Aluminij i hercegovačka magareća geneza ?

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija / bivši inžinjer firme Aluminij / ?

Svojevremeno, na ovome hercegovačkom prostoru, u gradu Mostaru ili bliže, njegovom bliskom okruženju, zaseoku Bačevića, ponikla je veoma suprostavljena ideja, dvojice umnih ljudi, toga vremena, gospodina Emerika Bluma, čelnika moćnog giganta , „Energoinvesta „ i gospodina Osmana Pirije, čelnika velikoga „ Hepoka „ ?

Podržan, domaćom politikom, ideja Emerika Bluma je prihvažena, da se na ovome prostoru izgradi veliki aluminijski kompleks, koji bi na osnovama domaćih sirovina, boksita, električne energije i domaćih kadrova, omogućio proizvodnju aluminija i njegovih finalnih proizvoda.

Uvaženi , Univerzitetski profesor, Osman Pirija, bio je veliki zagovornik poljoprivredne proizvodnje, koristeći sve blagodeti, sunčanog podneblja , ovih hercegovačkih prostora, plodno zemljište, velike količine vode, jasno, sa domaćim kadrovima, obezbjedio bi različitu proizvodnju od vinove loze, do mandarina , karanfila i dr. proizvoda, za domaće i svjetsko tržište.

Politika je, toga vremena, rekla svoju posljednju riječ, zacrtala i odobrila izgradnju aluminijskog kompleksa ?

Dio zamišljene proizvodnje je ostvaren i krenulo se, sa proizvodnjom gliniceu sedamdesetim godinama i sa proizvodnjom sirovog aluminija, u osamdesetim godinama.

Istina je, da se vremena mijenjaju, uslijed agresorskih događanja, sa istoka i sa zapada, uništavaju se dijelovi u tehnološkoj proizvodnji i trebalo je vremena i finansijskih sredstava, da se nasrtavak proizvodnje aluminija ostvari u elektrolizi, sa godinom 1997-om ?

Nnažalost, pristup svim nužnim aktivnostima i dogovorima, ovome kompleksnom zadatku, ostvaruje se jednostrano, isključivo u domenu i po scenariju, agresora sa zapada, tj. države Hrvatske i njenih bojovnika HVO-a sa stranačkim čimbenicima HDZ-a. Totalno se ignoriše domaća vlast ili država, kao apsolutni valsnik kapitala. Na djelu se ostvaruje i neviđena diskriminacija radnika firme, na nacionalnoj osnovi, što se ispoljavalo u zaposlenju isključivo radnika Hrvata, dok se Bošnjacima, Srbima i psima, zabranjuje ulazak u firnu. Ista je zabrana uslijedila i svim predstavnicima, domaće vlasti, sve do vremena novembra 2013 –te godine ?

Aluminij, kao firma, postaje sinonimom planetarne pljačke, kriminala i diskriminacije. Takvim radom i odnosom, prema državi i diskriminacijom radnika nehrvata, bez bilo kakve kontrole, hrvatski čimbenici menadžbenta firme, sa Mijom Brajkovićem i Ivom Bradvicom, kao veliki kriminalci i nacionalisti, godinama ostvaruju gubitke, koji su se akumulirali do današnje vrijednosti oko 350 miliona KM.

Upravo se to sve, negativno ispoljilo i ovih dana, u protestima radnika, njihovim zahtjevima i sanacijama silnih gubitaka firme, odgovarajućim pritiscvima na Vladu Federacije, kao da je ona jedini krivac i da je svemoćna u ovome trenutku donositi ispravna rješenja, za njihov sveukupni spas ?

Simbolično, dobri poznavaoci prilika u Aluminiju i oko njega, cjelokupnu cirkusijadu mogu zamisliti i prestaviti, sa pozicijama dva istaknuta „ hercegovačka „ magarca, iako je nedolično, ove plemenite i radne životinje,

porediti sa kriminalcima i lopovima, iz redova, njihove nacionalističke i kriminalne HDZ stranke i njenim čelnicima.

Prvi je magarac tzv. Blumov, koji predstavlja Vladu ili „ namagarčenu „ državu, koji se kao nosač velikog tereta, mora što prije osloboditi, u cilju sospstvenoga spasa. Otuda i ova Vlada sa Fadilom Novalićem, kao i sve prethodne, od Bičakčića, Brankovića, Hadžipašića, Behmena, Mujezinovića i Nikšića do Fadila Novalića, kao izuzetni saučesnici ovoga kriminalnog aluminijskog lanca, sa svim čimbenicima HDZ-a, moraju tretirati odgovornim za nastalu situaciju.

Drugi magarac, poštovanog profesora Osmana Pirije, dostojanstveno je izdržavao svoju poziciju na svojim temeljima, ispred glavne gradske tržnice, izražavajući bogatstvo silne tržišne ponude, voća i povrća i brojnih drugih proizvoda, građanima ovoga, napaćenog grada.Takvi nam magarci i danas trebaju i gradu Mostaru i cijeloj Hercegovini, a „ aluminijskih“ se što prije osloboditi.

Dakle, naša „ namagareća „ Vlada, sa Fadilom Novalićem, Nerminom Dčidićem i Jelkom Milićević, traži moguči spas Aluminija, sa državcnim novcima i sa grbača građana ?

Koriste se već poodavno otrcani i viđeni termini; privatizacije, dokapitalizacije, revizije i sl. A bolje rečeno sistema pljačke i dalje pljačke, osiromašenja i države, jer je na djelu i dalje deviza ;“ ko je šta jamio, jamio je„

Premijer Novalić i njegov ministar Džidić. Samo su karike, kriminalnog aluminijskog lanca, naslijeđenog od svih njihovih prethodnika, samo obmanjuju javnost, a pljačkaju državu.

Kažu, idu sa dubinskom revizijom, sa mogućom stranom agencijom, koju će, po starom isprobanom običaju pronaći Mijo Brajković, odnosno, sadašnja uprava i NO Aluminija.Smiješno i žalosno, te se i za ovu očitu manipulaciju i krađu državnoga novca od stotinjak hiljada Eura, nastoji obmanuti i javnost i svi akteri, ovih radnji.

Aluminij, neće spasiti ni „ topli režim „ sa kojim se, Vladine neznalice, obmanjuju, jer i sami ne znaju šta to znači i čemu to, u tehnološkom smislu vodi.

Unutrašnje nečasne radnje i mahinacije, Mije Brajkovića i njegovog kriminalnog štaba, neće moći, niti im je to zadatak, otkriti niti jedna strana revizorska kuća. Prepuštanje „ ubici „ da sahrani i svoju žrtvu, očituje se u odlukama Vlade, da se sve ove aktivnosti i prepuste, upravi i NO firme , dakle dječija posla ovoga igrokaza ?

Dugoročno i jedino rješenje, jeste operativni zahvat, tzv. STEČAJ, kako bi se konačno i definitivno očistilo trulo tkivo, sva prljavšinja isplivala na površinu, te na mogućim zdravim odnosima, razmisliti o daljem opstanku i razvoju ove firme.

Osloboditi se zlokobnog duha i sjene i Mije Brajkovića i njegovog HDZ-a i svih njihovih scenarija, viđenih , doživljenih, ali još uvijek ne preživljenih.

Bošnjaci to, prije svih trebaju da znaju i da nešto životno nauče, a Srbima je i sasvim svedno, jer su već, svakako eleminisani iz Aluminija, nisu ni konstitutivni, a ponajmanje ravnopravni na ovim prostorima. Kao obespravljeni radnici i nepostojeći dioničari, ako izganjaju i neku svoju pravdu, u dužem sudskom procesu, beznačajno je, u odnosu na cjelovitu njihovu dikriminaciju, doživljenu i od bivših radnih kolega i njihovog ustaško- nacionalističkog ustroja i djelovanja.

Suvišna je i svaka dalja rasprava o struji, ulaznim sirovinama, njihovim cijenama i nabavkama, o izvozu i uvozu, kada zataji osnovni ljudski faktor i na sceni se nalazi očita diaskriminacija radnika na nacionalnoj osnovi.

To , sve Vlade dosadašnje, pa i Fadila Novalića, ne interesuje, primjera radi, koliko sada radi Bošnjaka, od trenutnih 900 radnika u firmi Aluminij ?

Sačuvajmo, licemjerno i lukavo, koaliciono i partnersko „ bratstvo „ HDZ-a i SDA –a, pod istim zastavama, kako bi realizovali i amanet, Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića, o strateškom interesu Aluminija za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ?

Da živi i trajno Herceg Bosna, na uspješnoj i kriminalnoj ekonomiji, u aluminijskoj foliji ?