane os -novan je 17. srpnja 1909. Na cestama Hrvat ske i Bosne i Hercegovine (kolonije Austro-Ugar-ske) strani vlastodršci održavali su ocjen ske vožnje austrijskih vozača. U spomenutom razdoblju Zadar i Split os ni-vaju autogaraže te organiziraju iznajmljivanje automobila, vrstu taksi usluge. U Zadru su usluge davala braća Meštrović, dok su u Spli-tu djelovali kao automehaničari Vice Mon tan, Cipi, Olica, Matacotta. Registracija malo broj-nih (svih) motornih vozila provodila se kod austrijske vojne komande u Mostaru. Tako se

na starim sačuvanim fotografi jama može na registarskim tablicama uočiti slovo M (Mo-star), a iza njega broj automobila. U Dalmaciji su automobil duhovito nazvali ''ko lima bez konja koja grme i smrde''. Po-čet kom Prvoga svjetskog rata prestaje s ra-dom autoklub u Splitu, a njegov se dota daš- nji predsjednik, Nikola Đivović, seli u Rije ku. Potkraj 1925. pristupa se ponovnom organizi-ranju automobilskoga sporta. Osniva se Jad-ranski automobilski klub. Dozvola za rad te pravila potvrđena su od strane velikog župa-na splitske oblasti 1926. Iste godine Jadran ski automobilski klub dobrovoljno postaje sek-cijom Automobilskog kluba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije. Za predsjednika sekcije izabran je u Splitu jav ni bilježnik Bruno Katalinić. Odborničke duž-nosti dodijeljene su odvjetniku dr. Zvonku Šimuniću, ing. Feliksu Šperacu i liječniku dr. Alfredu Kraljeviću. Izletničke vožnje prelaze u automobilska natjecanja. Iste godine kadaje i nastala sekcija održava natjecanje automo-bilima na relaciji Omiš-Trogir-Sirobija.

Automobil na PlitvicamaPojava automobila na Plitvicama povezana je s poteškoćama iz vremena kada su prometovali omnibusi. Vozili su u parne dane u mjesecu na kon jedan poslijepodne čekajući zagrebački vlak na stajalištu Josipdol za Plitvice, sa za-mjenom konja, tzv. prepregom, u Tržiću, Slu-nju i Rakovici. Cijena vožnje po osobi uz 10 kg težine prtljage iznosila je 8 kruna. Omnibus je mogao primiti osam putnika, nakon čega je bila obustavljena prodaja karata. Za slučaj da nema karata, putnike se upućivalo na vožnju vlakom do Ogulina, gdje su se u svako doba mogla dobiti kola. Za nuždu deveti putnik imao je mjesto do kočijaša. Primale su se i predbilježbe za karte u Zagrebu, na Akademičkom trgu 14. Od Plitvica do Josipdola vozilo se također par nim danima u mjesecu s mogućnošću pri -jelaza na vlak za Zagreb ili odvojka za Rijeku. U takvim okolnostima društvo za ure đenje Plitvica pokrenulo je inicijativu da se za pri-jevoz putnika uvedu automobili. Vožnja koja je trajala između sedam i deset sati bila bi skra ćena na relaciji Ogulin-Plitvice na tri sata. Za udobnu vožnju odabran je udoban au tomobil-omnibus u Beču. Posebno dioni-čar sko društvo angažirano je oko njegove na-bave. Iznos dionice bio je 100 kruna, a mog la se otplatiti unutar dvije godine, u pet jed nakih rata.U približno vrijeme kada je osnovan prvi Hr-vatski automobilski klub osnovan je Primorski moto klub. Okupljao je automobiliste i mo-tocikliste a za predsjednika je izabran Nikola Gjirović. Uslijedili su klubovi u Vinkovcima (Sremac, 1926.), Osijeku (Slavonac, 1926.), Slavonskom Brodu (Motobiciklistički športski klub na Savi, 1927.) i Bjelovaru (Motoklub, 1930.).

Članovi autokluba iz Splita na izletu u

Šibenik, 1907.

222222

Zagrebački štikleci

Zagrebački vinogradi

I danas su dokazi ljubavi

prema svojim goricama

ostali u nazivima

pojedinih zagrebačkih

dijelova grada i ulica,

kao što su Gorice, Trsje,

Vinogradska ulica

I danas su dokazi ljubavi prema svojim gori-cama ostali u nazivima pojedinih zagrebačkih dijelova grada i ulica, kao što su Gorice, Trs-je, Vinogradska ulica, a kao zanimljivost spo-menimo da je u 17. stoljeću Katarina Zrin-ska, žena Petra Zrinskog, u Gornjem gradu otvorila prvo vinotočje, vinima iz Ozaljskoga kraja, koje je postalo konkurencijom dobroj kapljici iz zagrebačke okolice. Ni zbog velike se nedaće (primjerice peronospore, koja je, kako su stari Zagrepčanci govorili, ''sve trsje pojela'') nije posustalo u uzgoju vinograda. Uz ladanjske kuće na Tuškancu, Bukovcu, Pan-tov čaku, Svetom Duhu, Vrhovcu te u Vi no-gradskoj cesti vinogradi su obnovljeni.Kod nekih su, primjerice u današnjoj ulici Go-ljak, umjesto vinograda bili zasađeni šljivici. No, poslije Drugoga svjetskog rata nalazimo lije po njegovane vinograde na imanju barunice Nikolić na Pantovčaku, gdje se danas nalaze Predsjednički dvori, kao i na kraju Zelengaja, gdje su vinograde zamijenili ne baš primjereni blokovi obiteljskih kuća. Slično se dogodilo i na predjelima Vrhovca, Svetoga Duha te Bukovca. Na Bukovcu se još uvijek mogu naći vinogradi, a kao posebna zanimljivost tu su još uvijek stare klijeti s kamenim podrumima iznad kojih su prostorije sagrađene od debele hrastovine.

Važna gospodarstvena grana starih Za-grepčana bilo je vinogradarstvo pa ta-ko u starim dokumentima nalazimo

naziv Gričke gorice. To znači vinogradi, koji su se nalazili i u neposrednoj blizini grad skih utvrda, a o čemu nam svjedoče i prve foto-grafi je iz 19. stoljeća, na kojima se vidi da su podno današnje uspinjače bili čokoti vinove loze.No, još je u srednjem vijeku svaki gradečki purger imao barem mali vinograd u okolici ut vrđenoga grada. Dapače, vino je bilo u ne-ku ruku platežno sredstvo. Tako su težaci

Napisao: Branimir Špoljarić

Foto: Arhiv MGZ

pri gradnji, uz novac, dobivali i vino, koje je uključeno u plaćanje za obavljene radove. U 16. stoljeću vinograde obrađuju gradečki pod-ložnici. Tada se javljaju nova naselja grad skih podložnika na Vrhovcu, Ljubljanici, Ban ko-vićima i Ilijašićima, a u jednom se popisu iz 1553. spominju gradska sela i zaseoci Pod braž-je, Turnišće, Cirkvišće, Rujava, Ilica i Prekrižje. Uz uzgoj stoke i poljodjelstvo, stanovnici tih naselja imali su i vinograde pa netko piše ka-ko su se gradski vijećnici morali uključiti u jematvu grožđa, tj. ''cijelu noć i dan pomagali su brati, lagve z moštom punili''.

Prve fotografi je iz 19. stoljeća

potvrđuju da je važna

gospodarstvena grana u

Zagrebu bilo vinogradarstvo

23

Povijest zagrebačkih kavanaDvadeset obrtnika zahtijevalo

je od gradskih vlasti da zabrane

rad ženama u ugostiteljstvu

Osim što su se bavile ugostiteljima, grad ske vlasti nisu propustile zakonski propisati uvjete rada osoblja koji ima

izravne i svakodnevne dodire s gostima. Na-ime, Statut za zagrebačke ugostitelje iz 1887. određuje da zaposlenik mora zatražiti od re-dar stvenih vlasti potvrdu o ćudorednom živo-tu. Zanimljivo je napomenuti da je taj zahtjev izazvao reakcije među ugostiteljima. Naime, tijekom sastavljanja toga statuta 20 se obrtnika obratilo poglavarstvu. Tom paragrafu nisu za-mjerali strogost već, naprotiv, pretjeranu libe-ral nost. Oni su, naime, očekivali od gradskih vlasti da zabrane rad ženama u ugostiteljstvu. Drugim riječima, konobarice i blagajnice nisu bile poželjne. Prvi razlog njihovu protivljenju bilo je pita-nje konkurencije. Obrtnici su ustvrdili da u Zagrebu ''ima gotovo toliko konobarica koli-ko i konobara.'' A zanimanje konobara važno je u karijeri ugostitelja jer, da bi postao dobar kavanar (i općenito dobar ugostitelj), potrebno je raditi na svim mjestima i u više lokala. Me-đutim, mladi konobar je često u tome spri je-čen jer ''gdje se konobarica za neznatnu plaću ugnijezdila nema za konobara izgleda.'' Kako ne uspije naći novo mjesto ''on zanemari svoje zvanje, traje li to dulje iziđe iz kolotečine pa je napokon prinukan da kakovo takovo mjesto primi.'' Drugim riječima, žena ometa pro fe-sio nalni uspon muškarca.Uz to, ugostitelji smatraju da žena nema ni-kak ve koristi od svoga posla konobarice jer ni kada neće dostići vrhove profesije. Navode da većina lokala, posebice veliki hoteli i velike kavane ''po modernom kalupu'', nisu nikada u rukama žene. Ako se to ipak dogodi, za to je zaslužan… njezin muž! Ženska je sudbina mnogo skromnija, ''obično se konobarice za za natlija ili kakove pisarčiće udaju, a pođe li koja za posjednika kojeg svratišta ili kavane, to sastoji njezin posao u kućanstvu, kuhinji i u spremištu rubonine, čemu joj dakle ona praksa koju si je u godina službovanja stekla?''Osim profesionalnih, ugostitelji pružaju i dru - ge argumente. ''Napokon s moralno-es te tič ko-ga gledišta pokazuje se inštitucija kono ba-ricah vrlo štetnom. Većina od njih – ta i one su

Stav ugostitelja prema

ženskom osoblju svakako

otkriva ukorijenjenost

patrijarhalnih vrijednosti

i jasnu podjelu uloga

od mesa i krvi – ima svog ljubavnika. Do šao tak njezin vitez u lokal gdje ona 'žedne na paja i gladne hrani' okrene se njezino sama ri tan sko ponašanje, od tog trena živi ona za njega, a dru-ge goste dvori hladnim većinom uvriedljivim načinom jer se boji, da joj se inače dragi iz-nevjeri.'' Kažu kako se događaju i go re stvari od toga, ali za to bi trebali biti ''in delikatni''. Deset godina poslije, ugostitelji su na ženski rad gledali istim očima. Primjećuju da se ''žen-skom podvorom u kavani širi nemoral.'' Nai-me, ''u istinu poslužuje samo jedna, najviše dvi je, dočim ostale sjede kod stolova te zabav-ljaju goste'', tako ''da se čovjeku pričinja da se ne nalazi u kavani već u bludilištu.''Godine 1903. pitanje ženskoga osoblja još je na dnevnom redu. Prvi broj Viestnik hrvatskih konobara, gostioničara i kavanara posvetio je članak toj problematici: ''Biti prijateljem da-naš njega ženskog pokreta, takozvane ženske emancipacije, postalo je doskora moderno.'' No, konobari misle drukčije i tvrde da ''kod naših koleginja konobarica je žensko pitanje sasma nešto drugo nego emancipacija.'' Nji-ho vo je ćudoređe dvojbeno, ''ti propali stvo ro-

vi sjede na koljenima svojih pijanih gostova'', a ima i gorih prizora jer ''znademo za jednu ta kovu noćnu kavanu, u kojoj gospodar sa svo jom legijom propalih djevojaka, tjera naj-gad nije noćne bakanalije.'' Konobarice se još jednom doživljavaju kao glavne suparnice muš-karcima, jedinim ''pravim'' profesionalcima i kao moralno upitne pa čak i odgovorne za obiteljske drame: ''Koliko valjanih muževa za-nemaruje svoju obitelj te se vucare po noćnim kavanama i dadu se na lakouman način izrabiti! Koliko su mladi ljudi pokvarili sebi na ovakav način svoju egzistenciju, izgubili zdravlje, bacili pod noge stid, čast, poštenje, čovječje dostojanstvo, a ma sve što i najsiromašnijem čovjeku mora biti svetinjom.'' Velika je ljutnja obrtnika i konobara. Izražavaju je oštro i bes-kompromisno. ''Mi držimo, da bi se ovu mo-ralnu kugu i zarazu moralo svestrano ugušiti, a u prvom redu imala bi to učiniti konobarska društva a također redarstvena oblast.''Međutim, za razliku od 1885., au tor članka pri znaje prednosti koje ima kono bari ca, jer ''ne ima toliko zahtjeva'', ona je ''pri mamljiva'' i ''bo lje služi gostu za zabavu''. Uz to, on pravi, ipak, razliku među konoba rica ma. Premda ne-ke konobarice mogu izazivati ''moral ne pro -bleme'', druge su za gazdu jeftinija radna sna-ga, a za mušku klijentelu ugodnije osob lje. Stav ugostitelja prema ženskom osoblju sva-kako otkriva ukorijenjenost patrijarhalnih vri-jednosti i jasnu podjelu uloga. No, vrijedi ipak upozoriti na dva ozbiljna problema povezana s prisutnošću žena u lokalima: prostituciju kao i na potplaćenost konobarica u odnosu na konobare. I jedno i drugo je stvarnost jer ugos-titelji rado zapošljavaju upravo žene. Stvar nost i diskurs su u suprotnosti.

Napisala: Ines Sabotič

Foto: Arhiv MGZ

24

Napisala: Zdenka Heršak

Foto: Arhiv MGZ

Divlje ćudi jedne rijeke

- Poplava u ZagrebuKažu da su ljudi koji su rođeni kraj rijeke drukčiji od

''suhozemaca'' jer mijena rijeke djeluje na njihov obzor i njihov

preobražaj… jer voda je snažnija od zemlje, snažnija od vatre, a

tako je meka i blaga – prividno

Nijedan dobar pisac dječjih romana ne-će smjestiti radnju događaja bez kra-jolika oko neke rijeke, potoka, jezera,

jer oni su ili zapreka kad treba doći do cilja ili sam cilj. Čovjek može graditi kuću stotinu kilometara udaljenom od ljudi, u osami. Ali ka ko je u blizini rijeka, čovjek nikad nije sam. Rijeka uvijek čovjeku nešto donosi. Uči nas opasnostima, daje nam obilje užitaka, ljepote i pokazuje zlu ćud nadmoćne prirode s kojom se stoljećima čovjek bori. Tko se rodi kraj rijeke i provodi svoje djetinjstvo kraj nje, ne može je nikada zaboraviti, kao da se radi o živom biću. Zato se pravi zaljubljenici u svoju

Tko se rodi kraj

rijeke i provodi svoje

djetinjstvo kraj nje,

ne može je nikada

zaboraviti, kao da se

radi o živom biću

Glumačka radionica Zdenke Heršak

rijeku nikad ne sele ni onda kad su ugroženi poplavama. U čovjekovoj je prirodi da se voli nadmetati i isprobavati svoju moć nad prirodom. Ukro-ti, pobijedi. Srećom nisu svi takovi. Ima i pa-metnijih koji puštaju da se priroda manifes tira na bilo koji način. Jer ona je kao živo biće ‒ dobro u obilju i razorno, opasno…Moj je život svjedok mnogim poplavama koje su uvijek imale slične uzroke i slične poslje-dice. Razlika je bila samo u tome što se društvo ovoga grada prema poplavama drugačije od-nosilo. To su jedino bile velike promjene, a drugo je uvijek sve bilo isto.

25

Priroda je nemilosrdna,

ne oglašava se na molitve

ljudi i sklanja od sebe

sve ono što bi je moglo

spriječiti u njezinim

prohtjevima

Savica je znala poplaviti, ali to kod mojih ro-ditelja nije izazivalo strahove. Bilo je samo više posla kako organizirati život kad je voda svuda oko kuće. Dakako, moj je otac imao neka is-kustva jer je njegov otac bio na dužnosti oko regulacije Save u Rugvici kod Dugog Sela. Otac je mjerio rijeku i uvijek točno znao do-kud će rijeka doći. Kuća je bila zaštićena ve-likim stablima pa nije nikada bila oštećena, iako je voda nekoliko metara dalje odnosila i bila opasna čak za vožnju plitkih čamaca.Jednom su tatini gosti igrali šnaps do kasno uvečer, a Sava je rasla. Gosti koji su uglavnom bili ribiči ili lovci tako su se zaigrali, ponapijali i zabavljali da nisu primijetili da je gostionica poplavila. Njima je sve to bilo zabavno pa su samo noge podigli na stolice i dalje kartali. (Stambena kuća je bila viša za nekoliko metara i nikad nije bila poplavljena.) Mama je morala jako zakričati i tako rastjerati "luđake". Već smo bili sa svih strana okruženi vodenom bujicom, a tata je pijance morao voziti u plitkom riječ-nom čamcu do nasipa u Radničkoj cesti. Bila je to jako opasna vožnja.Sjećam se da bi tatina mjerenja rasta vode uvi-jek bila točna pa se stiglo sve spremiti i orga-nizirati da smo mogli do drvarnice po drva… Po dvorištu su bili mali mostići od dasaka (fosla) pa se moglo do kokošinjca. Koke su bile preseljene u ''viši kat'' kokošinjca, a race su mogle po dvorištu plivati. Pas Bobi je dobio doz volu da bude s nama u stanu, a kućica je bila podignuta na krov drvarnice. To stanje obič no nije dugo trajalo. Sestra i ja smo bile sret ne jer nismo trebale ići u školu i cijele smo dane bile na prozorima. Tata je cijele dane veslao i prevozio ugrožene susjede do nasipa. Gosti našega kafi ća stajali bi na nasipu i tražili da ih tata vozi na piće. Oni su bili čisti ovisnici o našem kafi ću, kao što sam je danas ovisnica o mojoj kavani u Tkalči.Odsječeni od svijeta, u ogromnom prostran-stvu vode nismo imali strahove, makar je noću struja vode proizvodila jake šumove podivljale rijeke.Zimi se rječica zamrzla kao orahova ljuska. Uz obalu i kroz šipražje tankih grančica koje su bile polegnute od težine leda i snijega sklizali smo se kroz bijele tunele. Morali smo se sa gi njati da se na nas ne obruši snijeg s granja. Sklizali smo se danima i danima. Dolazile su pri jateljice iz grada. Na led bi donijeli sta re ras hodovane stolce iz gostione. Dečki su na večer ložili vatru u staroj autogumi. Sigurnoga leda od pucanja

matrali i nismo razumjeli zašto to radi. A ona kaže: ''Ali sada, sada je sada bez vode.'' Ona je is -poljavala svo ju prirodu, a voda svoju kasnije. Kao uvijek na nasipu, a to je tada bila auto stra-da za Beo grad, bilo je mnogo građana pro ma-trača, radio spikera, hitne pomoći, kola vatro-gasaca i širili su paniku.Dolazila sam na nasip, donosila hranu, vodu... Tatek je stalno veslao u plitkom riječnom čam -cu, kao i prije mnogo godina. Kako više nije bilo gostionice, nije bilo ni gostiju koji če ka-ju tatin čamac da ih vozi na gemišt. Tata se sa-mo smješkao; njemu je bila smiješna parada ili živo kazalište koje je obožavao i tu česticu ljubavi prenio u mene.On je vladao situacijom, ali ne znam kako bi se snašao da mu je voda došla do kreveta kao što je poplavila Folnegovićevo naselje u kojem su stanovali glumci iz Gavelle: Zidarići, Buzan-čići, pa Ungari i koreograf baleta Oskar Har-moš. Njemu je voda došla do prozora.Svoju sam rijeku i dalje obožavala i praštala joj njezina nasilna ponašanja. Davno sam otišla iz svog doma, ali nikad nisam zaboravila kako se u vrijeme vrućega ljeta po plićacima sunce igralo s kamenčićima u prozirnoj vodi. Ili ka-ko se dostojanstveno predavala da je zrake pu-noga mjeseca zasipaju srebrom.

bilo je u duljini Jurišićeve uli ce. Godinama sam kao odrasla žena i majka sklizala na Šalati. Na takvom sam se klizalištu osjećala kao što se životinja osjeća u ZOO vrtu.Kad su bile jake zime bogati dobrotvori su di-je lili besplatno drva za sirotinju. Velika pro-da vaonica drva bila je na današnjem mjestu Hotela Sheraton u vlasništvu obitelji dobro-tvora Dajča – koji nikada nije zaboravio si-romašne. A ljetna kupanja? Od prevelikih vrućina rje-čica bi se stisnula u se da se na mjestima mog la pregaziti. Voda je bila čista jer je tekla kroz šljunčaru, odakle su vadili šljunak za grad nju kuća. Iz svih okolnih naselja, Trnja, Ka nal, Pešćenica dolazili su na kupanje. U našoj gostionici prodavao se sladoled, Šabesa. Šabesa je bila pojam! Kao Cola!Kažu da za sve postoji vrijeme i vrijeme za sva ku svrhu pod kapom nebeskom. Pa ja pi-tam koju je svrhu imala rijeka da je 1964. to-talno poludjela i pokazala svoje oštre zube… Priroda je nemilosrdna, ne oglašava se na mo-litve ljudi i sklanja od sebe sve ono što bi je moglo spriječiti u njezinim prohtjevima.Te je godine Sava došetala skoro do sredine gra-da. Bila je velika panika u pripremi, vojska, po -licija, vatrogasci, hitna služba i građanstvo. Ra-dio je upozoravao i strašio. Ljudi su bježali na si-gurno, osim mojih Heršakih. Moji kolege glum-ci iz Gavelle došli su nam pomagati. No sili su vrjednije predmete i stvari u katnicu kod tete, a tatek je opet instalirao svoje ''in stru mente'' i proračunavao koliko u minuti ras te voda i točio velike količine alkohola, a glum ci su se stalno istakali u brzicu rijeke od straha ili revolta. Bilo je opasno da se voda ne proširi po cesti. Sestra se s djecom sklonila u moj stan u Mikulićevu ulicu, šogor je plovio na brodu, a tata i mama se nisu nikad dali jer je tatek rekao: ''Bu došla do vrata stana, ali unutra ne bu ušla.'' Tako je i bilo! Mama je još stigla pomesti dvorište, koje je malo zatim bilo poplavljeno. Mi smo je pro -

26

Intervju Rođeni ste u Sloveniji, kako ste došli u

Za greb?Da. Rođen sam u Sloveniji i tamo sam živio kao dječak. Moj otac je bio kriminalist. Radio je u policiji, i kao Istranin je 1941. godine, na kon slavne rečenice Adolfa Hitlera kad je do šao na most u Maribor koji je bio srušen: ''Učinite mi opet ovu zemlju Njemačkom!'', shva tio da ćemo svi mi biti prognani, kao što i jesmo bili. I mi smo trebali ići. Prva ideja Hitlera je bila da sve nas Jugoslavene pošalje na Madagaskar. Međutim, već je počeo rat u Africi i to je bilo nemoguće, tako da smo tre-bali ići u Srbiju ili BiH. Međutim, kako je moj djed, otac moga oca, bio jedan od najbogatijih ljudi u slovenskom primorju (u Obrovu), kod njega se skupljala elita na lumperajima. Vla di-mir Nazor je bio profesor u Kastvu, neko vri-jeme i u Pazinu, tako da je i on dolazio mom

Razgovarala: Biba Salata

Foto: Ines Novković

i monografi ja Josip Marotti

djedu na terevenke. Moj tata se toga sje tio, a znao je da je 1941. Nazor bio dosta utje cajan i telefonirao mu je u Zagreb. A tele fon ski raz-go vor izgledao je otprilike ovako: ''Gos podine Na zor, ovdje Marotti, sjećate li se vi možda nas?'' A Nazor odgovara: ''Fran, kako te se ne bih sjetio, udvarao sam se tvojoj sestri pa me nije htjela.'' On nam je pomogao i mi smo ostali u Zagrebu. Spavali smo četrnaest dana u va gonu na kolodvoru, dok mama nije pronašla stan, a tata je našao službu kao noćni čuvar, dok mu nije sređena mirovina. Moj brat Miro je pohađao Pravni fakultet jer je i u Ljubljani studirao pravo, a ja sam obilazio Hrvatsko na-rodno kazalište, gledao ga izvana ‒ želio sam ići u glumačku školu.

Navodno ste prijemni ispit polagali na slovenskom jeziku?Da, polagao sam prijamni na slovenskom jezi-ku jer hrvatski nisam znao (nešto malo zapravo jesam). I moje kolege su čekali vani da vide tko je došao polagati na slovenskom jeziku, kada su vidjeli da to traje više od jedan sat i da me još ne puštaju van, počeli su se urnebesno

Najzagrebačkiji glumac, zaštitni

znak hrvatskoga i zagrebačkoga

glumišta, vedar i samosvojni

talent, samo su neki od

sinonima za Bobija Marottija,

koji je na daskama koje život

znače proveo više od 60 godina

Paponja - Milijunaški Napulj - HNK, Zagreb 1952.

27

akcent koji sam krivo izgovorio, sve sam krivo govorio. No, dogodilo se sljedeće, prijemni ispit je bio krajem rujna, a negdje oko mog rođendana, 18. prosinca, došao je k meni profesor dikcije, Dubravko Dujšin (on je jedan od najvećih glu-maca koje sam sreo u životu) i kaže: ''Mali, sut ra uskačeš u ulogu.'' Dakle, nakon dva i pol mjeseca. Tada se igrao ''Dundo Maroje'' i to Fotezov, koji nije bio original, nego je to dramaturški obradio Fotez i nisu bili Niko, Pjer i Vlaho – sva tri Marova prijatelja, nego samo dva: Niko i Pjero. I kaže on meni: ''Ti ćeš sutra uskočiti, a ja ću s tobom raditi tekst, i igraš predstavu.'' Naravno, sve su se moje kolege ču dile, kako je to moguće? U dva mjeseca glu-mačke škole, nemam pojma o jeziku, i sad od-

jednom uskačem u predstavu. U Malom kaza-lištu smo igrali (današnja Gavella je tada bila depadansa HNK i zvala se Malo kazalište), i to je bila velika predstava, režirao je Fotez. Nakon predstave dođe gospodin Dujšin i kaže: ''Čuj, svaka ti čast mali, baz greške si to izgovorio, bio si jako dobar, ali čuj, ti glumačku školu tu ne možeš završiti.'' A ja kažem: ''Profesore, ma nemojte pričati, čim ste vi mene uzeli nakon dva i pol mjeseca da ja igram tu malu ulogu pa mi kažete da je bilo bez greške, vi mene morate primiti.'' A on kaže: ''Nećeš ti biti prim ljen.'' Uglavnom, ja sam ipak bio primljen i u roku od godine i pol dana već sam u Petri ig rao jednu od glavnih uloga. I to s velikom Vi kom Podgorskom.

Vaša majka nije zapravo znala da idete u glumačku školu.U to doba, od 1941. do početka 1943. godine sam u Mariboru išao u učiteljsku školu, a direktor učiteljske škole u Zagrebu je bio prof. Ribarić, koji je isto bio Istranin i prijatelj, jako dobar poznanik mojih roditelja. Mama me odvela k njemu u školu da me primi bez obzira na to što ne znam dobro jezik. I bio sam primljen. Moja je jadna mama bila uv-jere na da idem u učiteljsku školu, a ja sam išao u glumačku. Moj brat Miro i ja smo kod kuće stalno lagali. Dok se jednoga dana nije dogodila katastrofa.Kako smo stanovali na Kustošiji, mama je išla na tržnicu na trešnjevačku tržnicu. Prije Dru-

smi jati i rekli da se profesori šale na moj ra-čun, slušaju slovenske recitacije i monologe. I da je nemoguće da budem primljen. No, na-kon sat i dvadeset minuta, dr. Ivanišević, dr. Gavella, Strozzi, Dujšin, Soljačić, rekli su da pri čekam i povukli se u kancelariju direktora škole Ivaniševića. Potom su me pozvali unutra i rekli točno ovako: ''Primljeni ste, međutim, na pisat ćemo vam pismo koje će potpisati dr. Gavella, da ne trebate polagati ispit u Ljub-ljani jer ste u Zagrebu primljeni, ali zbog je zika idete u Ljubljanu.'' A ja sam rekao: ''Ne idem u Ljubljanu. Ja želim biti đak dr. Branka Gavelle.'' Još odmalena sam bio zaljubljen u teatar, baš kao i moja majka i bez obzira na to što nismo bili fi nancijski jaki, uvijek smo odlazili u Mari-borski teatar. Sjećam se ‒ bilo je to 1934. godi-ne kada sam prvi puta gledao Glembajeve, u režiji dr. Gavelle, koja me oduševila. I tada sam, već s 12 godina, počeo maštati o tome da po stanem glumac i rekao da ću ići u Zagreb u glu mačku školu doktoru Branku Gavelli. Na kraju su mi rekli da će me primiti kad toliko želim, ali ako u roku od šest mjeseci ne naučim hrvatski da onda idem u Ljubljanu.

Kako je teklo školovanje na stranom jeziku?Kada sam krenuo u glumačku školu, i tu mo-ram uistinu zahvaliti svojim kolegama i ko le-gicama (Jelici Lovrić i Miri Župan – na žalost, pokojnima, Boženi Cunt, Šatalić, Frelić, Brzes-ka), oni su me učili hrvatski, ispravljali svaki >>

Još i danas živim za stari Zagreb

Kreont - Edip na Kolonu

- Dubrovačke ljetne igre 1976.

Bimbo - Glorija

- Dramsko kazalište Gavella, 1995.

Illustrissimus - U registraturi - tv serijal 1974.

Branko Gavella i Josip Marotti

28

gog svjetskog rata u tramvajima su bili mali pla kati s kazališnim programom. A kako je mo-ja mama jako voljela teatar, tako je gledala sve plakate. I onda je jednom vidjela plakat na ko-jem je pisalo: ''Sluga – Josip Marotti'' i pala u ne -s vijest. Kad je došla kući, rekao sam joj: ''Znaš, mama, ja sam primljen u glumačku ško lu, 1943. u proljeće.'' I moja mama je sjela i pla ka-la, po drugi puta, ali ovoga puta od sreće.Čim sam diplomirao, dobio sam angažman, međutim, otišao sam u partizane.

Što je bilo kada ste se vratili iz partizana?Kada sam se vratio u Zagreb, ostao sam u an-gažmanu i igrao ulogu za ulogom. No, 1946. sam premješten na Rijeku. I to sam premješten zbog dva gospodina koja su tvrdila da mi dobro jedemo u Frankopanskoj u glumačkoj menzi (to je sada restoran ''Kod Zagorca''), što nije bila istina. Ja sam ih vidio, po noći u dva sata (imao sam i svjedoke – dva orkestraša), ta dva gospodina kako iz kazališta HNK nose pajceke sebi u stan. I, naravno, to sam rekao na sastanku, a za ''zahvalu'' sam u roku dva mjeseca bio premješten na Rijeku. No, na svu sreću, nakon tri godine premješten sam u Zagreb. Onda sam od 1949. do 1953. bio u HNK-u, i tada je došao na red moj dragi učitelj dr. Branko Gavella, zbog kojega sam i došao u Zagreb. Osnovali smo Zagrebačko dramsko kazalište – današnju Gavellu, u kojoj sam stalno igrao. Cijeli je moj život zapravo Gavellin teatar i iz Gavelle sam išao i u mirovinu. Međutim, moja mirovina nije mirovina ni Mirogoj, kao što je to rekao dr. Gavella: ''Ne idem ja u mirovinu, mirovina je Mirogoj. Ja idem u penziju.'' Tako sam i ja otišao u penziju prije 29 godina, ali još uvijek igram u Histrionima u predstavi ''Za grebački orkestar''. Stoga se uvrijedim kad mi netko kaže da sam u mirovini. Ja sam penzioner. Iako sam teško bolestan i bio sam na operaciji, kad me doktor pita što me boli, ja mu ka žem neka me pita što me ne boli ili mu od go vorim: ''Gebis.''I igrat ću dok me god Zlatko Vitez bude htio. Zahvaljujući njemu, još uvijek sam na sceni. A u Gavelli sam igrao prije četiri-pet godina zadnju predstavu, međutim, sad je to jako teško jer sam u kolicima i hodam s hodalicom

jer su mi kukovi jako loši, na žalost, operirati me više ne žele. Ja im kažem: ''Dakle, vi ste me ne otpisali.'' Ni mrenu na oku mi ne žele ope rirati.

Ima li nagrade koju niste dobili u svojoj karijeri?To sam prije zaboravio reći. Nema.

Koja vam je najdraža?Nagrada dramskih umjetnika jer je daju ko-lege. Histrionska nagrada, također, međutim mo ram reći da sam primio najveću nagradu koja je postojala za vrijeme bivše Jugoslavije, a to je nagrada AVNOJ-a. Dobio sam i Godišnju nagradu Grada Zagreba, nagradu za životno djelo Grada Zagreba, Nazorovu godišnju na-gra du, ali i za životno djelo.

Zagreb i vi.Zagreb i ja. Velika je razlika otkada sam došao 1941. godine. Zagreb nije imao čak ni 300.000 stanovnika. Bio je mali, osrednji gradić u ko-jem su se svi međusobno poznavali, barem tu u centru. Danas je Zagreb milijunski grad, u ko jem se izgubio onaj ''zagrebački štimung'' i za grebački zlatni ''kaj'', i upravo je to velika šteta. Zanimljivo je da Zagreb nema više pra ve gospode, elegantnih glumaca i pravih zagre-bačkih džentlmena.Ne bih želio zvučati prepotentno ili zaljub lje-no, ali meni je Zagreb grad po mjeri, Za greb jest mali Beč, ali je mnogo ljudskiji od Beča. Dobro poznajem Europu, ali dobro poz na-jem i Ameriku i ne znam postoji li grad koji ima takav Maksimir kakav ima Zagreb, tak-vo Sljeme kakvo ima Zagreb, takvu Šalatu s bazenima u centru, takav Jarun i toliko zeleni-la. I kao teatarski čovjek, moram reći da je HNK na takvome mjestu kakvog nema u Eu-ropi ni Milano, ni Beč, ni Graz. Zagreb je to-pao grad. Moram spomenuti i kavane. Počelo je još prije dvadeset-trideset godina... Predivne su se ka-vane počele pretvarati u moderne u kojima nema više normalnih sjedalica, sjedi se na naj nižim foteljama koje postoje. U Beču su os-tavili barem 5, 6 kavana koje su takve kakve su bile otkad postoje, samo su renovirane, ali ne ''popravljane'' i devastirane. U Zagrebu mi više nemamo niti jedne stare kavane. Jedino je Gradska kavana ostala takva kao što je i bila. Kazališna kavana je pretvorena u čekaonicu i baš zato, jer se zove Kazališna, trebala je os-

tati takva kakva je bila. Neke stvari u gradu Zagrebu treba ostaviti kakvima jesu. Ne sve, apsolutno ne, ali barem nekoliko. U novinama čitam da se daje novac za uređenje Gornjega grada. Plašim se što će napraviti od Gor njega grada. Već je nedopušteno bilo to što smo na kazališnom trgu dobili onu užasnu, katastrofalnu Ferimportovu zgradu, katastrofa je i neboder na Jelačićevom trgu. Sve su to stva ri koje su po mom dubokom uvjerenju ne dopustive. Ja bih arhitektima rekao: ''Vi se iživ ljavajte u Novom Zagrebu, radite tamo svoj trg, svoje ulice, svoje kuće, sve što god ra dite, pa ćemo imati moderni Novi Zagreb, ali nemojte mi kvariti Cvjetni trg, molim vas. Na Cvjetnom je trgu zgrada koju sad kane ru-šiti, ako već nisu i počeli, bez dozvole, to je Bo léova zgrada. Za Boga miloga, pa to je je-dan od najboljih zagrebačkih arhitekata! On je projektirao i Mirogoj. Prije pet, šest mjeseci sam pročitao strašnu vijest za koju se nadam da neće biti prihvaćena; jedan arhitekt je pred-ložio da bi Boléov Mirogoj proširio sa stak -lenim novim dijelom, strašno. Boléov Miro -goj treba ostaviti ovakav kakav je, jer je ta kav autentičan, predivan.

Kako provodite dane?Fantastično. U osmom sam mjesecu imao 15 predstava na Opatovini. I sad čekam taj dan kad ću imati sljedeću predstavu i to me drži. Svaki dan oko 11 sati idem u moju Moccu – kafi ć kod nebodera. Tamo dođu prijatelji, da-nas je došao i Pero Kvrgić, ali i moj sin i snaha. Svi znaju gdje će me naći između 11 i 13 h.Poslijepodne se odmaram, čitam i jako se ve-selim sredini svakog mjeseca, kada izađe ovaj divni časopis.

>>

Zlatko Vitez i Bobi Marotti

U Mocci

sa sinom i

snahom...

...s Perom

Krvgićem

36

Da se podsjetimo...2003. godine galerija je otvorena iz lož-bom renomirane hrvatske foto graf -

kinje Marije Braut, ''Zagreb i Zagrepčani''. Me đu 70-ak samostalnih i skupnih autora, svakako treba izdvojiti imena Toše Dabca, Jo-sipa Klarice, braće Brkan, Zlate Vucelić, Radiše Mladenovića, supružnika Pavić.Prostor galerije smješten na trgu jedinstvene povijesno-umjetničke vrijednosti, uređen je tako da može stati uz bok galerija u bilo kojoj europskoj metropoli.Izložbe su bile popraćene kvalitetnim, pri god-nim suvenirima: majicama, šalicama i puzz-lama u luksuznoj ambalaži te autorskim vlas-toručno potpisanim razglednicama po uzoru na svjetske galerije.Vlasnica Galerije Badrov, Nikica Badrov, po-seb no je ponosna na suradnju s Velepo slan-stvom Češke. Dva puta je bila organizirana izložba Czech Press Photo i višekratno pred -stavljena češka kultura. Zanimljivo je da je izložbu češ ke fotografi je otvorio češki pred-sjednik Vac lav Klaus, a u više navrata izložbe u galeriji su otvarali predsjednik Mesić, premijer Sa na der, gradonačelnik Bandić i drugi visoki duž nos nici. Između ostaloga, galerija je sura -đivala s raznim kulturnim institucijama u Hr -vatskoj i inozemstvu, a prvi puta u Hrvatskoj je organizirala aukcije fotografi ja. Trebalo bi istaknuti da je velik dio relevantnih povjes-ničara umjetnosti i teoretičara fotografi je sud-jelovao u radu galerije.Nikica Bardov bila je puna želje i entuzijazma da Zagreb dobije reprezentativnu fotogaleriju jer u glavnom gradu Hrvatske nije postojao iz-ložbeni prostor namijenjen isključivo prezen-taciji fotografske umjetnosti. Danas je malo razočarana, ali ne i nezadovoljna postignutim. Rekla nam je da se, na žalost, iz fi nancijskih razloga galerija mora prenamijeniti jer je u da-našnjoj situaciji fotografsku galeriju fi nan cirati iz obiteljskoga budžeta – nemoguće.

Nije vrijeme za fotogalerije

Izložbom "Totalna rasprodaja"

nakon više od pet godina

izlagačke djelatnosti, zatvara se

Galerija Badrov, na Trgu žrtava

fašizma 1, koja je bila sinonim

za fotografi ju. A utorak, dan

kada se na otvaranjima okupljao

velik broj pasioniranih ljubitelja

fotografi je i fotografa, na žalost,

odlazi u prošlost.

Marija BrautTošo Dabac Ivo Pervan

Josip Klarica

Milan Pavić

37

- anđeo jeseni

Anđeo u slici

Za plod jabuke, trenutak zrelosti je čas savršena sklada. U tom skladu ujedi-nje na su sva svojstva koja jabuku čine

ja bukom, ljepote boje glatke mirisne kore i opoj nost slatkih sokova čiji okus podsjeća na to plinu ljetnoga sunca. Ali, za to savršenstvo, jednake zasluge kao i sunce, imaju i kiše koje su jabuku prale te hra-nile i vjetar koji ju je sušio i ljuljao na grani.Za onoga tko zna gledati i tko osjeća, tu je ci-jela priča. Priroda je mudar učitelj koji svojim ciklusima neprestano podsjeća na važne, temeljne lek ci-je. Osobito sad ‒ u doba godine u kojem su voćnjaci i vinogradi puni zrelih sočnih plo-dova spremnih za berbu.Ovdje je na djelu Ardachel, zlatni anđeo jeseni i zrenja. Onaj koji svojim dodirom daje znak da svečanosti plodova zemlje mogu početi jer je sada trenutak vatrometa najljepše ljubičaste i smeđe boje; sada je vrhunac slasti, okusa, zvu kova, mirisa… Darežljivo nam ih pruža majka zemlja da u njima uživamo, ali još važnije, da se podsjetimo da smo i sami dio istoga ciklusa. Zrelost je trenutak vrhunca, rezultat kreativnoga procesa u kojem biramo, odbacujemo, njegujemo, lju-bimo, dijelimo i savladavajući prepreke učimo razumjeti sebe.I istodobno se prilagoditi svijetu onakvom kak-vim smo ga zatekli, sa zadaćom i obavezom da pridonesemo da bude bolji i ljepši. Barem malo. Ni jedan trud pri tome nije ni uzaludan ni premalen.Svojim nježnim rukama anđeo Ardachel us -mje rava nas prema iskustvima koja su nam potrebna i prilagođava ih vremenu u ko jem ćemo ta iskustva najbolje prihvatiti i razum-jeti. Jer, iako su znanja otvorena i dostupna,

Ovdje je na djelu Ardachel, zlatni anđeo jeseni i zrenja. Onaj koji

svojim dodirom daje znak da svečanosti plodova zemlje mogu

početi jer je sad trenutak vatrometa najljepše ljubičaste i smeđe

boje; sada je vrhunac slasti, okusa, zvukova, mirisa…

Tekst i slika: Edit Glavurtić

Svojim nas nježnim rukama anđeo Ardachel

usmjerava prema iskustvima koja su nam potrebna i prilagođava

ih vremenu u kojem ćemo ta iskustva najbolje

prihvatiti i razumjeti

put do njih često je bolan i težak, a proces sazrijevanja mukotrpan. Tko bi mogao odrediti trenutak koji čovjeka pretvara u zrelo ljudsko biće? Je li to trenutak kad se napokon opustimo i prihvatimo život onakvim kakav jest? Ili je to trenutak kada uče nik postaje učitelj? Ili dijete roditelj?Ili naprosto onaj trenutak zahvalnosti za sva dosadašnja iskustva i spoznaja da je važnije ono što damo od onoga što zadržimo jer nas darovi koje vraćamo životu otvaraju novim mogućnostima, novim spoznajama.

U našu dušu unose širinu i grade mostove pre ma drugim ljudima.Promatrajmo zemlju i učimo od nje: ona daje sve i time oslobađa prostor za novi ciklus, no-vu žetvu, još bujniju, bogatiju i obilniju.Anđeo nas potiče da dajemo bez mjerenja, mno go.Od svojega vremena, pomoći, razumijevanja, lijepe riječi, osmijeha, ljubaznosti… Jer zrela osoba razumije i osjeća da će tek kada najbolje dijelove sebe podijeli, dosegnuti svoj trenutak savršenstva.

38

Kako ste došli na ideju da postanete do-natori HAZU-a?Ja sam zagrebačko dijete. Tu sam odrastao i dje lomično išao i u školu jer je moj otac ra-dio na različitim mjestima pa smo se dosta se lili. Završio sam gimnaziju i počeo studirati me dicinu jer sam imao osjećaj za pomoć dru-gim ljudima. To me ponukalo i bavio sam se općom praksom 40 godina, a od toga 25 sam bio predsjednik Komisije na socijalnom osigu-ranju i jedno vrijeme direktor Zavoda. Bio sam predavač, predavao sam i u Berlinu o našem socijalnom osiguranju. Radio sam i u Školi na-rodnoga zdravlja ''Andrija Štampar''. Radio sam na Invalidskom zakonu, koji je u ono vrijeme bio treći po kvaliteti u svijetu. S naj većim zadovoljstvom sam to radio jer je bio za pomoć cijelom narodu, po zakonima po kojima se to tada radilo.

Što vas je potaknulo na to da ostavite svoju kuću HAZU?

Razgovarala: Biba Salata

Foto: Goran Kos

Velikodušna donacija HAZU-u

I žena i ja smo liječnici, ona je 40 godina radila na Šalati. Doživjeli smo najveću tragediju koja se čovjeku može dogoditi – izgubili smo sina koji je imao 24 godine i bio je pred završnim ispitom na stomatologiji. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći na putu za Ljubljanu. Tra gedija se dogodila u trenutku kada je je-dan čovjek zaspao za volanom i zaletio se u našeg sina. Naš sin je na mjestu ostao mrtav. Njegova djevojka je bila teško ozlijeđena i po-slije je imala velikih poteškoća. Kako smo došli na ideju da poklonimo našu kuću? Po slije tragedije nismo više imali mira, živjeli smo i radili i u Njemačkoj i u Americi, mnogo smo putovali. Moram priznati da smo obišli gotovo cijeli svijet. Nema mjesta ni zemlje u ko joj nismo bili. Moja žena je imala veliku obitelj, ja nešto ma-nju, gotovo su svi poumirali. Putujući i gle da-jući sve, kako se živi, šta se događa, odlučili smo napraviti donaciju. I tako se ta ideja se rađala, trebalo je samo smisliti kome i zašto. Oboje smo vjernici, svatko od nas ima svoj stav, međutim, nismo imali osjećaj da bi pra-

Dr. Margarita i dr. Fedor Verbič odlučili su pomoći hrvatskoj kulturi na način da su najprije

donirali novac HAZU-u, a zatim i svoju kuću, nakon smrti, ostavljaju toj instituciji

Dr. Fedor Verbič

Razmišljajući o tome i gledajući kako se kod

nas kultura sve više i više gubi i sve manje je ima, sve manje se pomaže, u

zgradi HAZU-a sam vidio ploču na kojoj piše tko

su bili donatori HAZU-a i pomislio sam da ne bi

bila loša ideja baš njima donirati

39

Zaklada HAZU

"Hrvatska akademija ima vrlo dugu zakladnu tradiciju. Prvu Zakladu utemeljio je đakovački biskup i osnivač Aka demije, Josip Juraj Strossmayer, već 1861. godine da jući svoj prvi doprinos za izgradnju Akademijine pala če. Njegov domoljubni čin slijedili su i brojni drugi dobro tvori, građani i institucije čiji su prilozi omogućili izgradnju reprezentativne Akademijine palače. Nakon ove, u krilu Akademije nastale su i druge zaklade kao što su: Zaklada za Strossmayerovu galeriju, Zakladnica dr. Franje Račkoga, Smičiklasova zaklada, Zaklada grofa Pejačevića i druge. Vihor Drugoga svjetskog rata prekinuo je zakladne aktivnosti u nas za sljedećih 50 godina. Ne-po sredno nakon stvaranja samostalne hrvatske države, naša je Akademija 1993. obnovila svoju zakladu s ciljem da potiče izdavačku djelatnost na području znanosti i umjetnosti, zatim organiziranje znanstvenih skupova, raz vijanje znanstvenoistraživačkog i umjetničkog rada, ot kup umjetnina te nagrađivanje važnih dostignuća na pod ručju znanosti i umjetnosti.Zbog posljedica ratnih stradanja, prikupljanje sredstava za novoosnovanu zakladu teklo je prilično sporo i uz velike poteškoće. Ipak, zahvaljujući prilozima 13 članova utemeljitelja, čija su imena uklesana na kamenoj ploči koja se nalazi u atriju ove zgrade, a prvenstveno pomoći Hrvatskoga sabora, Akademijina zaklada danas je jedna od najbolje uređenih i najbogatijih znanstvenih zaklada s osnovnom imovinom od 34 milijuna kuna. Sve je to omogućilo da Zaklada već nakon nekoliko godina iz svojih, tada još vrlo skromnih sredstava, 1997. godine preda prvu donaciju u iznosu od 20 000 DEM gradu Vukovaru za obnovu Memorijalnoga centra nobelovca Lavoslava Ružičke, a sljedeće godine isti iznos kao pomoć za obnovu u ratu oštećenoj Gradskoj knjižnici u Dubrovniku. Na taj je način naša zaklada dala do znanja da će jednakom brigom pomagati sve potrebite kulturne institucije od krajnjeg istoka do samog juga naše Domovine. Od 1999. Zaklada je, zahvaljujući povećanim sredstvima, svake godine raspisivala javne natječaje za dodjelu sredstava za zakladne namjene. Na taj je način u prethodnih 10 godina dodijeljeno gotovo 9 milijuna kuna za fi nanciranje petstotinjak projekata koje su predložili pojedinci i institucije, pretežno za poticanje izdavačke djelatnosti na području znanosti i umjetnosti. Ta je pomoć omogućila tiskanje više od 400 knjiga.Utemeljitelji Zaklade Hrvatske akademije su Hrvatski sabor, Grad Rab, Zagrebački velesajam d.o.o., Školska knjiga d.d., Pliva d.d., Hrvatska gospodarska komora, Zagrebačka banka d.d., Privredna banka d.d., obitelj Torbar, obitelj dr. M. i F. Verbič, INA industrija nafte, Grad Zagreb i akademik Dragutin Tadijanović."

dr. sc. Slobodan Kaštela

vo mjesto bila crkva. I tako jednoga dana, raz-mišljajući o tome i gledajući kako se kod nas kul tura sve više i više gubi i sve manje je ima, sve manje se pomaže, a slučajno sam se sastao sa svojim kolegom dr. Pavelanom, koji je tada bio predsjednik Akademije, i u zgradi HAZU-a slučajno sam vidio ploču na kojoj piše tko su bili donatori HAZU-a i pomislio kako ne bi bila loša ideja baš njima donirati. Razgovarao sam s dr. Pavelanom o toj zamisli, a on mi je sve potanko objasnio. Počasni donatori su da -va li po 20.000 dolara i skupljeni novci na mije- njeni su kulturi i znanstvenim radovima iz svih područja Akademije, te postoji Komisija koju čine donatori Akademije koji odlučuju što će se i kome dati. Meni se sve to svidjelo i oti šao sam kući razgovarati sa ženom te smo shva tili kako tu ima jedna pozitivna stvar, a to je da ako mi damo donaciju za kulturu, da u Akademiji postoji komisija koja zna cijeli spektar ljudi koji su dali doprinos, kao i ljudi koji rade na Akademiji i o tome diskutiraju. To znači da ta donacija ne može ići krivim pu tem jer, gledajući što se sve danas događa i ovo vrijeme u kojem živimo, vidimo da se no vac rasipa na sve strane i krivim putevima u razne svrhe. I tako smo se odlučili na prvi ko rak i dali smo Akademiji donaciju u eurima (tad je dolar bio jači od eura) i dali smo 25.000 eura. To je bio transfer iz inozemstva na račun Akade mije. Tako sam i ja ušao u donatore i u Komisiju.

Željeli ste pomoći baš hrvatskoj kulturi.Sve je transparentno, vidi se koliko ima novca, što se radi s tim novcima, kome se doniraju… I to nas je ponukalo da pred kraj života do-niramo (kak' se veli – nikad se ne zna). Mi ne mamo neke bliske rodbine kojoj bismo sve ostavili, jer smo generacija koja je preživjela dva rata i onda smo došli do odluke to dati, radi sigurnosti za što će se to potrošiti, i dru-go na taj način pomoći hrvatskoj kulturi. I znanost treba donacije jer se premalo o to-me brinu druge državne ustanove koje bi tu trebale potpomagati. Moram priznati da se u gradu Zagrebu mnogo stvari radi, obnavlja, mnogi kritiziraju gradonačelnika, ali Grad Zagreb iz budžeta grada čuva kulturne spo- me nike. Ima i grešaka, no toga je bilo već i

prije, a ne možemo se čuditi, veliki gradovi s dugom i starom kulturom isto imaju takav put. I to je ono što je nas ponukalo da ovu kuću ostavimo njima s time da to ili prodaju ili koriste. To je velika kuća od 200 m², a okolo su ambasade, možda mogu i iznajmiti nekoj ambasadi, primati rentu i slijevati to u fond iz kojeg se onda daje za kulturu. A mi smo posebno zamolili da se uvede u darovnicu da jedna stipendija ide za studij stomatologije jer je naš pokojni sin, kao što sam rekao, stu-dirao stomatologiju. To je jedini uvjet koji smo postavili. Komisija će odabrati studenta i vjerujemo da će to biti jedan spomen na na šu obitelj i na naše dijete koje je tako brzo nestalo, na žalost. Ljubav i život sa svim svojim

stranama nas je odredio da to tako napravimo. Jesmo li to dobro učinili? Mislim da jesmo. Kulturu treba podizati, vidimo da pada, vidi-mo kakve poteškoće ima Hrvatsko narod-no kazalište, kako se teško rađa nešto novo ili daje, jedino je Akademija ta koja daje za knji ge i za pisce itd. Evo, umro je i naš dragi Dra gu tin Tadijanović koji je ostavio sve svoje na grade koje je dobivao Akademiji, isto pod stanovitim uvjetima, i to je dobro, da se zna da nije sve na jednom mjestu koncentrirano i za pravo želimo iskorijeniti siromaštvo. A što se tiče zdravstva, mislim da to treba fi nancirati država. Moja je žena jako bolesna, ali dok bu-demo mogli, ostat ćemo u kući, a poslije nas će se brinuti Zaklada. Mirni smo jer mislimo da smo napravili pravu stvar.

Posebno smo zamolili da se uvede u darovnicu da jedna stipendija ide za

studij stomatologije jer je naš pokojni sin studirao

stomatologiju

4040

Krajem godine u Muzeju ''Mimara'' bit će izložena vrlo originalna

i atraktivna izložba francuskih parfema, na

kojoj su zajednički radili kreatori bočica i mirisa

U kontekstu u kojemu kulturne razmjene između Francuske i Hrvatske jačaju i postaju sve raznolikije, zadaća je Fran-

cuskog instituta razvijati te razmjene i promi-cati francusku kulturnu i umjetničku scenu koja je ujedno moderna, prestižna i otvorena pre ma svijetu. Francuski institut podupire hr-vatske festivale i druga kulturna događanja, pred stavljajući ono najbolje od francuske su-vre mene kreacije (kazalište, ples, fi lm, knji žev-nost), organizirajući izložbe i kreativne ra dio- nice u svojim prostorima ili u gradskim mu-zejima i galerijama (suvremena umjetnost, dizajn, moda...) i podržava razvoj stručne raz-mjene, posebice u području muzejske djelat-nosti i baštine. Medijateka (smještena na adresi Preradovićeva 5) korisnicima nudi vrlo širok izbor časopisa, dnevnih novina, knjiga, fi lmskih naslova na DVD-u, CD-ROMova i glazbenih CD-a. Za-hvaljujući izuzetnom položaj (u samom srcu grada) i velikim izlozima, Medijateka je ujedno vrlo atraktivan izložbeni prostor u kojemu uz francuske, izlažu i brojni hrvatski umjetnici. Programom pomoći izdavaštvu "A. G. Matoš", od 1996. godine, Francusko veleposlanstvo u Hr vatskoj i Francuski institut u Zagrebu na-sto je hrvatske nakladnike podržati u izda vanju fran cuskih djela na hrvatskom jeziku, kako bi upoznali hrvatsku publiku s raznolikim fran-cus kim književnim stvara laštvom ‒ suvreme-nim i klasičnim romanom, esejima, povijesnim i sociološkim studijama. Svake se godine kra-jem siječnja raspisuje natječaj na koji se mogu prijaviti svi zainteresirani izdavači.S ciljem obilježavanja francuskoga pred sje-danja Europskom Unijom, Francuski institut u Zagrebu i Francusko veleposlanstvo u RH od 1. srpnja do 31. prosinca organiziraju niz priredbi. Publici ćemo predstaviti iznenađu-juća kulturna događanja vezana za vrijednosti

Francuski institut u Zagrebu

Ugledna institucija

utemeljena 1922., od

svojega osnivanja radi

na promociji francuske

kulture u Hrvatskoj

koje se tradicionalno vežu za Francusku (vina, parfemi...). Želja je hrvatskoj publici pred-staviti jednu novu sliku Francuske, ujed no pre stižnu i inovativnu. Događanja su veza na za sva osjetila (okus, sluh, vid, miris) ka ko bi bili predstavljeni svi oblici francuske kul ture. Tako je 22. rujna organizirano vrlo ori gi-nalno događanje, "Vino za melomane", u res-toranu Plato u Kaptol centru. Degustirano je 6 vrhunskih francuskih vina iz područja Bor-deauxa, uz glazbenu pratnju DJ-a BNX-a koji je za svaku vrstu vina izabrao odgovarajuću glazbu, nastalu iste godine kad i vino. U stu-denom se u Kaptol centru organizira inte rak-tivna izložba Mediteranska maslina u ok viru Festivala maslinovih ulja u suradnji s Wine &

gastro academy. Krajem godine će u Mu zeju ''Mimara'' biti izložena također vrlo ori ginalna i atraktivna izložba francuskih parfe ma na kojoj su zajednički radili kreatori bo čica i mirisa. Posjetitelji će istodobno moći uživati i u iz-nimnom dizajnu bočica i u mirisu parfema. Ova jesen obilježena je i klasičnom glazbom: nastup ansambla Parlement de musique (ko-jim su službeno otvorene Varaždinske barokne večeri), koncert Hrvatskoga baroknog ansambla pod ravnanjem Hervéa Niqueta, najvećega su-vremenog dirigenta francuske barokne glaz be, koncert Nacionalnoga orkestra grada Tou-lousea, koncert Hrvatskoga komornog or kes -tra pod ravnanjem francuskoga dirigenta Fa-bri cea Bollona, božićni koncert Hrvatskoga ba roknog ansambla, na kojemu će biti izve-dena Charpentierova Božićna misa. Valja is-tak nuti i vrlo zanimljiv ciklus francuskoga fi l ma šezdesetih u Kinu Tuškanac (u suradnji sa stalnim partnerom Hrvatskim fi lmskim save zom), kao i sudjelovanje na Zagreb fi lm festi valu s fi lmom 99 franaka, adaptacijom knji ge, hrvatskoj publici vrlo poznatoga pisca Frederica Beigbedera. Francuski institut su-dje lovat će i na Festivalu novoga cirkusa, kao i u koprodukciji Zagrebačkoga plesnog ansam-bla i francuske koreografkinje Martine Pisani. Ne smijemo zaboraviti ni vrlo bogat program izložbi u Medijateci: Davor Štambuk, Josip Škerlj, Andrea Petrlik Huseinović, Želj ko Je-len ski, radovi studenata Tekstilno-tehno loš-kog fakulteta u okviru Modnog ormara itd., kao ni program vezan za nakladu (gostovanje francuske književnice Lydie Salvayre). Organiziraju se i kreativne radionice franuc-uske kuhinje, cirkuskih vještina za djecu i sli-ka nja.U 2009. godini osnovne smjernice djelovanja Francuskoga instituta bit će u području mode i suvremene umjetnosti.

41

U Mediateci Francuskog kulturnog ins-tituta održana je izložba "U zdravlje" zagrebačkog Splićanina, karikaturiste

Da vora Štambuka na temu vina i prijatelja dob -re kapljice.Karikaturist i novinar, rođen 1934. godine u Spli tu. Osamdesetih godina prošloga stoljeća bio je autor i voditelj zabavnih emisija na Tele-viziji Zagreb.Profesionalnu karijeru karikaturista započeo je u Parizu 1968. nakon dodjele nagrade Grand Prix Bellus koju mu je dodijelila redakcija taj-nika FRANCE DIMACHE u zajednici sa sin-dikatom pariškoga tiska. Godinu dana kasnije prelazi u visokonakladni tabloid ICI PARIS u kojemu objavljuje do umirovljenja 1999. go-dine. Karikature Davora Štambuka pojavljivale su se na stranicama mnogih listova u svijetu, a na-građivane su u Francuskoj, Poljskoj, Nizozem-skoj, Srbiji, Italiji, Sloveniji, Indoneziji, Izraelu i Belgiji. Hrvatsko društvo karikaturista odaje mu priznanje 2000. OSKARIKOM kao svoje-mu najuspješnijem članu na međunarod nim festivalima karikatura te godine.Hrvatski čitatelji njegove su radove upoznali na

Davor Štambuk

stranicama nekadašnjeg dvotjednika START i tjednika NEDJELJNA DALMACIJA te u SLO-BODNOJ DALMACIJI, zagrebačkom dnev -nom tisku i u magazinu ARENA. Domaća priz -na nja Štambuk je dobio u Bjelovaru, Ze li ni, Va-raž dinu, Solinu i Blatu na Korčuli. Iz la gao je sa mostalno dvadesetak puta i to u zem lji i ino-zem stvu, a najčešće u organizaciji FRAN CUS-KOG KULTURNOG INSTITUTA iz Zagre ba i ALLIANCE FRANCAISE u Spli tu.Objavljena su mu četiri tematska albuma ka-rikatura: SEKS MADE MAN (LE HAMEAU, Pariz), te SEKS & …, SUMMERTIME, IN VI-NO VERITAS (AKANT, Zagreb), kao i mo-nografi ja SPLIT TEASE (Slobodna Dalmacija, Split).2003. godine francusko Ministarstvo kulture odlikovalo ga je redom viteškog križa za um-jetnost i literaturu. Odličje se dodjeljuje poje-dincima zaslužnim za promicanje fran cuske kul ture i umjetnosti.2007. godine odlikovan je DANICOM HR-VAT SKOM s likom Marka Marulića.Sljedeća izložba, NIŠTA KONTRA SISA, bit će 9. 11. 2008. u ATELJEU, Komperova 5, SA-MOBOR.

Zagrebački Splićanin

Feljton: Očevi i sinovi

44

Tekst: Iz knjige: Iskra Iveljić, Očevi i sinovi. Privredna elita Zagreba u

drugoj polovici 19. stoljeća

Foto: Arhiv MGZ i DAZg

Osnovana 1852., Trgovačko-

-obrtnička komora bila

je središte okupljanja

privredne elite. Šezdesete

godine i ustavnost donijeli

su joj novi polet, a za

njezinu življu djelatnost

uvelike je bio zaslužan tajnik

Josip Ferdinand Devidè.

U to je vrijeme Komora

bila zagovornikom niza

elemenata ekonomske

modernizacije.

Stručne udruge i institucije U modernom građanskom društvu bitna je uloga davana udrugama i institucijama ne sa mo kao načinu socijalizacije nego i kao fo-rumima u kojima se raspravlja o temeljnim gos podarskim, kulturnim i političkim pitanji-ma. Stoga je za uspješnu djelatnost privredne elite bila nužna mreža stručnih udruga i ins-titucija. Neke su udruge (obrtne zadruge i tr govački zborovi) zapravo bile nasljednice sta leških stručnih korporacija prilagođenih du hu vremena. Pri tome valja istaknuti kako je prijelaz starih korporacija u moderne privredne udruge tekao sporo pa su cehovi ukinuti tek 1872. godine! Druge su, pak, udruge imale do-brovoljno značenje (Obrtničko društvo 1861. − 1869., Merkur, Gospodarsko društvo), a raz-

likovale su se po specifi čnim interesima i struk turi članstva. Tako se Hrvatsko-slavonsko gos podarsko društvo uglavnom bavilo poljo-priv rednom problematikom i okupljalo plem- stvo, svećenstvo i državno činovništvo, dok se Obrtničko društvo posvetilo obrti ma i in-dus triji, a Merkur trgovini. Središnja stručna institucija u Zagrebu bila je Trgovačko-obrt-nička komora, koja je bila okupljalištem pri-vredne elite. Premda osnovana 1852. po nalogu Beča, ona je postala ključnim zagovornikom gos podarskoga napretka Hrvatske, ali i zatoče-nikom hrvatske autonomije i nacionalne in-te gracije. Početkom 20. stoljeća osnovan je i Trgovačko-obrtnički muzej, ali je doskora pre -rastao u Etnografski muzej.

Zagrebački trgovački zborNajveći trgovački zbor u zemljama krune sv. Stjepana bio je peštanski, osnovan 1812. go-di ne. Zagrebački trgovački zbor utemeljili su 1833. Franjo Kahn, Anastas Popović i Pa vao Hatz stariji. Sitni trgovci-kramari i po ku ćar-ci pravilima su lišeni mogućnosti članstva u zboru. Upisnina se plaćala ovisno o robi kojom se trgovalo, a to je zapravo bila imovinska po-

Doba rada i mozganja

Stranica

iz albuma

Komore

posvećena

Milanu

Krešiću,

1901.

godina

45

djela. Veletrgovci su prigodom stupanja u ud-rugu plaćali 100 forinti, trgovci mirodijama, željeznom ili nirnberškom robom 60, a ostali 40 forinti. Pristojbe su se plaćale i za šegrte i pomoćnike. Godine 1835. zbor je imao 33 člana, 1861. godine 60, a 1886. godine 130 čla-nova. Pravilima je propisan i stručni put naučnika. Naučnik je mogao biti svatko s osnovnom nao brazbom i najmanje dvanaest godina živo - ta. Nakon pokusnih šest tjedana naučnik bi bio upisan u naučnički registar gremija. Nauk je trajao tri godine, a njegova stručno-obra-zovna komponenta je naglašena. Da su na uč-nici obavljali svakojake poslove osim struč- nih, vidljivo je iz odredbe da je trgovac dužan naučnika uputiti u posao i davati mu trgo-vačke, a ne razne kućne poslove. Prožeta no-vim bila je i odredba da trgovački sinovi ne smiju kao naučnici uživati povlastice. Put od naučnika do trgovca trajao je za strance šest, a za domaće sinove četiri godine, s time da su tri godine morali provesti u inozemstvu.

Trgovačko društvo MerkurUtemeljeno 1873. godine, to je društvo imalo dvojaku namjenu: pridonijeti napretku i ob-ra zovanju trgovačke mladeži te pomoći čla-novima kojima je to potrebno. Kako bi se postigao prvi cilj, organizirana su predavanja struč njaka i pokrenuti stručno glasilo i pe rio-dične publikacije, poput trgovačkog kalen-da ra. Kako bi pomoglo oboljelim članovima, druš tvo se uspjelo dogovoriti o organizaciji za seb nog odjela za njih u Bolnici sestara milo -srd nica. Prvi predsjednik Društva bio je Ðuro Crnadak, a u njemu su sudjelovali i istaknuti pripadnici inteligencije poput Bla ža Lorko-

vića, Franje Markovića ili Petra Mat kovi ća. Lorković je već 1873. održao zapa ženo pre-davanje ''Trgovac u narodnom gospodarstvu''. Iz predavanja je sasvim jasna podudarnost u mišljenjima Lorkovića, kao pripadnika mla-đeg naraštaja inteligencije i hrvatski orijen ti-ranih privrednika. Lorković je istaknuo kako ''dok hrvatstvo ne uhvati čvrsta korijena u građanskom stališu imućnom obrtniku, pro -metnom inteligentnom trgovcu, dotle će nam domaće stvari sporo napredovati. Veli se: tr-govac je kozmopolit, briga njega za na rod i narodnost čiju. To je kriv nazor; i ja sam, svaki je Vas tolik kozmopolit, što gaji naj-toplije želje za napredak, materijalni i du-ševni razvoj cijeloga čovječanstva, ali ovakov kozmopolitizam ne izključuje, da poten cira-nom ljubavlju neprionemo uz vlastiti narod.'' Dok je za Crnadkova čelništva broj članova narastao čak na 104, za predsjedavanja A. Hon dla gotovo je prepolovljen jer je nova upra -

va zauzela pronjemački kurs. Nakon Hon-dlova odstupa, stanje se popravilo pod čel niš-tvom Ivana Medića, a nakon kraćeg raz doblja letargije Društvo je naposljetku živ nulo za predsjedništva imućnog i uglednog zagre bač-kog privrednika Milana Weissa. Merkur se tako odlučio i na pokretanje stručnoga trgo-vačkog lista pod naslovom Trgovački viestnik koji je uređivao Milan Krešić.

Zagrebačka trgovačko-obrtnička komoraZanimljivo je da je isprva nazivana Hrvatska komora, najvjerojatnije na prijedlog Imbre Tkal ca, a taj se naziv upotrebljavao u počet-nim dokumentima. Utemeljenje Komore bilo je važan događaj za privredno građanstvo jer je tako steklo instituciju koja će sustavno za-stu pati njegove interese. Komora je obuhva ća-la područje Zagrebačke, Varaždinske i Kri že-vačke županije (do 1863. i Međimurje) i bila podijeljena na trgovačke i obrtničke razre -de koji su birali 15, a od 1864. godine 27 vijeć -nika. Prvi izbori za Komoru provedeni su u jesen 1851., a na prvoj nepotpunoj listi bila su 2 478 izbornika. Prvi predsjednik bio je tr-govac Anastas Popović, potpredsjednik obrt -nik Franjo Peer, tajnik Imbro Tkalac, a blagaj-nik Nikola Koller. Izbori su se u pravilu morali održati svake treće godine. Moglo bi se reći da je obnova ustavnosti 60-ih godina 19. stoljeća donijela novi polet Ko-mori. Za njezinu življu djelatnost uvelike je bio zaslužan novi tajnik Josip Ferdinand De-vidè, kojeg će 1876. naslijediti također vrlo agil ni i stručno obrazovani, Milan Krešić. Sa-moprijegorni i požrtvovni Devidè gorljivo se primio posla pa je na njegovu neposrednu inicijativu 1864. organizirana i Gospodarska izložba u Zagrebu. Devidè je imao punu pot-poru zagrebačke privredne elite pa je Komora bila zagovornikom niza elemenata ekonomske modernizacije: gospodarskih izložbi, osnivanja novčanih zavoda, gradnje željezničkih pruga, stručnoga školovanja, regulacije riječnoga pro-meta, poboljšanja kopnenoga prometa. Bavila se i drugim pitanjima, poput limitacije cijena, zakona o lihvi i stečaju, obrtnim zakonima i s njima povezanim načelom slobode obrta i tr-govine, izvoznim carinama i skupljanjem sta-tis tičkih podataka. U svim tim pitanjima Ko-mora je nastojala pronaći rješenja koja vode eko nomskom i općem napretku, ali na način koji najbolje odgovara interesima Zagreba i Hrvatske. Katkad su njezini prijedlozi bili uže-ga značenja, primjereni privrednoj eliti i inte-resima Zagreba. Komora je bila svjesna da je nagla ekonomska liberalizacija štetna na privredno nerazvijenom hrvatskom prostoru. Smatrala je da sitne priv-rednike valja zaštititi zbog domoljubnih, ali i socijalnih razloga − da ne postanu društveno opasni proleteri.

Utemeljenje Komore bio je važan događaj za

privredno građanstvo jer je tako steklo instituciju

koja će sustavno zastupati njegove

interese

Otvorenje izložbi u Trgovačko-obrtničkom muzeju 1904.

5454

IntervjuM

r. Bosotina u travnju 2001. go di-ne otvara polikliniku Analizu za urologiju i citologiju sa spe ci ja lis -

tičkim medicinsko-biokemijskim labo rato ri -jem. Već etablirana u Splitu i poznata u cije -loj Hrvatskoj po suradnji s mnogim vrhun-skim sportašima te imenima iz javnoga živo ta, Poliklinika se nametnula kao vodeći labo ra-torij. Sa stalnom tendencijom proširenja, uz labo ratorij u Splitu, otvorene su podružnice u svim većim gradovima Lijepe naše. Usto, splitska Poliklinika surađuje s laboratorijem Klinike Mayo u Rochesteru, laboratorijem Kli-nike Sabater-Tobella iz Barcelone, a u novije vrijeme i sa Europskim institutom za per-sonaliziranu prevenciju kroz genetske testove iz Nice. ''Cilj nam je da čovjek svoj život proživi kvalitetno i da shvati da njegova aktivnost ne završava u pedesetoj ili šezdesetoj godini. Ipak se procesi biološkoga starenja mogu usporiti. Da bismo to postigli, moramo provoditi čitav niz preventivnih pregleda i dijagnostičkih po-stupaka kako bi ustanovili stanje organizma

Razgovarala: Biba Salata i na osnovu dobivenih rezultata, primjenili indi vidualne korekcije, a s ciljem održanja or-ga nizma na određenim biokemijskim vrijed-nostima.'', pojašnjava mr. Bosotina.

Što je zapravo intolerancija na hranu i kako se razlikuje od alergija?Upravo ovo pitanje objašnjava osnovnu raz-liku između intolerancije na hranu i alergije na hranu. Alergija se defi nira reakcijom imu-noglobulina E (IgE) antitijela na proteine iz hrane, a manifestira se vrlo brzom pojavom simp toma. Npr. u roku od 10 do 15 min na-kon konzumiranja jagoda kod osoba koje su alergične na njih dolazi do pojave simptoma: osip i svrbež kože ili suzenje očiju i bistar iscjedak iz nosa ili gušenje…S druge je strane intolerancija na hranu de-fi nirana pojavom imunoglobulina G (IgG), an ti tijela na proteine iz hrane pri čemu nema br ze pojave simptoma, nego oni dugo ostaju skri veni, a njihovu pojavu osoba doživljava kao čudne, neobjašnjive manifestacije koje su se odjednom počele događati npr. učestale gla vobolje, depresije, nadutost, porast tjelesne težine, ukočenost i bol zglobova...

Koji se problemi mogu sakriti iza in-tolerancije na hranu?Simptomi intolerancije na hranu su vrlo raz-noliki, a mogu se podijeliti u nekoliko grupa: gastrointestinalne tegobe (nadutost, grčevi u crijevima, zatvor, prolijevaste stolice, bolovi u želucu); dermatološke (akne, ekcemi, svrbež, psorijaza); psihološke (tjeskoba, anksioznost, depresija i hiperaktivnost kod djece); neu ro-loške (glavobolja, migrena, vrtoglavica, oma-gli ca); respiratorne (astma, rinitis, kronič ni ne dijagnosticirani kašalj); ukočenost i bol u zglobovima i mišićima, porast tjelesne težine i neki drugi, rjeđi, simptomi.

Zašto dolazi do porasta tjelesne težine kada konzumiramo namirnice koje nam ne odgovaraju?Kod debljih osoba koje ne reagiraju na uo-bičajene tretmane mršavljenja, smanjenje tje- lesne težine postignuto je eliminacijom iz pre-hrane onih namirnica na koje je utvrđena vi-soka osjetljivost jer se njihovom eliminacijom smanjuje koncentracija imunokompleksa koji se talože u tkivima, uklanja se upala, a kao po-sljedica dolazi do izbacivanja tekućine zadrža-

Promicanje medicinskih

postupaka koji optimalno

podižu kvalitetu života, tjelesno i

duševno zdravlje, dugovječnost

te postupaka koji usporavaju

starenje, ublažavaju ili uklanjaju

bolesti povezane sa starenjem

i estetskom medicinom zadaća

je Poliklinike Analiza i Hrvatske

akademije za antiaging i estetsku

medicinu čiji je predsjednik mr.

pharm. Marin Bosotina, ugledni

svjetski stručnjak i poznato

ime u svijetu laboratorijske

dijagnostike, kliničke kemije te

antiaging medicine

Mr. pharm.Marin Bosotina

55

ne u tkivima i smanjenja tjelesne težine. Brojne niskokalorične dijete, uz poznati jo-jo efekt ko jeg intolerancija nema, nisu u mogućnosti regulirati tjelesnu težinu. Mnoge dijete uklju-čuju i povećani unos tekućine, što uz već prisutnu intoleranciju dodatno zadržava teku-ćinu, a tjelesna težina raste.

Kome biste savjetovali izradu testa?Najbolje bi bilo kad bi se ovaj test napravio kao preventivni test, znači i prije pojave mogućih simptoma bolesti, a naravno da je preporuka i svim osobama koje su se prepoznale u nave-denim simptomima.

Postoji li minimalna dob za testiranje?

usluga. Uz klasične hematološke, biokemijske i imunološke pretrage u poliklinici Analiza mo-že se napraviti i analiza minerala i toksičnih me ta la u kosi, analiza omega masnih kiselina u eri trocitima, testiranje na Candidu albicans kao dodatak testu intolerancije, zatim može se odrediti i razina homocisteina ‒ markera kar-dio vas kularnog rizika, testovi na Crohnovu bolest, celijakiju, alergološki testovi, a posljed-njih godinu dana radimo i genetske testove.

Spomenuli ste genetske testove, jesu li to testovi koji se rade u bolnicama?Ne. To su testovi preventivnih genetskih pre-gleda.

Možete li nam ''približiti'' te testove i objasniti ih?Genetski testovi su samo nastavak našeg indi-vidulanog pristupa osobi, a vođeni smo idejom preventivnog pristupa zdravlju odnosno bo-lesti. Iz ovoga razloga ostvarena je suradnja s Eu ropskim institutom za personaliziranu prevenciju i pacijentima ponudio mogućnost DNA testiranja metaboličkih i drugih rizičnih gena te interpretaciju rezultata u skladu s viso-kim medicinskim kriterijima a u svrhu odabira prevencijske strategije da bi se izbjegle greške koje nastaju kroz generalizirani pristup.

Kakvi se testovi nude?Među testovima posebno mjesto zauzimaju stan dardni i napredni antiaging panel za muš- karce i žene kroz koji se dobije presjek ljud-skoga organizma od procesa detoksifi ka cije or -ganizma preko metabolizma lipida, metabo liz -ma kalcija i osteoporoze, stanja kardiovas ku-lar noga sustava te panel nutrigenomi i pre-hra na, jer hrana je ipak važna svima. Važni su i specijalni genetski panel za sportaše, spe ci-

jalni pulmonalni panel, specijalni panel za kar-diovaskularni rizik, farmakogenomi i meta-bolizam lijekova, panel nadomjesne hormo-nalne terapije…

Opet spominjete prehranu. Zar su hrana i genetika povezane?Naravno i drago mi je što na ovo pitanje mo-gu potvrdno odgovoriti. Npr., nedavna istra -živanja ukazuju da žene koje su nositelji Apo E4 alela imaju povećani rizik od razvoja osteo-penije ili osteoporoze u odnosu prema ženama bez Apo E4 alela. Također istraživanja ukazuju da uz kalcij i vitamin D pozitivni preventivni efekt prema osteoporozi u svim dobima ima-ju i ostali mikronutrijenti: vitamin C, vitamin K, magnezij i kalij, tako da prehrana u kojoj postoji 5 obroka voća i povrća može opti mi-zirati unos mikronutrijenata važnih za zdrav-lje kostiju ili npr. sulfatna komponenta iz češ-njaka pridonosi smanjenju relativnog rizi ka od razvoja kardiovaskularnih bolesti, možda-nih udara, karcinoma, a sve je ovo povezano s GST metaboličkim putem.

Kako nam to može pomoći u očuvanju zdravlja?Zahvaljujući genetskoj različitosti, naši pro ce -si biotransformacije, detoksifi kacije, kao i pod- ložnost bolestima, značajno variraju od oso be do osobe. Upravo je zbog toga i naša mo guć- nost prilagodbe na okoliš različita. DNK testi-ranjem metaboličkih gena, kao i drugih rizič-nih čimbenika, dobit ćemo po datke o našim na-vikama (uključujući životni stil), zadovoljava li prehrana i terapija lijekovi ma naše genetske zapise ili su potrebne neke promje ne. Upravo te promjene životnih na vika, fi zičke aktivnosti, prehrane, korištenje dodat nih suplementa cij-skih sredstava, ali pri mjerice i kozmetičkih sred stava koje se indivi dual no preporučuju pa-ci jen ti ma, mogu pomo ći u prevenciji razvoja bo lesti.

Što nakon izrade genetskoga testa? Hvala Vam na ovom pitanju jer kroz njega do-lazi do izražaja sve ono za što se zalažem, a to je individualni obavezni razgovor sa osobom. Tisuće sam puta dosad vidio kako pacijenti dobivaju nalaze, ali ne znaju što bi s njima, obilaze od vrata do vrata, ali i dalje ostaju zbunjeni. Zato nakon dobivanja testa našim klijentima stoji na raspolaganju tim liječnika uključujući i genetičara koji će mu pomoći da shvati i u svom životu primijeni principe koji su savjetovani kroz genetske testove, ali i bilo koji drugi test izrađen u našoj poliklinici i to u vremenu koje klijentu najviše odgovara.Ono što će Vam u splitskoj poliklinici Ana-liza pružiti, bez obzira koji test odabrali, in di-vi dualni je pristup. Bez generaliziranja, do bit ćete rezultate koji će samo vama biti vo dič kroz daljnji život. Suprotno svim razmišlja nji ma svako je tijelo, organizam ''priča'' za sebe i dru-gačije reagira na situaciju. A s precizno izra đe-nim nalazima, dobit ćete najbolju sliku svoje-ga zdravstvenog stanja i savjete kako dalje.

Uveli smo i klasične alergološke tes tove i to na

prehrambene (jaja, mlijeko, pše nica, kikiriki, soja),

ali i inhalacijske aler gene (grinje, dlake psa i mačke,

ambrozija)

Genetski testovi su samo nastavak našega individualnog pristupa

osobi, a vođeni smo idejom preventivnog pristupa

zdravlju, odnosno bolesti

Kako izgleda testiranje?

Uz nekoliko laboratorija u EU, čast nam je istaknuti da je svojim radom i po li kli nika Ana liza dobila mogućnost samostalne izrade testa intolerancije na hranu. Postupak tes-tiranja vrlo je jednostavan. Nakon dogovora ter mi na, pacijen ti ma na raspolaganju stoji tim liječnika koji će s osobama popričati o njiho vim raz lo zima testiranja, tegobama i eventualno pratećim stanjima. Nakon toga slijedi uzor ko vanje 1 epruvete venske krvi. Nakon neko liko dana pacijent se obavještava da je test gotov i ugovara mu se termin konzul tacija s nutri-cionistom koje se mogu obaviti ili osobnim dolaskom ili telefonski ili elektronskim putem.

Da. Upravo zbog krajnjega sazrijevanja imu-nološkoga sustava djeci dopuštamo testiranje s trećom, četvrtom godinom života.

Otkriva li test i alergiju na hranu?Ovim testom ne otkrivaju se alergije na hranu, premda eliminacijom namirnica na koje raz-vijamo intoleranciju dolazi do umirivanja imu -no loškoga sustava i, posljedično, do ubla ža-vanja manifestacija, pogotovo kod kroničnih nedijagnosticiranih alergija. Kako je danas sve više osoba koje se bore s raz- ličitim tipovima alergija, u poliklinici Ana li za mislili smo i na ovu problematiku te smo u novi-je vrijeme uveli i klasične alergološke testove i to na prehrambene (jaja, mlijeko, pše nica, lješnjak, kikiriki, soja), ali i inhalacijske aler gene (grinje, dlake psa i mačke, ambrozija, čem pres).

Osim intolerancije na hranu koje se još pre trage mogu napraviti u vašoj poliklinici? Mogu se pohvaliti da imamo široku paletu

Roditelji i djeca

5656

Treba li dijete ići oftalmologu?

Napisala: Barbara Dawidovsky, dr. med.

oftalmolog Klinika za dječje bolesti ZagrebFoto: Klinika za dječje bolesti Zagreb

Navršena treća

godina djeteta

optimalno je doba

za prvi oftalmološki

pregled

Vid je osjet s kojim se rađamo, no oš trina vida je vještina koja se razvija. Sto-ga je izuzetno bitno da djetetu omo -

gućimo najjasniju sliku na pozadini oka kako bi se takva jasna slika prenosila do centra za vid u našemu mozgu. Svaki poremećaj refrak-cije (loma zraka) oka onemogućuje da se stvori jasna slika na pozadini oka te tako sprečava normalan razvoj oštrine vida, premda je ana-tomski oko zapravo ''zdravo''. Djeca, kao i od-rasli, mogu bili kratkovidna, dalekovidna, a mogu imati i astigmatizam, tj. stanje kod ko-jeg očna jabučica nije pravilno okrugla ne go izdužena, jajolika. U svakom od tih pore me-ćaja dijete ne vidi jasno te se do mozga pre nosi mutna slika i ne razvija se oštrina vida. Ka-da takvo stanje ostane neprepoznato, kasnije u životu djeteta (poslije 12. godine) više ne-ma načina da se razvije oštrina vida pa takvo dijete postane slabovidno. Ako dijete ne po-sjeti oftalmologa ranije zbog nekih drugih pro blema s očima, smatramo da je navršena tre ća godina djeteta optimalno doba za prvi

of talmološki pregled prilikom kojega se mo-že ustanoviti nekoliko bitnih činjenica važ-nih za razvoj vida. Takvim pregledom laga no možemo dijagnosticirati poremećaje oštrine vida (kratkovidnost, dalekovidnost, astigmati-zam), poremećaje položaja oka (konvergnetni ili divergentni strabizam, odnosno bježanje oka ili škiljavost) te ostale poremećaje i bolesti oka dječje dobi.

Najčešća pitanja roditelja...

- Doktore, mom djetetu bježi oko.Roditelji često primijete stalno ili povremeno bježanje oka prema nosiću ili prema uhu kod svog djeteta. Radi se o strabizmu ili škiljavosti − poremećaju položaja oka koji onemogućuje pravilno ''gledanje'' te se vid na tom oku ne razvija. Kod djeteta kojem je vidljivo bježanje oka ne treba čekati da dijete navrši tri godine već treba posjetiti oftalmologa odmah jer ški ljenju može biti uzrok neka druga bolest samoga oka (katarakta, retinoblastom, perzis-

Vježbe na sinoptoforu u

ortoptičnom kabinetu

57

Ako roditelji nose naočale, ne znači da će ih nositi i dijete

tent ni primarni vitreus, parazitoza, ablacija retine...). Dijagnostika i liječenje strabizma započinje odmah, najprije nošenjem naočala, potom zatvaranjem zdravog oka (okluzija), kako bi ''slabije'' oko vježbalo te provođenjem vježbi u našem ortoptičnom kabinetu i na po-slijetku operacijom strabizma ukoliko je to potrebno. Cilj liječenja nam je dobra oštrina vida, pravilan položaj oba oka u smjeru ravno prema naprijed te ''suradnja'' oba oka kako bi se u centru za vid stvorila jedna trodimenzionalna slika svijeta oko nas. Terapija strabizma je du-gotrajna i zahtijeva veliki angažman i djeteta i roditelja, no uspjeh ne izostaje ako postoji suradnja djeteta, roditelja i liječnika. Treba na glasiti da strabizam, tj. škiljavost nije samo estetski nedostatak u djece nego je gotovo uvijek praćen i poremećajem vida.

- Majka ili otac nose naočale, hoće li ih nositi i dijete?Poremećaj refrakcije (loma zraka svjetlosti koje padaju na površinu oka) ima velik dio populacije. Kratkovidnost ili miopija te dale-ko vidnost ili hipermetropija dva su najčešća poremećaja. Djeca se rađaju kao dalekovidna, drugim riječima, imaju maleno oko. Takvo stanje je normalno za dječju dob, no kako raste tijelo djeteta tako raste i oko, dalekovidnost se

smanjuje te se smatra da je oko djece školske dobi dostiglo normalnu veličinu. Ponekad rast oka ne slijedi rast tijela, oko ostaje manje nego je to normalno za dob pa se dijete jako napreže prilikom gledanja na blizinu. Trlja oči, ima glavobolje, približava se slikovnici ili televiziji, učestalo trepće, a moguće je čak i crvenilo oba oka. Tada govorimo o dalekovidnosti, ko ja sme ta prilikom normalnoga gledanja na bli zi-nu. Naočalama korigiramo vid djete tu, omo-gu ćavamo da gleda bez smetnji i napre zanja te nakon nekoliko godina, kada oko naraste, odbacimo naočale.Kod kratkovidnosti dijete ne vidi na daljinu, no na blizinu jasno izoštrava slike predmeta. Kako tijelo raste, raste i oko pa se kratkovidnost po-većava i dioptrija raste. Kratkovidno dijete nosit će uvijek neki vid korekcije, bilo naočale bilo kontaktne leće. Važno je sukladno rastu oka povećavati i dioptrijsku korekciju kako bi do 12 godine dijete razvilo oštrinu vida.Ako roditelji nose naočale ne znači da će ih nositi i dijete. Sklonost prevelikom ili pre ma -lom oku nasljeđuje se preko više gena, no pre-ventive radi, dijete čiji roditelji imaju neku vrstu korekcije vida (a to nije staračka daleko-vidnost) mora doći na kontrolu oko treće go dine života, to jest onda, kada je u stanju pokazazati smjer slova E. Pregledom oštrine vida utvrđujemo koliko dijete vidi, a kapanjem oči kapljicama koje šire zjenicu i pregledom očiju u mraku (skijaskopija) utvrđujemo koju dioptriju ima.

- Od rođenja mom djetetu oko suzi i ima česte upale.Najčešći uzrok suzenja jednoga ili oba oka do kraja prve godine života jest stenoza na-zolakrimalnoga kanala, to jest suženje ma le -

...o nama...

Na Odjelu za oftalmologiju Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj ulici redovno se obrađuje sva problematika vezana uz traume i upalne procese oka, a svakodnevni rad u polikliničkoj službi obuhvaća rano otkrivanje slabovidnosti (ambliopije), urođenih anomalija oka, ko rekciju refraktornih anomalija kao i otkrivanje svih poremećaja po lo žaja oka (strabizam) te njihovo kon zer va-tivno i operativno liječenje s rehabilita-cijom binokularnog vida. U sklopu na-še polikliničke službe rade: - kabinet za strabizam,- kabinet za kontaktne leće,- kabinet za ortoptiku i pleoptiku, - specijalističko-konzilijarna služba.

Naš tim sastoji se od četiri specijalista oftalmologije koji vladaju operacijskim tehnikama iz različitih područja dječ-je oftalmologije. Operacije strabiz ma, ptoza, plastične operacije i zbrinja va-nje trauma oka dio su svakodnevnog rutinskog rada. Naš rad ne bi bio moguć bez vedrih i vrijednih medicinskih ses-tara koje tijekom cijeloga dana ne uve-seljavaju samo naše male pacijente već i nas, a zahvaljujući svojoj edukaciji i znanju mogu pružiti odgovarajuću skrb i kao dio našeg tima najbolju me-dicinsku uslugu u provođenju medi-cinske rehabilitacije i liječenja.Odjel glave i vrata, u sklopu kojeg se nalazi i oftalmološki odjel, dio je ki-rurške klinike, a u sklopu Klinike za dječ je bolesti djetetu čiji problem pre-lazi granice područja oftalmologije mo -guće je na jednome mjestu osigura ti kompletnu obradu i liječenje.

Kako doći na pregled?

Naručeni pacijenti primaju se svaki dan od 8 do 18 h

Narudžbe se vrše telefonski svakoga dana od 13 do 14 h

na telefon 01/4600-148.

Naš tim: dr. Neda Striber, dr. Dijana Franceschi, dr. Branka Kuliš, dr. Barbara Dawidowsky

>>

58

noga kanala koji odvodi suze iz oka prema nosu. Taj kanalić se nalazi unutar nosnih kos-tiju i kod ovoga je poremećaja ponekad samo sužen, a ponekad ima i opnu koja potpuno sprečava prolaz suza do nosa. Uglavnom su u male djece česte bakterijske upale očiju s obilatim gnojnim sekretom koje ne prolaze na uobičajenu lokalnu antibiotsku terapiju. Oko petog mjeseca života djeteta simptomi se po-goršavaju, upale su učestalije, a suze se stalno prelijevaju preko ruba donjeg kapka. Naime, upravo u to doba suzna žlijezda počinje stva-rati normalnu količinu suza pa se problem in ten zivira. Na pregled treba doći odmah ili nakon nekoliko učestalih upala očiju. Pravil-nom higijenom uz specifi čnu masažu iznad kanalića skoro 90% stenoza razriješi se do kraja prve godine života djeteta. Ne bude li ta ko, dijete treba podvrgnuti operaciji kojom se uspostavlja uredna prohodnost nazolakri-malnoga kanalića.S obzirom da suzenje oka može biti simptom

kongenitalnog glaukoma, teške bolesti oka ko-ja uključuje povećanje tlaka unutar oka, svako dijete sa simptomom suzenja oka mora doći na pregled oftalmologu čim ranije.

- Moje dijete ima česte glavobolje.U cjelovitu obradu glavobolje kod (najčešće) školskoga djeteta ubraja se i obavezan oftal-mološki pregled. Glavobolju kod djeteta, s of-talmološke strane, može uzrokovati nekoliko stanja. Dalekovidnost, kao što smo već naveli, može se manifestirati glavoboljom, smetnjom vida na blizinu, poremećajem čitanja. Ukratko, oko se suviše napreže izoštravajući sliku na bli-zinu, a centar za vid to registrira kao glavo bo-lju. Rješenje je jednostavno – nakon oftalmo-loš kog pregleda i određivanja dioptrije dijete treba nositi naočale.Astigmatizam (nepravilno, jajoliko izdulljeno oko) različito lomi zrake svjetlosti. Stiskanjem kapaka dijete pokušava ''popraviti'' sliku izrav-navajući jajastu formu oka i time si izoštriti vid, no unatoč naporu slika je mutna. Više nego kod drugih pogrešaka refrakcije korekcija astigmatizma ima za cilj ne samo izoštriti vid nego i smanjiti zamor u očima, bol u oku i gla-vobolju. Ispravlja se nošenjem naočala.Smetnje fuzije. Fuzijom nazivamo impuls ko - jim centar za vid u mozgu spaja obje slike do bivene od svakog oka posebno, pa stvara trodimenzionalnu sliku svijeta. Kod školske djece često nailazimo na nespecifi čne smetnje čitanja, ''bježanje'' slova u tekstu, nemogućnost dugog čitanja i glavobolju. Kada se radi o poremećaju ili nedostatnoj fuziji dijete treba provesti program vježbi u ortoptičkom ka-binetu nakon kojih se simptomi smanjuju.

- Moje se dijete žali na bol u oku.Bol u predjelu oka jedan je od najčešćih raz- loga posjeta oftalmologu no u pravilu uzrok boli je izvan oka. U pravilnoj i točnoj anam-nezi leži ključ točne dijagnoze kao i u paž lji-vom i cjelovitom očnom pregledu. Od neo f -tal moloških uzroka najčešći su tenzijske gla-vo bolje, neuralgije (podraženost živca), upala sinusa. Od oftalmoloških uzroka boli u oku češći su pogreške refrakcije (dalekovidnost i as tigmatizam), ozljeda i upale rožnice, irido-ciklitis (upala srednje očne ovojnice), optič ki neuritis. Svakako je potrebno posjetiti oftal-molga.

- Zašto moje dijete ima spušten kapak? Ptoza je medicinski pojam kojim označavamo stanje kada su jedan ili oba kapka spušteni i u različitoj mjeri prekrivaju otvor zjenice spre-čavajući razvoj vida. Ptoza kod djece može biti jednostrana ili pak oba kapka mogu biti pretjerano spuštena i u različitoj mjeri pre-kri vati zjenični otvor. Djeca s obostranom pto zom razvijaju kompenzatorni mehanizam na ginjanja glave prema natrag kako bi uopće mogli nešto vidjeti pa na taj način oba oka imaju mogućnost razvoja vida. Kod jedno stra-ne ptoze spušteni kapak prekriva otvor zjenice, oko ne prima sliku i vid se ne razvija. Budući da drugo oko vidi normalno, nema pokušaja djeteta da i ptotično oko namjesti tako da i ono prima sliku pa se vid na oku ne razvija i oko postaje slabovidno. Dijete s ptozom mora ići na pregled oftalmologu odmah kako bi se procijenio stupanj ptoze te se odredilo kada i kako operirati spušteni kapak.

- A što je s laserskom operacijom oka?Ništa!! Danas je često pitanje roditelja o tzv. la serskim operacijama očiju (LASIK i PRK) i o mogućnostima ispravka vida njihove dje ce. Pacijent mlađi od osamnaest godina pred-stav lja apsolutnu kontraindikaciju za nave-de nu operaciju. Operacija se, dakle, ne može tj. ne smije učiniti sve dok razvoj vida i oka nije završen. Važno je istaknuti da se laserom ne može poboljšati vid na oku, nego se samo uklanja dioptrija, to jest potreba za nošenjem naočala ili kontaktnih leća. Ako postoji am-bliopija ili slabovidnost, ona ostaje i nakon primjene lasera.

>>

Pacijent mlađi od osamnaest godina

predstavlja apsolutnu kontraindikaciju za

lasersku operaciju očiju

Kada se radi o poremećaju ili nedostatnoj fuziji dijete

treba provesti program vježbi u ortoptičkom

ka binetu nakon kojih se simptomi smanjuju

Ortoptičke vježbe iz

perspektive maloga

pacijenta

6060

Unatoč velikom broju podataka dobre kva litete o učinkovitosti i sigurnosti ka da se započinje rano nakon na stu-

pa me nopauze, mnogi liječnici i žene vje ru ju kako je hormonska terapija (HT) opasna i ne -poželjna, čak i u slu čajevima kad su medicin-ski raz lozi za njezinu primjenu neupitni. Re zultati velikoga znan stvenog istra ži vanja u SAD-u, provedenoga na žena ma koje su uzi male HT prije 6 godi na, prijevre me no su objav ljeni. Prije završet ka studije i prije ne-goli su mogli biti primjereno procijenjeni. Is tra ži vači su propustili naglasiti podatke koji su ukazivali na veliku važnost dobi zapo -činjanja HT i vremenu pro teklom od meno pa-uze kao glav nih odrednica ravnoteže povolj -nih učina ka i rizika. Nažalost, mnogo je toga izgubljeno dok su mno go detaljnije analize spomenute stu dije mogle biti objavljene, za što je bilo po trebno još dvije godine. Sada je jasno da je stu dija pokazala kako je HT započeta u pri mje renoj dobi sigurno za zdra-ve žene u ranoj postmenopauzi. Četrdesetak stručnjaka iz različitih područja medicine me nopauze okupilo se ove godi ne na znan-stve nom forumu koji se bavio nera z mje rom između aktualnih dokaza i uobi ča je nih miš-ljenja o HT u menopauzi i objavilo svoje priop ćenje na internetu.

HT i kvaliteta životaNegativni naboj proizašao iz početnih izvješ ća spomenutoga američkog istraživanja, zastra šili su žene i liječnike i prouzročili veliku zbunje-nost te narušili povjerenje u medicinsku stru -ku. Analiza kvalitete života učinjena u spome-nutom istraživanju počiva na činjenici da je u njega stupilo samo 11% ispitanica koje su ima-le umjerene do teške valove vrućine, a ko ji su osnovni pokretač smanjenja kvali te te živo-

Menopauza i hormonska terapija:

dokazi nasuprot stereotipima

ta u menopauzi. Je li se onda u tom istra ži-vanju uopće moglo valjano uspo re đi vati razli-ku u kvaliteti života između žena koje su bile na hormonskoj terapiji i onih koje su dobivale placebo? Stručnjaci okupljeni na struč nom forumu suglasni su u ovome:

• u žena sa simptomima menopauze, kvali-teta života i seksualnost poboljšavaju se uz HT;

• iako su neke žene i liječnici u strahu po-segnuli za alternativom, nema dokaza da tzv. ''prirodni'' preparati i preparati koji ne podliježu regulativi znatno poboljšavaju kvalitetu života.

HT, srce i krvne žileUobičajeno mišljenje je da HT nepovoljno utječe na krvožilni sustav povećavajući rizik od stvaranja ugrušaka u krvnim žilama, od koronarne srčane bolesti te od srčanoga i mož danoga udara.

Dokazi govore ovo:

• HT u zdravih žena u dobi između 50 i 59 godine ne povećava rizik od koronarne srčane bolesti, nego ga u toj dobnoj sku-pini može čak i smanjiti;

• liječenje uz pomoć samih estrogena u dob noj skupini od 50 do 59 godine bilo je povezano sa znatno manjim ovapnjenjem žila koje opskrbljuju srčani mišić krvlju, što upućuje na manji rizik od pojave ate-ro skleroze;

• u spornom istraživanju nije uočen pove-ćan broj srčanih udara u žena u ranoj post menopauzi; štoviše, on se smanjio s duljim trajanjem hormonske terapije;

• budući da se rezultati različitih ispitiva-

nja ne podudaraju, za sada nije jasno po- stoji li u mlađih žena koje uzimaju stan-dard nu dozu hormona statistički izraču-nato povećanje rizika od moždano ga uda-ra izazvana za čep ljenjem krvne žile ugruš-kom, no ako taj rizik i jest povećan, niska pojavnost te komplikacije u toj dobi čini rizik iznimno malim;

• iako je rizik od nastanka ugruška u venama otprilike dvostruko veći sa standardnom HT, treba imati na umu da je riječ o stanju s iznimno malom pojavnošću u žena u dobi mlađoj od 60 godina.

HT i dojkeUobičajeno mišljenje je da svi tipovi HT u krat kom vremenu uzrokuju povećanje rizi ka od raka dojke. Kao dokaz da hormoni uzro-kuju rak dojke rabi se podatak kako je u SAD smanjena njegova učestalost jer je izvjestan udio žena odustao od HT nakon objave re-zul tata istraživanja. Osim toga, HT povećava ri zik od raka dojke i zbog toga što povećava rentgensku gustoću tkiva dojke stvarajući okolnosti za pogrešno interpretiranje rent-gen ske snimke dojke (mamografi ja).

Dokazi govore ovo:

• rizični činitelji različito zastupljeni u raz-ličitim dijelovima svijeta mnogostruki su, uključujući i one koji se odnose na način ži-vota: unos alkohola, prekomjernu deblji nu i tjelesnu neaktivnost – u savjetovanje že -na treba uključiti i te činjenice kako bi se ve-ličina rizika od HT stavila u pravi razmjer;

• u spominjanom ispitivanju, nakon 5 go dina kombinirane HT povećanje rizika bilo je malo, dodatnih 8 slučajeva na 10.000 žena godišnje dok znatna povećanja rizika nije

61

Hormonska terapija (HT) i dalje je lijek prvoga izbora i najučinkovitije liječenje simptoma menopauze

bilo u žena koje prije ulaska u ispitivanje nisu koristile hormone;

• liječenje samim estrogenima u trajanju do 7 godina ne uzrokuje povećanje rizi ka od raka dojke; u epidemiološkim istraži-vanjima povećanje rizika uočeno je samo uz dugotrajnu hormonsku terapiju;

• smanjenje učestalosti raka dojke u SAD počelo je prije objave rezultata ispitiva nja i djelomično može biti u vezi s neujedna-čenošću izvršenih mamografskih pregleda žena tijekom godina;

• u prilog tome ide podatak kako isti trend nije uočen u Velikoj Britaniji ni u regis-trima za rak Norveške, Kana de, Ni zo zem-ske i dru gih zemalja s ujedna če nim bro-jem izvršenih mamo grafskih pretraga;

• prosječno je povećanje mamografske gus-toće uz HT sa standardnom dozom svega 5 ‒ 10%;

• važan je rizični činitelj povećana gustoća tkiva dojke prije uzimanja bilo kakve te-ra pije ‒ nema podataka koji podupiru izrav nu povezanost između povećanja gustoće uzrokovane HT i rizika pojave raka dojke;

• mnoge žene u kojih se pojavi rak dojke ne -maju drugih poznatih rizičnih činitelja osim starenja, a mnoge žene s više poznatih rizič -nih činitelja za rak dojke nikada ne dobiju rak dojke;

• u kliničkoj se praksi snažno zagovara anali -za rizika za rak dojke za svaku ženu zaseb-no.

HT i kostiUobičajeno mišljenje je da se HT ne smije rabiti u zaštiti kostiju od osteoporoze jer je pre više rizična te nije toliko učinkovita kao neki drugi lijekovi. Budući da je primjena HT ograničena kao terapija druge linije, tre-ba je razmatrati samo onda kada su dru gi lije-kovi zatajili, postoje medicinske za preke za njihovu primjenu ili se ne podnose.

Dokazi govore ovo:

• ništa ne ukazuje da je bilo koja druga te-rapija, koja kao i HT smanjuje prekomjernu koštanu razgradnju, učinkovitija od nje;

• u žena u dobi između 50 i 59 godina koje započinju HT zbog valova vrućine, ona je zbog istovremenoga učinka na kos ti li-nija prvoga izbora za sprečavanje osteo-porotičkih prijeloma;

Žene sa simptomima menopauze trebaju po-sjetiti ginekologa. Ispravnu odluku o početku HT može donijeti samo dobro upućena že-na. Liječnikova je dužnost da na primjeren na čin žene upozna s dobrobitima i rizicima hormonske terapije te ih u slučaju odluke o početku HT uputi na sve potrebne pretrage.

Objavu ovoga edukativnog teksta potpomogao je Novo Nordisk Hrvatska d.o.o.

• kombinirana HT može povećati gustoću tki va dojke na rentgenskim snimkama u 50% žena u postmenopauzi, ali to ovisi o tome o kojem je režimu liječenja riječ jer se pojedini preparati razlikuju prema dozi i tipu hormona ‒ primjerice, utjecaj samih estrogena je manji, a vrlo niska doza, ko ja je još uvijek terapijski učinkovita, ne uzro-kuje uočljivu promjenu u gustoći;

64

Na skupu o maslinovom ulju govorili su doc. dr. Mario Glavaš, na temu ''Učin-ci maslinova ulja na zdravlje'', prof. dr.

Jasminka Gicometti o ''Korisnosti poli fenola u maslinovom ulju'', a tema naše suradnice dr. sc. Darije Vranešić Bender je bila ''Maslinovo ulje između lonaca i zablude''.''Kuhanje s maslinovim uljem – činjenice i za-blude'' bila je tema dr. sc. Donatelle Verbanac. Dr. sc. Željko Jovanović predstavio je Školu zdravog mršavljenja: od tjelesne aktivnosti i zdrave prehrane do orlistata.U sklopu projekta ''Povratak murve u Hrva t-sku'' u organizaciji Udruga Terra i Lijepa Naša, Silva Celebrini je darovala osnovnim školama sadnice murve.Italo Žužić promovirao je svoju knjigu ''Ma-slina i maslinovo ulje'' (s posebnim osvrtom na Istru).Prošlih su godina uz maslinovo ulje teme bile CRNO VINO I ZDRAVLJE te PIVO I ZDRAV LJE. Ove go dine nam je mr. Vlasta Ra -doičić temom ''Ma slinovo ulje i tartufi − okusi i mirisi Istre'' predstavila to ''crno blago'' Istre.

"Kad prođeš pored masline, ti joj se pokloni"Grožnjanska deklaracija o maslinovom ulju

17. listopada 2003., Grožnjan

6. zdravstvena konferencija o maslinovu ulju4. i 5. listopada 2008. u organizaciji Hrvatskoga novinarskog društva,

Zbora novinara koji prate medicinu i zdravstvo i Zbora novinara za zaštitu

okoliša, održana je 6. zdravstvena konferencija o maslinovom ulju

Potpisnici ovogodišnje Grožnjanske deklara-cije potaknuti preporukama FAO projekta za mas linarstvo i Međunarodnoga savjeta za mas -line i maslinovo ulje (COI), kako potroš nja ma-slinova ulja mora biti usmjerena pre ma vlasti-tom stanovništvu zbog njegovoga boljitka i zdravlja, traže od Vlade Republike Hrvatske, Mi nistarstva poljoprivrede ribarstva i ruralno -ga razvoja, Ministarstva zdravstva i so cijalne skrbi te Ministarstva šumarstva i vod noga gos -podarstva RH, da osiguraju za m aslinarsku dje latnost primjerenu legislativu, uskla đenu s normama EU. Donošenje nacio nal noga pro -gra ma ispitivanja maslinova ulja prema nor-mama EU koji će pokrenuti proces redovito-ga ispitivanja kakvoće maslinova ulja u Hr -vatskoj, njegovih fi zikalno-kemijskih i sen-zorskih svoj stava, edukaciju i verifi kaciju ku-šača masli no va ulja, kontrolu u proizvodnji, uvozu i pro metu pakovina. Rasadničku pro-iz vodnju auto htonih, odnosno udomaćenih kul ti vara, kao i olakšice za navodnjavanje ma-sli nika.

66

Maslinovo ulje nije zdravo ako se upotrebljava za kuhanje.NETOČNO!

Kuhanjem i prženjem maslinova ulja gube se neki biofenoli, lako hlapljivi alkoholi i esteri te se mijenja miris, ali se nutritivna vrijednost ne mijenja. S uljima koja imaju specifi čan miris bolje je pripremati salate ili ih dodavati na već gotova jela.

Zagrijavanjem maslinova ulja nastaju zasićene i trans-masne kiseline. NETOČNO!Maslinovo ulje ima u sebi visoki postotak jed-nostruko nezasićene masne kiseline – ole in ske kiseline, pa je otporno na oksidaciju i hidro-ge naciju. Ispitivanja su pokazala da ok si da ci ja i hidrogenacija nastupaju mnogo manje kod maslinova ulja u usporedbi s osta lim sjemen-skim uljima. U svakom slučaju, do hidrogena-cije može doći u vrlo malom pos totku te se ona izu zetno rijetko događa prili kom klasičnog pri -pre manja hrane na masli novom ulju u doma-ćin stvu. Zasićene masti ne mogu nastati u po-stupku kuhanja s masli novim uljem prilikom svakodnevne pripre me jela (za to su potrebne znatno veće tem perature) i dodatak vodika.

Kuhanje s maslinovim uljem smanjuje nu-tritivnu vrijednost jela. NETOČNO!

Kuhanjem i prženjem se smanjuje koncentra-cija pojedinih biološki aktivnih spojeva i vita -mina prisutnih u sirovim namirnicama. Nije riječ o ulju na kojem se kuha, već o sa mom procesu ku hanja, koje uništava neke termo-labilne tvari iz hrane. Maslinovo ulje u sebi sadrži stabi li zatore koji štite hranu od gubitka hranjivih tvari prilikom kuhanja. Jedna od tih tvari koja djeluje zaštitno je vitamin E koji je značajno zastupljen u maslinovu ulju.

Koja je najbolja temperatura za pripremu jela s maslinovim uljem?Kad se grije, maslinovo ulje je najstabilnija od svih masnoća. U prvom redu je to zahvaljujući stabilizatorima prisutnim u ulju. Njegova vi-soka temperatura dimljenja (210 °C) znatno je viša od temperature koja je potrebna za pr-ženje i pečenje hrane na maslinovom ulju (oko 180 °C).Probavljivost maslinova ulja ne mijenja se s grijanjem, čak i ako se upotrebljava više puta uzastopce za prženje.

ZANIMLJIVO PONAŠANJE MASLINOVA ULJA PRILIKOM PRŽENJA HRANEPrilikom prženja mast zamjenjuje dio vode sadržane u hrani. 60% vlage sadržane u hrani mora ishlapiti prije no što maslinovo ulje pe-netrira u hranu, dok se ostala ulja ''iz mjenju-ju'' znatno ranije. Stoga, prženje u maslinovu ulju čini hranu manje masnom, više hrus ka-vom, s manjim sadržajem masti i manje ka-loričnom.

ŠTO KAŽE ZNANOST?Grijanjem maslinova ulja dolazi do smanjenja koncentracije hidroksitirosola i njemu sličnihbiofenola. Grijanjem se djelomično razgrađuje alfa-tokoferol. Oleinska kiselina, steroli,skvalen, triterpenski alkoholi i biološke aktivne kiseline sadržane u maslinovom ulju ostajustabilni prilikom grijanja.

JOŠ JEDNOM PONOVIMO!Maslinovo ulje je sok voćke – masline.Većina ostalih ulja dobiva se cijeđenjem sje-men ki. Ekstradjevičansko maslinovo ulje po-jač ava okus jela i čini jela ukusnijima. Masli-novo ulje neophodni je dodatak ukusnim si ro vim jelima, ali se jednako tako može ko-ristiti za pripremu jela ili se uz to dodaje i na gotova jela. Maslinovo ulje različitoga mirisa i jačine se mo že kombinirati za pripremu raznih vrsta jela i pogodno je za prženje, pečenje (jer ne penetrira u namirnicu, već je samo ''obloži'' pajedemo manje masnu hranu), a koristi se i u pekarstvu.

Kuhanje s maslinovim uljem - činjenice i zablude

Napisala: dr. sc. Donatella Verbanac

Maslinovo ulje je najbolje ulje za pripremu jela!

Ulja jačega okusa i mirisa mogu biti korištena za

prženje i pečenje riba i mesa.

Ulja blažeg okusa i voćnog mirisa mogu se

upotrebljavati i u pripremi slastica.

Maslinovo ulje ima visoku točku dimljenja (210°C)

i ne razgrađuje se tako brzo kao ostala sjemenska

ulja, čak i nakon višestrukoga grijanja.

Grijanjem maslinova ulja ne gube se njegova

fi zikalno-kemijska svojstva.

TEMPERATURA VRSTA HRANE

srednja hrana s visokim(130 - 145 °C) sadržajem vode (uglavnom povrće)

visoka uglavnom pohana(155 - 175 °C) jela

vrlo visoka mali komadi hrane(175 -190 °C) koji se brzo pripremaju (kroketi, riba, bijelo meso)

68

Zdrava hranaĐumbir je kultiviran još

u prethistorijsko doba, a

smatra se da potječe iz južne

Azije. Naziv mu potječe od

sanskrtske riječi shringavera,

što znači ''tijelo kao rog''.

Najpoznatiji je po ublažavanju simptoma

gastrointestinalnih tegoba te djeluje na opuštanje probavnoga sustava i smanjenje plinova u

crijevima

U sušenom obliku đumbir je donesen na područje Mediterana u vrijeme stare Grčke, a bio je jedan od najznačajnijih

začina srednjovjekovne Europe. Njegovu po-pularnost slikovito dočarava činjenica da je u to doba bio redovito serviran na stolovima, uz sol i papar. Poznati kolačići Gingerbreads potječu iz srednjega vijeka, a aromatizirano pivo od đumbira, Ginger ale, iz 19. stoljeća kada su engleske taverne uvele tradiciju posi-panja đumbira u prahu po pivu.

Nutritivna vrijednostĐumbir se može razmatrati kao razmjerno hra njiv začin. Svježi đumbir sadrži 2,3% bje-lančevina, 0,9% masti, 12,3% ugljikohidrata, 1,2% minerala i 2,4% vlakana. Energetska vri-jed nost 100 g đumbira iznosi približno 70 kcal. Izvor je kalcija, bakra, magnezija, man-gana, fosfora, selena, cinka, željeza i vitamina C. Budući da se koristi u malim količinama, kao začin, ne pridonosi značajno niti unosu energije niti unosu nutrijenata u svakodnevnoj prehrani.

Ljekovita svojstvaĐumbir se koristi od davnina u tradicionalnoj kineskoj medicini, a uzimao ga je i glasoviti Konfucije – za zdravlje i snagu. Već mu se stoljećima pripisuju i afrodizijačke moći te se spominje u kamasutri. Sadrži spojeve zvane gingeroli, koji posjeduju protuupalno, analgetsko, antikarcinogeno i

Napisala: dr. sc. Darija Vranešić Bender

Vitaminoteka - konzalting u nutricionizmu Zagreb, www.vitamini.hr

antipiretsko djelovanje. Prisutnost tih tvari vjerojatno je ključ povoljnoga djelovanja đum-bira na prevenciju i olakšavanje simptoma kroničnih upalnih bolesti. Ipak, najpoznatiji je po ublažavanju simptoma gastrointestinalnih tegoba te djeluje na opuš-tanje probavnoga sustava i smanjenje plinova u crijevima. Studije su otkrile da je učinkovit u sprečavanju simptoma bolesti kretanja, po-sebice morske bolesti te jutarnjih mučnina tije kom trudnoće i mučnine izazvane kemo-terapijom. Znanstvenici su revidirali šest studija koje su uključile gotovo 700 trudnica s jutarnjim muč-

ninama. Cilj revizije bio je ispitati djelovanje đumbira na ublažavanje jutarnjih mučnina kod trudnica u odnosu na placebo te vitamin B6. Pokazano je da su, za razliku od trudnica koje su primale placebo, trudnice koje su uzi-male đumbir imale manje problema s jutar-njim mučninama te da je đumbir gotovo jed-nako djelotvoran kao i vitamin B6. Nedavno provedena studija je pokazala da ekstrakt đumbira sprečava tumorsku angio-genezu (stvaranje novih krvnih žila koje hrane stanice karcinoma) i mogao bi biti od koristi u prevenciji i liječenju karcinoma jajnika. Na-ime, znanstvenici su utvrdili da aktivan sas-tojak đumbira ‒ gingerol, inhibira rast stanica karcinoma jajnika in vitro.Dugačkom popisu ljekovitih svojstava đum -bira pridružuje se i dobro poznato djelo va-nje dekongestanta te je preporučljiv za kon-zumaciju tijekom gripe i prehlade jer pomaže kod začepljenih dišnih puteva.

Kulinarska uporabaSvježi đumbir je nezaobilazan u azijskoj i ori-jentalnoj kuhinji. Aromatičan, rezak i ljut okus đumbira dodaje pikantnost brojnim jeli ma pripremljenima u woku te osebujnim voć nim desertima. Koristi se pri pripremi ma rinada te u raznovrsnim kombinacijama lju tih i slat -kih začina, primjerice u curryju. Na zapadu se često koristi kao sastojak keksa i slastica, primjerice slatkoga kruha ili keksa s đum bi-

69

Dugačkom popisu ljekovitih svojstava đumbira pridružuje se i dobro poznato

djelovanje dekongestanta te je preporučljiv za

konzumaciju tijekom gripe i prehlade jer

pomaže kod začepljenih dišnih puteva

rom. Mekan i svjež đumbir može se nasjeckati i dodati salatama, a od đumbira se mogu uz-gojiti i klice koje čine odličan dodatak sen-dvičima i salatama.

Odabir i čuvanjeU azijskoj kuhinji đumbir se obično koristi svjež, nasjeckan, zgnječen ili u komadima. Stoga je uvijek bolje posegnuti za svježim ne go za sušenim đumbirom. Pri tome valja odabirati čvrste i glatke podanke te izbjegavati mekane i smežurane. Kako bi se očuvali vrijedni nutrijenti i ljekovite tvari koje sadrži, đumbir valja dodavati pri kraju kuhanja ili na gotovo jelo. Sušeni đumbir izgubi dio svojega izvornog okusa pa ga je najbolje dodati na početku kuhanja, tako da se zagrije i kuha dovoljno dugo da razvije ka-rakterističan okus.Svježi đumbir može se čuvati u hladnjaku nekoliko tjedana, a sušeni đumbir u hermetički zatvorenom spremniku do šest mjeseci na so-bnoj temperaturi ili do godinu dana u hlad-njaku.

Zalogajčići od đumbira

Sastojci:

300 g maslaca ili margarina, omekšanoga225 g smeđega šećera75 g tamnoga šećernog sirupa1 jaje400 g brašna2 žličice sode bikarbone½ žličice soli1 žlica đumbira1 žlica klinčića1 žlica cimeta50 g šećera

Priprema:

1. Zagrijte pećnicu 10 min na 190° C. Malo pouljite lim za pečenje.2. Izmiješajte pjenasto maslac (ili margarin) sa šećerom, dok ne dobijete glatku

smjesu. Zagrijte tamni šećerni sirup u mikrovalnoj pećnici na 30, 40 sekundi te postupno dodajte u smjesu od maslaca i jaja. Dobro izmiješajte.

3. U posebnu zdjelu, stavite brašno, sodu bikarbonu, sol, klinčiće, đumbir i iz-mješajte sve sastojke. Potom dodajte smjesu od maslaca ili margarina i dobro

izmiješajte, da dobijete čvrsto tijesto.

4. Stavite smjesu u hladnjak na sat vremena. Oblikujte tijesto u manje loptice i uvaljajte u šećer. Položite loptice na dovoljnoj udaljenosti.

5. Pecite 12 minuta, dok ne dobiju zlatnu boju i postanu hrskave.

72

Kuhinja

Na tržištu je kelj prisutan u svim go dišnjim dobima (iako spada u zimsko povrće) te je kao takav najukusniji i naj bogatiji nutrijentima. Kako raste, formira glavicu od modrozelenoga uvijenog lišća. Na zivaju ga i ''kraljem kalcija'', a trenutačno se nalazi na top 10 ljestvici

zdravih namirnica. Bogat je izvor A i C vitamina, željeza, luteina te prehrambenih vlakana. Sadrži velike količine kalija. Od brokule je sedam puta bogatiji beta karotenom, a jedanaest puta luteinom.Kelj se koristi kod bolesti i stanja izazvanih po remećajem izmjene tvari, gihta, te za ub la žavanje simp-toma reume, a u narodnoj me dicini, svježi se listovi stavljaju na bolne zglo bove i čireve, a sok se da-vao kod želučanih te goba. Preporučuje se osobama sa slabom pokretljivošću crijeva. Zbog visokoga postotka kalija preporučuje se osobama s visokim tlakom, kao i za održavanje zdravih kostiju, zbog velike količine kalcija.Mladi kelj se može koristiti svjež kao salata, dok se stari treba skuhati jer je svjež teško pro bavljiv. Tradicionalno kuhanje traje 40 minuta, dok se potpuno ne smekša, ali može biti gotov i za deset minuta.

Kelj je zeleno lisnato povrće koje spada

u skupinu kupusnjača. Bio je poznat već

Grcima i Rimljanima. Izvorno se uzgaja

u Aziji i na Mediteranu, no široko je

rasprostranjen i u sjevernoj Europi i Americi.

Napisala: Biba Salata

Gratinirani svinjski lungić

Foto: Fotolia

700 g svinjskoga lungića400 g lukamali keljmrvice, parmezan, maslac, lovorov list, ružmarinbijelo vino, ulje, sol, papar

Dan prije nego ćete poslužiti, napravite meso: posolite ga i popaprite i na malo ulja ga prepecite sa svih strana. Dodajte tanko narezani luk, lovor, ružmarin, malo vina. Poklopite i pirjajte cca 40 minuta, dodavajući malo po malo vina. Kad je gotovo ostavite da se ohladi. Drugi dan pofurite kelj, iscijedite, izrežite tvrdi dio. Vatrostalnu posudu namažite maslacem i obložite listovima kelja. Narežite tanko meso i slažite jedan red mesa na njega stavite listove kelja, a na njih umak u kojem se pirjalo meso. Na vrhu treba biti kelj. Pospite s dosta parmezana, mrvica i listića maslaca. Stavite peći na 250 °C 20 minuta.

Da bi se kelj što kraće kuhao preporučujemo da ga pripremite na sljedeći način::1. nožem zarežite listove uz korijen

glavice kelja 2. potom odvojite listove3. na svakom listu nožem odstranite

zadebljalu žilu

1.

2.

3.

73

Punjeni kelj

Losos u kelju

450 g kuhanoga špinata 250 g svježega, tvrdoga kravljeg sira100 g kuhane šunke2 jaja1 kelj srednje veličinelukparmezanmaslinovo djevičansko ulje, sol, papar u zrnu

Listove kelja nekoliko minuta stavite u kipuću slanu vodu. Izvadite i posložite na čistu krpu da se osuše. Špinat kuhajte nekoliko minuta, iscijedite da izađe sva tekućina. Pirjajte ga kratko na ulju i luku. Ostavite da se ohladi. Sir izmiješajte s jajima, dodajte špinat, šaku parmezana, sol, dobro po-pa prite. Listovima kelja izrežite tvrdi dio i njima obložite kalup u kojem ćete peći kelj, a zatim sla-žite red smjese sa špinatom, red šunke, red kelja koji posipajte parmezanom. Zadnji red je kelj. Stavite u vruću pećnicu (na 190 °C) i pecite 45 minuta. Poslužite toplo.

6 komada svježega lososa bez kože (cca 600 g)150 g sušene jegulje6 listova kelja12 dagnjiljutikamaslaccrno vino, ulje, sol, papar

Listove kelja prelite kipućom vodom da omekšaju, iscijedite i posušite u krpi.Svaki komad lososa rastvorite kao knjigu.Stavite komadiće jegulje, zatvorite, stavite na list kelja, napravite pa-ketić.Posolite, popaprite, pouljite i stavite u pećnicu na 250 °C 12 minuta.Dagnje stavite u posudu na vatru da se otvore, izvadite meso i dodajte ljutiku koji ste popirjali na maslacu, dodajte malo vode koje su dagnje pustile, malo crnoga vina i pirjajte 5 minuta. Time prelijte paketiće kelja.