SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETZagreb, Ivana Lučića 3

KLASA: 602-04/08-11/1URBROJ: 3804-850-08-3Zagreb, 25. ožujka 2008.

P O Z I V

Na osnovi članka 36. Statuta sazivam 6. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak 31. ožujka 2008. s početkom u 11,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Verifikacija zapisnika 5. sjednice Fakultetskog vijeća održane 29. veljače 2008.

A. IZBORI

Prijedlozi za izbor u znanstveno-nastavna, znanstvena, nastavna i suradnička zvanja

2. Izbor dr. sc. Nikolaja Lazića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, na Odsjeku za fonetiku.

Izvještaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta prihvaćen je na sjednici Fakultetskog vijeća 28. rujna 2007. godine.Odluka Matičnog odbora o izboru dr. sc. Nikolaja Lazića u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području društvenih znanosti – polje informacijskih znanosti, klasa: 640-03/07-08/0255, ur. br. 355-03-07-2 od 30. siječnja 2008.

Ocjena nastupnog predavanja održanog 6. ožujka 2008. godine.str. 23

3. Izbor dr. sc. Lea Rafolta u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku.

Izvještaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta prihvaćen je na sjednici Fakultetskoga vijeća 29. listopada 2007.Odluka Matičnog odbora o izboru dr. sc. Lea Rafolta u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filologija, klasa 640-03/07-08/0183, ur. br. 355-03-07-2 od 19. prosinca 2007.

Ocjena nastupnog predavanja održanog 14. ožujka 2008.str. 24

4. Izbor dr. sc. Borisa Kuzmića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku.

Izvještaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta prihvaćen je na sjednici Fakultetskoga vijeća 20. studenog 2007.Odluka Matičnog odbora o izboru dr. sc. Borisa Kuzmića u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filologija, klasa 640-03/07-08/0193, ur. br. 355-03-07-2 od 19. prosinca 2007.

Ocjena nastupnog predavanja održanog 29. veljače 2008.str. 27

5. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Milene Žic Fuchs u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Odsjeku za anglistiku.

str. 29

6. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Zvonka Makovića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 58

7. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Marka Jurčića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana didaktika, na Odsjeku za pedagogiju i u Centru za obrazovanje nastavnika. str. 93

2

8. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Mirjane Šagud u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, na Odsjeku za pedagogiju i u Centru za obrazovanje nastavnika. str. 116

9. Izvještaj stručnog povjerenstva o izboru dr. sc. Hrvoja Jurića i Elvisa Gotala u suradničko zvanje višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana etika, na Katedri za etiku Odsjeka za filozofiju.

str. 138

10. Izvještaj stručnog povjerenstva o izboru dr. sc. Koraljke Posavec u suradničko zvanje višeg asistenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, na Katedri za povijest pedagogije Odsjeka za pedagogiju. str. 142

11. Izvještaj stručnog povjerenstva o izboru Andree Milanko za znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta za rad na znanstvenom projektu broj 130-0000000-0626, za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Odsjeku za kroatistiku. str. 147

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA O IZBORU U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

12. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Ingrid Brdar u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije, na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

str. 148

13. Izvještaj stručnog povjerenstva o izboru dr. sc. Jadranke Nemeth-Jajić i dr. sc. Dubravke Zima i prijedlog za izbor dr. sc. Jadranke Nemeth-Jajić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

str. 156

14. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Jurja Belaja u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Institutu za arheologiju u Zagrebu.

str. 168

15. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Bartula Šiljega u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Institutu za arheologiju u Zagrebu.

str. 173

3

16. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Jadranke Boljunčić u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Institutu za arheologiju u Zagrebu.

str. 186

17. Izvještaj stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Marijana Šabića u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filologija, na Institutu za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. str. 191

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA(izvještaji su dostupni na web stranicama Fakulteta)

18. Izvještaj o radu Nikole Anušića, znanstvenog novaka u Zavodu za hrvatsku povijest.

19. Izvještaj o radu mr. sc. Hrvoja Klasića, znanstvenog novaka u Zavodu za hrvatsku povijest.

20. Izvještaj o radu dr. sc. Dragana Damjanovića, znanstvenog novaka na Odsjeku za povijest umjetnosti.

21. Izvještaj o radu Andree Vranić, znanstvenog novaka na Odsjeku za psihologiju.

22. Izvještaj o radu Petre Klarić Rodik, znanstvenog novaka na Odsjeku za sociologiju.

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

23. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Rajke Švrljuga pod naslovom Bitni momenti recepcije klasičnog njemačkog idealizma u hrvatskoj filozofiji. str. 196

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Nives Mikelić Preradović pod naslovom Pristupi izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik. str. 201

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Irene Vuksanović pod naslovom Mogućnost digitalnih radiodifuznih informacija za modernizaciju obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj.

str. 208

4

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Sanje Perić Gavrančić pod naslovom FERIĆEVE BASNE – problemi uspostave žanra u različitim jezičnim medijima. str. 213

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Lucije Puljak pod naslovom Oblikovanje pojmova i dječja jezična stručnost.

str. 218

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Vesne Buljubašić-Kuzmanović pod naslovom Odnos socijalne kompetencije i ponašanja učenika. str. 228

29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Dražena Šimleše pod naslovom Prepreke i mogućnosti za održivi razvoj Hrvatske. Analiza indikatora održivosti – ekološki otisak stopala i indeks ljudskog razvoja. str. 234

30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Željke Čelić pod naslovom Latinski metajezik – matrix slavenskih gramatika (Utjecaj latinskoga na hrvatski i istočnoslavenske jezike prikazan jezičnim nazivljem, opisom glasova i oblika u hrvatskome i istočnoslavenskim jezicima).

str. 243

E. STJECANJE MAGISTERIJA

31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mate Milasa pod naslovom Nastava hrvatske skladnje u osnovnoj školi.

str. 247

32. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Renate Margaretić Urlić pod naslovom Totaldizajn Radničkog sveučilišta «Moša Pijade». Primjer kontinuiteta moderne i «socijalističko prosvjetitetljstvo» u hrvatskoj arhitekturi. str. 250

33. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sabine Morosini Turčinović pod naslovom Nasilje među djecom, socijalna moć i učenje po modelu. str. 254

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ilonke Peršić pod naslovom Figure dvojnika u djelima Jamesa Joycea i Itala Sveva.

str. 258

35. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dubravke Pleše pod naslovom Stilska obilježja srednjovjekovne slavenske oratorske proze.

str. 262

5

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA(materijali su dostupni na web stranicama Fakulteta)

Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

36. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Margarete Jelić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Odnos samopoštovanja i motiva samopoimanja, mentor: dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

37. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Brune Kragića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kasni klasični stil zvučnoga igranog filma, mentor: dr. sc. Nikica Gilić, doc.

38. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Nine Lanović za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Koncept Mora u portugalskoj frazeologiji, mentor: dr. sc. Dražen Varga, izv. prof.

39. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Zlatka Hasanbegovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929-1941., mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

40. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Aladina Husića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kadiluk Brod od nastanka do kraja 16. stoljeća, mentor: dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.

41. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Tee Vučina za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja u području predikcije ovisničkog ponašanja, mentor: dr. sc. Damir Ljubotina, doc.

42. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Smiljke Domac Ceraj Cerić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Intimizam u hrvatskom slikarstvu, mentor: dr. sc. Tonko Maroević, znan. sav. Instituta za povijest umjetnosti.

43. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Viki Jakaša Borić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Arhitekura klasicizma i ranog historicizma u Zagrebu, mentorica: dr. sc. Snježana Knežević, znan. savj. u miru.

6

44. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Andrea Matoševića za izradu i javnu obranu doktorskog rada pod naslovom Rudarenje na Labinštini. Etnologija podzemnog poziva u XX. stoljeću na Poslijediplomskom doktorskom studiju etnologije i kulturne antropologije, po osnovi članka 73. stavka 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanja doktorata znanosti u doktorskom studiju i odobrenje predložene teme

45. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Dubravke Dulibić-Paljar predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Lik zarobljene žene u dramskim djelima hrvatske renesansne književnosti, mentorica: dr. sc. Valnea Delbianco, doc.

46. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Lade Muraj predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma i prihvaćanje teme pod naslovom Između izvedbe i tiskanog izdanja: konstituiranje Držića i Gundulića kao likova nacionalnih pjesnika, mentorica: dr. sc. Lada Čale Feldman, red. prof.

47. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Tanje Gradečak-Erdeljić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Analitičke glagolsko-imenske konstrukcije u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku - kognitivni pristup, mentor: dr. sc. Mario Brdar, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek). 

48. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Seada Alića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Filozofija medija Marshalla McLuhana, mentorica: dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.

49. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Žane Radetić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Arhitektonsko djelo Ivana Zemljaka, mentor: dr. sc. Zlatko Jurić, izv. prof.

50. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Ivane Simeon predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Vrednovanje strojnoga prevođenja, mentor: dr. sc. Marko Tadić, izv. prof.

51. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Rikarda Puha predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Die deutschsprachige Gegenwartsdramatik in Zagreber Theaterhäusern 1945-1990 (Suvremena njemačka drama u zagrebačkim kazalištima od 1945. do 1990. godine), mentor: dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof.

Molba za pisanje rada na njemačkom jeziku.

7

Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

52. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Nina Ožegović sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Medijska reprezentacija kulturne proizvodnje u Hrvatskoj od 1991. do 2005. godine, mentorica: dr. sc. Andrea Zlatar-Violić, red. prof. 1. dr. sc. Dean Duda, izv. prof. 2. dr. sc. Andrea Zlatar-Violić, red. prof.3. dr. sc. Nadežda Čačinović, red. prof.

53. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Tamara Visković sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Čitanje slika, gledanje teksta. Neverbalno komuniciranje značenja i vrijednosti u tiskanim medijima u Hrvatskoj 1990-1999, mentor: dr. sc. Dean Duda, izv. prof.1. dr. sc. Dean Duda, izv. prof. 2. dr. sc. Andrea Zlatar-Violić, red. prof.3. dr. sc. Lada Čale Feldman, red. prof.

54. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Klaudio Štefančić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Obećanje tehnologije: od Novih tendencija do novih medija, mentor: dr.sc. Dean Duda, izv. prof, komentorica: dr. sc. Ljiljana Kolešnik, znan. suradnik Instituta za povijesti umjetnosti1. dr. sc. Dean Duda, izv. prof. 2. dr. sc. Ljiljana Kolešnik, znan. suradnik (Institut za povijest umjetnosti)3. dr. sc. Milivoj Solar, prof. emeritus

55. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Sandro Cergna sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Istriotsko pjesničko stvaralaštvo jugozapadne Istre od 1835. godine do danas, mentorica: dr. sc. Elis Deghenghi Olujić, izv. prof. Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli1. dr. sc. Elis Deghenghi Olujić, izv. prof. (Sveučilište J. Dobrile u Puli)2. dr. sc. Sanja Roić, red. prof.3. dr. sc. Goran Filipi, red. prof. (Sveučilište J. Dobrile u Puli)

56. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Ivančica Jež sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti i može li se odobriti tema pod naslovom Varaždin u doba modernizacije (1850-1915.) u srednjoeuropskom kontekstu, mentor: dr. sc. Željko Holjevac, doc.1. dr. sc. Željko Holjevac, doc.2. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, red. prof.3. dr. sc. Iskra Iveljić, izv. prof.

8

57. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Hrvoje Kalafatić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i može li se odobriti tema pod naslovom Kulturna grupa Barice-Gređani i njen položaj u kasnom brončanom dobu Karpatske kotline, mentorica: dr. sc. Nives Majarić Pandžić, red. prof. u miru1. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof. u miru2. dr. sc. Hrvoje Potrebica, doc.3. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

58. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Siniša Radović sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i može li se odobriti tema pod naslovom Ekonomija prvih stočara na istočnom Jadranu: Značenje lova i stočarstva u prehrani neolitičkih ljudi, mentor: dr. sc. P. T. Miracle, senior lecturer, University of Cambridge1. dr. sc. Preston Miracle, senio lecturer University of Cambridge2. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.3. dr. sc. Ivor Karavanić, izv. prof.

59. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Nevenka Modrić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije i može li se odobriti tema pod naslovom Vrednovanje učinkovitosti modela upravljanja problemnim situacijama u odgojnim grupama, mentorica: dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof. 1. dr. sc. Vedrana Spajić- Vrkaš, red. prof. 2. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof. 3. dr. sc. Edita Slunjski, doc.

60. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Sabina Vidulin-Orbanić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije i može li se odobriti tema pod naslovom Utjecaj izvannastavnih glazbenih aktivnosti na kulturu provođenja slobodnog vremena mladih, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. 1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. 2. dr. sc. Pavel Rojko, red. prof. (Muzička akademija, Zagreb)3. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

61. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Krešimir Pavlina sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i može li se odobriti tema pod naslovom Poboljšanje interoperabilnosti sustava za elektroničko učenje, mentor: dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.1. dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.3. dr. sc. Vladimir Šimović, izv. prof. (Učiteljski fakultet, Zagreb)

9

62. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Iva Rosanda Žigo sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Uloga i značaj redateljskih poetika u formiranju riječkog nacionalnog glumišta. Dramski ansambl Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca (1946-2000), mentorica: dr. sc. Adriana Car-Mihec, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Rijeci1. dr. sc. Adriana Car-Mihec, izv. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)2. dr. sc. Darko Gašparović, red. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)3. dr. sc. Boris Senker, red. prof.

63. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Franjo Pehar sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i može li se odobriti tema pod naslovom Komunikacijska uloga hrvatskih časopisa u polju informacijskih znanosti: Bibliometrijska analiza Vjesnika bibliotekara Hrvatske i Informatologije, mentorica: dr. sc. Jelka Petrak, izv. prof.1. dr. sc. Jelka Petrak, izv. prof. (Medicinski fakultet, Zagreb)2. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

64. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Dragica Hammer-Tomić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske kulture i može li se odobriti tema pod naslovom Meštrovićeva skulptura biblijsko religiozne tematike. Apstrahiranje i uživljavanje kao oblikovni principi likovnog izraza, mentor: dr. sc. Tonko Maroević, znan. savj. Instituta za povijest umjetnosti1. dr. sc. Tonko Maroević, znan. savjetnik (Institut za povijest umjetnosti)2. dr. sc. Irena Kraševac, znan. suradnik (Institut za povijest umjetnosti)3. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

65. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Tea Pavin Ivanec sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i može li se odobriti tema pod naslovom Odrednice pristupa učenju i poučavanju u srednjoškolskom kontekstu, mentorica: dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.2. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, red. prof.3. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

66. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Katarina Nina Simončič sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Kultura odijevanja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće – Zagreb, mentor: dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.1. dr. sc. Frano Dulibić, doc.2. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.3. dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc.

10

67. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Martina Ivanuš sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Arhitektonska i urbanistička transformacija Gornjeg grada u 19. stoljeću, mentorica: dr. sc. Snježana Knežević, znan. savjetnik u miru1. dr. sc. Zlatko Jurić, dia., izv. prof.2. dr. sc. Snježana Knežević, znan. savjetnik u miru3. dr. sc. Nada Grujić, red. prof. u miru

68. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Tatjana Pišković sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Kategorije roda u hrvatskome standardnom jeziku (gramatička, leksička, referencijalna i društvena), mentor: dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.1. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.3. dr. sc. Marija Znika, viši znan. suradnik (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje)

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

69. Boženi Popić Kurtela pod naslovom Drveni oltari od 15. do 18. stoljeća na dubrovačkom prostou, mentor: dr. sc. Igora Fiskovića, red. prof.

70. Morane Zibar pod naslovom Dekonstrukcija smisla zvukom (Poetičke i stilske odlike pjesničkoga pisma Josipa Severa), mentor: dr. sc. Krešimir Bagić, izv. prof.

71. Ane-Marije Malbašić pod naslovom Utjecaj interneta u slobodnom vremenu na rizično ponašanje adolescenata, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

72. Snežane Mihačić pod naslovom Audiovizualni arhiv informativnog programa HTV-a – Nastanak, standardi odabira i obradbe, digitalizacija, mentor: dr. sc. Branko Bubenik.

Nastavni predmeti

73. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti da se dr. sc. Dino Milinović, doc. imenuje za voditelja Poslijediplomskog studija povijesti umjetnosti od ljetnog semestra ak. god. 2007/2008.

74. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog specijalističkog studija prevoditeljstva da se Ani Radočaj odobri promjena mentora. Umjesto dr. sc. Vladimira Ivira, red. prof. u miru za novu mentoricu predlaže se mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor u miru.Tema i mentor prihvaćeni su na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 25. siječnja 2007.

11

75. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma da se Gordani Tkalec odobri prijelaz s upisanog Poslijediplomskog magistarskog studija „Hrvatska književnost u srednjoeuropskom kontekstu“, Filozofskog fakulteta u Osijeku na Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma, upisom u V. semestar u ak. god. 2007/2008. uz priznavanje 120 ECTS bodova s prethodnog studija.

76. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti da se Krešimiru Macanu odobri prijelaz s Poslijediplomskog doktorskog studija „Hrvatski politički sustav i upravljanje“ na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu na Poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti upisom u V. semestar studija u ak. god. 2007/08. s time da pristupnik ima, osim obveza iz V. i VI. semestra, i obvezu polaganja ispita razlike i to: Obvezni predmeti: Teorija oblikovanja baza podataka (10 ECTS)

Formalni jezici (10 ECTS)Baština i razvoj (10 ECTS) Epistemologija informacijskih znanosti (10 ECTS)

Izborni predmeti: Statistički modeli na grafovima (10 ECTS)Očuvanje autentičnosti elektroničkog gradiva (10 ECTS).

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

77. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Filozofskom fakultetu u Rijeci (predloženica: dr. sc. Marija Brala)1. dr. sc. Višnja Josipović Smojver, izv. prof.2. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.3. dr. sc. Branka Kalogjera, izv. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)

78. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Katedri za poslovne strane jezike, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (predloženice: Višnja Kabalin Borenić, Bolgarka Kiss-Kulenović i Nataša Nikpalj-Juraić)1. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, red. prof.2. Vera Krnajski Hršak, viši predavač (Ekonomski fakultet, Zagreb)3. Ivana Bašić, viši lektor

12

79. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana antička arheologija, na Filozofskom fakultetu u Splitu (predloženik: dr. sc. Branko Kirigin)1. dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.2. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.3. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.

80. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, na Odjelu za humanističke znanosti Filozofskog fakulteta u Puli (predloženice: dr. sc. Alka Starac i dr. sc. Klara Buršić-Matijašić)1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.2. dr. sc. Dunja Glogović, znanstv. savjet. (Institut za arheologiju, Zagreb)3. dr. sc. Miroslav Bertoša, red. prof. (Sveučilište Jurja Dobrile, Pula)

81. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu (predloženik: dr. sc. Nevenko Bartulin)1. dr. sc. Tvrtko Jakovina, izv. prof.2. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, red. prof.3. dr. sc. Josip Vrandečić, izv. prof. (Filozofski fakultet, Split)

82. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, na Odsjeku za povijest Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (predloženik: dr. sc. Slaven Bertoša)1. dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.2. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.3. dr. sc. Robert Matijašić, red. prof. (Sveučilište Jurja Dobrile, Pula)

83. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci (predloženik: dr. sc. Ivan Matejčić)1. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.2. dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.3. dr. sc. dr. sc. Nikola Jakšić, red. prof. (Sveučilište u Zadru)

13

84. Imenovanje stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru (predloženica: dr. sc. Jadranka Čačić-Kumpes)1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.2. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.3. dr. sc. Inge Tomić-Koludrović, red. prof. (Sveučilište u Zadru)

b) Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme izvan doktorskog studija

85. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Ane-Marije Vukušić za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Imoćani u Zagrebu: etnografija pripadnosti i procesi identifikacije, mentorica: dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savjetnik 1. dr. sc. Branko Đaković, izv. prof. 2. dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc.3. dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savj. (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)

86. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Melanije Belaj za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Etnološki i kulturnoantropološki pristup kulturi pijenja: proizvodnja i upotreba alkoholnih pića u obitelji, mentorica dr. sc. Nives Rittig Beljak, znan. savjetnik1. dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc.2. dr. sc. Tomislav Pletenac, doc.3. dr. sc. Nives Rittig Beljak, znan. savj. (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)

87. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Ive Rinčić Lerga za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Teorijska uporišta, postignuća i perspektive bioetičke institucionalizacije u Europskoj uniji, mentor: dr. sc. Ante Čović, red. prof.1. dr. sc. Ante Čović, red. prof. 2. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.3. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.4. dr. sc. Nada Gosić, izv. prof. (Medicinski fakultet, Rijeka)5. dr. sc. Dubravka Šimonović (Ministarstvo vanjskih poslova RH)

88. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Ivanke Kuić za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Knjiga i čitanje za vrijeme druge austrijske uprave u Splitu (1814. -1918.), mentor: dr. sc. Srečko Jelušić, izv. prof.1. dr. sc. Srečko Jelušić, izv. prof. (Filozofski fakultet, Zadar)2. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.3. dr. sc. Marina Čizmić Horvat, doc

14

89. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Sanjice Faletar Tanacković za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Organizacija, očuvanje i uporaba hrvatske baštine, mentor: dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof.1. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof. Filozofski fakultet, Osijek)2. dr. sc. Žarka Vujić, izv. prof. 3. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

90. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Ivana Bulića za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Ivan Skerlecz Lomnički 1913.-1917. Kraljevski komesar i hrvatski ban, mentor: dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.1. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, red. prof.2. dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.3. dr. sc. Mario Strecha, doc.

91. Imenovanje stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Enesa Quiena za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Rudolf Valdec. Od secesije i simbolizma do realizma i naturalizma s podnaslovom Prilog povijesti modernog hrvatskog kiparstva1. dr. sc. Frano Dulibić, doc.2. dr. sc. Ivan Šimat Banov, red. prof. (Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu)3. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

92. Promjena stručnog povjerenstva radi utvrđivanja uvjeta Branka Maurović za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Model upravljanja poslovnim informacijama. Umjesto dr. sc. Jadranke Lasić Lazić, red. prof. predlaže se imenovanje dr. sc. Hrvoja Stančić za mentora i prvog člana povjerenstva1. dr. sc. Hrvoje Stančić, doc.2. dr. sc. Vladimir Šimović, izv . prof.3. dr. sc. Vladimir Mateljan, red.. prof.

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

93. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ive Polak pod naslovom Magical Realism and Contemporary Aboriginal Novel 1. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, red. prof.2. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, red. prof.3. dr. sc. Richard Nile (Sveučilište Curtin, Perth, Australija)

94. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Adnana Busuladžića pod naslovom Rimske vile u Bosni i Hercegovini1. dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.2. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.3. dr. sc. Nenad Cambi, red. prof.

15

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Tatjane Tkalčec pod naslovom Arheološka slika obrambenog sustava srednjovjekovne Slavonije1. dr. sc. Krešimir Filipec, doc.2. dr. sc. Mirja Jarak, doc.3. dr. sc. Željko Tomičić, znan. savjetnik (Institut za arheologiju, Zagreb)

96. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Nine Alihodžić pod naslovom Romaneskno propitivanje identiteta u postkolonijalnoj književnoj teoriji1. dr. sc. Milivoj Solar, prof. emeritus 2. dr. sc. Tvrtko Kulenović, red. prof. (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu)3. dr. sc. Gordana Slabinac, red. prof.

97. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Sande Lucije Udier pod naslovom Jezik književnosti i jezik novinarstva na predlošku književnih i novinarskih tekstova Miljenka Jergovića1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.2. dr. sc. Josip Silić, prof. emeritus3. dr. sc. Mirko Peti, znan. savjetnik u miru

98. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Jerice Ziherl pod naslovom Antun Motika – razdoblje od 1930. do 1953. s podnaslovom Od «Pariške škole» do «intimističke» koncepcije modernizma1. dr. sc. Frano Dulibić, doc.2. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.3. dr. sc. Tonko Maroević, znan. savj. (Institut za povijest umjetnosti)

99. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Arijane Krišković pod naslovom Metonimija u engleskome i hrvatskome jeziku biomedicinskih znanosti: kognitivno-lingvistička analiza1. dr. sc. Mario Brdar, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek)2. dr. sc. Milena Žic-Fuchs, izv. prof.3. dr. sc. Dora Maček, red. prof. u miru

100. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Željka Oštarića pod naslovom Robert N. Bellah: civilna religija1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.2. dr. sc. Nikola Skledar, red. prof. (Institut za društvena istraživanja, Zagreb)3. dr. sc. Esad Ćimić, prof. emeritus

101. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Nine Raspudića pod naslovom Prekojadranski 'poluorijentalizam'. Dominantni modeli konstruiranja slike Hrvata u talijanskoj književnosti od prosvjetiteljstva do danas, mentor dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof. u miru1. dr. sc. Sanja Roić, red. prof. 2. dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof. u miru3. dr. sc. Tatjana Peruško, doc.

16

102. Promjena člana stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Tomislava Kosića pod naslovom Razvoj informacijsko-analitičkog modela korištenja multimedije i tiskovina u cjeloživotnom učenju.Umjesto imenovane dr. sc. Jadranke Lasić Lazić, red. prof. predlaže se imenovanje dr. sc Siniše Fajta, Fakultet elektrotehnike i računarstva.

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

103. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Maje Pasarić pod naslovom Učestalost i distribucija cribra orbitalia u ranosrednjovjekovnim grobljima Dubravice, Radašinovci i Donje Polje1. dr. sc. Petra Raić-Šikanjić, znan. suradnik (Institut za antropologiju, Zagreb)2. dr. sc. Mirja Jarak, doc.3. dr. sc. Mario Šlaus, znan. savjetnik (Odjel za arheologiju HAZU)

104. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dubravke Kolić pod naslovom Carsko kraljevsko namjesništvo u Zadru1. dr. sc. Stjepan Ćosić (Hrvatski državni arhiv)2. dr. sc. Josip Kolanović3. dr. sc. Hrvoje Stančić, doc

105. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Amile Kasumović pod naslovom Njemački kolonisti u Bosni i Hercegovini u doba austro-ugarske uprave (1878.-1918.)1. dr. sc. Iskra Iveljić, izv. prof.2. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, red. prof.3. dr. sc. Jasna Turkalj, znan. suradnik (Hrvatski institut za povijest)

106. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Martine Strugar pod naslovom Regulacija Dolca u Zagrebu 1880.-1940. godine1. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.2. dr. sc. Zlatko Jurić, izv. prof.3. dr. sc. Tomislav Premerl, znan. savj. u miru

107. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tatjane Šepić pod naslovom Iskustvo života-iskustvo pisanja u ''Povijest mog života'' George Sand 1. dr. sc. Andrea Zlatar, red. prof.2. dr. sc. Ingrid Šafranek, red. prof.3. dr. sc. Gabrijela Vidan, red. prof. u miru

17

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

108. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Odsjeku za povijest1. dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof. u miru2. dr. sc. Neven Budak, red. prof. 3. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.

109. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana klasična filologija, na Odsjeku za klasičnu filologiju1. dr. sc. Mate Križman, red. prof. u miru2. dr. sc. Olga Perić, red. prof. u miru3. dr. sc. Pavao Knezović, red. prof. (Hrvatski studiji, Zagreb)

110. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, na Odsjeku za informacijske znanosti 1. dr. sc. Damir Boras, red. prof.2. dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.3. dr. sc. Damir Kalpić, red. prof. (Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb)

111. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za francuski jezik Odsjeka za romanistiku1. dr. sc. Dražen Varga, izv. prof.2. dr. sc. Sanja Grahek, izv. prof.3. dr. sc. Bogdanka Pavelin-Lešić, doc.

112. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana arhivistika, na Odsjeku za informacijske znanosti 1. dr. sc. Damir Boras, red. prof.2. dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.3. dr. sc. Stjepan Ćosić (Hrvatski državni arhiv)

113. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg lektora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Katedri za talijanski jezik, na Odsjeku za talijanistiku 1. mr. sc. Dubravka Dubravec Labaš, viši lektor 2. dr. sc. Ivica Peša Matracki, doc. 3. dr. sc. Iva Grgić, doc. (Sveučilište u Zadru)

18

114. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje i na radno mjesto predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, predmet engleski jezik u Centru za strane jezike1. mr. sc. Snježana Veselica-Majhut, viši lektor2. mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor3. Marija Andraka, viši predavač (Učiteljski fakultet, Zagreb)

J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO

115. Izvještaj o radu Psihološkog savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta za 2007. godinu. str. 267

Angažiranje vanjskih suradnika i ugovornih lektora

116. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za angažiranje vanjskih suradnika u nastavi u ljetnom semestru ak. god. 2007/08.:dr. sc. Milan Pelc, naslovni izv. prof. za predmet Teorija likovnih umjetnosti , 4 sata predavanja tjedno (stari i bolonjski program)mr. sc. Krunoslav Kamenov, asistent za predmet Umjetnost 19. stoljeća, 2 sata predavanja tjedno (stari program)mr. sc. Ivan Bogavčić, asistent za predmet Metodika nastave povijesti umjetnosti, 1 sat predavanja, 1 sat seminara tjedno (stari program)dr. sc. Irena Kraševac, viši str. sur. za izborni kolegij Sakralna umjetnost 19. stoljeća, 1 sat predavanja, 1 sat seminara tjedno (stari i bolonjski program).

Sudjelovanje u nastavi i održavanje nastave

117. Obavijest Odsjeka za fonetiku da će znanstveni novak Ana Vidović, prof. u ljetnom semestru (9 tjedana) akad. god. 2007./2008. izvoditi nastavu iz predmeta Neurofonetika, 2 sata seminara (2 grupe) pod vodstvom dr. sc. Damira Horge, red. prof.U ljetnom semestru: 54 norma sata (nastavna obveza 50 norma sati).

118. Prijedlog da se znanstvenom novaku Vedranu Juričiću odobri sudjelovanje u nastavi i vježbama iz kolegija 1. Programiranje Web 2 aplikacija i Logičko programiranje, pod vodstvom prof. dr. sc. Vladimira Mateljana.

119. Obavijest Odsjeka za klasičnu filologiju o izmjeni podataka o planiranoj godišnjoj nastavnoj obavezi znanstvene novakinje Ane Galjanić u akad. god. 2007./2008.:

Nastavna obaveza Ane Galjanić, asist. Helenistički grčki (pod vodstvom prof. dr. sc. Mate Križmana) – 1 sat

predavanja i 2 sata seminara u zimskom semestruUkupno u zimskom semestru: 1 sat predavanja i 2 sata seminara = 5 norma sati x 15 = 75 norma sati

19

Povijest grčkoga jezika: Homer i homerski dijalekt (pod vodstvom prof. dr. sc. Mate Križmana) – 1 sat predavanja i 2 sata seminara u ljetnom semestru

Grčka sintaksa 2 (pod vodstvom doc. dr. sc. Nevena Jovanovića) - 2 sata seminara u ljetnom semestru

Povijest latinskog jezika: Latinski jezik III i II stoljeća pr. Kr. (pod vodstvom doc. dr. sc. Vlade Rezara) - 1 sat predavanja i 2 sata seminara

Ukupno u ljetnom semestru: 2 sata predavanja i 6 sati seminara = 13 norma sati x 15 = 195 norma satiUkupno u oba semestra = 270 norma sati

Gostovanja

120. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja dr. sc. Helene Curtain prof. emerita sa Sveučilišta u Wisconsinu u mjesecu travnju 2008.

121. Molba Odsjeka za psihologiju za odobrenje gostovanja prof. Sharon Kletzien, sa Sveučilišta West Chester u Pensilvaniji 19. i 20. svibnja 2008.

122. Molba Odsjeka za psihologiju za odobrenje gostovanja prof. Satoshija Kanazawe, s London School of Economics, Velika Britanija 19. i 20. svibnja 2008.

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

123. Molba dr. sc. Maje Anđel za odobrenje plaćenog dopusta od 18. travnja do 8. svibnja 2008. godine radi odlaska na stipendirano stručno usavršavanje na Institut Santa Fe, Sjedinjene Države.

124. Molba Dolores Grmača, znanstvenog novaka, za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 1. travnja do 30. lipnja 2008. za doktorsko usavršavanje na Sveučilištu u Padovi (Dipartimento di lingue e letterature anglo-germaniche e slave, Sezione di slavistica).

125. Molba dr. sc. Bernardine Petrović, doc., za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 30. ožujka do 20. travnja 2008. radi korištenja CEEPUS-ove stipendije na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Grazu.

126. Molba Vjerana Kursara, znanstvenog novaka u Zavodu za hrvatsku povijest, za odobrenje plaćenog dopusta za znanstveno istraživanje u knjižnicama i arhivima u Istambulu i Ankari (Turska), od 15. travnja do 15. svibnja 2008.

127. Molba dr. sc. Borisa Olujića, izv. prof. i Jasmine Osterman, znanstvenog novaka, za odobrenje plaćenog dopusta za terenski rad na području Josipdola u okviru rada na istraživačkom projektu Ekohistorijski aspekti naseljavanja krša u prapovijesti i antici od 7. do 25. travnja 2008.

20

128. Molba Anite Skelin Horvat, znanstvenog novaka, za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 25. ožujka do 5. travnja 2008. radi prisustvovanja seminaru Leipzig Spring School on Linguistic Diversity 2008. koji će se održati u Leipzigu, Njemačka.

129. Molba mr. sc. Đurđice Čilić Škeljo, asistenta, za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 10. do 21. ožujka 2008. godine radi korištenja CEEPUS stipendije na Sveučilištu u Varšavi - Uniwersytet Waryszawski (Poljska).

130. Molba Filipa Kozine, znanstvenog novaka, za odobrenje plaćenog dopusta: - u razdoblju od 1. do 31. ožujka 2008. godine radi korištenja CEEPUS stipendije na Sveučilištu u Varšavi – Uniwersytet Waryszawski (Poljska),- u razdoblju od 30. travnja do 6. lipnja 2008. godine radi korištenja CEEPUS stipendije na Sveučilištu u Krakovu – Uniwersytet Jagielloński (Poljska).

131. Molba dr. sc. Petra Vukovića, znan. novaka, za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 1. do 30. travnja 2008. radi korištenje CEEPUS stipendije na Karlovom sveučilištu u Pragu (Češka Republika).

132. Molba dr. sc. Zvonimira Knezovića, red. prof., za odobrenje korištenja slobodne studijske godine tijekom ljetnih semestara ak. god. 2008./2009. i 2009./2010. str. 270

133. Izvještaj dr. sc. Vlaste Vizek Vidović, red. prof., o korištenju slobodne studijske godine ožujak 2007. – ožujak 2008.

str. 271_____________________________________________________________________

134. Prijedlog Pravilnika o sufinanciranju terenske nastave.str. 274

Obavijesti dekana i prodekana

Razno.

Dekan

dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.

21

P R I L O Z I

22

Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuOdsjek za fonetikuIvana Lučića 3, Zagreb

Zagreb, 6 ožujka 2008.Fakultetskom vijećuFilozofskoga fakulteta u Zagrebu

Predmet: Ocjena nastupnoga predavanja dr.sc. Nikolaja Lazića

Na temelju odredbe članka 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" br 123/03, 105/04. i 174/04.) i članku 2. stavku 3. Odluke Rektorskog zbora Republike Hrvatske o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna zvanja, a na prijedlog stručnog povjerenstva od 26. veljače 2008. nastupno predavanje.

Tema predavanja: Snimanje i analiza zvukaTrajanje predavanja: 45 minuta (15,30 do 16,15)

Na predavanju su bili prisutni studenti odsjeka za fonetiku u okviru predmeta Tehnologija govora.Predavanje je održano pedagoški i stručno na akademskoj razini, a tematski i metodološki primjereno studentima prediplomskog studija. Pristupnik je svojim izlaganjem pokazao dobro poznavanje teme i sposobnost organizacije i vođenja nastavnog sata.

Stoga njegovu nastupnom predavanju dajemo ocjenu izvrstan (5) i prilažemo je u dokumentacijski postupak za izbor u zvanje docenta.

Stručno povjerenstvo

Dr. sc. Damir Boras, red. prof. predsjednik Povjerenstva

Dr.sc. Juraj Bakran, red. prof. član Povjerenstva

Dr.sc. Ivo Škarić, prof. emeritus član Povjerenstva

Dr.sc. Vladimir Šimović, izv. Prof. član Povjerenstva

Dr.sc. Vladimir Mateljan, red. prof. član Povjerenstva_____________________________________________________________________Vijeće Odsjeka za fonetiku na svojoj sjednici 17. ožujka 2008. prihvaća Ocjenu nastupnog predavanja dr. sc. Nikolaja Lazića.

Pročelnik Odsjeka za fonetikuProf. dr. sc. Damir Horga

23

Stručno povjerenstvo za ocjenu nastupnog predavanja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za stariju hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, 10.000 Zagreb

Predmet: Ocjena nastupnog predavanja dr. sc. Lea Rafolta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za stariju hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Matično povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu na redovitoj sjednici održanoj 21.

siječnja 2008. donijelo je zaključak da se pristupniku dr. sc. Leu Rafoltu omogući

nastupno predavanje u natječajnom postupku za izbor u znanstveno-nastavno zvanje

docenta na Katedri za stariju hrvatsku književnost pri Odsjeku za kroatistiku

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc.

Davor Dukić, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu; dr. sc. Dunja Fališevac, red.

prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dr. sc. Nikola Batušić, red. prof. u miru.,

predložilo je pristupniku temu "Groteskno u dramaturgiji Marina Držića".

Nastupno predavanje dr. sc. Lea Rafolta pravodobno je oglašeno na Filozofskom

fakultetu u Zagrebu i Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu.

U skladu s "Odlukom Rektorskog zbora o obliku i načinu provedbe nastupnog

predavanja za izbor u nastavno-znanstveno zvanje, umjetničko-nastavna i nastavna

zvanja" (Narodne novine, br. 129, od 31. listopada 2005) Stručno je povjerenstvo u

navedenom sastavu 14. ožujka 2008. na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu slušalo i ocijenilo nastupno predavanje dr. sc. Lea Rafolta te

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta podnosi skupno

IZVJEŠĆE

S obzirom na to da su svi organizacijski uvjeti u skladu s čl. 4. "Odluke Rektorskog

zbora" bili ispunjeni (prisutnost studenata druge godine kroatistike i odgovarajućeg

broja nastavnika), Stručno je povjerenstvo 14. ožujka 2008. u 9,30 sati zaključilo da

dr. sc. Leo Rafolt može započeti nastupno predavanje. Nastupno je predavanje, kao

što je i predviđeno čl. 5. navedene "Odluke Rektorskog zbora", trajalo točno 45

minuta.

24

U uvodu predavanja dr. sc. Leo Rafolt je istaknuo da se u dosadašnjim istraživanjima

opusa Marina Držića rijetko posezalo za pojmom grotesknog, premda se on mogao

dobro aplicirati na djelo dubrovačkog renesansnog komediografa. Pristupnik je kao

bitno obilježje groteske istaknuo njezinu metatropičku semantiku, koja se – kao i kod

ironije, parodije, travestije i satire – iščitava iz cjeline književnog djela. Humor koji

proizvodi groteska, istaknuo je dr. sc. Leo Rafolt, pripada grubljem, juvenalovskom

tipu (prema opreci horacijevske uglađene komike i juvenalovskog humora britanskog

filozofa Simona Critchleyja). U uvodnom dijelu predavanja pristupnik je jezgrovito

prikazao povijest pojma "groteska" od 15. stoljeća do suvremenosti, posebno se

zadržavajući na najuglednijim teorijama (M. Bahtin, W. Kayser) te recentnijim

psihoanalitičkim pristupima (P. Stallybrass, A. White). Dr. sc. Leo Rafolt je ocrtao i

najčešća značenja pojma groteska u suvremenim interpretacijama kulture te istaknuo

vezivanje groteske uz kategoriju alteriteta, pri čemu se u prvi plan stavlja

biološka/animalna narav čovjeka.

U drugom dijelu predavanja dr. sc. Leo Rafolt je iznio poduži katalog motiva iz

Držićeva djela koji imaju obilježje grotesknog (opis "ljudi nahvao"u Prologu Dugog

Nosa; motiv nakaza u prologu Skupa, u Prologu Dugog Nosa i u urotničkim pismima;

Turčin kao homoseksualac u komediji Tripče de Utolče; pojava

transseksualnosti/motiv preoblačenja žene u muškarca u Dundu Maroju; prispodoba

ženske naravi sa životinjom u Grižuli; zoofrazeologija u prikazima prevarenih muževa

itd.). Svaki od primjera dr. sc. Rafolt je uvjerljivo protumačio. Naposljetku je

pristupnik zaključio kako groteskna komika igra važnu ulogu u poetici/semantici

Držićeva opusa, o čemu svjedoče navedeni motivi grotesknog, kao i česta uporaba

zoofrazeologije (37 puta Držić uz likove vezuje oznaku bestija!) i zooalegorije

(primjerice, u Noveli od Stanca) u Držićevim djelima.

Stručno je povjerenstvo nakon predavanja postavilo pristupniku niz pitanja: 1)

Problem "čitljivosti"/recepcije groteske u šarolikoj publici renesansnog teatra

(groteska u opreci "visoka"/"niska" književnost)?; 2) Važnost dimenzije

"životinjskog" u određenju groteske (usporedba s basnom)?; 3) Groteskno u

preddržićevskom kazalištu i ostatku renesansne književnosti?; 4) Držićeva dramska

svijest i ljudska bestijalnost; 5) Kako se u Držićevu opusu realizira trijada

feritas/humanitas/divinitas? Je li Držić mizantrop?

Na sva postavljena pitanja pristupnik je spremno nudio dobro argumentirane

odgovore. U ovom dijelu nastupnog predavanja dr. sc. Leo Rafolt je povezao

25

semantiku ironije i groteske; analizirao elemente grotesknog u opusima Nikole

Nalješkovića i Mavra Vetranovića (Piligrin); ukazao na bitnu razliku groteske i basne

(životinjsko u ljudskoj naravi u groteski / ljudsko u životinjskoj naravi u basni);

povezao Držićevu grotesku s koncepcijom manirističke književnosti kao izraza

kriznih vremena.

Na temelju cjelokupnog nastupnog predavanja dr. sc. Lea Rafolta može se zaključiti

da je pristupnik pokazao:

- izuzetnu književnoznanstvenu (književnoteorijsku i književnopovijesnu)

kompetentnost;

- smisao za preglednost i jasnoću predavanja (primjereno studentima druge godine

preddiplomskog studija);

- izvrsne govorničko-komunikacijske vještine (ležeran način izlaganja uz brzu

izmjenu zanimljivih informacija i uvida koje osiguravaju stanovitu "napetost"

predavanja i zadržavaju pažnju studenata tijekom cijelog nastupnog predavanja).

Na temelju svega iznesenog Stručno je povjerenstvo nastupno predavanje dr. sc. Lea

Rafolta jednoglasno ocijenilo ocjenom izvrstan (5) te predlaže da se pristupnik

izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

U Zagrebu, 17. ožujka 2008. Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Davor Dukić, izv. prof.

Dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.

Dr. sc. Nikola Batušić, red. prof. u miru

26

Stručno povjerenstvo za ocjenu nastupnoga predavanja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Ocjena nastupnoga predavanja dr. sc. Borisa Kuzmića za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Matični odbor za područje humanističkih znanosti – polje filologije na sjednici održanoj 19. prosinca 2007. donijelo je odluku o izboru dr. sc. Borisa Kuzmića u znanstveno zvanje znanstvenoga suradnika za znanstveno polje filologije u području humanističkih znanosti. Stručno povjerenstvo u sastavu – akademik Stjepan Damjanović, dr. sc. Mira Menac-Mihalić i dr. sc. Anđela Frančić – predložilo je pristupniku temu nastupnoga predavanja Dvojina u predstandardnome razdoblju hrvatskoga jezika. Nastupno predavanje pravodobno je oglašeno na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu. U skladu s Odlukom Rektorskoga zbora o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u znanstveno-nastavna zvanja, umjetničko-nastavna i nastavna zvanja (NN, br. 129/2005) stručno je povjerenstvo u navedenome sastavu 29. veljače 2008. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu slušalo i ocijenilo nastupno predavanje dr. sc. Borisa Kuzmića te podnosi Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu sljedeće

Izvješće

Stručno je povjerenstvo zaključilo (29. veljače 2008. u 9.30 sati) da dr. sc. Boris Kuzmić

može započeti predavanje. Svi su organizacijski uvjeti bili ispunjeni u skladu s člankom 4.

Odluke Rektorskoga zbora (od 5. listopada 2005.): nastupno je predavanje održano u

okviru redovite nastave, a slušali su ga članovi stručnoga povjerenstva, više od pet

sveučilišnih nastavnika i studenti druge godine kroatistike. Nastupno predavanje trajalo je

četrdeset pet minuta (od 9.30 do 10.15) kao što je i predviđeno. Ocjena nastupnoga

predavanja sadrži prosudbu pristupnikove pripremljenosti, znanja, sposobnosti i umijeća.

Nastupno je predavanje bilo trodijelno strukturirano. U uvodnome je dijelu

pristupnik nakon prigodnoga pozdrava i najave teme predstavio plan predavanja i istaknuo

glavne tvrdnje. U razradbi teme pregledno je i vrlo sustavno, koristeći se suvremenim

tehničkim pomagalima, obradio najavljenu temu (definirao je dvojinu, nabrojio je i

oprimjerio njezine osnovne tipove te na tekstovima hrvatskoga jezika nastalim od 13. do

18. st. pokazao njihovu zastupljenost).

Predavanje je tematski i metodološki bilo posve primjereno studentima 2. godine preddiplomskoga studija kroatistike. Dr. sc. Boris Kuzmić pokazao je izuzetno visoku stručnu kompetenciju za područje povijesti hrvatskoga jezika. Tema nastupnoga predavanja dr. sc. Borisa Kuzmića pobudila je pozornost slušatelja, što je, uz ostalo, pokazala rasprava

27

koja je uslijedila nakon predavanja (od 10.15 do 10.45). Pristupnik je vrlo argumentirano obrazlagao svoje mišljenje ukazujući na potrebu korigiranja nekih tvrdnji vezanih uz dvojinu u normativnim priručnicima hrvatskoga standardnog jezika. Pokazao je da dobro vlada govorničkim vještinama te da se vješto služi suvremenim nastavnim pomagalima. Zaključno mišljenje, ocjena i prijedlogDr. sc. Boris Kuzmić svojim je nastupnim predavanjem potvrdio da je izvrstan stručnjak, dobar metodičar i iskusan pedagog. Stoga njegovu nastupnomu predavanju dajemo ocjenu izvrstan (5) i predlažemo da se izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Anđela Frančić, izv. prof.

akademik Stjepan Damjanović, red. prof.

dr. sc. Mira Menac-Mihalić, izv. prof.

U Zagrebu 14. ožujka 2008.

28

FILOZOFSKI FAKULTETSveučilišta u ZagrebuOdsjek za anglistikuIvana Lučića 3, 10000 Zagreb

Zagreb, 12.3.2008.

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće o rezultatu natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na

radno mjesto redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija,

grana anglistika, na Odsjeku za anglistiku.

Na svojoj sjednici održanoj 29. listopada 2007. godine Fakultetsko vijeće

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo

za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto

redovitoga profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana

anglistika, na Odsjeku za anglistiku. Na natječaj objavljen u Vjesniku 20. studenoga

2007. godine prijavila se prof. dr. Milena Žic Fuchs, izvanredni profesor na Katedri

za engleski jezik pri Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu. Svojoj je prijavi priložila životopis, izvještaj o znanstvenoj, nastavnoj i

stručnoj djelatnosti te kopije diploma i domovnice. Proučivši priložene dokumente

Vijeću podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

1. Životopis i radno iskustvo

Dr. sc. Milena Žic Fuchs rođena je 10. kolovoza 1954. godine. Od 1958. do

1969. godine živjela je i pohađala školu u Londonu, New Yorku i Sydneyu. Po

povratku u Zagreb maturirala je 1972. godine s odličnim uspjehom i iste godine

upisala studij anglistike i etnologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Diplomirala je u redovitom roku u travnju 1977. godine.

U akademskoj godini 1977/78. predavala je engleski jezik na Farmaceutsko-

biokemijskom fakultetu u Zagrebu, a 1. rujna 1978. godine primljena je u stalni radni

29

odnos kao asistent za engleski jezik pri Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u

Zagrebu.

Poslijediplomski studij lingvistike upisala je 1978. godine, a u prosincu 1982.

godine stekla je stupanj magistra lingvistike s posebnim osvrtom na engleski jezik.

Akademsku godinu 1984/85. provela je kao Fulbrightov stipendist na Kalifornijskom

sveučilištu u Los Angelesu, SAD, radeći na svojoj doktorskoj disertaciji. Godine

1989. izabrana je u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog asistenta. Iste godine

obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom «Semantička analiza glagola kretanja

u engleskom i hrvatskom književnom jeziku». Temeljem pozitivnog mišljenja

Matične komisije, Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskog fakulteta potvrdilo ju je u

zvanju znanstvenog suradnika 1990. godine. U srpnju 1990. godine izabrana je za

docenta na Odsjeku za anglistiku, gdje predaje semantiku engleskoga jezika i vodi

jezične seminare treće i četvrte godine.

Akademsku godinu 1995/96. provela je na New York State University at

Buffalo, SAD, gdje je predavala na doktorskim studiju lingvistike i kognitivne

znanosti.

U studenom 1996. izabrana je za izvanrednog profesora pri Katedri za engleski jezik

Odsjeka za anglistiku. Od 1997. do 1999. predavala je na sveučilištima u Rijeci,

Mostaru i Tuzli.

Godine 2002. izabrana je i za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti. Godine 2003. reizrabana je u zvanje izvanrednog profesora.

2. Nastavnička djelatnost

Dr. sc Milena Žic Fuchs uključena je u nastavu Odsjeka za anglistiku od dolaska

na Fakultet 1978. godine. Kao asistent za engleski jezik održavala je prijevodne

vježbe i jezične seminare treće i četvrte godine iz jezika u kontaktu, sociolingvistike,

analize diskursa i semantike. U akademskoj godini 1983/84. držala je kolegij Uvod u

lingvistiku.

Zatim je predavala obvezatni kolegij Semantike, koji je razvila u skladu s novim

saznanjima iz te lingvističke discipline, izborni kolegij Kognitivne lingvistike, Analizu

diskursa, kao novi kolegij, te i dalje seminare iz semantike, sintakse, analize diskursa

i sociolingvistike.

30

Na studiju antroplogije predavala je Kognitivnu lingvistiku od 2001. do 2004.

godine, a na Fakultetu elektronike i računarstva također od 2001. do 2004. godine

kolegij Kognitivna znanost..

Na poslijediplomskom studijiu izvodi nastavu na više programa. Na

Doktorskom studiju lingvistike predaje kolegije Semantika, Kognitivna lingvistika i

Američka lingvistika, kolegije koje je osmislila i uvela 1996. godine. Na Stručnom

poslijediplomskom studiju prevođenja predaje kolegije Semantika i Kognitivna

lingvistika. Na Doktorskom studiju glotodidaktike predaje kolegij Kognitivna

lingvistika, a na Doktorskom studiju lingvistike u Osijeku predaje kolegije Semantika

i Strukturalizam i kognitivna lingvistika.

Na doktorskim studijima lingvistike i kognitivne znanosti na Sveučilištu SUNY

Buffalo, SAD u akademskoj godini 1995/1996. predavala je kolegij pod naslovom

European Structuralism vs. Cognitive Linguistics.

Ovdje je važno napomenuti da je kolegij Kognitivna lingvistika potpuno nov, a

na različite načine ga je razradila da bude prikladan za dodiplomski studij anglistike i

poslijediplomski studij lingvistike te, kao što je gore rečeno i na drugim studijima.

Tim je kolegijem doprinijela nastavljanju dobre prakse Odsjeka za anglistiku da se i u

nastavi prate nanovija dostignuća u znanosti. Na poslijediplomskom je studiju također

uvela posebni kolegij iz Američke lingvistike.

Dosad je bila mentorom i komentorom sedam magistarskih odnosno

kvalifikacijskih radova na Doktorskom studiju lingvistike Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu te dvjema doktorskim disertacijama, i to 1) Nina Tuđman

Vuković, Glagoli govorenja u engleskome jeziku: sintaktičo-semantička analiza

(disertacija obranjena 2007) te 2) Arijana Krišković, Metonimija u engleskome i

hrvatskome jeziku biomedicinskih znanosti: kognitivno-lingvistička analiza

(disertacija u postupku ocjene). Za vrijeme boravka na SUNY Buffalo, SAD, bila

komentorom magistarskog rada Drahm Draksić, Tracy (1996) The Croatian Dative

zajedno s prof. dr. Robertom Van Valinom.

Zaključujemo da je dr. sc. Milena Žic Fuchs izuzetno uspješna predavačica i

mentorica, što se vidi iz a) broja temeljnih kolegija na dodiplomskom studiju

anglistike i poslijediplomskom studiju lingvistike koje predaje, b) novih lingvističkih

kolegija koje je uvela i c) broja i kvalitete doktorskih, magistarskih i diplomskih

radova koji su izrađeni pod njenim mentorstvom. (Objavljivanje radova u suautorstvu

sa studentima nije uobičajeno na Odsjeku za anglistiku, no i ovdje se može spomenuti

31

članke objavljene zajedno s N. Tuđman i V. Brozom, asistentima na Katedri za

engleski jezik – vidjeti popis radova) i napokon d) iz njezine predavačke djelatnosti na

mnogim sveučilištima izvan Hrvatske.

3. Znanstvena djelatnost do zadnjeg reizbora

Znanstvena djelatnost dr. sc. Milene Žic Fuchs u ovome razdoblju obuhvaća

radove koji uvode kognitivnu lingvistiku u hrvatsko jezikoslovlje, radove iz semantike

i sintakse te analize diskursa i sociolingvistike.

Gore navedena područja znanstvenoga djelovanja neposredno su bila povezana s

njenim radom na znanstvenim projektima, od kojih je u tom razdoblju vodila dva:

znanstveni projekta br. 6-03-217 Načela organizacije leksika pri Zavodu za

lingvistiku Filozofskoga fakulteta od 1991. do 1996. godine i znanstveni projekt br.

130719 Semantička polja i sintaksa od 1996. do 2001. godine.

Do reizbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora pristupnica je

objavila jednu knjigu i 18 izvornih znanstvenih radova te 2 pregledna, i to u

inozemnim i domaćim časopisima i publikacijama. Od tih izdvajamo knjigu i

nekoliko najvažnijih članaka:

1. Znanje o jeziku i znanje o svijetu, biblioteka SOL, Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu 1991, 230 str.

Ova je knjiga rezultat autoričina zanimanja za kognitivnu lingvistiku započeta

doktorskom disertacijom. Na primjeru glagola kretanja u engleskom jeziku autorica

pokušava odgovoriti na ključno pitanje kognitivne lingvistike – kakva je priroda

odnosa između znanja o jeziku i znanja o svijetu. Time čini značajan pomak od

uobičajene konceptualno-semantičke analize glagola kretanja. Uključujući elemente

znanja o jeziku na sintagmatskoj razini uspjela je pokazati značenjske potencijale

pojedinih leksema, koje je onda iskoristila za utvrđivanje značenjskih odnosa na

paradigmatskoj razini, i to oslanjajući se na elemente znanja o svijetu. Tako je utvrdila

osnovne značajke glagola kretanja i načela prototipne organizacije toga dijela

vokabulara, kao i prototipno sintaktičko okruženje tih glagola. To je također novina

koju unosi; raniji su autori, naime, naglašavali povezanost sintakse i semantike na

sintagmatskoj razini, ali nisu uočili povezanost sintaktičkih i semantičkih odnosa na

paradigmatskoj razini.

Knjiga Milene Žic Fuchs vrijedan je doprinos ne samo našem poznavanju

jednog važnog vokabularskog segmenta engleskoga jezika, nego – što je još važnije –

32

i teoriji i metodologiji semantičke analize. Autoričine uzorno izvedene, uvjerljivo

argumentirane i temeljito dokumentirane postavke o uspostavljanju značenjskih

odnosa predstavljaju originalan prilog i korak naprijed u spoznavanju najsloženijih,

ali i najvažnijih, mehanizama funkcioniranja ljudskoga jezika. Očito je da autorica

izvrsnio poznaje temu u užem smislu i problematiku semantičke i lingvističke analize

u širem smislu te da uspješno sintetizira i kritički vrednuje relevantnu literaturu.

Analiza jezične građe minuciozno je provedena, a zaključci kroz apsktraktno

poopćavanje dobivaju vrijednost koja nadilazi konkretnu analitičku građu. Svojom

osnovnom preokupacijom i metodološkim rješenjima, ova prva knjiga iz kognitivne

lingvistike u Hrvatskoj još je i danas potpuno u tijeku suvremene lingvističke misli i

često se citira, a po svom doprinosu predstavlja nezanemariv pomak, otvarajući nove

uvide u funkcioniranje vokabularnog dijela jezika, a time i jezika samog.

1. “’Here’ and ‘There’ in Croatian: a case study of an urban standard variety,”

(Construal of Space in Language and Thought, Cognitive Linguistic Research

(ur.) M. Pütz i R. Driven, 1997, Mouton de Gruyter, str. 49-62).

U ovom je radu izraženo autoričino trajnije zanimanje za deiktičke pojave.

Nakon analize deiktika evo, eto, eno u jednom ranijem radu, u ovom se članku bavi

prostornim odnosima izraženim prilozima ovdje, tu i ondje i ovamo, tamo, onamo,

ispitujući posebno promjene do kojih je došlo u novije vrijeme u zagrebačkom

urbanom varijetetu hrvatskoga jezika, a koje se svode na pojednostavljenje sustava.

Autorica postavlja važna i zanimljiva pitanja o uzrocima takvih promjena, posebno o

tome kako kultura i okolina utječu na formiranje koncepta prostora.

Istraživanje ovdje prikazano ne samo da dokazuje promjene u deiktičkim

sustavima u hrvatskome jeziku, već pruža i odgovore zbog čega i kako do njih dolazi.

2. “Test Sentences: A Linguistic View” (Language and Language

Communication Barriers – Research and Theoretical Perspectives in Three

European Languages (ur.) M. Kovačević, Hrvatska sveučilišna naklada,

Zagreb,

1995, str. 167-183) doprinos je metodologiji psiholingvističkih istraživanja, i to

posebno proučavanju jezičnih problema i razvoja djece sa specifičnim jezičnim

oštećenjima. Za potrebe takvog psiholingvističkog projekta s djecom koja govore

njemački, madžarski ili hrvatski, autorica je istražila valjanost dijagnostičkih rečenica

kojima se testira jezično ponašanje djece i utvrdila da su one često neprikladne zbog

semantičke preopterećenosti. Premda rečenice kojima se testira djetetovo vladanje

33

morfologijom ili sintaksom moraju imati semantički sadržaj, taj sadržaj treba biti što

jednostavniji. U suprotnom može zbog semantičke kompleksnosti doći do pogrešne

interpertacije morfoloških ili sintaktičkih testova. Isto pravilo vrijedi i obratno: za

testiranje semantičkih pojava potrebno je da dijagnostičke rečenice budu gramatički

što jednostavnije.

Ovaj rad doprinosi shvaćanju važnosti značenja u testiranju morfoloških i

sintaktičkih rečeničnih pojavnosti.

3. “Pričati: Novi lik u priči o glagolima govorenja” (s N.Tuđman-Vuković,

Filologija br. 35, Razred za filologiju, HAZU, Zagreb 2000, str. 141-150).

Članak ukazuje na noviju pojavu u upotrebi glagola govorenja, to jest, širenje

upotrebe glagola pričati na račun drugih glagola govorenja. 'Glagoli govorenja' tvore

zanimljivu značenjsku skupinu leksema kako u hrvatskome tako i u mnogim drugim

jezicima. U ovome radu analiziraju se značenjske bliskosti glagola govoriti,

razgovarati i pričati poglavito radi mogućeg objašnjenja što to omogućava glagolu

pričati pojavljivanje u substandardnim sintagmama poput pričati engleski, pričati

telefonom itd. Na temelju korpusne građe iz Hrvatskog nacionalnog korpusa autorice

utvrđuju semantičke i sintaktičke razloge zbog kojih je moglo doći do širenja uporabe

glagola pričati. Njihova temeljna postavka je da je upravo sprega značenja i

sintaktičkih obilježja ovoga glagola omogućila dominantnost glagola pričati među

glagolima govorenja i da nije riječ samo o značenjskim pojavnostima. Doprinos je

ovoga rada zorno pokazivanje kako suodnos značenja i sintakse može poslužiti kao

podloga za promjene u paradigmatskom sustavu hrvatskoga jezika.

Ocjena znanstvene djelatnosti do reizbora u zvanje izvanrednog profesora Kao što se vidi, u ovom se razdoblju Milena Žic Fuchs u prvome redu zanima

za teoretska i primijenjena pitanja kognitivne lingvistike, u čemu je prva u hrvatskom

jezikoslovlju koja se bavi tom relativno novom lingvističkom disciplinom. U svoja

istraživanja uključuje i engleski i hrvatski jezik. Psiholingvističkim pogledom na

jezične pojave doprinosi i poznavanju procesa jezičnog razvoja u djece (vidi članak

pod br. 3). Valja još istaknuti da je pristupnica objavila i prve radove o

kognitivnolingvističkom poimanju metafora, sociolingvističku analizu oslovljavanja

u gradu Zagrebu, ali isto tako i članke vrijedne za šire hrvatsko jezikoslovno

čitateljstvo o jezicima američkih Indijanaca i o pojavnosti ‘dokaznosti’ (engl.

34

evidentiality), temi koja je tek sada počela zaokupljati hrvatske jezikoslovce (vidi

popis radova).

4. Znanstvena djelatnost poslije reizbora u zvanje izvarednog profesora

U razdoblju poslije reizbora u zvanje izvanrednoga profesora dr. sc. Milena Žic

Fuchs nastavila je svoja znanstvena istraživanja u okviru dvaju projekata kojima je

voditeljica i to Kognitivnolingvistička istraživanja hrvatskoga i engleskoga jezika, br.

0130547. (od 2005. do 2007.) i od 1. siječnja 2007. projekta Teorijska

kognitivnolingvistička istraživanja hrvatskoga i drugih jezika, br. 130-1301049-1047.

U proteklom razdoblju pristupnica je objavila jedan rječnik, 4 znanstvena rada te

napisala knjigu upravo u tisku (priložena potvrda izdavača), što ćemo ovdje prikazati.

1. Rječnik kratica (sa S. Babićem, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2007, 576

str.) prvi je rječnik kratica u hrvatskoj leksikografiji.

Opseg rječnika iznosi 20.000 kratica uz dva dodatka, SMS i internetske

kratice te emotikoni iz internetske i SMS komunikacije. Danas gotovo svi ozbiljniji

rječnici standardnih jezika (jednojezični i višejezični) donose ili u abecednom slijedu

ili pak u posebnim dodacima najčešće i najvažnije kratice dotičnoga (dotičnih) jezika,

s time da je takav repertoar najčešće dovoljan samo za čitanje i razumimijevanje

općih listova i časopisa, ali ni izdaleka nije dostatan za pouzdano razumijevanje

tekstova pojedinih modernih struka. Velike kulturne sredine već su se odavna

pobrinule da izrade koliko toliko zadovoljavajuće repertoare uporabnih i povijesnih

kratica. Iako se u hrvatskim rječnicima i drugim knjigama već odavno navode i popisi

kratica (manje ili više prigodni i ograničeni), do sada nije bilo opsegom i vrsnošću

značajnijega repertoara kratica (i onih domaće i onih inozemne provenijencije) koje se

rabe u hrvatskim pisanim tekstovima. Tomu je lako naći objašnjenje, jer je rad na

rječniku izuzetno mukotrpan, a posebno rad na rječniku kratica. Premda bi se sam

popis i mogao sastaviti sa standardnim uloženim leksikografskim naporom, traženje

objašnjenja za većinu kratica, osobito za njihov nastanak i izvorno značenje, nerijetko

predstavlja pravi pothvat. Evidentno je, međutim, da je ovaj, prvi tako opsežan i

temeljit rječnik suvremenih kratica značajan doprinos hrvatskoj leksikografiji, a i

leksikologiji, s obzirom na potpuno nove tipove kratica (na pr. SMS).

2. Kognitivna lingvistika i jezične strukture: engleski “present

perfect”(knjiga

u tisku, izdavač Nakladni zavod Globus, 236 kartica autorskog teksta).

35

Knjiga obrađuje jedno od najtežih poglavlja engleske gramatike, present

perfect. U uvodnim poglavljima daje se opsežan prikaz vrlo opsežne literature

napisane o present perfectu, i to s gledišta suprotstavljenih rasprava o tome jeli

present perfect aspekt ili glagolsko vrijeme. Analiza se zasniva na postavkama

kognitivne lingvistike, i izvodi na korpusnoj građi te dovodi do zaključka da

pojavnost present perfecta pokriva četiri različita značenja i to ‘perfekt ishoda’,

‘iskustveni perfekt’, ‘perfekt trajne situacije’ i ‘perfekt bliske prošlosti’. Novina je

ovog pristupa da se govori o ‘značenjima’, a ne o ‘uporabama’ jer upravo korpusna

građa sadrži velik broj pojavnica koje potvrđuju razgraničenost navedenih značenja.

Svako od tih značenja obilježeno je značenjskim i sintaktičkim značajkama slijedom

kojih se raščlanjuje temeljni pojam vezan uz present perfect, a to je ‘relevantno za

sadašnjost’ (current relevance). Minuciozna analiza primjera pokazuje da ‘relevantno

za sadašnjost’ nije jedinstven pojam, već da se u svakom od navedenih značenja

present perfecta manifestira na različit način. Ukupnost analize baca drugačije svjetlo

na ranije spomenuto temeljno pitanje je li present perfect aspekt ili glagolsko

vrijeme. Autorica pokazuje da su ‘perfekt ishoda’ i ‘iskustveni perfekt’ aspektualna

značenja, dok su ‘perfekt trajne situacije’ i ‘perfekt bliske prošlosti’ bliži poimanju

glagolskih vremena i to zbog nužne pojave vremenskih priloga u rečeničnim

sklopovima.

Gore navedena analiza čini glavninu rukopisa ove knjige, a nakon nje slijedi

poglavlje o implikacijama ove analize za kontrastiranje engleskoga i hrvatskoga

jezika. U tom poglavlju raspravlja se o poimanju aspketa s gledišta engleskog,

odnosno hrvatskog kao slavenskog jezika te se ukazuje na nužnost značenjskog

tumačenja aspektualnih obilježja kako bi se dovela u suodnos sintaktička

aspektualnost engleskoga te tvorbena obilježenost hrvatskog aspektualnog sustava.

To poglavlje trebalo bi poslužiti kao temelj za buduću kontrastivnu analizu engleskog

present perfecta jer su dosadašnji pokušaji objašnjenja što je present perfect za

kontrastivne svrhe najčešće dolazili do zaključka da niti je riječ o aspektu, a niti o

glagolskom vremenu.

Također je potrebno naglasiti da su temeljne postavke kognitivne lingvistike

temeljito prikazane i objašnjene u okviru tradicije američke lingvistike, i to poglavito

iz radova Boasa, Sapira i Whorfa. U ovoj knjizi nije samo riječ o deklarativnom

povezivanju kognitivne lingvistike i tradicije tzv. američke lingvistike, već o iscrpno

36

dokumentiranom prikazu uronjenosti kognitivne lingvistike u tu tradciju, što

smatramo da će biti posebno zanimljivo za hrvatsko jezikoslovno čitateljstvo.

Temom ove knjige, dr. M. Žic Fuchs je otvorila novo poglavlje u svojim

proučavanjima, što ne čudi, jer je, temeljito zahvativši u problematiku kognitivne

lingvistike, morala naići i na sintaktičke teme, koje su zahtijevale nove pristupe,

budući da još nisu objašnjene na zadovoljavajući način. Kako se značenje sintaktičkih

struktura često zanemaruje u lingvističkim pravcima dvasesetog stoljeća, novina je da

se tim pristupom želi osvijetliti engleski present perfect iz tog rakursa.

3. “Communication technologies and their influence on language: an example

from Croatian” (Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia. 47-48 (2002-

2003); 597-608).

Ovdje je riječ o širenju novih komunikacijskih tehnologija, koje uvelike

utječe na razne oblike komunikacije, ali i na same jezike. Osim novih ‘varijeteta’ koje

nalazimo na internetu, analiza SMS poruka također ukazuje na činjenicu da je riječ o

novom, specifičnom ‘varijetetu’. U ovome se članku analizira jedno obilježje SMS

poruka pisanih na hrvatskome jeziku, to jest pojava i uporaba prošloga vremena –

aorista. Aorist, naime, u SMS porukama doživljava promjene u značenju i uporabi,

što ga s druge strane čini specifičnim obilježjem toga ‘varijeteta’. Ispitivanje SMS

poruka u ovom radu pokazuje kako komunikacijske tehnologije mogu utjecati ne

samo na učestalost pojavljivanja određene gramatičke pojavnosti, već i na njezina

značenjska obilježja. Naime, aorist koji se rabi u SMS porukama često predstavlja

generično prošlo vrijeme, a razlog njegove uporabe leži u kratkoći samoga oblika.

4. “Communication technologies and their influence on language: the

Gricean

maxims revisited” (s Vlatkom Brozom, Informatologia. 2 (2004); 143-

148)

Ovaj je članak kategoriziran je kao pregledni rad, no analiza i zaključci

koji slijede temeljeni su na korpusu SMS poruka (800 dijaloga), pa je po našem

mišljenju riječ o izvornom znanstvenom istraživanju. U numeričkom je vrednovanju

ovoga rada izračun, međutim napravljen kao da je doista riječ o preglednome radu.

Osnovni je cilj ovoga rada vidjeti kako se Griceove maksime mijenjaju u

novim komunikacijskim ritualima u okviru SMS poruka na hrvatskome jeziku.

Točnije, kako se maksima načina i maksima pristojnosti mijenjaju ili ujedno

odražavaju nova komunikacijska sredstva i vještine. Na temelju korpusne građe

37

pokazuje se kako uvriježene Griceove maksime za govorenu komunikaciju nisu

dostatna osnovica za objašnjenje komunikacijskih pojavnosti u SMS porukama te

kako predstoji novo objašnjenje komunikacijskih rituala u komunikacijskim

tehnologijama. Naime, mnoge pojavnosti koje nalazimo u SMS porukama, ali i u

drugim komunikacijskim tehnologijama ukazuju na to da ono što je uvriježeno u

govorenom i pisanom jeziku ne vrijedi i za komunikaciju posredstvom novih

tehnologija. Nije moguće objasniti te nove pojavnosti isključivo na temelju

ograničenja koja donosi tehnička strana same tehnologije, već je potrebno obratiti

pozornost na ustroj novih rituala komunikacije.

Doprinos članka je to što ukazuje na nedostatnost postojećih teorijskih

postavi u analizi diskursa, u objašnjavanju pojavnosti koje se koriste u

komunikacijskim tehnologijama.

5. “Metaphorical processes as basis of proper names” (s Dunjom Brozović

Rončević, Quaderni Internazionali di RION 1 (2005; 33-44)

U ovom je radu primijenjeno kognitivnolingvističko poimanje metafore i

metonimije u onomastičkoj građi. Pokazuje se da bez metaforičke podloge nije

moguće objasniti dominantnost imena, odnosno točnije, prezimena koja vuku

podrijetlo od vuk i medvjed. Ta prezimena najfrekventnija su prezimena u

hrvatskome, a razlozi tomu nalaze se u dalekoj prošlosti, kada su vukovi i

medvjedi imali iznimnu kulturološku obilježenost te su se njihove odlike

'pripisivale' tek rođenoj djeci kao imena, a potom se od tih imena razvio velik broj

prezimena. Upravo kognitivnolingvističkim poimanjem metafore i metonimije

moguće je objasniti proces poput gore navedenoga. Napominjemo da su

onomastički radovi u kognitivnoj lingvistici veoma rijetki, a

kognitivnolingvistička su tumačenja u onomastici gotovo nepostojeća, stoga ovaj

rad predstavlja pomak u interpretaciji poticaja u procesu imenovanja.

6. “Metafora i metonimija kao poticaj u procesu imenovanja” (s Dunjom

Brozović Rončević, Folia onomastica Croatica. 12-13 (2003-2004) ; 91-

104, broj izašao 2006.)

Ovo je drugi rad u kojem se proučava metafora i metonimija u procesu

imenovanja, ovaj put na građi imena koja podrijetlo vuku iz biljnoga svijeta, i to ne

samo u hrvatskom, već i u drugim europskim jezicima. Ovakav pristup inovativan je s

obzirom na tradicionalna tumačenja metafore i metonimije u procesu imenovanja.

Osobit doprinos kojim je kognitivna lingvistika tijekom posljednja dva desetljeća

38

napravila važan iskorak, pokazuje se veoma utemeljenom podlogom za tumačenje

procesa imenovanja te motiviranosti inicijalne faze stvaranja imena. Tako primjerice

ženska imena koja potječu od biljaka inicijalno sadrže metaforičku percepciju same

biljke ili cvijeta, koja se onda tijekom vremena gubi te ostaje metonimijska

referencijalnost.

Zanimljivo je napomenuti, kako se pristupnica okreće uvijek novim temama,

čime doprinosi primjeni novih teorija u različitih domenama jezikoslovlja.

Ocjena znanstvene djelatnosti od reizbora u zvanje izvanrednog profesora

U razdoblju nakon zadnjeg izbora, Milena Žic Fuchs nastavlja produbljivati i

proširivati svoju osnovnu zaokupljenost kognitivnim pristupom jezičnim pojavama,

od kojih sintaktička istraživanja zauzimaju središnje mjesto. No ne manje relevantni i

zanimljivi su novi pristupi onomastici i komunikacijskim tehnologijama. Oni

pokazuju širinu njezine znanstvene znatiželje, koja zadire u različita polja današnje

svakodnevne jezične prakse.

Osim objavljenih znanstvenih radova, na ovom mjestu valja spomenuti i veliki

angažman na organiziranju međunarodnih kongresa o kognitivnoj lingvistici na

Sveučilišnom središtu u Dubrovniku, kao i sudjelovanja na takvim, a i drugim,

skupovima u zemlji i inozemstvu. Svojim je radom poznata u međunarodnim

kognitivnolingvističkim krugovima, a stekla je i vrlo razgranatu mrežu znanstvenih

kontakata, koji opet potpomažu položaju hrvatske anglistike i jezikoslovlja u svijetu.

5. Ostala znanstvena i stručna djelatnost Još kao student uključila se u projekt kontrastivne analize engleskog i hrvatskog

jezika, a 1978. godine postala je njegov stalni suradnik. Rezultate toga rada

predstavila je zajedno s prof. dr. Soniom Bićanić na kongresu AILA 81 u Lundu, u

Švedskoj. Od 1985. godine aktivan je član velikog kontrastivnog projekta na

Filozofskom fakultetu, u okviru kojega radi na teoretskoj podlozi za kontrastivni

rječnik valentnosti i na kontrastivnoj analizi govornoga jezika.

Dr. sc. Milena Žic Fuchs recenzirala je više od 30 članaka za časopise

Suvremena lingvistika, SRAZ, Filologija, Govor itd. Također je recenzirala i 4

znanstvene knjige s područja analize diskursa, kognitivne lingvistike i sintakse.

Od početka svoga rada na Fakultetu vrlo je intenzivno sudjelovala u izdavačkoj

djelatnosti. Od 1978. do 1988. bila je članica redakcije i tajnica časopisa Studia

39

Romanica et Anglica Zagrebiensia. Od 1987. do 1989. bila je tehnička urednica triju

zbornika što ih je Društvo za primijenjenu lingvistiku izdalo u tome razdoblju, a od

1991. do 1998. bila je glavna i odgovorna urednica časopisa Suvremena lingvistika,

koji je bio prestao izlaziti sredinom osamdesetih godina.

Aktivno je organizirala i sudjelovala u radu organizacijskih odbora

savjetovanja Društva za primijenjenu lingvistiku. Bila je članom organizacijskoga

odbora simpozija Languages in Contact u okviru 12. međunarodnoga kongresa

antropoloških i etnoloških znanosti održanoga u Zagrebu 1988. godine te članom

organizacijskoga odbora skupa Cognitive Syntax and Semantics – Courses and

Conference, održanog u Dubrovniku u rujnu 2000., a bila je predsjednica

organizacijskoga odbora međunarodnog znanstvenog skupa Converging and

Diverging Tendencies in Cognitive Linguistics, održanog u Dubrovniku u listopadu

2005.

Članica je međunarodnih znanstvenih društava: ICLA – International Cognitive

Linguistics Association i SLE – Societas Linguistica Europea.

Članica je sljedećih domaćih znanstvenih društava: Hrvatskog društva za

primijenjenu lingvistiku, a u razdoblju od 1988. do 1990. godine tajnica i član

predsjedništva, zatim Hrvatskog društva za anglističke studije, a u razdoblju od 1993.

1994. godine i tajnica, Hrvatskog filološkog društva, a od 1991. do 1998. i član

predsjedništva, Zagrebačkog lingvističkog kruga, čija je tajnica bila u akademskoj

godini 1978/79. i 1979/80, a u akademskoj godini 1990/91. i voditeljica Kruga.

6. Obnašanje funkcija i voditeljstva

Dr. sc. Milena Žic Fuchs obnašala je mnoge funkcije na Odsjeku za anglistiku,

na Fakultetu i pri Ministartsvu. Kao predstavnik Odsjeka za anglistiku bila je članica

Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta te Kadrovske komisije i

Savjetodavnog tijela Fakulteta. Od 1981. do 1983. godine bila je tajnica studija

doškolovanja na Odsjeku za anglistiku.

Akademske godine 1996/97. i 1997/98. bila je pročelnica Odsjeka za anglistiku

Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a 2002. izabrana je za predstojnicu Katedre za

engleski jezik te tu dužnost obnaša i danas. Od 1994. do 1995. bila predsjednicom

Vijeća za izdavačku djelatnosti pri Ministarstvu znanosti i tehnologije, a od 1994. do

1999. godine članica Vijeća za jezikoslovlje i hrvatski jezik pri MZT-u. Godine 1998.

Hrvatski sabor izabrao ju je članica Nacionalnog vijeća za znanost i na toj dužnosti

40

bila je do 2002. godine. U veljači 1999. imenovana je Ministricom znanosti i

tehnologije te je tu dužnost obnašala do siječnja 2000. Od 2003. godine članica je

Povjerenstva Ministarstva znanosti obrazovanja i športa za izdavačku djelatnost,

Povjerenstva za dodjelu državnih nagrada i Područnog vijeća za humanističke

znanosti.

Godine 2005. izabrana je u Stalni odbor za humanističke znanosti ESF-a

(European Science Foundation), a 2006. postaje članom Jezgrene skupine (Core

Group) ESF-a za humanističke znanosti. Također je članica Stalnog odbora za

humanističke znanosti COST-a (Cooperation in Science and Technology.)

Valja posebno napomenuti da je svojom aktivnošću u navedenim europskim

forumima priskrbila hrvatskim znanstvenicima na području humanističkih znanosti

sudjelovanje u važnim projektima kao što su HERA (Humanities in the European

Research Area) te uključivanje hrvatskih časopisa iz humanističkih znanosti u ERIH

(European Research Index in the Humanities).

7. Ispunjenje uvjeta Nacionalnog vijeća za znanost i Rektorskoga zbora

Kao što je razvidno iz svega gore navedenog, rad Milene Žic Fuchs kao

profesora, znanstvenika i angažiranog člana akademske zajednice može se u svakom

segmentu ocijeniti kao izvanredan doprinos u tim djelatnostima. Njezin znanstveni

interes i znanstveni radovi odlikuju se širinom, suvremenošću i relevantnošću,

izvanrednim poznavanjem ranijih i suvremenih doprinosa na polju kojim se bavi,

rigoroznom metodologijom kako u teoretskom tako i u praktičnom radu. Kao izvrstan

predavač dokazala se na matičnom fakultetu zanimanjem studenata za njezine

kolegije i tutorstvo. Izvan nastavničkog rada uspješno sudjeluje u organizacijskim

poslovima na fakultetu, ali i u strukovnim organizacijama i na međunarodnoj razini, te

osobito u izdavaštvu.

Tim svojim radom ispunjava i formalne uvjete propisane Zakonom o

znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Pravilnikom o izboru u znanstvena

zvanja, a ispunjava i većinu uvjeta iz Odluke Rektorskog zbora o uvjetima za izbor u

znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, odnosno u znanstveno-nastavno zvanje

redovitog profesora, kao što je vidljivo iz priloga ovom izvješću.

Od uvjeta Nacionalnog vijeća prema Pravilniku za izbor u znanstvena zvanja

pristupnica zadovoljava sljedeće:

1. Objavila je 2 knjige (1 je u tisku), 1 rječnik (na osnovi novih istraživanja),

41

24 znanstvena članka u časopisima i zbornicima (4 od posljednjeg izbora),

od toga 16 u časopisima kategorije a1 i 9, kategorije a2. Stručni radovi,

kao što su to članci iz područja jezikoslovlja u nacionalnoj enciklopediji

(od slova A do D) 3 prikaza knjiga i skupova nisu posebno bodovani.

Sudjelovala je s referatima na 12 međunarodnih skupova i 8 skupova s

međunarodnim sudjelovanjem u Hrvatskoj.

2. U ukupnom zbroju bodova ima 167,73 (do izbora u zvanje izvanrednog

profesora 88,9). Čak ako se izuzmu bodovi za knjigu koja je u tisku (29,5),

ostaje 138,23 boda, čime je uvjet ispunjen (očekivanje 54 boda).

Zaključak: pristupnica ispunjava sve uvjete Nacionalnog vijeća za znanost.

Od uvjeta Rektorskog zbora, pristupnica ispunjava sljedeće:

Obezan uvjet: Zaposlena je na Filozofskom fakultetu 29 godina, te

jedan semestar na Sveučilištu u Buffalo, SAD, a ostvarila je najmanje

600 norma sati. – ISPUNJEN

Ostali uvjeti:

1. Autorica je 2 znanstvene knjige. – ISPUNJEN

2. Pod njenim je mentorstvom izrađeno više od 60 diplomskih radova.

Nema radova objavljenih sa studentom. – DJELOMIČNO

ISPUNJEN.

3. Mentorica je 7 magistarskih, odnosno kvalifikacijskih radova

(obranjeni), te dva doktorska rada (jedan obranjen, drugi u

postupku). U suautorstvu je objavila 2 rada. – ISPUNJEN (nužno: 2

objavljena rada)

4. Održala je 20 referata na znanstvenim skupovima, od toga 12 na

međunarodnima.- ISPUNJEN (nužno: 7 priopćenja, od toga

najmanje 4 na međunarodnim skupovima)

5. Bila je 10 godina članica redakcije časopisa Studia Romanica et

Anglica Zagrabiensia i 7 godina glavna urednica časopisa

Suvremena

lingvistika – ISPUNJEN (nužno: 4 god. član uređivačkog odbora ili

urednik najmanje 2 zbornika)

42

6. Recenzirala je najmanje 30 recenzija za časopise Suvremena

lingvistika, SRAZ, Govor, Filologija i dr. te 4 znanstvene knjige. –

ISPUNJEN (nužno: recenzije 10 članaka)

7. Bila je voditeljica i glavni istraživač 4 domaća znanstvena projekta

koje financira Ministarstvo znanosti – ISPUNJEN (nužno: voditelj

1 projekta i sudjelovanje na 1 međunarodnom projektu)

8. Boravila je kao Fullbrightova stipendistica i predavač na američkim

sveučilištima UCLA (1984/85), SUNY, Buffalo (1995/96). Održala

pozvana predavanja na Sveučilištu u Tübingenu u Njemačkog 2000.

god. i na Sveučilištu u SUNY, Buffalo iste godine. – ISPUNJEN.

(nužno: boravak od ukupno 2 god. na uglednim sveučilištima u

inozemstvu i održao pozvana predavanja.)

Od navedenih uvjeta pristupnica ispunjava a) obvezni uvjet potpuno, a

od ostalih 8, ispunjava 7 potpuno i 1 djelomično (nužno: 4). Ukupno

uzevši ispunjava uvjete Rektorskog zbora.

9. Zaključak i prijedlog za izbor

U zaključku ovog izvješća možemo samo ponoviti, da je dr. sc. Milena Žic

Fuchs

znanstvenica od formata, izuzetno kompetentna u pitanjima novijih jezikoslovnih

postignuća, posebice kognitivne lingvistike. Njeni objavljeni radovi potpunoma

zadovoljavaju svojom vrsnoćom i relevantnošću visoke kriterije postavljene pred

hrvatske znanstvenike. Kao sveučilišna nastavnica višestruko ispunjava obveze svog

zvanja i vremenski i kvalitetom. Uz sve to mnogobrojni su angažmani i funkcije koje

obnaša u svojoj matičnoj ustanovi, ali i izvan nje u strukovnim udruženjima,

redakcijama časopisa, organizacijskim odborima skupova, ali i u međunarodnim

institucijama koje su važne za napredovanje humanističkih znanosti u Hrvatskoj.

Smatramo stoga, da dr. sc. Milena Žic Fuchs ispunjava sve uvjete Nacionalnog

vijeća za znanost za izbor u zvanje zanstvenog savjetnika i Rektorskog zbora za izbor

u nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje

filologija, grana anglistika. Sukladno tomu predlažemo da Vijeće prihvati ovo

izvješće i izabere predloženicu u rečena zvanja, posebice za redovitog profesora na

Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

43

Zagreb 12. ožujka 2008.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Dora Maček, redoviti profesor u mirovini – predsjednica

dr. sc. Vladimir Ivir – professor emeritus

dr. sc. August Kovačec – akademik, redoviti profesor

Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka 13. ožujka 2008.

Prilog br. 1Radovi do posljednjeg izbora u zvanje

Rad Opseg Mjesto Vrsnoća Bodovi1 “Analysis of Discourse at a Place of Work”,

(sa Soniom Bićanić), AILA 81-Proceedings, Sections and Workshops, (ur.) B.Siquird i J. Svartvik, 1981, str. 439-441

0,38x2= 0,76

a1=1,5 1 1,14

2 “Analysis of Discourse at a Place of Work”, (sa Soniom Bićanić), Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia XXVI (1-2), 1981, Zagreb, str. 263-279

1,5x2=3 a1=1,5 1 4,5

3 “Neki problemi leksičke kontrastivne analize”, Godišnjak Saveza društva primijenjene lingvistike Jugoslavije 7-8, 1983-1984, str. 673-678

0,5x2=1 a2=1 1 1

4 “Leksička kontrastivna analiza i rječnici”, Filologija 14, Razred za filologiju, JAZU, Zagreb, 1986, str. 485-492

0,88x2=1,76

a1=1,5 1 2,64

5 “Ograđivanje’ i ‘dokazivanje’ u govornom jeziku”, Republika 1-2, Zagreb, 1988, str. 164-172

1x2=2 a2=1 1 2

6 “Osnovna obilježja oslovljavanja u Zagrebu”, SOL 7, Zagreb, 1988, str. 164-172

1,25x2=2,5

a2=1 1 2,5

7 Znanje o jeziku i znanje o svijetu, Biblioteka SOL, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1991, 230 str (320 kartica autorskog teksta)

20x2=40 a2=1 1 40

8 Social Deixis in Contact and Contrast”, Proceedings of the Symposium “Languages

0,63x2=1,26

a2=1 1 1,26

44

Rad Opseg Mjesto Vrsnoća Bodoviin Contact” of the 12th International Congress of Anthropological and Ethnological Sciences (ur.) R. Filipović i M. Bratanić, Institute of Linguistics, University of Zagreb, Zagreb, 1990, str. 274-279

9 “Kontrastiranje leksika i leksičke praznine”, Zbornik radova IV. Simpozijuma Kontrastivna jezička istraživanja “Kontrastivna jezička istraživanja”, Novi Sad, 1990, str 69-72

0,5x2=1 a2=1 1 1

10 “Kognitivna semantika: konceptualno prototipne teoretske postavke”, SOL 10-11, 1990, Zagreb, str. 95-106

1,25x2=2,5

a2=1 0,75 1,88

11 “Jezici američkih Indijanaca i jezična istraživanja”, Književna smotra 81-82, Zagreb, 1991, str. 25-30

1,13x2=2,26

a1=1,5 0,75 2,54

12 “Metafora kao odraz kulture”, Zbornik radova “Prožimanje kultura i jezika” (ur.) Y. Vrhovac i M. Andrijašević, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb, 1991, str. 27-33

0,75x2=1,5

a2=1 1 1,5

13 “On Contrasting Expressions of Spatial Deixis in Croatian and English”, Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia XXXVI-XXXVII, 1991-1992, str. 93-102

1,38x2=2,76

a1=1,5 1 4,14

14 “Konvencionalne i pjesničke metafore”, Filologija 20-21, Razred za filologiju, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1992-1993, str. 585-593

1x2=2 a1=1,5 1 3

15 “Case Grammar and Valence Theory: Some Theoretical Considerations”, Contrastive Analysis of English and Croatian IV, Institute of Linguistics, Zagreb, 1993, str. 41-59

1,88x2=3,76

a2=1 1 3,76

16 “Semantičke i leksikografske definicije”, Filologija 22-23, Razred za filologiju, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1994, str. 275-279

0,5x2=1 a1=1,5 1 1,5

17 “Test Sentences: A Linguistic View”, Language and Language Communication Barriers – Research and Theoretical Perspectives in Three European Languages (ur.) M. Kovačević, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995, str. 167-183

1,63x2=3,26

a2=1 1 3,26

18 “Here’ and ‘There’ in Croatian: a case study of an urban standard variety,” Construal of Space in Language and Thought, Cognitive Linguistic Research (ur.) M. Pütz i R. Driven, 1997, Mouton de Gruyter, str. 49-62

1,25x2=2,5

a1=1,5 1 3,75

45

Rad Opseg Mjesto Vrsnoća Bodovi19 “La Notion de Lexie: La IIIème Articulation

et les Parties du Discours” (s M. Kačićem), Proceedings of the 16th International Congress of Linguistics, 1997, Pergamon Oxford, CD-ROM

1x2=2 a1=1,5 1 3

20 “Definicija i frazem u jednojezičnom rječniku” (s N. Vajs), Filologija 11, Razred za filologiju, HAZU, Zagreb, 1998, str. 36-38

0,63x2=1,26

a1=1,5 1 1,89

21 “Pričati: Novi lik u priči o glagolima govorenja” (s N.Tuđman-Vuković), Filologija br. 35, Razred za filologiju, HAZU, Zagreb 2000, str. 141-150

0,88x2=1,76

a1=1,5 1 2,64

UKUPNO 88,9

Radovi od posljednjeg izbora

Rad Ospeg Mjesto Vrsnoća Bodovi1 Rječnik kratica (sa S. Babićem), Nakladni

zavod Globus, Zagreb, 2007., 576 str (615 kartica autorskog teksta)

38,44x2= 76,88

a2=1 0,5 38,44

2 Kognitivna lingvistika i jezične strukture: engleski “present perfect”, knjiga u tisku, izdavač Nakladni zavod Globus, (236 kartica autorskog teksta)

14,75x2= 29,5

a2=1 1 29,5

3 “Communication technologies and their influence on language: an example from Croatian” Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia. 47-48 (2002-2003) ; 597-608

0,88x2=1,76

a1=1,5 1 2,64

4 “Communication technologies and their influence on language: the Gricean maxims revisited” (s Vlatkom Brozom), Informatologia. 2 (2004) ; 143-148

1x2=2 a1=1,5 0,75 2,25

5 “Metaphorical processes as basis of proper names” (s Dunjom Brozović Rončević), Quaderni Internazionali di RION 1 (2005) ; 33-44

1x2=2 a1=1,5 1 3

6 “Metafora i metonimija kao poticaj u procesu imenovanja” (s Dunjom Brozović Rončević), Folia onomastica Croatica. 12-13 (2003-2004) ; 91-104

1x2=2 a1=1,5 1 3

UKUPNO 78,83

SVEUKUPNO BODOVA 167,73

Napomena: Nisu bodovani stručni radovi poput prikaza knjiga, skupova, enciklopedijskih članaka itd.

46

Prilog br. 2

OCJENA UKUPNE NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI PO UVJETIMA REKTORSKOGA ZBORA

OBVEZATNI UVJETda je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem šesto (600) norma sati

ISPUNJEN – zaposlena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1978. godine.Predavala na SUNY Buffalo, SAD u trajanju jednog semestra na Doktorskom studiju lingvistike i kognitivne znanosti.

TREBA ISPUNITI ČETIRI OD OSAM UVJETA1. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika, dvije znanstvene knjige ili dva priručnika, odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio dvoja predavanja iz dva (2) kolegija, kao nastavne tekstove koji su pozitivno ocijenjeni od stručnog povjerenstva;

ISPUNJEN1. Znanje o jeziku i znanje o svijetu i2. Kognitivna lingvistika i jezične strukture: engleski “present perfect” (u tisku)

2. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem četiri (4) rada u koautorstvu sa studentom;

DJELOMIČNOBila mentor za više od 60 diplomskih radova. Nema objavljenih radova u koautorstvu sa studentima.

3. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij;

ISPUNJEN“Pričati: Novi lik u priči o glagolima govorenja” (s N.Tuđman-Vuković), Filologija (2000.)“Communication technologies and their influence on language: the Gricean maxims revisited” (s Vlatkom Brozom), Informatologia (2004.)

4. da je održao najmanje sedam (7) priopćenja na znanstvenim skupovima od toga najmanje četiri (4) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu;

ISPUNJENPristupnica je održala 20 referata na znanstvenim skupovima, od toga 12 na međunarodnim skupovima.

5. da je bio najmanje četiri (4) godine član uređivačkog odbora znanstvenog časopisa ili da je bio urednik najmanje dvaju zbornika radova sa znanstvenih skupova ili zbirnih znanstvenih knjiga;

ISPUNJENOd 1978. do 1988. član redakcije i tajnik časopisa Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia.Od 1991. do 1998. glavna i odgovorna urednica časopisa Suvremena

47

lingvistika.6. da je recenzirao barem deset (10) članaka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova;

ISPUNJENNajmanje 30 recenzija za časopise Suvremena lingvistika, SRAZ, Filologija, Govor itd.Recenzirala 4 znanstvene knjige.

7. da je vodio najmanje jedan (1) znanstvenoistraživački projekt ili sudjelovao u barem jednom (1) međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu;

ISPUNJEN1) Bila voditelj znanstvenoga projekta br. 6-03-217 Načela organizacije leksika pri Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta što ga je od 1991. do 1996. godine podupiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.2) Od 1996. do 2001. godine bila voditelj znanstvenog projekta br. 130719 Semantička polja i sintaksa koje je podupiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije.3) Od 2005. do 2007. godine bila voditelj projekta Kognitivno lingvistička istraživanja hrvatskoga i engleskoga jezika, br. 0130547.4) od 1. siječnja 2007. voditelj projekta Teorijska kognitivno-lingvistička istraživanja hrvatskoga i drugih jezika, br. 130-1301049-1047.

8. da je kao gostujući profesor ili znanstvenik boravio ukupno dvije (2) godine na uglednim inozemnim sveučilištima ili institutima te održao pozvana predavanja.

ISPUNJENAkademska godina 1984./85. – Fulbrigtova stipendija na UCLA, SAD.Akademska godina 1995./96 – Fulbrigtova stipendija na SUNY, Buffalo, SAD – predavala na Doktorskom studiju lingvistike i kognitivne znanosti.Pozvano predavanje na Sveučilištu u Tübingenu 2000. godine i pozvano predavanje na Sveučilištu SUNY Buffalo, SAD.

Prilog 3

48

ZNANSTVENA DJELATNOST

RADOVI OBJAVLJENI DO IZBORA U ZVANJE DOCENTA

Magistarski rad

Kontrastivno ispitivanje semantičkog strukturiranja osnovnih glagola kretanja u

hrvatskom i engleskom jeziku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1982, 142 str.

Doktorska disertacija

Semantička analiza glagola kretanja u engleskom i hrvatskom književnom jeziku,

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1989, 343 str.

Znanstveni i pregledni članci

1. “Analysis of Discourse at a Place of Work”, (sa Soniom Bićanić), AILA 81-

Proceedings, Sections and Workshops, (ur.) B.Siquird i J. Svartvik, 1981, str.

439-441 – izvorni znanstveni rad (6 kartica autorskog teksta)

2. “Analysis of Discourse at a Place of Work”, (sa Soniom Bićanić), Studia

Romanica et Anglica Zagrebiensia XXVI (1-2), 1981, Zagreb, str. 263-279 –

izvorni znanstveni rad (24 kartice autorskog teksta)

3. “Neki problemi leksičke kontrastivne analize”, Godišnjak Saveza društva

primijenjene lingvistike Jugoslavije 7-8, 1983-1984, str. 673-678 – izvorni

znanstveni rad (8 kartica autorskog teksta)

4. “Leksička kontrastivna analiza i rječnici”, Filologija 14, Razred za filologiju,

JAZU, Zagreb, 1986, str. 485-492 – izvorni znanstveni rad (14 kartica

autorskog teksta)

5. “Ograđivanje’ i ‘dokazivanje’ u govornom jeziku”, Republika 1-2, Zagreb,

49

1988, str. 164-172 – izvorni znanstveni rad (16 kartica autorskog teksta)

6. “Osnovna obilježja oslovljavanja u Zagrebu”, SOL 7, Zagreb, 1988, str. 164-

172 – izvorni znanstveni rad (20 kartica autorskog teksta)

Stručni radovi

1. “VI. međunarodni kongres primijenjene lingvistike AILA 81”, Bilten Zavoda

za lingvistiku 4, Zavod za lingvistiku 4, Zavod za lingvistiku Filozofskoga

fakulteta, Zagreb, 1981.

2. “Rudolf Filipović (ed) The English Element in European Languages”,

Filologija, knjiga 11, Razred za filologiju, Jugoslavenska akademija znanosti i

umjetnosti, Zagreb, 1982-83.

3. Prilozi tj. prikazi knjiga za rubriku “Obznane” u časopisu Suvremena

Lingvistika

RADOVI OBJAVLJENI DO IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA

Knjiga

Znanje o jeziku i znanje o svijetu, Biblioteka SOL, Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, 1991, 230 str. (320 kartica autorskog teksta)

Znanstveni i pregledni radovi

1. Social Deixis in Contact and Contrast”, Proceedings of the Symposium

“Languages in Contact” of the 12th International Congress of Anthropological

and Ethnological Sciences (ur.) R. Filipović i M. Bratanić, Institute of

Linguistics, University of Zagreb, Zagreb, 1990, str. 274-279 – izvorni

50

znanstveni rad (10 kartica autorskog teksta)

2. “Kontrastiranje leksika i leksičke praznine”, Zbornik radova IV. Simpozijuma

Kontrastivna jezička istraživanja “Kontrastivna jezička istraživanja”, Novi

Sad, 1990, str 69-72 – izvorni znanstveni rad (8 kartica autorskog teksta)

3. “Kognitivna semantika: konceptualno prototipne teoretske postavke”, SOL 10-

11, 1990, Zagreb, str. 95-106 – pregledni rad (20 kartica autorskog teksta)

4. “Jezici američkih Indijanaca i jezična istraživanja”, Književna smotra 81-82,

Zagreb, 1991, str. 25-30 – pregledni rad (18 kartica autorskog teksta)

5. “Metafora kao odraz kulture”, Zbornik radova “Prožimanje kultura i jezika”

(ur.) Y. Vrhovac i M. Andrijašević, Hrvatsko društvo za primijenjenu

lingvistiku, Zagreb, 1991, str. 27-33 – izvorni znanstveni rad (12 kartica

autorskog teksta)

6. “On Contrasting Expressions of Spatial Deixis in Croatian and English”,

Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia XXXVI-XXXVII, 1991-1992, str.

93-102 – izvorni znanstveni rad (22 kartice autorskog teksta)

7. “Konvencionalne i pjesničke metafore”, Filologija 20-21, Razred za filologiju,

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1992-1993, str. 585-593 –

izvorni znanstveni rad (16 kartica autorskog teksta)

8. “Case Grammar and Valence Theory: Some Theoretical Considerations”,

Contrastive Analysis of English and Croatian IV, Institute of Linguistics,

Zagreb, 1993, str. 41-59 – izvorni znanstveni rad (30 kartica autorskog teksta)

9. “Semantičke i leksikografske definicije”, Filologija 22-23, Razred za

filologiju, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1994, str. 275-

279 – izvorni znanstveni rad (8 kartica autorskog teksta)

10. “Test Sentences: A Linguistic View”, Language and Language

51

Communication Barriers – Research and Theoretical Perspectives in Three

European Languages (ur.) M. Kovačević, Hrvatska sveučilišna naklada,

Zagreb, 1995, str. 167-183 – izvorni znanstveni rad (26 kartica autorskog

teksta)

Radovi za reizbor u izvanrednog profesora

1. “Here’ and ‘There’ in Croatian: a case study of an urban standard variety,”

Construal of Space in Language and Thought, Cognitive Linguistic Research

(ur.) M. Pütz i R. Driven, 1997, Mouton de Gruyter, str. 49-62 – izvorni

znanstveni rad (20 kartica autorskog teksta)

2. “La Notion de Lexie: La IIIème Articulation et les Parties du Discours” (s M.

Kačićem), Proceedings of the 16th International Congress of Linguistics, 1997,

Pergamon Oxford, CD-ROM, – izvorni znanstveni rad (15 kartica autorskog

teksta).

3. “Definicija i frazem u jednojezičnom rječniku” (s N. Vajs), Filologija 11,

Razred za filologiju, HAZU, Zagreb, 1998, str. 36-38 – izvorni znanstveni rad

(10 kartica autorskog teksta)

4. “Pričati: Novi lik u priči o glagolima govorenja” (s N.Tuđman-Vuković),

Filologija br. 35, Razred za filologiju, HAZU, Zagreb 2000, str. 141-150. –

izvorni znanstveni rad (14 kartica autorskog teksta)

Radovi od reizbora u zvanje izvanrednog profesora

1. Rječnik kratica (sa S. Babićem), Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2007., 576

str. (615 kartica autorskog teksta)

2. Kognitivna lingvistika i jezične strukture: engleski “present perfect”, knjiga u

tisku, izdavač Nakladni zavod Globus, (236 kartica autorskog teksta)

3. “Communication technologies and their influence on language: an example

52

from Croatian” Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia. 47-48 (2002-

2003) ; 597-608 – izvorni znanstveni rad (14 kartica autorskog teksta)

4. “Communication technologies and their influence on language: the Gricean

maxims revisited” (s Vlatkom Brozom), Informatologia. 2 (2004) ; 143-148 –

pregledni rad (15 kartica autorskog teksta)

5. “Metaphorical processes as basis of proper names” (s Dunjom Brozović

Rončević), Quaderni Internazionali di RION 1 (2005) ; 33-44 – izvorni

znanstveni rad (15 kartica autorskog teksta)

6. “Metafora i metonimija kao poticaj u procesu imenovanja” (s Dunjom

Brozović Rončević), Folia onomastica Croatica. 12-13 (2003-2004) ; 91-104,

broj izašao 2006. – izvorni znanstveni rad (16 kartica autorskog teksta)

Prilog 4

SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA

Sudjelovanje na međunarodnim skupovima

1. Referat “Analysis of Discourse at a Place of Work” održan 1981. godine na VI

International Congress of Applied Linguistics – AILA 81, sa Soniom Bićanić u

Lundu, Švedska.

2. Referat “Social Deixis in Contact and Contrast” održan 1988. godine na

simpoziju “Languages in Contact” u sklopu 12. međunarodnoga kongresa

antropoloških i etnoloških znanosti u Zagrebu.

3. Referat “Semantic Problems in Test Sentences” održan 1992. godine na IV

Conference of Defectology, International Section, u Zagrebu.

4. Referat “Syntagmatic Prototypes and Their Relevance for Semantic Fields”

održan 1993. godine na Third International Cognitive Linguistics Conference,

53

Leuven, Belgija

5. Referat “A Contrastive View of Spatial Deixis in Croatian and English”

održan 1994. godine na International Conference on Language and Space,

Duisburg, Njemačka

6. Referat “Spatial Prepostions in Croatian: A Cognitive Analysis” (s Melitom

Kovačević) održan 1994. godine na First International Summer Institute in

Cognitive Science u Centru za kognitivne znanosti, Sveučilište u Buffalu, New

York, SAD.

7. Poster “On the Acquisition of Tense and Aspect in Croatian” (Milena Žic

Fuchs, Miro Kačić i Melita Kovačević), VIIth International Congress for the

Study of Child Language, srpanj 1996, Istanbul, Turska

8. Referat “Verbs of Motion in English, Croatian and French: How prototypical

syntactic environments determine paradigmatic lexical organization”, 5th

International Cognitive Linguistics Conference, srpanj 1997, Amsterdam,

Nizozemska

9. Referat “La Notion de Lexie: La IIIème Articulation et les Parties du

Discourse” (s Mirom Kačićem), 16th International Congress of Linguistics,

srpanj 1997, Pariz, Francuska

10. Referat “Communication Technologies and Their Influence on Language: The

Gricean Maxims Revisited” (s Vlatkom Brozom), Međunarodni simpozij

“Society and Technology”, lipanj 2004, Opatija

11. Referat “Metaphorical processes as basis of proper names” (s Dunjom

Brozović Rončević), Međunarodni onomastički kongres “From Common

Nouns to Proper Names”, rujan 2004, Zadar

12. Referat “Understanding and Misunderstanding: an analysis of metonymy and

metaphor in Croatian SMS text messages” (s Ninom Tuđman Vuković), 10th

54

International Cognitive Linguistics Conference, srpanj 2007, Krakow

(Poljska)

Sudjelovanje na domaćim skupovima

1. Referat “Neki problemi leksičke kontrastivne analize” održan 1983. godine na

II. kongresu društava primijenjene lingvistike Jugoslavije u Sarajevu.

2. Referat “Govorni jezik i kontrastivna analiza” održan 1986. godine na IV.

kongresu društava primijenjene lingvistike Jugoslavije u Herceg Novom.

3. Referat “Kontrastiranje leksika i leksičke praznine” održan 1989. godine na

IV. simpoziju Kontrastivna jezička istraživanja u Novome Sadu.

4. Referat “Metafora kao odraz kulture” održan 1991. godine na Savjetovanju

Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku ‘Prožimanje kultura i jezika’ u

Zagrebu.

5. Referat “Cognitive Linguistics: Its Past, Present and Future” održan 1995.

godine na znanstvenome skupu English Studies in Croatia u Zagrebu.

6. “From Theory to Practise” plenarno predavanje na godišnjoj konferenciji

HUPE – svibanj 1997. godine, Opatija

7. “Definicija i frazem u jednojezičnom rječniku” (S N. Vajs) referat održan na

Leksikografskom skupu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, studeni

1997. godine, Zagreb

8. Referat “Što se zbiva s glagolima govorenja u hrvatskom jeziku” (zajedno s N.

Tuđman), Savjetovanje Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku,

svibanj, 1998, Opatija

Prilog 5

55

DIPLOMSKI RADOVI

Bila mentorom u više od 60 diplomskih radova na Odsjeku za anglistiku Filozofskog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Popis 10 diplomski radova:

Nardelli, Ivana (2000) Language and Thought; Unseparable Couple or Two

Independent Systems?

Drave, Šejla (2002) Verbs of Speaking in English (speak, talk, say and tell)

Miljuš, Tatjana (2003) A Contrastive Analysis of the Prototypical Meanings of

English and Croatian Present Tenses

Lukić, Maja (2004) The Analysis of the Semantic Domain of “Verbs of Vision”

Verović, Zorka (2004) ‘Gloria’ versus ‘Vogue’

Ćudina, Adriana (2005) An Analysis of Lexical Collocations

Kostić, Adriana (2005) Diminutives in English and Spanish

Šmit, Maja (2005) Polysemy in English Verbs

Grubišić, Marina (2006) Quot linguas calles, tot homines valles: An Overview of

Some Language Policies in European Institutions

Latin, Jelena (2007) Conceptual Metaphor (newspaper editions)

Prilog 6

MENTORSTVA

Dosad bila menotorom i komentorom u sedam magistarskih, odnosno kvalifikacijskih radova na Doktorskom studiju lingvistike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te dvama doktorskim disertacijama, i to 1) Nina Tuđman Vuković, Glagoli govorenja u engleskome jeziku: sintaktičko-semantička analiza (disertacija obranjena 2007.) te 2) Arijana Krišković, Metonimija u engleskome i hrvatskome jeziku biomedicinskih znanosti: kognitivno-lingvistička analiza (disertacija u postupku ocjene).

Mentorstvo magistarskih i kvalifikacijskih radova:

Kvalifikacijski radovi:

Zovko, Irena (2001) Semantičko-sintaktički odnosi u rečenicama s dvostruko prijelaznim glagolima u engleskom jeziku, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (komentorstvo s V. Ivirom)

Tuđman Vuković, Nina (2002) Glagoli govorenja u engleskome jeziku (speak, talk, say, tell): njihove semantičke i sintaktičke odrednice.

56

Šojat, Krešimir (2002) Istraživanje prijevodnih ekvivalenata u Hrvatsko-engleskom paralelnom korpusu (komentorstvo s M. Tadićem)

Geld, Renata (2005) Kognitivno procesiranje u usvajanju drugog jezika: strategije u usvajanju značenja engleskih fraznih glagola (komentorstvo s J. Mihaljević Djigunović)

Krišković, Arijana (2006) Metonimija u engleskom jeziku medicine

Magistarski rad:

Drahm Draksić, Tracy (1996) The Croatian Dative – komentorstvo s prof. Robertom Van Valinom, SUNY Buffalo, SAD.

Mlačak, Gordana (2006) Metafora u svakodnevnome hrvatskome i engleskom jeziku: analiza na primjeru konceptualne metafore Teorije su zgrade

57

Dr. sc. Igor Fisković, red. prof.Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.Dr. sc. Nada Grujić, red. prof. u miru

Zagreb, 25. 2. 2008.

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 29. listopada 2007. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije, Umjetnost 20. na Odsjeku za povijest umjetnosti. U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja donosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u „Vjesniku” br. 2662 od 10. 11. 2007. i „Narodnim novinama“ br. 115/2007. za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prijavio se dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof. Prijavi za Natječaj priložio je svu potrebnu dokumentaciju. Temeljem toga sačinjeno je i zatraženo mišljenje.

Podaci iz životopisa pristupnika:

Dr. sc. Zvonko Maković rođen je 6. veljače 1947. u Budrovcima (Osijek). Osnovnu i srednju školu završio je u Osijeku, a 1966. upisao je studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1973. godine. Neposredno nakon diplomiranja do dolaska na mjesto asistenta na Katedri za dizajn i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti radio je u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture kao konzervator pripravnik.

Još za vrijeme studija počeo je raditi kao urednik kulturne, odnosno likovne rubrike u raznim novinama i časopisima u kojima je bio i stalni likovni kritičar. Likovne kritike kontinuirano objavljuje do danas, a za svoj kritičarski rad dobio je i brojne nagrade. Paralelno s kritičarskom djelatnošću od 1971. objavljuje studije

58

pretežno s područja moderne i suvremene umjetnosti. Autor je i brojnih tematskih i studijskih izložaba u zemlji i inozemstvu, a na 49. Venecijanskom bijenalu (2001) imenovan je za nacionalnog komesara. Tijekom svih tih godina sudjelovao je mnogo puta kao član ili kao predsjednik u raznim stručnim žirijima na izložbama i natječajima u zemlji i inozemstvu. Osim znanstvenih i stručnih tekstova te likovnih kritika, od kraja osamdesetih objavljuje u novinama kolumnističke tekstove kojima je najčešće cilj braniti dignitet struke. Izbor iz tih radova objavio je u dvije knjige: “Izvješća o stanju”, Zagreb, 1994. i “Pisma Bertoltu Brechtu”, Zagreb, 2002.

Studij trećeg stupnja upisao je 1974. Magistarsku radnju s temom “Popularna štampana slika u Hrvatskoj 19. stoljeća” obranio je 3. lipnja 1982. (mentor prof. Vere Horvat Pintarić). Doktorsku radnju s temom “Slikarstvo Vilka Gecana” obranio je na Odsjeku za povijest umjetnosti 4. prosinca 1996. godine. Od 21. svibnja 1975. zaposlen je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U zvanje docenta izabran je na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagebu 21. siječnja 1999., a na mjesto izvanrednog profesora izabran je na sjednici Fakultetskog vijeća istog fakulteta 16. srpnja 2004. godine.

Znanstveni radovi do izbora u zvanje izvanrednog profesora

Kvalifikacijski radovi dr. sc. Zvonka Makovića, magisterij “Popularna štampana slika u Hrvatskoj 19. stoljeća” kao i doktorat “Slikarstvo Vilka Gecana” te izuzetno brojni publicirani tekstovi pokazuju kako je njegova znanstvena djelatnost usmjerena na povijest moderne i suvremene umjetnosti.

Prema podacima iz priložene bibliografije dr. sc. Zvonko Maković objavio je do izbora u zvanje izvanrednog profesora 9 knjiga te 28 znanstvenih radova.

Knjige:

1. Oko u akciji. Studije, eseji i kritike iz suvremene umjetnosti, Mladost i

Narodno sveučilište grada Zagreba, str. 156, 1972. (kartica teksta 172)

Radi se o izboru kritika, eseja i studija o modernoj i suvremenoj umjetnosti. Obrađuju se autori ključni kako za europsku tako i za hrvatsku povijest umjetnosti 20. stoljeća. Poticaj za tekstove najčešće su mu bile izložbe koje je autor komentirao i analitički razmatrao kako pojedina djela tako i opuse. U knjizi se prvi puta pojavljuju napisi o „siromašnoj“ i konceptualnoj umjetnosti kako na svjetskoj sceni tako i kroz odjeke u domaćoj sredini.

bodovi: OxMxV= 10,75x1x1= 10,75

59

2. Miroslav Šutej. Monografija, str. 224, Nacionalna i sveučilišna

biblioteka, Zagreb, 1981. (kartica teksta 24)

Monografija «Miroslav Šutej» prva je i dosad jedina monografija posvećena djelu ovoga istaknutog umjetnika. U njoj se isključivo kroz crtački dio Šutejeva opusa razmatra geneza i razvitak njegovih likovnih ideja, kao i njihovo povezivanje s drugim oblicima izražavanja: od grafike, do objekata i ambijenata. Uvjerljivom analizom Maković dokazuje kako su česte mijene u ovome opusu isključivo formalne prirode, te da je Šutejeva individualnost prepoznatljiva u detalju i cjelini.

bodovi: OxMxV= 1,5x1x1= 1,5

2. Meštrović. Monografija, str. 98, Spomen galerija «Ivan Meštrović», Vrpolje, 1984. (kartica teksta 18)

U knjizi je obrađen opus hrvatskog skulptora Ivana Meštrovića od prvih početaka njegova rada do pedesetih godina 20. stoljeća. Meštrovićevo je stvaralaštvo postavljeno u opći kontekst europske skulpture toga vremena. Opus ovog kipara nastoji se razmotriti ne kroz inovacijske momente, što se često isticalo bez valjanih argumenata, nego se ističe eklektičnost njegove umjetnosti, ali shvaćena ne u negativnom smislu već kao odraz duha vremena.

bodovi: OxMxV= 1,1x1x1= 1,1

4 . Mauro Stipanov. Monografija, str. 176, Grafički zavod Hrvatske,

Zagreb, 1987. (kartica 24)

Radi se o monografiji riječkog slikara Maura Stipanova koji se javlja ranih sedamdesetih. U tekstu Maković prati njegovu umjetnost sve do druge polovine osamdesetih. U slikarevu stvaralaštvu ističe se uloga geste i prepoznaju se odjeci kako apstraktnog ekspresionizma tako i novih zbivanja na likovnoj sceni („nova slika“).

bodovi: OxMxV=1,5x1x1= 1,5

5. Ljubo Ivančić. Monografija, str. 394, ArTresor studio, Zagreb, 1996.

ISBN 953-6169-01-0 (kartica teksta 48)

Monografijom «Ljubo Ivančić» Zvonko Maković nastoji kroz sliku i tekst vrlo precizno zaokružiti sve relevantne činjenice iz opusa i života ovoga velikog slikara, te mu originalnom interpretacijom odrediti iznimno visoko mjesto u našoj poslijeratnoj umjetnosti. Autor razmatra Ivančićevo slikarstvo oslanjajući se na referencije iz enformela, koje ovaj slikar nikada nije prihvaćao bez stanovitog odmaka, te nasljeđe vezano mahom za mediteranski slikarski krug: Vidovića, Tartagliu, Joba i Plančića. Originalnom usporedbom Ivančićeve figuralike s umjetnošću Alberta Giacomettija Maković pronalazi brojne sličnosti među njima i dokazuje da je kvalifikacije J. P.

60

Sartrea o Giacomettiju zaista moguće primijeniti i na Ivančićevu osebujnu ikonografiju i tehniku.

bodovi: OxMxV= 3x1x1=3

6. Vilko Gecan. Monografija, str. 336, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.

ISBN 953-150-111-4 (kartica teksta 220)

Slikar Vilko Gecan čiji opus Maković obrađuje ovom monografijom pripada generaciji slikara koji su stekli punu afirmaciju odmah nakon prvog svjetskog rata. Za njegov slikarski razvoj važnu ulogu imala je ranija generacija slikara iz prvog desetljeća koja je krenula prema čistom slikarstvu i koja se u slikarstvu oslobodila simbolizma, alegorije i historicizma. Posebno mjesto u prvoj generaciji modernih hrvatskih slikara zauzimao je Miroslav Kraljević u čijim su se radovima akumulirale mnoge temeljne i stimulativne modernističke ideje. Prvu poduku u slikarstvu primao je Gecan u Banja Lučkoj gimnaziji koju je polazio zajedno s Milivojem Uzelcem, s kojim ga je do kraja života vezalo nerazdruživo prijateljstvo. Studij slikarstva započeo je u Minhenu 1913. godine, koji ubrzo napušta zbog mobilizacije. Biva zarobljen na Siciliji. Ratna iskustva ostavila su duboke tragove koje kasnije prenosi u slikarstvo. Nakon rata kratko boravi u Pragu gdje zajedno s Uzelcem nastavlja studij. Uzelac, Trepše, Varlaj i Gecan neposredno nakon rata čine čvrstu formaciju slikara koja je u okviru Proljetnog salona afirmirala ekspresionizam. To je bio važan period Gecanovog slikarstva kad je ostvario neka od svojih antologijskih djela poput Klinike, a posebno mjesto pripada njegovoj slici Cinik (1921). God 1922. Gecan kratko potpada pod utjecaj eklektičkog kubizma koji su iz Lhoteova atelja u Parizu k nama prenosili Lhoteovi učenici, osobito S. Šumanović. Oko 1923. osjeća se i utjecaj magičnog realizma i njemačkog Neue Sachlichkeit-a, osobito izraženog u slici Autoportret s tvornicom. Prekretnica nastaje iza 1924. kad odlazi u Ameriku, gdje živi sa svojom ženom Ankom do 1932. Njegovo slikarstvo u toj fazi nosi značajke novog ekspresionizma bliskog kolorističkoj ekspresivnosti Vlaminck, Deraina, Van Gogha ili Dufyevog fovizma. Po povratku iz Amerike slikar teško obolijeva od Parkinsonove bolesti i postupno prestaje slikati. Umro je 1973. godine. U kratkom produktivnom periodu Vilka Gecana nastalo je nekoliko djela koja su dosegla najvišu razinu umjetničkog dometa što tog slikara svrstava u sam vrh hrvatskog slikarstva prve polovine dvadesetog stoljeća.

bodovi: OxMxV= 13,75x1x1= 13,75

7. Kristl, Picelj, Rašica, Srnec. Nakladništvo Udruženja hrvatskih arhitekata, Biblioteka Psefizma, Zagreb, 1998. ISBN 953-6646-02-1 (kartica teksta 8)

Knjiga «Kristl, Picelj,Rašica,Srnec» posvećena je prvoj izložbi slika umjetnika grupe EXAT-51 koja je održana u veljači 1953. i izazvala neuobičajene reakcije. Riječ je o prvoj izložbi apstraktne umjetnosti u tadašnjoj zemlji koju su službena politika i dio politički dirigirane kritike osudili kao subverzivnu. Maković u svojoj knjizi iznosi razloge koji su poticali četvoricu slikara da se okrenu upravo apstrakciji i koji su postali svjetionicima nove umjetničke prakse u daleko širim razmjerima. Na

61

jednostavan i sažet način autor daje ocjenu i same umjetnosti, i društvenog i političkog kontekstu u kojemu je izložba EXAT-51 održana, a također upućuje na posljedice koje je ona izazvala.

bodovi: OxMxV=0,5x1x1= 0,5

8. Murtić: Istra. Monografija. Str. 312. Izdavači Skaner studio, Zagreb i Inart, Poreč,2000. ISBN 953-97448-1-4 (str. 312) (kartica teksta 65)

U monografiji «Murtić:Istra» Zvonko Maković na dosad najcjelovitiji način tumači slikarstvo Ede Murtića. Oslanjajući se isključivo na jedan, ali dominantan segment Murtićeva slikarstva, autor tumači genezu njegove apstrakcije vidjevši joj ishodište u krajoliku. Točnije, istarskome krajoliku za koji je slikar vezan od 1945. godine i u kojemu posljednjih desetljeća najviše i stvara. Makoviću su kao polazište poslužile upravo novije slike u kojima se realan predložak jedva razaznaje i objašnjava kako se i u najhermetičnijim djelima kriju šifre konkretnog predmetnoga svijeta. U knjizi se naglašava značenje ekspresije u ovoj umjetnosti i objašnjava se njezino mjesto u širem kontekstu poslijeratnoga slikarstva: od slikarstva geste, do enformela. Preciznom dramaturgijom slike, točnije montažom reprodukcija i dokumentarne fotografije, a ne samo teksta, ova je monografija postigla na uvjerljivosti i dala pravu mjeru građi koju je obuhvatila. Iako fokusirana samo na istarske motive u umjetnosti Ede Murtića, ova monografija daje istodobnu realnu ocjenu čitava njegova bogatog i svestranog opusa.

bodovi: OxMxV= 4x1x1= 4

9. Julije Knifer. Monografija. Str. 272. Izdavači Meandar i Studio Rašić, Zagreb, 2002. ISBN 953-206-057-X (str. 274) (kartica teksta 54)

Monografija «Julije Knifer» predstavlja jedno od najvažnijih radova Zvonka Makovića uopće. Može je se shvatiti i kao svojevrsnu rekapitulaciju tridesetogodišnjega sustavnog bavljenja opusom ovoga slikara. Naime, Maković je do sada objavio brojne studije i kritičke tekstove posvećene Kniferovu djelu te organizirao isto tako i mnoge njegove izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu. Nedvojbeno najznačajnija Kniferova izložba koju je Maković organizirao je ona kojom je, kao imenovani nacionalni izbornik 49. Venecijanskog bijenala (2001) predstavio ovoga vrsnog umjetnika. No, vratimo se monografiji, opsežnoj knjizi (272 str.) koja tekstom i slikom tumači vjerojatno najhermetičnije djelo hrvatske umjetnosti čije je značenje i znatno šire od nacionalnih granica. Originalnost Makovićeva tumačenja Kniferove umjetnosti počiva u njegovu otkrivanju i vrlo dobroj interpretaciji konstantnih vrijednosti ovoga djela. Maković tako visoko vrednuje rana slikarova djela, njegove crteže autoportreta iz razdoblja 1949-52. kada umjetnik svakodnevno radi na istome formatu olovkom ili ugljenom svoj portret. Videći u tome precizno artikuliran koncept, a marginalizirajući formalnu stranu djela, Maković ističe kako se u tim radovima krije ključna šifra buduće umjetnikove zaokupljenosti temama monotonije, dosade, apsurda... dakle nečega što će se kao relevantan program prepoznati u umjetnosti kasnijega razdoblja.

bodovi: OxMxV=3,375x1x1=3,375

62

Znanstveni radovi publicirani kao članci u časopisima i poglavlja u knjigama

1. Najmlađa generacija jugoslavenskih plastičara: novi ambijenti, siromašna i konceptualna umjetnost. «Život umjetnosti», br. 14, str. 55-66, Zagreb, 1971. (18 kartica teksta)

Ovaj Makovićev članak prvi je sintezni tekst koji rasvjetljava umjetnost generacije autora koji se javljaju krajem šezdesetih godina i uvode nove jezičke standarde. Točnije rečeno ovi umjetnici istražuju nove izražajne mogućnosti tzv. postobjektne umjetnosti i unose u našu suvremenu umjetnost neke osobine koje se u to vrijeme javljaju pretežito u umjetnosti Zapada. Maković obrađuje djelo umjetnika svoje generacije bez distance postavljajući se u ulogu kroničara koji promatra umjetnost što nastaje u njegovoj neposrednoj blizini stvarajući istodobno dovoljno objektivnu hijerarhiju dostignuća.

bodovi: OxMxV= 1,1x1x1=1,1

2. Miroslav Šutej. «Život umjetnosti», br. 22-23, str. 92-106, Zagreb, 1975. (16 kartica)

Opsežna i sintezno pisana studija o djelu velikog hrvatskog umjetnika Miroslava Šuteja prvi je Makovićev veći tekst posvećen ovome autoru. Kasnije će objaviti o njemu monografiju, a mnogo godina nakon toga i studiju u katalogu Šutejeve retrospektivne izložbe grafike. Na osnovi precizne kronološke sheme analizira se geneza Šutejeve umjetnosti i stavlja u širi kontekst. Na taj se način indirektno valorizira ovaj opus i razmatra kao vrijedan segment suvremene europske umjetnosti.

bodovi: OxMxV=1x1x1=1

3. Nove pojave u hrvatskom slikarstvu. Koncepcija izložbe i predgovor u katalogu, Galerija Nova, Zagreb, 1980 (bez paginacije) (17 kartica teksta)

Izložba i prateća Makovićeva studija u katalogu nastoji valorizirati recentne događaje u hrvatskome slikarstvu, te naznačiti moguće referencije u ranijoj umjetnosti. Polazi se od konstatacije kako je u vrijeme kasnoga modernizma slikarsko djelo lišeno ne samo svake alegorijske, mimetičke i simboličke vrijednosti, nego napušta svaku iluziju, tako dubine, odnosno prostora svodeći se često na goli predmet, na tautologiju. Slici se ističe njezina fizička priroda, a sam proces slikanja postaje nadomjeskom za siže, za «sadržaj» u tradicionalnome smislu.

bodovi: OxMxV=1x1x1=1

63

4. Ikonografija popularne štampane slike. «Život umjetnosti», br. 29-30, str. 79-90, Zagreb, 1980. (21 kartica teksta)

U studiji o ikonografije pučke slike Maković postavlja nekoliko temeljnih pitanja pokušavajući razjasniti značenje i promjenu značenja pojedinih slikovnih obrazaca koji su u nas bili uvriježeni. Ovim istraživanjem Zvonko Maković je proširio uvid u problematiku hrvatske umjetnosti 19. stoljeća time što je konvencionalni korpus te umjetnosti dopunio važnim komponentama pučkoga stvaralaštva.

bodovi: OxMxV=1,3x1x1= 1,3

5. Popularna štampana slika: porijeklo, funkcija, značenje. «Život umjetnosti», br. 32. str. 35-48, Zagreb, 1981. (19 kartica teksta)

Rad je važan prilog vrednovanja obično zapostavljenog dijela naše likovne baštine. Autor iznosi podatke o pojavi i rasprostranjenosti grafičkih listova u našoj i europskoj sredini, te utvrđuje njihovo podrijetlo naročito upozoravajući na ulogu i važnost djelovanja kako uvoza i distribucije strane građe tako i djelovanja domaćih tiskarskih radionica

bodovi: OxMxV=1,19x1x1= 1,19

6. Nova slika: hrvatsko slikarstvo osamdesetih godina. «Život umjetnosti», br. 33-34, str. 7 - 20, Zagreb, 1981. (17 kartica teksta)

U članku se obrađuje djelovanje nastupajuće generacije umjetnika koji su, pod

očitim utjecajem na općoj likovnoj sceni, prihvatili sliku nakon što je uloga slike i slikanja iščezla u vrijeme konceptualne umjetnosti. Maković posvećuje pozornost skupini mladih autora od kojih neki i kasnije iščezavaju s likovne scene, dok drugi danas čine iznimno važan segment naše umjetnosti (Nina Ivančić, Damir Sokić, Edita Schubert, Igor Rončević…).

bodovi: OxMxV= 1x1x1=1

7. Djela Friedricha Overbecka u Đakovu. Katalog izložbe, Galerija likovnih umjetnosti Osijek, 1982 (bez paginacije, 16 kartica teksta s bilješkama)

Tekst obrađuje povijest nastanka i povjesnoumjetnički značaj crteža za đakovačku katedralu najznačajnijeg predstavnika nazarenskog slikarstva Friedricha Overbecka. Crteži su nastali u drugoj polovini šezdesetih godina 19. stoljeća, a bili su namijenjeni kao predložak za oslikavanje spomenute građevine koju je u tom vremenu gradio biskup Josip Juraj Strossmayer. Ovim tekstom koji je pratio izložbu u osječkoj Galeriji likovnih umjetnosti Overbeckovi su crteži ponovno aktualizirani i na hrvatskoj i na srednjoeuropskoj razini.

bodovi: OxMxV=1x1x1=1

8. Uloga stereotipa u popularnoj štampanoj slici. «Život umjetnosti», br. 36, str. 43-60, Zagreb, 1983. (17 kartica teksta)

64

U tekstu Zvonko Maković polazi od podjele umjetničke produkcije na onu namijenjenu obrazovanim konzumentima i onu koja namijenjenu širokom krugu potrošača. Razmatra se međusobno prožimanje ovih dviju likovnih produkcija te o stvaranju stereotipa koji pospješuju lakšu čitljivost i prihvatljivost slike.

bodovi: OxMxV=1x1x1=1

9. Od utopije do svakodnevice. (Umjetnost '68). Referat na IV. Kongresu Saveza društava istoričara umjetnosti Jugoslavije, Sarajevo, svibanj,1985 (10 kartica). Tiskano u knjizi: Zvonko Maković: Nenapisano. Biblioteka Quorum, Zagreb, 1989.

U tekstu se razmatra uloga spontano nastalih dijela kao što su plakati i leci tiskani ili rukom izrađeni tijekom revolucionarnih zbivanja početka ljeta 1968. Težište se stavlja na persuazivni aspekt koji ima u toj specifičnoj produkciji veću vrijednost od one koje pripadaju estetskim ili bilo kojim drugim likovnim vrijednostima. Na osnovu fotografija plakata i letaka autor sugerira specifičnu ikonografiju „lipanjskih gibanja“.

bodovi: OxMxV=0,62x1x1= 0,62

10. Na tragu Gianbattiste Piazzette. «Zbornik Galerije likovnih umjetnosti Osijek, 1987. str. 64-73. (18 kartica teksta)

U članku se analizira i interpretira serija slika manjega formata u vlasništvu „Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku“. Autor je atribuirao ta djela širem krugu sljedbenika Gianbattista Piazzette venecijanskog slikara 18. stoljeća. Niska kvaliteta ovih slika upućuje na indirektan način na Piazzettu, odnosno autor zaključuje kako su djela očito nastala slobodnim, štoviše dosta nespretnim, kopiranjem grafičkih predložaka koje je po Piazzettinim originalima tiskao venecijanski grafičar Pitteri. Taj Makovićev tekst zanimljiv je i stoga što se u njemu referiraju neke spoznaje koje je već ranije artikulirao u svojim radovima o popularnoj štampanoj slici.

bodovi: OxMxV= 1,12x1x1= 1,12

11. Knifer: do meandra. Koncepcija i katalog izložbe, Galerija Doma JNA, Zagreb, 1987. ( bez paginacije, 8 kartica teksta )

U katalogu ove izložbe Maković, na osnovu izabranih radova Julija Knifera iz njegove najranije stvaralačke faze, obrađuje seriju autoportreta koje slikar radi između 1949. i 1952. godine. Riječ je o gotovo identičnim crtežima na kojima umjetnik prikazuje svoje lice crtajući ga olovkom različite tvrdoće bez osobito naglašenih izražajnih vrijednosti. Činjenica da se u ovoj seriji crteža naglašeno ističe monotonija, procesualnost i negiranje narativnih sadržaja nagnala je Makovića da zaključi kako je tu po prvi puta istaknut onaj moment koji će Knifer maestralno razviti u svojim meandrima nakon 1960. godine. Valja spomenuti da je ta Makovićeva teza mnogo godina kasnije prihvaćena od francuskih teoretičara i povjesničara umjetnosti koji su se bavili djelom Julija Knifera (Serge Lemoine, Arnault Pierre...).

bodovi: OxMxV= 0,5x1x1= 0,5

65

12. Anselm Kiefer: Poezija, mitologija, kronika. Referat na znanstvenom skupu «Pismo i slika», Grožnjan, 9-11. lipnja, 1988. Tiskano u knjizi: Zvonko Maković:Nenapisano. Biblioteka Quorum, Zagreb, 1989. (9 kartica teksta)

Tekst obrađuje djela njemačkog postmodernog umjetnika Anselma Kiefera s aspekta intertekstualnosti i intermedijalnosti. Naime, Maković tumači Kiefera kroz referencije na poeziju Paula Celana, baš kao i autobiografske zapise (Errinerungen) Alberta Speera. Ovo slikarstvo dotiče bolne momente njemačke povijesti u vremenu Hitlerove vlasti razotkrivajući to doba s recentne pozicije.

bodovi: OxMxV=0,5x1x1=0,5

13. Vrijeme Romola Venuccija. Katalog retrospektivne izložbe, Moderna galerija Rijeka, 1993. str.85-89. (16 kartica teksta)

U radu je opisano stvaralaštvo riječkog slikara Romola Venuccija s osobitim težištem na njegov hibridni kubizam i prihvaćanje elemenata "Nove objektivnosti". Diskontinuitet u Venuccijevu stvaralaštvu nastoji se sagledati i vrednovati kao njegov svjestan izbor, a ne kao umjetničku eklektičnost.

bodovi: OxMxV=1x1x1=1

14. Njujorški kvintet (Richard Artschwager, Robert Morris, Ed Ruscha, Bruce Nauman i Richard Serra). Katalog izložbe, Galerija Dante, Umag, 1993, str. 11-19. (12 kartica teksta)

U tekstu se obrađuje grafički opus petorice suvremenih američkih slikara. Grafika se promatra kako u kontekstu njihova slikarstva tako i u kontekstu postobjektne (konceptualne) umjetnosti. Djela su posuđena iz njujorške Castelli Gallery za izložbu u Galeriji Dante iz Umaga.

bodovi: OxMxV=0,75x1x1=0,75

15. Kaleidoskop (Andres Serrano). Katalog izložbe, Galerija Dante, Umag, 1994. (bez paginacije, 9 kartica teksta)

Suvremeni američki umjetnik Andres Serrano koristi fotografiju kao izražajno sredstvo, međutim, ne može se reći da je u njegovim djelima fotografija primarni medij. Teme koje Serrano bira čine njegova djela krajnje subverzivnima, a činjenica njegova etničkog i konfesionalnog podrijetla ima važnu ulogu u njegovu stvaralaštvu. Katolik hispanoameričkog podrijetla predodređen je za društvenu marginu i tu činjenicu ovaj umjetnik ispituje svojim djelom. Maković na primjeru Serranova ciklusa Morgue (Mrtvačnica), kojega čine fotografije fragmenata mrtvih tijela anonimnih ljudi stradalih često na krajnje okrutan način ispituje vidove smrti u umjetnosti od Grünwalda do naših dana. Autor naglašava da je smrt ovdje lišena svake suosjećajne dimenzije i promatra se kroz aspekt mrtve organske tvari. Maković povezuje fotografije Serrana s ratnim fotografijama iz Hrvatske 1991. godine.

bodovi: OxMxV= 0,5x1x1=0,5

66

16. Josip Juraj Strossmayer und die Idee des Doms. Katalog «Johann Friedrich Overbeck und die Kathedrale von Djakovo / Kroatien», Museum Ostdeutsche Galerie, Regensburg, 1994, str. 35-45. (18 kartica teksta)

Opsežna studija «Josip Juraj Strossmayer un die Idee des Doms» objavljena u velikom njemačkom katalogu «Johan Friedrich Overbeck und die Kathedrale von Djakovo/Kroatien» (izdanje Museum Ostdeutsche Galerie, Regensburg, 1994) vrijedan je doprinos stoga što Z. Maković, na osnovu iscrpnog izučavanja izvorne arhivske građe, uvjerljivo tumači genezu i kompleksno značenje Đakovačke katedrale. Ovo nedvojbeno najkompleksnije djelo hrvatske umjetnosti 19. stoljeća Maković vrednuje kroz doprinos brojnih značajnih autora (arhitekata i slikara) što ih je biskup izabrao, ali također i kroz ličnost samoga Strossmayera. Pozivajući se na dotad još neobjavljenu arhivsku građu Maković konstatira kako je Đakovačka katedrala cjelovito autorsko djelo samoga biskupa koji je sudjelovao u svakom segmentu artikulacije ideje i same gradnje nadzirući u podjednakoj mjeri i radnike u kamenolomu i ciglani, kao i arhitekte F. Schmidta i slikara J.F. Overbecka kome je namijenio oslikavanje unutrašnjosti.

bodovi: OxMxV= 1,1x1,5x1= 1,65

17. Ljubomir Perčinlić: slike, crteži (1959-1993). Katalog retrospektivne izložbe, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 1994. (14 kartica teksta)

Prateća studija iz kataloga retrospektivne izložbe Ljubomira Perčinlića obrađuje opus ovoga slikara u širem kontekstu. Razmatra se geneza i mijene u rasponu od tridesetak godina i zaključuje kako se u toj umjetnosti mogu prepoznati važne jezičke mijene svojstvene analitičkoj i minimalističkoj umjetnosti. Perčinlić nije pripadao radikalnom vidu minimalizma ili analitičkog slikarstva već je primjenjivao načela proizašla iz tih poetika u svoje djelo zadržavajući stanoviti vid tradicionalnosti.

bodovi: OxMxV=0,88x1x1= 0,88

18. Geneza jedne slike: Vilko Gecan – «Cinik». «Radovi Instituta za povijest umjetnosti», br. 18, str. 87-1001, Zagreb, 1994. (21 kartica teksta)

Članak govori o slici "Cinik" Vilka Gecana, kao primjeru ekspresionizma u hrvatskom slikarstvu. Slika nastaje 1921. pod snažnim utjecajem tadašnjeg njemačkog ekspresionističkog filma. Riječ je o stilizaciji prostora, uporabi groteske, svjetlosnih kontrasta kao sredstava naglašene ekspresivnosti. Teza je da je slikar Gecan u slici Cinik naslikao jednu verziju autoportreta, a na što upućuju mnoge analogije.

bodovi: OxMxV=1,31x1,5x1= 1,97

19. Ljubo Ivančić: Autoportreti 1945-1995. Katalog izložbe, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1995. (10 kartica teksta)

67

Na primjeru autoportreta Ljube Ivančića Maković razmatra sve bitne osobine opus ovog velikog i plodnog slikara. Polazeći od egzistencijalističkih nazora u ranome razdoblju Ivančić upravo na primjeru autoportreta uspostavlja specifičan vid figuralike poslije Drugog svjetskog rata. Opirući se apstrakciji Ivančić je usvajao neke vidove koji su svojstveni onodobnoj apstraktnoj umjetnosti (tekstura i tehnika enformela) i na originalan način to je uklopio u svoj figurativni izražaj. Razvijajući temu samopredstavljanja Maković ističe da se slikar posredno referira kako na eksatvska tako i na enformelistička iskustva stavljajući posredno svoje djelo u kontekst suvremenika.

bodovi: OxMxV=0,62x1x1= 0,62

20. Drugi ekspresionizam Vilka Gecana. «Peristil», br. 39, str. 145-156, Zagreb, 1996. (18 kartica teksta)

Članak govori o odjecima jednog hibridnog oblika europskog ekspresionizma s kraja dvadesetih i početka tridesetih godina 20. stoljeća kod hrvatskog slikara Vilka Gecana. U ekspresionizmu toga doba više se prepoznaju elementi izraza Van Gogha nego tragovi autentičnih ekspresionista grupe "Die Bruecke". Međutim, žestina Van Gogha u novom se vremenu razvedrava i estetizira, u čemu se osjećaju dodiri francuske umjetnosti fovista (Matisse, Deraine, Vlaminck). U Hrvatskom slikarstvu između 1925. i 1935. mnogi umjetnici prihvaćaju takav oblik pojačane ekspresije i usvajaju ga polazeći s različitih ishodišta. Slučaj slikara Vilka Gecana osobito je zanimljiv jer je on punu afirmaciju stekao oko 1920. upravo u ekspresionističkom ozračju. Boravak u Americi nakon 1924. Gecan koristi za sustavno usavršavanje što mu omogućava sigurno vladanje svim izražajnim sredstvima.

bodovi: OxMxV=1,1x1x1= 1,1

21. Poučak o paradoksu (Grafika Miroslava Šuteja), Predgovor u katalogu retrospektivne izložbe grafike, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 1996, str. 5-8. (12 kartica teksta)

Ranijim tekstovima posvećenim Šuteju, pa tako i monografijom iz 1981. godine Maković je težište stavio na crtački opus ovog umjetnika, sada osvjetljava pak njegov iznimno važan grafički segment stvaralaštva pri čemu naglašava osobit doprinos Šuteja u afirmaciji tehnike sitotiska u našoj umjetnosti. Naime, početkom šezdesetih godina, kada se sitotisak javlja, počinje i intenzivna Šutejeva istraživačka djelatnost. On iznalazi nove mogućnosti koje mu upravo ta tehnika pruža razvijajući jedan poseban vid grafike: ne samo kao reproduktivne tehnike već svojevrsnih multipla. Grafika tako postaje medij koji pruža dotad nepoznate izražajne mogućnosti.

bodovi: OxMxV=0,75x1x1=0,75

22. Ignjat Job. Koncepcija i katalog retrospektivne izložbe, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1997. str. 41-49. (18 kartica teksta)

Radeći retrospektivnu izložbu slikara Ignjata Joba Maković je izdao opsežan katalog monografskih razmjera u kojemu je kataloški obradio velik broj izloženih djela i napisao vrijednu studiju o ovome slikaru. («Ignjat Job», Umjetnički paviljon,

68

Zagreb, 1997). Oslanjajući se dijelom na ranija istraživanja o djelu i ličnosti ovoga značajnog hrvatskog slikara koji je djelovao između dva svjetska rata, istraživanja koja je početkom pedesetih godina temeljito izveo Grgo Gamulin, Maković u svojoj studiji pokazuje kako novo vrijeme nosi i drugačija viđenja iste umjetnosti. Drugim riječima, uvažavajući i oslanjajući se na rad svojeg velikog prethodnika, on vrednuje i interpretira Jobovo djelo u kontekstu novih teorijskih spoznaja. Koristeći se pojmom «drugog ekspresionizma», koji mu je već ranije omogućio da sagleda i ocijeni umjetnost kasnoga Vilka Gecana, Zvonko Maković i umjetnost Ignjata Joba tumači u kontekstu takvih ekspresionističkih pojava koje su rasprostranjene u europskoj umjetnosti dvadesetih i tridesetih godina.

bodovi: OxMxV=1,12x1x1=1,12

23. Nikola Reiser: retrospektiva. Katalog. Umjetnički paviljon, Zagreb – Galerija Brešan, Split, 1998. (18 kartica teksta)

Maković ističe u tekstu u ovom katalogu da je mjesto Nikole Reisera u hrvatskoj umjetnosti nakon Drugog svjetskog rata važno iz nekoliko razloga. Radi se, naime, o jednom od umjetnika koji je relativno rano, već četrdesetih prekinuo sa socijalističkim realizmom. Tada se okrenuo tradiciji „čistog slikarstva“ lišenog svih socijalnih, političkih i drugih ideoloških aspekata. U pedesetim i šezdesetim godinama kod ovog se umjetnika osjeća utjecaj enformela i neodade. Slikareva djela podijeljena su prema žanrovima na portrete, mrtve prirode, aktove i pejzaže.

bodovi: OxMxV=1,12x1x1=1,12

24. Murtić: retrospektiva grafike i plakata 1939-1999. Katalog. Izdavač Galerija Kortil, Rijeka i Galerija Cvajner, Pula, 1999. (13 kartica teksta)

Kao svojevrsna dopuna monografiji «Murtić:Istra» može poslužiti niz drugih tekstova koje je Zvonko Maković tijekom devedesetih godina napisao o djelu ovog istaknutoga umjetnika, a koje navodi u popisu znanstvenih i stručnih radova. Među tim tekstovima osobito je važna uvodna studija o Murtićevoj grafici i plakatu objavljena u katalogu ove retrospektivne izložbe. U njojoj tumači dva važna segmenta ovoga bogatog opusa. Maković tako otkriva utjecaje i autentične doprinose koje je slikar ostvario na oba područja. Dio Murtićeva grafičkoga opusa, ali isto tako i onoga vezanog za propagandu koji je nastajao tijekom njegova boravka među partizanima 1944. i 1945. godine, te neposredno nakon rata, pokazuje visoku razinu autentičnog Murtićeva izraza. Maković je ovom svojom studijom po prvi puta rasvijetlio taj dio umjetnikova stvaralaštva i adekvatno ga valorizirao.

bodovi: OxMxV=0,81x1x1=0,81

25. Junaci šutnje (Jedan aspekt figurativne umjetnosti pedesetih). Referat na međunarodnom znanstvenom skupu „Umjetnost i ideologija – 50-e u podijeljenoj Europi“ .Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1999. (12 kartica teksta) Objavljeno pod naslovom: Zvonko Maković: „The Heroes of Silence: An Aspect of the Figurative arts in the 1950's “ u: „Art and Ideology: The nineteen-fifties in divided Europa“. Zagreb, Art History Association of Croatia. ISBN 953-6089-16-5

69

U tekstu Maković razmatra prisutnost figure u poslijeratnoj umjetnosti u kojoj su dominirali nefigurativni (apstraktni) pravci. Autor polazi od činjenice da je to vrijeme u filozofiji i književnosti obilježeno egzistencijalizmom pa tragove egzistencijalističke retorike pronalazi i u slikarstvu i skulpturi. Na brojnim primjerima umjetničkih djela Giacomettija, Bacona, Germaine Richier, Ljube Ivančića i drugih autor pokazuje kako se senzibilitet poznat iz enformela prenosi u figurativnu umjetnost da bi se tim putem istaknule teme prolaznosti, slučajnosti, apsurda.

bodovi: OxMxV= 0,75x1x1= 0,75

26. Julije Knifer. Croazia. La Biennale di Venezia. 49. Esposizione internazionale d'arte. Venezia, 2001. Katalog. ISBN 953-6240-08-4 (24 kartice teksta)

Maković je bio nacionalnim izbornikom na 49. Venecijanskom bijenalu i tom prigodom izabrao Julija Knifera kao hrvatskog zastupnika. Realizirao je izuzetno dobro primljenu izložbu, odnosno nacionalni paviljon i u pratećem katalogu s tekstom na engleskom i talijanskom jeziku objavio sintezni tekst o Kniferovoj umjetnosti dopunjen razgovorom s umjetnikom. Istaknuo je konzistentnost ove umjetnosti i prosuđivao ju je u međunarodnom kontekstu.

bodovi: OxMxV= 1,5x1,5x1= 2,25

27. Stevan Luketić: retrospektiva. Katalog. Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Zagreb, 2002. (16 kartica teksta)

U tekstu kataloga Maković obrađuje opus jednog od najznačajnijih hrvatskih skulptora enformela Stevana Luketića. Luketićev opus promatra u kontekstu hrvatske i evropske umjetnosti pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća ističući koliko posebnost ovoga kipara toliko i njegovu recepciju aktualnih zbivanja s međunarodne likovne scene.

bodovi: OxMxV=1x1x1=1

28. Monokromi. Katalog. Umjetnički paviljon, Zagreb, 2002. ISBN 953-6890-05-04 (12 kartica teksta)

U ovom tekstu Maković obrađuje temu monokromije u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti i sagledava je u kontekstu istodobnih pojava europske i američke umjetnosti. Istodobno upozorava na dva primjera nastala u hrvatskome slikarstvu na početku 20. stoljeća: «Angelus» E. Vidovića (1906/7) i «Kiša» M. Steinera (1918) u kojima je, po Makovićevu mišljenju, po prvi puta u hrvatskoj umjetnosti svjesno radikaliziran kromatski izbor kako bi se afirmirala slika u njezinu predmetnome značenju.

bodovi: OxMxV= 0,75x1x1= 0,75

Ukupan je zbroj bodova radova prije izbora u zvanje izvanrednog profesora: doktorat + 67,825

70

Radovi nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora

Knjige:

1. Riječi s izložbe. Studije i ogledi iz likovnih umjetnosti. Naklada Ljevak, Zagreb, 2004. ISNB 953-178-638-0 (205 kartica teksta)

Knjiga donosi studije iz moderne i suvremene umjetnosti. Problematiziraju se počeci moderniteta kroz opuse Maneta, Cezannea, Klimta kao i teme iz suvremene umjetnosti. Nekoliko sinteznih tekstova govori o skulpturi i slikarstvu pedesetih i šezdesetih godina u Hrvatskoj i svijetu (Grupa Zero). Tekstovi su ranije bili publicirani što kao predgovori izložbama što u periodici. Pisani koliko precizno toliko i pristupačno ovim tekstovima Maković nastoji učiniti modernu i suvremenu umjetnost bližom što široj publici.

bodovi: OxMxV= 12,81x1x1= 12,812. Dimenzije slike. Tekstovi iz suvremene umjetnosti. Meandar, Zagreb,

2005. ISBN 953-206-153-3 (182 kartica teksta)

Knjiga «Dimenzije slike. Tekstovi iz suvremene umjetnosti» je, naime, rezultat nagrade koju je Maković 2000. godine dobio od strane Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) i u kojoj je izabrao svoje radove koje je objavio tijekom posljenjih deset godina, a koji su svi pretrpjeli radikalne preinake. Baveći se slikom u svim njezinim vidovima, svim dimenzijama, kako ističe Maković, postigao je kroz naoko heterogenu građu iz suvremene umjetnosti vrlo dojmljivu cjelinu. Kao glavni motiv koji se provlači kroz sve tekstove knjige jest slika, ali ne toliko u materijalnome smislu. Autor propituje iščeznuće slike kao predmeta i njezino stoljetno egzistiranje na rubu s kojega će se u pojedinim vremenima okretati konceptu, drugi puta slici kao produktu slikanja.

bodovi: OxMxV= 11,375x1x1= 11,375

3. Nikola Reiser. Monografija. Art magazin Kontura d.o.o. i Galerija Mona Lisa d.o.o., Zagreb, 2005. ISBN 953-6960-02-8 (42 kartice teksta)

Monografska studija o slikaru Nikoli Reiseru: genezi njegova slikarstva koje se javlja pred početak Drugog svjetskog rata s utjecajem Grupe Trojice. Tijekom rata i slikarova boravka među partizanima nastaju brojni crteži i slike u kojima umjetnik kroničarskom dosljednošću registrira život ratne svakodnevice.Ono što ga izdvaja od većine drugih umjetnika, to je odsutnost ideoloških konotacija. U poslijeratnome razdoblju Reiser se nastavlja na umjetnost tridesetih godina i ne prihvaća diktat socijalističkog realizma. Nastaju brojni portreti i pejzaži. Kasnih pedesetih i početkom šezdesetih godina slikar prihvaća elemente enformela i marginalizira figuru. Držeći se stroge žanrovske podjele (akt, mrtva priroda, portret, pejzaž)Reiser pojam umjetničkih konvencija postavlja kao svojevrsnu temu svoje umjetnosti.

71

bodovi: OxMxV= 2,625x1x1= 2,625

4. Lica – alternativna povijest moderne umjetnosti. Antibarbarus, Zagreb, 2007. ISBN 953-249-038-1 (207 kartica teksta )

Naslovu knjige Lica Zvonko Maković stavlja znakoviti podnaslov - Alternativna povijest moderne umjetnosti u čemu se može prepoznati replika kanoniziranoj modernističkoj retorici koja se obično poistovjećuje s poviješću moderne umjetnosti. Naizgled paradoksalno, skicu jedne drugačije povijesti umjetnosti dvadesetog stoljeća, autor nudi čitajući upravo kanonska djela moderne umjetnosti. Umjesto pitanja o evoluciji formalnih uvjeta samog viđenja svojstvenog modernističkoj kritici i povijesti umjetnosti, Zvonko Maković svojim tekstom strukturiranim u niz poglavlja eksplicira pitanje: "Što se desilo s ljudskim licem u modernoj umjetnosti?" Postavljajući to pitanje autor knjige uspostavlja relaciju između pojmova povijesti i pripovijesti, odnosno ukazuje na činjenicu da povijest, poput reprezentacijskih postupaka imanentnih pojedinačnim umjetničkim djelima, odnosno medijima u kojima se ta djela artikuliraju i manifestiraju, jest narativna forma. Umjesto takozvane "velike naracije" što modernistička povijest umjetnosti jest, ova se alternativna povijest moderne umjetnosti usredotočuje na proučavanja pojedinih slučajeva vizualne reprezentacije ljudskog lica.

bodovi: OxMxV= 12,94x1x1= 12,94

Znanstveni radovi publicirani kao članci ili poglavlja u knjigama

1. Damir Sokić ili o odsutnosti, tišini i ostalome. Katalog izložbe. Umjetnički paviljon, Zagreb, 2004. ISBN 953-6890-11-9 (14 kartica teksta)

Studija donosi monografski prikaz umjetnosti Damira Sokića s naglaskom na ona njegova djela koja problematiziraju značenje odsutnosti, nematerijalnoga i referiranja na djela iz povijesti umjetnosti. Težište je na interpretaciji recentnog Sokićeva rada "Lice/Face" u kojemu prostor, shvaćen kao sinonim nematerijalnosti i odsutnosti tvari, ima presudnu ulogu.

bodovi: OxMxV=0,875x1x1= 0,8752. "Grupa Zero" i izložba Zbirke Lenz Schönberg u Zagrebu. Katalog izložbe.

Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2004. ISBN 953604363-7 (20 kartica teksta)

Knjiga govori o formiranju Grupe Zero i njemačkoj i europskoj umjetničkoj sceni pedesetih godina. Zbirka Lenz Schoenberg jedna je od najznačajnijih zbirki koja se formirala na idejama umjetnika Grupe Zero i nastojala njihovu umjetnost povezati s društvenom i političkom stvarnošću Europe nakon 1958. U tom europskom povezivanju Maković ističe i važnu ulogu koju je imao Zagreb oko 1960., pa je stoga i taj aspekt uključen u koncept knjige i izložbe koja je održana u Zagrebu u proljeće 2004.

72

bodovi: OxMxV= 1,25x1x1= 1,253. Pedesete: slikarstvo, skulptura. Katalog izložbe "Pedesete godine u

hrvatskoj umjetnosti". Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2004. ISBN 953-6508-18-4 (23 kartice teksta)

Rad donosi pregled glavnih kretanja u slikarstvu i skulpturi u Hrvatskoj pedesetih godina 20. stoljeća, od socijalističkog realizma na prijelazu u pedesete, preko apstraktnih tendencija, enformela, geometrijske apstrakcije do pojave naznaka Nove umjetničke prakse (Grupa Gorgona).

bodovi: OxMxV=1,4375x1x1= 1,434. Nina Ivančić: slike 1986-2004. Katalog izložbe, Gradski muzej Bjelovar -

Galerija Zuccato Poreč - Galerija Waldinger, Osijek, 2004-2005. ISBN 953-97394-9-7 (12 kartica teksta)

U studiji se raspravlja o slikarstvu Nine Ivančić nakon njezina odlaska u New York i povratka u Hrvatsku nakon 7 godina. Valorizira se njezino mjesto u kontekstu "nove slike" i promjena koje se događaju dolaskom u Ameriku. Iz konteksta njujorške umjetničke scene tumače se promjene koje slikarica unosi u svoju umjetnost (neo-geo), te postupno napuštanje apstrakcije i slikanje jednog motiva - brodovi i u kasnim devedesetima do danas avioni. Prizor se svodi u formulu, a ispituju vizualne kvalitete preuzete iz drugih medija (grafika, fotografija, video...).

bodovi: OxMxV=0,75x1x1= 0,755. Vilko Gecan. Katalog retrospektivne izložbe. Umjetnički paviljon, Zagreb,

2005. ISBN 953-6890-18-6 (18 kartica teksta)

Nakon što je Maković obradio Gecanovo stvaralaštvo u doktorskoj disertaciji retrospektivnom izložbom u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2005. ponovno se vratio na temu ovog slikara dopunivši neka do tada nepoznata mjesta u Gecanovom opusu.

bodovi: OxMxV= 1,1 x1x1= 1,1

6. Aktovi: Ljubo Ivančić. Katalog izložbe. Galerija umjetnina, Split – Umjetnički paviljon, Zagreb, 2005. ISBN 953-6901-11-0 (8 kartica teksta)

U studiji se raspravlja o aktovima slikara Ljube Ivančića i razmatra se njegovo slikarstvo u kontekstu poslijeratne figuracije i enformela.Tema akta postaje ovdje znakom alijenacije: figura se izdvaja od podloge, a tehnikom enformela pojačava se ekspresivnost prizora.

bodovi: OxMxV=0,5x1x1=0,5

7. Segment opusa koji čeka interpretaciju. (Grafike Julija Knifera).» Grafika». Hrvatski časopis za umjetničku grafiku i nakladništvo. Izdavač Galerija Canvas, Zagreb, god. III, br.4-5, listopad 2004-svibanj 2005. (8 kartica teksta)

73

U radu se po prvi puta razmatra grafički opus Julija Knifera i valorizira taj segment njegova opusa kako u kontekstu njegovih slika i crteža, tako i u kontekstu "zagrebačke škole serigrafije". Uspoređuju se sličnosti u Kniferovu radu na crtežima od sredine sedamdesetih do kraja života sa serigrafijom. Iako se grafikom počeo baviti početkom šezdesetih, neposredno nakon prihvaćanja meandra kao svoje temeljne teme, Kniferov se grafički opus do sada zanemarivao. U ovom su radu također pobrojana i vrednovana najznačajnija umjetnikova djela s područja grafike.

bodovi: OxMxV=0,5x1x1= 0,5

8. Mladen Galić. Katalog retrospektivne izložbe, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2005.ISBN 953-6508-26-5 (15 kartica teksta)

U monografskoj studiji o umjetnosti Mladena Galića tumači se kako njegova geneza, tako i kontekst u kojemu se javlja - šezdesete godine u Zagrebu. Kao jedan od prvih koji se opredijelio za minimalizam i tada recentnu post-slikarsku apstrakciju, Galić nije bio lako prihvaćen u lokalnoj sredini. Njegova istraživanja na području ambijentalne i lumino-plastike svrstavaju ga u pionire ove umjetnosti s kraja šezdesetih. Tijekom sedamdesetih apstrakcija Mladena Galića postaje još radikalnijom i vrijedna su tada njegova istraživanja na području analitičke umjetnosti.Oko 2000. godine ovaj se umjetnik mijenja: njegovo slikarstvo je sada "mekše", "slikarskije" (u smislu kako C. Greenberg tumači Wolfflinov pojam "malerisch"), pa se može reći kako je u četrdesetogodišnjem rasponu ovaj umjetnik na zanimljiv način zatvorio krug.

bodovi: OxMxV=0,94x1x1= 0,94

9. Postskulptura (Nova hrvatska skulptura 2005.). Katalog izložbe, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2005. ISBN 953-6508-27-3 (9 kartica teksta) (ponovno objavljeno u: K15 – Pojmovnik nove hrvatske umjetnosti. Uredio Krešimir Purgar. Art Magazin Kontura, Zagreb, 2007. str. 116-125)

U tekstu Maković obrađuje stvaralaštvo generacije mladih hrvatskih umjetnika stasae devedesetih koji su unijeli cijeli niz inovacija u svim aspektima skulpture. Napustili su tradicionalnu obradu mase, okrenuli su se od istraživanja forme i počeli razmišljati o skulpturi kao konceptu. Točnije rečeno skulpturi su se okrenuli eksperimentirajući na drugim područjima: od grafike, instalacija, videa do mode. Ovdje je pojam volumena, tijela, taktilne materije... krajnje relativiziran. Umjetnik i onda kada oblikuje tvar ne čini to iz namjere da izvede nešto solidno, trajno, nešto što se nastavlja na iskustvo drugih, na neku lokalnu tradiciju... Oblikovanje je ovdje shvaćeno vrlo uvjetno, budući nije forma ta kojoj umjetnik u konačnici teži. Njega će više zanimati fragilnost forme, zanimat će ga koncept ili, ponekad efekt začudnosti. Umjesto na oblikovanju volumena i ispitivanju njegova međuodnosa s prostorom, kipar ove nove generacije radije će inzistirati na strateškim mogućnostima koje mu pruža djelo, to će reći skulptura. Iako je ponekad pojam skulpture vrlo uvjetan, ovo su ipak djela koja najviše odgovaraju upravo tome mediju. Odgovaraju onoliko koliko je moguće skulpturama shvatiti sva ona djela koja su nastajala u proteklih stotinu godina - od prvih Duchampovih ready mades do fetišiziranih predmeta kako su se njima bavili neki američki umjetnici osamdesetih i devedesetih godina. Pojam postskulpture

74

razmatra se na djelima Ivana Fijolića, Ivane Franke, Aleksandra Garbina, Alema Korkuta, Kristiana Kožula, Ines Krasić, Siniše Majkusa, Viktora Popovića, Silva Šarića, Silvija Vujičića, Damira Očka i Vlaste Žanić.

bodovi: OxMxV=0,56x1x1= 0,56

10. Slikarstvo sada: résumé. Katalog izložbe. HDLU, Zagreb, 2006. CIP Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, 623757 (8 kartica teksta)

Nakon što je Maković obradio zbivanja na najrecentnijoj skulptorskoj sceni izložbom „Postskulptura“ godinu dana kasnije izložbom „Slikarstvo sada: résumé“ obradio je na sličan način i najnovija zbivanja u slikarstvu. Osobito je naglasio kvalitetu slikarskog opusa kiparice Marije Ujević, zatim Nine Ivančić, Lovre Artukovića, Igora Rončevića, i usporedio ih s djelima najmlađih umjetnika od koji su neki još studenti akademije: Stjepana Šandrka, Tine Gverović, Mirne Kutleša, Gordane Bralić, Tomislava Mostečaka i drugih. Intencija izložbe i pratećeg teksta jeste otkrivanje novih mogućnosti slikarstva u evidentno neslikarskom vremenu.

bodovi: OxMxV= 0,5x1x1= 0,5

11. Joško Eterović: rani radovi. Katalog izložbe „Od prekinute linije do mutacije“. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 6. studenog – 3. prosinca, 2006. ISBN 953-6501-49-X (16 kartica teksta)

Tekst je dio knjige, odnosno kataloga izložbe suvremenog hrvatskog slikara i kipara Joška Eterovića. U njemu Maković postavlja Eterovićevo stvaralaštvo u kontekst njegovih suvremenika otkrivajući istodobno bliskost i odmake od minimalističkih tendencija umjetnosti sedamdesetih godina i kasnije.

bodovi: OxMxV=1x1x1= 1

12. Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti. i: Avangardne tendencije u Hrvatskoj: od slike do koncepta. Katalog izložbe „Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti“ kojoj je bio i autor koncepcije. Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-6776-99-9 (28 kartica teksta)

Ovim dvama tekstovima Maković obrađuje pojave u likovnoj umjetnosti (slikarstvu ponajprije) u kontekstu avangardnih tendencija u hrvatskoj umjetnosti od drugog do osmog desetljeća dvadesetog stoljeća. Tumači se recepcija i primjena avangardnih i neo-avangardnih načela u društvenoj i političkoj praksi. Nastoji se valorizirati značenje avangarde u cjelini hrvatske umjetnosti prošloga stoljeća, te otkriti zajednička mjesta avangardnih pokreta poglavito u zemljama Srednje Europe. Spominju se najvažnije izložbe na kojima se etablirao jezik avangardne umjetnosti.

bodovi: OxMxV=1,75x1x1= 1,75

13. Projekt prvog stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti. MSU, Zagreb, 2007. (recenzirala akademkinja Vera Horvat Pintarić)

75

Radi se o naručenom projektu stalnog postava novog Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. U njemu Maković razlaže izbor djela te način njihove prezentacije u novoj zgradi muzeja povodeći se zakonitostima prostorne dispozicije nove zgrade i raspoložive građe. Projekt je recenzirala akademkinja Vera Horvat Pintarić ocijenivši ga izuzetno uspjelim.

14. Spomenička plastika Vojina Bakića: jučer, danas, sutra. Anali Galerije Antuna Augustinčića, god. XXI-XXV (2001-2005), br. 21-25, Klanjec, 2006; str. 405-420. ISSN 0352-1826

(ponovno objavljeno u: Vojin Bakić. Katalog izložbe, Galerija Nova, Zagreb, 2007) (12 kartica teksta)

U tekstu je prikazan dio Bakićeva opusa posvećen spomeničkoj plastici. Od 40-tih do 80-tih godina kipar je ostvario niz relevantnih djela koja spadaju među najznačajnija ostvarenja toga žanra na području bivše zemlje. Tijekom 90-tih godina znatan je dio ovih Bakićevih spomenika stradao. Maković analizira i valorizira Bakićevu spomeničku plastiku ističući u njoj čitav niz inovativnih vrijednosti koje je čine jedinstvenom u našoj kulturnoj baštini. Uspoređuje također spomeničku plastiku s djelima čistoga kiparstva i visoko pozicionira opus ovoga kipara ne samo u našoj suvremenoj umjetnosti. Sustavnim uništavanjem spomenika, tematski vezanih mahom za Narodnooslobodilačku borbu, nanešena je velika šteta. Ispituju se stoga razlozi takvoga ponašanja i zaključluje kako je riječ o vandalskom ponašanju sa znatno težim posljedicama.

bodovi: OxMxV= 0,75x1x1= 0,75

15. Slikarstvo Božidara Rašice. Peristil, br. 50, Zagreb, 2007. (recenzirano) (18 kartica teksta)

Maković donosi u ovom članku monografsku studiju o slikarskom opusu arhitekta i scenografa Božidara Rašice. Rašičino djelo mahom je poznato kroz njegovu nazočnost u grupi Exat 51, a Maković ovdje razmatra Rašičino slikarstvo tridesetih i četrdesetih, kao i ono iz kasnog razdoblja, osamdesetih. Pri tom ističe bliskost ranog Rašice Ignjatu Jobu i takozvanom „drugom ekspresionizmu“, te važnu redukcionističku komponentu predeksatovskog razdoblja. Može se iz toga zaključiti da je Rašica jedini od četvorice pripadnika grupe Exat-51 koji je imao svoju povijest, a ovom studijom po prvi je puta cjelovito istraženo i valorizirano slikarsk odjelo Božidara Rašice.

bodovi: OxMxV= 1,1x1x1= 1,1

Poglavlja u knjizi/ važniji stručni radovi:

1. Sztuki plastyczne w Chorwacji, chwila obecna. U knjizi «Widzieć Chorwatcję». Uredili: Krystyna Pieniąžek-Marković, Goran Rem i Bogusław Zieliński. Izdanje Uniwersytet im. Adama Mickiewicza

76

w Poznaniu. Poznań, 2005., str. 47-52. (8 kartica teksta)

Tekst donosi pregled suvremene hrvatske umjetnosti s osobitim težištem na recentna zbivanja. Govori se o korijenima poslijeratnog kasnog modernizma s osobitim naglaskom na europski kontekst. Navode se ključni protagonisti umjetničkih pojava - njihove posebnosti i srodnosti sa sličnim događajima u europskoj i svjetskoj umjetnosti.

bodovi: OxMxV=0,5x1,5x0,5= 0,375

2. Méandres de Julije Knifer. U knjizi: «Passage d'Europe. Réalités, références: Un certain regard sur l'art d'Europe Centrale et Orientale». Musée d'Art Moderne, Saint-Etienne, 2004. ISBN: 88-7439-159-5 (6 kartica teksta)

Tekst govori o jednom od najznačajnijih opusa suvremenog hrvatskog slikarstva - slikara Julija Knifera i njegovim meandrima. Njegovo publiciranje na francuskom jeziku važno je radi afirmacije hrvatske suvremene umjetnosti u zbivanja u europskoj sceni.

bodovi: OxMxV=0,375x1,5x0,5= 0,28

3. Ivan Fijolić. U katalogu: «Odbrana prirode: 12. bijenale umetnosti. Centar za kulturu i Galerija savremene umetnosti, Pančevo, 2006.

ISBN 86-908485-1-7 (4 kartice teksta)

Radi se o poglavlju u velikom katalogu izložbe „Obrana prirode“ „12. bijenala vizuelnih umetnosti“ održane u Centar za kulturu i Galeriji savremene umetnosti u Pančevu 2006. U njemu Maković obrađuje jedan segment, točnije seriju autoportreta, suvremenog hrvatskog kipara Ivana Fijolića.

bodovi: OxMxV= 0,25x1x0,5= 0,125

4. Ivan Meštrović (str. 584-589). Miroslav Kraljević (str.590-595). Zenitizam (str. 626-629). Ivan Generalić (str. 714-717). Vojin Bakić(718-723). Edo Murtić (str.730-735). Julije Knifer (746-751). Nove tendencije (str.806- 811). U: Neven Budak: Croatica – Hrvatski udio u svjetskoj baštini. Knjiga II. Profil, Zagreb, 2007. ISBN:953-12-0351-2 (ukupno 45 kartica teksta)

Radi se o prilozima u knjizi „Hrvatski udio u svjetskoj baštini“ koji donose sintezne tekstove o navedenim hrvatskim umjetnicima i pojavama važnim za svjetsku kulturnu baštinu.bodovi: OxMxV=2,81x1x0,5= 1,40Ukupan broj bodova od posljednjeg izbora = 54,935

77

Ostali stručni radovi

1. Poučak o bijelom. (Skulptura Petra Barišića). Katalog izložbe.Mala galerija Poreč, Poreč, 1998.

2. Novija skulptura Stevana Luketića. Latalog. Mala galerija Poreč, 1998.3. Rasprava o metodi. (Slike malog formata Šime Perića). Katalog. Mala galerija

Poreč, 1998.4. Povratak iz pejsaža. (Nove slike Goranke Vrus). Katalog. Istarska sabornica,

Poreč, 1998.5. Nikola Džaja. Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.6. Slike, prizori. (Bilješka za Tinu Gverović). Katalog. Mala galerija, Poreč,

1998.7. Zapis za Antu Kuduza. Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.8. Bilješka za Vaska Lipovca. Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.9. Zapis za Edina Numankadića. Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.10. Geometrija vremena. Crteži i grafike Ivana Picelja. Katalog izložbe. Galerija

Rigo, Novigrad, 1998. 11. Jedina prava strana – strana mrtvih. Crteži Ede Murtića. «Cicero», br. 1.

Zagreb, 1998, str. 12.12. Montraker: sažetak krajolika. Katalog izložbe. Umjetnički paviljon, Zagreb,

1998. 13. Pionir secesije. Aladar Baranyai: arhitektura I dizajn 1899-1934. Čovjek i

prostor, br. 45, Zagreb, 1998. str. 54-5514. Godine pedesete. «Cicero», br. 2, Zagreb 1998/99, str. 86-93.15. Robert Pauletta: “Utopija”. Katalog. Mala galerija Poreč, 1999. 16. Damir Sokić: Dah umjetnika. Katalog. Galerija umjetnina Split, Split, 1999.17. Umjetnost vedrine. (Skulpture i grafike Zvonimira Lončarića). Katalog. Mala

galerija Poreč, 1999.18. Zapis za Damira Fabijanića. Katalog. Mala galerija Poreč, 1999.19. Sotonski obračun s prošlošću. Sudbina spomenika revolucije. «Cicero», br. 5,

Zagreb, 1999, str. 42-51.20. I love New York. Umjetnost za XXI. Stoljeće. «Cicero», br.3, Zagreb, 1999,

str. 27-30.21. Les tableaux de synthese. Edo Murtić: des œuvres récentes sur papier. Katalog

izložbe. Izdanje Le Lys – Association Loi 1901, Pariz, 1999. str. 3-422. Robert Šimrak: Lego. Katalog izložbe. Galerija Arteria, Zagreb, 1999.23. Neekspresionizam Nine Ivančić. Katalog izložbe. Zavičajni muzej grada

Rovinja, 1999.24. Agresivnost slike. Katalog izložbe Ines Krasić. Galerija Nova, Zagreb,

1999/2000.25. Edo Murtić: slike, gvaševi 1998 – 2000. Katalog izložbe. Izdavač Studio Rašić

i Edicija Murtić, Zagreb, 2000. ISBN 953-6826-00-3.26. Chaim Soutine: slikar mrtvih životinja. Kontura, br. 10, Zagreb, 2000. str. 26-

2727. Ivan Šeremet: Slike. Katalog, Moderna galerija, Studio Josip Račić, Zagreb,

2000.28. Alem Korkut. Katalog. Mala galerija Poreč, 2000.29. Prizori bez značenja: crno. (Fotografije Borisa Cvjetanovića). Katalog. Mala

galerija Poreč, 2000.

78

30. Nove slike Vatroslava Kuliša. Katalog. Mala galerija Poreč, 2000.31. Crne slike Fulvija Juričića. Katalog. Mala galerija Poreč, 2000.32. Zapis za Roberta Šimraka. Katalog. Zavičajni muzej grada Rovinja, 2000.33. Skulpture: prostorni crteži. (Siniša Majkus). Katalog. Mala galerija Poreč,

2001.34. Enigma. (Jedan aspect suvremene hrvatske umjetnosti. Katalog izložbe.

Galerija Kortil, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka. 2001. 35. Zbirka suvremene umjetnosti Filip Trade. Katalog izložbe. Galerija Beck –

Dom HDLU, Zagreb, 2001.36. Josip Seissel. Djela iz Muzeja suvremene umjetnosti. Katalog izložbe.

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001.37. Sbirka současného chorvatského umĕni Filip Trade. Katalog izložbe, Galérie

Mánes, Prag, 2002.38. Govor u prvom licu. (Vlado Martek). Mala galerija Poreč, 2002.39. Gordana Kovačić. Slaven Macolić. Katalog izložbe. Galerija Gradec, Zagreb,

2002. 40. Đanino Božić: Labyrint. Katalog izložbe. Galerie Fronta, Prag, 2002. 41. Mladen Galić: slike, grafike. Katalog. Mala galerija Poreč, 2002.42. Post Scriptim. (Zapis za Đanina Božića). Katalog. Mala galerija Poreč, 2003.43. U znaku Mondriana.( Damir Sokić). Katalog. Mala galerija Poreč, 2003.44. Ljubo Ivančić. Oris, br. 21. Zagreb, 2003, str. 136-147

Ostala znanstvena i znanstveno-stručna djelatnost

Dr. sc. Zvonko Maković bio je voditelj znanstvenog projekta “Hrvatska umjetnost 19. i 20. stoljeća u europskom kontekstu” (0130-491), a od 2007. je voditelj projekta “Hrvatska umjetnost od klasicizma do postmoderne” (130-1301080-1079). Novi se projekt nalazi u sklopu programa “Europski identiteti hrvatske moderne umjetnosti” (1301080) kojeg dr. sc. Zvonko Maković također vodi. U sklopu toga programa su i projekti “Povijest zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću“ (voditelj dr. sc. Zlatko Jurić) i „Secesija i europske umjetničke integracije“ (voditeljica dr. sc. Magdalena Medarić-Kovačić).

Radeći na Odsjeku za povijest umjetnosti aktivno je sudjelovao u radu Filozofskog fakulteta sudjelujući kao član u Savjetu i u Fakultetskom vijeću. Od 2000. do 2002. bio je pročelnik Odsjeka za povijest umjetnosti. Voditelj je Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na istom Odsjeku.

Bio je član Vijeća za likovne umjetnosti pri Ministarstvu kulture RH od 2001. do 2003. Član je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i AICA-e (Međunarodnog udruženja likovnih kritičara). Od veljače 2005. predsjednik je Hrvatskog P.E.N. centra, a od lipnja 2007. član je suradnik HAZU (VII razred za likovne umjetnosti).

Radio je cijeli niz televizijskih emisija ključnih za promociju struke povijesti umjetnosti.

Dr. sc. Zvonko Maković održao je devet izlaganja na znanstvenim skupovima, od toga pet na međunarodnim, a četiri na domaćim znanstvenim skupovima.

79

Nastavna djelatnost:

Dr. sc. Zvonko Maković započeo je nastavnu djelatnost nakon što je zaposlen na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (21. svibnja 1975.). Nastavne obaveze bile su mu vezane najprije uz predmet Osnove likovnih umjetnosti gdje je, uz konzultacije, počeo održavati seminare i pismene ispite. Nekoliko godina potom predavao je predmet Dizajn i vizualne komunikacije koji su slušali studenti povijesti umjetnosti, a kao izborni neko vrijeme i studenti sociologije i opće lingvistike. Od druge polovice osamdesetih predaje predmet Umjetnost 20. stoljeća koji je 2005. preimenovan u Moderna i suvremena umjetnost, odnosno od 2007. u Umjetnost nakon 1900. Kontinuirano predaje i cijeli niz izbornih kolegija vezanih mahom za modernu i suvremenu umjetnost, dizajn i vizualne komunikacije (na primjer Umjetnost danas, Ekspresionizam i ekspresionizmi, Realizmi 20. stoljeća, Lica: alternativna povijest moderne umjetnosti, Fotografija u umjetnosti, Književnost i likovne umjetnosti, Film i likovne umjetnosti, Avangarde...) Održavao je izborne kolegije vezane i za renesansu, tako Renesansni portret, Sacra conversazione.

Osim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Zvonko Maković je predavao niz godina i na Nastavničkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu predmet Umjetnost 20. stoljeća, te na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predmet Povijest umjetnosti. Na Fakultetu za prevoditelje Sveučilišta u Trstu predavao je jednu godinu predmet Kultura i umjetnost južnoslavenskih naroda.

Dr. sc. Zvonko Maković sudjeluje na predavanjima i na poslijediplomskim studijima - na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta gdje je voditelj smjera Umjetnost 19. i 20. stoljeća, te na Poslijediplomskom studiju hrvatske kulture istog fakulteta. Predavao je i na Slavističkoj školi u Dubrovniku.

Dr. sc. Zvonko Maković bio je mentor petorici doktoranta: Frani Dulibiću, Ireni Kraševac, Petru Prelogu, Draganu Damjanoviću i Leonidi Kovač. Nadalje, bio je mentor osamnaest magistarskih radova: Zdenka Baloga, Mirne Abaffy, Snježane Pavičić, Jasne Galjer, Marije Tonković, Jelice Ambruš, Irene Kraševac, Petra Preloga, Daine Glavočić, Aide Abadžić-Hodžić, Marine Bregovac-Pisk, Branke Balen, Dragana Damjanovića, Davorina Vujičića, Renate Margaretić, Jasminke Najcer i Irfana Hošića). Cijeli je niz studenata postdiplomskog, odnosno doktorskog studija pred završetkom što doktorata, što magisterija. Bio je mentor stotinjak diplomskih radnja studentica i studenata povijest umjetnosti (nabrojane su radnje Tamare Ganoci, Petre Golušić, Miljenke Galić, Jasminke Franić, Sunčice Ostojić, Antonije Majače, Dijane Goljevšček, Nele Gubić, Doroteje Jendrić, Markite Franulić, Blaženke Perica, Nataše Jovičić, Romine Perić, Dragana Damjanovića, Lovorke Magaš....). Studente postdiplomskog studija uključivao je u projekte svojih izložbi (Dragan Damjanović – “Pedesete u hrvatskoj umjetnosti”, 2004.; Lovorka Magaš – “Postskulptura”, 2005.; Leonida Kovač – Izložba “Lice” Damira Sokića”, 2003. i “Mladen Galić: Retrospektiva”, 2005.).

80

Zaključak:

Izračunom bodova objavljenih znanstvenih i stručnih radova povjerenstvo je dužno konstatirati da pristupnik dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof. ispunjava minimalne brojčane uvjete za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika/ redovitog profesora jer od posljednjeg izbora u zvanje ima objavljene četiri knjige, a osim toga je bodovnim kvantificiranjem ustanovljeno kako pristupnik ima ukupno 122,76 bodova, što je više nego dvostruko više u odnosu na minimalno potreban broj bodova (54) za znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora.

Uvjete rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora ispunjava nadalje i jer je:

1. U svojstvu nastavnika izvodio nastavu više od propisanih barem 600 norma sati. Osim toga, ispunjava i pet od osam uvjeta rektorskog zbora kako slijedi u tabličnom prikazu:

Uz to, ispunjava i pet od osam uvjeta rektorskog zbora kako slijedi u tabličnom prikazu:

Najmanje četiri (4) od osam (8) navedenih  uvjeta

Uvjeti Rektorskog zbora Pristupnik1. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika, dvije (2) znanstvene knjige ili dva (2) priručnika, odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja iz dva (2) kolegija, kao nastavne tekstove koji su pozitivno ocijenjeni od stručnog povjerenstva;

DaAutor je 13 znanstvenih knjiga

2. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem četiri (4) rada u koautorstvu sa studentom;

Da

Kod pristupnika je obranjen cijeli niz diplomskih. Poimence je navedeno petnaest diplomanata. U humanističkim znanostima nije uobičajeno objavljivati radove u koautorstvu sa studentom

3. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij

Da

Pristupnik je bio mentor petorici doktoranata i 18 magistranata. Objavio je dva rada s doktoranticom Leonidom Kovač, te po jedan s Lovorkom Magaš i Draganom Damjanovićem.

4. da je održao najmanje sedam (7) Da

81

priopćenja na znanstvenim skupovima od toga najmanje četiri (4) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima, ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu;

Održao je izlaganja na devet znanstvenih skupova od toga pet na međunarodnim znanstvenim skupovima.

5. da je bio najmanje četiri godine član uređivačkog odbora znanstvenog časopisa ili da je bio urednik najmanje dvaju zbornika radova sa znanstvenih skupova ili zbirnih znanstvenih knjiga;

Ne

6. da je recenzirao barem deset članaka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova.

Ne

7. da je vodio najmanje jedan znanstveno-istraživački projekt ili sudjelovao u barem jednom međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu;

Da

Bio je voditelj projekta “Hrvatska umjetnost 19. i 20. stoljeća u europskom kontekstu” (0130-491), a sada voditelj projekta “Hrvatska umjetnost od klasicizma do postmoderne” (130-1301080-1079)

8. da je kao gostujući profesor ili znanstvenik boravio ukupno dvije godine na uglednim inozemnim sveučilištima ili institutima, te održao pozvana predavanja.

Ne

Na temelju gore iznesenoga povjerenstvo donosi slijedeće

MIŠLJENJE

Pristupnik dr. sc. Zvonko Maković, izvanredni profesor ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Udovoljava odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 84/05) i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 106/2006).

Na temelju svega navedenoga predlažemo da se dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof. izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih

82

umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Dr.sc. Igor Fisković, red. prof.predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof. član povjerenstva

Dr. sc. Nada Grujić, red. prof. u miru član povjerenstva

83

Dr. Zvonko Maković

Popis radova

I. KVALIFIKACIJSKI RADOVI

1. Magisterij «Popularna štampana slika u Hrvatskoj 19. stoljeća», 3. lipnja

1982.

2. Doktorat «Slikarstvo Vilka Gecana», 4. prosinca 1996.

II. RADOVI DO IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA

84

A)Knjige 1. Oko u akciji. Studije, eseji i kritike iz suvremene

umjetnosti, Mladost i

Narodno sveučilište grada Zagreba, str. 156, 1972.

2. Miroslav Šutej. Monografija, str. 224, Nacionalna i sveučilišna

biblioteka, Zagreb, 1981. 2. Meštrović. Monografija, str. 98, Spomen galerija

«Ivan Meštrović»,

Vrpolje, 1984.

4 . Mauro Stipanov. Monografija, str. 176, Grafički zavod Hrvatske,

Zagreb, 1987.

5. Ljubo Ivančić. Monografija, str. 394, ArTresor studio, Zagreb, 1996.

ISBN 953-6169-01-0

6. Vilko Gecan. Monografija, str. 336, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.

ISBN 953-150-111-4 7. Kristl, Picelj, Rašica, Srnec. Nakladništvo Udruženja

hrvatskih arhitekata, Biblioteka Psefizma, Zagreb, 1998. ISBN 953-6646-02-1

8. Murtić: Istra. Monografija. Str. 312. Izdavači Skaner studio, Zagreb i Inart, Poreč,2000. ISBN 953-97448-1-4 (str.

9. Julije Knifer. Monografija. Str. 272. Izdavači Meandar i Studio Rašić, Zagreb, 2002. ISBN 953-206-057-X

85

B) Znanstveni radovi1. Najmlađa generacija jugoslavenskih plastičara: novi

ambijenti, siromašna i konceptualna umjetnost. «Život umjetnosti», br. 14, str. 55-66, Zagreb, 1971.

2. Miroslav Šutej. «Život umjetnosti», br. 22-23, str. 92-106, Zagreb, 1975.

3. Nove pojave u hrvatskom slikarstvu. Koncepcija izložbe i predgovor u

katalogu, Galerija Nova, Zagreb, 1980 (bez paginacije)

4. Ikonografija popularne štampane slike. «Život umjetnosti», br. 29-30, str.

79-90, Zagreb, 1980.

5. Popularna štampana slika: porijeklo, funkcija, značenje. «Život umjetnosti»,

br. 32. str. 35-48, Zagreb, 1981.

6. Nova slika: hrvatsko slikarstvo osamdesetih godina. «Život umjetnosti», br.

33-34, str. 7 - 20, Zagreb, 1981.

7. Djela Friedricha Overbecka u Đakovu. Katalog izložbe, Galerija likovnih

umjetnosti Osijek, 1982 (bez paginacije)

8. Uloga stereotipa u popularnoj štampanoj slici. «Život umjetnosti», br. 36, str.

43-60, Zagreb, 1983.

9. Od utopije do svakodnevice. (Umjetnost '68). Referat na IV. Kongresu

Saveza društava istoričara umjetnosti Jugoslavije, Sarajevo, svibanj,

86

1985. Tiskano u knjizi: Zvonko Maković: Nenapisano.

Biblioteka Quorum, Zagreb, 1989.

10. Na tragu Gianbattiste Piazzette. «Zbornik Galerije likovnih umjetnosti

Osijek, 1987. str. 64-73.

11. Knifer: do meandra. Koncepcija i katalog izložbe, Galerija Doma JNA,

Zagreb, 1987. ( bez paginacije)

12. Anselm Kiefer: Poezija, mitologija, kronika. Referat na znanstvenom

skupu «Pismo i slika», Grožnjan, 9-11. lipnja, 1988. Tiskano u knjizi:

Zvonko Maković:Nenapisano. Biblioteka Quorum, Zagreb, 1989.

13. Vrijeme Romola Venuccija. Katalog retrospektivne izložbe, Moderna

galerija Rijeka, 1993. str.85-89. 14.Njujorški kvintet (Richard Artschwager, Robert

Morris, Ed Ruscha, Bruce Nauman i Richard Serra). Katalog izložbe, Galerija Dante, Umag, 1993, str. 11-19.

15. Kaleidoskop (Andres Serrano). Katalog izložbe, Galerija Dante, Umag,

1994. (bez paginacije)

16. Josip Juraj Strossmayer und die Idee des Doms. Katalog «Johann Friedrich

Overbeck und die Kathedrale von Djakovo / Kroatien», Museum

Ostdeutsche Galerie, Regensburg, 1994, str. 35-45.

87

17. Ljubomir Perčinlić: slike, crteži (1959-1993). Katalog retrospektivne

izložbe, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 1994. 18. Geneza jedne slike: Vilko Gecan – «Cinik».

«Radovi Instituta za povijest umjetnosti», br. 18, str. 87-1001, Zagreb, 1994.

19. Ljubo Ivančić: Autoportreti 1945-1995. Katalog izložbe, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1995.

20. Drugi ekspresionizam Vilka Gecana. «Peristil», br. 39, str. 145-156, Zagreb, 1996.

21. Poučak o paradoksu (Grafika Miroslava Šuteja), Predgovor u katalogu retrospektivne izložbe grafike, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 1996, str. 5-8.

22. Ignjat Job. Koncepcija i katalog retrospektivne izložbe, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1997. str. 41-49.

23. Nikola Reiser: retrospektiva. Katalog. Umjetnički paviljon, Zagreb – Galerija Brešan, Split, 1998.

24. Murtić: retrospektiva grafike i plakata 1939-1999. Katalog. Izdavač Galerija Kortil, Rijeka i Galerija Cvajner, Pula, 1999.

25. Junaci šutnje (Jedan aspekt figurativne umjetnosti pedesetih). Referat na međunarodnom znanstvenom skupu „Umjetnost i ideologija – 50-e u podijeljenoj Europi“ .Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1999. Objavljeno pod naslovom: Zvonko Maković: „The Heroes of Silence: An Aspect of the Figurative arts in the 1950's “ u: „Art and Ideology: The nineteen-fifties in divided Europa“. Zagreb, Art History Association of Croatia. ISBN 953-6089-16-5

26. Julije Knifer. Croazia. La Biennale di Venezia. 49. Esposizione internazionale d'arte. Venezia, 2001. Katalog. ISBN 953-6240-08-4

27. Stevan Luketić: retrospektiva. Katalog. Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Zagreb, 2002.

28. Monokromi. Katalog. Umjetnički paviljon, Zagreb, 2002. ISBN 953-6890-05-04

88

C) Stručni radovi

U popisu priloženom za natječaj za izbor u zvanje docenta (1998) navedeno je 130 stručnih radova s napomenom da u popis nije uključeno još nekoliko stotina kraćih predgovora za izložbe, recenzija, kritika i osvrta objavljenih u katalozima, novinama, časopisima i radiju od 1968. do 1997, kao ni desetak TV scenarija za emisije «Portreti stvaralaca» i «TV galerija» u produkciji TVZ i HTV. Izdvojene su samo dvije autorske televizijske serije od osam 15 minutnih emisija «Kako gledati sliku» i dvanaest 15 minutnih emisija «Tajni govor slike» rađene u produkciji Obrazovnog programa Televizije Zagreb i HTV u vremenu od 1984. do 1991.

Ovome popisu treba dodati još stotinjak kraćih predgovora u katalozima izložbi održanih od 1998. do travnja 2003. kao i kritičkih napisa u periodici, a što nije navedeno u popisu radova.

1. Poučak o bijelom. (Skulptura Petra Barišića). Katalog izložbe.Mala galerija Poreč, Poreč, 1998.

2. Novija skulptura Stevana Luketića. Latalog. Mala galerija Poreč, 1998.

3. Rasprava o metodi. (Slike malog formata Šime Perića). Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.

4. Povratak iz pejsaža. (Nove slike Goranke Vrus). Katalog. Istarska sabornica, Poreč, 1998.

5. Nikola Džaja. Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.6. Slike, prizori. (Bilješka za Tinu Gverović). Katalog.

Mala galerija, Poreč, 1998.7. Zapis za Antu Kuduza. Katalog. Mala galerija Poreč,

1998.8. Bilješka za Vaska Lipovca. Katalog. Mala galerija

Poreč, 1998.9. Zapis za Edina Numankadića. Katalog. Mala galerija

Poreč, 1998.10.Geometrija vremena. Crteži i grafike Ivana Picelja.

Katalog izložbe. Galerija Rigo, Novigrad, 1998. 11.Jedina prava strana – strana mrtvih. Crteži Ede

Murtića. «Cicero», br. 1. Zagreb, 1998, str. 12.

89

12.Montraker: sažetak krajolika. Katalog izložbe. Umjetnički paviljon, Zagreb, 1998.

13.Pionir secesije. Aladar Baranyai: arhitektura I dizajn 1899-1934. Čovjek i prostor, br. 45, Zagreb, 1998. str. 54-55

14.Godine pedesete. «Cicero», br. 2, Zagreb 1998/99, str. 86-93.

15.Robert Pauletta: “Utopija”. Katalog. Mala galerija Poreč, 1999.

16.Damir Sokić: Dah umjetnika. Katalog. Galerija umjetnina Split, Split, 1999.

17.Umjetnost vedrine. (Skulpture i grafike Zvonimira Lončarića). Katalog. Mala galerija Poreč, 1999.

18.Zapis za Damira Fabijanića. Katalog. Mala galerija Poreč, 1999.

19.Sotonski obračun s prošlošću. Sudbina spomenika revolucije. «Cicero», br. 5, Zagreb, 1999, str. 42-51.

20.I love New York. Umjetnost za XXI. Stoljeće. «Cicero», br.3, Zagreb, 1999, str. 27-30.

21.Les tableaux de synthese. Edo Murtić: des œuvres récentes sur papier. Katalog izložbe. Izdanje Le Lys – Association Loi 1901, Pariz, 1999. str. 3-4

22.Robert Šimrak: Lego. Katalog izložbe. Galerija Arteria, Zagreb, 1999.

23.Neekspresionizam Nine Ivančić. Katalog izložbe. Zavičajni muzej grada Rovinja, 1999.

24.Agresivnost slike. Katalog izložbe Ines Krasić. Galerija Nova, Zagreb, 1999/2000.

25.Edo Murtić: slike, gvaševi 1998 – 2000. Katalog izložbe. Izdavač Studio Rašić i Edicija Murtić, Zagreb, 2000. ISBN 953-6826-00-3.

26.Chaim Soutine: slikar mrtvih životinja. Kontura, br. 10, Zagreb, 2000. str. 26-27

27.Ivan Šeremet: Slike. Katalog, Moderna galerija, Studio Josip Račić, Zagreb, 2000.

28.Alem Korkut. Katalog. Mala galerija Poreč, 2000.29.Prizori bez značenja: crno. (Fotografije Borisa

Cvjetanovića). Katalog. Mala galerija Poreč, 2000.30.Nove slike Vatroslava Kuliša. Katalog. Mala galerija

Poreč, 2000.31.Crne slike Fulvija Juričića. Katalog. Mala galerija

Poreč, 2000.

90

32.Zapis za Roberta Šimraka. Katalog. Zavičajni muzej grada Rovinja, 2000.

33.Skulpture: prostorni crteži. (Siniša Majkus). Katalog. Mala galerija Poreč, 2001.

34.Enigma. (Jedan aspect suvremene hrvatske umjetnosti. Katalog izložbe. Galerija Kortil, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka. 2001.

35.Zbirka suvremene umjetnosti Filip Trade. Katalog izložbe. Galerija Beck – Dom HDLU, Zagreb, 2001.

36.Josip Seissel. Djela iz Muzeja suvremene umjetnosti. Katalog izložbe. Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001.

37.Sbirka současného chorvatského umĕni Filip Trade. Katalog izložbe, Galérie Mánes, Prag, 2002.

38.Govor u prvom licu. (Vlado Martek). Mala galerija Poreč, 2002.

39.Gordana Kovačić. Slaven Macolić. Katalog izložbe. Galerija Gradec, Zagreb, 2002.

40.Đanino Božić: Labyrint. Katalog izložbe. Galerie Fronta, Prag, 2002.

41.Mladen Galić: slike, grafike. Katalog. Mala galerija Poreč, 2002.

42.Post Scriptim. (Zapis za Đanina Božića). Katalog. Mala galerija Poreč, 2003.

43.U znaku Mondriana.( Damir Sokić). Katalog. Mala galerija Poreč, 2003.

44. Ljubo Ivančić. Oris, br. 21. Zagreb, 2003, str. 136-147

III. RADOVI NAKON IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA

a. Knjige

1. Riječi s izložbe. Studije i ogledi iz likovnih umjetnosti. Naklada Ljevak, Zagreb, 2004. ISNB 953-178-638-0

2. Dimenzije slike. Tekstovi iz suvremene umjetnosti. Meandar, Zagreb, 2005. ISBN 953-206-153-3

91

3. Nikola Reiser. Monografija. Art magazin Kontura d.o.o. i Galerija Mona Lisa d.o.o., Zagreb, 2005. ISBN 953-6960-02-8

4. Lica – alternativna povijest moderne umjetnosti. Antibarbarus, Zagreb, 2007. ISBN 953-249-038-1

b. Poglavlja u knjizi (stručni radovi)

1. Sztuki plastyczne w Chorwacji, chwila obecna. U knjizi «Widzieć

Chorwatcję». Uredili: Krystyna Pieniąžek-Marković, Goran Rem i Bogusław Zieliński. Izdanje Uniwersytet im. Adama Mickiewicza w Poznaniu. Poznań, 2005., str. 47-52. 2. Méandres de Julije Knifer. U knjizi: «Passage

d'Europe. Réalités, références: Un certain regard sur l'art d'Europe Centrale et Orientale». Musée d'Art Moderne, Saint-Etienne, 2004. ISBN: 88- 7439-159-5 3. Ivan Fijolić. U katalogu: «Odbrana prirode: 12.

bijenale umetnosti. Centar za kulturu i Galerija savremene umetnosti, Pančevo, 2006.

ISBN 86-908485-1-7 4. Ivan Meštrović (str. 584-589). Miroslav Kraljević

(str.590-595). Zenitizam (str. 626-629). Ivan Generalić (str. 714-717). Vojin Bakić(718-723). Edo Murtić (str.730-735). Julije Knifer (746-751). Nove tendencije (str.806- 811). U: Neven Budak: Croatica – Hrvatski udio u svjetskoj baštini. Knjiga II. Profil, Zagreb, 2007. ISBN:953-12-0351-2

c. Znanstveni radovi

1 Damir Sokić ili o odsutnosti, tišini i ostalome. Katalog izložbe. Umjetnički paviljon, Zagreb, 2004. ISBN 953-6890-11-9

2 "Grupa Zero" i izložba Zbirke Lenz Schönberg u Zagrebu. Katalog izložbe. Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2004. ISBN 953604363-7

92

3 Pedesete: slikarstvo, skulptura. Katalog izložbe "Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti". Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2004. ISBN 953-6508-18-4

4 Nina Ivančić: slike 1986-2004. Katalog izložbe, Gradski muzej Bjelovar - Galerija Zuccato Poreč - Galerija Waldinger, Osijek, 2004-2005. ISBN 953-97394-9-7

5 Vilko Gecan. Katalog retrospektivne izložbe. Umjetnički paviljon, Zagreb, 2005. ISBN 953-6890-18-6

6 Aktovi: Ljubo Ivančić. Katalog izložbe. Galerija umjetnina, Split – Umjetnički paviljon, Zagreb, 2005. ISBN 953-6901-11-0

7 Segment opusa koji čeka interpretaciju. (Grafike Julija Knifera).» Grafika». Hrvatski časopis za umjetničku grafiku i nakladništvo. Izdavač Galerija Canvas, Zagreb, god. III, br.4-5, listopad 2004-svibanj 2005.

8 Mladen Galić. Katalog retrospektivne izložbe, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2005.ISBN 953-6508-26-5

9 Postskulptura (Nova hrvatska skulptura 2005.). Katalog izložbe, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2005. ISBN 953-6508-27-3 (ponovno objavljeno u: K15 – Pojmovnik nove hrvatske umjetnosti. Uredio Krešimir Purgar. Art Magazin Kontura, Zagreb, 2007. str. 116-125)

10 Slikarstvo sada: résumé. Katalog izložbe. HDLU, Zagreb, 2006. CIP Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, 623757

11 Joško Eterović: rani radovi. Katalog izložbe „Od prekinute linije do mutacije“. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 6. studenog – 3. prosinca, 2006. ISBN 953-6501-49-X

12 Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti. i: Avangardne tendencije u Hrvatskoj: od slike do koncepta. Katalog izložbe „Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti“ kojoj je bio i autor koncepcije. Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-6776-99-9

93

13 Projekt prvog stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti. MSU, Zagreb, 2007. (recenzija akademkinja Vera Horvat Pintarić)

14 Spomenička plastika Vojina Bakića: jučer, danas, sutra. Anali Galerije Antuna Augustinčića, god. XXI-XXV (2001-2005), br. 21-25, Klanjec, 2006; str. 405-420. ISSN 0352-1826

(ponovno objavljeno u: Vojin Bakić. Katalog izložbe, Galerija Nova, Zagreb, 2007)

15 Slikarstvo Božidara Rašice. Peristil, br. 50, Zagreb, 2007. (recenzirano)

d. Stručni radovi

1. Istarski motivi Božidara Rašice. Katalog. Mala galerija Poreč, 2003.

2. Ljubo Ivančić. Oris, br. 21. Zagreb, 2003, str. 136-147

3. Leo Junek. Katalog izložbe, Galerija Grubić, Zagreb, 2004.

4. Julije Knifer: Kolaži. Katalog izložbe, Galerija Rigo, Pučko otvoreno učilište Novigrad, 2004.

5. Ivan Kožarić: Izložba. Katalog izložbe, Galerija Canvas, Zagreb,2004.

6. Nova hrvatska skulptura. Katalog izložbe, Galerija Kazamat, Dom HDLU Osijek, Osijek, 2004.

7. 5. Multimeridijan 04: Bez naslova. Katalog izložbe, Galerija MMC Luka, Pula. 2004.

8. Méandres de Julije Knifer. Katalog izložbe "Passage d' Europe". Musée d'Art Moderne de Saint-Etienne Metropole. Saint-Etienne, 2004.

9. Snaga šutnje (Miroslav Šutej: Prekrivene oči). Katalog izložbe. Umjetnički paviljon, Zagreb, 2004. ISBN 953-6890-16-X

10. Život s margine. (Fotografije Darija Petkovića – «Cirkus»). Katalog izložbe. Moderna galerija – Studio Josip Račić, Zagreb, 2005. ISBN 953-6484-54-4

11. Subjektivni dokumentarist (Fotograf Stanko Abadžić). Katalog izložbe, Galerija Meandar, Zagreb, 2005.

94

12. Zapis za Vatroslava Kuliša. Predgovor u katalogu izložbe. Galerija Zuccato, Pučko otvoreno učilište Poreč, Poreč, 14.06.-08.07. 2006.

ISBN 953-6302-46-213. Kada dijete bijaše dijete... Predgovor u katalogu

izložbe fotografija Darija Petkovića. Galerija ULUPUH, Zagreb, 2006.

U Zagrebu, 16. studenog 2007. Dr.sc. Zvonko Maković

95

Dr. sc. Marko Palekčić, red. prof.Dr. sc. Slavica Bašić, izv. prof.Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

Zagreb, 5. veljače 2008.

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

MATIČNOM ODBORU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI,POLJE ODGOJNE ZNANOSTI

Predmet: Izvješće Stručnoga povjerenstva o ispunjavanju uvjeta pristupnikA dr. sc. Marka Jurčića za izbor u znanstveno i nastavno zvanje znanstvenog suradnika, docenta u područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana didaktika na Odsjeku za pedagogiju i Centar za obrazovanje nastavnika Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temelju čl. 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04.) na sjednici održanoj 29. listopada 2007. donijelo je odluku o imenovanju Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta, za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana didaktika, na Odsjeku za pedagogiju i Centru za obrazovanje nastavnika, u sastavu: prof. dr. sc. Marko Palekčić, prof. dr. sc. Slavica Bašić i prof. dr. sc. Vladimir Jurić, za koji je natječaj raspisao Filozofski fakultet u Zagrebu, objavljen u Vjesniku 10. listopada 2007. godine.. Imenovano Stručno povjerenstvo, nakon proučene dokumentacije, podnosi sljedeće:

I Z V J E Š Ć E

Na raspisani natječaj objavljen u Vjesniku 10. listopada 2007., prijavio se dr.

sc. Marko Jurčić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Središte u Čakovcu, u

nastavnom zvanju predavača iz kolegija Pedagogija i Didaktika, kao jedini pristupnik.

Izvješće je strukturirano u slijedećim zasebnim dijelovima:

1. Životopis2. Znanstvena djelatnost3. Nastavna djelatnost4. Stručna djelatnost5. Tablični prikaz ispunjavanja uvjeta6. Zaključno mišljenje i prijedlog 7. Popis objavljenih radova

96

1. Životopis

Marko Jurčić rođen je u Donjem Pazarištu 1. rujna 1956. godine. Osnovnu školu

završio je u rodnom mjestu, srednju školu u Gospiću. Godine1982. diplomirao je na

studiju razredne nastave na Pedagoškom fakultetu u Rijeci te stekao stručni naziv

nastavnik razredne nastave. Zatim je 1995. godine diplomirao pedagogiju na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te stekao naziv profesor pedagogije. Na istom

fakultetu u svibnju 2002. godine obranio je magistarsku radnju, pred povjerenstvom u

sastavu: Prof. dr. sc. Vlatko Previšić, prof. dr. sc. Vladimir Jurić i doc. Dr. Vlatka

Domović, iz znanstvenoga područja društvenih znanosti, znanstveno polje odgojne

znanosti na temu: “Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo

zadovoljstvo nastavom”. 2005. godine Senat Sveučilišta u Zagrebu odobrio mu je

pristup izvandoktorskom studiju i izradi disertacije (br. 02-43/106-2005.) iz

znanstvenoga područja društvenih znanosti, znanstveno polje odgojne znanosti pod

naslovom «Zadovoljstvo roditelja osnovnom školom i njihova spremnost za suradnju»

koju je obranio u studenom 2005. godine također na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,

odsjek za pedagogiju pred povjerenstvom u sastavu: Prof. dr. sc. Dubravka Maleš,

prof. dr. sc. Vladimir Jurić i prof. dr. sc. Mile Silov.

Od 1982. do 1995. godine radio je na radnom mjestu učitelja razredne nastave u

Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Zaprešiću i u Osnovnoj školi Frana Galovića u

Zagrebu, od toga četiri godine u izvandomovinskoj nastavi u Njemačkoj. Od 1995. do

2006. godine radio je u Osnovnoj školi Frana Galovića u Zagrebu na radnom mjestu

stručnoga suradnika - pedagoga. Odlukom ministra prosvjete i športa 2003. godine,

napredovao je u zvanje stručni suradnik - savjetnik.

Od 1. ožujka 2006. godine do danas radi na Učiteljskom fakultetu, središte u Čakovcu

u nastavnom zvanju predavača, temeljem pozitivnog mišljenja Fakultetsko vijeće,

Filozofskog fakulteta u Zagrebu, br. 3804480-05-5, i Odluke Matičnog povjerenstva

za područje društvenih znanosti – polje odgojnih znanosti, br. 01-1273/1-2004, iz

kolegija Pedagogija i Didaktika. Na učiteljskom fakultetu, središte u Čakovcu predaje

kolegije: «Teorija nastave i obrazovanja», «Nastavni kurikulum», «Opća pedagogija»,

«Školska pedagogija», «Uvod u pedagogiju» i «Predškolska pedagogija». Tijekom

akademske 2005./2006. godine u svojstvu vanjskog suradnika sudjelovao je u

realizaciji kolegija Didaktičke teorije, a akademske 2007./2008. godine sudjeluje u

realizaciji kolegija Školski podsustavi na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu.

97

Funkciju voditelja Centra za pedagoško-psihološku izobrazbu predmetnih nastavnika

osnovne i srednje škole Učiteljskog fakulteta, središte u Čakovcu obnaša od 2006.

godine.

Autor je devet znanstvenih radova, dva stručna rada, suautor je Priručnika uz

Hrvatsku početnicu – Prinos metodici početnog čitanja i pisanja, te autor dviju

znanstvenih knjiga koje su u tijeku objavljivanja (prerađeni magistarski rad i

doktorska disertacija). Održao je više od pedeset predavanja na županijskim vijećima

učitelja/nastavnika osnovnih i srednjih škola, stručnih suradnika te ravnatelja

osnovnih škola. Teme održanih predavanja objavljene su u Katalozima stručnih

skupova Zavoda za školstvo Republike Hrvatske, sada Agencije za odgoj i

obrazovanje.

Aktivno je sudjelovao na međunarodnom stručno- znanstvenom skupu VII.

Konferencija o športu RZ Alpe-Jadran održan u Opatiji 31. svibnja – 3, lipnja 2007.

(izlagao na plenarnom dijelu skupa). Aktivno je sudjelovao na Prvom kongresu

pedagoga Hrvatske održan u Zagrebu od 19. do 21. rujna 2007. godine. (izlagao na

plenarnom dijelu kongresa). Također je sudjelovao na međunarodnom znanstvenom

skupu u Baji (Mađarska), održan 13. i 14. studenog 2007. godine (izlagao na

plenarnom dijelu skupa).

Živi u Velikoj Gorici. Oženjen je suprugom Ljubicom (odgojitelj u Dječjem vrtiću

Travno), otac je dviju kćeri, Irena studentica pedagogije i filozofije (III. godina) i

Mihaela učenica drugog razreda gimnazije.

2. Znanstvena djelatnost

2. 1. Magistarski rad

Marko Jurčić: Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo

zadovoljstvo nastavom, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb 2002.

Rad je obranjen 28. svibnja 2002. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek

za pedagogiju pred sljedećim povjerenstvom: prof. dr. sc. Vlatko Previšić

(predsjednik povjerenstva), prof. dr. sc. Vladimir Jurić (mentor) i dr. sc. Vlatka

Domović (član).

Autor je obradio područje međuodnosa učitelja i učenika, učenika i suučenika,

opterećenje učenika nastavom i područje ispitivanja i ocjenjivanja učenika.

98

Posebice je važno to što procijenjeni čimbenici razrednog ozračja, od strane

učenika, pokazuju koji aspekti nastavnog procesa nisu u skladu s postavljenim

odgojno-obrazovnim ciljevima i zadaćama suvremene pedagogije. Dokazani rezultati

mogu poslužiti učitelju u osnovnoj školi kao smjernice u promišljanju suvremenih

metoda i oblika u nastavnom procesu, u promišljanju stilova vođenja nastave koji

aktiviraju učenike u poučavanju i učenju, u promišljanju oblika međusobnog

ophođenja u razrednoj učionici (općeprihvaćena kvaliteta međuodnosa u razredu), te u

promišljanju stilova vrednovanja učenikova postignuća u kojima nema ispitne

anksioznosti.

2. 2. Doktorska disertacija

Marko Jurčić, Zadovoljstvo roditelja osnovnom školom i njihova spremnost za

suradnju Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb 2005.

Rad je obranjen 7. studenog 2005. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek

za pedagogiju pred sljedećim povjerenstvom: prof. dr. sc. Dubravka Maleš

(predsjednica povjerenstva), prof. dr. sc. Vladimir Jurić (mentor) i prof. dr. sc. Mile

Silov (član).Disertacija Marka Jurčića znatan je doprinos hrvatskoj pedagogijskoj znanosti jer nas upoznaje s temeljnim čimbenicima s kojima roditelji

nisu zadovoljni osnovnom školom i zbog čega nisu spremnost za suradnju. Autor je utvrdio da na zadovoljstvo roditelja osnovnom školom utječu temeljni čimbenici

razredno – nastavnog ozračja, a to su: učiteljeva podrška, razredna kohezija, ispitna

anksioznost i visina učeničkog opterećenja nastavom, na temelju neposrednog

roditeljskog doživljaja (u kontaktu s učiteljima) i na temelju posrednog doživljaja (u

kontaktu s djetetom). Utvrdio je da zadovoljstvo roditelja školom dopunjuju i temeljni

čimbenici školskog ozračja, a to su: kooperacija / agresija u odnosu roditelj - učitelj,

globalna procjena školskog ozračja i kultura odgojnog djelovanja u obitelji. Također

je istražio i prikazao stupanj spremnosti roditelja za sudjelovanje u radu školskih

upravnih tijela i sudjelovanje u školskim aktivnostima s obzirom na dob i spol djeteta

i s obzirom stupanj obrazovanja.

2. 3. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s

njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (A 1 ):

99

Jurčić, M. (2003.): Identitet moderne škole. Napredak. Časopis za pedagogijsku

teoriju i praksu. Zagreb: HPKZ. UDK 371 (05) – CODEN NAREE8 – ISSN 1330-

0059, Vol. 144, BR. 2/2003., 213-224.

(Prethodno priopćenje)

Znanstveni doprinos rada očituje se u empirijskom istraživanju različitih čimbenika

školske prakse (potpora, kohezija, očekivanja i opterećenja) unutar hijerarhijske

strukture u školi. Učeničke i učiteljeve procijene: potpore, kohezije, očekivanja i

opterećenja u ovom radu ukazuju na mogućnost zadržavanja postignutog u procesu

unapređivanja identiteta škole, ali i na nužnost poboljšanja organizacijskih i

provedbenih aspekata odgoja i obrazovanja. Utvrđeno je da se potpora, kohezija,

očekivanja i opterećenje na razini ravnatelj – učitelj prenosi na razinu učitelj –

učenici. Proces unapređivanja i/ili izgradnje identiteta moderne škole uvjetuje stručno

i kvalitetno rukovođenje prema standardima modernog okruženja, prilagođeno

školskoj specifičnoj funkciji. Identitet moderne škole podrazumijeva dinamičnost

življenja i rada učenika, učitelja, roditelja i drugih čimbenika uključenih u

ostvarivanje odgoja i obrazovanja. Unapređivanje identiteta škole u moderni identitet

podrazumijeva mijenjanje, obogaćivanje, dograđivanje i usavršavanje postojećega,

mijenjanje onoga što ne zadovoljava, što otežava praćenje postignuća u razvoju

tehnike i tehnologije, u razvitku kulture te u modernitetu društva. Nužno je trajno

razvijati načine djelatnosti, mijenjati metode prenošenja informacija u metode učenja i

traženja informacija. To obvezuje učitelje na trajni osobni razvoj, odnosno na

permanentno podizanje stručnoga i pedagoškoga umijeća u primjeni suvremenih

metoda poučavanja i učenja da bi učenici shvatili da je učenje trajni proces koji ne

završava niti jednim stupnjem obrazovanja. Škola modernog identiteta jest škola koja

je spremna učiti, otkrivati svoje nove mogućnosti te otkrivati različite načine

oživotvorenja svoje temeljne uloge na temeljima osjećaja zadovoljstva sudionika

življenja i rada u školi.

Jurčić, M. (2004.): Uloga učiteljeve potpore u razredno-nastavnom ozračju.

Napredak. Časopis za pedagogijsku teoriju i praksu,. Zagreb: HPKZ. UDK 371 (05) –

CODEN NAREE8 – ISSN 1330-0059, Vol. 145, BR. 3/2004., 329-340.

(Izvorni znanstveni člana

100

Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u metodološki korektnom empirijskom

prikazu doživljaja učiteljeve potpore učenika osnovne škole u našim uvjetima..

Učiteljevu potporu, kao temeljnu sastavnicu učiteljeva posla čini elementi:

prihvaćanje učenikova individualiteta, pokazivanje smirenosti i strpljenja, održavanje

umjerene distancije prema učenicima, optimistična očekivanja, poticaj i hrabrenje

učenika, iznošenje na vidjelo pozitivnosti i davanje prigode da se učenici «poprave».

Primjenjujući u svom poslu spomenute elemente učiteljeve potpore, učiteljev posao se

profesionalizira i dobiva pouzdane premise stručnog i odgojnog djelovanja.

Nalazi istraživanja donose odgovore na slijedeće probleme. Stariji učenici predmetne

nastave (8. razred) gradskih škola zadovoljniji su učiteljevom potporom u odnosu na

mlađe učenike (6. razred). Mlađi učenici prigradskih škola zadovoljniji su učiteljevom

potporom u odnosu na njihove vršnjake u gradskih škola. Učiteljevu potporu učenici

doživljavaju percipirajući temeljne elemente potpore, ali i učiteljevo zanimanje za

njihovu podnošljivost i izdržljivost u svladavanju školskih obveza, za njihovo

postignuće u školi te za njihovu sigurnost u školi. Elementi učiteljeve potpore odnose

se na odgoj (vođenje u procesu učenikova razvitka) te na učenikovo obrazovanje

(usvajanje primjenjivih znanja i razvijanje sposobnosti).

Jurčić, M. (2006.): Uloga ispitne anksioznosti u zadovoljstvu učenika razredno-

nastavnim ozračjem. Napredak. Časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. Zagreb:

HPKZ. UDK 371 (05) – CODEN NAREE8 – ISSN 1330-0059, Vol. 147, BR.

2/2006., 191-202.

(Izvorni znanstveni rad)

Znanstveni doprinos rada leži u otkrivanju faktora koju «pokreću» anksioznost

učenika: elementi učiteljeve potpore, kohezivnost razreda, opterećenje učenika i

roditeljeva očekivanja. Elementi učiteljeve potpore u smanjenju ispitne anksioznosti

temelje se na učiteljevoj kulturi komunikacije, poticaju i motivaciji te na

profesionalnim osobinama. U lošoj razrednoj koheziji učenik je izložen ponižavanju,

vrijeđanju, ismijavanju od suučenika zbog načina reagiranja na ispitivanje, izazvan

neotpornim emocijama na ispitnu situaciju i slično. Mnogo je nastavnih sadržaja koje

učenici uče uz “prisilu” za ocjenu. U neograničenom obilju nastavnih sadržaja koji se

uči u školama ima prostora za “izbor” što treba učiti za ocjenu, a što ne treba. Učenici

101

izloženi roditeljskom nezadovoljstvu školskom ocjenom počinju mrziti školu i

učitelje, nerado idu u školu, na nastavi se osjećaju napeto i razmišljaju o roditeljevim

prijetnjama i mjerama. Utvrđeno je da je ispitna anksioznost veća među učenicima

osmih razreda u odnosu na učenike šestih razreda te je utvrđeno da je ispitna

anksioznost veća među učenicima u gradskim školama u odnosu na učenike u

prigradskim školama. Razumljiva su ona nastojanja učitelja i roditelja u odgojno –

obrazovnom djelovanju koja omogućuju razvoj učenika u skladu s njegovim

potencijalima, koja mu pružaju odrastanje na valjanoj i postojanoj osnovi tijekom

godina koje su najvažnije za odrastanje i pripremu za životne funkcije (obiteljske,

građanske, svijet rada, slobodno vrijeme) i za život poslije škole bez zdravstvenih

tegoba izazvane ispitivanjem i ocjenjivanjem tijekom školovanja.

Jurčić, M. (2006.): Povezanost subjektivnih i objektivnih realiteta razredne zajednice i

njihov utjecaj na stabilnost zadovoljstva učenika razrednom kohezijom. Pedagogijska

istraživanja,. Hrvatsko pedagogijsko društvo, Zagreb. ISSN 1334-7888, DK 37,

Godina III, broj 2, (141-152).

(Izvorni znanstveni članak)

Znanstveni doprinos rada očituje se u rasvjetljavanju relacije između učenikova

zadovoljstva i razredne kohezie te u boljem razumijevanju činitelja koji imaju važnu

ulogu u razvoju razredne kohezivnosti. Prezentirani rezultati empirijskog istraživanja

govore da su učenici 8. razreda zadovoljniji razrednom kohezijom u odnosu na

učenike 6. razreda. Utvrđeno je da su učenici gradskih škola zadovoljniji razrednom

kohezijom u odnosu na učenike prigradskih osnovnih škola. Utvrđeno je da ne postoji

statistički značajna razlika po spolu ispitanika u zadovoljstvu razrednom kohezijom.

Utvrđivanje učenikova zadovoljstva razrednom kohezijom osobito je važno s obzirom

na činjenicu da razredna kohezija podrazumjeva mogućnost kreiranja učenikove

motivacije za školsko postignuće, uljudno ponašanje, komunikaciju, neograničenu

količinu međusobne pomoći, podrške i uvažavanja, zajedničko prevladavanje teškoća

te razvoj radnih navika i aktivnosti u odgojno – obrazovnom procesu. U krajnjoj

instanci, priroda komunikacije i zajedničke aktivnosti unutar razredne zajednice na

kojoj se temelji doživljaj i prosuđivanje kao subjektivni realitet te materijalno

uređenje učionice, prozračnost učionice, oblik sjedenja, broj i spol učenika, broj

verbalnih interakcija između učenika kao objektivni realitet određuje kvalitetu

kohezivnosti razreda kojom su učenici zadovoljni ili nezadovoljni. Među učenicima u

102

razrednoj zajednici javlja se socijalni sukob kao posljedica različitosti jer učenik u

razrednoj zajednici dolazi u kontakt s vršnjacima koji su mu dodjeljeni i na čiji izbor

nije imao utjecaj. Različitosti su brojne, a najčešće se odnose na sociodemografske

varijable (socio - ekonomski status i obilježja prestiža), brojčani omjer spolova u

odjelu (u vezi s promjenjivošću međuutjecanja u zavisnosti od omjera) i zajednička

obilježja razredne skupine u pogledu mogućnosti postignuća uspjeha (prosječna

inteligencija, predznanje, razina značajnih sposobnosti, stavovi koji određuju odnos

prema učenju, nastavi i školi).

Jurčić, M. i Lučić, K. (2007.): Zadovoljstvo učitelja razredne nastave temeljnim

čimbenicima izvannastavnih aktivnosti kao pokretakči poticaj u oblikovanju i

realizaciji programa (rad je prošao recenzentski postupak i prihvaćen je za

objavljivanje kao izvorni znanstveni rad, te će biti objavljen u idućem broju Napretka

2007. godine, potvrda u privitku)

(Izvorni znanstveni članak)

Znanstveni i ponajprije stručni doprinos ovog rada očituje se u utemeljenju

istraživačkih nalaza vezanih uz zadovoljstvo učitelja razredne nastave pri oblikovanju

i izvođenju izvannastavnih aktivnosti u školi. U radu je dokazano da na zadovoljstvo

učitelja razredne nastave, u oblikovanju i izvođenju izvannastavnih aktivnosti, utječe

potpora od strane školske uprave (komunikacija, prostor, sredstva, oprema), sloboda u

izboru programa izvannastavne aktivnosti (sukladno osobnoj sklonost), način

uključivanja učenika u program izvannastavnih aktivnosti (uključenost učenika u

skladu sa sposobnostima, potrebama i zanimanju učenika) te stručno osposobljavanje

(usvajanje znanja i stjecanje sposobnosti na seminarima i radionicama u organizaciji

stručnih institucija). Utvrđeno je da su učitelji drugog i četvrtog razred zadovoljniji

potporom od strane školske uprave u odnosu na učitelje prvog, trećeg razreda i

učitelje kombiniranih odjela. Potporom od strane školske uprave, samostalnoću u

izboru programa te stručnim usavršavanjem zadovoljniji su učitelji s više godina

radnog staža (više od 20 godina staž) u odnosu na mlađe učitelje (od 10 do 20 godina

staža), posebice u odnosu na učitelje sa stažem do 10 godina. Utvrđeno je da ne

postoji statistički značajna razlika između učitelja s obzirom na spol u zadovoljstvu:

potporom od strane školske uprave, samostalnosti u izboru programa, uključivanjem

učenika u INA i stručnim usavršavanjem. Utvrđeno je da su učitelji u gradskim

103

školama zadovoljniji samostalnošću u izboru programa u odnosu na učitelje u

prigradskim školama. Učitelji kombiniranih odjela najmanje su zadovoljni

uključenošću učenika i stručnim usavršavanjem. Otvoreni metodički modeli, u čijem

su središtu učenik i učitelj voditelj, stvaralački način njihova djelovanja i potvrđivanja

temeljeni na učiteljevu zadovoljstvu temeljnim čimbenicima, kao pokretakči poticaji u

oblikovanju i realizaciji programa, temeljna je pretpostavka učinkovitosti

izvannastavnih aktivnosti.

2. 4. Znanstveni radovi objavljeni u cijelosti u zbornicima radova s domaćih

znanstvenih ili znanstveno –stručnih skupova, pod uvjetom da su isti radovi u

navedenim publikacijama kategorizirani i objavljeni kao znanstveni radovi (A

2):

Jurčić, M. (2006.): Učenikovo opterećenje nastavom i razredno-nastavno ozračje,

Odgojne znanosti, Učiteljski fakultet Zagreb, Zagreb ISSN 1332-0000 UDK 371 (05),

Br. 2 (12), Vol. 8 (2006), 329-346.

(Izvorni znanstven članak)

U ovom radu istaknuto je učenikovo opterećenje nastavom. Učenikovo opterećenje

nastavom oblikuju direktni i indirektni činitelji. Direktni su činitelji učenikova

opterećenja nastavom: učitelj/nastavnik, satnica, udžbenici i očekivanja roditelji, a

indirektni: uvjeti i stanja u školi, uvjeti života u obitelji, izvanškolske aktivnosti i

domaća zadaća. U empirijskom dijelu rada prikazani su slijedeći rezultati. Utvrđeno je

da postoji statistički značajna razlika prema tipu škole na faktoru opterećenje

nastavom, pri čemu je opterećenje nastavom veće za učenike prigradskih škola u

odnosu na učenike gradskih škola. Dokazano je da postoji statistički značajna razlika

na faktoru opterećenje nastavom po spolu ispitanika, pri čemu je opterećenje

nastavom veće za dječake u odnosu na djevojčice. Dokazano je da postoji statistički

značajna razlika na faktoru opterećenje nastavom po dobi ispitanika, pri čemu je

opterećenje nastavom veće za učenike 6. razreda u odnosu na učenike 8. razreda.

Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u emprijskom ispitivanju opterečenosti

učenika. Rezultato ovakovih ispitivanja mogu poslužiti kao osnova i za moguća

poboljšavanja kvalitete nastave i organizacije škole glede smanjivanja opterečenja

učenika.

104

Jagić, S. i Jurčić, M. (2006.): Razredno-nastavno ozračje i zadovoljstvo učenika

nastavom. Acta Iadert. Sveučilište u Zadru. Zadar. UDK 1+316+37 (05) / ISSN 1845

– 3392, /vol. 3/ , str. 29 – 43.

(Izvorni znanstveni članak)

Pitanju istraživanja povezanosti između doživljaja temeljnih čimbenika razrednog

ozračja i zadovoljstva učenika nastavom u ovome se radu pristupilo s teorijskog i

empirijskog stajališta. U teorijskom su dijelu razmatrani temeljni pojmovi koji

objašnjavaju akademsku spoznaju o učenikovu doživljaju temeljnih čimbenika

razredno-nastavnog ozračja kako bi se što bolje prikazala teorijska pozadina

učenikova zadovoljstva nastavom. U empirijskom su dijelu prikazane konceptualne

osnove istraživanja povezanosti između doživljaja temeljnih čimbenika razrednog

ozračja i zadovoljstva učenika nastavom. Zadnja dva poglavlja donose nalaze

istraživanja provedenoga u četirima gradskim i četirima prigradskim osnovnim

školama na uzorku od 1232 učenika 6. i 8. razreda, interpretaciju rezultata te

zaključno razmatranje. Znanstveni doprinos ovog rada mogao bi se ogledati u

objašnjenju fenomena razredno – nastavnog ozračja kao temeljne sastavnice rada

škole, iako pedagogijski pristup nije sasvim jasno naznačen. Kako su za uspješan rad

škole najvećim dijelom odgovorni temeljni čimbenici razredno – nastavnog ozračja

(strah od neuspjeha, učiteljeva podrška, kohezija razreda, zadovoljstvo nastavom),

tako su za vrjednovanje škole važna i mišljenja učenika o njima. Nalazi istraživanja

odonose se na slijedeće probleme. Utvrđena je povezanost između doživljaja

temeljnih čimbenika razredno-nastavnoga ozračja i zadovoljstva učenika nastavom s

obzirom na dob, spol i veličinu mjesta stanovanja. Što je manji osjećaj straha od

neuspjeha veće je zadovoljstvo učenika nastavom, što su učenikove više procjene

učiteljske podrške veće je zadovoljstvo nastavom te što je veća kohezivnost razreda

veće je zadovoljstvo nastavom. Kohezivnost razreda je prosječno najviše vrjednovana,

dok učiteljevu podršku učenici prosječno niže vrjednuju nego koheziju, vjerojatniji

razlog tome je što ona ponajprije zavisi od učitelja a ne od njih. Rezultati prosječne

razine učeničkog doživljaja učiteljske podrške ukazuju da učenici očekuju veću

podršku svojih učitelja. Učenici u prosjeku ne iskazuju visoku razinu straha od

neuspjeha. Budući da je strah od neuspjeha naučeni i najvećim dijelom subjektivan,

pojedinac ga može kontrolirati. Također, vjerojatno su relativno dobro usklađene

105

mogućnosti i očekivanja s željenim ciljevima. Zanimljiv je podatak da su učenici

relativno nezadovoljni nastavom. Rezultati ukazuju da temeljni čimbenici razredno –

nastavnog ozračja nisu doživljeni kao izrazito razvijeno obilježje naših škola.

Rezultati upućuju na značajan utjecaj spola. Utvrđeno je da djevojčice pozitivnije

procjenjuju koheziju razreda, imaju veći strah od neuspjeha i bolju učiteljevu podršku

te su zadovoljnije nastavom u odnosu na dječake. Utvrđeno je da učenici osmih

razreda imaju manji strah od neuspjeha, procjenjuju koheziju razreda boljom,

učiteljevu podršku lošijom te su nezadovoljniji nastavom u odnosu na učenike šestih

razreda. Dobiveni rezultati upućuju na statistički značajan utjecaj tipa škole kod dva

faktora: učiteljeva podrška i razredna kohezija, pri čemu učenici prigradskih škola u

prosjeku iskazuju značajno višu razinu zadovoljstva učiteljevom podrškom i značajno

nižu razinu kohezije razreda. Učenici gradskih i prigradskih škola statistički se

značajno ne razlikuju u faktorima strah od neuspjeha i zadovoljstvo s nastavom.

Rezultati pokazuju da učenici prigradskih škola značajno više cijene učiteljevu

podršku od učenika gradskih škola. Svako nastojanje u sagledavanju zadovoljstva

učenika (kvalitetom)nastave zahtjeva iznijansirano shvaćanje temeljnih čimbenika

razredno-nastavnoga ozračja kao značajke koje učenici pripisuju cjelini zbivanja u

nastavi, karakterizirana interakcijskim djelovanjem, odnosno “mrežnim” skupom

djelovanja na razini organizacije i međuodnosa sudionika nastave (učenika i učitelja).

Doživljaj razredno - nastavnog ozračja u funkciji su zadovoljstva učenika nastavom

kao podloga motivaciji učenika u smjeru privrženosti ostvarenju aktivne uloge u

odgojno-obrazovnom procesu, razvoju kreativnosti, prihvaćanju inovativnosti i sl.

Jurčić, M. i Poljski, I. (2007: Tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje u

razrednoj nastavi sa stajališta suvremene pedagogije. UDK 37, ISSN 1333-1396,

Učitelj – godišnjak Visoke učiteljske škole u Čakovcu, Visoka učiteljska škola u

Čakovcu, Čakovec, Vol. 7, str. Čakovec

(Prethodno priopćenje)

Riječ je o empirijskom istraživanju, čiji rezultati mogu biti prinos metodici nastavi

tjelesne i zdravstvene kulture u mlađim razredima osnovne škole. U radu je razmatran

pedagoški i didaktički pristup povezivanja i usklađivanja zdravstvenog, obrazovnog,

odgojnog i rekreativnog zadatka u nastavi tjelesno-zdravstvene kulture u razrednoj

nastavi. Tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje jedinstveno je po

106

mogućnostima za skladan razvoj antropoloških obilježja učenika. Suvremeni uvjeti

života sve više ugrožavaju zdravlje djece. Odgovarajuće im se može suprotstaviti

odgovarajućim pristupima tjelesnom vježbanju u školi i izvan nje, što onda

podrazumijeva osposobljenost učitelja s pedagoškoga, didaktičkoga i metodičkoga

stajališta za provođenje nastave tjelesno-zdravstvene kulture. Učinak tjelesnih

aktivnosti jesu višestruke promjene morfoloških obilježja i poboljšanja funkcionalno-

motoričkih sposobnosti. Stoga nastavu tjelesno-zdravstvene kulture ne možemo

promatrati kao neku apstraktnu kategoriju već u biti kao svojevrsnu kvalitetu nastave,

koja postaje presudni kriterij njezina pedagoškog vrednovanja pravilnoga rasta i

razvoja učenika, unapređivanja njegova zdravlja i podizanja opće tjelesne

sposobnosti. Obrazovni zadatak tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi trajno

je usmjeren na učenikovo usvajanje teorijskih i motoričkih znanja, na osvješćivanje

potrebe za kretanjem i tjelesnim vježbanjem, na usvajanje znanja o samostalnoj

kontroli tjelesnoga vježbanja, na osvješćivanje potrebe uključivanja u školski športski

klub, na razvijanje interesa za uključivanje i osobni napredak u različitim športskim

klubovima izvan škole te na praćenje sastava tijela i prevencije pretilosti. Odgojni

zadatak možemo odrediti kao svrsishodan proces u kojemu do izražaja dolazi

jedinstvo odgojnoga cilja, načela i metoda, što u planski ostvarenom odgojnom

djelovanju, uz aktivno i skladno sudjelovanje brojnih odgojnih činitelja, teži prema

izgrađivanju učenikove osobnosti. U nastavi tjelesno-zdravstvene kulture učitelj ima

bitnu ulogu u promoviranju rekreativno-tjelesne aktivnosti među učenicima (od prvog

razreda) jer se navika rekreativno-tjelesne aktivnosti stječe uglavnom u ranim

godinama života. Učenikov stav prema tjelesnom vježbanju ovisi o stavu učitelja

prema nastavi tjelesno-zdravstvene kulture, jer je učitelj nositelj, organizator i

rukovoditelj odgojno-obrazovnog procesa.

Nikolić, I., Breslauer, N., Jurčić, M., Horvat, V. (2007.): Uključenost u sport i

sportske aktivnosti studenata učiteljskog fakulteta, središta Čakovec, Ur: Gracin, F. i

Klobučar, B., U: Zbornik radova, VII. Konferencija o športu RZ Alpe-Jadran,

Grafička škola u Zagrebu. Zagreb, str.197-205.

U prvom dijelu rada autori ukazuju na neprimjerene uvjete studiranja na fakultetima

glede kinezioloških aktivnosti koje imaju za cilj unapređivanje kvalitete života, a

samim tim očuvanju zdravlja. Studiranje iziskuje dugotrajno sjedenje za knjigama i

107

računalom, pisanje seminarskih radova, pretraživanje Interneta i slično, a fond sati,

koji je i onako minimalan, gubi se nakon druge godine studiranja pa su kineziološke

aktivnosti prepuštene osobnom stavu studenta prema vježbanju i zdravlju. U drugom

dijelu rada autori govore o pozitivnim pomacima u sportskim aktivnostima studenta, s

pedagoškog i didaktičkog stajališta, kojeg poduzimaju nastavnici na učiteljskom

fakultetu, središta u Čakovcu. Ti se pomaci događaju uključivanjem studenta u

studentski klub s nizom sportskih aktivnosti: sportsko plivanje, veslanje, ples,

nogomet, rukomet, aerobik, stolni tenis, te uz organizaciju sportskih susreta sa

studentima Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. U zadnjem poglavlju članka autori

donose rezultate istraživanja koji se odnose na stavove studenata o kretanju i tjelesnim

aktivnostima. Većina studenata smatra (67,7 %) da fond sati na fakultetima ne

zadovoljava njihovu potrebu za kretanjem. Više od polovice studenata se ne uključuje

u sportske aktivnosti na fakultetu ili izvan fakulteta zbog nedostatka sportskih

prostora i programa. Rad ima više obilježje stručnog rada, u koji su inkorporirani

rezultati empirijskih ispitivanja.

Jurčić, M. (2007.): Uravnotežena kombinacija socijalnih oblika nastave u funkciji

oslobađanja potencijala učenja i poučavanja. U: Zbornik radova, Pedagogija – prema

cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, ur. Previšić, V. i sur. Hrvatsko

pedagogijsko društvo. Sveta Nedelja: Kratis

Nakon uvodne napomene o potrebi stvaranja suvremenog odgojno – obrazovnog

procesa u školi s karakteristikama različitih socijalnih odnosa među učenicima i

učiteljima u teorijskom dijelu autor razmatra korelativan odnos kombiniranih

socijalnih oblika nastave s potencijalima učenja i poučavanja. Autor polazi od

zahtjeva utemeljenja uravnotežene kombinacije socijalnih oblika rada u nastavi kao

odgovor na oslobađanje potencijala učenja i poučavanja. U empirijskom dijelu

prikazao je konceptualne osnove istraživanja, a u posljednjem poglavlju autor donosi

nalaze istraživanja koji pokazuju da rad u skupinama zauzima oko 1/3 ukupnog fonda

nastavnih aktivnosti u trećem i četvrtom razredu osnovne škole, da većina učenika voli

rad u skupinama te da rad u skupinama utječe na učenje i ponašanje učenika u nastavi.

Autor upozorava da ukupan fond nastavnih aktivnosti treba biti prožet kombinacijom

različitih socijalnih oblika nastave, sukladno logici procesa učenja i poučavanja, te da

108

temeljnu ulogu kombinacije socijalnih oblika nastave treba sagledavati u procesu

razvoja učenikovih psihofizičkih potencijala do mogućeg maksimuma. U tome upravo

vidimo mogući znanstveni i stručni doprinos rezultata istraživanja autora problematici

uravnoteženoj primjeni različitih oblika socijalnih rada u nastavi.

2. 5. Aktivno sudjelovanje na znanstvenim i stručno - znanstvenim skupovima

Opatija, 31. svibnja – 3. lipnja 2007.

VII. Konferencija o športu RZ Alpe – Jadran, tema: «Sport u državama i regijama

Alpe-Jadan u službi razvoja i suradnje država i regija pri vijeću Europe»

Izlaganje na skupu, tema: Uključenost u sport i sportske aktivnosti studenata

učiteljskog fakulteta, središta Čakovec- pedagoški aspekt

Zagreb, 18. do 21. rujna 2007.

Prvi kongres pedagoga Hrvatske, tema: «Pedagogija: prema cjeloživotnom

obrazovanju i društvu znanja»

Izlaganje na skupu, tema: Uravnotežena kombinacija socijalnih oblika nastave u

funkciji oslobađanja potencijala učenja i poučavanja

Baja (Mađarska), 13. i 14. studenog 2007.

Međunarodni znanstveni skup Izlaganje na skupu, tema: Spremnost roditelja za sudjelovanje u radu školskih

upravnih tijela

2. 6. Članstvo u znanstvenim društvima

Član Hrvatskog Pedagogijskoj društva

2. 7. Članstvo u povjerenstvima

Član komisije za polaganje stručnog ispita učitelja razredne nastave 1995. – 2006.

(Rješenje Ministarstva prosvjete i športa, br. 532-02-05-02/1-95-1).

Član Drugostupanjskog povjerenstva za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta 2002.

– 2007. (Rješenje Ministrarstva prosvjete i športa br. 532/1-02-1).

109

Član stručne skupine za nastavne programe razredne nastave 1997. (Odluka

Ministarstva prosvjete i športa, br. 532-03/1-97-1).

Član stručne skupine za osuvremenjivanje odgojno-obrazovnog procesa i rasterećenje

učenika, 2001. (Zavod za unapređivanje školstva, br. 532-07-01/9-01-1).

2. 8. Sudjelovanje u istraživačkim projektima

Projekt «Samopuzdanje učenika predmetne nastave», Zavod za školstvo Republike

Hrvatske, 1998./1999., 1999./2000.

Projekt «Svi za protiv», Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi, 2001./2002.

Projekt «Rasterećenje učenika»», Zavod za školstvo 2001./2004.

Projekt «Nastava informatike od 1. do 4. razreda osnovne škole», 2002./2003.,

Ministarstvo prosvjete i športa, Zavod za unapređivanje školstva.

Projekt «Djeca s posebnim potrebama u interaktivnom sustavu obitelj-škola-vršnjaci»,

2003./2005., Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Zagreb

3. Nastavna djelatnost

3. 1. Nositeljstvo kolegija, održavanje nastave

Od 1. ožujka 2006. godine do danas na Učiteljskom fakultetu, središte u Čakovcu

nositelj je slijedećih kolegija (predavanja, vježbe i seminari): «Teorija nastave i

obrazovanja», «Teorija kurikuluma» «Opća pedagogija», «Školska pedagogija»,

«Uvod u pedagogiju», «Specijalna pedagogija», «Neuroznanost», i «Predškolska

pedagogija» za oko 360 studenata godišnje na redovnom studiju i oko 100 studenata

vanrednoga studija.

Održava predavanje, vježbe i seminare u Centru pedagoško-psihološke izobrazbe

nastavnika predmetne nastave osnovne i srednje škole iz kolegija Pedagogija i

Didaktika.

3. 2. Uvođenje novih kolegija

Ulaskom Visoke učiteljske škole Čakovec u Sveučilište u Zagrebu (sukladno

Boljonjskom procesu) promijenio je sadržaje i nazive kolegija Pedagogija u Opća

110

pedagogija i Školska pedagogija te sadržaje i nazive kolegija Didaktika u Teorija

nastave i obrazovanja i Nastavni kurikulum.

3. 3. Mentorstvo diplomskih radova

Bio je mentor u izradi diplomskog rada za 12 studenata od dolaska na fakultet (od 1.

ožujka 2006.) do danas.

4. Stručna djelatnost

4.1. Stručni radovi

Jurčić. M. (2006.): Školsko ozračje iz perspektive roditelja. Zrno, Časopis za obitelj,

vrtić i školu. Zagreb. Godina XVII. Broj 70-71. str. 33-35.

Jurčić. M. (2006.): Rad u skupinama u razrednoj nastavi kao sastavnica cjelovitog ili

integriranog poučavanja. Zrno, Časopis za obitelj, vrtić i školu. Zagreb (objava u

tijeku)

4. 2. Ostala stručna djelatnost

U organizaciji Zavoda za školstvo Republike Hrvatske, odnosno Agencije za

školstvo Republike Hrvatske održao je veliki broj predavanja, seminara i radionica

(više od pedeset) na stručnim i županijskim vijećima za ravnatelje, učitelje/nastavnike

i stručne suradnike osnovnih i srednjih škola, s ciljem popularizacije struke i stručnog

usavršavanja, u Zagrebu, Velikoj Gorici, Zaprešiću, Varaždinu, Križevcima,

Stubičkim Toplicama, Krapini, Karlovcu, Sisku, Zaboku i dr. Teme održanih

predavanja objavljene su u Katalozima stručnih skupova Zavoda za školstvo

Republike Hrvatske, sada Agencije za odgoj i obrazovanje.

4. 2. 1. Plenarna izlaganja i radionice na Stručnim skupovima učitelja i stručnih

suradnika

- Stručni županijski skup učitelja i stručnih suradnika, Zagreb, tema: «Pripravnički

staž u procesu obrazovanja učitelja», 23. do 27. lipnja 1997., (potvrda Ministarstva

prosvjete i športa, br. 532-03-01/15-97-3).

111

- Stručni županijski skup stručnih suradnika, Zagreb, tema: «Pripravnički staž u

procesu obrazovanja učitelja», 24. do 25. rujna 1997., (potvrda Ministarstva prosvjete

i športa, br. 532-03-01/15-97-3).

- Stručni županijski skup za pripravnike osnovnih i srednjih škola, Zagreb, tema:

«Pripravnički staž»», 17. do 20. travnja 2001., (potvrda Ministarstva prosvjete i

športa, Zavoda za unapređivanje školstva, br. 532-07-02/6-01-1).

- Stručni županijski skup za ravnatelje osnovnih škola Zagreb, tema:

«Komunikacijske vještine», 28. studenog 2001., (potvrda Ministarstva prosvjete i

športa, Zavoda za unapređivanje školstva, br. 532-07-02/6-01-1)

- Stručni županijski kolegij pedagoga i psihologa stručnih suradnika osnovnih škola

Zagreb, tema: «Roditeljski sastanak na kvalitetniji način», 3. lipnja 2002., (potvrda

voditelja kolegija)

- U ulozi vanjskog suradnika Zavoda za unapređivanje školstva tijekom 2001., 2002.,

2003. i 2004. godine na stručnim županijskim skupovima za pripravnike u osnovnim

i srednjim školama s područja županija: Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-

moslavačke, Karlovačke, Međimurske, Varaždinske,, Koprivničko-križevačke,

Bjelovarsko-bilogorske i Grada Zagreba održao je 22 predavanja na teme:

«Razredništvo», «Subjektivni i objektivni čimbenici pri vrednovanju postignuća

učenika» (potvrda Ministarstva prosvjete i športa, Zavoda za unapređivanje školstva).

- Stručni županijski skup za pripravnike osnovnih i srednjih škola, 30. i 31. ožujka, 1.

travnja i 20. lipnja 2005. u Zagrebu, 29. travnja 2005. u Križevcima, 6. svibnja 2005.

u Varaždinu, teme: «Razredništvo», «Subjektivni i objektivni čimbenici pri

vrednovanju postignuća učenika» i «Pripravnički staž»», (zahvalnice Zavoda za

školstvo republike Hrvatske, br. 561-03/2-05-1).

- Stručni županijski skup učitelja razredne nastave Grada Zagreba, 14. i 15. rujna

2005. (četiri plenarna izlaganja i osam radionica), teme: «Mjesto i uloga razrednika u

suradnji s roditeljima», «Škola i roditeljski dom u odgoju djeteta», «Praćenje,

provjeravanje i ocjenjivanje učenika» (potvrda Zavoda za školstvo Republike

Hrvatske)

- Stručni županijski skup za pripravnike osnovnih i srednjih škola, 19. i 20. lipnja i 1.

rujna 2006. u Zagrebu, 24. kolovoza 2006. u Križevcima, 30. kolovoza 2005. u

Karlovcu, teme: «Razredništvo», «Subjektivni i objektivni čimbenici pri vrednovanju

postignuća učenika» i «Pripravnički staž»», (zahvalnice Zavoda za školstvo republike

Hrvatske, br. 561-03/2-06-1).

112

- Stručni županijski skup učitelja razredne nastave u Velikoj Gorici, Zaprešiću i

Karlovcu, 28., 29. i 30 kolovoza 2006. (tri plenarna izlaganja i četiri pedagoške

radionice), teme: «Mjesto i uloga razrednika u suradnji s roditeljima», «Škola i

roditeljski dom u odgoju djeteta», «Praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika»

(potvrdnica Agencije za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske)

- Stručni županijski skup učitelja razredne nastave u Zaprešiću 4. siječnja 2007. u

Velikoj Gorici 5. siječnja 2007. u Zaboku 27. lipnja 2007. i u Karlovcu 28. lipnja

2007. (tri plenarna izlaganja), tema: «Izvanučionička nastava u funkciji učinkovitijeg

poučavanja i učenja» (potvrdnica Agencije za odgoj i obrazovanje Republike

Hrvatske)

- Stručni županijski skup učitelja/nastavnika (pripravnika) geografije Grada Zagreba,

Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Krapinsko-zagorske

županije, u Zagrebu 4. siječnja 2007., tema: «Određivanje vrijednosti učenikova

postignuća u školi u funkciji cilja učenja i konkretnog pokazatelja uspješnosti» (potvrdnica

Agencije za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske)

- Stručni županijski kolegij pedagoga i psihologa stručnih suradnika osnovnih škola

Grada Zagreba 6. veljače 2007. i 8. veljače 2007. Varaždinske, Međimurske,

Križevačko-koprivničke i Krapinsko-zagorske županije, tema: «Školsko ozračje iz

perspektive učenika» (potvrdnica Agencije za odgoj i obrazovanje Republike

Hrvatske)

4. 3. Recenzije

Recenzirao je:

1. znanstvenu knjigu: “Riječ, slika i glazba u nastavi hrvatskoga jezika i književnosti

od I. do IV. razreda” autorice dr. sc. Kate Lučić

2. znanstvenu knjigu «Priručnik za razrednike» autorica mr. sc. Azre Rađenović i

Marine Smiljanić

3. izvorni znanstveni članak objavljen u Napretku, 2007. godine, pod naslovom

«Spolne razlike u motivaciji za nastavu tjelesne zdravstvene kulture», autora Toše

Maršića, Petra Paradžika i Nevenke Breslauer

4. udžbenik «Prva knjiga – početnica i «Vježbenica uz početnicu», za prvi razred

osnovne škole, autori: Lučić, K. i Marjanović, B.

113

4. 4. Prikazi knjiga

Jurić, V. (2004.): Metodika rada školskoga pedagoga Zagreb. Školska knjiga, časopis

Pedagogijska istraživanja 2006.

5. Tabelarni prikaz ispunjavanja uvjeta za izbor

A) ispunjavanje uvjeta za izbor pristupnika u znanstveno - nastavno zvanje

docenta

Red.

br.

UVJETI ZA IZBOR

PREDVIĐENI

NAVEDENI UVJETI OCJENA ISPUNJENJA

UVJETA

Ukupno

radova

1. 2. 3. 4. 5.

1. Zakon o znanstvenoj

djelatnosti i visokom

obrazovanju (NN br.

123/03.)

a) doktorat znanosti

b) objavljeni znanstveni

radovi koji predstavljaju

značajan doprinos znanosti

DA

DA

Pristupnik dr. sc. Marko

Jurčić ima 5 radova A1 i 5

radova A2

2. minimalni uvjeti

Područnog vijeća

društvenih znanosti

(NN br. 38/97.)

a) objavljeni znanstveni

radovi iz kategorije A1

(minimalan broj radova koji

se traži za izbor u znan.

zvanje docenta - 3 rada

min.)

b)objavljeni znanstveni

radovi iz kategorije A2

(minimalan broj radova koji

DA

ukupan broj objavljenih

znanstvenih radova iz

kategorije A1 – 5 radova

DA

ukupan broj objavljenih

znanstvenih radova iz

5

radova

5

radova

114

se traži za izbor u znan.

zvanje docenta – 3 rada

min.)

kategorije A2 – 5 radova

Sveukupno A1 + A2

kategoriziranih radova = 6

radova minimum SVEUKUPNO

A1 + A2

10

radova

6. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Dr. sc. Marko Jurčić predavač Učiteljskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu, Središte u Čakovcu jedini je pristupnik na objavljeni natječaj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stručno povjerenstvo je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnik uvjete za izbor u status znanstvenog suradnika, odnosno nastavno zvanje docenta.

Dr. sc. Marko Jurčić ispunjava uvjete predviđene zakonskim propisima, te uvjete Rektorskog zbora koji su potrebni za izbor u znanstveno i nastavno zvanje za koje se predlaže u području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana didaktika na Odsjeku za pedagogiju i Centar za obrazovanje nastavnika Filozofskog fakulteta.

Naime, pristupnik je objavio 10 znanstvenih i 2 stručna rada:

8 znanstvenih radova u domaćim časopisima 2 znanstvena rada u zborniku radova s domaćih skupova 2 stručna rada

Dr. sc. Marko Jurčić sudionik je, pored ostalih stručnih aktivnosti, mnogih seminara za stručno usavršavanje odgojitelja, učitelja i nastavnika u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje.

Održao je i mnoga plenarna izlaganja i radionice na Stručnim skupovima učitelja i stručnih suradnika.

Pristupnik je napisao i nekoliko recencija i prikaz jedne znastvene studije.

115

Na osnovi proučene nastavne i znanstvene djelatnosti pristupnice, povjerenstvo smatra da je pristupnica: sadržajno i metodički unaprijedio nastavni proces; uveo dva kolegija u dodiplomski studij; izradio programe za nove kolegije; bio mentor 12 diplomanata; održao seminare za nastavnike

Stoga predlažemo Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti da donese mišljenje kojim pristupnik dr. sc. Marko Jurčić ispunjava minimalne uvjete za izbor u predloženo znanstveno-nastavno zvanje iz područja društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana didaktika na Odsjeku za pedagogiju i Centru za obrazovanje nastavnika Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i uputi ga u daljnju poceduru.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Marko Palekčić, red. prof.

Dr. sc. Slavica Bašić, izv. prof.

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

7. Popis objavljenih radova

7. 1. Znanstveni radovi A 1

Jurčić, M. (2003.): Identitet moderne škole. Napredak. Časopis za pedagogijsku

teoriju i praksu. Zagreb: HPKZ. UDK 371 (05) – CODEN NAREE8 – ISSN 1330-

0059, Vol. 144, BR. 2/2003., str. 213-224.

(Prethodno priopćenje)

Jurčić, M. (2004.): Uloga učiteljeve potpore u razredno-nastavnom ozračju.

Napredak. Časopis za pedagogijsku teoriju i praksu,. Zagreb: HPKZ. UDK 371 (05) –

CODEN NAREE8 – ISSN 1330-0059, Vol. 145, BR. 3/2004., str. 329-340.

(Izvorni znanstveni članak)

116

Jurčić, M. (2006.): Uloga ispitne anksioznosti u zadovoljstvu učenika razredno-

nastavnim ozračjem. Napredak. Časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. Zagreb:

HPKZ. UDK 371 (05) – CODEN NAREE8 – ISSN 1330-0059, Vol. 147, BR.

2/2006., str. 191-202.

(Izvorni znanstveni članak)

Jurčić, M. (2006.): Povezanost subjektivnih i objektivnih realiteta razredne zajednice i

njihov utjecaj na stabilnost zadovoljstva učenika razrednom kohezijom. Pedagogijska

istraživanja,. Hrvatsko pedagogijsko društvo, Zagreb. ISSN 1334-7888, DK 37,

Godina III, broj 2, str. 141-152.

(Izvorni znanstveni članak)

Jurčić, M. i Lučić, K. (2007.): Zadovoljstvo učitelja razredne nastave temeljnim

čimbenicima izvannastavnih aktivnosti kao pokretakči poticaj u oblikovanju i

realizaciji programa (rad je prošao recenzentski postupak i prihvaćen je za

objavljivanje kao izvorni znanstveni članak, te će biti objavljen u idućem broju

Napretka 2007. godine, potvrda u privitku)

7. 2. Znanstveni radovi A 2

Jurčić, M. (2006.): Učenikovo opterećenje nastavom i razredno-nastavno ozračje,

Odgojne znanosti, Učiteljski fakultet Zagreb, Zagreb ISSN 1332-0000 UDK 371 (05),

Br. 2 (12), Vol. 8 (2006), str. 329-346.

(Izvorni znanstven članak)

Jagić, S. i Jurčić, M. (2006.): Razredno-nastavno ozračje i zadovoljstvo učenika

nastavom. Acta Iadert. Sveučilište u Zadru. Zadar. UDK 1+316+37 (05) / ISSN 1845

– 3392, /vol. 3/ , str. 29 – 43.

(Izvorni znanstveni članak)

Jurčić, M. i Poljski, I. (2007: Tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje u

razrednoj nastavi sa stajališta suvremene pedagogije. UDK 37, ISSN 1333-1396,

117

Učitelj – godišnjak Visoke učiteljske škole u Čakovcu, Visoka učiteljska škola u

Čakovcu, Čakovec, Vol. 7, str. 279-289.

(Prethodno priopćenje)

Nikolić, I., Breslauer, N., Jurčić, M., Horvat, V. (2007.): Uključenost u sport i

sportske aktivnosti studenata učiteljskog fakulteta, središta Čakovec, Ur: Gracin, F. i

Klobučar, B., U: Zbornik radova, VII. Konferencija o športu RZ Alpe-Jadran,

Grafička škola u Zagrebu. Zagreb, str.197-205.

Jurčić, M. (2007.): Uravnotežena kombinacija socijalnih oblika nastave u funkciji

oslobađanja potencijala učenja i poučavanja. U: Zbornik radova, Pedagogija – prema

cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, ur. Previšić, V. i sur. Hrvatsko

pedagogijsko društvo. Sveta Nedelja: Kratis

7. 3. Stručni radovi

(suautor) Priručnik uz Hrvatsku početnicu, Šabić, Baričević, Vitez, 1995. Zagreb,

Školska knjiga

Jurčić. M. (2006.): Školsko ozračje iz perspektive roditelja. Zrno, Časopis za obitelj,

vrtić i školu. Zagreb. Godina XVII. Broj 70-71. str. 33-35.

Jurčić. M. (2006.): Rad u skupinama u razrednoj nastavi kao sastavnica cjelovitog ili

integriranog poučavanja. Zrno, Časopis za obitelj, vrtić i školu. Zagreb (objava u

tijeku)

118

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. Dr. sc. Slavica Bašić, izv. prof. Dr. sc. Dijana Vican, izv.prof. (Sveučilište u Zadru)

Zagreb, 28. veljače 2008. g.

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

MATIČNOM ODBORU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI, POLJE ODGOJNIH ZNANOSTI

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor pristupnice dr. sc. Mirjane Šagud u zvanje znanstvenog suradnika i nastavno zvanje docenta u području društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana Sustavna pedagogija, pri Odsjeku za pedagogiju i Centru za obrazovanje nastavnika Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, temeljem članka 101. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju («Narodne novine» br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04.), na sjednici održanoj 29. listopada 2007. godine, donijelo je odluku o imenovanju Stručnog povjerenstva za ocjenu ispunjavanja uvjeta za izbor jednog djelatnika u znanstveno-nastavno zvanje znanstvenog suradnika, odnosno nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana Sustavna pedagogija, pri Odsjeku za pedagogiju i Centru za obrazovanje nastavnika Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u sastavu: prof. dr. sc. Vlatko Previšić, prof. dr. sc. Slavica Bašić, prof. dr. sc. Dijana Vican. Na raspisani natječaj Filozofskog fakulteta, objavljen u Narodnim novinama br. 115/2007., od 13. studenog 2007. godine javila se samo jedna pristupnica, dr. sc. Mirjana Šagud.

Izabrano Stručno povjerenstvo, nakon proučene dokumentacije, podnosi slijedeće

IZVJEŠĆE

Na raspisani natječaj prijavila se, kao što je rečeno samo jedna pristupnica, dr. sc. Mirjana Šagud. Prema važećim zakonskim odredbama Zakona o visokim učilištima, Narodne novine br. 59/ 96 te naputku Rektorskog zbora o uvjetima za izbor u znanstveno nastavna zvanja, djelatnost pristupnice relevantne za izbor u traženo zvanje, prikazana je u slijedećim zasebnim dijelovima:

1. Životopis2. Znanstvena djelatnost3. Nastavna djelatnost 4. Stručna djelatnost5. Tablični prikaz ispunjavanja uvjeta6. Zaključno mišljenje i prijedlog7. Popis objavljenih radova

119

1. ŽIVOTOPIS

Mirjana Šagud rođena je 24. studenog 1957. godine u Čakovcu gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju i Pedagošku akademiju. Godine l982. diplomirala je na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu studij pedagogije i stekla zvanje profesora pedagogije. Na istom je fakultetu magistrirala godine l991. iz područja pedagogije obranom magistarskog rada pod nazivom „Postupci odgajatelja u razvijanju i bogaćenju simboličke igre“.

Doktorirala je 3. svibnja 2006. godine disertacijom „Odgajatelj kao refleksivni praktičar“.Od l982. godine radila je kao znanstveni asistent pri Pedagogijskim znanostima Filozofskog fakulteta, Odsjek Čakovec za pedagošku skupinu predmeta (Predškolska pedagogija, Metodika upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova, Metodika hrvatskog jezika ). Od 1998. godine radi na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji u početku kao predavač za Predškolsku pedagogiju.

Na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji izabrana je 10. srpnja 2000. godine u nastavno zvanje višeg predavača temeljem pozitivnog mišljenja koje je Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji dostavilo Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti. Rektorski zbor visokih učilišta Republike Hrvatske 3. svibnja 2005. godine potvrđuje joj izbor u zvanje profesora visoke škole. Ukupan radni staž iznosi joj 26 godina. Od 1. listopada 2002. obnašala je dužnost voditelja izvanrednog studija na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji, a od 1. listopada 2005. dužnost dekanice Visoke učiteljske škole u Petrinji. Trenutno je pomoćnica voditelja Učiteljskog fakulteta Središta u Petrinji.

Autorica je dviju znanstvenih knjiga - „Odgajatelj u dječjoj igri“ i „Odgajatelj kao refleksivni praktičar“, nekoliko znanstvenih (A1 i A2) i stručnih radova. Bila je recenzent za 6 udžbenika, nekoliko članaka za časopis Dijete i društvo, više članaka za Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Čakovcu i Petrinji te glavni urednik zbornika radova znanstveno-stručnog skupa Sedmi dani Mate Demarina 2006 godine. Predsjednica je jednog od Povjerenstva za stručne ispite odgajatelja. Suradnica je na znanstvenom projektu prof. dr. sc. Dubravke Maleš „Nova paradigma ranog odgoja“. Aktivno je sudjelovala na preko 30 znanstvenih i stručnih međunarodnih i domaćih skupova. Aktivna je u okviru strukovnih organizacija i odbora stručnih skupova u području osposobljavanja odgajatelja i učitelja. Radove publicirala u pedagoškim časopisima, periodici i prigodnim zbornicima.

Bila je član radne skupine za izradu nastavnih planova i programa za trogodišnji studij predškolskog odgoja. U tu svrhu intenzivno je surađivala s ostalim Visokim učiteljskim školama i Učiteljskim fakultetima.

Bila je mentor više desetaka diplomskih radnji. Aktivno se služi engleskim jezikom. Nastanjena je u Zagrebu, udana i majka dvoje djece.

120

2. ZNANSTVENA DJELATNOST

Dosadašnji izbori u znanstveno-nastavna zvanje, podaci o magistarskom radu odnosno disertaciji

Dr. sc. Mirjana Šagud je završila poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za pedagogiju. Magistrirala je 1991. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja pedagogije s temom Postupci odgajatelja u razvijanju i bogaćenju simboličke igre.Doktorirala je na istom fakultetu 2006. godine s temom Obrazovanje odgajatelja kao refleksivnog praktičara.

2.1. Znanstveni radovi relevantni za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje

2.1.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima I. kategorije (A1)

1.Šagud, M. i Petrović- Sočo, B. (2000.), Integrirani metodički pristup učenju predškolskog djeteta. Zagreb: Zbornik Učiteljske akademije Zagreb, vol II, br.1, str. 75 – 83.Referencirano u: Sociological Abstracts, Social Services Abstracts, Worldwide Political Science Abstracts, Linguistics & Language Behavior Abstracts.

Dijete je u velikoj mjeri intrinzično motivirano i želi samo, vlastitim djelovanjem doživjeti, istražiti i otkriti svijet. Potrebno se zalagati za cjelovito, holističko i integrirano učenje predškolskog djeteta. Temeljne pojmove predškolske djece nije moguće postići uskim, fragmentarnim i izoliranim sadržajima koji još uvijek postoje u praksi odgajatelja i metodičkom osposobljavanju studenata. Stoga su nužne promjene koje uključuju nekoliko razina: odgajatelja – praktičara, kurikulum, realizaciju u neposrednom i svakodnevnom radu s djecom i rad visokoškolskih nastavnika.

Znanstveni doprinos članka sastoji se u analiziranju holističkog pristupa učenja predškolskog djeteta i s tim u vezi raspravlja se o potrebi moderniziranja visokoškolske nastave kako bi se budući odgajatelji pripremali u skladu sa suvremenom paradigmom učenja i odgoja predškolskog djeteta.

Neposredni doprinos pristupnice u ovom radu jeste u teorijskoj analizi različitih pristupa učenju predškolskog djeteta i pripremanju budućih odgajatelja za njihovo prepoznavanje i razvijanje.

2. Šagud, M. i Petrović- Sočo, B. (2001.), Simbolička igra predškolskog djeteta u institucijskom kontekstu. Zagreb: Napredak, Vol. 142, br. 1, str. 61 – 70.Referencirano u: Sociological Abstracts, Social Services Abstracts, Worldwide Political Science Abstracts, Linguistics & Language Behavior Abstracts.

U radu se razmatraju izuzetne potencijalne mogućnosti koje pruža dječja igra za razvoj raznovrsnih djetetovih inicijalnih resursa. Problematizira se simbolička igra

121

kao poligon za vježbanje samoregulacije i uspješne socijalne kompetencije. Tijekom igre dijete istražuje i uvježbava nove sposobnosti, reprezentira ideje, misli i emocije, stupa u interakcije s drugom djecom, rješava probleme i postaje kompetentnije, razvija imaginaciju i kreativnost. Na djetetovo ponašanje tijekom igre utjecaj ima cjelokupno okruženje, kvaliteta interakcije s djetetom/djecom, socioemocionalno ozračje, fizički uvjeti, vrsta programa i dr. Ponekad je potrebno obogaćivati dječju igru da bi se pokrenula ili na višu razinu podignula njezina kompleksnost.

Znanstveni doprinos članka je u sistematiziranju aktualnih teorija o dječjoj igri, njezino promišljanje u okviru cjelokupnog razvoja djeteta te sagledavanje uloge odraslih u njezinom razvijanju i bogaćenju.

¸Neposredni doprinos pristupnice u ovom radu jeste u analizi i sistematizaciji recentnih teorija dječjih igara i uloge odgajatelja za njezino razvijan je i obogaćivanje.

3. Sočo- Petrović, B., Slunjski, E. I Šagud, M. (2005), Nova paradigma učenja – nove uloge odgajatelja u odgojno – obrazovnom procesu. Zagreb: Zbornik Učiteljske akademije Zagreb, Vol. 7, br.2 (10), str. 315 – 328.Referencirano u: Sociological Abstracts, Social Services Abstracts, Worldwide Political Science Abstracts, Linguistics & Language Behavior Abstracts.

U radu se argumentira svrha i način mijenjanja tradicionalne uloge odgajatelja u odgojno – obrazovnom procesu, što je uvjetovano novom paradigmom učenja u vrtiću – zajednici koja uči. Budući da je podrijetlo znanja prioritetno socijalno, dijete u procesu učenja nije «usamljeni znanstvenik» niti mu se znanje može prenijeti. Ono se izgrađuje, su-konstruira i revidira u suradnji s drugom djecom i odgajateljem. Iz tih se razloga težište s izravno rukovodeće uloge odgajatelja premješta na mnogo raznovrsnije, suptilnije, demokratičnije i humanije uloge, tj. na aranžiranje kvalitetnog fizičkog i socijalnog okruženja za dječje učenje, na «pedagogiju» odnosa, promatranja, slušanja, shvaćanja i proučavanja djeteta te na kontinuiranu samorefleksiju i grupnu refleksiju odgajatelja i stručnog tima u vrtiću kao zajednici u kojoj svi uče.

Znanstveni doprinos rada je u razmatranju suvremenih uloga odgajatelja sukladno novim gledištima učenja i poučavanja predškolskog djeteta.

Pristupnica je izradila teorijski okvir nove paradigme učenja predškolskog djeteta te se orijentirala na analizu i razvoj suvremenih kompetencija odgajatelja koje omogućavaju promišljanje odgojno – obrazovne prakse zajedno s ostalim praktičarima.

4. Slunjski, E., Šagud, M., Brajša-Žganec, A. (2006), Kompetencije odgojitelja u vrtiću - organizaciji koja uči. Zagreb: Pedagogijska istraživanja, Hrvatsko pedagogijsko društvo, 3 (1), 45- 58. Ref.: Sociological Abstracts, Social Sciences Abstracts, Worldwide Political Abstracts.

U radu se razmatra problem kompetencija učitelja/odgojitelja i mogući pristupi njihovu postizanju unutar organizacije koja uči. Pedagoška kompetencija praktičara kompleksan je mozaik različitih područja znanja i vještina koja su nužno uključena u praktično područje svakog profesionalca. Iz tog se razloga naglašava važnost holističkog pristupa u njihovu razvoju i usavršavanju, jer samo cjelovit model raznovrsnih kompetencija učitelja/ odgojitelja može voditi mijenjanju tradicionalne

122

odgojno-obrazovne prakse. U tom smislu, put mijenjanja odgojno-obrazovne prakse, kao i razvoja ustanove u organizaciju koja uči, pretpostavlja poticanje unutarnjih pomaka u vrijednostima ljudi, njihovim stajalištima i načinima razmišljanja, a s tim u vezi i promjenama njihova ponašanja i načina rada. Učenje karakteristično za organizaciju koja uči podrazumijeva mnogo više od stjecanja novih informacija, tj. znanja. Učenje u organizaciji koja uči odnosi se na osvještavanje vlastitih i tuđih točaka gledišta, stajališta i mišljenja te učenje putem zajedničke rasprave s drugima. Prezentirani rezultati empirijskog istraživanja govore kako postoje statistički značajne razlike u kompetencijama odgojitelja koji sudjeluju u akcijskom istraživanju za razliku od onih koji ne sudjeluju u njima. To se posebno odnosi na onu razine njihove kompetencije koja je vezana za sposobnost propitivanja i procjenjivanja vlastitih stajališta, tj. njihovu refleksivnost.

Znanstveni doprinos rada je u naglašavanju važnosti holističkog pristupa u razvoju i usavršavanju kompetencija učitelja/odgajatelja, jer samo cjelovit model raznovrsnih kompetencija može voditi mijenjanju tradicionalne odgojno-obrazovne prakse. Pristupnica se najvećim dijelom bavila teorijskom razradom profesionalnih kompetencija odgajatelja te provedbom jednog dijela empirijskog istraživanja.

2.1.2. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova (A2)

1. Šagud, M. (1999.), Odgajatelj – refleksivni istraživač svoje prakse kao temeljni čimbenik kvalitete odgojno – obrazovnog rada. U: Zbornik radova znanstvenog skupa Filozofskog fakulteta u Rijeci, Rijeka, str. 445 – 449.

Potrebno je ispitati mogućnosti diferenciranih pristupa obrazovanja budućih odgajatelja i putem tzv. refleksivne prakse. Možda je to jedan od načina da se izbjegne cikličko prenošenje i fiksiranje tradicionalizama i stereotipa iz odgojno-obrazovne prakse na razinu teorije i njihovo ponovno prenošenje u praksu. To prenošenje je statički pristup po kojem se određene teorije odgoja mogu prevesti na adekvatne oblike pedagoške akcije koje studenti moraju usvojiti bez naglašene potrebe njihovog provjeravanja ili analize njihove refleksije s obzirom na konkretni kontekst ili situaciju.

Studente se nedovoljno sprema za tzv.”nedeterminirane zone prakse” odnosno situacije u kojima se ne mogu primijeniti znanja normativnog karaktera, gotovi obrasci ponašanja, nego dolazi do izražaja inventivnost i senzibilnost pojedinca. Stoga se autorica zalaže za “učenje putem akcije” i njezine refleksije i stvaranje “teorije u akciji” i tzv.”refleksivni praktičar”.

Znanstveni doprinos rada vidljiv je u analizi i kritičkom sagledavanju aktualnog obrazovanja odgajatelja te promišljanju prevladavanja nesklada između pedagogijske teorije i prakse putem refleksivne prakse.

2.Šagud, M. (1999.), Kako povećati razinu kvalitete obrazovanja budućih odgajatelja. Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji i HPKZ, Petrinja, str. 80- 83.

123

Aktualna situacija u obrazovanju budućih odgajatelja jasno nam pokazuje potrebu inoviranja ne samo nastavnih planova i programa nego i modernijeg pristupa stvaranju i razvijanju njihovih praktičnih kompetencija. Metodička priprema temelji se na izoliranim, nerijetko i različitim metodičkim pristupima. Izostaje integrativni pristup i interdisciplinarno prožimanje.

Znanstveni doprinos rada je u analizi aktualne pripremljenosti odgajatelja za područje odgojno – obrazovne prakse i sugeriranju nekih strategija kojima se može unaprijediti pripremanje budućih praktičara za dinamično područje odgojno – obrazovne prakse.

3. Šagud, M. (2000.), Dokumentiranje procesa učenja kao način podizanja kvalitete odgojno – obrazovnog rada, U: Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa Filozofskog fakulteta u Rijeci, Rijeka, str. 251 –256.

Dokumentiranjem djetetovog učenja odgajatelj je u mogućnosti odgovoriti na pitanja o razini znanja, navikama i sposobnostima djece. Odgajatelj tako uči uz pomoć djeteta i on je istraživač vlastite prakse. Autorice napominju da takav senzibilan odgajatelj kontekst za učenje organizira prema potrebama i idejama djeteta, vodeći računa da u takvom kontekstu često puta mnoge stvari nisu predvidljive. To znači redefiniranje uloge odgajatelje “kao onog koji daje znanje” u onog koji osigurava povoljne uvjete za konstruiranje znanja. Djetetov interes bi trebao biti onaj koji određuje početak kurikuluma zato je potrebno je promatranje (ne samo gledanje) ponašanja djece u različitim kontekstima, dokumentiranje njegovog ponašanja da bismo na temelju tih podataka mogli planirati daljnje korake. Učenje je kooperativni proces u kojem odgajatelj uči kako uče djeca, refleksijom dolazi do određenih zaključaka, ali i pomaže djeci da osvijeste vlastite ideje.

Članak je znanstveni doprinos sagledavanja značaja dokumentiranja procesa učenja djeteta, njegovog promišljanja i analiziranja s ciljem boljeg upoznavanja djetetovih sposobnosti, interesa i preferencija kako bi se omogućila planiranje idućih koraka.

4. Jurčević-Lozančić, A. i Šagud, M. (2000.), Neka odredišta humanističkog pristupa u razvoju socijalne kompetencije predškolskog djeteta. Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji i HPKZ, str. 136 –140.

Institucijski odgoj i obrazovanje ponekad ne pružaju dovoljno mogućnosti za zadovoljenje djetetovih potreba, za sadržajne interakcije s različitim osobama, a time i različitim obrascima ponašanja. Stoga je potrebno razmišljati o promjeni konteksta vrtića, kako fizičkog tako i socijalnog, kako bi se postigli suradnički odnosi između svih pojedinaca relevantnih za djetetovo odrastanje.

Znanstveni doprinos rada je u problematiziranju nekih odredišta humanističkog pristupa u odgoju i obrazovanju predškolskog djeteta koja će pomoći u razvijanju socijalnih kompetencija kod predškolskog djeteta.

124

Pristupnica se u radu posebice orijentirala na teorijsku analizu humanističkog pristupa odgoju i obrazovanju predškolskog djeteta s pozicija Programskog usmjerenja.

5. Šagud, M. (2003.), Tradicionalno i suvremeno obrazovanje odgajatelja, Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji i HPKZ, str. 206 – 211.

Pristupnica u članku uspoređuje tradicionalni i suvremeni način obrazovanja odgajatelja i tvrdi da je stjecanje znanja dugotrajan, kontinuiran i cjeloživotni proces. Zalaže se za obrazovanje refleksivnog praktičara koji će znati osvijestiti svoju praksu i sukladno tome odabrati pravilne strategije u razvoju djeteta. Taj proces autorica promatra kao individualno i grupno konstruiranje znanja u kojem se testiraju strategije, primjenjuju divergentni i kreativni pristupi. Tako se kreira dinamično znanje i razvija profesionalac koji svakodnevno provjerava svoje odgojne postupke.

Znanstveni doprinos rada je u detaljnoj analizi odnosa između stare i nove paradigme profesionalne pripreme odgajatelja za područje pedagoške prakse.

6. Šagud, M. (2004.), Učitelj - istraživač vlastite prakse putem akcijskih istraživanja. U: Peti Dani Mate Demarina, Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji i HPKZ, str. 88 – 92.

Pristupnica tvrdi da naučene pedagoške paradigme nije moguće transmisijskim procesom prenijeti s teorijske na praktičnu razinu, već se od učitelja traži visoka razina fleksibilnosti i prilagodljivosti diferenciranim zahtjevima prakse. Potrebno je stoga, po mišljenju autorice, razvijati neke nove prespektive u profesionalnom razvoju učiitelja koje će im omogućiti bolje razumijevanje nepredvidljivih i dinamičnih uvjeta u kojima se njihova profesionalna praksa događa.

Znanstveni doprinos rada je u prikazanom akcijskom istraživanju u kojima ravnopravno participiraju praktičari i istraživači u svrhu mijenjanja i unapređivanja vlastite prakse sve češći načini unošenja konceptualnih promjena na praktičnom području odgoja i obrazovanja. Autorica zaključuje da se osvješćivanje vlastite prakse događa u suradnji s kolegama njezinim analiziranjem, refleksijom i samorefleksijom.

7. Šagud, M. I Slunjski, E. (2006.), Primjena portfolia u metodičkoj pripremi studenata, Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji, str.89 – 98.

Od učitelja/odgajatelja se više ne očekuje da bude tehničar s uvježbanim vještinama koji planira pa onda realizira unaprijed naučene korake ili strategije. Cilj ustanova za izobrazbu učitelja/odgajatelja je povezivanje putem profesionalne prakse propozicijskog i osobnog (implicitnog) znanja. I upravo je profesionalna praksa veza između ta dva tipa u kojem propozicijsko znanje unutar konkretnog konteksta postaje dinamično.

125

Znanstveni doprinos rada je u primjerima primjene radnih mapa (portfolio) na različite situacije učenja, poučavanja i pripremanja studenata za profesionalno područje prakse. Njihovo korištenje u metodičkoj pripremi studenata je tehnika koja omogućuje selekciju, sintezu, dokumentiranje, planiranje i evaluaciju procesa učenja i stjecanja profesionalne kompetencije kod budućih odgajatelja.

U članku pristupnica daje prikaz osobnog iskustva u primjeni portfolia tijekom profesionalne pripreme budućih odgajatelja te analizu njihove korisnosti u boljem razumijevanju odgojno - obrazovne prakse.

8. Slunjski, E., Šagud, M. (2006): Književni sadržaji kao sastavnica poticajnog jezičnog okruženja predškolske djece. Učitelj – godišnjak Visoke učiteljske škole u Čakovcu, Visoka učiteljska škola u Čakovcu, Čakovec, vol 7, 119 - 128.

Jezične vještine djetetu omogućuju izražavanju vlastitih osjećaja i misli, zastupanje vlastitih ideja i interesa, druženje s drugom djecom i odraslima i učenje, predstavljajući most prema gotovo svakom aspektu djetetova života. Većina predškolske djece nauči razumjeti i koristiti govorni jezik bez izravne instrukcije, za što je potrebno bogato jezično okruženje. Takvo okruženje djeci omogućuje raznovrsno korištenje jezika u kontekstu koji je za njih svrhovit, stupanje u raznovrsne socijalne interakcije s drugom djecom, te kvalitetnu komunikaciju s odraslima koji ih tretiraju kao ravnopravne partnere. Poticajno jezično okruženje predstavlja sastavnicu kvalitetnog prostorno-materijalnog i kvalitetnog socijalnog okruženja vrtića, što znači da je djeci potrebno omogućiti korištenje različitih materijala za razvoj jezika, ali i stjecanje raznovrsnih jezičnih iskustava kroz interakcije sa starijim i mlađim vršnjacima i podržavajućim odgajateljem.

Znanstveni doprinos rada je u prikazanom akcijskom istraživanju provedenom u tri vrtića, kojim se radilo na stvaranju kvalitetnijih uvjeta za odgoj, učenje i jezični razvoj djece, kao aspekt njihova cjelovitog razvoja. U tom se istraživanju najveća pozornost posvećivala razvoju istraživačkih i refleksnih umijeća odgajatelja, kao ključne alatke boljeg razumijevanja i kvalitetnog mijenjanja njihove odgojne prakse.

Pristupnica je u ovom radu dala prikaz provedenog akcijskog istraživanja u nekoliko dječjih vrtića s ciljem kontinuiranog mijenjanja odgojno–obrazovne prakse uz pomoć refleksije i samorefleksije odgajatelja.

9. Petrović – Sočo, B. i Šagud, M. (2007.), Akcijsko istraživanje – kontinuirano mijenjanje i zajedničko izgrađivanje kurikula. Međunarodni znanstveno – stručni skup «Prema novom kurikulumu u odgoju i obrazovanju», Sveučilište u Zadru, Stručni odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Zadar, str. 93 – 102.

U radu se naglašava potreba napuštanja klasičnog kurikuluma i orijentiranje prema suvremenom, otvorenom, integriranom i procesnom kurikulumu. Odgajatelji, stručni suradnici, sveučilišni nastavnici trebaju preuzeti zajedničku odgovornost za iniciranje promjena u praksi i za hitnost fleksibilnijih stavova o odgojnim ciljevima i postupcima. Uspješno učenje predškolskog djeteta utemeljuje se na unutarnjoj povezanosti i nedjeljivosti svih aspekata razvoja. Akcijska istraživanja pomažu

126

odgajatelju u mijenjanju tradicionalne paradigme učenja i poučavanja predškolskog djeteta. Ona predstavljaju novu istraživačku paradigmu i proces učenja o praksi i u praksi, osvješćivanje, interpretiranje i razumijevanje teorije od strane praktičara. U njima odgajatelji, uz pomoć svojih suradnika, sistematski istražuju vlastitu praksu, analiziraju konfliktne ideje i dileme te predlažu novu strategiju.

Znanstveni doprinos rada je u teorijskom razmatranju akcijskih istraživanja kao kvalitativnog pristupa razumijevanja i mijenjanja aktualne odgojno – obrazovne prakse te iznošenja nekih primjera provedenih akcijskih istraživanja.

Pristupnica se u radu poglavito orijentirala na prikaz različitih vrsta akcijskih istraživanja pedagoške prakse kao načina njezinog osvješćivanja i mijenjanja od strane praktičara (odgajatelja i učitelja).

10. Šagud, M. (2007), Kompetencije odgajatelja i suvremena odgojno – obrazovna praksa, Međunarodni stručno – znanstveni skup «Kompetencije i kompetentan učitelj», Zbornik radova, Sveučilište J.J. Strosmmayer, Osijek, str. 119 – 125.

Formalna razina izgrađivanja profesionalnih kompetencija odgajatelja tijekom njihovog obrazovanja, nužan je, ali ne i jedini korak u građenju njegovog profesionalnog identiteta. Profesionalna se praksa svakog odgajatelja realizira u specifičnom, dinamičnom i vrlo kompleksnom kontekstu pa bi u stvaranju i razvijanju njegovih kompetencija trebao dominirati multidimenzionalni pristup.

Pri procjenjivanju potrebnih kompetencija odgajatelja nailazimo na pristupe koji su primarno orijentirani na znanja i vještine potrebne za uspješno obavljanje specifičnih profesionalnih zadaća, a koje se nerijetko uvježbavaju i prakticiraju u izoliranim i pojedinačnim situacijama učenja preko modela koji uz to naglašavaju osobnu i etičku dimenziju do gledišta koja nastoje stvoriti cjelovite i dinamičke modele.

Zbog sve većih očekivanja i zahtjeva koji se postavljaju pred odgajatelja redefinirala su se znanja, umijeća i sposobnosti koje bi budući praktičar trebao imati, načini (formalni i neformalni) te potrebno vrijeme za njihovo stjecanje i razvijanje (cjeloživotno učenje).

Sudjelovanje u akcijskim istraživanjima, sposobnost konstantnog profesionalnog učenja i napredovanja, reflektiranje vlastitog rada s djecom i procjena njegove učinkovitosti u suradnji s kolegama neki su od načina razvijanja profesionalne kompetencije odgajatelja.

Znanstveni doprinos rada je u analiziranju nužnih komponenti kompetencije odgajatelja koje su povezane s razvojem vještina istraživanja svoje i tuđe pedagoške prakse s ciljem prepoznavanja i mijenjanja različitih pristupa koje odgajatelj primjenjuje u svom radu (participiranje u akcijskim istraživanjima). »Novi odgajatelj» se promišlja i s pozicije refleksivne prakse koja omogućuje njegov razvoj od „naprednog početnika“ do „kompetentnog odgajatelja“ koji subjektivnom interpretacijom prakse dobiva uvid o svojoj osobnoj teoriji odgoja.

2.1.3. Znanstvene knjige ili poglavlja u znanstvenim knjigama (A2): Objavila je dvije znanstvene knjige koje su prerađena izdanja magistarske i doktorske teze.

127

1. Šagud, M. (2002.), Odgajatelj u dječjoj igri. Školske novine, Zagreb, 156 str.

2. Šagud, M. (2006), Odgajatelj kao refleksivni praktičar, Glasila d.o.o., Petrinja, 260 str.

2.2.Rad na znanstveno istraživačkim projektima

Pristupnica je suradnica na novom znanstvenom projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske:

„Nova paradigma ranog odgoja“ voditeljice prof. dr. sc. Dubravke Maleš

2.2.1. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima i recenzije

Pristupnica je aktivno sudjelovala u radu međunarodnih skupova.

Međunarodni znanstveni skup - “Kvaliteta u odgoju i obrazovanju” Pedagoški fakultet u Rijeci, Rijeka, 1998.

Drugi međunarodni znanstveni kolokvij – “Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju” Filozofskog fakulteta u Rijeci, Rijeka, 1999.

Međunarodni znanstveni skup Filozofskog fakulteta u Rijeci, Rijeka 2000.

The 2nd days of Mate Demarin – High Quality Education and Creativity Pula 14.-16. June, 2001.

Dani Mate Demarina the fourth meeting - The interactive communication in education Pula, 2003.

Međunarodni znanstveno-stručni skup - Peti Dani Mate Demarina – Škola i razvoj, Petrinja, 2004.

Međunarodni znanstveno – stručni skup », Sveučilište u Zadru, Stručni odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece, Zadar, 2005.

11th annual Congress of the European College of Sport Science, Lusanne, Switzerland, 2006.

Međunarodni znanstveni kolokvij “” Sveučilište u Zadru, Stručni odjel za izobrazbu učitelja I odgojitelja predškolske djece, Zadar, 2006.

Pristupnica je sudjelovala i na stručnim i znanstvenim skupovima.

128

Dani Učiteljske akademije u Zagrebu 2000., 2001. i 2003. godine

Dani «Mate Demarina» u Petrinji i Puli 2000., 2001., 2002., 2003. i 2004. godine

Dani predškolskog odgoja u Čakovcu 2000., 2001., 2002. i 2003. godine

Dani predškolskog odgoja Splitsko – dalmatinske županije 2002 i 2003.godine

Dani predškolskog odgoja Istarske županije 2002. i 2003. godine

Dani predškolskog odgoja u Osijeku 2002. i 2003.godine

"125 godina poslije", Visoka učiteljska škola u Petrinji i HPKZ, Zagreb - Petrinja, 1999. godine.

Križevački pedagoški dani (u više navrata)

Stručni skupovi u sklopu Dana učiteljske akademije, Zagreb

Stručni skupovi u sklopu Dana predškolskog odgoja Čakovec

Škole pedagoga i drugi stručni skupovi u organizaciji HPKZ-a. 3.susret pedagoga, Hrvatsko pedagogijsko društvo, Opatija,

travanj 2005.

4. susret pedagoga, Hrvatsko pedagogijsko društvo, Opatija, travanj 2005.

2.2.2. Pozvana predavanja na međunarodnom skupu

Međunarodni znanstveno – stručni skup «Prema novom kurikulumu u odgoju i obrazovanju», Sveučilište u Zadru, Stručni odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece, Zadar, 2005.

Međunarodna znanstvena konferencija «Učitelji i odgojitelji u svjetlu novih studijskih programa», Sveučilište u Zadru, Stručni odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece, Zadar, 2005.

2. 3. Recenzije

Pristupnica je recenzirala slijedeće stručne knjige:

1. Slunjski E. (2002.), Kad djeca pišu, broje, računaju..., Stanek, Varaždin

129

2. Slunjski, E. (2002.), Kad djeca pišu, broje, računaju…, radni listovi, Stanek, Varaždin3.Novosel, I. i Krnic, I. (2003.) Priča, pjesma, brojalica, Visoka učiteljska škola u Petrinji, Petrinja4. Novosel, I (2003.), U glazbi zajedno, Visoka učiteljska škola u Petrinji, Petrinja5. Slunjski E. (2006.), Kad djeca istražuju, Stanek, Varaždin

Recenzirala je tri (3) članka za časopis Dijete i društvo, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, 2006.

Recenzirala je jedanaest (11) članaka za Zbornik radova visoke učiteljske škole u Čakovcu 1993., 1995.,1999., 2000., 2003.

Recenzirala je petnaest (15) članaka za Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji 2000., 2002, 2004, 2006. godine

2. 4. Uredništva

Pristupnica je bila glavna urednica slijedećeg izdanja:

Zbornik radova sa znanstveno- stručnog skupa "Učiti zajedno s djecom- učiti". Visoka učiteljska škola u Petrinji, 2006.

3. NASTAVNA DJELATNOST

U proteklom periodu na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu i Petrinji predavala je slijedeće kolegije (predavanja, vježbe i seminari): «Predškolska pedagogija», «Metodika govorne komunikacije» i «Opću pedagogiju». Iz istih je kolegija održavala predavanja na izvanrednom studiju.

Bila je voditeljica izvanrednog studija od 2001 – 2004. godine za oko 100 studenata godišnje, na I., II. i III. godini studija.

Aktivno je sudjelovala u stručnim povjerenstvima za izradu nastavnih planova i programa prelaskom učiteljskog studija na petogodišnji i predškolskog na trogodišnji studij prema načelima Bolonjske deklaracije.

Tijekom rada na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, a kasnije u Petrinji bila je mentorica u izradi stotinjak diplomskih radova.

Pristupnica je izrađivala programe i poticala uvođenje novih predmeta: Jaslice i jaslički kurikulum te Integrirani kurikulum na studiju predškolskog odgoja.

4. STRUČNA DJELATNOST

4.1. Stručni radovi

1. Šagud, M. (1987.), Predškolski odgoj, Časopis za društvena pitanja i kulturu, Međimurje, Čakovec, str. 97-107.

130

Autorica u članku daje povijesni prikaz razvoja raznovrsnih oblika zbrinjavanja, odgoja i obrazovanja predškolske djece na području Međimurja. Od organiziranja prvog zabavišta 1885. godine do suvremenih oblika društvene brige o djeci predškolske dobi. Autorica uspoređuje oblike rada, broj djece uključene u različite oblike organiziranog institucijskog zbrinjavanja, različite vrste programa i sl.

2.Šagud, M. (1992.), Praćenje i analiziranje postupaka odgajatelja u dječjoj igri. Život i škola, Vol. 41, br. 3, Zagreb, str. 283-289.

Autorica u radu analizira različite parametre na temelju kojih se može procjenjivati socijalna, strukturalna i sadržajna kompleksnost dječje igre u odgojnoj skupini. Paralelno se navode kategorije poželjnog i nepoželjnog ponašanja odgajatelja koji utječu na promjenu kvalitete igre.

3. Šagud, M. (1992.), Odgajatelj u dječjoj igri. Zbornik radova Visoke učiteljske škole, Čakovec, str. 7-13.

Autorica u radu polazi od predrasuda o predškolskom djetetu i njegovoj izoliranosti od svijeta odraslih. Analizira položaj djeteta u suvremenim uvjetima odrastanja i diskontinuitet između djeteta i odraslih. Simbolička igra ima značajnu ulogu u razvijanju potrebnih obrazaca ponašanja, jer u njoj dijete može varirati, isprobavati i primjenjivati vrlo širok dijapazon obrazaca ponašanja bez opasnosti od stvarnih posljedica.

4.Šagud, M. (1992.), Neke mogućnosti poticanja i bogaćenja dječje igre. Napredak, vol. 124, br.1/92., PKZ, Zagreb, str. 64-71.

Autorica u radu ističe da su postupci odgajatelja u vrijeme trajanja dječje simboličke igre u institucijskom kontekstu, bili predmet vrlo malog broja istraživanja. U radu je opisano jedna faza akcijskog istraživanja u kojoj se naglasak stavlja na načine poticanja, kultiviranja i obogaćivanja dječje igre. Praćenjem, evaluiranjem i diskusijom pokušalo se mijenjati one postupke koji negativno utječe na igrovnu aktivnost, a zadržavati i poticati reakcije koje elaboriraju igrovno ponašanje.

5. Šagud, M. (1993.), Uloga odgajatelja u funkcionalnoj i fleksibilnoj organizaciji odgojno-obrazovnog rada. Zbornik radova Visoke učiteljske škole, Čakovec, str. 25-31.

131

U radu se autorica usmjerila neke stereotipije u rad odgajatelja i pokušala dokazati da je aktualna praksa odgajatelja nerijetko rutinska, da odgajatelji sporo i teško mijenjaju oformljeni stil odgajanja te da su «pedagoški klišeji» i tradicionalizmi u velikoj mjeri fiksirani. Smatra da je promjena moguća ukoliko je odgajateljima omogućeno spoznavanje vlastite prakse putem akcije i njezine refleksije i samorefleksije, da je pri tome potrebno izgrađivati mehanizme procjene i samoprocjene i da im je pri tome potrebno osigurati veći stupanj slobode i autonomnosti u organizaciji i realizaciji aktivnosti.

6. Šagud, M. (1995.), Organizacija dječjih aktivnosti i stvaralaštvo, Zbornik radova Viske učiteljske škole, Čakovec, str. 36-40.

Stvaralaštvo je općenita, djetetu imanentna, tendencija razvoja. Kod njega postoji prirodni interes za okolinu, za njenim istraživanjem i otkrivanjem te stvaralačkom preradom iskustva. Kreativno ponašanje se najčešće definira u okviru divergentnih procesa mišljenja u kojima individua ima sposobnost stvaranja različitih odgovora na istu situaciju, što implicira originalnost i različitost, a ne točnost i uniformnost. Jedan od osnovnih zadataka Programskog usmjerenja su razvoj kreativnosti, individualnosti i osobnosti.

7. Ciglar, V. i Šagud, M. (1996.), Relacije-ja, mi, planet zemlje, Zbornik radova Visoke učiteljske škole, Čakovec, str. 137-141.

U organizaciji aktivnosti i cjelokupnog konteksta morali bi zajednički participirati i odgajatelj i djeca ovisno o svojim kompetencijama i konkretnoj situaciji. Autorice se zalažu za zajedničkim osmišljavanju okruženja, njegovom fleksibilnom prilagođavanju vrstama aktivnosti, dječjim potrebama i sl. Iznose kritiku aktualnih uvjeta u predškolskim ustanovama koje ograničavaju odgajatelja u organiziranju poliformnih oblika rada.

8. Šagud, M. (1997.), Značaj međusobne suradnje odgojiteljskog tima, Zbornik radova Visoke učiteljske škole, Čakovec, str. 24-27.

Implicitna pedagogija odgajatelja otkriva njegov individualan stil i odnos prema profesiji. Tu se otkrivaju razlike u odgojnim ciljevima, prioritetima, načinima kako ih nastojimo realizirati, u očekivanjima, motivaciji. Ovo posljednje, tvrdi autorica, određuje našu spremnost za učenje od drugih. Koliko smo otvoreni za učenje putem iskustva, uz pomoć kolega nastoji objasniti u ovom članku.

9. Jurčević – Lozančić, A. i Šagud, M. (1999.), Eko – psiho – pedagoški uvjeti

132

institucijskog konteksta za sprječavanje problema u ponašanju predškolskog djeteta, Zbornik radova «Ekologija – korak bliže djetetu», Rijeka, str. 62 – 66.

Dosadašnje znanstvene spoznaje, a i neposredno iskustvo, pokazuju da je predškolska dob razdoblje intenzivnog razvoja i formiranja djeteta, razdoblje stvaranja osnove o kojoj ovisi njegov razvoj. Dječji razvoj odvija se u socijalnom kontekstu s odraslima, koji uvažavajući aktivitet djeteta nastoje u što većem opsegu i što kvalitetnije iskoristiti njegove postojeće potencijale kako bi ga što uspješnije uključili u život i rad šire društvene zajednice. No, u predškolskoj se dobi mogu pojaviti odstupanja od uobičajenih modela ponašanja. Mnoga istraživanja u nas i u svijetu upućuju na potrebu interveniranja u sve nižoj kronološkoj dobi djeteta. Pod intervencijom podrazumijeva se provedba preventivnih aktivnosti novih modela odgojnog djelovanja, posebice u institucijskom kontekstu.

10. Šagud, M. i Jurčević – Lozančić, A.,(1999.), Obrazovanje senzibilnog i fleksibilnog odgojitelja. Zbornik radova Učiteljske akademije u Zagrebu, vol. I, br.1, Zagreb, str. 231 - 236.

U radu se razmatra metodička priprema budućih odgajatelja za složene uvjete odgojno –obrazovne prakse. Nastojanja metodičara, prema mišljenju pristupnice, trebala bi biti usmjerena na izgrađivanje širokog repertoara različitih postupaka i ideja kako bi studenti bili u mogućnosti integrirati iskustva iz različitih metodika.

11. Petrović-Sočo, B. i Šagud, M. (2001.), Odgojitelj – refleksivni praktičar i pedagoška dokumentacija, Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Čakovcu, str.19 – 24.

Potrebno je ispitati mogućnosti diferenciranih pristupa obrazovanja budućih odgajatelja i putem refleksivne prakse. Možda je to jedan od načina izbjegavanja cikličkog prenošenja i fiksiranja tradicionalizama i stereotipa iz odgojno – obrazovne prakse na razinu teorije i njihovo ponovno prenošenje u praksu. Nerijetko se smatra da je moguća određene teorije odgoja prevesti na adekvatne oblike pedagoške akcije koje studenti moraju usvojiti bez naglašene potrebe njihova provjeravanja ili analize njihove refleksije s obzirom na konkretni kontekst ili situaciju. Studente se nedovoljno sprema za «nedeterminirane zone prakse» odnosno situacije u kojima se ne mogu primijeniti znanja normativnog karaktera, gotovi obrasci ponašanja, nego dolazi do izražaja inventivnost i senzibilnost pojedinca.

12. Šagud, M. i Petrović – Sočo, B. (2002.), Igra u predškolskoj ustanovi. U Zbornik radova «Mirisi djetinjstva», Dječji vrtić Radost, Split, str.10- 15.

133

Navode se osnovne karakteristike dječje igre koje ih razlikuju od ostalih dječjih aktivnosti. Igru razmatraju kao dominantnu i determinirajuću aktivnost u djetetovom razvoju. Obzirom na važnost simboličke igre za aktualni i budući razvoj djeteta, te s obzirom na činjenicu da veliki dio djece puno vremena borave u predškolskoj instituciji (u kojoj najčešće igra nije dovoljno često zastupljena) autorice problematiziraju pozitivne i negativne učinke institucijskog konteksta na pojavu i razvoj simboličke igre predškolskog djeteta. U uvjete uključuju socio – pedagošku, psihološku, vremensku, prostornu, organizacijsko – situacijsku, emocionalnu i kulturnu dimenziju. Posebnu pozornost usmjeruju na ulogu odgajatelja u dječjoj igri.

13.Šagud, M. (2000), Značaj igre za djetetov razvoj. U: Zbornik radova Slobodno vrijeme i igra, Zagrebački športski savez, Zagreb, 67 – 71.

Igra je dominantna aktivnost predškolskog djeteta kojom ono stječe i razvija kapacitet fleksibilnosti potreban za odrasli period. Tijekom igre dijete maksimalno angažira cjelokupne aktualne kapacitete te se holistički razvija. Autorica u članku analizira značaj igre za različite aspekte djetetovog razvoja: emocionalnog, razvoj socijalne kompetencije, razvoj govora, motoričkih sposobnosti, komunikacijskih vještina i kreativnosti.

14. Petrović-Sočo, B. i Šagud, M. (2003.), Jaslice – zajednica koja uči, Zbornik radova Visoke učiteljske škole, Čakovec, str. 19 – 22.

U članku se upozorava na transformacije unutar konteksta jaslica koje imaju različite razine uspješnosti. O nizu čimbenika ovisi kako danas djeca u jaslicama žive, kakvu kvalitetu njege i odgoja dobivaju, koliko razvojnog potencijala ostvaruju. Odgajatelj je primaran čimbenik koji stvara uvjete (prostor, oprema, vremensko i prostorno dizajniranje aktivnosti u skladu s dječjim razvojnim i individualnim mogućnostima. Uz pomoć participirajućeg socijalnog procesa kojim se rade nove teorije primjenom različitih strategija i unošenjem promjena u konkretni kontekst može se ostvariti samoreguliranje i samopotvrđivanje odgajatelja.

15. Šagud, M. i Petrović- Sočo, B. (2003.), Institucijski predškolski kontekst i kako ga mijenjati, Zbornik radova «Dijete i djetinjstvo», Osijek, str. 286 – 294.

Odgojna praksa ne postoji izolirana ili dekontekstualizirana. Ona se događa u nekom prostoru između određenih participanata u specifičnom kontekstu. Autorice se kritički osvrću na neka istraživanje koja kontekstu prilaze kao statičnom kontejneru za socijalne akcije. Kontekst, nisu samo fizička okolina u koju je dijete smješteno, njih konstruiraju ljudi prisutni u raznovrsnim kombinacijama. Socijalni kontekst sadržavaju uzajamno odobrene i konstruirane odnose iz okoline. Iz toga proizlazi da se prostor i opremljenost te sve ostale komponente konteksta ne mogu odvojeno ili pojedinačno proučavati kao zaseban i izoliran entitet od njegovih ostalih dimenzija.

134

16. Šagud, M. (2006.), Nova paradigma cjeloživotnog učenja odgajatelja, Zbornik radova, HPKZ, Zagreb, str.167 – 176.

Neosporna je činjenica da djetetove rane godine imaju značajnu ulogu u njegovom cjelokupnom razvoju te da je taj razvoj rezultat kompleksnih i kontinuiranih interakcija djeteta s njegovim materijalnim i socijalnim okruženjem. Od odgajatelja ovise djetetove aktivnosti, uvjeti u kojima se one odvijaju, količina njegove inicijative i samostalnosti, jednom riječju cjelokupan razvoj općenito. U tom kontekstu profesionalne kompetencije odgajatelja imaju snažan utjecaj na prepoznavanje i iskorištavanje djetetovih potencijala te razvijanje individualnih karakteristika u različitim varijacijama. S druge strane, socijalne, ekonomske i političke promjene suvremenog društva stvaraju nova očekivanja na odgojno – obra

zovne ustanove i praktičare. Sustavne promjene odgoja i obrazovanja neposredno su povezane s potrebom mijenjanja paradigme obrazovanja i razvoja odgajatelja u području prakse.

17. Šagud, M. (2007.), Evaluacija i samoevaluacija odgojno – obrazovne prakse, U Zborniku Prvog kongresa pedagoga Hrvatske ''Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja'', ur. V. Previšić, N.N. Šoljan, N. Hrvatić, Hrvatsko pedagogijsko društvo, Zagreb, str.678 – 684.

Pristupnica tvrdi da promjene u odgojno – obrazovnom kontekstu ne mogu biti potaknute isključivo izvana, nego su rezultat svakodnevnog timskog učenja, građenja novog znanja i nove prakse u kojoj sudjeluju različiti profesionalci i «zajednički učenici « unutar konkretnog konteksta. Traganje za uspješnom praksom polazi od razumijevanja teorije, njezinog stavljanja u praktičan kontekst te njezine evaluacije i samoevaluacije.

4. 2. Ostala stručna djelatnost

Pristupnica je organizirala i održala veliki broj seminara i radionica za ravnatelje, odgojitelje i stručne suradnike dječjih vrtića u Petrinji, Sisku, Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Čakovcu i dr.

U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje RH, održala je mnogobrojna vijeća za odgajatelje, ravnatelje vrtića i članove stručnog tima različitih vrtića.

5. TABLIČNI PRIKAZ ISPUNJAVANJA UVJETA

Red.br.

UVJETI ZA IZBOR

PREDVIĐENI

NAVEDENI UVJETI OCJENA ISPUNJENJA UVJETA

Ukupno radova

1. 2. 3. 4. 5.

135

1. Zakon o

znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03., 105/04. i 174/04)

1. doktorat znanosti

2. Znanstveni radovi koji su značajan doprinos znanosti

DAPristupnica je obranila doktorsku disertaciju 2006. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

DA

2. Pravilnik o

uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (društvene znanosti)(NN br. 84/05.)

A) Četiri (4) objavljena znanstvena rada kategorije A1

B) deset (10) objavljenih znanstvenih radova iz kategorije A2

C) Četrnaest (14) radova A1 i A2

DAPristupnica je objavila 4 A1 rada:2 rada suautorica od 2 autora2 rada suautorica od 3 autora

DAPristupnica je objavila 10 A2 rada:6 samostalna autorica2 suautorica do 3 autora

DAPristupnica je objavila4 A1 * 10 A2

4

10

14

3.Odluka Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja uz suglasnost Nacionalnog vijeća za znanost Republike Hrvatske (NN br. 129/05)

1. Pristupnica je u nastavnom zvanju profesora visoke škole, 25 godina je na visokom učilištu2. Pristupnica je u tom razdoblju bila mentorica studentima diplomskih studija pri izradi stotinjak diplomskih radova3. Sudjelovala je kao autor 6, koautor 4 znanstvenih radova i prezentirala ih na međunarodnim znanstvenim skupovima

136

4. Ostalo Suradnica u znanstvenoistraživačkom projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (1)

Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima (10)

Recenzentica stručnih knjiga (6) Recenzirala stručne članke za zbornike (29) Glavna urednica Zbornika radova sa

stručnog skupa «Učiti- zajedno s djecom učiti»

6. Zaključno mišljenje i prijedlog

Dr. sc. Mirjana Šagud, profesor visoke škole na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, Središte Petrinja, ispunjava zakonom predviđene uvjete za izbor u znanstveno zvanje suradnika i nastavno zvanje docenta, budući je ostvarila zakonom propisane i druge akademske uvjete:

ima kavlifikacijske radove, tj. magisterij i doktorat znanosti iz odgojnih znanosti u grani Sustavna pedagogija, na što se u ovom natječaju i prijavila,

objavila je prerađene magistarske i doktorske radnje i objavila ih kao samostalne znanstvene knjige,

napisalaje u suautorstvu četiri (4) članka iz kategorije A1 radova, objavila je deset (10) radova iz kategorije A2, od kojih šest (6) samostalno, a

četiri (4) u koautorstvu, bila suradnik u jednom znanstvenoistraživačkom projektu, aktivno sudjelovala na devet (9) međunarodnih znanstvenih skupova, također je aktivno sudjelovala na trinaest (13) stručno-znanstvenih skupova, bila je recenzent davadeset i devet (29) znanstvenih i stručnih članaka i pet (5)

knjiga, bila je urednica jednog Zbornika radova za znanstveno stručnog skupa,

sudjelovala je u samostalnom i suradničkom izvođenju nastave na visokoškolskoj ustanovi,

bila je mentor većem broju (oko stotini) studenata kod izrade diplomskih radnji,

bila je dekanica Visoke učiteljske škole, a sada voditeljica Središta Učiteljskog fakulteta,

izradila je dva programa za dva nova nastavna predmeta: Jaslice i jaslički kurikulum i Integrirani kurikulum predškolskog odgoja,

137

održala je više stručnih i popularnih predavanja za odgajatelje i učitelje te drugu javnost,

aktivno je djelovala u stručnim i znanstvenim udrugama, napisala je dvadesetak stručnih i popularnih članaka.

Stručno povjerenstvo je mišljenja da pristupnica, dr. sc. Mirjana Šagud, temeljem analizirane dokumentacije, ispunjava potrebne uvjete za izbor u status znanstvenog suradnika, odnosno nastavni status docenta. Stoga predlažemo da se prihvati ovo izvješće i prijedlog da se dr. sc. Mirjanu Šagud izabere u zvanje znanstvenog suradnika i nastavno zvanje docenta u području društevnih znanosti, polje odgojne znanosti, grana Sustavna pedagogija, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pri Odsjeku za pedagogiju i Centru za obrazovanje nastavnika.

Stručno povjerenstvo:

_______________________ (Prof. dr. sc. Vlatko Previšić)

________________________ (Prof. dr. sc. Slavica Bašić)

________________________ (Prof. dr. sc. Dijana Vican)

7. Popis objavljeni radovi Objavljeni znanstveni radovi iz kategorije A1 i A2

1. Šagud, M. i Petrović- Sočo, B. (2000.), Integrirani metodički pristup učenju predškolskog djeteta. pregledni članak, Zagreb: Zbornik Učiteljske akademije Zagreb, vol II, br.1, str. 75 – 83.

2. Šagud, M. i Petrović- Sočo, B. (2001.), Simbolička igra predškolskog djeteta u institucijskom kontekstu. pregledni članak, Zagreb: Napredak, Vol. 142, br. 1, str. 61 – 70.

3. Sočo- Petrović, B., Slunjski, E. I Šagud, M. (2005), Nova paradigma učenja – nove uloge odgajatelja u odgojno – obrazovnom procesu. pregledni članak, Zagreb: Zbornik Učiteljske akademije Zagreb, Vol. 7, br.2 (10), str. 315 – 328.

4. Slunjski, E., Šagud, M., Brajša-Žganec, A. (2006), Kompetencije odgojitelja u vrtiću - organizaciji koja uči. Zagreb: Pedagogijska istraživanja, Hrvatsko pedagogijsko društvo, 3 (1), 45- 58. (izvorni znanstveni rad)

5. Šagud, M. (1999.), Odgajatelj – refleksivni istraživač svoje prakse kao temeljni čimbenik kvalitete odgojno – obrazovnog rada. U: Zbornik radova znanstvenog skupa filozofskog fakulteta u Rijeci, Rijeka, str. 445 – 449.

138

6. Šagud, M. (1999.), Kako povećati razinu kvalitete obrazovanja budućih odgajatelja. Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji i HPKZ, Petrinja, str. 80- 83.

7. Šagud, M. (2000.), Dokumentiranje procesa učenja kao način podizanja kvalitete odgojno – obrazovnog rada, priopćenje na međunarodnom znanstvenom skupu U: Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa Filozofskog fakulteta u Rijeci, Rijeka, str. 251 –256.

8. Jurčević-Lozančić, A. i Šagud, M. (2000.), Neka odredišta humanističkog pristupa u razvoju socijalne kompetencije predškolskog djeteta. Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji i HPKZ, str. 136 –140.

9. Šagud, M. (2003.), Tradicionalno i suvremeno obrazovanje odgajatelja, Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji i HPKZ, str. 206 – 211.

10. Šagud, M. (2004.), Učitelj - istraživač vlastite prakse putem akcijskih istraživanja. pregledni članak, U: Peti Dani Mate Demarina, Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji i HPKZ, str. 88 – 92.

11. Šagud, M. I Slunjski, E. (2006.), Primjena portfolia u metodičkoj pripremi studenata, Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji, str.89 – 98.

12. Slunjski, E., Šagud, M. (2006): Književni sadržaji kao sastavnica poticajnog jezičnog okruženja predškolske djece. Učitelj – godišnjak Visoke učiteljske škole u Čakovcu, Visoka učiteljska škola u Čakovcu, Čakovec, vol 7, 119 - 128. (izvorni znanstveni rad)

13. Petrović – Sočo, B. i Šagud, M. (2007.) , Akcijsko istraživanje – kontinuirano mijenjanje i zajedničko izgrađivanje kurikula. Međunarodni znanstveno – stručni skup «Prema novom kurikulumu u odgoju i obrazovanju», Sveučilište u Zadru, Stručni odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Zadar, str. 93 – 102. (pregledni članak)

14. Šagud, M. (2007), Kompetencije odgajatelja i suvremena odgojno – obrazovna praksa, Međunarodni stručno – znanstveni skup «Kompetencije i kompetentan učitelj», Zbornik radova, Sveučilište J.J. Strosmmayer, Osijek, str. 119 – 125.

Znanstvene knjige ili poglavlja u znanstvenim knjigama (A2):

1. Šagud, M. (2002.), Odgajatelj u dječjoj igri. Školske novine, Zagreb, 156 str. 2. Šagud, M. (2006), Odgajatelj kao refleksivni praktičar, Glasila d.o.o., Petrinja,

260 str.

Stručni radovi

1. Šagud, M. (1987.), Predškolski odgoj, Časopis za društvena pitanja i kulturu, Međimurje, Čakovec, str. 97-107.

2. Šagud,M. (1992.), Praćenje i analiziranje postupaka odga-jatelja u dječjoj igri. Život i škola, Vol. 41, br. 3, Zagreb, str. 283-289.

3. Šagud, M. (1992.), Odgajatelj u dječjoj igri. Zbornik radova Vi-soke učiteljske škole, Čakovec, str. 7-13.

4. Šagud, M. (1992.), Neke mogućnosti poticanja i bogaćenja dječje igre. Napredak, vol. 124, br.1/92., PKZ, Zagreb, str. 64-71.

139

5. Šagud, M. (1993.), Uloga odgajatelja u funkcionalnoj i fleksibilnoj organizaciji odgojno-obrazovnog rada. Zbornik radova Visoke učiteljske škole, Čakovec, str. 25-31.

6. Šagud, M. (1995.), Organizacija dječjih aktivnosti i stvaralaštvo, Zbornik radova Viske učiteljske škole, Čakovec, str. 36-40.

7. Ciglar, V. i Šagud, M. (1996.), Relacije-ja, mi, planet zemlje, Zbornik radova Visoke učiteljske škole, Čakovec, str. 137-141.

8. Šagud, M. (1997.), Značaj međusobne suradnje odgojiteljskog tima, Zbornik radova Visoke učiteljske škole, Čakovec, str. 24-27.

9. Jurčević – Lozančić, A. i Šagud, M. (1999.), Eko – psiho – pedagoški uvjeti institucijskog konteksta za sprječavanje problema u ponašanju predškolskog djeteta, Zbornik radova «Ekologija – korak bliže djetetu», Rijeka, str. 62 – 66.

10. Šagud, M. i Jurčević – Lozančić, A.,(1999.), Obrazovanje senzibilnog i fleksibilnog odgojitelja. Zbornik radova Učiteljske akademije u Zagrebu, vol. I, br.1, Zagreb, str. 231 - 236.

11. Petrović-Sočo, B. i Šagud, M. (2001.), Odgojitelj – refleksivni praktičar i pedagoška dokumentacija, Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Čakovcu, str.19 – 24.

12. Šagud, M. i Petrović – Sočo, B. (2002.), Igra u predškolskoj ustanovi. U Zbornik radova «Mirisi djetinjstva», Dječji vrtić Radost, Split, str.10- 15.

13. Šagud, M. (2000), Značaj igre za djetetov razvoj. U: Zbornik radova Slobodno vrijeme i igra, Zagrebački športski savez, Zagreb, 67 – 71.

14. Petrović-Sočo, B. i Šagud, M. (2003.), Jaslice – zajednica koja uči, Zbornik radova Visoke učiteljske škole, Čakovec, str. 19 – 22.

15. Šagud, M. i Petrović- Sočo, B. (2003.), Institucijski predškolski kontekst i kako ga mijenjati, Zbornik radova «Dijete i djetinjstvo», Osijek, str. 286 – 294.

16. Šagud, M. (2006.), Nova paradigma cjeloživotnog učenja odgajatelja, Zbornik radova, HPKZ, Zagreb, str.167 – 176.

17. Šagud, M. i Slunjski, E. (2006.), Primjena portfolia u metodičkoj pripremi studenata, Zbornik radova Visoke učiteljske škole u Petrinji, str.89 – 98.

140

Dr. sc. Ante Čović, red. prof.Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.Dr. sc. Borislav Mikulić, red. prof.

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakultetaSveučilišta u Zagrebu

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana etika, na Katedri za etiku Odsjeka za filozofiju

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 24. siječnja 2008. u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana etika, na Katedri za etiku Odsjeka za filozofiju.

Fakultetskom vijeću podnosimo

IZVJEŠĆE

Na natječaj za suradničko zvanje višeg asistenta, koji je objavljen u Vjesniku od 5. veljače 2008. i Narodnim novinama, br. 14/2008, od 4. veljače 2008., prijavili su se dr. sc. Hrvoje Jurić, asistent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te Elvis Gotal, profesor u Tehničkoj, obrtničkoj i industrijskoj školi u Čakovcu.

Hrvoje Jurić

Pristupnik dr. sc. Hrvoje Jurić, asistent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prijavi je priložio životopis, presliku potvrde o obrani doktorskog rada i stjecanju akademskog stupnja doktora znanosti (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), popis radova, te izvještaj o znanstveno-nastavnoj djelatnosti.

1. Životopis

Hrvoje Jurić rođen je 4. kolovoza 1975. u Bihaću (Bosna i Hercegovina), gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. God. 1998. diplomirao je filozofiju i komparativni

141

studij hrvatske kulture na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Akademske godine 1998./1999. upisao je poslijediplomski magistarski studij iz filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Akademske godine 2003./2004. godine odobren mu je nastavak studija upisom na poslijediplomski doktorski studij iz filozofije, a 14. prosinca 2007. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom "Etika odgovornosti Hansa Jonasa" (mentor: prof. dr. sc. Ante Čović) i stekao akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstveno polje filozofija, znanstvena grana etika.

Od 2000. godine zaposlen je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, najprije kao znanstveni novak na projektu "Bioetika i filozofija" (voditelj: prof. dr. sc. Ante Čović), a od 2001. i kao mlađi asistent, odnosno asistent na Katedri za etiku. U dva navrata bio je na studijskom boravku na Ruhrskom sveučilištu u Bochumu (Njemačka). 2. Znanstvena i stručna djelatnost

Pristupnik je kao znanstveni novak i suradnik-istraživač sudjelovao i sudjeluje u provedbi tri znanstvena projekta ("Bioetika i filozofija", 2000.-2003.; "Bioetika i filozofija", 2003.- 2006.; "Zasnivanje integrativne bioetike", od 2007.).

Sudjelovao je kao referent u radu 17 domaćih i 30 međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova. Održao je također dvadesetak javnih predavanja o filozofskim i znanstvenim temama.

Tijekom studija bio je glavni urednik časopisa za filozofiju studenata Hrvatskih studija Scopus, te član uredništva "Biblioteke Scopus". Od 1998. je izvršni urednik biblioteke "Bioetika" u zagrebačkoj izdavačkoj kući Pergamena. Od 1999. do 2006. bio je pomoćni urednik časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica, a od 2006. je zamjenik glavnog i odgovornog urednika tih časopisa. Suurednik je (sa Gordanom Bosanac i Jasenkom Kodrnja) zbornika radova Filozofija i rod, objavljenog 2005. godine u izdanju Hrvatskog filozofskog društva. Uredio je 19 programskih publikacija za domaće i međunarodne znanstvene skupove u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva. Uredio je 5 tematskih blokova u časopisu Filozofska istraživanja, 2 tematska bloka u časopisu Synthesis philosophica, te po jedan tematski blok u časopisima Scopus i Quorum. Bio je urednik 7 tematskih ciklusa u okviru emisije "Zoofon" na III. programu Hrvatskog radija, a tijekom 2002. i 2003. (s dr. sc. Tončijem Matulićem) urednik i voditelj serijala od 9 studijskih emisija "Dvogled – Etika, bioetika" na I. programu Hrvatske televizije.

Od 2002. do 2006. godine bio je glavni tajnik međunarodne znanstveno-kulturne manifestacije Dani Frane Petrića, koja se organizaciji Hrvatskog filozofskog društva održava u Cresu, a od 2002. godine je i glavni tajnik međunarodne znanstveno-kulturne manifestacije Lošinjski dani bioetike, koja se svake godine u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva održava u Malom Lošinju. Također, od 2007. godine je koordinator međunarodne konferencije Bioetički forum za jugoistočnu Europu. Nadalje, bio je član organizacijskih i programskih odbora za 2 domaća i 4 međunarodna znanstvena skupa, te tajnik organizacijskih i programskih odbora za 5 domaćih i 11 međunarodnih znanstvenih skupova.

142

U mandatu 1999.-2000. god. bio je član Upravnog odbora i tajnik Hrvatskog filozofskog društva, a od 2002. obnaša dužnost administrativnog tajnika tog Društva. Od 2006. godine je član Upravnog odbora nevladine udruge CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje). 2006. i 2007. godine bio je član Povjerenstva za prosudbu udžbenika iz etike Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a od 2007. je član Povjerenstva za prosudbu udžbenika iz filozofije pri istome Ministarstvu. Od 2007. godine je član Državnog povjerenstva za natjecanje iz logike i filozofije Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Član je Hrvatskog filozofskog društva od 1999. godine i Hrvatskog bioetičkog društva od njegova osnivanja 2000. godine.

3. Nastavna djelatnost

Od zaposlenja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (ljetni semestar ak. god. 1999./2000.) pristupnik kontinuirano sudjeluje u izvedbi nastave (predavanja i seminara) u okviru predmeta Etika (opći predmet za studente ne-filozofskih studijskih grupa). Od ak. god. 2007./2008. sudjeluje u izvedbi nastave (predavanja i seminara) u okviru predmeta Bioetika (izborni predmet za studente filozofije i ne-filozofskih studijskih grupa). Također je sudjelovao u izvedbi 7 seminara iz etike u razdoblju od ak. god. 2002./2003. do ak. god. 2007./2008. Osim toga, ak. god. 2004./2005. i 2005./2006. bio je mentor projekta studentskih bioetičkih radionica održanih u okviru Lošinjskih dana bioetike, a od 2007. mentorira studentski program "Bioetički inkubator – Studentski bioetički forum".

4. Znanstveni i stručni radovi

Pored četrdesetak recenzija, četrdesetak prikaza filozofijskih i znanstvenih skupova, tridesetak  prijevoda tekstova s njemačkog i engleskog jezika, te desetak razgovora s uglednim filozofima i znanstvenicima, pristupnik je objavio:

- 1 knjigu (zbornik radova) kao suurednik, - 9 izvornih znanstvenih članaka u časopisima A1, - 1 pregledni članak u časopisu A1, - 12 znanstvenih članaka u zbornicima, - 23 stručna članka u časopisima i zbornicima.

Pristupnik je prijavi na natječaj priložio detaljan popis radova.

Elvis Gotal

Pristupnik Elvis Gotal, profesor u Tehničkoj, obrtničkoj i industrijskoj školi u Čakovcu, prijavi je priložio životopis s podacima o znanstveno-nastavnoj djelatnosti, potvrdu o završenom sveučilišnom dodiplomskom studiju (Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu), te popis radova. 1. Životopis

Elvis Gotal rođen je 11. travnja 1979. u Varaždinu. Polaganjem diplomskog ispita i obranom diplomskog rada pod naslovom "Filozofija rata" na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (mentor: prof. dr. sc. Ivan Macan), 18. lipnja 2007. stekao je stručni naziv profesora filozofije i religijskih znanosti (diplomiranog filozofa i

143

religiologa). 2006. i 2007. godine bio je zaposlen kao profesor u Osnovnoj školi Radovan, a od 2007. je zaposlen kao profesor u Tehničkoj, obrtničkoj i industrijskoj školi u Čakovcu. Pohađa poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

2. Nastavna djelatnost

Pristupnik je 2006. i 2007. godine bio zaposlen kao profesor u Osnovnoj školi Radovan, a od 2007. kao profesor u Tehničkoj, obrtničkoj i industrijskoj školi u Čakovcu.

3. Znanstveni i stručni radovi

Pristupnik je u popisu radova naveo samo diplomski rad pod naslovom "Filozofija rata", obranjen 18. lipnja 2007. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.

Zaključak i prijedlog

Stručno povjerenstvo utvrđuje da pristupnik Elvis Gotal nije postigao znanstveni stupanj doktora znanosti, te da sukladno odredbama članka 43., stavak 6, Zakona o znanstvenoj djelatnosti (Narodne novine, 123/03, 105/04 i 174/04) ne ispunjava uvjete za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta. S druge strane, povjerenstvo utvrđuje da je pristupnik dr. sc. Hrvoje Jurić ispunjava propisane uvjete za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta. Povjerenstvo također smatra potrebnim naglasiti da je pristupnik ostvario iznimne rezultate u području znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti.

U skladu s navedenim, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se pristupnik dr. sc. Hrvoje Jurić izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana etika, na Katedri za etiku Odsjeka za filozofiju.

Zagreb, 5. ožujka 2008.

Članovi Stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Ante Čović, red. prof.

Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

Dr. sc. Borislav Mikulić, red. prof.

144

Dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof.Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.Dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof.

Zagreb, 8. ožujka 2008.

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta pristupnice dr. sc. Koraljke Posavec za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija na Katedri za povijest pedagogije Odsjeka za pedagogiju

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 24. siječnja 2008. godine donijelo je odluku o imenovanju Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija na Katedri za povijest pedagogije Odsjeka za pedagogijuu sastavu: dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof., dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., i dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof. Imenovano Stručno povjerenstvo, nakon proučene dokumentacije, podnosi sljedeće:

IZVJEŠĆE

Na raspisani natječaj objavljen u Vjesniku od 5. veljače 2008. i Narodnim novinama br. 14/2008. od 4. veljače 2008., prijavila se dr. sc. Koraljka Posavec, asistentica na Odsjeku za pedagogiju, kao jedina pristupnica.

Ž I V O T O P I S

Koraljka Posavec rođena je 15.listopada 1960. godine u Zagrebu. Nakon osnovne škole, Završila je Pedagoki obrazovni centar «Bogdan Ogrizović» i glazbenu školu «Blagoje Bersa». Diplomirala je na jednopredmetnom studiju pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (prosjek ocjena 4,85) s odličnim uspjehom 1989. godine, temom iz nacionalne povijesti pedagogije Radovi iz komparativne pedagogije u «Napretku» od 1896. do 1900. godine

Kao školski pedagog radila je osnovnoj školi Grigora Viteza u Zagrebu. U listopadu 1992. godine s odličnim je uspjehom položila stručni ispit za stručnog suradnika – pedagoga.

Od prosinca 1992. godine radi kao asistent na Katedri za povijest pedagogije Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i kontinuirano sudjeluje u realizacije nastave nekoliko kolegija.

145

Budući da Odsjek za pedagogiju nije imao poslijediplomski znanstveni studij od akadem. god. 1988/89., tek je 1998. godine (kada je taj studij ponovno pokrenut) upisala i s odličnim uspjehom (prosjek ocjena 5,0) 2000. godine završila poslijediplomski znanstveni studij pedagogije, smjer Povijest hrvatske pedagogije i školstva. Magistrirala je, također s odličnim uspjehom, 12.03.2002. godine, obranivši rad pod naslovom Prinosi Antuna Cuvaja razvoju hrvatske pedagogije i školstva.

U skladu s čl. 51. Zakona o visokim učilištima, odobrena joj je izrada disertacije izvan doktorskog studija te je 22.11.2007. godine doktorirala radom pod naslovom Razvoj povijesti pedagogije u Hrvatskoj do 1918. godine.

Od 1997. godine do danas sudjeluje u kao istraživač u više znanstveno-istraživačkih projekata. Aktivno je sudjelovala na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Objavila je više znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, a nekoliko je radova u pripremi za tisak.

Članica je više domaćih i međunarodnih udruga: Hrvatskog pedagogijskog društva, Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, Interkulture – udruge za suradnju među kulturama, Romske odgojne zajednice, SIETAR – Internationala, IAIE – Međunarodne asocijacije za interkulturalno obrazovanje, CCIT – Comite Catholique International pour les Tsiganes. Od 1996. do 1998. godine bila je u uredništvu interkulturalnog lista Nevo drom – Novi put. U Analima za povijest pedagogije članica je uredništva od 2004. godine.

Aktivno se služi engleskim i njemačkim, te pasivno latinskim i talijanskim jezikom.

IZVJEŠTAJ O ZNANSTVENO-NASTAVNOJ DJELATNOSTI

1. RAD U ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKIM PROJEKTIMA

Kao registrirani znanstveni istraživač (MB: 198041) od 1997. do 2001. godine sudjelovala je u projektu «Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture», što ga je odobrilo i financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (voditelj prof. dr. sc. Vlatko Previšić). Uz ostalo, u okviru navedenog projekta jedan suautorski rad publicirala je u inozemnom časopisu, te održala pozvano predavanja na skupu u Austriji (Mödling), 2002. godine.

Tijekom 1998. i 1999. godine sudjelovala je u projektu Društveni i razvojni položaj Roma u Hrvatskoj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar (voditelji dr. sc. Maja Štambuk i dr. sc. Neven Hrvatić).

Od 2002. do 2005. godine istraživač je u projektu Metodologija i struktura nacionalnog kurikuluma, koji je odobrilo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (voditelj: prof. dr. sc. Vlatko Previšić).

Od 2006. godine suradnica je na znanstvenom projektu Interkulturalni kurikulum i obrazovanje na manjinskim jezicima (odobrenom od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske) voditelja prof. dr. sc. Nevena Hrvatića.

146

2. SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA

Stručno-znanstveni skup Odgoj i obrazovanje Roma u Republici Hrvatskoj, Macinec, 1994. Teme: Važnost zdravstvene kulture i obiteljskog odgoja u odgojnom radu s Romima; Navike učenja kod djece Roma.

Znanstveno-stručni skup Počeci institucionalnog obrazovanja hrvatskog učiteljstva, Zagreb, 1994. Tema: Obrazovanje hrvatskog učiteljstva s posebnim osvrtom na ''Učiteljnu učionu zagrebačku''.

Znanstveno-stručni skup u povodu 120. obljetnice OŠ Petra Zrinskog, Zagreb, 1995. Tema: Hrvatsko učiteljstvo sedamdesetih godina 19. stoljeća.

Znanstveno-stručni skup 150 godina prosvjetne djelatnosti Družbe sestara milosrdnica u Hrvatskoj, Zagreb, 1995. Tema: Učiteljska škola sestara milosrdnica.

Znanstveni skup: Veliki datumi hrvatske pedagogije, Lekenik, 1997. Tema: Pedagogija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Stručno-znanstveni skup Život i djelo Antuna Cuvaja, Bjelovar, 1997. Tema: Antun Cuvaj o obrazovanju učitelja.

Međunarodni znanstveni skup Hrvatska pedagogijska misao i pedagoška praksa od Stjepana Basaričeka do SOS – dječjeg sela, Lekenik, 1998. Tema: Život i djelo Stjepana Basaričeka.

Znanstveni skup Stoljeće i pol institucionalnog učiteljskog obrazovanja i 80. obljetnica visokog obrazovanja učitelja u Hrvatskoj, Zagreb, 1999. Tema: Obrazovanje učitelja u Hrvatskoj do osnivanja prve učiteljske škole.

Međunarodni znanstveni skup Školstvo u 20. stoljeću, Zagreb, 2001. Tema: Prinos Antuna Cuvaja povijesnom pregledu razvoja pedagoške izobrazbe, osposobljavanja i usavršavanja hrvatskih učitelja.

Međunarodni znanstveno – stručni skup The Gypsies: Minority and Mobility in the Evolution of the New Europe. Mödling, 2002. Tema (pozvano predavanje): The Gypsy Minority in Croatia.

3. NASTAVNA DJELATNOST

Od prosinca 1992. godine, kada je primljena za asistenta na Katedri za povijest pedagogije Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr.sc. Koraljaka Posavec kontinuirano sudjeluje u realizaciji nastave slijedećih kolegija: Opća povijest pedagogije (za studente I. godine) Nacionalna povijest pedagogije (za studente II. godine) Komparativna pedagogija (za studente III. godine).

Do akad. god. 1999/2000. sudjelovala je i u izvođenju nastave Metodologije pedagoških istraživanja sa statistikom I i II (za studente I. i II. godine studija pedagogije).

Tijekom akad. god. 1995/96. i 1996/97. držala je vježbe iz kolegija Istraživanja u odgoju i obrazovanju za studente razredne nastave na Učiteljskoj akademiji.

Nastavu jednosemestralnog kolegija Opća pedagogija samostalno je – uz odobrenje Vijeća – realizirala za studente povijesti, povijesti umjetnosti, etnologije i hrvatskog jezika u akad. god. 1998/99, a u nastavi istog kolegija za studente informatologije sudjelovala je i akad. god. 2001/2002.

Uz odobrenje Vijeća, od akad. god. 2005/2006. drži nastavu iz kolegija Komparativna pedagogija.

147

U zimskom semestru akad. god. 2007/2008. realizirala je seminarsku nastavu iz kolegija Osnove specijalne pedagogije (nositelj prof. dr. sc. Neven Hrvatić).

4. POPIS RADOVA

Posavec, K. (1997): Pedagogija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Napredak. 138, 3: 379-381 (bez kategorizacije)

Posavec, K. (1998): Utemeljenje pedagogije kao sveučilišnog predmeta i studija. Napredak. 139, 2: 205-212 (pregledni rad, znanstveni rad)

Hrvatić, N.; Posavec, K. (1999): Distanca hrvatske mladeži prema religijskim skupinama. U: Mijatović, A. i Previšić, V. (ur.): Demokratska i interkulturalna obilježja srednjoškolaca u Hrvatskoj. Zagreb: Interkultura. 39-46.

Hrvatić, N; Posavec, K. (1999): Pedagoška kritika u Hrvatskoj periodici. Napredak 1859-1999. Napredak. 140, 3: 300-311 (pregledni rad, znanstveni rad)

Hrvatić, N.; Ivančić, S.; Posavec, K.; Štambuk, M.; Šućur, Z. (1999): Društveni položaj Roma u Hrvatskoj. (elaborat)

Hrvatić, N.; Posavec, K. (2000): Intercultural Education and Roma in Croatia. Intercultural Education. 11, 1: 93-105 (članak, znanstveni rad)

Posavec, K. (2000): Sociokulturalna obilježja i položaj Roma u Europi – od izgona do integracije. Društvena istraživanja. 9, 2-3: 229-250 (pregledni rad, znanstveni rad)

Hrvatić, N.; Posavec, K. (2001): Kontrola neizvjesnosti (anksioznost). U: Previšić, V. i Mijatović, A. (ur.): Mladi u multikulturalnom svijetu: stavovi srednjoškolaca u Hrvatskoj. Zagreb: Interkultura. 31-36.

Hrvatić, N.; Posavec, K. (2002): Romska nacionalna manjina u Hrvatskoj. U: Tambour, L. i Tambour, E. (ur.): The Gypsies: minority and mobility in the evolution of the new Europe. Wien: Comité Catholique International pour les Tsiganes. 17-18 (sažetak, znanstveni rad)

Previšić, V.; Hrvatić, N.; Posavec, K. (2004): Socijalna distanca prema nacionalnim ili etničkim i religijskim skupinama. Pedagogijska istraživanja. 1, 1: 105-119 (članak, znanstveni rad)

Posavec, K. (2004): Doprinos Antuna Cuvaja povijesnom pregledu razvoja pedagoške izobrazbe, osposobljavanja i usavršavanja hrvatskih učitelja. Anali za povijest odgoja. 3: 57-81 (izvorni znanstveni članak)

Hrvatić, N., Posavec, K. (2005): Odgoj i obrazovanje Roma u Hrvatskoj. Napredak. 146, 4: 455-467 (pregledni rad, znanstveni rad)

Hrvatić, N.; Posavec, K. (2006): Vysokoškolsky učitel: nove paradigmy. U: Sirotova, M. i Danek, J. (ur.): Quo vadis visokoškolsky učitel? Trnava: Univerzity sv. Cyrila a Metoda v Trnave. 99-107 (međunarodna recenzija, znanstveni rad)

Hrvatić, N.; Posavec, K., Komar, Z. (2007): Europski okviri reforme odgojno-obrazovnog sustava: EU – Hrvatska. U: Kamenov, E. (ur.): Evropske dimenzije reforme sistema obrazovanja i vaspitanja. Novi Sad: Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. 45-50 (međunarodna recenzija, znanstveni rad)

Posavec, K. (2007): Prilozi povijesti hrvatskoga školstva u monografijama tiskanim do 1918. godine (izvorni znanstveni članak; rad će biti tiskan u Analima za povijest odgoja, 6)

148

ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Na osnovi ovoga izvješća, zaključno je mišljenje Stručnoga povjerenstva da dr. sc. Koraljka Posavec ispunjava sve zakonske uvjete za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija na Katedri za povijest pedagogije Odsjeka za pedagogiju.

Stručno povjerenstvo:

________________________ (Prof. dr. sc. Ivan Dumbović)

________________________ (Prof. dr. sc. Vlatko Previšić)

_______________________ (Prof. dr. sc. Neven Hrvatić)

149

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 24. siječnja 2008. u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor znanstvenog novaka u suradničko zvanje asistenta na znanstvenom projektu broj 130-0000000-1626 za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, podnosimo skupno

IZVJEŠĆE

Filozofski fakultet u Zagrebu objavio je u Vjesniku 5.veljače 2008. i Narodnim novinama br. 14/2008. 4.veljače natječaj za izbor znanstvena novaka u suradničkom zvanju asistenta na znanstvenom projektu broj 130-0000000-0626. Na natječaj se prijavila Andrea Milanko s priložen potrebnom dokumentacijom iz koje se razabire slijedeće: Andrea Milanko (Split 1983.) diplomirala je 11. 12. 2007. Engleski jezik i književnost i Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s prosječnom ocjenom 4.65 (prosjek ocjena na Kroatistici 4.70) i prema službenim podacima spada u 10% najboljih studenata na godini. Upisala je poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te surađuje na Enciklopediji hrvatske književnosti leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Kako zadovoljava sve navedene uvjete, stručno povjerenstvo predlaže da se za znanstvenog novaka u suradničko zvanje asistenta na znanstvenom projektu broj 130-0000000-0626 izabere Andrea Milanko.

Zagreb, 4. ožujka 2008.

Dr.sc. Cvjetko Milana,red.prof.

Dr.sc. Krešimir Nemec,red.prof.

Dr.sc. Vinko Brešić,red.prof.

150

Odsjek za psihologijuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženice dr.sc. Ingrid Brdar, izv. prof., za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog ili redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije i grana socijalna psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 24. siječnja 2008. godine u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog ili redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije i grana socijalna psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Na natječaj objavljen u "Novom listu" od 27. studenog 2007. godine, prijavila se dr.sc. Ingrid Brdar, izvanredna profesorica u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju, a sukladno zahtjevima natječaja, podnosimo Fakultetskom vijeću ovo

IZVJEŠĆEBiografski podaci

Izv. prof. dr.sc. Ingrid Brdar rođena je u Rijeci 1955. godine. Diplomirala je 1979. godine u Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Iste se godine zaposlila kao asistentica u Zavodu za psihologiju Pedagoškog fakulteta u Rijeci (sada Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta).

Poslijediplomski magistarski studij završila je 1984. godine u Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu obranom rada "Paralingvistika i socijalni utjecaj" (mentor prof. dr. Slavko Kljaić). Na istom je fakultetu stekla i doktorat znanosti i to 1994. godine, obranom disertacije iz područja socijalne psihologije "Socijalna kompetencija u interpersonalnoj komunikaciji" (mentor prof. dr. Predrag Zarevski).

Godine 1994. godine izabrana je u zvanje višeg asistenta, u zvanje docenta 1997. godine, a 2003. godine u zvanje izvanrednog profesora. Bila je pročelnica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci 1998./99. godine, a 2000.–2004. god. bila je na čelu Katedre za opću psihologiju i metodologiju.

U Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 1979. godine vodila je vježbe ili predavanja iz različitih područja psihologije, a trenutačno vodi kolegije Uvod u psihologijsku statistiku, Psihologijska statistika i Psihologija komunikacije.

Kao gost predavač sudjelovala je na poslijediplomskom studiju na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji iz područja poslovne komunikacije (nositelj prof. dr. sc. Renata Fox). Akademske godine 2006.-2007. vodila je kolegij Pozitivna psihologija na poslijediplomskom studiju Odjela za psihologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani.

151

Članica je dva međunarodna društva: International Positive Psychology Association i European Network for Positive Psychology.

Aktivno je sudjelovala na brojnim znanstvenim konferencijama u zemlji, kao i na mnogim međunarodnim konferencijama. Održala je pozvana predavanja na dva inozemna znanstveno-stručna skupa.

Od godine 2006. obavlja dužnost glavne urednice časopisa Psihologijske teme (kroz to vrijeme časopis je uvršten u baze PsychInfo i CSA Sociological Abstracts i EBSCO). Kao predsjednica programskog odbora radi na organizaciji 4. europske konferencije pozitivne psihologije koja će se održati u Opatiji 2008. godine.

Recenzirala je brojne znanstvene radove u zbornicima te domaćim i inozemnim časopisima (Book of Selected Proceedings - 15th Psychology Days in Zadar, Društvena istraživanja, Psihologijske teme, European Review of Applied Psychology, The Spanish Journal of Psychology).

Znanstvena djelatnost

Prof. dr. sc. Ingrid Brdar od 1979. godine sudjeluje u radu na znanstvenim projektima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Do 1990. godine radila je na projektu Psihosocijalni aspekti čovjekove efikasnosti (voditelj prof. dr. sc. Branko Sremec), od 1990. do 1995. godine na projektu Psihološki činioci rješavanja sukoba (voditelj prof. dr.sc. Petar Turčinović). U razdoblju od 2000. do 2005. godine bila je voditeljica projekta "Suočavanje djece sa stresom u školi", a trenutačno je voditeljica projekta "Odrednice optimalnog razvoja i psihološke dobrobiti adolescenata".

Na znanstvenim projektima koje je vodila sudjelovao je jedan znanstveni novak koji je završio poslijediplomski magistarski studij, a sada upravo završava doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Iako spomenuti kolega više ne radi na Filozofskom fakultetu u Rijeci, ostao je suradnik na novom projektu kojeg pristupnica vodi.

Kolegica Brdar sudjeluje na međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu "Gelotophobia (the fear of being laughed at): Assessment and application" (voditelj Prof. Dr. Willibald Ruch, Psychologisches Institut, Universität Zürich). Također sudjeluje u međunarodnom projektu "A Cross-Cultural Study of Eudamonic Happiness" u suradnji s prof. dr. sc. Antonellom Delle Fave (Dipartimento di Scienze Precliniche LITA Vialba, Universita degli studi di Milano).

Pristupnica je aktivno sudjelovala na brojnim znanstvenim konferencijama u zemlji, kao i na 27 međunarodnih konferencija.

Na temelju priložene dokumentacije i Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/srpanj 2005.) zaključujemo da pristupnica ima ukupno 29.5 objavljenih znanstvenih radova1 od čega je 11

1 U popisu znanstvenih radova koji je pristupnica priložila, a u odjeljku "Poglavlja u knjigama s međunarodnim uredništvom i recenzentima (a1)", navedene su dvije knjige. Međutim, jedna od njih je u tisku pa se ne može priznati budući da u priloženoj dokumentaciji nema "potvrde uredništva časopisa ili publikacije da je rad recenziran i da je prihvaćen za objavljivanje" (uvjet Nacionalnog vijeća za znanost, NN 84/srpanj 2005., str.2). Osim toga, na temelju inspekcije teksta i publikacije u kojoj je on objavljen, procjenjujemo da je riječ o znanstvenom radu objavljenom u zborniku radova sa skupa s međunarodnim uredništvom i inozemnim recenzentima, a

152

radova u kategoriji a1. Jedan od a1 radova objavljen je u zborniku radova sa skupa s međunarodnim uredništvom i inozemnim recenzentima, a ostali su objavljeni u časopisima referenciranim u sljedećim u bibliografskim bazama: Current Contents, ERIC-Educational Resources Information, Social Sciences Citation Index, PsychINFO i Sociological Abstracts. Od ukupnog broja znanstvenih radova, pristupnica je nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora objavila 5 radova (svi su u kategoriji a1).

U ovom izvješću zadržat ćemo se na prikazu radova koje je prof.dr.sc. Ingrid Brdar objavila nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora uz konstataciju da su ti radovi nastavak njezinih znanstveno-istraživačkih interesa.

Brdar, I., Lončarić, D. (2004). Suočavanje s akademskim stresom i aktivnosti u slobodnom vremenu učenika, Društvena istraživanja, 74, 967-988.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati mogu li učenici biti svrstani u skupine s obzirom na to kako provode slobodno vrijeme te ispitati odnos između strategija suočavanja s akademskim stresom i načina provođenja slobodnog vremena. Učenici osnovne i srednje škole (N=455) odgovorili su na upitnik Strategije suočavanja s neuspjehom u školi i Upitnik o načinu provođenja slobodnog vremena. Na temelju klaster analize odgovora u Upitniku o načinu provođenja slobodnog vremena i dobivena su četiri klastera sudionika. Prvi obuhvaća učenike koji najviše slobodnog vremena provode u zabavi; to je najstarija skupina s najlošijim školskim uspjehom i najnižim rezultatom na strategiji rješavanja problema. Drugi klaster čine učenici koji svim aktivnostima u slobodnom vremenu posvećuju manje vremena; to su mlađi učenici boljeg školskog uspjeha koji kad dobiju lošu ocjenu, najmanje traže socijalnu podršku i najmanje se oslanjaju na strategiju zaboravljanja. Treći klaster čine učenici koji najviše slobodnog vremena provode u čitanju knjiga i odlascima u kazališta; riječ je o starijim učenicima prosječnog školskog uspjeha, sklonih traženju socijalne podrške od prijatelja i roditelja koji također nisu skloni zaboravljanju loše ocjene. Četvrti klaster čine učenici koji su najmanje skloni socijalno nepoželjnim oblicima zabave, a najviše vremena provode u sportskim aktivnostima; to je grupa najmlađih učenika s najboljim školskim uspjehom koji u svim strategijama suočavanja s akademskim stresom (osim emocionalnih reakcija) imaju najviši rezultat.

Brdar, I., Rijavec, M., Lončarić, D. (2006). Goal orientations, coping with school failure and school achievement. European Journal of Psychology of Education, 21(1), 53-70.

U istraživanju je proučavan odnos između ciljne orijentacije, suočavanja s akademskih neuspjehom i školskog uspjeha. Na 1.057 srednjoškolaca (15 do 17 god.) primijenjena su dva upitnika: Strategije suočavanja s neuspjehom u školi (Rijavec i Brdar, 1997.) i Ciljna orijentacija (Niemivirta, 1996.). Prvi cilj ispitivanja bio je provjeriti mogu li učenici biti svrstani u skupine prema njihovoj ciljnoj orijentaciji. Dobivena su četiri klastera učenika različitih profila školskog uspjeha: usmjereni na učenje, usmjereni na izbjegavanje rada, usmjereni na učinak i na učenje te usmjereni

ne o "poglavlju u knjizi", te je to tako i navedeno u popisu radova koji je prilog ovom izvještaju.

153

na učinak i na izbjegavanje rada. Suočavanje usmjereno na emocije najrjeđe je koristila skupina usmjerena na učenje, a najčešće ona usmjerena na učinak i izbjegavanje rada. Drugi cilj istraživanja bio je provjeriti odnos između obrazaca ciljne orijentacije, upotrebe strategija suočavanja usmjerenih na emocije i na problem te školskog uspjeha. Pretpostavljeno je da će ciljna orijentacija biti izravan prediktor školskog uspjeha, i posredan – preko strategija suočavanja. Analiza puta pokazala je da izravni učinci ciljne orijentacije i školskog uspjeha nisu bili statistički značajni. U odnosu između ciljne orijentacije i školskog uspjeha posredovale su strategije suočavanja.

Brdar, I., Bakarčić, S. (2006). Suočavanje s neuspjehom u školi: koliko su važni emocionalna kompetentnost, osobine ličnosti i ciljna orijentaciju u učenju? Psihologijske teme, 15 (1), 129-149.

Cilj istraživanja bio je ispitati kako se pomoću dobi i spola, nekih osobina ličnosti, mjera emocionalne kompetencije, ciljne motivacije, školskog uspjeha i kognitivne procjene stresa može predvidjeti upotreba strategija suočavanja usmjerenih na emocije i problem i to kod adolescenata u situaciji školskog neuspjeha. Postavljene su hipoteze da se suočavanje usmjereno na emocije može bolje predvidjeti na temelju varijabla ličnosti i emocionalne kompetentnosti, a suočavanje usmjereno na problem na temelju dobi, školskog uspjeha i motivacije sudionika. U ispitivanju su sudjelovala 534 učenika gimnazija (294 djevojaka i 240 mladića) od 14 do 19 godina. Šest grupa prediktora (godine i spol, osobine ličnosti, emocionalna kompetentnost, ciljna orijentacija, školski uspjeh i kognitivna procjena) objasnilo je ukupno 44% varijance suočavanja usmjerenog na emocije, a osobine ličnosti su najbolja grupa prediktora. Istih šest grupa prediktora objasnilo je ukupno 41% varijance suočavanja usmjerenog na problem, a najveći udio imaju varijable spol i dob. Potvrđene su postavljene hipoteze. Osobine ličnosti i emocionalna kompetentnost zajedno objašnjavaju 35% varijance suočavanja usmjerenog na emocije (kod suočavanja usmjerenog na problem 9%). Dob, ciljna orijentacija i školski uspjeh objašnjavaju 21% varijance suočavanja usmjerenog na problem (kod suočavanja usmjerenog na emocije 8%).

Brdar, I. (2006). Životni ciljevi i dobrobit: Je li za sreću važno što želimo? Društvena istraživanja, 4-5 (84-85), 671-691.

Cilj istraživanja bio je ispitati odnos između intrinzičnih i ekstrinzičnih životnih ciljeva, osnovnih psiholoških potreba i subjektivne dobrobiti i provjeriti je li on u skladu s teorijom samoodređenja (Deci i Ryan, 1991; Sheldon i Kasser, 1998). U ispitivanju je sudjelovalo 439 studenata prve godine s četiri fakulteta. Primjenom strukturalnog modeliranja, provjerena su tri modela: za važnost životnih ciljeva, za njihovu trenutnu ostvarenost i za vjerojatnost ostvarenja u budućnosti. Provjerene su četiri hipoteze: (1) životni se ciljevi mogu podijeliti u dvije kategorije: intrinzične i ekstrinzične, (2) jedino intrinzični ciljevi omogućavaju ispunjavanje osnovnih psiholoških potreba za povezanošću, kompetencijom i autonomijom, (3) ispunjavanje osnovnih psiholoških potreba vodi većoj dobrobiti i (4) ekstrinzični ciljevi mogu također povećati osjećaj dobrobiti, ali samo direktno, a ne preko ispunjavanja psiholoških potreba, dok intrinzični ciljevi povećavaju dobrobit indirektno, preko ispunjavanja osnovnih psiholoških potreba. Sve postavljene hipoteze su potvrđene.

154

Rezultati istraživanja u skladu su s rezultatima drugih istraživanja i s teorijom samoodređenja.

Rijavec M., Brdar I., Miljković, D. (2006). Extrinsic vs. intrinsic life goals, psychological needs and life satisfaction. U: Delle Fave, A. (ur.) - Dimensions of Well-Being. Research and Intervention. Milano: Franco Angeli, 91-104.

U ovom je istraživanju proučavan odnos između intrinzičnih i ekstrinzičnih ciljeva, zadovoljenja osnovnih potreba i zadovoljstva životom. Na 373 studenta (19 do 21 god.) različitih fakulteta primijenjena su tri upitnika: Indeks aspiracija (Kasser i Ryan, 1996), Ljestvica za procjenu osnovnih psiholoških potreba (Deci i Ryan, 1997) i Ljestvica za procjenu zadovoljstva životom (Diener, 1985.). Pretpostavljeno je da će na temelju intrinzičnih ciljeva biti moguće posredno predvidjeti zadovoljstvo životom i to na temelju zadovoljenja osnovnih psiholoških potreba. S druge strane, očekivano je da ekstrinzični ciljevi neće biti povezani sa zadovoljstvom životom. Rezultati analize puta pokazali su značajne izravne i posredne učinke intrinzičnih ciljeva na zadovoljstvo životom (preko zadovoljavanja osnovnih potreba). Ekstrinzični ciljevi nisu bili povezani sa zadovoljstvom životom

Ocjena znanstvene djelatnosti

Dosadašnji znanstveno-istraživački interes prof.dr.sc. Ingrid Brdar bio je

pretežno usmjeren na školsku psihologiju i psihologiju ličnosti (otprilike dvije trećine objavljenih radova su iz tih područja), dok preostali dio njezinih radova pripada u područje socijalne psihologije (otprilike trećina). U okviru prva dva područja, pristupnica proučava suočavanje sa školskim neuspjehom, prilagodbu djece s teškoćama u razvoju na školski sustav, ciljne orijentacije, osnovne psihološke potrebe te zadovoljstvo životom. U okviru socijalne psihologije, pristupnica se u ranijem razdoblju bavila temom socijalne kompetencije povezujući je s osobinama ličnosti, socijalnim statusom i empatijom. Osim toga, u tom je području objavila i radove koji se odnose na različite aspekte procesa komunikacije.

Pristupnica se u svojim empirijskim radovima bavi teorijski i praktično relevantnim pitanjima, njezini su radovi dobro teorijski utemeljeni i u njima je korištena adekvatna znanstvena metodologija.Nastavna djelatnost

Dr.sc. Ingrid Brdar iskusna je sveučilišna nastavnica koja od 1979. godine drži nastavu u Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Do sada je vodila vježbe ili predavanja iz različitih kolegija: Osnove psihologijske statistike, Psihometrija, Pedagoška psihologija, Psihologija rada, Sistematska psihologija, Opća psihologija, Praktikum iz metodologije i Uvod u psihologiju. Trenutačno vodi kolegije Uvod u psihologijsku statistiku, Psihologijska statistika i Psihologija komunikacije.

U okviru kolegija iz područja statistike koje vodi, kolegica Brdar tijekom svog nastavnog rada stalno je mijenjala program kolegija u skladu sa suvremenim

155

trendovima u obradi podataka. Posebno je osmislila i uključila u kolegije kompjutersku obradu podataka pomoću programa SPSS. Znatno je izmijenila program kolegija Psihologija komunikacije kako bi studentima omogućio stjecanje znanja i vještina potrebnih za rad u struci. Izradila je programe za nove kolegije u okviru novog programa diplomskog studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci: Pozitivna psihologija, Multivarijatna statistika, Odabrana poglavlja iz multivarijatne statistike i Strukturalno modeliranje. Osmislila je kolegije Komunikacijske vještine za preddiplomski studij Građevinskog fakulteta u Rijeci, kolegij Komunikacijske vještine za poslijediplomski specijalistički studij na Ekonomskom fakultetu u Rijeci i kolegij Odabrana poglavlja iz statistike i metodologije za poslijediplomski specijalistički studij "Psihološko savjetovanje" Filozofskog fakulteta u Rijeci

U okviru svoje nastavne djelatnosti pristupnica je sudjelovala i u poslijediplomskoj nastavi i to na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji iz područja poslovne komunikacije te na poslijediplomskom studiju Odjela za psihologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani.

Kao mentorica, sudjelovala je u izradi 32 diplomska rada studenata u Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Bila je mentorica znanstvenom novaku Darku Lončariću na poslijediplomskom studiju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavila je dva rada sa studentima kojima je bila mentorica na poslijediplomskom studiju te jedan rad sa studentom kojemu je bila mentorica diplomskog rada. Osim toga, u koautorstvu sa svojim studentima objavila je dodatnih šest radova.

Ocjena nastavne djelatnosti

Iz navedenog i iz priložene dokumentacije, vidljivo je da je prof.dr.sc. Ingrid Brdar vrlo savjesna i uspješna sveučilišna nastavnica koja stalno unapređuje svoj nastavni rad. Iz kolegija koje je predavala vidljiva je raznolikost njezinih interesa, a iz kolegija kojima je trenutačno voditeljica, vidi se da je usmjerena na dva područja: statistika i komunikacija. Iz Potvrde o provedenom institucijskom istraživanju kvalitete nastavnog rada "Ocjena studentske ankete" (Filozofski fakultet u Rijeci, od 13. prosinca 2007.), vidljivo je da je pristupnica pozitivno ocijenjena na svim ispitanim pokazateljima kvalitete rada što ukazuje na njezin kvalitetan nastavni rad.

Stručna djelatnost

Pristupnica je objavila 2 stručna rada i jednu knjigu (u suautorstvu s M. Rijavec). Spomenute stručne publikacije tiču se djece s teškoćama u razvoju te podrške djeci koja doživljavaju školski neuspjeh.

Prof.dr.sc. Ingrid Brdar sudjelovala je akademske godine 1994./1995. u izvedbi tečaja "Psihologija u službi čovjeka". Tečaj je organizirao Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, a bio je namijenjen popularizaciji psihologije kao struke. Osim toga, održala je seminar i radionicu za zainteresirane građane na temu Pozitivno mišljenje (Filozofski fakultet, 1996.).

Održala je desetak predavanja za nastavnike i roditelje u osnovnim i srednjim školama o suočavanju učenika sa stresom u školi. S tom je temom sudjelovala i kao predavač na seminaru za nastavnike medicinskih škola u organizaciji

156

Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (Opatija, 2003.). Pristupnica je sudjelovala u više emisija na radiju (Radio Zagreb, Radio Rijeka, Svid radio) o temi stresa u školi.

Ocjena stručne djelatnosti

Na temelju rečenog može se zaključiti da je u okviru cjelokupnog rada pristupnice, najmanje zastupljen njegov stručnu dio. To je vidljivo iz razmjerno malog broja radova u tom području, iz činjenice da od 1998. godine naovamo nije objavila ni jedan stručni rad te iz količine njezinog stručnog angažmana. Sadržaj stručnog rada pristupnice vezan je za područje stresa u školi, psihologije djece s posebnim potrebama te pozitivnog mišljenja.

Ukupna ocjena i prijedlog

Prikaz znanstvenog, nastavnog i stručnog rada prof. dr. sc. Ingrid Brdar pokazuje da je pristupnica izgrađena znanstvenica, širokih interesa koji zahvaćaju različita područja psihologije (školska psihologija, psihologija ličnosti, psiholingvistika, razvojna i socijalna psihologija). U svom znanstvenom radu pristupnica se odlikuje dobrim poznavanjem znanstvene metodologije, ispitivanjem relevantnih problema, primjerenim interpretacijama empirijski dobivenih rezultata, što sve upućuje na znanstvenu zrelost pristupnice.

Kad je riječ o sadržaju znanstvenih radova vidljivo je da je njih otprilike dvije trećine objavljeno u polju posebne psihologije. Jednu trećinu radova pristupnica je objavila u polju socijalna psihologija (ukupno 10 radova, ali samo dva u kategoriji a1) i to u razdoblju od 1985 do 1994. Iz toga je vidljivo da se kolegica dr.sc. Ingrid Brdar više ne bavi aktivno istraživanjima u polju socijalna psihologije. Doduše, pristupnica na svom fakultetu predaje kolegij Psihologiju komunikacije, ali to je tek jedan mali dio socijalne psihologije.

Prof. dr.sc. Ingrid Brdar kvalitetna je nastavnica koja sustavno osuvremenjuje svoju nastavu te uvodi nove kolegije u program studija psihologije. Promatrajući njezin cjelokupni radni opus, može se reći da u njemu najmanje mjesta zauzima stručni rad.  

Iz prikaza znanstvenog, nastavnog i stručnog rada dr.sc. Ingrid Brdar vidljivo je da ona ispunjava uvjete za izbor u znanstvenog savjetnika i znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije, propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03., 105/04. i 174/04.) i Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/05.), jer je:1. stekla doktorat društvenih znanosti izrađen u području psihologije 2. objavila ukupno 29.5 znanstvenih radova od čega je 11 radova u kategoriji a1

(prema Pravilniku Nacionalnog vijeća za znanost, za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika potrebno je ukupno 25 radova, od čega 10 u kategoriji a1). Od posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora, objavila je 5 znanstvenih radova (svi su u kategoriji a1).

157

Pristupnica ujedno udovoljava uvjetima iz Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 106/06.), jer:1. ima izvedenih više od 600 norma sati nastave na Filozofskom fakultetu Sveučilišta

u Rijeci,2. u studentskim anketama provedenim na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci

njezin je nastavni rad u svim aspektima pozitivno ocijenjen.

Pristupnica ispunjava i 5 od 8 dodatnih uvjeta (potrebna 4 od 8) Rektorskog zbora za izbor u zvanje redovnog profesora:1. pod njezinim su mentorstvom obranjene 32 diplomske radnje (potrebno najmanje

10) i u suautorstvu sa studentima objavila je 8 radova (potrebno najmanje 4)2. dokazala se kao sposobna mentorica u poslijediplomskom studiju što dokazuje

objavljivanjem 2 znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski studij (potrebna najmanje 2 rada)

3. održala je 43 priopćenja na znanstvenim skupovima (potrebno najmanje 7) od čega 28 na međunarodnim znanstvenim skupovima (potrebno najmanje 4) i dva pozvana predavanja na međunarodnom znanstvenom skupu (alternativni kriterij, potrebno najmanje 1 pozvano predavanje).

4. recenzirala je nekoliko desetaka članaka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova (potrebno najmanje 10);

5. vodila je dva znanstveno-istraživačka projekta (potreban najmanje 1) i sudjeluje u dva međunarodna znanstveno-istraživačka projekta (alternativni kriterij, potreban najmanje 1 međunarodni projekt).

Na temelju cjelokupne znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti prof. dr.sc. Ingrid Brdar, kao i razmatranja priložene dokumentacije, Stručno povjerenstvo predlaže izbor prof. dr.sc. Ingrid Brdar u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana posebne psihologije, u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

U Zagrebu, 3.III. 2008. godine

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Lidija Arambašić, red.prof. predsjednica Povjerenstva

dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.član Povjerenstva

dr. sc. Branko Sremec, red. prof. u miručlan Povjerenstva

dr. sc. Dean Ajduković, red.prof. član Povjerenstva

158

dr. sc. Slavko Kljaić, red.prof. u miručlan Povjerenstva

159

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBUODSJEK ZA KROATISTIKUStručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora

FAKULTETSKOMU VIJEĆUFILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

PREDMET: Izvješće stručnoga povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu održanoj 30. svibnja 2007. imenovani smo u povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Filozofskom fakultetu u Splitu. Podnosimo Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta

IZVJEŠĆE

Na Natječaj objavljen u "Vjesniku" od 4. travnja 2007. i "Narodnim novinama" od 4. travnja 2007. prijavile su se dr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić i dr. sc. Dubravka Zima. Na temelju uvida u natječajnu dokumentaciju ističemo da dr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić ispunjava natječajne uvjete, a dr. sc. Dubravka Zima ne ispunjava natječajne uvjete jer nije priložila potrebnu dokumentaciju ("separate radova relevantnih za izbor"), pa u skladu sa zakonima njezinu zamolbu ne možemo razmatrati.

U skladu sa Zakonom o visokom školstvu te naputcima Rektorskoga zbora djelatnost pristupnice dr. sc. Jadranke Nemeth-Jajić, relevantna za izbor u znanstveno-nastavno zvanje, prikazana je u posebnim dijelovima ovog izvješća:

1. Životopis2. Znanstvena djelatnost3. Stručna djelatnost4. Nastavna djelatnost5. Zaključak, mišljenje i prijedlog6. Popis radova

1. Životopis:Dr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić rođena je 1961. u Metkoviću. Osnovnu i srednju

školu završila je u Splitu. Diplomirala je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu studij

160

hrvatskoga jezika i književnosti 1984. Poslijediplomski studij lingvistike, smjer kroatistike na istom fakultetu upisala je 1986., magistarski rad pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Pranjkovića, naslovljen Argumentacijski diskurz srednjoškolskih učenika, obranila je u siječnju 1991., a doktorsku disertaciju s temom Udžbenici hrvatskoga jezika za niže razrede osnovne škole u metodičkim pristupima i sustavima 2006. pod mentorstvom red. prof. dr. sc. Vlade Pandžića.

Od 1984. do 2003. radila je kao srednjoškolski nastavnik hrvatskoga jezika u Splitu. Osim redovitih nastavničkih obveza uvijek je obavljala i druge poslove. Sudjelovala je u izradi programa Ljetne škole hrvatskoga jezika Croaticum, koja je djelovala u sklopu Narodnoga sveučilišta u Splitu, i predavala hrvatski jezik polaznicima te škole od 1992. do 1995. Na Hrvatskome radiju i televiziji, Radio Splitu, bila je lektorica deset godina (od 1993. do 2003.). U subotnjoj emisiji Radio Splita Jezik naš hrvatski, koja se emitirala 1995. i 1996., objavljivala je jezične priloge. Na Katedri za slavensku filologiju, smjer kroatistike, Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju, u Poljskoj bila je predavač i lektor dvije akademske godine, od 1996. do 1998. Na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu predaje (kao vanjska suradnica) metodiku hrvatskoga jezika od 1998. Godine 2003. primljena je u stalni radni odnos na istoj ustanovi (sada Filozofski fakultet), gdje predaje metodiku hrvatskoga jezika i hrvatski jezik na Odsjeku za predškolski odgoj, te metodiku nastave hrvatskoga jezika na Odsjeku za učiteljski studij.

U naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje birana je 2002. Nastupno predavanje s temom «Načelo stvaralaštva u udžbenicima hrvatskoga jezika za 3. i 4. razred osnovne škole» održala je 11. studenoga 2003.

Godine 2003. završila je seminare Projekta «Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje» u organizaciji Foruma za slobodu odgoja iz Zagreba. Voditeljica je seminara toga projekta na splitskome području.

Istodobno s nastavničkim bavila se stručnim, znanstvenim i prevodilačkim radom te objavljivala tekstove u uglednim časopisima i zbornicima i sudjelovala na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu.

Predloženica dobro poznaje dva strana jezika: čita, govori i piše engleski i poljski jezik, s kojega i prevodi, a pasivno poznaje talijanski, francuski i njemački jezik. Članica je Matice hrvatske i Hrvatskoga filološkog društva. Članica je uredništva časopisa Hrvatski.

2. Znanstvena djelatnost:

2.1. Znanstveni radovi

2.1.1. Knjiga Udžbenici hrvatskoga jezika u razrednoj nastavi (Split, 2007., str. 215) objavljena je na temelju prerađenoga doktorskoga rada naslovljenoga Udžbenici hrvatskoga jezika za niže razrede osnovne škole u metodičkim pristupima i sustavima (obranjenoga 2006. na Katedri za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu). Nakon teorijske obrazložbe predmeta istraživanja pravilnom znanstvenom metodologijom provedena je kvantitativna i kvalitativna analiza obimnog udžbeničkog uzorka s motrišta metodičkih pristupa i sustava. U središnjem dijelu knjige istražuje što današnji udžbenici nude svojim korisnicima (učiteljima i učenicima), koliko odražavaju suvremene koncepcije nastave i kako to čine. Postavljeni cilj, uspostavljanje objektivnih mjerila za vrjednovanje udžbenika i smjernica za izradu kvalitetnih

161

udžbenika hrvatskoga jezika za razrednu nastavu, u potpunosti je ostvaren. Knjiga je vrijedan znanstveni prinos u suvremenoj literaturi o udžbenicima, napose udžbenicima hrvatskoga jezika u razrednoj nastavi.

O M V Bodovi

13 1 1 13

2.1.2. Izvorni znanstveni rad Argumentacijski diskurs srednjoškolaca (Hrvatski, Zagreb, 2003., br. 1-2, str. 49–62), usmjeren na istraživanje argumentacijskoga diskursa srednjoškolskih učenika, čine tri dijela. U uvodnome dijelu obrazložen je teorijski okvir istraživanja provedenoga na zasadama interakcijskoga pristupa jeziku. U drugome dijelu pomno se raščlanjuje „argumentacijski diskurs u užem smislu“, a u trećem „argumentacijski diskurs s literariziranjem“, te dokazuje da je „znanstveni model argumentacijskome diskursu srednjoškolskih učenika imanentan, dok literarni model djeluje više izvana kao način izražavanja prisutan u učenikovoj svijesti i potaknut školovanjem“. Rad pruža poticaje za razvijanje učeničke pismene kompetencije, posebice u nastavi izražavanja.

O M V Bodovi

1 1 1 1

2.1.3. U radu Zadatci u udžbenicima hrvatskoga jezika i jezičnoga izražavanja za niže razrede osnovne škole (Hrvatski, Zagreb, 2006., br. 1–2, str. 32–61) učiteljima su pružene smjernice pri izboru gramatičkih i pravopisnih zadataka, te zadataka jezičnoga izražavanja na temelju predložene podjele zadataka s obzirom na mogućnost njihove dvojake usmjerenosti: prema sadržajima i prema učeniku. Nadalje, provedena je analiza zastupljenosti vrsta zadataka u promatranom udžbeničkom uzorku koja može poslužiti kao jedan od kriterija koji utječu na izbor udžbenika. Rad predstavlja značajan teorijski i praktičan doprinos metodici nastave hrvatskoga jezika i jezičnoga izražavanja u mlađim razredima osnovne škole.

O M V Bodovi

2 1 1 2

2.1.4. U radu pod naslovom Interaktywny model uczenia się studentów Wychowania Przedszkolnego i Nauczania Początkowego (Zbiór tekstów Ogólnopolskiej Konferencji Naukowej pt. Zaniedbane i zaniechane obszary edukacji w szkole, Olsztyn, 2006., str. 383-391) donosi se model metodičko-praktične izobrazbe studenata predškolskoga i učiteljskog studija utemeljen na konstruktivističko-interakcijskoj paradigmi, koji potiče „studentove strategije učenja prema krajnjem cilju: razvoju kritičkog i kreativnog mišljenja“. Teorijski utemeljeno obrazlaže se pomicanje težišta metodičke izobrazbe od cilja „kako raditi s djecom“ prema cilju „kako biti odgojitelj/učitelj“. Na kraju rada priložene su izjave odgojitelja/učitelja mentora i studenata o njihovim iskustvima zajedničkog učenja tijekom metodičko-praktične izobrazbe. Rad predstavlja važan doprinos unaprjeđenju visokoškolske nastave metodike.

162

O M V Bodovi

0,5 1,5 1 0,75

2.1.5. U članku Tin u pjesmama drugih (Zbornik radova i pjesama, 5. kijevski književni susreti, Kijevo, 2006., str. 87-93) na istraživačkome uzorku koji čine pjesme hrvatskih književnika „rođenih od 1950. naovamo“ posvećene Tinu Ujeviću, opisnom i komparativnom metodom pruža se uvid u njihovo viđenje Ujevićeva života i stvaralaštva. Pozornost je posvećena trima tematskim krugovima: odnosu koji prema Ujeviću uspostavljaju „pjesnici srednjega i mlađeg naraštaja“, njihovu doživljaju života i djela Tina Ujevića, te prostorima u koje ga smještaju. U zaključku se ističe kako se „razlika među pjesnicima srednjega i mlađeg naraštaja“ najviše očituje „u tematskom krugu odnosa prema Tinu“ jer mlađi „potvrđujući Tinovu veličinu, ipak ne osjećaju pjesnički kompleks pred njom“. Rad je zanimljiv prinos recepciji toga „najopjevanijega hrvatskoga umjetnika“.

O M V Bodovi

0,3 1 1 0,30

2.1.6. U izvornome znanstvenome radu Recepcija pjesništva A. B. Šimića u nastavi hrvatskoga jezika (Zbornik radova i pjesama, 4. kijevski književni susreti, Kijevo, 2005., str. 123-141) predstavljeni su rezultati istraživanja školske recepcije pjesništva Antuna Branka Šimića, provedenoga u lipnju 2005. na uzorku od dvjesto dvanaest maturanata triju splitskih gimnazija. Podatci su prikupljeni i obrađeni pravilnom znanstvenom metodologijom i pregledno doneseni. Pregledosti rada pridonose tablični prikazi. Rad je važan doprinos proučavanju školske recepcije Šimićeva stvaralaštva i pruža poticaje za slična istraživanja školske recepcije i drugih književnika zastupljenih u hrvatskim nastavnim programima.

O M V Bodovi

1 1 1 1

2.1.7. U članku Razvijanje jezične kulture učenika na primjeru engleskih riječi u hrvatskome jeziku (Hrvatski, br. 1-2, Zagreb, 2004., str. 45–55) predstavljen je „model rada koji učenika dovodi u ulogu istraživača i potiče ga na uočavanje načina na koji hrvatski jezik pokreće vlastite tvorbene mogućnosti u suočavanju s mnoštvom engleskih riječi“. Uzorno su birani primjeri „iz novinsko-publicističkog stila“ koje „prate odgovarajući zadatci s otvorenim i divergentnim pitanjima, koja pokreću misaone operacije višega reda“, a na kraju se sustavno promišlja uloga „nastavnika u čuvanju hrvatskoga jezika od pretjerane uporabe engleskih riječi“ te konačno dokazuje „da je sustavan rad na razvijanju jezične kulture učenika pravi put u suočavanju s tim problemom.“ Rad je vrijedan doprinos razvijanju jezične kulture u kontekstu srednjoškolske nastave.

O M V Bodovi

163

0,6 1 1 0,60

2.1.8. Rad Načelo stvaralaštva u udžbenicima hrvatskoga jezika za 3. i 4. razred osnovne škole (Zbornik radova Prema kvalitetnoj školi, 3. dani osnovne škole Splitsko-dalmatinske županije, Split, 2003., str. 150–157) pruža zanimljiv uvid u metodičku obradu gramatičkoga gradiva u udžbenicima razredne nastave. Autorica kritički prosuđuje metodičke postupke kojima se načelo stvaralaštva ostvaruje u udžbenicima hrvatskoga jezika za 3. i 4. razred osnovne škole. Teorijski dobro utemeljenom analizom ističe mogućnosti uporabe metafore i sredstava slikovitoga izražavanja u približavanju apstraktnih gramatičkih pojmova učenicima mlađe školske dobi. Rad je doprinos proučavanju udžbeničke problematike i poticajan je za nastavu hrvatskoga jezika u mlađim razredima osnovne škole.

O M V Bodovi

0,4 1 1 0,40

2.1.9. Rad Komunikacijsko-stvaralački i integracijsko-korelacijski pristup Gardaševim djelima u čitankama (Zbornik međunarodnoga znanstvenog skupa “Zlatni danci 9”, „Život i djelo(vanje) Ante Gardaša“, Osijek, 2007., 15 kartica teksta - u tisku) doprinos je proučavanju udžbeničke problematike i Gardaševa stvaralaštva. Autorica daje uvid u zastupljenost Gardaševih djela u čitankama za niže razrede osnovne škole. Raščlanjuje primjenu komunikacijsko-stvaralačkoga i integracijsko-korelacijskoga pristupa Gardaševim djelima. Osobitu pozornost posvećuje načinima na koje ti metodički pristupi pridonose usmjerenosti udžbenika prema učeniku i konačno dokazuje postojanje povezanosti između „primijenjenih metodičkih pristupa i izbora Gardaševih djela u čitankama“.

O M V Bodovi

2 1,5 1 3

2.1.10. U preglednome članku Procesni pristup pisanju u nastavi hrvatskoga jezika (Zbornik radova Prema kvalitetnoj školi, 5. dani osnovne škole Splitsko-dalmatinske županije, Split, 2006., str. 209-217) autorica „upućuje na mogućnosti koje poticanje učeničkog pismenog stvaralaštva primjenom procesnoga pristupa pisanju pruža u nastavi hrvatskoga jezika.“ Zalaže se za primjenu toga pristupa te ističe njegove prednosti u stjecanju „ključnih vještina i znanja u ovladavanju umijećem pisanja“, posebice pri stjecanju navike „samoispravljanja teksta“ i razvijanja „skrbnog odnosa prema tekstu“. Rad je važan doprinos nastavi pismenoga izražavanja.

O M V Bodovi

0,5 1 0,75 0,30

2.1.11. U prethodnome priopćenju Baština u sjećanjima (Zbornik radova „Od baštine za baštinu“, 4. dani otočnih dječjih vrtića, Hvar, 2005., str. 93-101), na temelju podataka prikupljenih metodom intervjua, predstavljena su sjećanja starijih otočana,

164

Hvarana i Bračana na doba njihova djetinjstva i donesene tradicijske igre. Nadalje, iz dviju pjesničkih zbirki iščitava se kakav je bio dječji svijet pedesetih godina prošloga stoljeća u murterskome mjestu Betini. Rad je doprinos promicanju baštinskih vrijednosti u predškolskom kurikulu.

O M V Bodovi

0,5 1 0,9 0,40

2.2. Pristupnica je istraživač suradnik na dvama znanstvenim projektima. To su:

Dramski tekst kao lingvometodički predložak (MZOŠ, znanstveni projekt prihvaćen 2006.; glavni istraživač i voditelj projekta: prof. dr. sc. Vlado Pandžić, Filozofski fakultet, Zagreb);

Jezično-likovni standardi u početnom čitanju i pisanju na hrvatskom jeziku (MZOŠ, znanstveni projekt prihvaćen 2006.; glavni istraživač i voditelj projekta: prof. dr. sc. Ante Bežen, Učiteljski fakultet, Zagreb).

2.3. Sudjelovala je na četirima međunarodnim znanstvenim skupovima. Naslovi njezinih izlaganja:

Interaktywny model uczenia się studentów Wychowania Przedszkolnego i Nauczania Początkowego (na Međunarodnome znanstvenom skupu u Olsztynu /Poljska/ 2005. pod nazivom Zaniedbane i zaniechane obszary edukacji w szkole);

Recepcija pjesništva A. B. Šimića u nastavi hrvatskoga jezika (na Međunarodnome stručnom i znanstvenom skupu o Antunu Branku Šimiću, Kijevo, 2005.);

Tin u pjesmama drugih (na Međunarodnome stručnom i znanstvenom skupu o Tinu Ujeviću, Kijevo, 2006.);

Komunikacijsko-stvaralački i integracijsko-korelacijski pristup Gardaševim djelima u čitankama (na Međunarodnome znanstvenom skupu „Zlatni danci“ u Osijeku 2007. pod nazivom Život i djelo(vanje) Ante Gardaša).

3. Stručna djelatnost:

3.1. Stručni radovi3.1.1. Dr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić autorica je dvaju priručnika za učenje hrvatskoga kao stranog jezika:

Croaticum. Priručnik hrvatskoga jezika, Ljetna škola za iseljene Hrvate (Split, 1993.);

Sati s jezikom hrvatskim. Priručnik za više stupnjeve učenja (Poznanj, 1997., str. 92). Priručnik je namijenjen studentima koji uče hrvatski kao strani jezik. Spretno se s povijesnim i drugim sadržajima povezuju jezična pitanja. U gramatičkome dijelu izabrana su pitanja koja zadaju poteškoće u praktičnoj jezičnoj uporabi, a metodički pristup i vježbe odlikuju se raznovrsnošću, zanimljivošću i nadahnutim postupcima. Priručnik se koristi na Katedri za slavensku filologiju Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju (Katedra filologii słowianskiej, Uniwersytet im. Adama Mickiewicza,

165

Poznań, Polska), na studiju kroatistike za kolegij Jezične vježbe. Priručnik je uvršten u popis obvezne literature iz kolegija Jezične vježbe III – hrvatski kao strani/drugi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – Croaticum – učenje hrvatskoga jezika za strance.

O M V Bodovi

6 1,5 0,5 4,50

3.1.2. U radu Stvaralaštvo studenata u tijeku metodičko-praktične izobrazbe iz metodike nastave hrvatskoga jezika (Zbornik radova Prema kvalitetnoj školi, 4. dani osnovne škole Splitsko-dalmatinske županije, Split, 2005., str. 219–225), koji je suautorstvo sa studenticama Odsjeka za učiteljski studij, predstavljeni su modeli stvaralačke nastave hrvatskoga jezika u nižim razredima osnovne škole nastali u tijeku metodičkih vježba iz metodike nastave hrvatskoga jezika. Rad pruža poticaje studentima i učiteljima razredne nastave u traženju vlastitih metodičkih rješenja.

O M V Bodovi

0,3 1 0,5 0,10

3.1.3. Tekst Pismeni rad na stručnom ispitu. Jezični aspekti (Zbornik radova 10. međunarodnih dana predškolskog odgoja Splitsko-dalmatinske županije Mirisi djetinjstva, Split, 2004., str. 119–131) doprinos je razvijanju jezične kulture. Pregledno i usustavljeno autorica upozorava na najčešće pogrješke (gramatičko-pravopisne, leksičke i stilske) uočene u pismenim radovima na stručnom ispitu za odgojitelje predškolske djece.

O M V Bodovi

0,7 1 0,5 0,30

3.1.4. Kratkim tekstom Baštinski projekti u ostvarivanju ciljeva i zadaća metodike hrvatskoga jezika (Zbornik radova Od baštine za baštinu, 3. dani otočnih dječjih vrtića, Hvar, 2003., str. 110–112) naznačene su mogućnosti koje projektni oblik rada pruža u poticanju ranoga govornoga razvoja, te je obrazložena „poželjnost pokretanja baštinskih projekata koji pridonose izgradnji identiteta pojedinca te polažu temelj jezičnoj kompetenciji i jezičnoj toleranciji“ u djece predškolske dobi.

3.1.5. Tekst Standardni jezik i govorni model odgojitelja (Zbornik radova Mirisi djetinjstva, 9. dani predškolskog odgoja Splitsko-dalmatinske županije, Split, 2002., str. 96–99) kratak je stručni uradak koji odgojiteljima predškolske djece svraća pozornost na potrebu trajnog jezičnog usavršavanja, kultiviranja i oplemenjivanja vlastitoga govora.

3.1.6. U članku Neke mogućnosti povezivanja nastave jezika, književnosti i povijesti (Hrvatski u školi, br. 4, Zagreb, 1995., str. 124–147) nastojala je obrazložiti „sadržajno-obavijesnu strukturu tema u srednjoškolskom programu hrvatskoga jezika“ koja omogućuje ostvarbu „načela korelacije između književnosti i povijesti“. Ponudila je šest zadataka „za individualni rad ili za rad u manjim skupinama“.

166

O M V Bodovi

1,4 1 0,5 0,70

3.1.7. Jedna mogućnost tumačenja vrsta opisa u nastavi izražavanja u 1. razredu srednje škole (Suvremena metodika, Zagreb, 1993., br. 2-3, str. 110–114) naslov je kratkoga stručnog uratka u kojemu se povezuje nastava književnosti i nastava hrvatskoga jezika.

3.1.8. U radu Govorni čin, govorna osoba, govorna situacija (Suvremena metodika, 1992., str. 221-227, uvršten u Zbornik metodičkih radova Hrvatski u školi, Zagreb, 1996., str. 221–228) piše o svrsi nastave hrvatskoga jezika u srednjoj školi koja podrazumijeva razvoj učeničke komunikativne kompetencije, „što uključuje i komunikacijski bonton“. Izrazito stručno je usustavila temeljna polazišta za nastavnu jedinicu pod istim naslovom te artikulaciju nastavnoga sata.

O M V Bodovi

0,4 1 0,5 0,20

3.2. Pristupnica je članica Matice hrvatske i Hrvatskoga filološkoga društva. Obnaša dužnost predsjednice splitskoga pododjela Odjela za metodiku nastave hrvatskoga jezika, književnosti, govornoga i pismenoga izražavanja te medijske kulture. Ujedno je i voditeljica Tribine Odjela za metodiku nastave hrvatskoga jezika, književnosti, govornoga i pismenoga izražavanja te medijske kulture – Pododjela u Splitu.

3.3. Dr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić članica je uredništva jednoga časopisa i četiriju zbornika. To su:

Hrvatski, časopis za teoriju i praksu nastave hrvatskoga jezika, književnosti, govornoga i pismenoga izražavanja te medijske kulture (Hrvatsko filološko društvo; glavni urednik red. prof. dr. sc. Vlado Pandžić);

Prema kvalitetnoj školi, Zbornik radova 3. dana osnovne škole Splitsko-dalmatinske županije – 2004., znanstveno-stručnog skupa s međunarodnom suradnjom (Hrvatsko pedagoško-književni zbor – Ogranak Split; glavna urednica dr. sc. Hicela Ivon);

Prema kvalitetnoj školi, Zbornik radova 4. dana osnovne škole Splitsko-dalmatinske županije – 2005. (Hrvatski pedagoško-književni zbor - Ogranak Split, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatsko filološko društvo – Odjel za metodiku nastave hrvatskoga jezika, govornoga i pismenoga izražavanja, književnosti i medijske kulture – Zagreb; glavna urednica dr. sc. Hicela Ivon);

Od baštine za baštinu, Zbornik radova 4. dana otočnih dječjih vrtića – 2005., znanstveno-stručnog skupa s međunarodnom suradnjom, Hvar – Stari Grad – Jelsa (Dječji vrtić „Vanđela Božitković“, Hvar i Visoka učiteljska škola Sveučilišta u Splitu; glavna urednica dr. sc. Hicela Ivon);

Prema kvalitetnoj školi, Zbornik radova 5. dana osnovne škole Splitsko-dalmatinske županije – 2006. (Hrvatski pedagoško-književni zbor - Ogranak Split, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatsko filološko društvo – Odjel za

167

metodiku nastave hrvatskoga jezika, govornoga i pismenoga izražavanja, književnosti i medijske kulture – Zagreb; glavna urednica dr. sc. Hicela Ivon).

3.4. U znanstveno-stručnim časopisima, knjigama i dnevnom tisku objavila je jedanaest prikaza knjiga.

3.5. Prijevodi

3.5.1. Prevela je znanstvenu knjigu Krystyne Pieniążek Pjesničko stvaralaštvo Antuna Branka Šimića s poljskoga jezika (Zagreb, 2000., str. 275). Knjiga je dobila dvije nagrade: Nagradu Davidias za najbolju knjigu inozemne kroatistice o hrvatskoj književnoj baštini objavljenu 2000. godine i Poljsku rektorsku nagradu Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju 2001.

3.5.2. Prevela je dva znanstvena rada s poljskoga jezika:Lebioda, D. T.: Adam Mickiewicz i izazovi suvremene poezije (Hrvatska

obzorja, br. 1, str. 143–149, Split, 1999.);Dąbrowska-Partyka, M.: Dom u svjetlu opozicije priroda/kultura (Književna

revija, br. 1/2, str. 81 – 91, Osijek, 1998.).3.5.3. Objavila je prijevod biografske proze s poljskoga jezika Lebioda, D. T.: Papina tajna (Split, 2000., str. 254).

3.5.4. Objavila je prijevode dviju pjesničkih zbirki s poljskoga jezika:Lebioda, D. T.: Kartezijeva lubanja. Izabrane pjesme 1980. – 2000. (Split,

2004., str. 63);Kostewicz, D.: Anatomija trenutka (Split, 2004., str. 98).

3.5.5. Objavila je prijevode dvoje poljskih pjesnika u časopisu (Hrvatska obzorja, Split, 1999., br. 4, str. 787–791 i Hrvatska obzorja, Split, 1998., br. 3, str. 609–617).

3.6. Održala je jedno javno predavanje i jednu radionicu za nastavnike hrvatskoga jezika, te predstavila dvije knjige.

3.7. Objavljivala je jezične savjete u emisiji Radio Splita Jezik naš hrvatski tijekom 1995. i 1996.

3.8. Obnašala je dužnost pročelnice Odsjeka predškolskoga odgoja.

3.9. Kao članica triju ispitnih povjerenstava Zavoda za školstvo obavljala je sljedeće poslove:

- ispite za diplomirane odgojiteljice kao članica ispitnoga povjerenstva zadužena za hrvatski jezik (od 2000. godine);

- ispite za diplomirane učitelje kao članica ispitnoga povjerenstva za polaganje stručnog ispita učitelja hrvatskoga jezika (od 2006. godine);

- ispite za diplomirane kroatiste kao članica ispitnoga povjerenstva za polaganje stručnog ispita nastavnika hrvatskoga jezika (od 2006. godine).

4. Nastavna djelatnost:

4.1. Program i uvođenje novih predmeta

168

4.1.1. Pristupnica je na integriranom preddiplomskom i diplomskom učiteljskom studiju ustrojenom prema Bolonjskoj povelji predložila novi predmet Procesno pisanje i izradila program toga predmeta. Sadržaj predmeta obuhvaća etape stvaranja i oblikovanja teksta u svrhu izražavanja stajališta, raspravljanja, izlaganja, tumačenja i argumentacije. Predmet je uveden kao obvezni na smjeru područja usavršavanja u nacionalno-kulturološkom studiju, u studiju metodika predmetnih područja i u studiju odgojnih znanosti, te kao izborni predmet na ostalim smjerovima Odsjeka za učiteljski studij Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu. Nastava je održana prvi put u zimskom semestru akademske godine 2006./2007.

4.1.2. Na Studiju doškolovanja učitelja razredne nastave u organizaciji Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, Odsjeka za učiteljski studij uvela je novi izborni predmet Procesno pisanje u razrednoj nastavi.

4.2. Dr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić bila je mentorica pri izradi diplomskoga rada studentima Odsjeka za predškolski odgoj i Odsjeka za učiteljski studij, njih četrnaest. Iskazala se u poticanju studenata na istraživački rad, što potvrđuju dva stručna rada objavljena u suautorstvu sa studenticama Odsjeka za predškolski odgoj i Odsjeka za učiteljski studij. Mlade znanstvenike potiče i savjetuje ih u njihovu znanstvenome radu, a za potvrdu takve suradnje navodi članak znanstvene novakinje na Filozofskome fakultetu u Splitu (Jukić, T.: Multiprocesna pitanja u nastavi hrvatskoga jezika u nižim razredima osnovne škole, Hrvatski, Zagreb, 2005., br. 1-2, str. 47-59).

4.3. Dodiplomska nastava

4.3.1. U izvođenju visokoškolske dodiplomske nastave sudjeluje jedanaest godina; od toga je dvije godine bila lektorica i predavačica na inozemnom sveučilištu gdje je u okviru obveza Katedre za slavensku filologiju (Katedra Filologii Słowianskiej UAM), u Poznanju, u Poljskoj izvodila nastavu:

- u akademskoj godini 1996./1997. iz nastavnih predmeta: Jezične vježbe, Suvremena hrvatska književnost (u zimskom semestru), Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnoga jezika (u zimskom semestru);

- u akademskoj godini 1997./1998. iz nastavnih predmeta: Jezične vježbe, Povijest hrvatskoga književnoga jezika (u zimskom semestru), Opisna gramatika (u zimskom semestru), Povijesna gramatika (u ljetnom semestru).

Katedra je izrazila veliko zadovoljstvo zbog stručnog rada pristupnice i njezina dobrog kontakta sa studentima koje je uspjela zainteresirati za hrvatski jezik i kulturu.

4.3.2. Od akademske godine 1998./1999. do akad. god. 2003./2004. izvodila je kao vanjska suradnica dodiplomsku nastavu iz nastavnoga predmeta Metodika hrvatskoga jezika na Odsjeku za predškolski odgoj, a od akad. god. 2002./2003. do akad. god. 2003./2004. i dodiplomsku nastavu iz nastavnoga predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Odsjeku za učiteljski studij Visoke učiteljske škole Sveučilišta u Splitu (sada Filozofski fakultet). Od akad. god. 2003./2004., kada je u istoj ustanovi primljena u stalni radni odnos, osim navedenih predmeta izvodila je u ljetnom semestru akad. god. 2005./2006. i 2006./2007. dodiplomsku nastavu iz predmeta Hrvatski jezik na Odsjeku za predškolski odgoj te u zimskom semestru akad. god.

169

2006./2007. dodiplomsku nastavu iz predmeta Procesno pisanje na Odsjeku za učiteljski studij Filozofskoga fakulteta u Splitu.

Nastavni rad dr. sc. Jadranke Nemeth-Jajić studenti su u sveučilišnoj anketi provedenoj 2007. vrlo pozitivno ocijenili, što pokazuje prosječna ocjena od 4,43.

4.4. Ostale nastavne djelatnosti

4.4.1. Završila je seminare nastavnoga usavršavanja u sklopu Projekta „Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje“ u organizaciji Foruma za slobodu odgoja, Zagreb, 2002./2003. u trajanju od 80 sati. Voditeljice seminara bile su dr. sc. Hicela Ivon i dr. sc. Ivana Tomić-Ferić. Pohađala je i završila seminare usavršavanja u visokoškolskoj nastavi u sklopu Projekta „Aktivno učenje i kritičko mišljenje u visokoškolskoj nastavi“ u organizaciji Foruma za slobodu odgoja, Zagreb, 2004. u trajanju od 16 sati. Voditeljice seminara bile su prof. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, Ph. D. Sharon B. Kletzien i Višnja Grozdanić, prof.

4.4.2. Pristupnica je voditeljica seminara u sklopu Projekta “Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje“ u organizaciji Foruma za slobodu odgoja, Zagreb. Tijekom 2006./2007. vodila je jednu skupinu polaznika.

4.4.3. Od 1992. do 1995. predavala je hrvatski kao strani jezik polaznicima Ljetne škole Croaticum u organizaciji Narodnoga sveučilišta iz Splita (sada Pučko otvoreno učilište).

5. ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Iz navedenih podataka stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnica dr. sc.

Jadranka Nemeth-Jajić udovoljava uvjetima propisanima Pravilnikom o uvjetima za

izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost donesenoga na temelju čl.

32 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju jer ima:

- znanstvenu knjigu (a3) koja većim dijelom obuhvaća znanstveno područje

u kojem se izabire pristupnica i ima recenzije dvaju recenzenta upisanih u registar

znanstvenika;

- dva znanstvena rada (a1) u časopisu ili zborniku s međunarodnom

recenzijom;

- osam znanstvenih radova (a2) u stranim ili domaćim zbornicima i

recenziranim časopisima.

Pristupnica ima ukupno 29 bodova te time premašuje propisani uvjet od 16

bodova.

170

Dr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić ispunjava i uvjete Rektorskog zbora o nužnim

uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti za zvanje docenta (Narodne novine,

129, 31. 10. 2005.):

- od 1996. kontinuirano izvodi nastavu na visokom učilištu;

- pomagala je studentima preddiplomskih/diplomskih studija pri izradi

diplomskih radova i pri tome objavila dva rada u suautorstvu sa studentima;

- kao autorica izlagala je na četirima međunarodnim znanstvenim skupovima.

Na temelju cjelovite prosudbe znanstvenoga, stručnog i nastavnog rada

pristupnice Povjerenstvo predlaže da se, u skladu s natječajem, dr. sc. Jadranka

Nemeth-Jajić izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno

područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika na

Filozofskom fakultetu u Sveučilišta u Splitu.

1. ________________________ dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.

2. __________________________ dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3. ______________________________ dr. sc. Ivan Mimica, prof. emeritus Filozofskoga fakulteta u Splitu

U Zagrebu 29. lipnja 2007.

171

Stručno povjerenstvo:Dr. sc. Krešimir Filipec, doc.Dr. sc. Mirja Jarak, doc.Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savjetnik (Institut za arheologiju, Zagreb)

Filozofski fakultet u ZagrebuFakultetskom vijeću

Zagreb, 12. ožujka 2008. godine

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 22. veljače 2008. (klasa 602-04/08-11/1, ur. br. 3804-850-08-2) temeljem odredbi članka 33. i 35. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03., 198/03., 105/04., 174/04. i 46/07) imenovani smo u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika dr. sc. Jurja Belaja za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Institutu za arheologiju u Zagrebu te podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆEŽivotopis

Dr. sc. Juraj Belaj rođen je 9. svibnja 1968. godine u Ptuju, Slovenija. Osnovnu i srednju školu pohađa i završava u Zagrebu. Godine 1987. upisao je dodiplomski studij arheologije i informatologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U razdoblju studija sudjeluje u Domovinskom ratu. Godine 1997. je diplomirao i upisao poslijediplomski studij na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.Godine 2001. obranio je magistarski rad pod naslovom: Arheološko naslijeđe viteških redova na sjeverozapadnom prostoru središnje Hrvatske. Godine 2005. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom: Arheološka provjera nazočnosti templara i ivanovaca oko Ivanščice.Od 1997. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Institutu za arheologiju u Zagrebu, na projektima dr. sc. Željka Tomičića Srednjovjekovno arheološko nasljeđe kontinentalne Hrvatske (1997. - 2002.), Srednjovjekovno arheološko naslijeđe Hrvatske (5.-16. stoljeće) (2002.-2006.) te Srednjovjekovno arheološko nasljeđe Hrvatske (5.-17. stoljeće) (od 2007.).Godine 2005. izabran je u zvanje višeg asistenta na Institutu za arheologiju u Zagrebu.Tijekom studija i kao znanstveni novak Instituta za arheologiju sudjelovao je u dvadesetak arheoloških istraživanja, od kojih je neke vodio. Do sada je objavio knjigu, nekoliko znanstvenih radova (od kojih su tri u međunarodno priznatim časopisima), niz stručnih radova te je sudjelovao s referatima na nekoliko znanstvenih skupova (od kojih su dva međunarodna). Oženjen je i otac je jednog djeteta (r. 2003.)

Znanstvena djelatnost

Disertacija: Arheološka provjera nazočnosti templara i ivanovaca oko Ivanščice, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005.

172

Područje Ivanščice i njene okolice, odnosno područje ivanovačkoga belskoga preceptorata, prepoznato je kao zahvalan prostor za sveobuhvatno arheološko istraživanje viteških redova. Tijekom priprema za arheološka iskopavanja pristupnik je sagledao cjeloviti kontekst promatrane teme te je podrobno proučio pisane izvore raznih vrsta. Obavio je i hodološka istraživanja te prikupio predaje, toponime i drugo.Dok prisutnost templara nije moguće potvrditi, slika o ivanovcima na prostoru belskog preceptorata u radu je donekle izoštrena. Dr. sc. Juraj Belaj je prikazao novi pokušaj rekonstrukcije opsega belskoga preceptorata te ubikacije naselja i posjeda spomenutih u raznim promatranim povijesnim ispravama. Pristupnik je arheološkim metodama istraživao one lokalitete za koje u povijesnim izvorima postoje dokazi da su pripadali vitezovima ivanovcima kao i lokalitete za koje postoje opravdane indicije da pod zemljom skrivaju tragove života vitezova-redovnika iz križarskoga doba. Obradio je i druge lokalitete unutar rekonstruiranih granica preceptorata, koji bi se mogli također dovesti u vezu s ivanovcima kao i pojedine lokalitete izvan tih granica.U radu se donosi detaljan prikaz sustavnih arheoloških višegodišnjih istraživanja lokaliteta Stari Grad u Ivancu (osobito prostora pronađene srednjovjekovne crkve Sv. Ivana Krstitelja), pokusnih sondažnih istraživanja lokaliteta Gradišče blizu Margečana te temeljiti pregled, opis i mjerenja vidljivih ostataka utvrde Bele i Gradišča. Izrađeni su tlocrti svih istraživanih objekata. Tome je zatim slijedilo sređivanje i analiza nalaza. Rezultati tih analiza su zatim uspoređivani s rezultatima istraživanja drugih struka.Usporednom analizom dvaju objekata, Bele i Gradišča, uočena je njihova komplementarnost unutar opozicije utvrđeno gospodarsko središte – rezidencijalna utvrda. Te su utvrde imale različite funkcije, i zajedno su mogle predstavljati dio istoga sistema. Iako materijal promatranoga razdoblja, prikupljen arheološkim iskopavanjima nije osobito brojan, ipak se sve više izdvajaju pokretni i nepokretni nalazi koji se možda mogu dovesti u vezu s pretpostavljenim vremenom dolaska ivanovaca u područje oko Ivanščice.

Knjiga(2007): Templari i ivanovci na zemlji svetoga Martina. Pučko otvoreno učilište Dugo Selo, 203 str. ISBN 978-953-97146-3-3.

Pristupnik argumentirano pokazuje kako je prva crkva sv. Martina na Prozorju (Martin Bregu) vjerojatno nastala u 9. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajevima kršćanstvo širili franački misionari. Zbog pojedinih osobitosti pretpostavlja da je sveti Martin tijekom procesa pokrštavanja na ovome mjestu preslojio starije slavensko pogansko božanstvo, gromovnika Peruna.Iz dokumenata se vidi da su templari, te iza njih ivanovci, na tom prostranom posjedu (Zemlji sv. Martina) imali svoju kuću (domus) koja je bila sjedište njihove organizacijske jedinice, preceptorata Sv. Martina. Nažalost, iz pisanih izvora nije moguće doznati gdje se ta kuća nalazila. Najlogičnijom se nametnula pretpostavka da se kuća nalazila uz crkvu Sv. Martina na Prozorju (Martin Bregu) sjeverno od Dugoga Sela. Pristupnik osobitu pažnju poklanja i crkvi Sv. Brcka u obližnjim Brckovljanima te još neutvrđenom položaju kasnijega kaštela Božjako. Na temelju povijesnih dokumenata i njihove interpretacije u literaturi, dr. sc. Juraj Belaj u knjizi raspravlja o templarskoj prisutnosti u dugoselskome kraju. Najveću je pažnju posvetio ostacima/ruševinama crkve Sv. Martina na Martin Bregu. Na tome lokalitetu već nekoliko godina provodi sustavna arheološka istraživanja, prigodom

173

koji je utvrdio da je jezgra današnje crkve nastala u drugoj polovici 15. stoljeća u kasnogotičkome stilu. Utvrđeni su i temelji starijih faza crkve, među kojima se osobito ističu temelji potpornjaka svetišta starije gotičke crkve te temelj vjerojatno još romaničke apside. Premda prevladavaju arheološki nalazi iz novoga vijeka, sve je više nalaza koji potječu iz vremena kada su ovdje gospodarili viteški redovi. Donose se i sažeti prikazi antropoloških analiza ljudskog kosturnoga materijala iz grobova. Prikazuju se i osnovni rezultati georadarskoga istraživanja dijelova arhitekture. Na kraju knjige dr. sc. Juraj Belaj posvećuje dužnu pažnju i mlađim, novovjekovnim nalazima otkrivenima na području crkve Sv. Martina.

Izvorni znanstveni radovi u časopisima na međunarodnoj razini (a1):

1. (2008): Jesu li postojale župe na području ivanovačkoga belskog preceptorata 1334. godine? Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 24 (u tisku; priložena potvrda uredništva)

Popis župa iz Statuta Zagrebačkoga kaptola iz 1334. godine, što ga je sastavio arhiđakon Ivan Gorički, neprocjenjiv je izvor za proučavanje prostora srednjovjekovne Zagrebačke biskupije. U radu se problematizira činjenica da se u njemu ne navodi niti jedna župa s područja ivanovačkoga preceptorata sa sjedištem u Beli. Iznose se različita mišljenja o razlozima za to, prisutna u literaturi. Analizom povijesnih dokumenata, u kombinaciji s rezultatima arheoloških istraživanja u Ivancu, uz slutnje koja pružaju i najnovija mitološka proučavanja, autor zaključuje da su župe na tom prostoru tada postojale - ali pod ivanovačkom jurisdikcijom - te iz njih Biskupija nije prikupljala „Petrov novčić” pa stoga nisu bile obuhvaćene popisom Ivana Goričkoga. A „okupacija” o kojoj govori Ivan Gorički, na njih se nije odnosila.

2. (2006) : Interpretiranje novovjekovnih nalaza iz grobova crkve Sv. Martina na Prozorju. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 23:257–294.

Nakon kraćega prikaza stratigrafije lokaliteta, izdvaja se horizont novovjekovnih grobova. Opisuju se bogatiji grobovi, te se pojedini nalazi analiziraju i interpretiraju. Na temelju analize odabranih nalaza i njihove interpretacije, nalazi se, a time i grobovi, kronološki smještaju uglavnom u početak 18. st. Pritom se koriste i podaci iz pisanih izvora: kanonskih vizitacija, matične knjige umrlih te župne spomenice. Problematizira se tumačenje novovjekovnih nalaza i potreba multidisciplinarnoga pristupa. U radu se posebna pozornost obratila osobitoj krunici iz groba 60, na kojoj su među zrnima visjeli i privjesci - simboli arma Christi.

3. (2003): Ecclesia sancti Johannis apud Cruciferos in Bynna. Problem nazočnosti ivanovaca u Ludbregu. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 20:151–155.

O mogućoj nazočnosti ivanovaca u Ludbregu do sada se u historiografiji relativno dosta pisalo, uglavnom na temelju pojedinih povijesnih isprava i mišljenja ranijih istraživača. Čvrsti dokaz o njihovoj nazočnosti još nije predočen, ali neke indicije su ostale. U ovome se radu u kontekst razmatrane problematike smješta još jedan objavljen izvor koji na nju baca novo svjetlo i otvara nove mogućnosti interpretiranja. Riječ je o listini koju je izdao ban Opoj 1239. godine, u kojoj se posredno spominje preceptorat Sv. Ivana te susret preceptora i bana u križarskoj crkvi Sv. Ivana u Bynni.

174

U radu se zaključuje da se preceptorat Sv. Ivana najvjerojatnije nalazio u Varaždinu, a ivanovačka crkva Sv. Ivana u Ludbregu (nekadašnjoj Bynni).

Znanstveni rad u ostalim vrijednim znanstveno-stručnim časopisima (a2):

(2008): Arheološka istraživanja u Ivancu na lokalitetu Stari grad. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Pula, (u tisku; priložena potvrda uredništva).

U radu se upozorava na neke previđene, zanemarene ili nedovoljno isticane činjenice poznate iz povijesnih izvora te se sažeto prikazuju najzanimljiviji rezultati dosadašnjih arheoloških istraživanja. Time se, s jedne strane, pomiče vrijeme nastanka utvrde/kaštela u Ivancu, a s druge se ukazuje na mnogo duži kontinuitet naseljenosti kao i pokapanja u i uokolo stare župne crkve. Nalazi potvrđuju iznimnu slojevitost lokaliteta: u temeljima gotičke crkve pronađene su kasnoantičke i romaničke spolije, u svetištu crkve otkriveni su grobovi najvjerojatnije bjelobrdskoga horizonta, a osobito je zanimljiv kulturni sloj kojega su ti grobovi presjekli u kojem je uočena keramika koja bi se preliminarno mogla datirati u 9. ili 10. stoljeće. Uz srednjovjekovnu, povećava se i broj fragmenata prapovijesne (kasnobrončanodobne i latenske) keramike.

Sudjelovanje na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima:

Dr. sc. Juraj Belaj je sudjelovao s referatom na dva međunarodna te tri domaća znanstvena skupa (na potonjima je imao ukupno četiri referata i dva postera). Pristupnik je priložio popis ovih radova.

Stručna djelatnost

Ovdje izdvajamo samo neke podatke o pristupnikovoj stručnoj djelatnosti.Pristupnik je sudjelovao ili je bio voditeljem na sljedećim arheološkim istraživanjima: Slivnica i Hoče u Sloveniji te Zbelava (1997.), Zvonimirovo i Nijemci - srednjovjekovna crkva Sv. Katarine (1998.), Hajndl u Sloveniji (2000.), Gradišče kod Margečana (2004.), Pusta Bela (2005.), Ilok – dvor knezova iločkih (2006.) te Ivanec – Stari grad (1998.- 1999., 2002., 2004., 2006.-2007.) i Prozorje (2002.-2003., 2005.-2007.). Za istraživanja koja je vodio i na kojima je surađivao izradio je brojne elaborate (pristupnik je priložio popis elaborata).Godine 1998. razvio je bazu podataka i oblikovao obrasce za vođenje dokumentacije na arheološkim iskopavanjima (u koautorstvu s dr. sc. Bartulom Šiljegom), a godine 2003. je oblikovao baze za upis podataka o antičkoj i srednjovjekovnoj arheološkoj topografiji.Godine 2003. godine bio je autorom izložbe Ivanec stariji od Ivanca u Ivancu, a godine 2006. razradio je koncept izložbe Templari u zemlji sv. Martina u Dugome Selu te je održao popratna predavanja.Član je Hrvatskoga arheološkog društva, Hrvatskog hagiografskog društva "Hagiotheca" te European Association of Archaeologists.

ZAKLJUČNO MIŠLJENJEPrema odredbi čl. 32. st. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 105/04, 174/04 i 46/07) za znanstvenog suradnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i znanstvene radove koji ga afirmiraju kao

175

priznatog znanstvenika. Pristupnik ima doktorat znanosti i propisane znanstvene radove.

Prema Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/05), za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika pristupnik mora imati najmanje doktorat i dva znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1), tri rada ukupno (a1 + a2). Dr. sc. Juraj Belaj ima mnogo više od propisanoga: uz doktorat, ima ukupno tri znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1), jedan rad u časopisu a2 (za radove u tisku su priložene potvrde uredništava), te znanstveno recenziranu knjigu.

Povjerenstvo zaključno utvrđuje da dr. sc. Juraj Belaj ispunjava sve uvjete Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost za znanstveno zvanje znanstveni suradnik u području humanističkih znanosti, polje arheologija, te daje pozitivno mišljenje za izbor pristupnika u to zvanje na Institutu za arheologiju u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Krešimir Filipec, doc.

Dr. sc. Mirja Jarak, doc.

Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savjetnik (Institut za arheologiju, Zagreb)

176

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTET

Stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Institutu za arheologiju u Zagrebu

Zagreb, 14. ožujak 2008. godine

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Matičnom povjerenstvu za područje humanističkih znanosti

Rektorskom zboru visokih učilišta Republike Hrvatske

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor dr. sc. Bartula Šiljega u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana srednjovjekovna arheologija, na Institutu za arheologiju

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 05. ožujka, 2008. godine, imenovani smo u Stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Bartula Šiljega za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija na Institutu za arheologiju. Dopis klasa: 640-03/08-04/14, ur. br.: 3804-200-08-2 od 5. ožujka 2008. O tome podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Zamolba za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristigla od dr. sc. Bartula Šiljega sa Instituta za arheologiju u Zagrebu. Uz zamolbu priložio je životopis, potvrdu o stečenom akademskom stupnju doktora znanosti iz područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja arheologija, podatke o znanstvenoj i stručnoj djelatnosti, popis radova i presliku domovnice.

Stručno povjerenstvo uvidom u priloženu dokumentaciju, a u skladu s Odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 123/03, 105/04, 174/04) podnosi o kandidatu dr. sc. Bartulu Šiljegu sljedeće podatke:

Životopis

Dr. sc. Bartul Šiljeg rođen je 17. 07. 1966. godine u Metkoviću, R Hrvatska.

Oženjen, otac jednog djeteta (r. 2001.)

177

U Metkoviću je završio osnovnu i srednju školu. Maturirao je 1985. godine u

Centru za usmjereno obrazovanje na smjeru suradnik u razrednoj nastavi.

Studij arheologije. upisao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

1987. godine. Zvanje diplomirani arheolog stekao je 1997. godine. Iste godine upisuje

poslijediplomski studij arheologije na istom fakultetu te se u Institutu za arheologiju u

Zagrebu zapošljava kao znanstveni novak na znanstvenoj temi “Srednjovjekovno

arheološko naslijeđe kontinentalne Hrvatske” čiji je voditelj prof. dr. sc. Željko

Tomičić, gdje i trenutno radi. U istraživačko zvanje mlađeg asistenta izabran je 1999.

godine. Magistrirao je 2001. godine sa temom Vojna arhitektura Justinijavog

doba na sjevernom Hrvatskom primorju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u

Zagrebu. Iste je godine izabran u istraživačko zvanje asistenta.

Doktorirao je 2006. godine sa temom ”Proučavanje kasnoantičke naseljenosti

Hrvatskog primorja primjenom metode daljinskog istraživanja” na Filozofskom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pod mentorstvom prof. dr. sc. Željko Tomičić na

projektu ”Srednjovjekovno arheološko nasljeđe Hrvatske (5. do 16. stoljeće)”.

Već tijekom studija sudjelovao je na istraživanju lokaliteta i to: Relja u Zadru,

Topusko, Gornji Grad u Zagrebu i Velika Gruda kod Tivta u Crnoj Gori.

Po završetku studija sudjelovao je na istraživanju lokaliteta Zbelava kod

Varaždina i lokaliteta Hardek kod Ormoža u Sloveniji gdje je vodio istraživanje više

sektora.

Od početka rada u Institutu radio je na istraživanju većeg broja lokaliteta

primjerice Zvonimirovo 1998-2000, Ivanec 1998-1999, Korintija 1998, Voćin 2002,

Ilok 2003-06, Ivandvor 2005 Crikvenica 2006-2007 i Korintija 2007. Sudjelovao je u

izradi svih izvještaja sa spomenutih lokaliteta. U Hrvatskom primorju rekognoscirao

je samostalno lokalitete u sklopu rada na magisteriju. Sudjelovao je u zračnom

snimanju područja sela Torčec kod Koprivnice. Također je u okviru međunarodne

suradnje sudjelovao u istraživanju lokaliteta Hajndl kod Ormoža u Sloveniji 2000.

godine kao voditelj sektora.

Sudjelovao je nizom predavanja i postera na Međunarodnim znanstvenim

skupovima i Znanstvenim skupovima u Hrvatskoj.

U suradnji s kolegama iz IARH-a osmislio je i oblikovao obrasce za vođenje

terenske dokumentacije kao i računalnu bazu podataka koja ih međusobno povezuje.

Obrasci se koriste u cijeloj Hrvatskoj i dijelom u Sloveniji.

Aktivno se služim engleskim jezikom, a pasivno talijanskim i slovenskim.

178

Član je: Hrvatskog arheološkog društva (HAD) od 1989. godine, Znanstvenog

vijeće za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju HAZU i European Association of

Archaeologists (EAA)

Znanstvena djelatnost

Dr. sc. Bartul Šiljeg je radio ili radi na sljedećim na arheološkim projektima Ministarstva znanosti Republike Hrvatske:

1997.-2002.: Srednjovjekovno arheološko nasljeđe kontinentalne Hrvatske prof. dr. sc. Željka Tomičića

2002.-2005.: Srednjovjekovno arheološko nasljeđe Hrvatske (5.-16. stoljeće) prof. dr. sc. Željka Tomičića

od 2006.: Srednjovjekovno arheološko nasljeđe Hrvatske (5.-17. stoljeće) prof. dr. sc. Željka Tomičića

od 2007 Sjeverno Hrvatsko primorje u kontekstu antičkog obrambenog sustava, dr.sc. Goranke Vrkljan Lipovac

Doktorat

Proučavanje kasnoantičke naseljenosti Hrvatskog primorja primjenom metode daljinskog istraživanja. Doktorski rad. Filozofski fakulteti Sveučilišta u Zagrebu, 2006. Mentorstvo prof. dr. sc. Željko Tomičić na projektu ”Srednjovjekovno arheološko nasljeđe Hrvatske (5. do 16. stoljeće)”.

U disertaciji se donose rezultati analize zračnih snimaka i daljinske interpretacije niza kasnoantičkih lokaliteta. Po prvi puta se unutar hrvatske arheološke znanosti cjelovito i sustavno primjenjuje daljinsko istraživanje veće skupine kasnoantičkih lokaliteta Hrvatskog primorja i to pomoću vertikalnih fotografija Državne geodetske uprave. Izborom digitaliziranih negativa vertikalnih fotografija te njihovom obradom kroz rektifikaciju dobiven je ortofoto prikaz. Rektifikacija je provedena u programskom alatu Leica Photogrammetry Suite (LPS) geodetskog programa ERDAS IMAGES 8.7. Obradom u ovom programu dobivene su geokodirane fotografije, digitalni model reljefa (DMR), DMR preklopljen rektificiranom fotografijom, virtualno promatranje ovakvog prikaza, presjeke lokaliteta i okoliša, izračunavanje opsega, izračun površine, izradbu izohipsa. Program ArcGIS 9 omogućio je izradbu planova pojedinih lokaliteta u više slojeva koji se uz jednostavne radnje mogu prilagođavati i mijenjati. U programskom alatu ArcMap-u dobivene su planovi cijelog lokaliteta ili samo dijelova u raznim mjerilima i grafičkim rješenjima. Obradom zračnih vertikalnih fotografija u ova dva programa dobili smo podlogu za provođenje sustavnih istraživanja i zaštitu lokaliteta kao kulturnih i prirodnih dobara. Računanje površine odnosno opsega bedema utvrđenja omogućilo je izračun broja posade, odnosno potrebnog rada za izgradnju utvrđenja. Iako su margine greške za broj posade dosta velike, od 444 do 728 vojnika po hektaru površine, dale su prvu predodžbu o mogućem broju posade. Računanje potrebnig rada pokazalo je mogućnost realizacije velikog gradbenog programa u relativno kratko vrijeme. Ovako detaljno spoznavanje utvrđenja omogućilo je usporedbu s sličnim procesom kastrizacije u drugim dijelovima carstva sjeverozapadna Europa, Podunavlje, Grčka, Albanija, Sjeverna Afrika, Italija i Mala

179

Azija, u razdoblju od 4. do 7. st. Površina utvrđenja rezurtilara je podjelom utvrđenja u tri grupe koje se razlikuju i po drugim detaljima (visina, broj gradina u okolini, veličina obradivih površina te položaj u odnosu na prometnice). Do sada se arheološkim istraživanjima utvrdilo tek nekoliko planova kasnoantičkih lokaliteta (Sv. Damjan, Toreta). Daljinskim istraživanjem dobilo se uz relativno mala novčana sredstva vrlo točne planove lokaliteta, i to ne samo vidljivih struktura nego i onih ispod površine. Dokazana je velika prednost ovakvog načina istraživanja jer je nedestruktivan, tj. ne izaziva nikakvu promjenu na terenu i lokalitetu. U zaključku disertacija upućuje na potrebu uključivanja novog smjera razvoja u istraživanju kasnoantičkih lokaliteta. Time bi se stvorile osnove za osnivanje arhiva zračne arheologije u Hrvatskoj, za kojim postoji nesumnjiva potreba po ugledu na posebni odjel pri English Heritageu ili Arhiv zračnih fotografija u sklopu Istituta für Ur-und Frühgeschichte u Beču u Austriji. Uz provedena dva ciklična snimanja Republičkog teritorija i to 1954. i 1996-2001. godine postoji dobra osnova za stvaranje arhiva. Trebalo bi omogućiti i snimanje zračnih arheoloških fotografija koje bi prethodilo velikim infrastrukturnim radovima u osobito ugroženim područjima. Rad je postavio dobar temelj na kome se može razviti hrvatska zračna arheologija, odnosno daljinsko istraživanje kao njezin dio.

Magisterij

Proučavanje kasnoantičke naseljenosti Hrvatskog primorja primjenom metode daljinskog istraživanja. Magistarski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2001. Mentorstvo prof. dr. sc. Željko Tomičić na projektu ”Srednjovjekovno arheološko nasljeđe Hrvatske (5. do 16. stoljeće)”.

U radu se obrađuju utvrđenja Justinijanovog doba na sjevernom hrvatskom primorju. Doneseni su detaljni opisi položaja i dosadašnjih istraživanja i saznanja. Uz naša istraživanja sve ovo je analizirano po pojedinim osobinama utvrđenja i to: položaj, bedemi, ulazi, kule cisterne, drugi objekti i sakralni objekti. Posebno je obrađen plovni put od Konstantinopola do Ravene kao glavni razlog, nakon pobjede nad Gotima 537. g., izgradnje sustava utvrđenja za njegovu kontrolu na ovom Sjevernojadranskom području. Vanjski plovni put je brza linija koja je osigurana nizom castella, počevši od Sveca preko Torete do naših Sv. Petra i Ilovika. Osim tih manjih utvrđenja na sjevernom Jadranu nalazi se Osor jedan od najvažnijih centara tog plovnog puta. Njegova važnost leži u mogućnosti kontrole najpogodnijeg puta i mogućnosti pružanja svekolike logistike brodovima i mornarima. Njegov je značaj naglašen brojnim Velim Stražama koje omogućuju potpunu kontrolu akvatorija i kopna oko Osora. Ovdje je zapaženo javljanje Velih Straža kao kontrolora vanjskog plovnog puta. Druga utvrđenja po otocima kontroliraju lokalne plovne putove i brane stanovništvo pojedinog teritorija. Na putu kroz Senjska vrata javlja se jedno značajnije utvrđenje Koritija. Naime, ovaj put vodi od Senja koji se nalazi ispod Vratnika, najpovoljnijeg prijevoja preko Velebita. Tu izlazi i jedna od važnijih antičkih cesta, ona od Siska. Zbog ovog su Senjska vrata najpovoljniji pravac prema Osoru ili prema Zadru. Nešto manje važni pravci su oni koji povezuju otočne civitates među sobom i s onima na obali. Kastra nastaju na ovim lokalnim putovima kontrolirajući prolaze. Drugi razlog nastajanja su kopneni putovi, tj. u ovom slučaju velebitski prijevoji. Preko prijevoja dolazi roba, ali i opasnost. Vinodolska kastra čuvaju značajnu cestu od Rijeke do Senja. Ovakvo naglašavanje možda glavnih funkcija pojedinih kastra ne može poništiti njihovu polivalentnost. Upravo je

180

povezivanje više ovih funkcija uvjetovalo njihovo nastajanje na točno određenim točkama u vremenu od kraja tridesetih godina 6. st.

U svemu ovom vidimo ono što Suić naziva kastrizacija Mi ovdje imamo kastrizaciju starih civitates samo u naznakama u Osoru i Krku. Puno bolje je vidljiva kastrizacija područja, otoka ili ovog dijela Jadrana kao mikroregije. Otočka kastra štiteći svoju okolinu uklopljena su u sustav kojim je cijeli otok zaštićen od svih opasnosti bilo s mora ili kopna. U ovom svjetlu možemo gledati na one parove kastra koji nastaju između otoka i kopna. Justinijanova rekonkvista trebala je brz i jeftin način izgradnje utvrđenja. On je pronađen u tehnici koju Vitruvije naziva opus incertum. Prestanak života kastra i castella veže se ispravno uz dolazak Slavena početkom 7. st. Problemi koji se javljaju u izučavanju utvrđenja Justinijanovog doba su višestruki. Od onih početnih koji dijelom vrijede i danas, a dobro ih je izrekao Sir Henry Woton analizirajući pažnje vrijednu arhitekturu. Ta arhitektura mora posjedovati svojstva udobnosti (commoddity), solidnosti (firmness) i atraktivnosti (delight), dok se za utvrđenja Justinijanovog doba ne može reći da zadovoljavaju treće navedeno svojstvo. Drugi problem leži u činjenici da su istraživači radije istraživali neke druge teme i razdoblja.

Daljnja istraživanja trebala bi ići u pravcu prikupljanja dokumentacije, rekognosciranja, analize zračnih snimaka iz različitih izvora i arheološka istraživanja.

Izvorni znanstveni radovi u časopisima na međunarodnoj razini (a1):

Kapiteli tipa Gradina. Opuscula archaeologica. 32 (2008)

Kapiteli iz MHAS-a potakli su analizu sličnih kapitela kod nas pa i šire. Vezani su i označeni kao Gradinski tip prema najpoznatijim iz solinske Gradine. Osim kapitela tipa Gradina određeni su i kao istovremeni kapiteli tipa Srima. Kapiteli tipa Gradina podijeljeni na tri podskupine: kapitele arkatura, kapitele oltarnih pregrada (ciborija) te prozorskih otvora. Kartirani doveli su do određenih zaključka. Veliki kapiteli tipa Gradina se nalaze u većim gradovima 6. st. Krku, Siklima, Saloni i Raguziju (Dubrovniku). Zanimljiva je svakako na ovom stupnju istraženosti činjenica pojavljivanja velikih kapitela u gradovima. U se vidi planska i dobro organizirana izgradnja nakon protjerivanja Gota. Činjenica da u Dubrovniku imamo takve kapitele potvrđuje značajan grada u vrijeme rekonkviste. Uz spomenike koje je obradio C. Fisković i dobro ih datirao u 6.stoljeće dva kapitela tipa Gradina prilog su značenju Dubrovnika u to vrijeme. Tako bi se to utvrđenje odnosno grad nalazilo na predjelu Kaštela sa crkvama Sv. Marije i Sv. Andrije oba titulara popularna u ranobizantsko vrijeme. Prepoznat je razvoj grada na strateškom mjestu s jednom ili više crkava unutar zidina, lukom koja može biti branjena zidinama ali ne mora te nizom crkava u okolini grada/utvrđenja na primjer Sigurata na Prijekom. Sikli su ubicirani ako prihvatimo tezu o velikim kapitelima u gradovima mada novija istraživanja Sikle smještaju u Kaštel Štafilić odnosno Resnik. Krk spominje Kasiodor kao otok koji zaslužuje suca.Manji kapiteli tipa Gradina se nalaze po Braču: Postira, Povlja i Dol. Na obalama u blizini Brača: Omiš i Bijaći. Izuzetak je kapitel iz Katića Bajama. Pretpostavka je da su ti kapiteli rađeni na Braču. Naime na Braču postoji veći broj lokaliteta te dvije kategorije kapitela. Jedna je pripadala oltarnoj pregradi a druga prozorskim otvorima. Karta nalazišta kapitela Srimskog tipa upućuje na koncentraciju ovih kapitela u makarskom primorju i njegovu zaleđu. Već je Fisković uočio koncentraciju sličnih

181

izrađevina i vezao ih uz osnivanje makarske biskupije na saboru u Saloni 533. godine. Kapiteli iz zaleđa Gata, Zmijavci, Cim i Gornji Vakuf pripadaju stupovima oltarnih menzi. Među nalazima na obali prevladavaju veći kapiteli Srima, Živogožđe, Klapavica i vjerojatno Tučepi koji bi pripadali oltarnim pregradama i ciborijima. Kapiteli iz Drvenika i Trogira bi mogli pripadati oltarnim stupićima. Ne postojanje nalaza Srimskih kapitela na Braču nameće traženje radioničkog mjesta izvan Brača. Međutim analiza kamena iz Srime pokazuje da se radi o bračkim kamenolomima. Možda su u ovom slučaju radi o polugotovim proizvodima koji su kasnije dorađivani u Saloni ili pak na samom gradilištu. Sadašnje stanje istraženosti upućuje na to da su kapiteli stizali kao poluproizvod u Salonu i tamo bili dovršavani kao što se to Fisković pretpostavlja i za istovremene sarkofage Solinskog tipa. Takva način proizvodnje povezan je sa prokoneškim kamenolomima najpoznatijim i najproduktivnijim u 6. st.

Skupine su datirane u vrijeme poslije 537. godine nakon justinijanove rekonkviste odnosno u sredinu 6. stoljeća. Datairani su na primjercima iz crkve u Gradini u Solinu pa i ostalih crkava sigurno vremenski određeni (Gata, Bijaći). Do kada traju nije određeno ali su navedene činjenice koje mogu pomoći u budućem definiranju gornje granice. Počevši od Kautzsch-a koji većinu svojih grupa datira u razdoblja uglavnom od 50 godina. Zatim situacija u Epirus Vetus-u gdje je zabilježena veliki obim izgradnje crkava od kraja 5. st. i tijekom prve polovice 6. st. Opadanje izgradnje nakon 550. godine može se tražiti u više razlog: kuga koja se nakon pojave 542. godine vraćala u više valova, Totiline vojne akcije, iscrpljenost državne blagajne stalnim ratovanjem, slavenski prodori 551. godine ili eventualno ekonomsko stanje lokalne zajednice koja nije više u mogućnosti graditi kao prije. Svi gore navedeni razlozi, osim prodora Slavena polovicom stoljeća, mogu se uzeti u obzir za Dalmaciju. Stoga treba očekivati smanjenu izgradnju, možda ne kao u Epiru, i u Dalmaciji. Izgradnja velikog broja crkava (blizu 300 s naglaskom na 6. st.), vezana je uz izgradnju utvrđenja na otocima i obali koja su štitila prvenstveno pomorski put prema Raveni. Ovako definirana dva tipa kapitela Gradinski i Srimski omogućuju uže datiranje niza crkava ili pojedinih faza, od kojih su neke istražene Gata, Srima, Zmijavci, Postira i Povlja u cijelosti te drugih koje su istražene tek djelomično ili su poznate samo iz sporadičnih nalaza.

Dvije skupine kapitela omogućila su jasniji uvid u izgradnju nakon justinijanove rekonkviste. Svaki za sebe je našao prostor na kome se raširio i bio osnova za izgradnju i ukrašavanje većeg broja crkvi. Oba su nastala u bračko salonitanskim radionicama proširivši se po teritoriju salonitanskog kulturnog kruga kako je ustanovljeno za neke druge segmente crkvenog graditeljstva u provinciji Dalmaciji. Jedino su veliki kapiteli tipa Gradina izašli iz šireg okvira salonitanskog kulturnog kruga 6. stoljeća. Ti kapiteli u Dubrovniku i Krku omogućuju naziranje planske izgradnje na državnom nivou. Srimski tip je ostao u okvirima Makarskog primorja i njegova zaleđa tek Srima izlazi iz tog okvira ali je pod kulturnim utjecajem Salone. Kraj upotrebe ovih tipova možda možemo vidjeti na kraju treće četvrtine 6. st. Prestanak značajnije crkvene gradnje u Dalmaciji još nije definiran te je teško dati neku određeniju granicu. Uočenu razliku između Salone i Jadere potvrđuju i kapiteli tipa Gradina i Srima. Primjenom suvremenih istraživanja i inventarizacijom do sad prikupljenog materijala možemo stvoriti sliku događanja koja bi onda usporedbom sa drugim, jednako ili bolje istraženim, krajevima ukazala na opće zakonitosti ali i povijesne različitosti istočne obale Jadrana. Ovaj je rad, iako ograničen na kapitele tipa Gradina i Srima, jedan korak u tom smjeru

182

Ranokršćanski mramorni korintski kapiteli iz Dubrovnika. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. vol. 24/2007, str. 257-262.

U radu su nanovo obrađena tri mramorna korintska kapitela koje je Cvito Fisković je donio u svom radu o ranokršćanskim spomenicima iz Dubrovnika iz 1959. godine. Od tada svi autori s pravom prihvaćajući njegovo datiranje u 5/6 stoljeće obrađujući kapitele u sklopu ranokršćanske arhitekture. Ovdje se kapiteli datiraju u uže vrijeme počevši od 480. pa do 530. godine na osnovu analogija iz ranog Bizantskog carstva. Na donjoj vremenskoj granici nalazimo kapitele iz Ravene iz Teodorikova vremena dok gornju granicu određuje teret potopljenog broda kod Marzamemi-a. Mramor potječe vjerojatno iz prokoneških radionica i predstavlja luksuzni proizvod tog vremena. Veličinom kapiteli ukazuju na znatniju građevinu kojoj su pripadali. Ostaje dvojba o provenijenciji građevine: Epidaur ili Ragusium? U slučaju da su pripadali Epidauru možemo govoriti o sudbini grada koji doživljava transformaciju po uzoru na priobalne gradove Epira ili Crnomorske gradove tog vremena kad gradovi na obali usprkos slabljenju bizantske vlasti doživljavaju prosperitet jer bizantska prevlast na moru omogućuje ekonomski život i vojnu sigurnost. Epidaurski biskup se spominje još 597. godine. Ako su pak kapiteli iz Dubrovnika treba očekivati crkvu znatnih dimenzija koja tek treba otkriti. Međutim imamo još dva kapitela iz sredine 6. stoljeća koji također svojom sačuvanom visinom ukazuju na crkvu znatnih dimenzija. Ovako veliki broj crkava u gradu nije neuobičajeno za to razdoblje ali se uglavnom javlja u značajnim središtima. Pitanje je kad je Ragusium dobio na značaju da može imati više od 5 crkava od toga dvije znatnih dimenzija.

Dalje se polemizira u svjetlu tumačenja da Ragusium nastaje prije propasti Epidaura i živi i razvija se paralelno s njim. Pitanje je zašto to ne podupire dosada jedini objavljeni arheološki sitni nalaz tj. novac. Istraživanje na Bunićevoj poljani je dalo veći broj novaca od ilirskog vremena pa do Novog vijeka. Jedna od lakuma u nalazima novca je ona od Teodozija I do Justinijana I što svakako treba uzeti u obzir. Stoga i tezu o osnutku Raguisa 449. godine treba preispitati. Nedostatak ili neobjavljenost drugog sitnog arheološkog materijala prvenstveno keramike jedan je od zadataka koji će u budućnosti moći pružiti niz odgovora. Odgovori će pak pomoći u tumačenju monumentalnih dijelova i arhitekture Dubrovnika, a sve to pak kasnoantičkoj ali i općoj povijesti Dubrovnika. Točnije datiranje mramornih kapitela iz Dubrovnika te njihov smještaj u širi kontekst zbivanja kraja 5. i početka 6. stoljeća manji je prilog ovom zadatku.

Rezultati analize ranosrednjovjekovnih nalaza i nalazišta u okolici Torčeca. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 20/2003: 113-130. (u koautorstvu sa Sekelj Ivančan, Tajana; Tkalčec, Tatjana)

Pomoću više arheoloških metoda promatrano je područje oko Torčeca, gdje je zamijećena koncentracija ranosrednjovjekovnih nalazišta te je ustanovljeno postojanje nekoliko arheoloških mikrozona. Poduzeto je intenzivnije rekognosciranje i reambulacija nalazišta, analiza površinskih keramičkih nalaza kao i analiza zračnih snimaka. Na većini nalazišta ustanovljen je život tijekom dužeg razdoblja ranoga srednjeg vijeka, a na ponekima i kontinuitet od prapovijesnih razdoblja do u kasni srednji vijek. Na svim položajima postoje elementi koji ukazuju na naseobinske značajke tih nalazišta, kao što su otpadne jame, poluukopani ovalni objekti, kuće i

183

konstrukcijski elemeti kuća, dok je na pojedinim nalazištima ustanovljena radionička djelatnost koja upućuje na određenu socijalnu strukturu stanovništva. Može se zaključiti da je na području Torčeca i njegove okolice u razdoblju ranoga srednjeg vijeka usporedno egzistiralo više naselja - selišta te da su se poneka od tih selišta širila, primjerice na Prečnom polu 1 - 3 i Blaževu polu 2 - 6. S druge strane, otvorena je mogućnost i prestanka egzistiranja naselja u određenom razdoblju, kao što je to slučaj na Prečnom polu 4 (Ledinama), okruženom i danas vidljivim starim dravskim meandrom, gdje je naselje vjerojatno napušteno zbog plavljenja Drave, što su potvrdila i arheološka iskopavanja. Najraniji srednjovjekovni materijalni ostaci potječu iz 7. i 8. st., a zamijećena je intenzivnija naseljenost kraja u razdoblju od 10. do 13. st. Ukoliko se uzme u obzir tako izrazita napučenost torčanskog kraja u razdoblju ranoga srednjeg vijeka, ne začuđuje daljnji razvoj i demografski prosperitet koji u određenom vremenu rezultira i osnivanjem župe Sv. Stjepana Kralja.

Izvorni znanstveni rad u časopisu (a2):

Novootkrivena arheološka nalazišta uz rječicu Veliku kod mjesta Majur i Ladinec. Cris : časopis Povijesnog društva Križevci. Vol. IX/2007, br. 1: 5-25 (koautorstvo sa Tkalčec, Tatjanom; Karavanić Snježanom i Jelinčić,

Kristinom)

U radu se objavljuju nova arheološka nalazišta, otkrivena uz rječicu Veliku kod sela Majur (Zagrebačka županija, Općina Farkaševac) i Ladinca (Koprivničko-križevačka županija, Općina Sveti Ivan Žabno) koja se nalaze sjeverno, odnosno južno od današnje ceste Sveti Ivan Žabno-Bjelovar, a oko 5 kilometara istočno od Svetog Ivana Žabna. Nalazišta se opredjeljuju prema njihovom karakteru (naselja, utvrda) i smještaju u uži vremenski okvir na osnovi tipološko-kronološke analize keramičkih nalaza prikupljenih prigodom rekognosciranja. Na lokalitetu Ladinec-Čatrnja ustanovljeno je veće naselje iz kasnog brončanoga doba. Položaj je bio nastanjen i u razdoblju mlađeg željeznog doba, antike te u kasnom srednjem vijeku. Na blago povišenoj gredi kod sela Majur ustanovljeno je naselje iz razdoblja neolitika, eneolitika i kasnoga brončanoga doba, a na manjoj površini zamijećeni su i nalazi koji upućuju na postojanje manjeg rimskog ruralnog naselja. Podno brežuljka, u močvarnoj dolini rječice Velike podignuta je zemljana utvrda zvana Belovar ili Turski grad. Za čitav promatrani kraj načinjena je i analiza zračnih snimki kojom je potvrđena slika rasprostiranja arheoloških tvorevina otkrivenih u arheološkim rekognosciranjima. Daljinskom interpretacijom otkriveni su i daljnji novi arheološki objekti, odnosno položaji.

Rad u časopisu (a2):

Neki antički lokaliteti naronitanskog agera. Arheološka istraživanja u Naroni i dolini Neretve, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 22 / Emilio, Marin (ur.).

184

Zagreb-Metković-Split : Hrvatsko arheološko društvo, Arheološki muzej Split, 2003. 267-276.

U radu se nakon Patsch-vog rada obrađuju antičkim lokaliteti u blizini samog grada Narone. U narodnoj predaji pronašli su se podaci koji bi mogli pomoći u razjašnjavanju toka rijeke Neretve, prometnica u antičko doba i pronalaženju lokaliteta u naronitanskom ageru. Toponim Glavica je prepoznat kao onaj koji ukazuje na antičke lokalitete u ageru (Polju). Nalazi spolija nadopunila su ranija saznanja o Naroni. Predloženi su neki osnovni komunikacijski pravci i tokovi rijeke Neretve. Određen je širi prostor jednog mosta preko tih starih tokova rijeke. Otkriveni je dio pluteja koji pripada onom dijelu pluteja sa lokaliteta Popričica koji se nalazi u splitskom Arheološkom muzeju, a objavio ga je Bulić. Uz njega se veže dio oltarne menze. Baze stupova sa donošenih lokaliteta su prepoznate kao lokalni proizvodi.

Sudjelovanje na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima

Dr. sc. Bartul Šiljeg sudjelovao je na dva međunarodna i šest domaćih znanstvena skupa, na nekima s više priopćenja i postera.

2007.: Osor (Apsorus) and surrounding area. Izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu European Association of Archaeologists - 13th Annual Meeting, Zadar

2003.: Voćin, župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije. Izlaganje na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Arheologija našičko –virovitičkog kraja i Novitates. Našice.

2002.: Istraživanje crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu. Izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva 100 godina Arheološkog muzeja Istre u Puli - nova istraživanja u Hrvatskoj, Pula

2001.: Neki antički lokaliteti naronitanskog agera. Izlaganje na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Arheološka istraživanja u Naroni i dolini Neretve, Metković.

2000.: Izvještaj o rezultatima obilaska nekih bizantskih utvrđenja u Primorju. Izlaganje na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Rijeka, Liburnija i Hrvatsko primorje u svjetlu arheoloških istraživanja - Novitates, Rijeka Prijedlog obrazaca baze podataka za vođenje dokumentacije na arheološkim iskopavanjima. Izlaganje na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Rijeka, Liburnija i Hrvatsko primorje u svjetlu arheoloških istraživanja - Novitates, Rijeka (koautorstvo s Belaj, Jurajem) Analiza zračnih snimaka kao pomoć pri utvrđivanju arheoloških lokaliteta. Izlaganje na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Rijeka, Liburnija i Hrvatsko primorje u svjetlu arheoloških istraživanja - Novitates, Rijeka (koautorstvo s Sekelj Ivančan, Tajanom i Belaj, Jurajem)

1999.: Satelitske snimke i arheologija istočne Slavonije. Izlaganje na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Vukovar i istočna Slavonija u svjetlu arheoloških istraživanja - Novitates, Vukovar (koautorstvo s Belaj, Jurajem)

185

1998.: Korintija kraj Baške na otoku Krku. Izlaganje na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Arheološka istraživanja na makarskom i omiškom području - Novitates, Makarska. (koautorstvo sa Tomičić, Željkom).Zvonimirovo Veliko polje kraj Suhopolja-groblje starohrvatskog doba. Poster na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Arheološka istraživanja na makarskom i omiškom području - Novitates, Makarska (koautorstvo sa Tomičić, Željkom i Tkalčec, Tatjanom)Stari grad Ivanec. Poster na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Arheološka istraživanja na makarskom i omiškom području - Novitates, Makarska (koautorstvo sa Tomičić, Željkom, Belaj, Jurajem i Tkalčec, Tatjanom)Korintija kraj Baške na otoku Krku. Poster na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva Arheološka istraživanja na makarskom i omiškom području - Novitates, Makarska. (koautorstvo sa Tomičić, Željkom)

Usavršavanje u inozemstvu

Tečaj iz zračne arheologije u Luftbildarchiv-u na Istitut für Ur-und Frühgeschichte der Universität Wien kod Michael Doneusa u razdoblju od 15. 02 do 16. 02. te od 28. 02. do 04.03. 2005 gdje sam prvenstveno savladao osnove u radu na programskim alatima Leica Photogrammetry Suite, Viewer i VirtualGIS programa ERDAS IMAGE 8.7, tvrtke Leica Geosystems GIS & Mapping te programa ArcGIS 9 i to programskih alata: ArcCatalog i ArcMap.

Stručna djelatnost

Dr. sc. Bartul Šiljeg je objavio i niz arheoloških radova u drugim časopisima, izradio brojna stručna arheološka izvješća sa arheoloških istraživanja te osmislio obrasce i bazu za vođenje arheoloških istraživanja.

Ostali radovi:

2007: Lokalitet: Ilok. Hrvatski arheološki godišnjak, 3/2006. Ministarstvo kulture, Zagreb (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom; Kalafatić, Hrvojem; Jelinčić, Kristinom, Turkalj, Kristinom i Belaj, Jurajom) (u tisku; priložena potvrda uredništva)Istraživanja Liburnskoga obrambenog sustava u Prezidu 2006. Annales Instituti Archaeologici/Godisnjak Instituta za arheologiju. III (2007): 79-82. (u koautorstvu sa Lipovac Vrkljan, Gorankom).Rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja Dvora knezova Iločkih 2006. godine. Annales Instituti Archaeologici, III (2007): 7–16. (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom; Kalafatić, Hrvojem; Jelinčić, Kristinom, Turkalj, Kristinom i Belaj, Jurajom)

186

2006: Probna istraživanja na lokalitetu Ivandvor na trasi autoceste 5C 2005.. Annales Instituti Archaeologici. II (2006): 13-19. (u koautorstvu sa Lipovac Vrkljan, Gorankom). Ilok - Dvor knezova Iločkih. Rezultati istraživanja 2005.. Annales Instituti Archaeologici. II (2006): 9-12. (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom; Kalafatić, Hrvojem; Jelinčić, Kristinom).

2005: Ilok - Dvor knezova Iločkih. Rezultati istraživanja 2004.. Annales Instituti Archaeologici. I (2005): 9-13. (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom; Ložnjak Dizdar, Dariom).

2004: Rezultati terenskog pregleda područja grada Iloka godine 2003.. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva. XXXVI (2004) 1: 45-50. (u koautorstvu sa Ložnjak Dizdar, Dariom; Dizdar, Markom). Dvor knezova Iločkih ; Rezultati istraživanja godine 2003.. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva. XXXVI (2004) 1: 134-145. (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom; Ložnjak Dizdar, Dariom).Rezultati arheoloških istraživanja dvora knezova Iločkih u godini 2004.. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva. XXXVI (2004) , 3; 151-155 (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom; Ložnjak Dizdar, Dariom).

2002: Preliminarni rezultati istraživanja antičko-srednjevjekovnog kompleksa u uvali Portić na otočiću Sušac. Obavijesti HAD. XXXIV (2002) 3: 116-118. (u koautorstvu sa Radić, Dinkom).

2000: Analiza zračnih snimaka kao pomoć pri utvrđivanju arheoloških lokaliteta. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva. 32 (2000) 2: 26. (u koautorstvu sa Sekelj Ivančan, Tajanom;.). Izvješće o rezultatima obilaska nekih bizantskih utvrđenja u Primorju. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva. 32 (2000) 2: 23.

Prijedlog obrazaca baze podataka za vođenje dokumentacije na arheološkim iskopavanjima. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva. 32 (2000) 2: 24. (u koautorstvu sa Belaj, Jurajom).

1998: Korintija (Corinthia) kraj Baške na Krku. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva. 30 (1998) 2: 23. (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom).

Elaborati

2007: Izvješće o arheološkim istraživanjima na lokaciji Ilok - dvorac Odescalchi tijekom druge istraživačke kampanje 2005. i 2006. godine -; razdoblje od 18. 04. do 14. 06. 2006. godine. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Minichreiter, Kornelijom; Dizdar, Markom; Jelinčić, Kristinom; Kalafatić, Hrvojem i Belaj, Jurajom)

2005: Izvješće o probnim arheološkim rovovima na lokalitetu Ðakovo - Ivandvor, 2005. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Lipovac Vrkljan, Gorankom). Izviješće o arheološkom istraživanju nalazišta Dvor knezova Iločkih u Iloku u razdoblju od 12. rujna do 6. listopada 2005. godine. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom; Kalafatić, Hrvojem i Jelinčić, Kristinom).

2004: Izviješće o arheološkom istraživanju nalazišta Dvor knezova Iločkih u Iloku u razdoblju od 31. kolovoza do 24. rujna 2004. Institut za arheologiju

187

u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom; Ložnjak Dizdar, Dariom).

2003: Izviješće o arheološkom istraživanju nalazišta Dvor knezova Iločkih u Iloku u razdoblju od 1. rujna do 3. listopada 2003. godine. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom i Ložnjak Dizdar, Dariom).Arheološka topografija područja grada Iloka 2003. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Dizdar, Markom i Ložnjak Dizdar, Dariom).

2002: Izvješće o arheološkom istraživanju lokaliteta župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu u razdoblju od 17. 06. do 06. 07. 2002. godine. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom).

2000: Izvještaj o arheološkom iskopavanju lokaliteta Zvonimirovo-Veliko polje (21.08.2000.-15.09.2000.). (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom i Tkalčec, Tatjanom).

1999: Izvještaj o arheološkom iskopavanju lokaliteta Zvonimirovo-Veliko polje (23.08.1999.-04.09.1999.). Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom i Tkalčec, Tatjanom).

1998: Arheološka istraživanja utvrde Ivanec, 1998. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom; Belaj, Juraji i Tkalčec, Tatjanom).Arheološka istraživanja kasnoantičkog grada Korintija, 1998. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom).Arheološka istraživanja groblja starohrvatskoga doba Zvonimirovo-Veliko polje, 1998. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom i Tkalčec, Tatjanom).Izvještaj o arheološkim iskopavanjima na lokalitetu Zvonimirovo-Veliko polje u 1998. g. Institut za arheologiju u Zagrebu, (u koautorstvu sa Tomičić, Željkom i Tkalčec, Tatjanom).

1998: Obrasci za vođenje arheološke terenske dokumentacije prigodom arheološkog istraživanja (u koautorstvu sa Belaj, Jurajom)

Zaključak i prijedlog povjerenstva

Prema odredbi čl. 93. st. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, i 174/04), osoba može biti izabrana u znanstveno-nastavno zvanje znanstvenog suradnika ako je upisana u Upisnik znanstvenika i zadovoljava uvjete u pogledu znanstvenog i stručnog rada te ako ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika čl. 1. točke 6. Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvana Nacionalnoga vijeća za znanost (NN 84/05).

Stručno povjerenstvo na temelju iznesenoga zaključuje da dr. sc. Bartul Šiljeg upisan u Upisnik znanstvenika pod brojem 229032 zadovoljava propisane uvjete za izbor u

188

znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana srednjovjekovna arheologija na Institutu za arheologiju.

Predlažemo fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nastavak postupka izbora.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

2. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.

3. dr. sc. Željko Tomičić, znanstveni savjetnik.

189

Izvješće stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Jadranke Boljunčić u zvanje znanstvenog suradnika u područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija

Dr.sc. Jadranka Boljunčić priložila je ove priloge u prijavi na natječaj: životopis; izvješće o znanstvenoj i stručnoj djelatnosti, preslike diploma, znanstvenu i stručnu bibliografiju te preslike znanstvenih članaka.

I. Kratak stručni životopis

Dr.sc. Jadranka Boljunčić rođena je u Zagrebu, 28.3.1953. godine. Diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Specifična apsorpcija antitjela HLA iz više specifičnih seruma nekih unakrsno reaktivnih skupina). Od 1989 do 1991 zaposlena je pri Odsjeku za povijest prirodnih znanosti JAZU. Godine 1991. obranila je magistarski rad "Morfološke značajke zatiljne regije u brončanodobne populacije ljudi iz spilje Bezdanjače kod Vrhovina u Lici". Nakon toga od 1992. do 1994. godine radi pri Zavodu za paleontologiju i geologija kvartara HAZU kao laborantica preparatorica na projektu Paleontologija vertebrata i kronostratografija kvartara, a od 1994 do danas na Institutu za arheologiju u Zagrebu na projektu Srednjevjekovno arheološko naslijeđe kontinentalne Hrvatske. Doktorirala je 1.10.2001. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Paleoantropološki rad Dragutina Gorjanovića - Krambergera. Krapinski pračovjek i mjesto neandertalca u evoluciji hominida). U zvanje višeg asistenta izabrana je 19.12.2001.

II. Znanstveno-istraživački i stručni rad

Osim na navedenim projektima dr.sc. Jadranka Boljunčić sudjelovala je na pet međunarodnih antropoloških i paleoantropoloških skupova kao autorica ili koautorica: Pula 1994, Forli (Italija) 1996., Sun City (Južna Afrika)1998., Goteborg (Švedska) 1998., Prag (Češka) 1999. i Leuven (Belgija) 1999.U listopadu 2006. godine volontirala je pri International Comission on Missing Persons (Lukavac re-association Center, Bosna i Hercegovina), kao forenzički antropolog (stažist) u identifikaciji žrtava srebreničkog masakra (mentorica Cheryl Katzmarzyk, MA, senior Fornseic Anthropologist/Mortuary Manager).

III. Znanstvene i stručne publikacije

Dr.sc. Jadranka Boljunčić objavila je dvije znanstvene knjige, dva rada u CC časopisima (Croatian Medical Journal, Collegium Anthropologicum) te sedam radova u a1 časopisima. Uz to redovno objavljuje stručne članke u različitoj periodici. Ovdje prikazujemo samo najvažnije radove koji kvalificiraju dr.sc. Jadranku Boljunčić za zvanje znanstvenog suradnika.

III.1.Znanstvene knjige1. Hominid remains from pehistoric sites in Croatia, Slovenia and Bosnia and Herzegovina. Owford: Archaeopress, 2007 (ISBN 1-84171-402X)

190

U knjizi autorica pruža pregled literature u kojoj su opisani pronalasci hominida na području bivše Jugoslavije. Cilj ove knjige bio je dati novi kritički osvrt svih pronalazaka prethistorijskih hominida na području Hrvatske s dodatkom najnovijih pronalazaka u Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Pri tome se pregled i analiza ne zadržavaju isključivo na recentnim evolucijskim i komparativnim trendovima u biološkoj antropologiji, već i patološkim promjenama i anomalijama gdje ih je god bilo moguće uočiti, kako bi se omogućio razumljiv uvid u genetske, kulturalne i ekološke uvjete u kojima je živjela istraživana populacija.

O M V BODOVI13,25 1,5 izv. znan. rad = 1 19,875

2. The Palaeoanthropological Work of Dragutin Gorjanović-Kramberger: Krapina Early Man and the Place of Neanderthals in Hominid Evolution . Oxford : Archaeopress, 2007. (ISBN 1-84171-402X)

Ova knjiga je autoričin tiskan doktorski rad. U njemu se bavi elementima rada Dragutina Gorjanovića Krambergera koji do sada nisu bili dovoljno istraženi. Autorica istražuje Gorjanovićeve znanstvene interpretacije u njegovom paleoantropološkom radu koje su bile utemeljene u proučavanju morfologije krapinskog pračovjeka i ideji kako je krapinski pračovjek direktni predak modernog čovjeka. Stoga je predstavljena njegova studija kostiju neurokranije, viscerokranije i postkranije. Istraživanje neurokranije je pokazalo kako se Gorjanovićeve metode mjerenja razlikuju od onih koje su uspostavili ostali znanstvenici zbog različitog definiranja nekih linearnih varijabli. Stoga se neke kraniološke i goniometrijske vrijednosti razlikuju od onih koje obično koriste suvremeni autori. U procesu istraživanja korelacija između takozvanih Gorjanovićevih "primitivnih" karakteristika krapinskog pračovjeka i pleziomorfičnih karakteristika nađenih u karnijalnoj i postkarnijalnoj anatomiji neandertalaca uočene su neke sličnosti sa definicijama koje su predložili današnji znanstvenici. Konzekventno tome, Gorjanovićeva definicija donjeg čela sa supraorbitalnom torzijom kao primitivnom, koreliraju s Lewinovim definicijama tih karakteristika na neandertalskoj kraniji koja pokazuju pleziomorfičnost. Gorjanovićeva definicija torzije podlaktice može se postaviti i u okvir Trinkausovog pleziomorfičnog obrasca funkcionalnih karakteristika gornjih ekstremiteta, koji nastaju uslijed povećane kubitalne deformacije u više upotrebjavanim pozicijama. Prateći Gorjanovićeve evolucionističke poglede njegova interpretacija takozvanih tranzicijskih karakteristika u ovom je djelu prvi puta razmatrana u svijetlu modernih evolucijskih teorija. Njegova ideja kako je neandertalac iz Krapine bio dio globalne multiregionalne zajedničke loze koja je dovela do modernog čovjeka ne može se održati u svijetlu suvremenih istraživanja. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, međutim, moguće je pretpostaviti kako postoje tragovi regionalnog kontinuiteta, vjerojatno nastalih miješanjem neandertalaca s drugim populacijama.

O M V BODOVI12 1,5 izv. znan. rad = 1 18

191

III.2. Znanstveni radovi

Radovi u CC časopisima

1. DNA Analysis of Early Mediaeval Individuals from Zvonimirovo Burial Site in Northern Croatia : Investigation of Kinship Relationships by Using Multiplex System Amplification for Short Tandem Repeat Loci. // Croatian Medical Journal. 48 (2007) , 4; 536-546

U članku se predstavlja DNA analiza izabranih kostura sa srednjevjekovnog groblja Zvonimirovo na sjeveru Hrvatske. Istraživala se genetička podudarnost individua iz dvostrukog ukopa i individua sa istim karnijalnim nemetričnim i metričnim tragovima iz dva pojedinačna ukopa, smještenih u drugom bloku grobišnog kompleksa. DNK je bila ekstrahirana iz četiri uzoraka zuba, kvantificirana i pojačana PCR-om za dobivanje malih tandema u uzorku, koristeći se AmpFISTR Profiler™PCR Amplification kitom. Uzorkovanje STR pokazalo je visoku vjerojatnost srodstva kako za dvije individue iz dvostrukog ukopa (98.63%), tako i za dvije žene koje imaju isti karnijalni ne-metričko/metrički trag a ukopane su u susjedne grobove (90,07%). Vjerojatnost srodstva između individua iz dvostrukog groba i posebnih ukopa bila je znatno niža ( 60,45% i 38,52%). Tipizacija DNK amelogeninom potvrdila je spol za 2 uzorka što se znalo i iz morfološkog istraživanja. Nepoznati spol treće osobe također je ustanovljen kao ženski. Visoki postotak vjerojatnosti STR podudaranja i postojanje rijetkih alela u uzorcima potvrđuju njihovu srodničku vezu. U članku se pretpostavlja kako je namjerni dvostruki ukop utemeljen na bliskom srodstvu pokopanih, jednako kao što to vrijedi i za slučaj individualnih susjednih grobova koji su također utemeljeni na krvnom srodstvu, a ne na jakim društvenim vezama.

O M V BODOVI0,8125 1,5 izv. znan. rad = 1 1,21875

2. Bronze-age Versus Recent Crania: Occipital Region Discrimination-Discriminant Function Analysis. // Collegium Antropologicum. 17 (1993), 1; 127-136

Članak prikazuje studiju 21 lubanje iz brončanog doba (14 muških i 7 ženskih) i studiju 21 suvremene lubanje (15 ženskih i šest muških). Nakon određivanja spola vizualnom inspekcijom lubanje, spol svakog uzorka izračunat je pomoću dvije diskriminantne analize. Lubanje iz brončanog doba su bile ispravno određene u 76,19% slučajeva; za suvremene lubanje postotak je bio 100%. U odnosu na dob pojedinih uzoraka 86,12% muških lubanja su bile točno spolno svrstane dok je taj postotak za ženski lubanje 92,31%. Niži postotak određivanja spola kod lubanja iz brončanog doba može se objasniti

192

supstitucijom i pretpostavkom kada se nije moglo doći do potrebnih vrijednosti. Bez obzira na to ovi rezultati u dovoljnoj mjeri podržavaju metodu određivanja spola pomoću morfologije. određeno preklapanje se događa u diskriminantnoj funkciji dobi. Ipak jasna razlika između suvremene i prethistorijske populacije je potvrđena visokim postotkom ispravno dodijeljenih uzoraka.

O M V BODOVI0,5625 1,5 izv. znan. rad = 1 0,84375

Znanstveni časopisi s priznatom međunarodnom recenzijom ili u s njim po vrsnoći izjednačenom časopisu (skupina a1)

1) Analiza učestalosti nagorjelih kostiju velikih zvijeri u pleistocenskim naslagama špilje Vindije.. // Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. 13-14/1996-1997 (1999) ; 179-186

Analiza tragova nagorijevanja uočenih na kostima velikih fosilnih zvijeri izvršena je radi potvrđivanja teze o kontinuiranom naseljavanju ljudi u špilji Vindiji tijekom svih klimatskih faza srednjeg i gornjeg pleistocena i mogućeg dopunjavanja razmatranjem intenziteta naseljavanja. Analiza frekvencije nagorjelih kostiju načinjena je pod pretpostavkom da je kvantitativna varijabilnost nagorjelih kostiju direktna posljedica intenziteta naseljavanja fosilnih hominida.O M V BODOVI0,5625 1,5 izv. znan. rad = 1 0,84375

IV. Zaključak

Za izbor u zvanje znanstvenog suradnik kandidat treba imati doktorat te najmanje tri znanstvena rada, od čega dva rada trebaju biti objavljeni u časopisima na međunarodnoj razini (a1). Opseg tih radova pomnožen s odgovarajućim koeficijentima za kategoriju rada i časopisa u kojem je objavljen treba iznositi najmanje 16 bodova. Evo izračuna bodova za znanstvene radove dr.sc. Jadranke Boljunčić:

-2 znanstvene knjige 37,9 bodova-2 znanstvena rada u CC časopisima 2,1 doda-1 članak u a1 časopisu 0,8 boda

što ukupno iznosi 40,8 bodova

Pristupnica dakle, već samo ovdje pobrojenim, radovima ima dva i pol puta veći bodovni učinak od propisanog. Povjerenstvo stoga smatra kako dr.sc. Jadranka Boljunčić ispunjava sve uvjete za znanstveno zvanje znanstvenog suradnika.

193

V. Konačni zaključak

U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novina br 123/2003; 105/2004 i 174/2004), točnije prema njegovim člancima 32, 35, 91, 93 i 95, te u skladu s "Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja" Nacionalnog vijeća za znanost (Narodne novine br. 84, od 11. srpnja 2005.) povjerenstvo je utvrdilo da dr.sc. Jadranka Boljunčić zadovoljava sve potrebne uvjete za znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Stoga povjerenstvo predlaže da se dr.sc. Jadranka Boljunčić izabere u znanstveno zvanje znastvenog suradnika za područje humanističkih znanosti. polje etnologija i antropologija na Institutu za arheologiju.

Stručno povjerenstvo

doc. dr. sc. Tomislav Pletenac

_____________________________________

dr.sc. Ivor Karavanić, izv. prof.

______________________________________

dr.sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

______________________________________

194

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, 24. veljače 2008

Izabrani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 24. siječnja 2008. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata dr. sc. Marijana Šabića za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologija, na Hrvatskom institutu za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, Vijeću podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Dr. sc. Marijan Šabić uputio je 27. prosinca 2007. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za stjecanje znanstvenog zvanja. Svojoj molbi priložio je potrebno dokumentaciju iz koje se razabire sljedeće.

I. ŽIVOTOPIS

Dr. sc. Marijan Šabić rođen je 1974. u Slavonskom Brodu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost, bohemistiku i bibliotekarstvo te magistrirao književnu kroatistiku. Od 1999. do 2003. radio je u Osnovnoj školi ''Hugo Badalić'' u Slavonskom Brodu, a sada je knjižničar u brodskoj podružnici Hrvatskog instituta za povijest. Objavio je knjigu Feljtonistički diskurz i nacionalnointegracijska paradigma (Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2003.) te članke u hrvatskoj, češkoj i mađarskoj književnoznanstvenoj periodici. Doktorsku disertaciju pod naslovom Češla književnost i kultura u hrvatskoj književnoj periodici 19. stoljeća izradio je pod mentorstvom prof. dr Vinka Brešića, a obranio je 3. prosinca 2007.

II. ZNANSTVENA DJELATNOST

Dr. sc. Marijan Šabić dosad je objavio jednu znanstvenu monografiju, osam znanstvenih i tri stručna rada te desetak nerecenziranih članaka i prikaza. Opisujemo, ocjenjujemo te kategoriziramo važnije.

I. KNJIGE

Monografije

195

1. Feljtonistički diskurz i nacionalnointegracijska paradigma. Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2003. [knjiga, dvije recenzije]

Knjiga Feljtonistički diskurz i nacionalnointegracijska paradigma s desetak problemski koncipiranih pot/poglavlja 1. Žanr (9-46): Prema metodi; Feljton i feljtoničnost; Nefikcionalni žanr; Susjedni žanrovi – Pripovjednost feljtona i putopisa; Zašto je feljton književna vrsta?; Mogući pristup (Motivacija, Feljtonistička komunikacija). 2. Identitet (47-64): Kultura, identitet, nacija; Književnost i oblikovanje nacionalnog identiteta. 3. Tekstovi (65-126): Šenoa; Neruda; Krsnik. 4. Zaključak (127-138). 5. Kazalo imena (139-142). 6. Literatura (143-149) monografska je studija u kojoj se feljton tretira kao rubrika, književni oblik i tip diskursa. Solidno teorijski i književnopovijesno fundirana, ova je knjiga moderan doprinos razumijevanju ne samo tradicionalnog feljtona, njegovih nacionalno-angažiranih tema u austro-ugarskom prostoru i prakse trojice slavenskih komparabilnih autora (Šenoe, Nerude i Krsnika) već i vrijedan prilog domaćoj književnoj znanosti.

II. ČLANCI (važniji)

(a1)

2. Šenoine Povjestice i Erbenova Kytice ; između mita i predaje. // Književna smotra : časopis za svjetsku književnost. 32 (2000), 4; 143-150.

Autor analizira žanrovske sličnosti balade i povjestice određujući mit kao njihovo glavno izvorište, te na primjeru Šenoinih i Erbenovih balada pokazuje komunikacijske procese između predaje i nacionalnoga mita (ili mita o naciji) u nastajanju. Čini to na metodološki moderan i uvjerljiv način pa je vrijedan prilog, između ostaloga, i studiju pjesničkih žanrova novije post/preporodne književnosti.

3. Subkultura - motiv u obrazovnom procesu? // Napredak : časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 141 (2000) 4; 495-500.

Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava pred pedagogijsku praksu u Hrvatskoj postavlja nove izazove, a jedan od njih je utvrđivanje terminologije pomoću koje će učenici osnovnih i srednjih škola pristupati socijalnim i kulturnim fenomenima. Autor analizira pojam subkulture i odnos kulture i dominantne kulture te pokušava dokazati da bi inzistiranje na upotrebi pojma subkulture tijekom obrazovnog procesa bilo kontradiktorno ideji temeljne jednakosti ljudi na kojoj se zasniva spomenuti program. Vrijedan i poticajan rad i za standardiziranje nacionalne pedagoške prakse!

196

4. Odnos književnog kanona i nacionalne kulture u nastavi književnosti. // Napredak : časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 142 (2001), 4; 482-491.

Autor preispituje mogućnosti nastave književnosti unutar kulturnointegracijske komponente nacionalnog kurikuluma s posebnim obzirom na ulogu tekstova nacionalnog književnog kanona. Književni svjetovi tih tekstova nisu naročito pogodni za uspostavljanje analogije sa suvremenim svijetom u kojem se konkretiziraju kulturne norme, no značajna je simbolička vrijednost kanona kao zajedničkog kulturnog dobra i glavnog nositelja jezičnog aspekta nacionalnog identiteta. Na toj bi vrijednosti trebalo nastojati i u nastavi književnosti pri obradi kanonskih tekstova, dok bi težište na razvijanju estetskog i socijalnog senzibiliteta učenika bilo pri obradi suvremenih književnih tekstova, zaključuje autor. Riječ je o jednome relativno rijetkom prilogu koji problemski angažirano i metodološki moderno povezuje teoriju i praksu.

5. Dva pristupa usmenoj književnosti: povijesti književnosti Slavka Ježića i Dubravka Jelčića. // Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae. 47 (2002), 3-4; 315-322.

Autor analizira specifičan položaj usmenoknjiževnih tekstova unutar nacionalnih književnopovijesnih sinteza s obzirom na njihovo vrednovanje, prikaz razvoja usmenoknjiževnog kanona i suodnos s tekstovima tzv. umjetne književnosti. Na primjeru Ježićeve i Jelčićeve povijesti hrvatske književnosti autor analizira i opisuje dva relativno različita načina tretiranja usmene hrvatske književnosti te upućuje na određenu sklonost relativiziranja statusa usmenoknjiževnih tekstova u obje književnopovijesne sinteze. Rad je solidan prilog domaćoj historiografiji i njezinoj metodologiji, no čini se da je autor, iako nadomak radikalnijih zaključaka, od njih ipak odustao,a ciljaju na samu prirodu pojma „usmene književnosti“ i dvojbe koje se danas o tome pojavljuju!

6. Šenoini prepjevi Erbenovih balada. // Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 483 (2002) ; 211-226.

Autor u članku ukazuje na temeljne čimbenike ritma u Šenoinim prepjevima triju Erbenovih balada (Holoubek, Štĕdrý den, Vrba) te ih uspoređuje s izvornom organizacijom ritma u Erbenovim stihovima. U zaključnome dijelu rada objašnjava nastanak i obilježja tih prepjeva na temelju Šenoinih poetičkih postavki izraženih u njegovom uvodu u Antologiju pjesničtva hrvatskog i srbskog. Riječ je o kritičkom interdisciplinarnom radu i solidnome doprinosu ne samo studiju autorskih i žanrovskih poetika, već i teoriji prevođenja

197

7. O Nerudinim putopisnim razglednicama iz hrvatskih krajeva. // Književna smotra : časopis za svjetsku književnost. 35 (2003), 2-3; 125-131.

Jan Neruda je 1868. boravio u Istri, Baniji i bosanskom Pounju, koje je opisao u putopisnim ciklusima u praškim novinama “Naše listy”, a isti su tekstovi uvršteni u knjigu putopisa Obrazy z ciziny 1972. koju je Neruda kasnije uvrstio u petoknjižje Feuilletoni. Autor ističe specifične značajke Nerudinih putopisnih tekstova te posebno analizira naraciju i sadržajni aspekt Nerudinih putopisnih razglednica iz hrvatskih krajeva te ukazuje na njihova žanrovska (putopisna i feljtonistička) obilježja. U relativno obilnoj literaturi o putopisu, s obzirom na metodološku modernost, ovo je svakako jedan od solidnijih!

8. Srednjoeuropski kontekst Strossmayerovih nacionalnointegracijskih težnji ; jedno čitanje Strossmayerovih govora. // Slavia : časopis pro slovanskou filologii. 72 (2004), 2; 121-128.

Raščlanjujući Strossmayerove govore kroz aspekte triju Hobsbawmovih kriterija devetnaestostoljetne nacionalne klasifikacije, autor ukazuje na oslanjanje modela buduće južnoslavenske kulturne samosvijesti na različitim oblicima hrvatske tradicije. Na njima je trebala počivati neka buduća kulturna zajednica, i to po uzoru na tada već konstituirane nacionalne identitete poput njemačkoga ili talijanskog, zaključuje autor. Vrijedan prilog, naročito s obzirom na smjerove mogućih istraživanja ionako nedovoljno i metodološki neprikladno raščlanjene i vrednovane uloge biskupa i mecene J. J. Strossmayera!

(a2)

9. Prema hipertekstualnoj povijesti nacionalne književnosti. // Fluminensia : časopis za filološka istraživanja. 14 (2002) , 1; 31-44.

Noviji pravci u metodologiji povijesti književnosti teže osvještavanju jednodimenzionalnosti književnopovijesnih sinteza raskrinkavajući ih kao pokušaje univerzalizacije lokalno i subjektivno obilježenih autorskih gledišta. Još od Vodičke naslućuju se zahtjevi za novim, obuhvatnijim i višeglasnim modelima povijesti nacionalnih književnosti, koji kulminiraju s postmodernizmom. Autor ukazuje na to kako bi hipertekstualno koncipirana povijest književnosti, naročito kroz mogućnosti bezgraničnog okupljanja primarne i sekundarne građe i biranja stupnja samostalnosti čitatelja pri njenoj elaboraciji, mogla bar djelomično udovoljiti tim zahtjevima. Riječ je o solidnome i posredno čak provokativnome pitanju o mogućnostima postmodernističke teorije književnosti i aporijama

198

koje iskrsavaju kada se primijeni na područje nacionalne književnosti.

* * *

Tabelarni prikaz vrednovanja radova proveden je prema sljedećim elementima: O = opseg u arcima, K = koeficijent za lingvistiku (2) ili znanost o književnosti (1), V = koeficijent vrsnoće (1) za izvorni znanstveni rad, (0,9) za prethodno priopćenje, (0,75) za pregledni znanstveni rad, (0,5) za stručni rad, KP = kategorija publikacije, B = bodovi

O K V KP BFeljtonistički diskurz i

nacionalnointegracijska paradigma. Zagreb : Hrvatsko filološko društvo,

2003.

8,66 1 1 1,5 12,9

9

Šenoine Povjestice i Erbenova Kytice ; između mita i predaje. // Književna

smotra : časopis za svjetsku književnost. 32 (2000), 4; 143-150.

1,35 1 1 1,5 2,02

Subkultura - motiv u obrazovnom procesu? // Napredak : časopis za

pedagogijsku teoriju i praksu. 141 (2000) 4; 495-500.

0,5 1 0,75 1,5 0,56

Odnos književnog kanona i nacionalne kulture u nastavi književnosti. //

Napredak : časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 142 (2001), 4; 482-491.

1,11 1 0,7

5 1,5 1,24

Dva pristupa usmenoj književnosti: povijesti književnosti Slavka Ježića i Dubravka Jelčića. // Studia Slavica

Academiae Scientiarum Hungaricae. 47 (2002), 3-4; 315-322.

0,79 1 1 1,5 1,18

Šenoini prepjevi Erbenovih balada. // Rad Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti. 483 (2002) ; 211-226.1,27 1 0,5 1,5 0,95

O Nerudinim putopisnim razglednicama iz hrvatskih krajeva. // Književna smotra :

časopis za svjetsku književnost. 35 (2003), 2-3; 125-131

1,27 1 1 1,5 1,90

Srednjoeuropski kontekst Strossmayerovih

nacionalnointegracijskih težnji ; jedno čitanje Strossmayerovih Govora. // Slavia

: časopis pro slovanskou filologii. 72 (2004), 2; 121-128.

0,87 1 1 1,5 1,30

Prema hipertekstualnoj povijesti 1,2 1 0,7 1 0,92

199

nacionalne književnosti. // Fluminensia : časopis za filološka istraživanja. 14

(2002) , 1; 31-44.3 5

U k u p n o: 23,06

III. ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Iz provedene analize stručno povjerenstvo zaključuje da kandidat dr. sc. Marijan Šabić udovoljava odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, 123/2003., 198/03., 105/04. i 174/04.) za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika jer ima „doktorat i najmanje dva znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini a1, tri rada ukupno a1+a2“, odnosno ukupno 23.06 boda čime premašuje propisani minimum od 16 bodova.

Povjerenstvo zato predlaže da se dr. sc. Marijan Šabić izabere u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz područja humanističkih znanosti, polje filologija, na Hrvatskom institutu za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu.

Dr.sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

Dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

200

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA FILOZOFIJU

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Odlukom Vijeća 29. veljače 2008. o promjeni predsjednika Stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije Rajke Švrljuga pod naslovom Bitni momenti recepcije klasičnog njemačkog idealizma u hrvatskoj filozofiji, povjerena nam je zadaća da podnesemo Vijeću mišljenje o popravljenoj varijanti disertacije, te slijedom toga dajemo

IZVJEŠTAJ

Nakon što je apsolvirala poslijediplomski doktorski studij filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Rajka Švrljuga, dipl. teol. iz Križišća kod Kraljevice, predala je sinopsis doktorske disertacije pod spomenutim naslovom, na temelju čega su nadležna fakultetska/sveučilišna tijela odobrila naslov i temu disertacije.

Rukopis disertacije koju je pristupnica predala nakon dorade obuhvaća 225 stranica računalnog ispisa, a sastoji se od: predgovora, uvoda, pet poglavlja pod naslovima „Immanuel Kant“, „Johann Gottlieb Fichte“, „Friedrich Wilhelm Joseph Schelling“, „Georg Wilhelm Friedrich Hegel“ i „Zaključak“, te sažetka (na hrvatskom i engleskom jeziku), bilješke o autorici i bibliografije (str. 213. – 225., nešto više od 130 naslova na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku).

U predgovoru autorica precizira svrhu svojega rada, tvrdeći da bi potpun prikaz filozofske misli makar i u ograničenom vremenskom razdoblju neke životne zajednice obuhvatio bi sve strane duhovna stvaranja, ali da se ovaj rad nužno mora ograničiti samo na najkarakterističnije momente recepcije klasičnog njemačkog idealizma u hrvatskoj filozofiji 19., 20. i početka 21. stoljeća, a i u njima se zadržava samo toliko koliko je potrebno da ih sumarno obilježi, a ne da ih potanko izvede, iako bi to ideje i tendencije koje su određivale i određuju duh vremena, više no u jednom pogledu zavrijedile. Autorica pod „hrvatskom filozofijom“ podrazumijeva sve što se na planu filozofije stvaralo na tlu Hrvatske, a pod klasičnim njemačkim idealizmom, standardno, opus Kanta (počevši od njegove Kritike čistog uma), Fichtea, Schellinga i Hegela. U poglavlju o hrvatskoj recepciji Kantove filozofije autorica se uvodno usredotočuje na Bauerovu recepciju, obilježenu time što Immanuel Kant zauzima značajno mjesto u djelu ovog zastupnika neoskolastike (posebno u njegovoj metafizici odnosno ontologiji), koji ga podvrgava oštroj kritici upravo s neotomističkih pozicija. Osnovna Bauerova zamjerka Kantu jest to što Kant drži metafiziku nemogućom znanošću, a zapravo objektivnoj grčko-skolastičkoj metafizici suprotstavlja svoju subjektivističku metafiziku utemeljenu na kopernikanskom otkriću da se spoznaja ne ravna prema predmetima, već obratno. Drugi neoskolastik Zimmermann također osporava Kantovu filozofiju, polazeći od određenja filozofije kao znanstvene spoznaje čija je zadaća istinitosti spoznaje (teorija spoznaje koju imenuje noetikom ima primat nad ontologijom, ali se metafizika time ipak ne istiskuje s najviše pozicije u sustavu filozofije), pri čemu autorica posvećuje

201

osobitu pozornost djelu Kant i neoskolastika, koje među ostalime otkriva u kojoj se mjeri Zimmermannova neoskolastička noetika morala jednim dijelom osloniti na Kanta, premda je upravo u otklonu od njega tražila svoja polazišta primjerena aristotelovsko-skolastičkoj tradiciji ili usuglasiva s tom tradicijom. Autorica otkriva kako se Zimmermann u svojoj – u osnovi gnoseologističkoj – kritici Kanta oslanja na one neokantovce koji (poput Cohena) drže da je Kantovo razlikovanje između formalne i transcendentalne logike neispravno, jer se ova druga ne može baviti drugim oblicima mišljenja osim onima koje je otkrila formalna logika. No, autorica se ne ograničava na spomenutu knjigu, već u obzir uzima cjelinu Zimmermannova opusa, među ostalime i djelo Filozofija i religija, a u prikazu i komentaru tog djela naročito se zadržava na Zimmermannovom problematiziranju Kantova pristupa problemu radikalnog zla, naglašavajući kako je u korijenu Zimmermannove kritike Kanta spor između Kantova dopuštanja tek moralne teologije i skolastičkog inzistiranja na teološkoj moralci (a taj je spor sa svoje strane utemeljen na antitezi između dvije koncepcije posljednje instance: osobnog Boga i svjetskoga moralnog poretka), ali, primjerice, i na polemici između Zimmermanna i Hijacinta Boškovića, koji ga je optužio da je Husserlov, Kulpeov i Geyserov istomišljenik. Za razliku od Zimmermanna i u suprotnosti s njegovom kritikom Kanta Vladimir Filipović ukazuje na neopravdanost i besmislenost neoskolastičke kritike Kanta, ustanovljavajući kako Kantov kriticizam svojim ograničavanjem spoznaje na pojavnost posjeduje nadmoć nad potragom za racionalnom spoznajom onostranosti. U prikazu Filipovićeve recepcije Kantove filozofije autorica naročitu pažnju posvećuje propedeutičkim razjašnjavanjima poput upućivanja na razliku između klasičnih značenja pojma metafizike i značenja što ih tom pojmu pridaje sam Kant, a jednako tako i na primat spoznajne teorije u Filipovićevoj interpretaciji i recepciji Kantove filozofije. No, ne zanemaruje ni druge aspekte te recepcije, kao što je npr. Filipovićeva kritika Kantovih postulata autonomne ljudske svijesti kao „najslabije točke Kantova kriticizma“ ili njegovo referiranje na Jacobija. Branko Bošnjak je, naglašava autorica, upućivao na važnost Kantove kritičke filozofije u kontekstu novije filozofije, te nam pomaže u pokušaju odgovora na osnovno antropologijsko pitanje, pitanje što je to čovjek. U kratkom osvrtu na recepciju Kantove filozofije u djelu Danka Grlića autorica naglašava kako je prema Grlićevoj ocjeni Kant „prvi ukazao na neka esencijalna spoznajna i ontološka proturječja, koja su postala izvanredno plodna za daljnji razvoj filozofske misli“. Opsežniji je prikaz recepcije Kanta u djelu Predraga Vranickog, Milana Kangrge (sa zanimljivim osvrtom i na interpretaciju Kangrgine filozofije u jednom članku autoričinog studijskog kolege Hrvoja Jurića), Gaje Petrovića (koji se manjim dijelom oslanja na radove V. Golubovića, a većim dijelom zasniva na originalnim spisima samog filozofa), Ante Pažanina (a to uključuje i recepciju Habermasove valorizacije Kanta), Branka Despota i Hotimira Burgera, dok je nešto kraći prikaz recepcije u djelu Vanje Sutlića i sasvim kratak prikaz vrednovanja Kantove pozicije u djelu Danila Pejovića, a spominju se i drugi naši autori, kao što je to npr. Goran Gretić.

Poglavlje posvećeno recepciji Fichtea – nakon uvodnih razmatranja o važnosti Fichteove filozofije - započinje s rekonstrukcijom Bauerove recepcije, koja se temelji na kritici Fichteova poimanja subjekta, pri čemu se Bauer, pozivajući se tipično neoskolastički na Aristotela, oslanja na ontologijski princip proturječja i upozorava na panteistički karakter Fichteove i Schellingove filozofije. Zimmermann pak povezuje Fichtea (kao i Schellinga i Hegela) s naturalizmom koji bi imao biti svojstven „prirodoznanstvenoj i marksističkoj struji unutar novije filozofije“. Zimmermann se

202

plašio da će naturalizam u spoznajnoj teoriji rezultirati naturalističkom filozofijom kulture i animalističkim razumijevanjem čovjeka, u čemu se očituje, kako autorica naglašava, to da je „ono što je bilo istaknuto kao njegova velika zasluga – poznavanje Kanta – kasnije Zimmermanna zavelo u povijesno-filozofijskoj problemskoj sistematizaciji“. Autorica se ukratko osvrće i na recepciju Fichteove filozofije Julija Makanca, te opsežnije na onu Vladimira Filipovića (posebno se zadržavši na Filipovićevom naglašavanju razlike između Descartesa i Spinoze na jednoj, te Fichtea na drugoj strani). Nakon opsežnijeg prikaza Bošnjakove recepcije Fichtea, koja je također uglavnom propedeutičkog karaktera, te kratkog osvrta na Grlićevo vrednovanje Fichteove filozofije i nešto šireg osvrta na valorizaciju Fichtea u djelu Predraga Vranickog, autorica se usredotočuje na „veoma značajnu“ recepciju Fichteove filozofije koja obilježava djela M. Kangrge (u kojoj posebno ističe naglašavanje Fichteova postavljanja težišta Kantove i svoje vlastite filozofije na pojam primata praktičkog uma i opovrgavanje tvrdnji prema kojima bi Fichte mislio nepovijesno). Autorica potom rekonstruira elemente recepcije Fichtea u djelu Gaje Petrovića, Ante Pažanina, te – posredstvom Branka Despota – Gjure Arnolda. Nakon rekonstrukcije Burgerove recepcije Fichtea, autorica se osvrće na Mislava Kukoča, koji se bavio utemeljenjem pojma otuđenja u Fichteovu idealizmu.

I poglavlje o Schellingu započinje kraćim osvrtom na značenje njegove filozofije (pri čemu se autorica referira na Ehrhardtove prosudbe), da bi se nakon toga pozabavila Bauerovom, Filipovićevom i Grlićevom interpretacijom i vrednovanjem Schellingove filozofije, potom opsežnije referira recepciju te filozofije u djelu P. Vranickog i B. Bošnjaka, a posebno opsežno u opusu M. Kangrge, te u tom sklopu osobito naglašava Kangrginu interpretaciju Schellingova implicitnog utopijskog određenja povijesti, kao i ulogu njegove filozofije u prijelazu od moralnog k povijesnom poimanju pojma praktičkoga. Srazmjerno opsežno autorica rekonstruktivno referira i Despotovu recepciju Schellingove filozofije, a u obzir uzima i recepciju Schellinga u radovima K. Miladinova.

Svoju rekonstrukciju recepcije Hegelove filozofije pristupnica započinje s Antunom Bauerom (koji Hegelu pripisuje brkanje realnog s idealnim bitkom), te se potom referira na Filipovića, Bošnjaka i Vranickog, a opsežnije se zadržava na G. Petroviću. Tu se posebno usredotočuje na pitanje je li sistem filozofije nužan i zbog čega su se postaristotelovski pokušaji izgradnje sistema izrodili u dogmatizam i formalizam, te naglašava kako je prema Petroviću Hegelova filozofija imala oblik sistema, ali to ne znači da i filozofija nakon Hegela mora imati karakter sistema; posebno naglašava Petrovićevu misao prema kojoj je Hegel previdio da je njegov svijet iscrpio sve svoje povijesne mogućnosti osim mogućnosti vlastite negacije, koju nije tematizirao niti o njoj razmišljao, a ona se ni ne može prikazati u obliku sistema. Slijedi rekonstrucija Kangrginog pristupa Hegelu, u kojoj se posebna pozornost posvećuje pitanju o Hegelovoj suvremenosti, odlučnoj razlici između Hegela i metafizike (koja se očituje u tome što Hegel ne govori o pukom kretanju, već o kretanju koje je postajanje kao postajanje drugačijega nego što jest), Hegelovom povijesnom prijelomu koji se očituje u ukidanju suprotnosti pojma i vremena (historije ili historijskog kretanja), kao i pitanju zbog čega u Hegelovom sistemu ne može biti mjesta za etiku. Autorica uzima u obzir i recepciju Hegelove filozofije u djelu Vanje Sutlića Uvod u povijesno mišljenje (s osnovnom tezom da samo radikalna kritika Hegelove filozofije povijesti kao središta njegova filozofiranja može biti odskočna daska povijesnog mišljenja), kao i u knjizi Sve je samo putovanje, te preuzima Petrovićevu ocjenu Sutlića kao

203

spekulativnog apstraktnog mislioca obuzetoga dubokom metafizičkom strašću. U manjoj se mjeri referira na tragove recepcije Hegelove filozofije u djelima B. Despota i D. Barbarića te nešto opsežnije na A. Pažanina (koji pokušava osporiti ocjenu o metafizičkom karakteru Hegelove filozofije povijesti), a u obzir uzima i H. Burgera, P. Barišića, itd.

Pristupnica je istražila reprezentativan uzorak radova u kojima dolazi do izražaja recepcija klasičnoga njemačkog idealizma na tlu Hrvatske, a ti se radovi kreću u rasponu od šturih i beznačajnih novinskih napisa, sastavaka i članaka, preko predavanja, akademskih rasprava i studija, pa sve do knjiga, kako bi istražila narav i kakvoću te recepcije. Uzela je u obzir sve relevantne faktore koji su utjecali na recepciju klasičnog njemačkog idealizma u našoj sredini, kako filozofijsku tradiciju, generacijske razlike, općekulturne i društvene prilike, tako i promjene u globalnoj i lokalnoj intelektualnoj klimi. Temeljni zaključak do kojega ona dolazi (i iscrpno ga argumentira) sastoji se u uvidu u to da je recepcija klasičnog njemačkog idealizma u hrvatskoj filozofskoj produkciji 20. stoljeća lišena bilo kakve jedinstvenosti i homogenosti, te da se ne može govoriti čak ni o nekim zajedničkim karakterističnim crtama recepcije koje bi povezivale sve one autore što su se kod nas bavili klasičnom njemačkom filozofijom. Dokazujući – i to posredstvom posebnih analiza recepcije Kanta, Fichtea, Schellinga i Hegela u djelima niza značajnijih ili utjecajnijih hrvatskih filozofa od početka do konca 20. stoljeća, kao i potragom za jedinstvenim karakteristikama te recepcije kod svakoga pojedinog autora – kako narav i kakvoća recepcije prvenstveno ovise o općoj poziciji pojedinog autora i određene skupine autora, ona ustanovljava kako se receipijenti klasične njemačke filozofije u osnovi mogu podijeliti na one kod kojih se Kant i drugi klasični filozofi javljaju uglavnom kao predmet filozofijske analize i kritike, te na one koji su u većoj ili manjoj mjeri (a na različite načine) nadahnuti klasičnim njemačkim idealizmom. Naravno, ima i autora koji se nipošto ne uvrštavaju u tu crno-bijelu shemu, već se inspiriranost Kantom, Fichteom ili Hegelom u njihovim opusima javlja u sekundarnom ili čak marginalnom obliku, dok središnja mjesta nadahnuća zauzimaju drugi mislioci odnosno filozofijska usmjerenja i tendencije.

Neoskolastici Antun Bauer i Stjepan Zimmermann pristupaju klasičnom njemačkom idealizmu s pozicije svoje orijentacije, Vladimir Filipović s pozicije svojevrsnog novokantovstva, Predrag Vranicki i Branko Bošnjak tumače klasični njemački idealizam s motrišta nedogmatskog ili stvaralačkog marksizma; Ante Pažanin, Branko Despot i Hotimir Burger pristupaju mu na izrazito diferenciran način, polazeći s pozicija koje su prvenstveno uvjetovane pojedinim usmjerenjima tzv. kontinentalne (u prvom redu, ako ne i isključivo, njemačke) akademske filozofije 19. i 20. stoljeća, a Gajo Petrović, Milan Kangrga i (autorica naglašava: tek djelomice) Vanja Sutlić koriste baštinu klasičnog njemačkog idealizma u svrhu utemeljenja i profiliranja svojih originalnih koncepcija povijesnog mišljenja odnosno (u slučaju G. Petrovića) filozofije prakse i mišljenja revolucije. Autorica se, međutim, ne zadržava isključivo na spomenutim filozofima, već uzima u obzir i niz drugih naših filozofskih pisaca (Gj. Arnold, D. Barbarić, P. Barišić, A. Bazala, G. Bosanac, H. Bošković, M. Brkić, M. Cipra, I. Čehok, A. Čović, J. Ćurić, koji je u bibliografiji dobio krivo ime, što svakako valja ispraviti, B. Dadić, V. Golubović, G. Gretić, F. Grgić, D. Grlić, Z. I. Juras, itd.) – pri tom se može postaviti pitanje zbog čega značajni autori poput Bazale, Grlića ili Pejovića nisu sustavno istraženi kao što je slučaj s prvom skupinom autora (od Bauera do Sutlića). Autorica implicitno nudi odgovor na to pitanje: kriterij odabira

204

autora čija je recepcija klasičnog njemačkog idealizma bila u središtu njezine pozornosti nije bio vrsnoća, već reprezentativnost s obzirom na divergentne pristupe ideji filozofije (pa stoga i klasičnom njemačkom idealizmu) evidentiranih u našoj filozofijskoj produkciji (ponajprije onoj 20. stoljeća). Ipak, nema sumnje da bi sustavnije istraživanje recepcije klasičnog njemačkog idealizma u djelima barem navedene trojice filozofa doprinijelo potpunosti (te time i vrsnoći) ove disertacije. No, i u ovakvom obliku, autoričino istraživanje predstavlja vrijedan doprinos povijesti novije i suvremene hrvatske filozofije, dokumentiran kritički prikaz i analizu raznovrsnosti recepcije klasičnog njemačkog idealizma u našoj sredini, iz kojega proizlazi zaključak o visokom stupnju važnosti što su ga Kant, Hegel, Fichte i Schelling imali u procesu oblikovanja vodećih usmjerenja filozofije u Hrvatskoj.

Pristupnica je uzela u obzir sve primjedbe koje je na račun prvobitnog oblika disertacije dalo povjerenstvo za ocjenu disertacije, te stoga predlažemoVijeću da joj odobri usmenu obranu.

U Zagrebu, 4. ožujka 2008.

Članovi povjerenstva:

Dr. sc. Hrvoje Jurić, asist.

Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

Dr. sc. Josip Oslić, red. prof. KBF Zagreb

205

Dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof., predsjednik povjerenstvaDr. sc. Damir Boras, red. prof., član povjerenstvaDr. sc. Bojana Dalbelo-Bašić, izv. prof. Fakulteta elektrotehnike i računarstva, član povjerenstva

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: ocjena disertacije mr.sc. NIVES MIKELIĆ PRERADOVIĆ

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 29. veljače 2008. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr.sc. NIVES MIKELIĆ PRERADOVIĆ pod naslovom “Pristupi izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik”. Na temelju donesene odluke podnosimo Vijeću sljedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Disertacija Nives Mikelić Preradović pod naslovom “Pristupi izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik” broji 464 stranice. Rad je organiziran u 8 dijelova. Prvi uvodni dio sadrži 7 poglavlja, drugi jedno poglavlje, treći dio sadrži 4 poglavlja, četvrti dio 12 poglavlja, peti dio sadrži 4 poglavlja, šesti zaključni dio sadrži 3 poglavlja, 7 dio je popis literature, nakon kojeg slijedi prilog.

Glavni tekstualni dio rada obuhvaćaju poglavlja 1-7 opsega 323 stranice, u koji je uključeno 10 stranica popisa upotrijebljene literature, a posljednji dio u opsegu od 136 stranica predstavlja prilog s popisom i opisom naglasno-sklonidbenih modela imenica i pridjeva te naglasno-konjugacijskih modela glagola koje koristi računalni naglasni morfološki analizator/generator, alat koji je autorica razvila u okviru rada na disertaciji.

Ova disertacija bavi se dvama problemima, od kojih prvi predstavlja početke razvoja sustava pretvorbe teksta u govor za hrvatski jezik kroz izradu računalnog naglasno-izgovornog leksikona glagola, imenica i pridjeva. Drugi problem kojim se bavi ovaj rad je izrada računalnog valencijskog leksikona hrvatskih glagola.

Prvi dio pod naslovom “Uvod” obuhvaća sedam potpoglavlja s naslovima: 1.1. Organizacija tezaurusa; 1.2. Klasični tezaurus (u tiskanom obliku); 1.3. Prirodni tezaurus (ljudski); 1.4. Strojni tezaurus; 1.5. Važnost tezaurusa za strojno prevođenje; 1.6. Uže područje rada, ciljevi istraživanja i metodološki postupci i 1.7. Nacrt strukture rada.

Drugi dio pod naslovom “Dosadašnji pristupi izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik”, obuhvaća jedno poglavlje u kojem su opisani dosadašnji pristupi izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik.

Treći dio pod naslovom “Početci razvoja sustava pretvorbe teksta u govor za hrvatski jezik: izrada naglasno izgovornog leksikona kao temelja za razvoj sustava pretvorbe teksta u govor”, obuhvaća četiri potpoglavlja s naslovima: 3.1. Arhitektura sustava za pretvorbu teksta u govor (TTS: text-to-speech synthesis); 3.2. Naglasno-konjugativni model glagola; 3.3 Naglasno-sklonidbeni model imenica te 3.4. Naglasno-sklonidbeni model pridjeva.

206

Četvrti dio pod naslovom „Teorijska podloga valencijskog leksikona i opis pristupa izradi CRVLLEX-a (Croatian Verb Valence Lexicon-a)“ obuhvaća dvanaest potpoglavlja s naslovima: 4.1 Začetci teorije valentnosti; 4.2. Razvoj teorije valentnosti; 4.3. Pristupi izradi strojnog tezaurusa za engleski i neslavenske jezike; 4.4. Pristupi izradi strojnog tezaurusa za slavenske jezike; 4.5. Funkcijski generativni opis, utjecaj na hrvatski jezik i valencije glagola u hrvatskom jeziku; 4.6. Opis motivacije i pristupa izradi CRVLLEX-a (Croatian Verb Valence Lexicon-a); 4.7. Valencijski funktori – odnos glagola i njegovih dopuna; 4.8. Pristupi sintaktičko-semantičkoj klasifikaciji glagola u engleskom jeziku; 4.9. Klasifikacija glagola u hrvatskom jeziku na temelju njihovih sintaktičko-semantičkih obilježja; 4.10. Upotreba i doprinos CRVLLEX-a; 4.11. Planovi za sljedeću verziju CRVLLEX-a te 4.12. Dubinski padeži u ulozi dopuna i dodataka u CRVLLEX-u.

Peti dio pod naslovom „Izrada i struktura CRVLLEX-a (Croatian Verb Valence Lexicon-a)“ obuhvaća četiri potpoglavlja s naslovima: 5.1. Ciljevi i primjena CRVLLEX-a; 5.2. Relacijska baza CRVLLEX-a; 5.3. XML, DTD i CRVLLEX te 5.4. Izgled CRVLLEX leksikona.

Šesti dio pod naslovom „Zaključak“ obuhvaća tri potpoglavlja s naslovima: 6.1. Naglasni morfološki analizator/generator kao modul sustava za automatsko prepoznavanje i obradu govora; 6.2. Teorija valentnosti i valencijski leksikon glagola u hrvatskom jeziku te 6.3. Planovi za sljedeću verziju CRVLLEX-a.

Sedmi dio pod naslovom „Literatura“ donosi popis literature, koji je podijeljen u popis knjiga i članaka koji su korišteni u izradi disertacije, popis općih i valencijskih rječnika te popis jezičnih korpusa korištenih u izradi disertacije.

Osmi dio pod naslovom “Prilog”, obuhvaća popis i opis naglasno-sklonidbenih modela imenica i pridjeva te naglasno-konjugacijskih modela glagola koje koristi naglasni morfološki analizator/generator razvijen u okviru ove disertacije.

U uvodnom dijelu N. Mikelić Preradović objasnila je razloge i probleme znanstvenog istraživanja, očekivanja i ciljeve. Osim toga, istaknula je razlike između organizacije znanja u klasičnim ("papirnatim", tiskanim), prirodnim (ljudskim) i strojnim tezaurusima i predočila važnost izrade i upotrebe tezaurusa u obradi prirodnog jezika te posebice strojnom prevođenju. Nadalje, ograničila je predmet proučavanja isključivo na najznačajnije projekte izrade postojećih strojnih tezaurusa za engleski, neslavenske i slavenske jezike te na one pristupe za hrvatski jezik pod utjecajem kojih je nastao model strojnog tezaurusa u disertaciji.

U drugom je dijelu kandidatkinja opisala dosadašnje pristupe izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik koji su utjecali na izradu modela strojnog tezaurusa (odnosno naglasno-sklonidbenog morfološkog generatora i valencijskog leksikona) opisanog u disertaciji, tj. dala je pregled iskustava i rezultata izrade tezaurusa na hrvatskom jeziku koji su predstavljali početnu točku za rad na njezinoj disertaciji.

U trećem dijelu definira se problem izrade sustava za automatsko prepoznavanje i obradu govora te pretvorbu teksta u govor, autorica donosi detaljnu arhitekturu sustava pretvorbe teksta u govor koja se koristi (uz manje modifikacije) u gotovo svim jezicima koji rabe takve sustave te iznosi važnost izrade naglasnog izgovornog leksikona u takvom sustavu.

U ovom je dijelu predložen model naglasnog morfološkog analizatora/generatora kao alata za stvaranje naglasnog izgovornog leksikona te iznesen opis postupka obrade naglasno-konjugativnih modela glagola, naglasno-

207

sklonidbenih modela imenica te naglasno-sklonidbenih modela pridjeva, koji su detaljno razrađeni u osmom dijelu, a svi modeli su ovdje prikazani i pomoću mentalnih mapa.

Također, kao dodatak radu, a na temelju modela u ovom dijelu rada, razvijen je alat koji automatski generira naglasne oblike riječi u svim padežima, odnosno licima, uzimajući njihov osnovni oblik iz leksičke baze i pridružujući im valjane paradigmatske nastavke i naglaske.

Naglasni morfološki analizator/generator radi na načelu povezivanja oblika riječi na koji naiđe u tekstu s natuknicom u leksičkoj bazi koja sadrži informacije u obliku "atribut-vrijednost". Leksička baza je stvorena iz skupa početnih leksičkih natuknica (preuzetih iz Rječnika hrvatskoga jezika Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" i Školske knjige iz 2000.)2 i skupa pravila.

N. Mikelić Preradović smatra da će se, ukoliko se ovaj alat bude primijenio kao dio naglasnog izgovornog leksikona u izradi hrvatskog sustava pretvorbe teksta u govor koji se temelji na naglasnom izgovornom leksikonu (okvire kojeg je postavio N. Lazić u doktorskoj disertaciji Modeliranje strojnih postupaka za izgovaranje teksta pisanoga hrvatskim jezikom, izrađenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), izgovor leksema moći generirati automatski za riječi koje se nalaze u leksičkoj bazi, uz pomoć pravila pretvorbe grafema u foneme.

Uočene su određene poteškoće u provjeri modela, s obzirom na to da Rječnik hrvatskoga jezika u digitalnom obliku za izradu odgovarajuće leksičke baze nije bio autorici na raspolaganju pa su modeli na kojima se temelji naglasni morfološki analizator/generator testirani samo na maloj, ručno označenoj bazi natuknica preuzetih iz Rječnika hrvatskoga jezika, i to samo naglasno-konjugativni model glagola.

S obzirom da Rječnik hrvatskoga jezika sadrži 64000 riječi, 3400 fraza i 3900 stručnih sintagma te glagolske oblike od 11000 glagola, svakako je potrebno izvršiti detaljno testiranje naglasnog morfološkog analizatora/generatora na cijelom rječniku, a pogotovo naglasno-sklonidbenih modela imenica i pridjeva.

U četvrtom dijelu najprije je opisan razvoj teorije valentnosti prema izvorima u svjetskoj i domaćoj literaturi, a nešto kasnije i sama teorija valentnosti u okviru funkcijskog generativnog opisa (FGO-a), koja predstavlja teorijsko polazište leksikonu razvijenom u dodatku ovoj disertaciji.

Teorijska motivacija za izradu CRVLLEX-a (Croatian Verb Valence Lexicon-a) je Praška ovisnosna banka stabala (PDT). Osim morfološke i sintaktičke sličnosti hrvatskog i češkog jezika, kao razlog za ovu motivaciju navedeni su i dobri valencijski rječnici glagola u češkom jeziku: VALLEX i Verbalex. Također, kao motivaciju autorica je navela i činjenicu da se, na temelju modela sintaktičkoga opisa i označavanja PDT-a, trenutno izrađuje Hrvatska ovisnosna banka stabala, što otvara mogućnost jednostavne integracije CRVLLEX-a s Hrvatskom ovisnosnom bankom stabala (HOBS).

U ovom dijelu se dalje navode pristupi izradi valencijskom leksikonu kroz povijest različitih važnih lingvista jer većina njih, iako teoretski slično pristupa definiranju glagolskih dopuna u jeziku, zauzima različite pristupe glede naziva, izbora i broja obveznih i izbornih dopuna te dodataka koje glagol može preuzeti u svoj valencijski okvir. Stoga je autorica (budući da je pristupila izradi prvog valencijskog leksikona glagola u hrvatskom jeziku) bilo važno potanko proučiti sve te pristupe, 2 Rječnik hrvatskoga jezika, gl. urednik Jure Šonje, Leksikografski zavod "Miroslav Krleža" i i Školska knjiga, Zagreb, 2000.

208

kako bi otkrila prednosti i nedostatke svakog i konačno se odlučila za izbor koji bi, prema njezinom saznanju, najbolje odgovarao hrvatskome jeziku.

Nadalje, ovaj dio donosi pregled iskustava i rezultata izrade leksikona u svijetu za engleski i neslavenske jezike, a ukratko su opisani i postojeći pristupi izradi strojnog tezaurusa za slavenske jezike, koji su utjecali na izradu hrvatskog valencijskog leksikona.

U sljedećih nekoliko potpoglavlja N. Mikelić Preradović donosi detaljan opis motivacije, pristupa izradi te strukture valencijskog leksikona hrvatskih glagola, koji sadrži 1739 najfrekventnijih hrvatskih glagola u obliku natuknica (kojima su dodani homonimski parnjaci) i 5118 leksičkih jedinica (od kojih svaka odgovara pojedinačnom značenju natuknice).

Ideja autorice bila je stvoriti leksikon koji će sadržavati što više sintaktičko-semantičkih informacija koje bi se mogle koristiti u obradi prirodnoga jezika. Teorijske postavke razrađene u ovom radu omogućuju izradu valencijskog leksikona glagola, imenica i pridjeva, a za potrebe ovoga doktorskoga rada radi provjere modela izrađen je računalni valencijski leksikon glagola.

Natuknica u CRVLLEX-u sastoji se od skupa valencijskih okvira, gdje jedan valencijski okvir odgovara jednom značenju glagola. Svaki se valencijski okvir sastoji od sljedećih članova označenih standardnim engleskim kraticama: frame – sintaktički opis valencijskog okvira pomoću dubinskih padeža koji mogu biti obvezni ili tipični (naveden je tip dopune: obl znači obvezan, typ znači tipični, a naveden je i mogući morfološki oblik padeža: dopuna u nom, gen, dat, prijedložni izraz), example- primjer upotrebe glagola sa konkretnim sintaktičkim opisom i class – sintaktičko-semantička klasa kojoj glagol pripada. Svaki valencijski okvir glagola sadrži primjer upotrebe glagola sa svojim dopunama.

Svako je pojedinačno značenje svakog od glagola u CRVLLEX-u specificirano pomoću objašnjenja preuzetog iz rječnika hrvatskoga jezika koji su se koristili kao izvori te pomoću primjera iz korpusa (Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića te Rječnik hrvatskoga jezika Leksikografskog zavoda i Školske knjige). Dubinski padeži-dopune su unutar svakog valencijskog okvira poredani sustavno: subjekt, objekt, ostale dopune, s tim da sve obvezne dopune prethode tipičnim dopunama.

Glagol u CRVLLEX-u apstraktna je jedinica – natuknica sastavljena od manjih leksičkih jedinica, od kojih svaka predstavlja jedno značenje pojedinog glagola sa specifičnim sintaktičkim obilježjima, dok apstraktna jedinica - natuknica ujedinjuje sva značenja pojedinog glagola.

Svaka leksička jedinica ima svoj valencijski okvir i svoje značenje. Svaka promjena bilo u okviru ili značenju daje novu leksičku jedinicu iste natuknice. Dakle, podjela na pojedine valencijske okvire temelji se na podjeli glagola na različita značenja i promjenama u sintaktičkom ponašanju glagola. Dvije leksičke jedinice mogu imati isti valencijski okvir i različito značenje.

Nadalje, pristup izradi valencijskog rječnika temelji se na frekvenciji glagola u standardnome hrvatskome jeziku. U leksikonu su glagoli analizirani sa svim svojim značenjima i mogućom morfologijom, odnosno površinskom realizacijom dopuna.

Osim jezgrenih informacija o valencijama glagola sadržanih u valencijskim okvirima, CRVLLEX sadrži i dodatne informacije vezane uz pojedine glagole i njihove valencijske okvire (refleksivnost, aspekt, idiomatska upotreba glagola, homografi i leksički homonimi).

U četvrtome dijelu donose se i pristupi sintaktičko-semantičkoj klasifikacija glagola u engleskom jeziku te po uzoru na klasifikaciju glagola za engleski jezik i

209

razrađuje se model klasifikacije glagola u hrvatskom jeziku na temelju njihovih sintaktičko-semantičkih obilježja.

Konačno, slijedi opis upotrebe i doprinosa valencijskog leksikona hrvatskih glagola te mogućih nadopuna za buduće verzije CRVLLEX-a. U vezi s tim, naznačen je model grupiranja glagola u klastere vidskih parnjaka u sljedećoj verziji leksikona, tj. izrade klastera kojima bi se mogli dodati glagoli nastali procesima perfektivizacije i imperfektivizacije. Također, u ovom potpoglavlju postavljeni su i teorijski okviri izrade valencijskog leksikona imenica i pridjeva u hrvatskome jeziku.

Na samom kraju četvrtog dijela popisana su i opisana sva 33 dubinska padeža u ulozi dopuna i dodataka u CRVLLEX-u.

U petom dijelu opisana je detaljna tehnička izrada CRVVLEX-a, relacijska baza leksikona, pretvorba leksikona u XML format i, na kraju, sam dizajn i izgled CRVLLEX leksikona.

CRVLLEX 2.008 sadrži 1739 glagola s 5118 valencijskih okvira (što je u prosjeku 3 valencijska okvira po glagolu) te 173 sintaktičko-semantičke klase.

Tu su objašnjeni razlozi zbog kojih je CRVLLEX leksikon iz Microsoft Access relacijske baze pretvoren u XML oblik. Budući da je jedan od glavnih ciljeva pri izradi leksikona bila mogućnost pregledavanja i uređivanja s bilo kojeg mjesta, uz pomoć najobičnijeg programa za obradu teksta, bez obzira na platformu, konačna verzija leksikona dostupna je u XML formatu.

U ovom dijelu disertacije, kao osnovni cilj izrade leksikona navodi se unaprjeđivanje opće jezične kulture te upotrebnog naglasnog i općejezičnog standarda hrvatskoga jezika kroz jednostavni i intuitivni pristup širokom rasponu informacija rječničkoga tipa. Iznosi se općekulturna, obrazovna i znanstvena komponenta leksikona. Glede obrazovne komponente, razmatra se korist leksikona za osnovnoškolce, srednjoškolce i studente kojima bi leksikon mogao biti pomoć za bolje razumijevanje i korištenje glagola, homografa, leksičkih homonima i idioma te za bolje jezično izražavanje. Glede znanstvene komponente, naglašava se pomoć leksikografima u oblikovanju različitih vrsta tekstova te u znanstvenom radu jer interakcija morfoloških, sintaktičkih i semantičkih aspekata osigurava dobro polazište za daljnji razvoj strojne analize rečenice.

Povjerenstvo zaključuje da je Nives Mikelić Preradović pokazala da je moguće načiniti alat koji automatski generira naglasne oblike riječi u svim padežima, odnosno licima, uzimajući njihov osnovni oblik iz leksičke baze i pridružujući im valjane paradigmatske nastavke i naglaske.

Također, tvorbom leksikona od 1739 glagola s 5118 valencijskih okvira i sa 173 sintaktičko-semantičke klase pokazala je da je moguće samostalno napraviti računalni valencijskih leksikon glagola za hrvatski jezik utemeljen na valencijskoj teoriji razvijenoj u okviru funkcijskog generativnog opisa (FGO-a) te da je moguće sastaviti detaljnu sintaktičko-semantičku klasifikaciju glagola u hrvatskom jeziku, unatoč činjenici da valencijski leksikon glagola za hrvatski jezik dosad nije postojao ni u tiskanom obliku te da dosad nije bilo pokušaja izrade ovako detaljne i sveobuhvatne sintaktičko-semantičke klasifikacije glagola za hrvatski jezik.

CRVLLEX leksikon predstavlja dobro polazište za moguću izradu dvojezičnih valencijskih rječnika kao izvora za strojno prevođenje.

Doprinos CRVLLEX-a je i zbir korisnih informacija o valencijskim svojstvima glagola koji može poslužiti za stvaranje valencijskog leksikona imenica. Prema tvrdnji N. Mikelić Preradović , uz pomoć CRVLLEX-a moguće je sastaviti

210

algoritam koji bi pretvorio valencijske okvire glagola u valencijske okvire glagolskih imenica.

Povjerenstvo dalje zaključuje da su u disertaciji razmotreni i aspekti koji nisu obuhvaćeni izradom CRVVLEX leksikona i mogućnosti daljnjeg razvoja valencijskog leksikona, kao i moguće povezivanje valencijskog leksikona i naglasno-morfološkog generatora oblika, odnosno leksičke baze svih oblika. Također, Microsoft Access baza iz koje je generiran leksikon u XML formatu sadrži popis povezanih vidnih parnjaka, koji nije trenutno vidljiv u verziji 2.008 CRVLLEX leksikona, a kojeg bi svakako trebalo dodati u sljedećoj verziji leksikona. Na taj bi se način mogla opisati cijela grupa glagola međusobno povezanih sintaktičko-semantičkim obilježjima, što dodatno pridonosi usustavljenosti i preglednosti leksikona. Također bi se za pojedine valencijske okvire u leksikon mogla dodati i informacija o pasivnim konstrukcijama. Naposljetku, jedan od mogućih budućih koraka u razvoju CRVLLEX-a mogla bi biti i pretvorba cijelog leksikona, sa svim sintaktičkim i semantičkim informacijama vezanim uz glagole u svjetski prihvaćen NooJ format za formaliziranja različitih jezičnih fenomena u tekstu, a radi lakšeg povezivanja s drugim jezicima i radi korištenja svih alata koji se razvijaju i za hrvatski jezik u sklopu NooJ razvojnog okruženja.

Na temelju iznesenoga u ovom izvješću donosimo sljedeću

O c j e n u

Disertacija Nives Mikelić Preradović pod naslovom “Pristupi izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik” pokazuje zreli samostalni pristup znanstveno-istraživačkom radu na specifičnom istraživanju razvoja sustava pretvorbe teksta u govor za hrvatski jezik na temelju naglasno-izgovornog leksikona glagola, imenica i pridjeva te istraživanju razvoja modela valencijskog leksikona hrvatskih glagola, imenica i pridjeva i njegove implementacije. Nives Mikelić Preradović konzultirala je relevantnu domaću i svjetsku literaturu o istraživanom području. U obradi teme koristila se vlastitim i komparativnim istraživanjima temeljenim na analizi podataka koje je dobila istraživanjem, te postavkama iz postojeće literature i dostupnih izvora.

Došla je do rezultata koji je primjereno analitički iscrpan da predstavlja temelj za izradu strojnog tezaurusa za hrvatski jezik koji bi obuhvaćao prvi valencijski leksikon hrvatskih glagola, imenica i pridjeva te naglasno-izgovorni leksikon glagola, imenica i pridjeva kao dio sustava pretvorbe teksta u govor.

U disertaciji je potpuno elaboriran model računalnog naglasnog morfološkog analizatora/generatora oblika, koji se temelji na nekoliko sustava koje je autorica prethodno istraživala, i koji je na teoretski i praktičan način uklopila u izvedbeni model strojnog tezaurusa za hrvatski jezik.

Autorica je osim detaljnog opisa modela i primijenila svoje rezultate i modele, stvorivši prvi valencijski leksikona hrvatskih glagola – CRVLLEX , koji se sastoji od 1739 glagola s 5118 valencijskih okvira i s 173 sintaktičko-semantičke klase te alat – naglasno-morfološki generator oblika za glagole u hrvatskom jeziku.

Na temelju izloženoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije mr.sc. Nives Mikelić Preradović

211

pod naslovom “Pristupi izradi strojnog tezaurusa za hrvatski jezik” i da dopusti daljnji postupak obrane.

U Zagrebu, 4. ožujka 2008.

Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, predsjednik

Prof. dr. sc. Damir Boras, član

Prof. dr. sc. Bojana Dalbelo-Bašić, član

212

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red.prof., predsjednica Dr. sc. Damir Boras, red. prof., član Dr. sc. Branka Zovko Cihlar, red. prof., Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb, članicaDr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru, članDr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof., član

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: ocjena disertacije IRENE VUKSANOVIĆ

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 19. prosinca 2007. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije IRENE VUKSANOVIĆ pod naslovom “Mogućnosti digitalnih radiodifuznih multimedijskih informacija za modernizaciju obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj”. Na temelju donesene odluke podnosimo Vijeću sljedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Disertacija Irene Vuksanović pod naslovom “Mogućnosti digitalnih radiodifuznih multimedijskih informacija za modernizaciju obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj” izrađena je pod mentorstvom prof.dr.sc. Damira Borasa i komentorstvom dr. sc. Branke Zovko Cihlar s fakulteta elektrotehnike i računarstva. Rad broji 198 stranica teksta i 78 bibliografskih jedinica. Rad je organiziran u 8 poglavlja. U devetom poglavlju donesen je popis upotrijebljene literature te popis korištenih tablica i slika. Nakon prvog, uvodnog poglavlja slijedi poglavlje pod naslovom “Informacijsko komunikacijske tehnologije u Hrvatskoj” koje obuhvaća podpoglavlja s naslovima „Pregled kroz donesene dokumente“, „Središnji državni ured za e-Hrvatsku“ te „Sinteza postignutih koraka“.

Treće poglavlje pod naslovom “Teorijski i pravni okvir Europske unije”, obuhvaća podpoglavlja pod naslovima „Organizacija Europske unije“ i „Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji“.

Četvrto poglavlje pod naslovom “Informacijsko društvo Europske unije”, obuhvaća podpoglavlja s naslovima „Programi EU za implementaciju informacijsko komunikacijskih tehnologija u obrazovanje“ i „Europski naglasak na e-learning kao jedan od dosega informacijsko komunikacijskih tehnologija“.

Peto poglavlje rada pod naslovom “Primjena e-learninga i m-learninga u hrvatskom obrazovnom sustavu”, obuhvaća podpoglavlja „Tehnologija učenja na daljinu uz pomoć ICT-a“, „Povijesni razvitak od industrijske do digitalne revolucije“, „Struktura učenja uz pomoć multimedijskih tehnologija“, „Mobilna tehnologija u globalnom kontekstu“, „Tehničke karakteristike mobilnih uređaja“, „Nove mogućnosti mobilnih tehnologija“, „Teorijsko definiranje e-learninga i m-learninga“, „M-learning kao tehnološka inovacija obrazovanja“, „Evaluacija m-learninga“, „Odabrani projekti za učenje s mobilnim uređajima za školsku dob“, „Odabrani projekti za učenje s mobilnim uređajima za odrasle korisnike“ i „Sinteza analiziranih projekata“.

213

Šesto poglavlje pod naslovom „Uloga multimedijskih komunikacija“ obuhvaća podpoglavlja pod naslovima „Teorijske postavke pojma digitalizacija“, „Tehnološke prednosti digitalnog u odnosu na analogni televizijski signal“, „Prelazak s analognog TV odašiljanja na digitalnu radiodifuziju (DVB-T) u Europi“, „Glavni elementi za uspješan prelazak naDVB-T“, i „Uloga javne televizije u razvoju DVB-T“.

Sedmo je poglavlje pod naslovom „Prelazak s analogne na DVB-T u Hrvatskoj“, a osmo je poglavlje “Zaključak“.

U prvom dijelu, u “Uvodu” Irena Vuksanović definira važnost informacijsko komunikacijskih tehnologija (ICT) u globalnom kontekstu te utjecaj digitalizacije kao nove tehnologije na primjenu multimedijskih komunikacija. Uočava razliku između zemalja u kojima je uporaba ICT razvijena i onih, u koje se ubraja i Hrvatska, u kojima je proces implementacije informacijsko komunikacijskih tehnologija na državnoj razini tek na početku. Autorica pritom ističe priliku Hrvatske za razvojem i inventivnom uporabom informacijsko komunikacijskih tehnologija čime se omogućava brže priključenje Hrvatske suvremenim tehnološki razvijenim društvima. Određuje područja rada i ograničava predmet proučavanja isključivo na mogućnosti novih tehnologija za primjenu u obrazovne svrhe, s naglaskom na nove mogućnosti primjene digitalne radiodifuzije (DVB-T).

U drugom poglavlju, “Informacijsko komunikacijske tehnologije u Hrvatskoj”, donosi analitički osvrt na sadašnju situaciju s implementacijom ICT u Hrvatskoj na temelju pregleda najvažnijih dokumenata državnih tijela u kojima su informacijsko komunikacijske tehnologije predmet bavljenja u obliku strategija, operativnih akcijskih planova i studija. Kroz sintezu postignutih koraka uočava dosadašnje dosege u pripremanju i provođenju niza sistematskih poticajnih mjera za razvitak i sustavnu implementaciju ICT u Hrvatskoj, kao i potrebu budućeg rada na preuzimanju i usvajanju norma i preporuka iz toga područja, koji Hrvatskoj tek predstoji.

U trećem poglavlju, “Teorijski i pravni okvir Europske unije” autorica definira strukturu i organizaciju Europske unije uz prikaz sadašnje situacije i procesa pristupanja Hrvatske. Opisuje dosege Hrvatske kao i područja, među koja se ubraja i implementacija ICT i modernizacija obrazovnog sustava, koja još nisu usklađena s europskom pravnom stečevinom i normama, za što konstatira da će Hrvatska trebati uložiti znatan napor kako bi ih se uskladilo.

U četvrtom poglavlju, “Informacijsko društvo Europske unije” definira pojam informacijsko društvo kojim Europska unija od devedesetih godina želi odgovoriti na nagli razvoj informacijsko komunikacijskih tehnologija.Upućuje da težnja EU za uspostavljanjem informacijskog društva leži u Lisabonskoj deklaraciji iz koje su proizašle inicijative: eEurope, eEurope 2002, eEurope 2005, te i2010. Ističe da je iz inicijativa Europske unije razvidno da je EU odlučila da najvažniju ulogu odsada daje obrazovanju i razvoju informacijskoga društva znanja. Donosi pregled kroz tijela EU i programe za ostvarivanje informacijskoga društva odnosno implementaciju ICT u obrazovanje. Na temelju analize I. Vuksanović definira važnost učenja na daljinu uz pomoć informacijsko komunikacijskih tehnologija odnosno e-learinga kao jednog od dosega ICT. Obrazlaže eLearning inicijativu koju je Europska komisija donijela kako bi prilagodila obrazovne i sustave za obuku ekonomiji znanja i novoj digitalnoj kulturi. Obrazovanje uz pomoć mobilnih tehnologija (m-learning) autorica određuje kao daljnji stupanj napretka u uporabi ICT.

U petom poglavlju, “Primjena e-learninga i m-learninga u hrvatskom obrazovnom sustavu“ autorica definira sadašnje stanje hrvatskog obrazovnog

214

sustava u primjeni e-learninga i implementaciji novih tehnologija. S obzirom da je situacija u Hrvatskoj tek u začetcima, kao korisne pokazatelje donosi pregled modela i mogućnosti e-learninga i njegove primjene od devedesetih godina do danas u pojedinim zemljama. Obrazlaže važnost valjane evaluacije i na temelju analizirane literature izdvaja osnovne elemente za uspješnu evaluaciju učenja uz pomoć ICT. Definira važnost i mogućnosti mobilne tehnologije u svim sferama društva uz poseban naglasak na nove mogućnosti mobilnih uređaja od kojih se izdvaja uporaba za obrazovne svrhe, odnosno m-learning. Daje značajan doprinos komparirajući e-learning i m-learning na temelju teorijskih i praktičnih parametara, kao i njihove evaluacije, te navodi relevantne smjernice koje služe kao podloga za uspješnu implementaciju mobilnih uređaja u obrazovni sustav i nastavni proces i parametre za provođenje evaluacije nakon implementacije m-learninga u nastavni proces. Donosi pregled odabranih svjetskih pilot projekata za učenje s mobilnim uređajima za školsku dob i odrasle korisnike koji su organizirani od 1998.do 2007.godine. Donosi sintezu analiziranih projekata te ističe da su za prikaz odabrani samo oni projekti koji su nakon završetka i provedene evaluacije ocijenjeni uspješnima.

U šestom poglavlju, “Uloga multimedijskih komunikacija” I. Vuksanović obrazlaže činjenicu da svi današnji procesi tehnološke modernizacije, učenja ili komunikacije između računala i čovjeka svoju podlogu imaju u primjeni multimedijskih komunikacija kao i novih tehnologija poput digitalizacije. Navodi široka područja primjene multimedijskih komunikacija od učenja na daljinu do novih mogućnosti u digitalnoj televiziji. Obrazlaže tehnološke prednosti digitalizacije odnosno digitalnog u odnosu na analogni televizijski signal te ključne odrednice za prelazak s analognog odašiljanja na digitalnu radiodifuziju (DVB-T) u Europi. Konstatira ulogu javne televizije kao glavnog nositelja u razvoju DVB-T u zemljama u kojima je analogna platforma bila oslonjena na javni servis. Donosi pregled glavnih organizacija koje su bile nositelji prelaska na digitalnu tehniku u odabranim europskim zemljama. Analizira strategije prelazaka na DVB-T u različitim zemljama EU te karakteristike i mogućnosti u pojedinim zemljama. Na temelju provedene analize određuje glavne elemente potrebne za uspješan prelazak neke zemlje na DVB-T.

U sedmom poglavlju, “Prelazak s analogne radiodifuzije na DVB-T u Hrvatskoj“ autorica opisuje sadašnje stanje u Hrvatskoj u kojem se još uvijek čeka donošenje strategije prelaska na digitalno emitiranje koju bi trebao potvrditi Hrvatski Sabor. Strategija bi trebala definirati temeljni okvir iz kojeg će potom proizaći svi potrebni zakonski i podzakonski propisi, tehničke norme i drugo. I. Vuksanović konstatira da još uvijek nisu definirane konačne tehničke karakteristike, medijska politika u prijelaznom razdoblju i nakon završenog prijelaza kao ni usluge koje će se pružati putem digitalnog radiodifuznog signala. Ističe da je jedno od važnih pitanja koje će zahtijevati adekvatno rješenje: na koji način uklopiti digitalnu tehnologiju u lokalnu problematiku države, da ta tehnologija bude u interesu korisnika i razvitka zemlje, a ne samo komercijalnog usmjerenja.

U osmom poglavlju, “Zaključak” I. Vuksanović sažima rezultate analize u prethodnim poglavljima i iznosi znanstveni rezultat svoje disertacije. On pokazuje da podloga za mobilno učenje oslonjeno na DVB-T u Hrvatskoj postoji. Prijedlog rješenja za implementaciju digitalnih multimedijskih radiodifuznih informacija u obrazovni sustav Hrvatske temelji se na prednosti koju omogućuje digitalni multipleks s velikim brojem kanala. Pokazano je kako je preporuka Europske komisije da zemlje članice potpuno prijeđu na digitalno emitiranje (DVB-T) do 2012.

215

godine, a u Hrvatskoj još nisu donesena zakonska rješenja i konkretna strategija na državnoj razini za prelazak s analogne radiodifuzije na DVB-T.

Nakon provedene analize utvrđena je nedvojbena potreba za rješavanjem nekih problema u sadašnjem hrvatskom obrazovnom sustavu, ponajprije u otočnim područjima. Konstatirano je da je u Hrvatskoj priličan broj perifernih i ruralnih mjesta gdje je organiziranje nastavnog procesa, za neznatan broj učenika, priličan problem. Model koji bi bio adekvatan za rješavanje specifičnih problema je primjena mobilne tehnologije za odvijanje pojedinih nastavnih sadržaja i učenje u osnovnoškolskim sustavima na otocima. Utvrđeno je da nove mobilne tehnologije mogu pridonijeti učinkovitosti učenja i poučavanja te poboljšati učinkovitost postojećih ljudskih resursa, posebno u slučajevima dislociranosti potencijalnih učenika, kako se navodi u analiziranoj znanstvenoj literaturi te dokumentima Europske unije. Utvrđeno je da u zemljama Europske unije državne institucije financijski i na druge načine podupiru razvoj usluga iz područja obrazovanja na daljinu namijenjene ne samo osnovnom već i srednjem i visokom obrazovanju.

Na temelju analizirane literature I.Vuksanović zaključuje da se m-learning kao model učenja u svijetu već koristi u brojnim slučajevima. Nakon što je u obzir uzela različita stajališta i provedene analize I.Vuksanović konstatira da m-learning zapravo predstavlja nov pristup učenju, prijenosu podataka, suradnji i obrazovnom procesu uz korištenje bilo kojeg uređaja mobilne prirode u nastojanju da se učenje obogati i ojača putem postojećih ili novih online sadržaja. U radu je utvrdila da diljem svijeta brojne škole koriste mobilne uređaje kao pomagala u nastavnom procesu. Iz analizirane je literature stoga izdvojila najvažnije smjernice za uspješno uvođenje mobilnih uređaja u obrazovni sustav i nastavni proces. Također, značajan doprinos za analizu problematike učenja uz pomoć mobilnih tehnologija dala je kroz pregled različitih inicijativa diljem svijeta koje su poduzele razne institucije i javno privatni partneri.

Međutim, uočene su određene poteškoće. Za uvođenje inovativne metode učenja uz pomoć mobilnih tehnologija u Hrvatskoj potrebno je provesti određene pripreme kako bi se omogućila dovoljna osnova za implementaciju i primjenu takvih novih modela učenja. Poteškoće trenutačno predstavljaju nedostatak strateških odrednica, izvori financiranja te nedostatak educiranog nastavnog kadra.

Deveto poglavlje “Literatura” sadrži opsežan popis upotrijebljene literature.Na temelju iznesenoga u ovom izvješću donosimo sljedeću

O c j e n u

Disertacija IRENE VUKSANOVIĆ pod naslovom “Mogućnosti digitalnih radiodifuznih multimedijskih informacija za modernizaciju obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj” pokazuje zreli samostalni pristup znanstveno-istraživačkom radu na specifičnom istraživanju mogućnosti i modela primjene informacijsko komunikacijskih tehnologija za potrebe modernizacije obrazovnog sustava i omogućavanje rješavanja određenih specifičnih poteškoća poput dislociranosti učenika. U disertaciji su u potpunosti eleborirane sve relevantne činjenice u europskom i domaćem kontekstu ključne za analiziranu temu. Irena Vuksanović konzultirala je relevantnu svjetsku i domaću literaturu o istraživanom području. U obradi teme koristila se vlastitim i komparativnim istraživanjima temeljenim na analizi podataka koje je dobila analizom, te postavkama iz postojeće literature i dostupnih izvora. Došla je do zaključaka koji na primjeren i analitički iscrpan način predstavljaju temelj za daljnje djelovanje u analiziranom području.

216

Na temelju izloženoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije IRENE VUKSANOVIĆ pod naslovom “Mogućnosti digitalnih radiodifuznih multimedijskih informacija za modernizaciju obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj” i dopusti daljnji postupak obrane.

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red.prof., predsjednica

Dr. sc. Damir Boras, red. prof., član

Dr. sc. Branka Zovko Cihlar, red. prof., članica

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru, član

Dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof., član

217

Filozofski fakultetOdsjek za klasičnu filologijuZagreb, 13. ožujka 2008.

Dr. sc. Neven Jovanović, doc.Dr. sc. Darija Gabrić Bagarić, znan. savj. Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovljeDr. sc. Darko Novaković, red. prof.

Predmet: ocjena doktorskog rada mr. sc. Sanje Perić Gavrančić FERIĆEVE BASNE – problemi uspostave žanra u različitim jezičnim medijima

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na 4. redovnoj sjednici održanoj 24. siječnja 2008. izabrali ste nas u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Sanje Perić Gavrančić FERIĆEVE BASNE – problemi uspostave žanra u različitim jezičnim medijima.

Podnosimo sljedećiIZVJEŠTAJ

Disertacija obuhvaća 401 stranicu računalnoga ispisa. U njoj Perić Gavrančić uspostavlja i istražuje korpus hrvatskih i latinskih, tiskanih i rukopisnih, originalnih i prijevodnih basna dubrovačkog književnika Đure Ferića (1739.–1820). U glavnome dijelu (s. 1–246), nakon uvodnog prikaza Ferićeva djelovanja, njegova života i rada, te žanrovskog konteksta njegovih basna (gl. 1, 1–16), autorica izvještava o heuristici i tekstološkom vrednovanju rukopisa Ferićevih basna, uspostavljajući ujedno njihov korpus (gl. 2, 17–58); potom istražuje grafijska, pravopisna i jezična obilježja hrvatskih rukopisa (gl. 3, 59–96), te Ferićeva načela pri prevođenju Fedrovih i vlastitih basna na hrvatski (gl. 4, 97–231). Appendix (247–401), donosi tekstove 113 Ferićevih basna, paralelno predstavljajući tiskanu latinsku i dvije rukopisne hrvatske verzije.

Prvo poglavlje disertacije smješta život i djelo Đure Ferića kako u kulturno-povijesni kontekst pretpreporodnog Dubrovnika, obilježenog humanističkom tradicijom isusovačkog kolegija i slavnom književnom baštinom, tako i u kontekst predroman-tičarske Evrope, već zainteresirane za folklor, izvornost i "duh naroda" (MacPherson, Herder, Fortis). Ferić pripada generaciji dubrovačkih latinista iz doba kraja Republike (uz njega je čine Kunić, Zamanja, Hidža, Džono Rastić) koja se osim izvornim

218

autorskim radovima na hrvatskom, latinskom i talijanskom bavi i intenzivnim prevodilaštvom na svim ovim jezicima, kao i jezikoslovnim proučavanjima. Ferić, koji je i kao učitelj i kao crkveni dužnosnik djelovao isključivo na području Dubrovnika, bio je važan čimbenik kulturnog života Grada i kao autor i kao organizator književnih aktivnosti (posebno prepisivanja dubrovačkih rukopisa). Interes za narodno pjesništvo i poslovice ― posvjedočen Ferićevom prepiskom s evropskim intelektualcima Michaelom Denisom, Johannesom von Müllerom, Melchiorom Cesarottijem ― čini ovog Dubrovčanina prvim književnikom koji ideje o narodnom geniju na južnoslavenskom prostoru pokušava predstaviti u evropskoj kulturnoj sredini (mada su, stjecajem okolnosti, Ferićeve internacionalne inicijative ostale bez adekvatnih odjeka). Autorov opsežan i višejezični opus i danas je u uznemirujuće velikom dijelu neobjavljen, teško dostupan i neopisan.Ferićev tretman basne kao književne vrste, ustanovljava Perić Gavrančić, pokazuje jasnu svijest o stanju i konvencijama u doba kasnoga evropskog prosvjetiteljstva. Pa opet, pregled povijesti žanra otkriva da je Ferićevo motiviranje basne narodnim poslovicama unicum, bez prethodnika i nasljednika u evropskoj književnosti (stoga su Ferićevim dvanaesteračkim hrvatskim pricizama, prijevodima vlastitih i Fedrovih basna, moderni znanstvenici čak odricali pripadnost žanru basne; no, Perić Gavrančić interpretira neobično priciza kao ekvivalent latinskome fabula, ekvivalent koji je morao iznaći sam Ferić, budući da ustaljenog generičkog naziva za basnu u hrvatskim i južnoslavenskim okvirima 18. st. nema).Drugo poglavlje prikazuje rezultate autoričina popisa i vrednovanja tiskanih i rukopisnih izvora Ferićevih latinskih i hrvatskih basna. Pretresajući svjedočanstva ― Ferićeve objavljene poslanice, njegovu korespondenciju i literarnu oporuku, zapise suvremenika i sekundarnu literaturu ― Perić Gavrančić prikuplja važne podatke o okolnostima i vremenu nastanka basna, te o njihovoj recepciji (u što ulaze i razlozi zbog kojih veći dio rukopisa nije doživio tiskano izdanje). Prema autorici, Ferićev korpus basna obuhvaća 459 latinskih i isto toliko hrvatskih autorskih tekstova, prenesenih u sedam rukopisa, što autografa, što prijepisa; tek je četvrtina tekstova (113) objavljena tiskom, 1794. U korpus autorica uključuje i Ferićev hrvatski prijevod Fedrovih basna (objavljen dvojezično 1813, potkraj prevoditeljeva života), te hrvatski prijevod Ferićevih latinskih basna iz pera Đure Hidže (sačuvan u prijepisu, zajedno s Hidžinim talijanskim prijevodima).Tražeći i revidirajući rukopisne izvore u cavtatskoj je Zbirci Baltazara Bogišića Perić Gavrančić došla do dva važna otkrića. Ustanovila je da jedan rukopis (pod signaturom 37 u revidiranom fondu) ne odgovara opisima u dosadašnjoj znanstvenoj

219

literaturi, budući da pokazuje znatne ― upravo namjerne ― razlike u odnosu na tzv. zagrebački autograf hrvatskih basna (NSK Zagreb, R3128). Nadalje, u istoj se cavtatskoj zbirci nalaze još dva rukopisa bez podataka o autoru (oba pod sig. 77) za koje je autorica nepobitno utvrdila da su autografi. Rukopisi sadrže prijevod Fedrovih basna, te fragment hrvatskih basna zbirke Prorecja. Dragocjenost ovog otkrića uvećava činjenica da spomenuta djela dosad nisu bila poznata u Ferićevu izvornom zapisu.Potaknuta nejasnostima i spornim atribucijama u opisima hrvatskih rukopisa Ferićevih basna, Perić Gavrančić u trećem poglavlju disertacije sve te rukopise podvrgava detaljnoj analizi, na grafijskoj, pravopisnoj i jezičnoj razini. Cilj njezine analize nije samo utvrđivanje autorstva, već i interpretacija ovih rukopisa kao dijela dubrovačke literarne i jezičnopovijesne tradicije; polazište je usporedba obilježja spomenutih rukopisa s jezičnom slikom četiriju leksikografskih i jezikoslovnih izvora 17. i 18. stoljeća (Džamanjićeva pravopisa, Mikaljina i Della Bellina rječnika, Della Belline gramatike). Grafijska se praksa rukopisa, zaključuje autorica, u potpunosti uklapa u dubrovačku pisanu tradiciju, držeći se okvira osamnaestostoljetnih priručnika i tekstova pisaca koje su ti priručnici opisivali. I na fonološkoj i morfološkoj razini rukopisi Ferićevih basna pokazuju podudaranja s Gundulićevim jezičnim izrazom, a vezanost uz dubrovačku književnu tradiciju vidljiva je i u izboru riječi.Uspoređujući, pak, rukopise unutar korpusa ― s jedne strane nedvojbene Ferićeve autografe, a s druge prijeporni cavtatski rukopis, Perić Gavrančić definitivno je utvrdila da potonji rukopis nije autograf (suprotno dosadašnjim procjenama); grafijski i jezično cavtatski rukopis odstupa od potvrđenih Ferićevih uzusa toliko da je takva promjenu navika ― pogotovo pred kraj autorova života ― teško vjerojatna.Najopsežnije je poglavlje disertacije posvećeno analizi prevodilačkih postupaka u trodijelnom paralelnom latinsko-hrvatskome korpusu (Fedro u Ferićevu prijevodu, te samoprijevodi dviju Ferićevih autorskih zbirki latinskih basna: Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae i Adagia Illyricae linguae fabulis explicata / Prorecja jeʃika slovinskoga pricizam istomaccena). Perić Gavrančić poseže za kategorijama ruskih teoretičara prevođenja, osobito L. S. Barhudarova (mada uz nužne ograde u slučaju samoprijevoda), razmatrajući u sve tri zbirke onomastiku, realije, frazeologiju, sintaktičke konstrukcije, a napokon i odnos izvornika i prijevoda kao tekstualnih cjelina. Autorica otkriva da Ferić drugačije prevodi tuđi, a drugačije vlastiti tekst. U prijevodu Fedra i onomastički i frazeološki nastoji ostati što vjerniji predlošku, čak i uz rizik teže razumljivosti hrvatskog teksta, mada prijevod i proširuje vlastitim intervencijama koje hrvatsku verziju mjestimično pretvaraju u parafrazu. U

220

samoprijevodima Ferić odustaje od kriterija prijevodne ekvivalencije; antroponime, u skladu s praksom iz književnog nasljeđa starijih dubrovačkih pisaca, lokalizira, u zbirci Prorecja posežući za muslimanskim imenima (ovu Ferićevu specifičnost Perić Gavrančić dovodi u vezu s njegovim interesom za usmenu književnost). Samoprijevodi su frazeološki uspješniji od prijevoda Fedra ― ovdje autorica prepoznaje drugačiju poziciju prevodioca koji je ujedno i autor ― a opsegom se izvornici i samoprijevodi tek neznatno razlikuju. I analiza prijevoda potvrđuje posebnost i osobenost cavtatskoga rukopisa; njegov autor, u želji da tekst Pripovjesti na svim razinama, od leksičke do semantičke, učini što različitijim od teksta Priciza, udaljava se i formalno i sadržajno i od latinskoga predloška.

Appendix: Fabulae Đure Ferića na 150 stranica donosi paralelni prijepis tekstova latinskih basna prema izdanju Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae (Dubrovnik 1794.) i tekstova dviju verzija prijevoda tih basna prema zagrebačkom autografu i cavtatskom rukopisu. Tekstovi slijede podjelu izvornika na tri knjige (41 basna u prvoj, 40 u drugoj, 32 u trećoj knjizi); hrvatskih prijevoda nemaju latinski prolozi (općeniti na početku prve, pjesma Mihu Sorkočeviću na početku druge, te pjesma Džonu Rastiću na početku treće knjige).Osim što predstavlja važnu i zornu dokumentarnu ilustraciju tekstološke i traduktološke analize iz glavnoga dijela disertacije, osim što omogućava sustavnu provjeru autoričine argumentacije, Appendix znanstvenu javnost po prvi put upoznaje s velikim dijelom hrvatskih prijevoda Ferićevih basna; pa i tiskana latinska verzija, inače prvo Ferićevo originalno djelo, ovim prijepisom postaje potencijalno znatno dostupnija za daljnja istraživanja i publiciranja.

Disertacija Sanje Perić Gavrančić uzoran je primjer filološkoga posla na nekoliko područja i razina, budući da spaja i objedinjuje tekstologiju, novolatinsku i kroatističku filologiju u užem smislu, te hrvatsko jezikoslovlje i traduktologiju, ne zanemarujući pritom ni kulturnu ni književnu povijest, kako nacionalnu, tako i evropsku. Znanstvena kompetencija ― i znanstveni interes ― za dvije filologije, latinsku i hrvatsku, pokazuju se kao dragocjen, upravo nužan preduvjet za proučavanje i razumijevanje književnosti "posljednjih predstavnika starog Dubrovnika", književnosti koja, kako vidimo na Ferićevu primjeru, spaja modernost i "antimodernost", nacionalno i internacionalno, folklorno i autorsko, tradiciju i inovaciju, te nekoliko jezičnih medija. A do kakvih je neočekivanih rezultata moguće doći kad se spomenutim kompetencijama pridruži volja za nužne filološke predradnje,

221

kao što su pronalaženje i provjera svih rukopisa pojedinog djela, svjedoči u ovoj disertaciji kako otkriće dva nepoznata Ferićeva autografa, tako i višestruko prevrednovanje cavtatskoga rukopisa, čiji nepoznati autor i njegovo nadmetanje s Ferićem postaju ne samo jedna od okosnica istraživanja Perić Gavrančić, već i nov podatak za povijest hrvatske književnosti.Premda su Ferićeve latinske i hrvatske basne, koje čine kako zamašan segment Ferićeva opusa, tako i intrigantnu činjenicu književne povijesti, izazvale neosporan interes u hrvatskoj filologiji 20. stoljeća, za ovaj korpus basna do danas nisu bili obavljeni ― što zbog više sile, što zbog rasutosti izvora i složenosti njihovih međuodnosa ― temeljni poslovi filološke struke: pronalaženje i iskorištavanje svih očuvanih tiskanih i rukopisnih izvora, uspostava (ili rekonstruiranje) korpusa i teksta, te objavljivanje kritičkog izdanja. (To, uostalom, vrijedi i za ukupnost Ferićeva opusa, od kojeg je dosad kritički objavljena samo jedna zbirka, i to tek prije deset godina, zahvaljujući radu njemačke slavistice Gudrun Wirtz.)

Disertacijom Sanje Perić Gavrančić od spomenutih filoloških poslova obavljen je prvi, i i lavovski dio drugoga; pritom je autorica doprinijela i poznavanju hrvatske, a napose dubrovačke književne povijesti, poznavanju jezičnih praksi Dubrovnika s konca 18. i početka 19. stoljeća, povijesti prevođenja u Hrvatskoj, te poznavanju hrvatskoga latinizma 18. st.

Povjerenstvo složno zaključuje da doktorski rad Sanje Perić Gavrančić FERIĆEVE BASNE – problemi uspostave žanra u različitim jezičnim medijima udovoljava svim propisanim standardima te predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati njegovu pozitivnu ocjenu i kandidatkinju uputi na daljnji postupak.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Neven Jovanović, doc.Dr. sc. Darija Gabrić Bagarić, znan. savj. Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Dr. sc. Darko Novaković, red. prof.

_____________________________________________________________________Vijeće Odsjeka za klasičnu filologiju na svojoj sjednici 14. ožujka 2008.

prihvaća Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Sanje Perić Gavrančić pod naslovom FERIĆEVE BASNE – problemi uspostave žanra u različitim jezičnim medijima.

Pročelnik Odsjeka za klasičnu filologijuDr. sc. Neven Jovanović, doc.

222

Fakultetsko vijeće

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

Stručno povjerenstvo

za obranu doktorskoga

rada "Oblikovanje

pojmova i dječja jezična

stručnost" Lucije Puljak

28. siječnja 2008. (Klasa: 643-02/07-04/71, Urbroj: 3804-240-08-2) imenovali ste nas

u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Lucije Puljak pod

naslovom "Oblikovanje pojmova i dječja jezična stručnost". U vezi s time podnosimo

vam ovo

Izvješće

Doktorski rad "Oblikovanje pojmova i dječja jezična stručnost" Lucije Puljak

ima 310 stranica teksta, 21 stranicu priloga, popis literature i kazalo.

Tekst je podijeljen u četiri dijela: uvodni dio, prvi dio, drugi dio i zaključak.

U uvodnome se dijelu najavljuje tema i objašnjavaju motivi za izbor istraživačkoga

problema. Navodi se svrha i zadaća istraživanja, metodologija prikupljanja podataka i

mogućnost primjene istraživačkih rezultata.

Zaključci znanstvenih istraživanja o govornim procesima i zatečenoj razini

dječjih jezičnokomunikacijskih sposobnosti donose se na temelju analize vanjskih

obilježja jezične poruke. Govorni procesi predmet su zanimanja psiholingvistike, pa

se i ovaj rad može odrediti kao psiholingvističko istraživanje.

Sudionici istraživanja govornici su bračkoga (pučiškoga) čakavskog govora. U

njihovim se iskazima preklapaju zavičajni i standardni jezični idiom, a radi lakšega

praćenja i razumijevanja dječjih poruka autorica je u uvodnome dijelu rada opisala

osobitosti zavičajnoga idioma ispitanika.

Prvi dio rada odnosi se na dječji jezičnokomunikacijski razvoj od rođenja do

polaska u školu. Budući da jezičnokomunikacijski razvoj ovisi o spoznajnim i

223

jezičnim sposobnostima pojedinca, u ovome se dijelu najprije navode najpoznatije

teorije o spoznajnome razvoju, a zatim podrobnije opisuje Piagetova teorija o

dječjemu intelektualnom razvoju i slijedu razvojnih stupnjeva. Piaget se smatra

utemeljiteljem kognitivne psihologije koji je revolucionarno izmijenio postojeća

shvaćanja o tome kako djeca razumiju svijet oko sebe.

Tumačeći dječje iskaze i komentirajući njihove jezičnokomunikacijske

mogućnosti, autorica se u svim dijelovima svoga rada oslanja na Piagetovu teoriju

spoznaje. Zastupa mišljenje da jezični razvoj pojedinca nije moguće pratiti ni

tumačiti ako se ne poznaje slijed kognitivnih razvojnih stupnjeva. Mnogobrojnim se

primjerima u ovome radu potkrepljuju Piagetovi zaključci o suodnosu govora i

mišljenja u dječjim govornim iskazima ili jezičnim znakovima. Svi su primjeri

izvorni, prikupljeni povremenim bilježenjem tijekom duljega vremenskog razdoblja

tehnikom zapisivanja iskaza i opisivanja stvarne komunikacijske situacije.

U nastavku rada navode se najpoznatije teorije o jezičnome razvoju te nabrajaju

hrvatski autori i djela u kojima se obrađuje spomenuta tematika. Autorica ističe da se

u hrvatskoj znanosti tek u novije vrijeme počeo sustavnije istraživati dječji jezični

razvoj, a manjak publiciranih radova otvara prostor i potrebu za budućim

istraživanjima, čiji bi rezultati bili mnogostruko korisni u primjeni.

Za istraživanje jezičnokomunikacijskih sposobnosti važno je poznavati teorije o

odnosu između govora i mišljenja. Autorica navodi znanstvene autoritete koji su se

bavili tom problematikom. Problematizirajući razlike u mišljenju između Piageta i

Vigotskog, priklanja se i primjerima argumentira postavke koje zastupa Vigotski.

Kognitivne teorije o jezičnome razvoju, koje su bliske autoričinim motrištima o istoj

problematici, ističu utjecaj iskustva i urođenih sposobnosti na tijek razvoja. One se

razlikuju od biologističkih (nativističkih) teorija, koje zanemaruju utjecaj društvenih

čimbenika, a ističu urođene datosti, te empirističkih teorija, koje društvene utjecaje

pretpostavljaju urođenim sposobnostima. Autorica je pobliže objasnila motrišta

najvažnijih predstavnika tih međusobno suprotstavljenih teorija: Skinnera kao

predstavnika biheviorističke (empirističke) teorije i Chomskoga kao autora

generativne (nativističke) teorije jezičnoga razvoja.

Nakon razmatranja teorijskih postavki nastavlja se opisom slijeda razvojnih

razdoblja u dječjemu jezičnokomunikacijskom razvoju. Razvojna razdoblja razvrstana

su s obzirom na pretežuću pojavu u verbalnoj komunikaciji: razdoblje razvoja glasova

(fonološki razvoj), razdoblje prve riječi, razdoblje holofraze (embrionalne rečenice),

224

razdoblje prve stvarne rečenice, razdoblje uporabe riječi kao samostalne jezične

jedinice (morfološki razvoj) i razdoblje prvih složenih iskaza (teksta).

Uz teorijski osvrt dječje je govorno ponašanje u svakome razvojnom razdoblju

oslikano autentičnim primjerima. Treba osobito istaknuti longitudinalnu studiju u

kojoj se prati govorni razvoj dječaka V. P. od pojave prve riječi do stvaranja

višerečeničnoga (složenog) iskaza. Jezične pojave zabilježene dugotrajnim praćenjem

jednoga djeteta potkrijepljene su primjerima govornoga ponašanja druge djece, koje je

autorica prikupljala povremenim bilježenjem. Longitudinalna je studija osobito važna

stoga što omogućuje praćenje smjenjivanja jezičnokomunikacijskih razvojnih

razdoblja i utvrđivanje njihova slijeda. Autorica argumentira zaključak da je razvojna

razdoblja neprihvatljivo povezivati s kronološkom dobi, osim uvjetno, jer je slijed

razvojnih stupnjeva za sve pojedince jednak, ali o mnogim čimbenicima ovisi koliko

će se tko zadržati u pojedinome razdoblju. Longitudinalne su studije stoga

primjereniji način prikupljanja podataka negoli transverzalni postupci. Dakle se može

utvrditi da je autorica odabrala dobru metodologiju prikupljanja podataka za ovaj dio

svojega istraživanja.

Nakon analize i interpretacije podataka ponudila je zaključke s kojima se nije

susrela u djelima stranih i domaćih autora u kojima se tumače osobitosti najranijih

razdoblja u jezičnokomunikacijskome razvoju. Slaže se s tvrdnjom da prve riječi

kojima se djeca služe imaju funkciju imenovanja ili pokazivanja. Potkrepljuje je

primjerom ranoga rječnika djevojčice L. P. Međutim pri interpretaciji dječjih

jednočlanih iskaza (holofraza) suprotstavlja se tvrdnjama da je holofraza embrionalna

rečenica i zaključuje da je to zametak složenoga iskaza. Objašnjava i primjerima

potvrđuje svoje mišljenje da se djeca služe jednom riječju kad žele imenovati

cjelovitu komunikacijsku situaciju i sve sudionike stvarnoga konteksta. Tomu je

suprotna pojava, koju autorica također potvrđuje primjerima, da djeca katkada

cjelovitom rečenicom imenuju jednu pojedinost.

Govorno ponašanje i izbor jezičnih sredstava ovisi o dječjim sposobnostima i

komunikacijskome iskustvu. Autorica argumentirano zastupa mišljenje da je u

najranijim razvojnim razdobljima teško govoriti o kreativnome aspektu jezika. Dječja

se jezična kreativnost najčešće svodi na kombiniranje pojedinačnih iskaza

(jednočlanih ili višečlanih) preuzetih od drugih govornika u okolini. Tvrdi također da

je većina riječi/izraza kojima se djeca služe do razdoblja morfološkoga razvoja

zapravo nepromjenjiva. Najmlađi ih govornici rabe u istome obliku u kojemu su ih

225

preuzeli iz svoje okoline. Zato dječja rečenica na razini površinskih sintaktičkih

struktura često nije razumljiva primateljima izvan stvarnoga konteksta. U radu se

višekratno naglašava da je tu pojavu važno zamijetiti i pojedine dijelove točno

protumačiti pri raščlambi površinske dječje rečenice, jer je bez toga teško razumjeti

poruku.

Uspoređujući dječji govor s pučkim (čakavskim) govorom, autorica iznosi

tvrdnju da su „okamenjeni“ (nepromjenjivi) višečlani iskazi u funkciji imenovanja

prisutni i u govoru odraslih. Tako nastaju frazemi u jeziku, ali i većina pogrešaka u

govoru različitih govornika na razini površinskih sintaktičkih struktura.

Na mnogim mjestima u radu naglašava se važnost osvješćivanja uzroka jezičnih

pogrešaka radi njihova djelotvornog otklanjanja. Autorica smatra potrebnim istaknuti

da se sudionici komunikacije u susretu s komunikacijskom teškoćom priklanjanju

regresivnim oblicima govornoga ponašanja, prepoznatljivima po izostanku jezične

kreativnosti. Zato jezične pojave, koje se smatraju tipičnima za najranija

jezičnokomunikacijska razvojna razdoblja, susrećemo u većine govornika u svim

životnim razdobljima. One upućuju na potrebu da se utvrdi odnos između površinske i

dubinske sintaktičke strukture radi tumačenja i razumijevanja iskaza.

Da bi se razumio dječji iskaz, treba utvrditi i komunikacijsku svrhu ili namjeru

govornika. Dječji iskazi sadrže istodobno dionice komunikacijskoga govora i dionice

samoregulirajućega ili autističnoga govora. Govor koji je namijenjen sebi po

vanjskome se obliku razlikuje od govora namijenjena drugima.

Prvi dio rada (jezičnokomunikacijski razvoj do početka školske dobi) završava

interpretiranjem složenih iskaza nekolicine ispitanika te uspoređivanjem iskaza s

obzirom na smislenost, jasnoću i cjelovitost teksta i uporabu odnosnih izraza. Prije

samoga zaključka o tome jesu li jezične sposobnosti urođene ili stečene autorica je

opisala govorno ponašanje šestogodišnjega ispitanika, koje je primjer odstupanja od

razvojnoga tijeka primjerenoga dobi i zatečenoj razini intelektualnih sposobnosti.

Opisanim je primjerom argumentirala svoj zaključak da su jezične sposobnosti doista

urođene, ali se neće razviti bez primjerena iskustva govornika, čime se još jednom

priklonila kognitivnim razvojnim teorijama.

U drugome se dijelu rada prati jezičnokomunikacijski razvoj kroz ostvarivanje

novih jezičnih djelatnosti, čitanja i pisanja. To novo komunikacijsko iskustvo djeca

počinju stjecati u školi. Autorica iznosi tvrdnju da novi oblici komunikacije stvaraju

djeci mnoge poteškoće, a da odrasli toga najčešće nisu svjesni. Zato se između

226

odraslih i djece događaju nesporazumi koji imaju negativne posljedice na jezični

razvoj i svekolike obrazovne rezultate. Zbog argumentiranih zaključaka o tome kako

djeca primaju/oblikuju pisanu poruku ovaj bi rad mogao imati široku pedagošku

primjenu.

U uvodu drugoga dijela objašnjavaju se razlike između novih jezičnih djelatnosti

čitanja i pisanja u odnosu na govorenje i slušanje, s kojima djeca već imaju iskustva.

Nadalje se objašnjavaju specifičnosti početnoga opismenjavanja, što autorica smatra

najsloženijim dijelom školske obuke. Iznose se modeli obuke početnoga čitanja i

pisanja, čiju djelotvornost potvrđuju empirijska istraživanja.

Ovladavanje vještinom čitanja uvjet je za primanje pisane poruke. I na tome je

području autorica provela istraživanja koja potvrđuju pretpostavku da komunikacijsko

iskustvo znatno utječe na primanje/razumijevanje pisane poruke.

Iskustvo je presudno i za razvoj pojmova (značenja riječi). Mnogi

komunikacijski nesporazumi nastaju zato što riječi kojima se služe djeca i odrasli,

unatoč istomu zvuku, nemaju isto značenje. Odraslima riječ znači jedno, a djeci nešto

posve drugo. Tijek razvoja pojma dug je proces, kroz koji dijete povezuje određenu

riječ s njezinim sadržajem na temelju mnogobrojnih doživljaja. Uvećavanjem

iskustva, tvrdi autorica, umnožava se i broj doživljenih i zamijećenih svojstava riječi,

odnosno sadržaja koji je riječju označen. Na kraju toga procesa pojedinac iz

zamijećene množine uspijeva izdvojiti najvažnije svojstvo, koje u njegovoj svijesti

dovodi do uopćavanja i povezivanja svih predmeta s tim svojstvom u istu skupinu.

Dok se to ne dogodi, sadržaj riječi kojima se dijete služi nije pojam, nego kompleks.

Uopćavanje svojstava u kompleksu događa se na temelju konkretnih i iskustvenih, a

time i nepredvidivih veza. Različitost iskustva dovodi do razlike u značenjima jedne

te iste riječi i uzrokuje nesporazume među sudionicima komunikacije. Svoje zaključke

autorica izvodi iz empirijskih istraživanja značenjskoga polja nekoliko riječi.

Sva istraživanja koja su provedena za potrebe ovoga rada veoma su važna za školsku pouku. Školska pouka (u svim nastavnim područjima) temelji se na pretpostavci da su djeca u potrebnoj mjeri ovladala jezikom, ponajprije pisanim. Učenje i mišljenje neodvojivi su od jezika. Sadržaji učenja posredovani su jezikom, a njihova recepcija u dječjemu umu ovisi o nizu intelektualnih operacija kao što su: analiziranje, izdvajanje, uspoređivanje,

227

razlikovanje, dokazivanje, objašnjavanje, opisivanje, predviđanje, zamjenjivanje, uvrštavanje, provjeravanje, zaključivanje, uopćavanje, poistovjećivanje itd., tvrdi autorica. Nabrojene su misaone operacije uključene i u proces oblikovanja složene obavijesti (teksta), što se često zahtijeva od djece u nastavnoj komunikaciji.

Iako je čitanje i recepcija pročitanoga teksta veoma zahtjevna nastavna zadaća, oblikovanje pisane poruke po složenosti se ne može mjeriti ni s kojom drugom školskom aktivnošću. Jezična je obrada izuzetno složena s jedne strane zbog raskoraka između dječjih razvojnih mogućnosti i s druge strane zbog osobitosti pisanoga govora. Dječji je intelektualni razvoj u mlađoj školskoj dobi obilježen konkretnim mišljenjem. To znači da dijete može donijeti točan i logičan zaključak samo na temelju niza konkretnih operacija. Nasuprot tomu nastavni su sadržaji u najvećoj mjeri posredovani pisanim tekstom. Od djece se očekuje da razumiju i objašnjavaju stvari (pojave i procese) o kojima nemaju neposredna iskustva, koje su hipotetske i apstraktne. Moraju razmišljati o stvarima i događajima izdvojenima iz stvarnoga konteksta, što od njih zahtijeva da usmjere pozornost na jezični kontekst i jezično ustrojstvo. Tako jezik i jezično znanje postaje presudno za provjeravanje pretpostavki, čija se istinitost i točnost više ne provjerava u stvarnosti, nego drugim pretpostavkama i tvrdnjama. Između zaključivanja na temelju stvarnih operacija i zaključivanja na temelju jezičnih konstrukcija velika je razlika koja zahtijeva velik pomak u mišljenju, a mlađa školska djeca za nj još nisu spremna.

Autorica tvrdi da se u školi sustavno ne uči kako premostiti ogroman ponor između onoga što dijete može i onoga što se od njega očekuje. Da bi mogli djelotvorno poučavati djecu i osposobiti je za jezičnu obradu, učitelji moraju upoznati osobitosti dječjega jezično-intelektualnog razvoja.

228

Razvojni tijek govora, koji je potanko opisan i argumentiran primjerima u ovome radu, svjedoči o tome da se zvučni sloj jezika razvija od pojedinosti prema cjelini (od glasa preko riječi do rečenice i iskaza), a značenjski od cjeline prema pojedinosti. Ta dva suprotna tijeka u razvoju pojma teško se sastaju na istome mjestu (u jednoj riječi). Značenje riječi govornoga jezika nikada nije potpuno. Ono se razvija i mijenja. Zato je teško otkriti kako pojedinu riječ doživljava pojedinac čiji je jezično-intelektualni razvoj završen, a kamoli dijete čije su razvojne osobitosti prepreka uopćavanju i jasnu sporazumijevanju.

Pri procjenjivanju dječje recepcije/oblikovanja iskaza valja imati na umu činjenicu da djeca funkcioniraju bilingvalno i da nisu svjesna razlika između svoga materinskog i standardnog idioma. Istraživanja provedena u ovome radu, zbog specifičnosti uzorka, omogućuju da se prati kako zavičajni idiom utječe na svladavanje jezičnoga standarda. Većina jezičnih dječjih pogrešaka nastaje zbog

međudjelovanja jezičnih kodova kojima su djeca izložena (materinski/standardni).

Podrijetlo i prirodu tih pogrešaka lakše je pratiti na idiomima koji se međusobno

znatnije razlikuju. Okolnosti dakle u kojima je ovaj rad nastao pridodaju njegovu

značenju.

Pučki govori imaju mnogo sličnosti s dječjim jezikom na leksičkoj, semantičkoj

i sintaktičkoj razini. Ako ih počinitelj ne može osvijestiti, dječje se pogreške pri

služenju standardnim jezikom teško otklanjanju, tvrdi autorica. Zato je važno da

pojedinac tijekom školovanja (kada se za to ostvare potrebne razvojne okolnosti)

upozna osobitosti zavičajnoga jezika i kontrastivnim ih pristupom povezuje s

osobitostima jezičnoga standarda.

Najnovijim istraživanjima američkih psiholingvista u ovom se radu potkrepljuje teza

da se fonološki sustav određenoga jezika usvaja tijekom prve godine života. Na kraju

prve godine u djetetovu se umu oblikuju glasovni prototipovi prema onome jeziku (ili

jezicima) kojemu je (ili kojima je) pojedinac u društvenoj zajednici izložen. Nakon

toga razdoblja pojedinac gubi sposobnost zamjećivanja glasova koji ne pripadaju

fonološkomu sustavu materinskoga (materinskih) jezika, iako djeca na početku života

mogu zamjećivati glasove svih svjetskih jezika (120-tak glasova). Dakle fonološki

229

sluh ili fonološka osviještenost posve je zavisna od fonološkoga sustava/fonoloških

sustavā prvoga/prvih jezika kojemu/kojima je dijete izloženo. Drugim riječima,

materinski idiom presudno utječe na fonološke sposobnosti pojedinca (zamjećivanje,

razlikovanje i izgovaranje glasova).

Utjecaj materinskoga idioma ima važnu ulogu i u razdoblju stvaranja složenih

(višerečeničnih) iskaza, tvrdi autorica. Oni su složeni ne samo stoga što su sastavljeni

od više rečenica, nego i zato što zahtijevaju simultano izvođenje mnogih misaonih

operacija. Potreba i namjera da što kaže u govornikovoj se svijesti javlja kao cjelovita,

preklapajuća misao. Nju podsvjesno treba razložiti na komunikacijske jedinice koje se

ne mogu preklapati, nego se linearno nižu. To su strukture dubinske sintakse u kojima

su naznačene osnovne jedinice značenja. Nakon toga iz dugoročna pamćenja treba

odabrati dostupne jezične jedinice i međusobno ih kombinirati usklađujući sve

unutarrečenične odnose. Simultanizam u mišljenju nije primjeren dječjoj dobi, pa

navedeni zahtjev predstavlja velik komunikacijski problem. U nemogućnosti da ga

riješe na prihvatljiv način, mali se govornici nesvjesno priklanjaju regresivnomu

govornom ponašanju. Kako je već rečeno, pritom se jezikom ne služe na kreativan,

nego repetitivan način, odnosno u svoj govor prenose gotove sintagme (kombinacije

riječi) koje su preuzeli iz govora odraslih u svojoj okolini. Zbog toga je materinski

govorni idiom stalno prisutan u govornim (usmenim ili pisanim) iskazima djece, čak i

onda kada se služe standardnim jezikom.

Autorica navodi da se u stručnoj javnosti u novije vrijeme mijenja mišljenje o

tome kako se odnositi prema dječjoj uporabi materinskoga idioma u školskoj

komunikaciji. Nekada se preporučivalo zabranjivati u školi komunikaciju na

materinskim idiomima radi sprečavanja interferencija koje su smatrane štetnima za

usvajanje standarda. Autorica argumentira tezu da je materinski idiom svojevrstan

posrednik u nastavnoj komunikaciji, jer omogućuje učenicima da razmjenjuju poruke

i prije negoli ovladaju jezičnim standardom. To opravdava potrebu da se u školi uz

standardni jezik uči i zavičajni idiom te da se kontrastivnim pristupom učenicima

pomogne da osvijeste razlike među njima. Tek jasno razlikovanje jednoga od drugoga

jezičnog koda na svim razinama (naglasnoj, fonološkoj, morfološkoj, semantičkoj,

sintaktičkoj i pragmatičkoj) pridonijet će sprečavanju pogrešaka i znanju jezika,

odnosno dječjoj jezičnoj stručnosti.

U zaključnome dijelu rada autorica odgovara na pitanje kako i gdje primijeniti rezultate o istraživanju dječje jezične obrade. Ona

230

smatra da su oni ponajprije namijenjeni odraslim govornicima koji žele da ih djeca razumiju i koji bi zbog prirode svoga posla morali razumjeti djecu. To su učitelji i odgajatelji, zatim pisci za djecu i drugi kulturni poslenici, a onda i svi drugi koji s djecom komuniciraju. Mogli bi također poslužiti i sastavljačima sveučilišnih programa, ponajprije nastavničkih studija koje je nužno mijenjati, osuvremenjivati i dopunjavati u skladu s potrebama korisnika, naglašava autorica.

S obzirom na to da proces jezične obrade nužno moraju poznavati svi učitelji, odgojitelji i nastavnici, zato što se on može poistovjetiti s učenjem, katedre za hrvatski jezik morale bi preuzeti odgovornost za njihovo obučavanje. Jezik je nastavni cilj, ali i sredstvo poučavanja. Katedre za kroatistiku do sada su obrazovale učitelje koji poučavaju jezik (profesori hrvatskoga jezika). Međutim oni (i učitelji drugih matičnih struka) nisu nigdje mogli naučiti kako poučavati jezikom, odnosno kako osposobiti djecu za obradu obavijesti.

U zaključku možemo reći da je doktorski rad Lucije Puljak "Oblikovanje

pojmova i dječja jezična stručnost" koristan prinos stjecanju i razvoju dječje jezične

komunikacije. Kako to stjecanje i taj razvoj ovise o spoznajnim mogućnostima

pojedinca, autorica se, moramo reći - znalački, pozabavila teorijama koje se time

bave. Tako se pozabavila i Piagetovom kognitivnom psihologijom, zaključke koje

prihvaća kad uspostavlja suodnos govora i mišljenja. U tome joj smislu umnogome

pomaže i Vigotski. U prikupljanju podataka poslužila se longitudinalnim studijama,

koje postaju sve prihvatljivije kad se uspostavlja veza materinskoga govora i (u

ovome slučaju hrvatskoga) standardnog jezika. Time opravdava tvrdnju o nužnosti

uvažavanja materinskoga govora pri usvajanju standardnoga govora, što mi, kao

ocjenjivači, smatramo opravdanim. Materinski su govor djeca svladala slušanjem i

govorenjem, pa ga nose u svome iskustvu. To iskustvo djece treba, kaže autorica, i mi

se s njome slažemo, uzeti u obzir pri usvajanju početnoga čitanja i pisanja. U vezi je s

time na temelju svojih empirijskih istraživanja došla do modela obuke početnoga

čitanja i pisanja. Pučki govori, kaže, imaju mnogo sličnosti s dječjim jezikom. Zato je

potrebno da se kontrastivnim pristupima upućuje na osobitosti jezičnoga standarda. U

231

vezi s time autorica prihvaća rezultate istraživanja američkih psiholingvista koji tvrde

da se fonološki sustav ovoga ili onoga jezika usvaja tijekom prve godine života.

Drugim riječima, materinski idiomi

presudno utječu na fonološke sposobnosti djeteta. Materinski je govorni idiom stalno

prisutan u govornim iskazima djece, čak i onda kad se služe standardnim jezikom.

Stoga bi se suvremena didaktika morala sve više baviti time kako se odnositi prema

dječjoj uporabi materinskoga idioma u školskoj jezičnoj komunikaciji.

Na kraju možemo reći da je autorica svoje tvrdnje i teorijski i metodološki

obrazložila onako kako to suvremena kognitivna psihologija i didaktika hoće. Zato

njezin rad ocjenjujemo pozitivno.

232

Molimo vas da tu našu pozitivnu ocjenu doktorskoga rada "Oblikovanje

pojmova i dječja jezična stručnost" prihvatite te da njegovoj autorici Luciji Puljak

onogućite pristup njegovoj obrani.

S poštovanjem

Stručno povjerenstvo:

__________________________________

prof. emer. dr. sc. Josip Silić, predsjednik

___________________________________

prof. dr. sc. Zrinka Jelaska, član

___________________________________

akad. dr. sc. Petar Šimunović, član

233

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.Dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof.Dr. sc. Josip Janković, red.prof. (Pravni fakultet Zagreb)

Zagreb, 7. ožujka 2008.

Predmet: doktorski rad pristupnice Vesne Buljubašić-Kuzmanović - izvješće

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 19. prosinca 2007. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., (predsjednik), dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof. (član) i dr. sc. Josip Janković, red. prof. (Pravni fakultet u Zagrebu) (član), za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Vesne Buljubašić-Kuzmanović pod naslovom "Odnos socijalne kompetencije i ponašanja učenika". U skladu s donesenom odlukom Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju i podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće:

I Z V J E Š Ć E

Doktorski rad mr. sc. Vesne Buljubašić-Kuzmanović pod naslovom "Odnos

socijalne kompetencije i ponašanja učenika" obasiže 282 stranice, od čega 247

stranica osnovnog teksta, 5 stranica priloga i 20 stranica popisa korištenih izvora i

literature s 219 bibliografskih jedinica (najviše na hrvatskom, engleskom i njemačkom

jeziku). U tekst je uključeno 29 tablica.

Doktorski rad smisleno je podijeljen u 5 tematskih cjelina i 10 dijelova. I. Uvod (str. 1-5), II. Obrazloženje teme (str. 6-148), III. Metodologija rada (str. 149-159), IV. Rasprava (str. 160-239) V. Zaključci (str. 240-247) VI. Literatura (str. 248-268) VII. Sažetak i ključne riječi (str. 269-271) VIII. Životopis (str. 272-273) IX. Prilozi (str. 274-279)X. Sadržaj (str. 280-282)

234

S a d r ž a j r a d a

U Uvodu (1-5) autorica objašnjava osnovna polazišta svog istraživanja: pedagoška, sociološka, psihološka i metodološka. Već se uvodno ističe značenje poznavanja fenomena, ali i ispitivanje odnosa između različitih mjera socijalne kompetencije i ponašanja učenika.Ukazujući na rezultate ranijih istraživanja emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta, pristupnica naglašava da pokazuju velik napredak na području kognitivnog razvoja djece, dok su istovremeno njihove socijalne i društvene vještine u naglom opadanju. Poznavanje fenomena socijalne kompetencije (i emocionalne inteligencije) u prilozima naših i stranih autora, razvidno je bez obzira na terminološku višeznačnost i kontekstualnost poruka u njihovim radovima. U uvodu se, nadalje, obrazlažu teorijski pristupi, uže područje rada i očekivani rezultati.

U drugoj cjelini, naslovljenoj "Obrazloženje teme" (6-148) autorica detaljnoElaborira osnovne odrednice fenomena socijalne kompetncije temeljene na postmodernističkoj paradigmi. Obrazloženi su različiti teorijski pristupi socijalnoj kompetenciji, načini definiranja socijalne kompetentnosti i nekompetentnosti te najznačajniji modeli socijalne kompetencije. Nešto opširniji teorijski osvrti vezani su za pedagoški pristup socijalnoj kompetenciji, načinu njezina definiranja u ranom djetinjstvu i mladosti, njezinim najvažnijim sastavnicama i značajkama razvoja. Isto tako, prikazan je (i primijenjen) pedagoški model praćenja razvoja dječje socijalne kompetencije, postavljen kao interakcija individualnih obilježja socijalnih umijeća i vršnjačkih odnosa. S obzirom na složenost procesa odgoja i obrazovanje, kada govori o socijalnoj kompetenciji, pristupnica se ne opredjeljuje za jedan pristup ili teoriju, uvažavajući činjenicu kako se u novije vrijeme sve se više ističu integrativni pristupi i otvoreni teorijski modeli koji međusobnim prožimanjem i nadopunjavanjem obuhvaćaju, pokazuju i objašnjavaju više od onih izoliranih.Raspravljajući o teorijskim osnovama istraživanja, o suodnosu socijalne kompetncije i ponašanja učenika, pristupnica analitičkim pristupom, odabirući relevantne sadržaje iz radova domaćih, a posebno stranih autora, strukturira i određuje temu rada i stavlja u okvire unutar kojih će biti prihvatljivo i logički opravdano metodološko zasnivanje ukupnosti rada kao i empirijskog dijela. Socijalnu kompetenciju i ponašanje učenika pristupnica analizira u odnosu na potrebe učenika (fizičke, psihičke, socijalne) kao i različita područja nastave i učenja (kognitivno, afektivno, psihomotoričko), gdje pedagoške implikacije emocionalne inteligencije sve više dobivaju na značaju. Kurikulum socijalnih kompetencija kojem je cilj poticanje razvoja socijalne kompetencije i poželjnog ponašanja učenika, u ovom kontekstu, prerasta u planiranu, a ne usputnu školsku interakciju. Budući da je škola sredina u kojoj dijete uči, formira se, modificira i razvija određene obrasce ponašanja, interes je u radu usmjeren i na kurikulum socijalnih kompetencija i njegovu sukonstrukciju u sklopu odgojnog procesa u školi. Prikazana su pedagoška načela i strategije učenja koje doprinose socijalnom razvoju učenika i stvaranju konteksta poželjnog socijalnog razvoja s posebnim osvrtom na ponašanje učenika u školi/razredu, poremećaje u ponašanju i njihovu prevenciju. U tom kontekstu govori se o otpornoj, sigurnoj i kompetentnoj djeci kao ishodima djelotvorne prilagodbe. Odnos socijalne kompetencije i ponašanja učenika predstavlja svojevrsnu školsku sintagmu koja na najbolji mogući način sintetizira pedagošku, didaktičku i metodičku međuovisnost individualnih i društvenih

235

ciljeva i zadataka odgoja i obrazovanja (personalizacije i socijalizacije). Poticanje i praćenje razvoja dječje socijalne kompetencije i odnosa u školi, odnosno dimenzije tih odnosa i uloge vršnjačkih interakcija, doprinosi stvaranju konteksta poželjnog socijalnog razvoja.

U trećem su poglavlju "Metodologija rada" (str. 149-159) određeni problem i cilj istraživanja, hipoteze, uzorak ispitanika, instrument, postupak provođenja istraživanja i način obrade podataka. Cilj je istraživanja bio ispitati odnos između različitih mjera socijalne kompetencije i ponašanja učenika viših razreda osnovnih škola te provjeriti koliko mjere socijalne kompetencije doprinose objašnjenju ponašanja učenika uvažavajući spol i dob ispitanika; sastav, veličinu i cjelovitost obitelji; broj braće i sestara; školski uspjeh; uključenost u vrtić i urbaniziranost/veličinu mjesta školovanja. Pri tome se u istraživanju pošlo od pedagoškog modela praćenja razvoja dječje socijalne kompetencije, određenog kao interakcija individualnih obilježja, socijalnih umijeća i vršnjačkih odnosa.Detaljno je opisan uzorak ispitanika, razlozi njegova uzimanja i ograničenja koja iz izbora slijede. Istraživanje je provedeno na stratificiranom uzorku od 593 učenika 5. do 8. razreda u 28 odjeljenja (uključujući njihove razrednike) i 6 škola, gdje je uzorkom obuhvaćeno ukupno 9,5% učenika od 5. do 8. razreda iz grada Osijeka i osječkog okružja, a slojevitost uzorka je ujednačena i kreće se unutar tog postotka. Podatci su prikupljeni anketnim upitnikom konstruiranom za potrebe ovog istraživanja koji je sadržavao pet dijelova: sociodemografska obilježja ispitanika, operacionalizacija različitih mjera socijalne kompetencije (individualna obilježja, socijalna umijeća/vještine i vršnjački odnosi) za učenike, a peti dio, koji je namijenjen razrednicima, odnosio se na procjenu korisnog/poželjnog ponašanja učenika.Prikupljeni podatci su normalizirani i standardizirani, a u obradi je korištena osnovna deskriptivna statistika hi-kvadrat test i t-test za nezavisne uzorke, interkorelacijske, korelacijske i višestruke usporedbe, te faktorske i regresijske analize, analiza varijance, post-hoc analiza Bonferroni i multipla regresijska analiza.

Četvrto poglavlje, " Rasprava" (160-239), donosi pregled dobivenih rezultata i njihovu interpretaciju na razini njihove pojavnosti i međusobne povezanosti, kao i u odnosu na cilj istraživanja. Istraživanje je dalo odgovore koliko je socijalna kompetencija značajna varijabla unutar mikropedagoškog konteksta osnovne škole i razvidno predočilo u kojem je kauzalnom odnosu s ponašanjem, odnosno dalo je egzaktnu analizu odnosa socijalne kompetencije i ponašanja učenika te definiralo prediktore koji taj odnos iniciraju i objašnjavaju uvažavajući i neka sociodemografska obilježja ispitanika (spol, dob, školski uspjeh, pohađanje vrtića, veličinu obitelji, škole i mjesta stanovanja).Prediktori koji predviđaju korisno/poželjno ponašanje učenika od 5. do 8. razreda osnovne škole su socijalne vještine, vršnjačka prihvaćenost i školski uspjeh, koji ukupno objašnjavaju 34% zajedničke varijance. Empirijsko je istraživanje potvrdilo pretpostavku o važnosti socijalne kompetencije kao bitne sastavnice mikropedagoške strukture škole i dokazalo njezinu medijatorsku, moderatorsku i prediktorsku ulogu vezanu za ponašanje. Kako je odnos socijalne kompetencije i ponašanja učenika složena, višedimenzonalna struktura, rezultati su pokazali da različite dimenzije tog odnosa različito, i u različitoj dobi, utječu na različite vidove prilagodbe. Stoga je interes u ovom istraživanju bio usmjeren i na kurikulum socijalnih kompetencija i odnosa u školi koji uključuje unutarnje i vanjske čimbenike potpore, a ostvaruje se u različitim izvedbenim područjima, što ovisi o potrebama i viziji razvoja, odnosno kurikulum se usmjerava na više pravaca i osigurava skrb za svaki pojedini razvoj i odnose (interakcije) među njima. Suvremeni interakcionistički pristupi školi pokazuju

236

po kojoj se logici unutar institucije škole ponašaju sudionici, kako se pri tom razvijaju, «hrane» i potvrđuju njihovi identiteti, a nastali kao reakcija na preveliko naglašavanje kognitivnog cilja i zadataka u školi suprotstavljajući mu afektivni razvoj i punu realizaciju svih potencijala učenika, kao temeljnog cilja odgoja i obrazovanja. Na taj način otvara se veća mogućnost školama na području odgojnog djelovanja i socijalizacije, prilagođavanja ponašanja tekućoj (zatečenoj) interakciji i djelotvornog reagiranja na inicijative za interakciju, te strpljivost i ustrajnost na razvijanju međusobnih odnosa i rješavanju problema. Ujedno, interakcija učitelj-učenik model je socijalne kompetencije, odnosno primjerenost tog odnosa doprinosi socijalnom razvoju učenika, ne zanemarujući roditeljski pridonos koji je od izuzetne važnosti za djelotvornost školske prilagodbe, postignuća i ponašanja. Rezultati istraživanja imaju značajnu znanstvenu, stručnu te praktično-pedagošku vrijednost i opravdanost. Objasnili su utjecaj sociodemografskih varijabli na razvoj socijalne kompetentnosti i poželjnog ponašanja učenika i pokazali da cjelovitost obitelji, broj braće i sestara te duljina pohađanja vrtića utječu na socijalni razvoj djece i da učenici mogu detektirati odstupanja u ponašanju svojih vršnjaka, možda čak i prije sustava (pedagozi, psiholozi, odgajatelji, učitelji), i pomoći u prepoznavanju strategija koje koriste neprihvaćena djeca u potencijalno konfliktnim socijalnim situacijama. Ujedno, rad je dokumentirao, elaborirao i potvrdio nalaze da dijete ne može sudjelovati u procesu učenja dok se ne zadovolje njegove potrebe koje uključuju i potrebu razvoja fleksibilnih, pilagodbenih načina regulacije emocija. Interes za ova pitanja rezultirao je programima emocionalnog opismenjavanja usmjerenih na različite vidove kompetentnosti. U petom dijelu rada "Zaključci" (240-247) autorica ponovo ukratko ukazuje na svoja osnovna polazišta, koja povezuje s realiziranim istraživanjem. Provedeno istraživanje je afirmiralo i provjerilo, pedagoški model praćenja razvoja dječje socijalne kompetencije koji obuhvaća interpersonalne odnose i intrapersonalne procese i stavlja ih u funkciju osobnog i društvenog razvoja pojedinca, iako u našoj odgojno-obrazovnoj praksi praćenje razvoja dječje socijalne kompetencije nije rašireno, što zbog nedostataka mjernih instrumenata s provjerenim metrijskim svojstvima, što zbog zanemarivanja emocionalnog razvoja djece. Istraživanje je potvrdilo pretpostavku da je socijalna kompetencija važna sastavnica mikropedagoške strukture suvremene škole i dokazalo njezinu medijatorsku, moderatorsku i prediktorsku ulogu vezanu za ponašanje. Kako je odnos socijalne kompetencije i ponašanja učenika složena, višedimenzonalna struktura, rezultati su pokazali da različite dimenzije tog odnosa različito, i u različitoj dobi, utječu na različite vidove prilagodbe. Isto tako, podaci prikupljeni ovim istraživanjem mogli bi poslužiti učiteljima, pedagozima i drugim stručnim suradnicima koji rade s djecom i mladima u prepoznavanju čimbenika rizika te planiranju pedagoških intervencija.

Šesti dio odnosi se na „ Literaturu“ (248-268) u kojem autorica navodi 219 bibliografskih jedinica. Korištena je iscrpna pedagogijska, sociologijska i psihologijska literatura u kojoj se s različitih polazišta razmatra pitanje socijalne kompetencije i ponašanja učenika.

Sedmi dio je „ Sažetak“(269-271) u kojem autorica obuhvaća koherentno i cjelovito smisao, strukturu i bitne rezultate dobivene u ovom radu.

Osmi je dio rada je "Životopis" (272-273) doktorantice.

237

Deveti dio rada su "Prilozi" (274-279), a sadrže korišteni anketni upitnik.

Z a k l j u č n a o c j e n a

Doktorski rad pristupnice Vesne Buljubašić-Kuzmanović pod naslovom Odnos socijalne kompetencije i ponašanja učenika, gledano u cjelini, u znanstvenom je pogledu konzistentno, cjelovito i metodologijski korektno djelo.

Sustavan je pristup temi i jasan teorijski stav autorice. Iskazuje se poznavanje fenomena socijalne kompetencije /unutar interakcijsko-komunikacijskog (odgojnog-obrazovnog) konteksta škole/ u prilozima naših i stranih autora, bez obzira na terminološku višeznačnost i kontekstualnost poruka u njihovim radovima. Prikaz i diskusija srodnih istraživanja i studija, kako u svijetu tako i u nas, može se smatrati vrijednim za cjelovito razvijanje projekta, kao i izvješća o provedenom istraživanju. Za suvremenu pedagogijsku znanost socijalna kompetencija je značajan konstrukt i važna poveznica cjelovitog razvoja pojedinca - proces koji integrira bitna područja djetetova razvoja (tjelesni, intelektualni, emocionalni, socijalni), podjednako ih vrednuje i ne daje prednost nijednom zasebno. Kao posebno vrijedno u teorijskoj obradi problema izdvajamo to što je autorica područja koja obrađuje digla na razinu preglednog rada koji daje puno korisnih informacija, ali i odražava specifičan odnos autorice prema tim informacijama. Svako je područje objedinjeno i strukturirano na doktorskom radu primjeren način, pri čemu je kontinuirano prisutno autoričino poznavanje problematike kojom se bavi. U empirijskom dijelu radnje, ističe se smislena i utemeljena operacionalizacija glavnih varijabli, kao i konstrukcija i primjena adekvatnih instrumenta.Ukupni broj škola uključenih u istraživanje (6) može se ocijeniti odgovarajućim za primijenjeni model istraživanja, a broj ispitanika (593), zadovoljavajućim za izvođenje zaključaka temeljem odabranih analiza. Interpretacija empirijski dobivenih podataka je adekvatna i konzistentno se odnosi na postavljeni cilj i teorijski okvir istraživanja. U zaključcima, autorica povezuje (na višoj konceptualnoj razini) rezultate empirijskog dijela istraživanja sa stavovima iznesenim u teorijskom dijelu. Upravo to sučeljavanje teorijskog i empirijskog, predstavlja osnovicu mogućeg teorijskog i metodološkog iskoraka u tematiziranju rada.Grafička oprema i prezentacija rezultata istraživanja kao i podataka dobivenih obradom je na uobičajenoj razini kvalitete. Predočena literatura kojom se pristupnica koristila po opsegu i kvaliteti je primjerena i relevantna. Cjelovito i sustavno citiranje pojedinih autora i navođenje njihovih rezultata u samoj radnji pokazuje korektan odnos prema intelektualnom vlasništvu i široko poznavanje istraživane problematike.

Zbog svega toga ocjenjujemo da ovaj doktorski rad predstavlja značajan znanstveni doprinos pedagogijskoj znanosti, posebno socijalnoj pedagogiji.Zanemarujući neke manje nedostatke, ponekad prisutne nepreciznosti u određenju pojedinih odrednica iz kurikularnog područja, u radu je razvidno poznavanje problematike, kao i autorski doprinos nekim novijim načinima razmišljanja na tom području. Novum rada ogleda se, prvenstveno u izboru predmeta istraživanja i rezultatima koje u prikazanom obliku ne nalazimo u dosadašnjim radovima kao i kroz autoričinu transformaciju osnovnih pedagogijsko-teorijskih polazišta u odgovarajući metodološki pristup u provedenom istraživanju.

238

P r i j e d l o g

Na temelju svega izloženog, stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu doktorskog rada pristupnice Vesne Buljubašić-Kuzmanović pod naslovom "Odnos socijalne kompetencije i ponašanja učenika" i da joj se pred istim povjerenstvom odobri nastavak daljnjeg postupka za stjecanje akademskog stupnja doktorice znanosti u području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti u grani pedagogija.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. - predsjednik

__________________________________

2. Dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof. – član

__________________________________

3. Dr. sc. Josip Janković, red.prof.. – član (Pravni fakultet Zagreb)

__________________________________

239

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, 11. veljače. 2008

PREDMET: Ocjena doktorskog rada mr.sc. DRAŽENA ŠIMLEŠE pod

naslovom „PREPREKE I MOGUĆNOSTI ZA ODRŽIVI RAZVOJ HRVATSKE.

ANALIZA INDIKATORA ODRŽIVOSTI - EKOLOŠKOG OTISKA STOPALA I

INDEKSA LJUDSKOG RAZVOJA“.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. 12

2007 imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr.

sc. Dražena Šimleše, pod naslovom „Prepreke i mogućnosti za održivi razvoj

Hrvatske. Analiza indikatora održivosti – ekološki otisak stopala i indeks

ljudskog razvoja“. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću skupno

IZVJEŠĆE.

Doktorski rad kandidata mr. sc. Dražena Šimleše, pod naslovom „Prepreke i

mogućnosti za održivi razvoj Hrvatske - Analiza indikatora održivosti –

ekološki otisak stopala i Indeks ljudskog razvoja“ sadrži 348 kartica teksta,

260 bilješki, te 130 bibliografske jedinice, od kojih je njih 111 na engleskom

jeziku. Rad se sastoji od šest poglavlja, od kojih je posljednji zaključni.

Polazište rada proizlazi iz osnovnog pitanja kako je moguće da se u trenutku

globalne sveprisutnosti održivog razvoja u medijima, znanosti, politici,

poslovnom sektoru i civilnom društvu, stanje u planetarnom okolišu, u

svjetskoj biološkoj raznolikosti i planetarnoj klimi kontinuirano pogoršava?

Osnovna hipoteza rada je da se danas održivi razvoj ne primjenjuje u

dovoljnoj, odnosno potrebitoj mjeri i opsegu, zbog jakih prepreka, odnosno

240

interesa određenih socijalnih aktera, velikog utjecaja tih društvenih aktera i

premoći procesa koji djeluju kao prepreka za primjenu održivog razvoja, a ne

zato što ne postoje kvalitetna znanja i strategije koje promoviraju prakticiranje

održivog razvoja. Postojeći suvremeni razvoj je u pogledu vlastite unutrašnje

strukturalne održivosti, tvrdi autor rada, „razapet“ između mogućnosti koje su

već tu i/ili koje procesom samo-stvaranja nadolaze, te prepreka i ekološki

neodrživih oblika praksi koje „isporučuju“ raznorodni partikularni interesi. U

temeljnom žarištu rada je upravo razmatranje odnosa između prepreka

afirmaciji održivog razvoja i mogućnosti za održivi razvoj. Ovakav osnovni

tematski izbor osigurava kompleksnost i širinu pristupa koji odgovora formatu

doktorske disertacije. Pri tome dio rada obuhvaća posebni osvrt na Hrvatsku.

Testiranje hipoteze kroz analitičko-istraživački pristup u radu, odvija se uz

pomoć dva osnovna indikatora održivosti – ekološkog otiska (za ekološku

održivost) i indeksa ljudskog razvoja (za socio-kulturalnu održivost). Po prvi

put, to naglašavamo, u ovom smo radu dobili empirijski utemeljenu

komparaciju ekološkog otiska i indeksa ljudskog razvoja za Hrvatsku.

Prvo poglavlje rada je posvećeno teorijskom propitivanju i pozicioniranju

koncepta održivog razvoja, kako u prošlosti kada je nastajao, tako i danas. Tu

se preispituje sam nastanak koncepta održivog razvoja, legitimnost pomirenja

naizgled nespojivih pojmova kao što je održivost (bliža statičnosti) i razvoj

(bliži dinamičnosti). Autor naglašava kako valja biti svjestan kako je koncept

održivog razvoja proizvod određenog vremena i konteksta, društvenih odnosa

i vrijednosnih obrazaca. U tom smislu, autor se pita nije li vrijeme da se

koncept održivog razvoja danas preispita, ne toliko zbog njegove inherentne

suprotljivosti, a po autoru zapravo jedino moguće simbioze, već zbog

odgovaranja na pitanje drži li, kolokvijalno rečeno, koncept održivog razvoja i

u 21. stoljeću vodu? Nije li akceleriranje utjecaja i raširenosti klimatskih

promjena te kontinuirano degradiranje stanja u svjetskim ekološkim sustavima

trenutak da se preispita i sam koncept koji je trebao osigurati suprotan smjer

kretanja i bolje ukupno stanje? Tome pitanju se pridružuje stav jedne od

najvećih ekoloških organizacija na svijetu, The World Conservation Union

(IUCN), koja je početkom 2006. godine objavila rad The Future of

Sustainability – Re-thinking Environment and Development in the Twenty-first

Century. Ovdje se zaključuje kako „problem s održivošću i održivim razvojem

241

nije u tome da su vrijednosti koje se tu zastupaju pogrešne, već da su sami ti

pojmovi prevladani i umorni“. Uzgred, pri tome su mislili kako se previše

gubimo u raspravama o potrebama budućih generacija i solidarnosti s njima,

umjesto da sada i ovdje započnemo sa praktičnom primjenom održivog

razvoja. Kao svojevrsni uvod u drugo poglavlje spominje se opća podrška

održivom razvoju svih najznačajnijih i relevantnih društvenih, političkih,

ekonomskih, znanstvenih i drugih organizacija. Autor primjećuje kako unatoč

tome što imamo preko 200 međunarodnih i nekoliko stotina regionalnih

ugovora koji se tiču zaštite okoliša i šire održivog razvoja, situacija u stvarnom

svijetu prilično porazna. Kao zaključak se nameće da je podrška deklarativne

naravi.

Drugo poglavlje se bavi analizom prepreka za održivi razvoj. Kao prepreke za

održivi razvoj autor navodi nedovoljnu educiranost i osviještenost za praktičnu

primjenu održivog razvoja, globalni ekonomski sustav kojem je glavna svrha

gomilanje profita i linearni rast, a kojeg autor naziva globalnim kasinom, te

utjecaj klimatskih promjena i ratovi za resurse, posebno one koji su presudni

za razvoj naših društava. Pri tome su nedostatak educiranosti i osviještenosti

te neodrživi ekonomski sustav uzroci, a klimatske promjene i ratovi za resurse

posljedice.

Kod prve prepreke autor ističe kako znanje i vještine kojima primjenjujemo

održivi razvoj trebamo shvatiti kao hladne silnice, a osviještenost utemeljenu u

emocijama i vrijednostima u tople silnice, te kako su obje potrebne za načela

„ekološke pismenosti“ (Capra, 2005), odnosno za primjenu održivog razvoja..

Velika pažnja u radu se posvećuje današnjem ekonomskom sustavu, koji je u

literaturi poznat kao neoliberalni kapitalizam. Ovaj tip kapitalizma stvara stanje

opsjednutosti gomilanjem „profita pod svaku cijenu“, bez obzira na posljedice.

Ovdje autor predano iznosi obilje primjera opće neodrživosti, čak i onih

institucija i država koje se vole predstavljati kao veliki zastupnici održivog

razvoja i zaštite klime. Kao i kod klimatskih promjena, i ovdje se navodi

potreba shvaćanja međupovezanosti u svijetu, jer je današnji ekonomski

sustav neodvojiv od dovoljne količine jeftinih energenata koji mu omogućuju

rast, prvenstveno mislimo na naftu i plin te činjenici kako cijeli svijet ovisi o

položaju i stanju dolara koju većina svijeta koristi za trgovinu, financijska

ulaganja, intervencije na tržištu, gomilanje rezervi i drugo vezano za

242

ekonomiju. Takvo stanje logično vodi i do nekontroliranog i linearno

usmjerenog konzumerizma, koji uzrokuje ozbiljne probleme u gomilanju

otpada, zagađenju okoliša pa na kraju krajeva i trošenja velikih količina

energije, što uzrokuje klimatske promjene. Na strani posljedica autor analizira

klimatske promjene i ističe kao najbolji primjer nesposobnosti čovječanstva da

se suoči s razvojnim izazovima koji stoje pred nama . Ovdje se čak izražava i

kritika što se neumorno iscrpljujemo oko rasprava jesmo li odgovorni za

trenutne promjene u klimi, a manje da se one događaju te da nam je potreban

ozbiljan i izvediv globalni program adaptacije. S obzirom na svoj utjecaj i sve

širu raspršenost po svijetu, klimatske promjene su najbolji primjer

globaliziranosti svijeta. S druge strane, upravo s njihovim jačanjem, održivi

razvoj izgleda sve udaljeniji. Klimatske promjene su i vrlo dobar primjer

nejednakosti i nepravde u svijetu, jer su u ovom trenutku najviše izloženi

negativnim posljedicama klimatskih promjena, upravo oni koji su najmanje

doprinijeli njihovom stvaranju, dakle siromašni i ekonomski nerazvijeni. Ratovi

za resurse su logična posljedica takvog svijeta. Problem koji imamo, kako

autor primjećuje, da su fosilna goriva o kojima ovise potrošačka društva

razvijenog svijeta i njihov ekonomski rast, locirana neravnomjerno na planeti.

U trećem poglavlju autor kreće u središnji dio rada, u analizu indikatora

održivosti, pa se detaljno upoznajemo s dva indikatora: ekološkim otiskom za

ekološku održivost i indeksom ljudskog razvoja za socio-kulturalnu održivost.

U svjetskoj literaturi „ekološki otisak“ se je nakon niza godina afirmirao kao

vodeći i rječiti empirijski pokazatelj ekološke održivosti i autorov izbor ovog

pokazatelja smatramo vrlo smislenim. Izračun „ekološkog otiska“ za Hrvatsku

u tome kontekstu je nedvojbeni znanstveni doprinos. Za socio-kulturalnu

održivost moguće je naći više pokazatelja ali odabrani UN indeks ljudskog

razvoja osigurava komparabilnost podataka na svjetskoj razini.

Ekološki otisak se definira kao „zemlja i voda potrebni da podrže materijalni

standard određene populacije uz korištenje prevladavajuće tehnologije“.

Izračunavamo ga u hektarima, pri čemu mislimo na površinu potrebnu da

zadovolji sve naše potrebe za hranom, energijom, transportom, građevinama i

infrastrukturom, otpadom i drugo. Naše potrebe se stavljaju u odnos na

biokapacitet ekosustava, dakle na ono što nam globalni ekosustavi mogu

243

pružiti i osigurati. Ako nam je otisak veći od biokapaciteta, onda imamo

ekološki minus, a u suprotnoj situaciji, imamo ekološki plus.

Ekološki otisak prvi je počeo razvijati Mathis Wackernagel u svom doktorskom

radu 1990. godine, a nastavio je razvijati s William Reesom, što je rezultiralo

njihovom prvom knjigom na tu temu 1996. godine Our Ecological Footprint -

Reducing Human Impact on Earth. Danas je ekološki otisak najpoznatiji po

bienalnom izvještaju/studiji Living Planet Report, iza kojeg zajednički stoje

organizacije Global Footprint Network i World Wide Fund for Nature. Ekološki

otisak nam kroz svijet brojaka i empirijskih podataka dobro sumira prepreke

za održivi razvoj. Autor ističe kako prema podacima iz 2006. godine, u ovom

trenutku nam globalni biokapacitet dozvoljava ekološki otisak od 1,8 globalnih

hektara po glavi stanovnika, a naš je ekološki otisak 2,2 globalnih hektara. To

znači da živimo iznad održivosti planete i da smo na globalnoj razini u

ekološkom minusu. Problem je što nekim zemljama za zadovoljenje potreba,

a zapravo potrošnje, njihovih stanovnika treba više, dok neke ne mogu

zadovoljiti niti osnovne životne uvjete. Primjerice, SAD imaju 9,7g ha, a zemlje

EU (prije proširenja 2004. godine) 5,1gha. To znači kada bismo svi živjeli kao

prosječni stanovnik SAD, trebalo bi nam čak preko pet planeta kao što je

naša, a dok bi nam za životni stil stanovnika EU-15 bilo potrebno čitava tri

planeta.

Autor ovdje zaključuje kako je iz podataka ekološkog otiska jasno da dio

zemalja ostvaruje visok životni standard zahvaljujući trošenju resursa drugih

zemalja i cijele planete. Posebno zabrinjava s obzirom na prevladavajuće

trendove, što glavninu u ekološkom otisku planete, neke zemlje, ili i na

osobnoj razini, zauzima potrošnja fosilnih goriva i pripadajuća emisija

ugljičnog dioksida (47%) te proizvodnja hrane (29%). Nadalje se posvećuje

opsežna analiza i drugim komponentama ekološkog otiska pored emisije

ugljičnog dioksida i proizvodnje hrane, a to su: korištenje šuma, korištenje riba

i morskih proizvoda, infrastruktura i graditeljstvo te nuklearna energija.

U doktorskom radu se dalje objašnjava drugi indikator održivosti – Indeks

ljudskog razvoja (HDI). HDI su stvorili Ujedinjeni narodi 1990. godine kako bi

dobili pregled kvalitete života u nekoj zemlji, jer se inače razvoj zemlje

ocjenjuje samo kroz ekonomsku dimenziju, odnosno kroz godišnji bruto

proizvod (BDP). Problem je što zemlja može imati velik BDP, ali stanovništvu

244

ne mora rasti kvaliteta života. Stoga, imamo indeks koji u sebi sjedinjuje tri

kategorije: životna dob, stupanj educiranosti koji u sebi sadržava stopu

pismenosti zajedno sa stopom upisanih u obrazovni sustav, te kupovnu moć

stanovništva. Indeks ljudskog razvoja nam tako opisuje koliko je neka zemlje

uspješna u pretvaranju bogatstva u „zdrav, dug i kvalitetan život“ za većinu

stanovništva. Ukoliko je HDI iznad 0,8 smatra se da zemlja ima visok

društveni razvoj i tu su grupirane ekonomski razvijene zemlje svijeta. Ukoliko

je HDI ispod 0,8 do 0,5 radi o srednjem društvenom razvoju i tu su uglavnom

zemlje Latinske Amerike i Azije te dio sjevera i juga Afrike. HDI ispod 0,5

znači slab društveni razvoj i radi se najsiromašnijim zemljama svijeta,

pretežno u Africi.

Ključni dio rada je kompariranje podataka koje dobijemo od ekološkog otiska i

Indeksa ljudskog razvoja. Radi se o okupljanju svih dimenzija održivog

razvoja, jer nam ekološki otisak pokriva ekološki stup, a HDI socijalni i

ekonomski stup održivog razvoja. Karta koja su nudi u doktorskom radu

pokazuje koliko je svijet podijeljen. Zemlje koje imaju visok HDI, imaju

najčešće i previsok ekološki otisak. Visoki materijalni standard i istrošenost i

ugroženost prirodnih resursa u izravnoj i visokoj korelaciji. Zemlje koje imaju

ekološki otisak u okviru dozvoljenog globalnog biokapaciteta, nisu uspjele

ostvariti visok društveni razvoj. Možemo zaključiti kako na svijetu ne postoji

zemlja koja uspijeva zadovoljiti sva tri stupa održivog razvoja. Jedino je Kuba

uspjela ostvariti visok HDI i održivi ekološki otisak, no autor zaključuje kako

nam to zapravo i govori s kakvim problemima se suočava današnji svijet, jer

Kuba u čitavom nizu važnih kategorija (demokracija, sloboda medija, pravo na

izbor…) ne može biti uzor.

Četvrto poglavlje „Akteri za održivi razvoj“ ima dvostruku ulogu. S jedne

strane, autor u skladu sa svojom polaznom tezom brojne aktere koji

primjenjuju održivi razvoj suprotstavlja onima koje je navodio kao prepreke. S

druge strane, ovdje se predstavljaju brojna znanja i tehnologije, programi i

strategije kojima se može smanjiti ekološki otisak uz osiguravanje kvalitete

življenja i visokog društvenog razvoja. Posebno treba istaknuti detaljan prikaz

aktera koji primjenjuju održivi razvoj s obzirom na različite razine djelovanja:

globalnoj, državnoj, gradskoj i seoskoj, poslovnoj te osobnoj.

245

Peto poglavlje odnosi se na poseban dio doktorskog rada, a tiče se održivog

razvoja u Hrvatskoj. Glavnina analize odnosi na detaljan komparativni pregled

ekološkog otiska i Indeksa ljudskog razvoja Hrvatske. Prema zadnjim

podacima, ekološki otisak Hrvatske iznosi 2,9gha, a biokapacitet čak 2,6gha,

što znači da je Hrvatska u pogledu ekološkog otiska u ne tako velikom minusu

od 0,3gha. Indeks ljudskog razvoja za Hrvatsku je 0,846, što znači da se

smatra kako je u Hrvatskoj u svjetskim razmjerima ostvarena visoka

društvena razvijenost.

Iz tih podataka, autor izvodi opći zaključak kako Hrvatska ima veliku šansu

zadržati svoj razvoj na visokim razinama uz potrošnju biokapaciteta u okvirima

održivosti. Komparativna empirijska analiza ovih dvaju grupa indikatora

omogućava da očitamo razvojnu poziciju Hrvatske u pogledu ekološke i

socijalne održivosti u kontekstu modernog svijeta.

Zadnje poglavlje sumira izneseno u radu i nudi zaključna razmatranja kako na

globalnoj razini, tako i za Hrvatsku. Opći zaključak rada jest kako „bez

usvajanja koncepta pravedne raspodjele na globalnoj razini nije moguća

primjena i ostvarenje održivog razvoja“. Dodatno se zagovara i uključivanje

koncepta pravedne raspodjele kao četvrte generacije ljudskih prava pri UN-u.

Što se tiče Hrvatske, u zaključku se naglašava važnost očuvanja bogatog

biokapaciteta, posebno šuma i voda. Također se ističe važnost daljnjeg

osiguravanja visokog indeksa ljudskog razvoja, odnosno u skladu s tim

ispunjenje Milenijskih ciljeva za Hrvatsku, posebno onoga koji se tiče ulaganja

u obrazovanje, jer je to kategorija koja je relativno najslabije razvijena u

našem Indeksu ljudskog razvoja. Jasno, kako pred ostatkom svijeta, i pred

Hrvatskom stoji potraga za rješenjima koja nude održiviji dizajn i štednju

energije, bolje i efikasnije iskorištavanje obnovljivih izvora energije,

proizvodnju hrane na ekološki način te održivo gospodarenje otpadom.

***

Kandidat mr. sc. Dražen Šimleša je u svojoj doktorskoj disertaciji istraživao

znanstveno relevantan i društveno zanimljiv problem održivog razvoja, te

pitanja vezana za njegove temeljne proturječnosti. U žarištu autorskog napora

u formatu doktorske disertacije je opsežno razmatranje prepreka održivom

246

razvoju, s jedne strane i mogućnosti s druge strane. Ovaj osnovni tematski

izbor rada - prepreke i mogućnosti održivog razvoja - osiguravaju

kompleksnost i širinu pristupa. U našoj sociološkoj znanstvenoj zajednici

analiza prepreka i mogućnosti održivog razvoja ovih razmjera i ovakve

specifične težine poduzeta je prvi puta. Stoga to smatramo znanstvenim

doprinosom rada.

Glavna teza rada je da je koncept održivog razvoja onaj poželjni globalni tip

društvenog razvoja koji može pomiriti poželjan materijalni rast određenih

razmjera i poželjno unapređenje kvalitete življenja s neophodnim očuvanjem

prirodnih osnova življenja. Zbog takvog „sudbonosnog“ značaja ovog

razvojnog koncepta sociologijsko odabrano kompleksno razmatranje prepreka

njegovog ostvarenja i mogućnosti je u prvom planu. Dodatno se teza

produbljuje prezentacijom aktera koji već danas prakticiraju održivi razvoj, i

koji pokazuju kako se održivi razvoj danas dovoljno ne prakticira zbog prejakih

prepreka, a ne zato što ne postoje kvalitetna znanja i vještine za njegovu

primjenu.

Kandidat je uložio puno truda u pripremu izrade rada, proučio obilje literature,

prikupio i do neke mjere sistematizirao obilje građe i podataka te na toj osnovi

uspješno empirijski dokumentirao i prepreke i mogućnosti. Zamjetno je veliko

obilje izvora podataka, što ocjenjujemo vrlinom rada. Posebnu analitičku

vrijednost rada čini empirijski dio koji se odnosi na sklop indikatora ekološkog

otiska kojim se mjeri dimenzija ekološke održivosti odabranog razvoja te HDI

(Indeksa ljudskog razvoja) kojim se mjeri socijalna i ekonomska održivost.

Odabrana metoda mjerenja pomoću ove dvije grupe indikatora primijenjena je

na Hrvatsku. Po prvi put, to naglašavamo, u ovom smo radu dobili empirijski

utemeljenu komparaciju ekološkog otiska i indeksa ljudskog razvoja, odnosno

pokazatelja ekološke i socijalne održivosti za Hrvatsku. U tome smislu rad je

uz ostale vrline i originalan te se i u toj dimenziji može smatrati znanstvenim

doprinosom sociološkim istraživanjima održivog razvoja.

Stručno povjerenstvo drži da je mr sc Dražen Šimleša napisao uspješan

doktorski rad iz problematike održivog razvoja. Pokazao je odlično

poznavanje teorijske literature, kritički pristup u vrednovanju građe, podataka i

postojećih istraživanja, određenu sposobnost sistematizacije obilja

247

raznorodnih podataka, razvijenu sociološku imaginaciju i sklonost originalnoj

komparativnoj analizi indikatora ekološke, socijalne i ekonomske održivosti.

Na temelju iznesenog predlažemo Fakultetskom vijeću da ovo skupno

izvješće prihvati, te odobri mr.sc. Draženu Šimleši daljnji postupak za

stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti iz područja društvenih

znanosti, polje sociologija.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

predsjednik povjerenstva

2. dr.sc. Vladimir Lay, viši znan. suradnik

Instituta Ivo Pilar

3. dr.sc. Krešimir Kufrin, docent

248

Predmet: ocjena doktorskoga rada Željke Čelić.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakultetau Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održanoj 24. siječnja 2008., imenovani u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada Željke Čelić, pod naslovom Latinski metajezik - matrix slavenskih gramatika (Utjecaj latinskoga na hrvatski i istočnoslavenske jezike, prikazan jezičnim nazivljem, opisom glasova i oblika u hrvatskome i istočnoslavenskim jezicima), podnosimo Fakultetskome vijeću

I z v j e š t a j

Doktorski rad ima 328 stranica teksta računalnoga sloga (od 3. do 330. str.). Uvod je na str. 3.-6. s naslovima: LATINSKI METAJEZIK - MATRIX SLAVENSKIH GRAMATIKA i Latinski - jezik pod utjecajem. U njemu se na samom početku postavlja pitanje: Može li jedan jezik utjecati na drugi u tolikoj mjeri da jezik pod utjecajem pokušava kategorije, koje mu ne pripadaju, upotrebljavati i u govoru? Ili, barem, u pisanoj riječi? Proces posuđivanja leksičkih jedinica, fraza i sintagmi "svakako je potvrdan odgovor". Kao primjer se navodi latinski: rimska je lingvistika velikim dijelom bila primjena grčkih kategorija na latinski jezik, uz kalkiranje grčkih tehničkih termina, pa je latinski bio jezik pod utjecajem - službeni su se kodifikatori jezika, gramatičari, ugledali na analiziranost glasova i oblikā grčkoga. Ta situacija, u kojoj je grčki jezik lingvistički metajezik latinskom, prenosiva je i na slavenske jezike. Na 7.-8. stranici rada je KAZALO. Slijedi poglavlje (str. 9.-19.) 1. GRČKA. RIM. s podnaslovima: 1.1. Od početaka međusobnih dodira do propasti Istočnoga Rimskog Carstva i 1.2. Obrazovanje Grka i Rimljana - temelji gramatike. Grci su inicirali u Europi naučavanje koje možemo zvati lingvistikom u najširem smislu, a gramatičko će umijeće kasnije, zbog politike i širenja granica Rimskoga Carstva, prerasti u ars grammatica - sveukupnost podataka, naslijeđenih promišljanja grčkih gramatičara; u vještinu je, u obliku komentara, commentarii in aliquem, nadograđen korpus jezičnih činjenica latinskoga jezika. Ono što je u antici bilo dio osnovnoga obrazovanja, dakle čitanje i pisanje, predstavlja temelje današnjega pojma gramatike. Spektar obrazovnih predmeta - τέχναι - širi se i kod Grka i kod Rimljana ratnim osvajanjima. Rimljani će ih kodificirati kao normu obrazovanja pod nazivom septem artes liberales koje će i nakon propasti Rimskoga Carstva funkcionirati kao obrazovni model. Na stranicama je 20.-60. poglavlje 2. GRAMATIČKO UMIJEĆE. s podnaslovima: 2.1. RAZMIŠLJANJA O JEZIKU. Filozofija. 2.2. ARS GRAMATICA. 2.3. TRADICIONALNA GRAMATIKA. "Obrazovanje, vezano uz jezik, predstavljalo je u antici, u svojim prvim i osnovnim oblicima, upoznavanje s oznakama glasova i njihovom reprodukcijom. Tek razvojem ljudske misli, ili kako su to Grci nazvali, ljubavi prema mudrosti ... počinje i razvoj misli o jeziku." Budući da su ta razmišljanja bila povezana s raščlambom egzaktnih disciplina kao što su aritmetika i astronomija, i jezik se nastojao promatrati na taj način - takav pogled na jezik postojao je kod dijela grčkih filozofa, za njih je on bio gotov oblik koji se ne

249

mijenja pod ljudskim utjecajem jer je sustav pravilnosti u obliku deklinacija, konjugacija ... Odatle i njihovo pomno bavljenje etimologijom ili pravim, iskonskim značenjem riječi: za njih je zvukovna vrijednost glasa bila jednaka značenjskoj. Ali postojalo je i drugačije gledanje na jezik i njegove anomalije - odstupanja od zakona i pravilnosti, koje nije trebalo mijenjati, već samo evidentirati kao jezično blago. Ovo je osnovno pitanje o porijeklu, nastanku jezika, riječi i glasova stvorilo dvije oporbene struje - analogiste i anomaliste. "Od 3. st. pr. Kr. gramatičari se počinju baviti jezikom ... razdvojivši svoje interese na etimologiju, fonetiku i gramatiku (odnosno morfologiju)", stvorivši deskriptivnu gramatiku i iznjedrivši gramatičare kao što su bili Aristarh, Dionizije Tračanin i Apolonije Diskol, od kojih je prvi postavio temelje filološkomu proučavanju književnoga teksta. Govori se o ovoj trojici i drugim poznatim grčkim gramatičarima toga razdoblja, o zaključivanju o postojanju pet padeža, o tome da glagol ne postoji bez vremena, lica i brojeva, da je aktivan i pasivan, da se javlja u osam kategorija ... Govori se o razvoju razmišljanja o jeziku kod Rimljana. "Gledanje na jezik kao na zasebnu jedinicu na važnosti dobiva u dodiru s Grcima koji su već imali razrađen sustav analize jezika, a budući da su Grci [već] bili u državnome sklopu Rimskoga Carstva, olakotna je okolnost bila i školovanje Rimljana u mjestu samog izvora znanja." Drugim stoljećem prije Krista počinje razdoblje kada se struktura latinskoga jezika počinje proučavati kao zasebna disciplina, ali ne odvojeno od književnosti. Gramatika će, kao umijeće opisa jezika, u punome cvatu biti u periodu Varona i Cicerona. Na postignućima Varona i Dionizija Tračanina temeljit će opis jezika Donata i Priscijana. I kako su se Rimljani, Latini, u početku ugledali u Etruščane i Grke, tako će i ostvareni opis latinskoga jazika postati uzor za narode što su se formirali na tlu Rimskoga Carstva poslije njegova pada - preuzeli su latinski i njegovu deskripciju kao ideal govorenog i pisanog jezika, dostojnog Boga i vladara. Grčki, a osobito latinski, smatrani su besprijekornima i obrascima prenosivim na ostale jezike. "Učenje gramatike latinskog i grčkog jezika omogućavalo je učenje klasika antičke književnosti, ali i upoznavanje s podacima iz različitih područja: medicine, ratovanja, povijesti ... Obrazovanje se sastojalo od učenja davno utvrđenoga antičkog obrasca dobroga pisanja i govorenja ... uz nova promišljanja i postignuća ... u okviru prvih svjetovnih sveučilišta ... i u okviru Crkve, s primarnom namjenom prijepisa religijskih djela." Slijedi poglavlje (str. 61.-68.) 3. KLASIČNI LATINSKI JEZIK. "Latinski jezik atributom klasični ograđuje sebe od svih utjecaja govorenoga jezika ... koji će slijedom vremena dovesti do stvaranja romanskih jezika. Takav, okamenjen u Ciceronovom razdoblju ... njegovat će se i do perioda kad postaje matrix deskripcijama velikoga broja jezika Europe." Najduže je poglavlje 4. TEMELJI LATINSKE GRAMATIKE. (str. 69.-206.), koje ima podnaslove: 4.1. TACIT, 4.2. CICERON, 4.3. KVINTILIJAN, 4.4. PRISCIJAN, 4.5. DONAT, 4.6. VARON, 4.7. MODEL TRADICIONALNE GRAMATIKE, u kojem je prikazana upravo matrix slavenskih gramatika. Latinska gramatika jest gramatika klasičnoga latinskoga jezika. Cilj upoznavanja s jezičnom problematikom i najboljim načinom njegove uprabe jest bavljenje književnošću, rjeđe isključivo gramatikom, i, na kraju, bavljenje govorništvom. "Govorništvo je, dakle, jedan od izvora i temelja za opis latinske gramatike: najobrazovaniji i najtalentiraniji rimski pisci bili su ujedno i oratori; stoga su Tacit, Ciceron i Kvintilijan uvrštni u ovaj podnaslov, budući da kritikom društva i stanja ars oratoria govore i o normama jezika, koje će slijediti i izvan njihova vremena ... Priscijan, Donat i Varon predstavljaju izvorne temelje latinske gramatike jer neposredno iznose strukturu

250

latinskoga jezika." Raspodijeljeni su "prema zastupljenosti opisa gramatike u svojim djelima te utjecaju na kasnija razdoblja: Tacitus, Publius Cornelius: Dialogus de oratoribus. Cicero, Marcus Tullius: De oratore ad Quintum fratrem liri tres. Quintilianus, Marcus Fabius: Institutio oratoria. Priscianus: Institutiones grammaticae. Donatus, Aelius: De partibus orationis ars minor. Varro, Marcus Terentius: De lingua Latina."Slijedi podroban prikaz njihova doprinosa opisu klasičnoga latinskog jezika i, time, razvoju jezikoslovnoga promišljanja. Nakon opisa latinske matrix dolazi poglavlje 5. SLAVENSKI JEZICI. (str. 207.-266.) s podnaslovima: 5.1. Počeci pismenosti u Slavenā, 5.2. Vjera, 5.3. Država, politika, nacija, 5.4. Jezik, 5.5. Latinski jezik i Slaveni. Navode se činjenice o tropismenosti u Hrvata i na 212.-213. stranici konstatira: "... Rim je odobrio upotrebu slavenskoga jezika (kodificiranoga, koji je postao nadslavenskim te zaradio atribut crkvenoslavenski), ali ne i brisanje njegova utjecaja. Bizant je dopuštao izražavanje vjere narodnim govorom, stoga će situacija u Kijevskij Rusi biti manje zamršena od jezičnopismene situacije na hrvatskom tlu, tj. neće biti spora oko ideje književnoga jezika (bit će to staroslavenski ...)." Navode se činjenice o odnosima Kijevske Rusi i Bizanta. Pri uspoređivanju početaka pismenosti na hrvatskom tlu i tlu bivše Kijevske Rusi točno je primijećeno: "Dok je prva hrvatska pismenost bila osvjedočeno državno-pravna, početna staroslavenska bila je vjerskoga karaktera, no i njoj će se ubrzo pridružiti svjetovna, na narodnom govoru." Prati se daljnji razvoj na planu književnoga stvaranja na hrvatskom tlu, s jedne strane, i tlu bivše Kijevske Rusi, a kasnije - poslije njezina raspada - Moskovske Države / Moskovije, dakle u istočnih Slavena, s druge. Na stranici 260. dana je vrlo pregledna i zanimljiva tablica gramatikā B. Kašića, A. Della Belle, B. Tadijanovića, M. A. Relkovića, M. Lanosovića, J. Jurina, J. Voltića, F. M. Appendinija, Š. Starčevića i I. A. Brlića (s njihovim nazivima, godinama izdanja) i rubrikama: jezik obrade, jezik kojim je pisana gramatika, naziv jezika, a na stranici 261. analogna tablica u kojoj su autori: Ivan egzarh Damaščanin, Maksim Grk (Grek), Dmitrij Gerasimovič Tolmač, Zyzanij, Lavrentij, Meletij Smotrickyj, Juraj Križanić, Heinrich W. Ludolph i Mihail V. Lomonosov. Na kraju se poglavlja pokazuje da je gramatika latinskoga posredno i neposredno (što kasnije, to više i na tlu Istočnih Slavena) postala uzor za pisanje gramatika slavenskih jezika. Prije Zaključka, zadnje je poglavlje 6. SLAVENSKE GRAMATIKE. (str. 267.-301.) s podnaslovima: 6.1. Struktura slavenskih gramatika, 6.2. Jezik gramatika, 6.3. Jezični nazivi. Vrlo se pregledno, po točkama, opisuju gramatike, pokazuje se kojim su terminima - pojmovima opisane pojave u vezi s glasovima, vrstama riječi, oblicima, pokazuje se na svakom koraku vidljiv utjecaj neposredno grčkih (u Istočnih Slavena) i latinskih gramatika (posredno i neposredno - što dalje, to više - u Istočnih Slavena i neposredno u Hrvata), i opet se vrlo zorno, u tablicama na stranicama 299.-301., daje pregled uporabe termina - po njihovim izvorima. Sedmo je polavlje 7. ZAKLJUČAK. (str. 302.-304.). "Latinski kao metajezik slavenskih gramatika obuhvaća cjelokupnost utjecaja latinskoga jezika i rimske (zapadnoevropske) kulture na slavenski svijet ..." "Latinski je jezik u vrijeme utjecaja na slavenske jezike i sam sadržajno prožet i strukturno protkan grčkim jezikom i kulturom te izdankom obiju antičkih kultura - bizantskom kulturom."

251

U ovome se radu u vezi s prošlošću Istočnih Slavena neprestano kurzivom piše pridjev - termin ruski. To autorica radi s razlogom. U nas je, zbog toga što nemamo dva naziva: Rusija (Россия) i Rus (Русь), uopće - jezično, a u vezi s time najčešće i pojmovno - ne pravi razlika između onoga što se odnosi na nekadašnju staru feudalnu državu s centrom u Kijevu i onoga što se odnosi na Moskoviju i, kasnije, Rusku Imperiju (Российская Империя), ili jednostavno Rusiju. A razlika je bitna: Kijevska je Rus (autorica dosljedno upotrebljava naziv Rus, koji treba shvatiti kao imenicu ženskoga roda s dugosilaznim naglaskom, koja se u novim tekstovima sve više upotrebljava) bila država čije je središte bilo na tlu današnje Ukrajine, u nju je ulazila i današnja Bjelorusija, što znači da miješanje tih činjenica u nas najčešće stvara krivu predodžbu da se sve što je rusko tiče upravo onoga što je danas za nas Rusija, Rusi, Rus. Autorica, dakle, pridjevom ruski označuje istočnoslavensko vezano ponajprije za vrijeme do (poprilici) XVIII. stoljeća. (Ukrajinci su, na primjer, još u tome stoljeću svoj jezik zvali ruskim. Čuveni filolozi-gramatičari jezika slovenskoga Zyzanij i Smotrickyj, na primjer, nisu bili rođeni na tlu današnje Rusije, nego na tlu današnje Ukrajine i osobno na tlu današnje Rusije nisu ni bili, itd.) Ovaj je doktorski rad propraćen s 955 važnih primjedaba ispod teksta. U odjeljku 8. Bibliografija (str. 305.-330.) navedena je golema stručna literatura na raznim jezicima.

Ocjena doktorskoga rada

Vidi se da je Željka Čelić, upotrijebivši golemu relevantnu literaturu na raznim jezicima, doista savjesno obradila uvijek važnu temu, o kojoj je već mnogo napisano, ali je ona dala vrlo koristan usporedan - gramatike hrvatskoga, s jedne strane, gramatike istočnoslavenskih jezika, s druge - pregled razvoja gramatičke misli u Hrvata i Istočnih Slavena, pokazala neprocjenjiv utjecaj koji su, za razvoj te misli, odigrale gramatike grčkoga jezika i, posebno, latinskoga (koji je i sam bio primatelj), pokazala da je latinski metajezik doista odigrao ulogu matrix u povijesti pisanja slavenskih gramatika - i istočnoslavenskih. Njezin je doprinos upravo u tome sintetičkom sagledavanju pojave. Ovaj će rad, uvjereni smo, biti nužan svakomu tko se bude ovim pitanjem bavio. Zato Stručno povjerenstvo prihvaća i pozitivno ocjenjuje doktorski rad Željke Čelić Latinski metajezik - matrix slavenskih gramatika i predlaže da Fakultetsko vijeće kandidatkinju uputi u dalji postupak, usmenu obranu doktorskoga rada

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Olga Perić, red. prof. predsjednica povjerenstva

2. dr. sc. Milenko Popović, red. prof. u miru

3. dr. sc. Josip Silić, professor emeritus

U Zagrebu, 17. ožujka 2008.

252

Stručno povjerenstvoza ocjenu magistarskoga rada Mate Milasa

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakultetaSveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskoga rada Mate Milasa "Nastava hrvatske skladnje u osnovnoj školi"

Na svojoj sjednici održanoj 19. prosinca 2007. imenovali ste nas u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Mate Milasa "Nastava hrvatske skladnje u osnovnoj školi". O toj smo vašoj odluci obaviješteni 20. prosinca 2007 (Klasa:643-02/o7-02/101, Urbroj: 3804-850-07-2). U vezi s time podnosimo vam ovo

Izvješće

Mate Milas napisao je i u odgovarajućemu obliku predao magistarski rad "Nastava hrvatske skladnje u osnovnoj školi". Rad ima 216 stranica računalno ispisanoga teksta sa 30 redaka po stranici i 80 znakovnih mjesta u retku. Strukturiran je ovako: Nakon Uvoda (str. 1-4) slijedi 5 poglavlja: Slovničko i skladanjsko gradivo u osnovnoj školi (str. 5-43), Analiza osnovnoškolskih jezičnih udžbenika i radnih bilježnica (vježbenica) (str. 44-99), Usvajanje i razvoj skladnje u djece predškolske i školske dobi (str. 110-173), Govoreni i pisani jezik (str. 174-199), Skladanjske pogrješke u učeničkim tekstovima (str. 200-2005) i Zaključak (str. 206-208). Na kraju je opsežan Popis literature (str. 209-216). U Uvodu su najavljene teme pojedinih poglavlja. U prvome dijelu (Slovničko i skladanjsko gradivo u osnovnoj školi) uspoređena je zastupljenost gradiva skladnje u dvama zadnjim nastavnim planovima i programima za hrvatski jezik (iz 1999. i 2006. godine). Uočena je tendencija smanjivanja zastupljenosti gradiva skladnje u osnovnoj školi i pomicanja toga gradiva prema višim razredima osnovne škole. Autor je istražio i komentirao teorijsku pozadinu takvih promjena usredotočivši se posebice na razvoj učeničke jezične kompetencije. Prikazao je nekoliko istraživanja koja su se bavila utjecajem učenja skladnje na razvoj učeničkih jezičnih sposobnosti, te je na osnovi rezultata do kojih su u tim istraživanjima došli pojedini autori iznio nekoliko prijedloga (smjernica) u vezi s nastavom hrvatske skladnje u osnovnoj školi.

253

U drugome dijelu (Analiza osnovnoškolskih jezičnih udžbenika i radnih bilježnica) analizirana je obrada pojedinih tema iz nastavnoga plana i programa u udžbenicima i radnim bilježnicama. Osim za prvi i drugi razred, gdje djeca sadržajima skladnje ovladavaju samo na razini intuitivne spoznaje, koliko im je potrebno pri učenju pisanja, autor je analizirao više udžbenika i radnih bilježnica za pojedine obrazovne stupnjeve. Pri raščlambi obrade pojedine skladanjske teme u školskim jezičnim knjigama iznio je svoju prosudbu te obrade. Dajući primjedbe, nastojao je ponuditi rješenja koja smatra prikladnijima. Uspoređivao je i obrade pojedinih tema u različitim udžbenicima upozoravajući na određene neusklađenosti te komentirao raspored skladanjskih tema po obrazovnim stupnjevima određen nastavnim planom i programom, iznoseći svoje prijedloge u vezi s time. U trećemu dijelu (Usvajanje i razvoj skladnje u djece predškolske i školske dobi), nakon prikaza razvojnih faza ranoga jezičnog usvajanja te nekoliko istraživanja koja se odnose na skladateljski razvoj djece starije od 5 godina, autor donosi rezultate svojega istraživanja u kojemu je provodio skladanjsku raščlambu pripovjednih pisanih tekstova učenika 3., 5., 6. i 7. razreda osnovne škole. To je prvo istraživanje u Hrvatskoj koje se bavi skladnjom djece školske dobi. Autor ga je proveo u okviru teme svojega magistarskog rada jer smatra da nastava skladnje, i općenito nastava slovnice, mora crpsti informacije iz takvih istraživanja. Na razini surečenice i na razini jednostavne rečenice prikazana je uporaba skladanjskih pojavnosti koje autor smatra znakom jezičnoga razvoja. Posebice je iscrpno prikaza skladnja složene rečenice. Moglo se tako uočiti koje skladanjske pojavnosti učenici rabe često, a koje rijetko ili nikako, te bi njihovu uporabu (i usvajanje) nastava skladnje trebala poduprijeti. U četvrtome dijelu (Govoreni i pisani jezik) autor upozorava na različito ustrojstvo govorenoga i pisanoga jezika, što se često zanemaruje u nastavi hrvatskoga jezika, ali i u našemu jezikoslovlju općenito. Nakon prikaza osnovnih razlika između govorenoga i pisanoga jezika autor donosi rezultate istraživanja u kojemu je usporedio govoreni i pisani tekst na istu temu u učenika 3., 5. i 7. razreda osnovne škole. To je također prvo istraživanje takve vrste provedeno u Hrvatskoj. Zorno su prikazane određene razlike u ustrojstvu govorenoga i pisanoga jezika, ali i problemi koje u pismenome izražavanju imaju učenici koji malo čitaju i ne usvajaju dovoljno osobitosti pisanoga jezika, te im pisani tekst biva podosta organiziran govoreno. U petome dijelu (Skladanjske pogrješke u učeničkim tekstovima) iznesene su skladanjske pogrješke koje se učestalo ponavljaju u učeničkim radovima analiziranima u dvama prikazanim istraživanjima. Pritom autor ne navodi one skladanjske pogrješke koje su odavno stalna

254

mjesta naših jezičnih savjetnika, nego skladanjske pogrješke o kojima se rijetko piše i u nastavi uglavnom ne podvrgava eksplicitnoj poduci. U šestome dijelu (Zaključak) okupljeni su zaključci do kojih je autor došao u pojedinim poglavljima rada i istaknuta važnost motiviranja učenika na čitanje, jer se skladanjske pojavnosti pisanoga jezika i više nego eksplicitnom skladateljskom podukom usvajaju čitanjem - na podsvjesnoj, intuitivnoj razini.

Zaključak i ocjena: Magistarski rad Mate Mitasa "Nastava hrvatske skladnje u osnovnoj školi" odlično je koncipiran, konzistentan u opisu istraživanja i s razgovijetno utemeljenim zaključcima. Analiza istraživane problematike i sinteza rezultata dosljedno su provedene, posebno s obzirom na uspostavljene instrumente kvantitativne i kvalitativne analize, u što nas uvjerava uzorno usustavljena istraživačka metodologija. Znanstveni doprinos ovoga rada čine upravo navedeni instrumenti analize, kojom je pokazana mogućnost istraživanja nastave skladnje u osnovnoj školi te niz istraživačkih zaključaka i smjernica za daljnja istraživanja. U cjelini je ovaj rad plod uspješnih dugogodišnjih istraživanja, dobro utemeljenih na sigurnim izvorima i potkrijepljenih objektivnim dokazima. Stoga zaključujemo da je posrijedi magistarski rad koji je vrijedan prinos znanosti. To je razlog zašto ga je Stručno povjerenstvo ocijenilo pozitivno. Prijedlog: Stručno vam povjerenstvo predlaže da prihvatite njegovu pozitivnu ocjenu te da njegovu autoru - Mati Milasu - dopustite pristup njegovoj obrani.

Stručno povjerenstvo:

_________________________________ prof. dr. sc. Josip Silić, predsjednik

__________________________________prof. dr. sc. Vlado Pandžić, član

__________________________________ prof. dr. sc. Ivo Pranjković, član

Zagreb, 10. ožujka 2oo8.

255

dr. sc. Jasna Galjer, docent, predsjednica

dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof., član

dr. sc. Darja Radović-Mahečić, viša znan. sur., član

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: ocjena magistarskog rada Renate Margaretić Urlić

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 29. listopada

2007. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Renate

Margaretić Urlić pod naslovom Totaldizajn Radničkog sveučilišta "Moša Pijade».

Primjer kontinuiteta moderne i «socijalističko prosvjetiteljstvo» u hrvatskoj

arhitekturi. Na temelju donesene odluke i zakonskih odredbi podnosimo Vijeću

sljedeći skupni

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad Renate Margaretić Urlić Totaldizajn Radničkog sveučilišta "Moša

Pijade". Primjer kontinuiteta moderne i «socijalističko prosvjetiteljstvo» u hrvatskoj

arhitekturi obuhvaća 203 stranice teksta s 302 bilješke. Magistarski rad je strukturiran

u 3 osnovne tematske cjeline podijeljene ukupno u deset poglavlja, s prilozima koje

čine bilješke, popis nacrta i fotografija, popis literature i sažeci na hrvatskom i

engleskom jeziku. U prvom dijelu koji sadrži 25 stranica nakon uvoda u kojem

magistrandica obrazlaže temu, opseg, cilj i metodologiju rada, slijedi analiza

povijesne situacije u kojoj se obrazlaže političko-gospodarski i kontekst hrvatske

arhitekture pedesetih godina 20. stoljeća, s posebnim osvrtom na status arhitekture i

arhitekata u okviru društvene obnove. Nakon toga uvida slijedi tekst o lokaciji

odnosno analiza mjesta gradnje na uglu tadašnje «Socijalističke avenije» i

«Sveučilišne aleje» u okviru aktualnih urbanističkih vizija i planova za novo središte

Zagreba i tematska cjelina u kojoj se iscrpno navodi dokumentacija vezana uz

raspisivanje natječaja za Dom Radničkog sveučilišta, uključujući i usporedbu s

najznačajnijim natječajima toga vremena u Zagrebu. Iscrpno je zastupljena

256

dokumentacija od odluke o raspisivanju natječaja do analize rezultata i svih

natječajnih radova, s posebnim osvrtom na prvonagrađeni rad. Zasebnu cjelinu unutar

razmatranja ove teme čini pregled povijesnih istraživanja vezanih uz Vukovarsku

ulicu kao mikrourbanističku ambijentalnu cjelinu, sve do recentnih priloga. U tom

kontekstu se razmatra i pitanje kako se u kontinuitetu urbanističkih vizija uklopio

projekt Doma radničkog sveučilišta Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana. Pri tome

je značajan udio u rasvjetljavanju suvremene situacije ostvaren usporednom analizom

sa arhitektonskim natječajima koji su obilježili razdoblje 1950-ih godina, osobito u

svjetlu arhitektonske kritike u tadašnjoj stručnoj periodici.

Drugi opsegom najveći dio magistarskog rada pod zajedničkim nazivom «Kontinuitet

moderne» sastoji se od četiri poglavlja na ukupno 156 stranica. U tom se dijelu rada

autorica bavi detaljnom analizom natječajnog, idejnog i izvedbenog projekta, odnosno

utjecajem na izmjene u projektu do kojih je došlo uslijed boravka autora Radovana

Nikšića u Nizozemskoj gdje je surađivao u jednom od vodećih projektantskih atelijera

toga vremena koji vode Van den Broek i Bakema. Prvo poglavlje („60006“ natječajni

projekt) sadrži iscrpnu analizu i usporedbu svih elemenata prostorne dispozicije i

arhitektonskog oblikovanja natječajnog projekta Nikšića i Kučana s obzirom na

natječajni program, zatim ga uspoređuje s drugonagrađenim natječajnim rješenjem

Božidara Tušeka, Emila Pernara i Milana Mihaljevića, a nakon toga slijedi usporedna

analiza s prethodnim radovima Nikšića i Kučana namijenjena kontekstualiziranju i

vrednovanju projekta za Dom Radničkog sveučilišta u okviru njihovih opusa. Osim

„imperativa razdoblja“ koji su izraz i odraz aktualne situacije, interpretacija nastoji

uspostaviti značenjski okvir kontinuiteta tradicije moderne arhitekture iz razdoblja

tridesetih godina 20. stoljeća.

Slijedi poglavlje „Nizozemski projekt“ u kojem se nastoji kroz prizmu sažetog prikaza

poslijeratne nizozemske arhitekture i kontinuiteta njezine moderne tradicije objasniti

njezine utjecaje na Radovana Nikšića i njegovo daljnje projektantsko djelovanje, kao i

dodirne točke utjecaja na zagrebačku sredinu 1950-ih godina.

Treće je poglavlje („Idejni projekt“) posvećeno detaljnom prikazu dokumentacije,

odnosno usporedbi natječajnog i idejnog projekta i analizi njihovih razlika. U

četvrtom se poglavlju („Izvedbeni projekt“) autorica bavi prostornom organizacijom

izvedbenog projekta, također koristeći se metodom usporedbe s idejnim projektom,

odnosno analizirajući odnos funkcije objekta i prostornog programa.

257

U trećem dijelu rada pod nazivom «Totaldizajn za socijalističko prosvjetiteljstvo» koji

sadrži 19 stranica teksta razmatra se recepcija projekta Doma Radničkog sveučilišta u

Zagrebu, posebno s obzirom na kongres CIAM-a 1959. Zasebno se analizira segment

„političkog marketinga“, odnosno utjecaj ideologije na arhitektonski program objekta

koji nedvojbeno predstavlja sintezu nastojanja koja obilježavaju 1950-e u ovoj sredini

koji je tema poglavlja „Arhitektura u službi socijalističkog prosvjetiteljstva.“

Završni dio magistarskog rada je Zaključak u kojem se projekt i realizacija zgrade

Doma Radničkog sveučilišta u Zagrebu (danas Pučko otvoreno učilište) vrednuju s

obzirom na zadani kontekst, arhitektonske karakteristike i u okviru programa

„socijalističkog prosvjetiteljstva“ odnosno kao jedinstveni primjer „totaldizajna“

svojega vremena koji bez naslijeđa programatskog načela „plastičke sinteze“ grupe

Exat“ ne bi bio ostvariv. U tom smislu nezaobilazna je suradnja arhitekata Nikšića i

Kučana s Bernardom Bernardijem u dizajnu namještaja i opreme interijera.

Popis literature strukturiran je u dva dijela: prvi dio odnosi se na povijest moderne

arhitekture i sastoji se od 48 bibliografskih jedinica, a drugi sadrži literaturu iz

područja nacionalne povijesti moderne arhitekture, a sastoji se od 112 bibliografskih

jedinica (od toga se četiri jedinice odnose na bibliografiju Radovana Nikšića.

Sastavni dio magistarskog rada je popis nacrta i fotografija na kojem se nalaze 64

priloga ilustracija teksta.

Uvidom u magistarski rad i slijedom navedenog, Povjerenstvo daje sljedeće

M i š l j e n j e

Magistarski rad Renate Margaretić Urlić pisan je s potpunim uvidom u građu koju

obrađuje i temeljitim poznavanjem dosad objavljene stručne literature, primarnih i

sekundarnih izvora u arhivskim i muzejskim ustanovama te dokumentacije koja se

čuva u privatnom vlasništvu. Rezultate istraživanja sistematizirala je i izložila na

primjeren način, s razdiobom na pojedine tematske cjeline. Kandidatkinja je pokazala

potpuno snalaženje u istraživanju i u izlaganju predmeta, a po primijenjenoj

metodologiji znanstveno-istražvačkog rada, cjelovitosti obrade dostupnih arhivskih

258

izvora i dokumentacije (od dnevnog tiska do stručne literature i likovnog materijala).

autorica magistarskog rada je dokazala relevantnost odabrane teme.

Renata Margaretić Urlić sustavno je obradila temu magistarskog istraživanja i na

primjeren način ju je izložila. Rad udovoljava kriterijima magistarskog rada te

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da

prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada te da kandidatkinji Renati Margaretić

Urlić odobri nastavak postupka stjecanja magisterija znanosti iz područja

humanističkih znanosti (polje povijest umjetnosti).

U Zagrebu, 10. 3. 2008.

dr. sc. Jasna Galjer, docent

predsjednica povjerenstva

dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

član povjerenstva

dr. sc. Darja Radović Mahečić, viša znan. sur.

član povjerenstva

259

Odsjek za psihologijuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

U Zagrebu, 8. ožujka 2008.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj o magistarskom radu Sabine Morosini Turčinović

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. prosinca 2007. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Sabine Morosini Turčinović pod naslovom "Nasilje među djecom, socijalna moć i učenje po modelu". Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženi rad, te podnosi Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Sabine Morosini Turčinović ima 93 stranice teksta koji uključuje 282 reference u popisu korištene literature, te 26 stranica Priloga u kojem se nalaze podražajni materijali i listovi za odgovore, pomoćni materijali važni za organizaciju istraživanja, kao i prikazi rezultata predispitivanja i testiranja homogenosti varijance. Rad je podijeljen u šest poglavlja: Uvod, Problemi, Metoda, Rezultati i rasprava, Zaključak i Literatura. Na kraju je radu priložen sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, kao i kratak životopis autorice.

U Uvodu autorica polazi od naglašavanja raširenosti pojave zlostavljanja među djecom i negativnih posljedica do kojih ono dovodi, te pokušava razjasniti odnos između zlostavljanja među djecom i srodnih pojmova, kao što su nasilje i agresivnost. Sažeto daje pregled glavnih skupina teorija agresivnosti koje mogu poslužiti i kao polazna osnova za odgovor na pitanje o uzročnosti nasilja među djecom. Detaljno razrađuje različite definicije zlostavljanja među djecom i zaključuje da su sve one usredotočene na tri značajke: opetovanost nasilničkog ponašanja, intencionalnost takvog ponašanja te nejednaku snagu/moć u odnosu zlostavljač – žrtva. Napominje da autori pri tom ne navode vrste socijalnih moći na koje se taj nesrazmjer odnosi, što smatra glavnom zamjerkom i polazištem za svoje istraživanje.

Autorica pregled nastavlja prikazom dosadašnjih spoznaja dobivenih istraživanjima nasilja među djecom. Pri objašnjavanju fenomena zlostavljanja, početna su istraživanja bila usmjerena na prirodu i raširenost zlostavljanja među djecom, dok kasnija istraživanja promatraju zlostavljanje u okviru psihologije ličnosti, razvojnog te socijalnog teorijskog pristupa. Posebni naglasak stavljen je na metodologiju istraživanja zlostavljanja među djecom, karakteristike različitih metoda (i kvantitativnih i kvalitativnih), njihove komparativne prednosti i ograničenja. Autorica ukazuje da je, s obzirom na čestinu i intenzitet zlostavljanja, potrebno

260

kombinirati različite metode koje mogu biti komplementarne i pružiti jasniju sliku problema koji je još uvijek težak za proučavanje.

U nastavku uvodnog dijela rada autorica se usmjerava na problem socijalnog utjecaja i socijalnih moći, u smislu korištenja moći pojedinca ili grupe ljudi kako bi utjecali na ponašanje drugih. Najšire prihvaćena konceptualizacija socijalnih moći je ona Frencha i Ravena (1959) koji navode da se socijalni utjecaj ostvaruje temeljem nekoliko vrsta socijalnih moći: moći nagrade, moći prisile, moći eksperta, legitimne, referentne i informacijske moći. Kasnije je Raven (1992, 1993) nadopunio ovu taksonomiju i razlikuje 11 vrsta i podvrsta socijalnih moći. One se mogu klasificirati u dvije široke kategorije: tvrde i meke. Tvrde su one u kojima se osoba percipira kao eksplicitna, direktna, oštra, stroga i kažnjavajuća, dok su meke one u kojima se osoba percipira kao suzdržana, pozitivna i nenasilna. Autorica daje pregled dosadašnjih spoznaja dobivenih istraživanjima socijalnih moći, a ponovno se osvrće i na metodologiju ovih istraživanja i njene nedostatke. Time dolazi i do završnog dijela Uvoda, u kojem povezuje zlostavljanje među djecom, socijalnu moć i temelj teorije socijalnog učenja agresivnog ponašanja – učenje po modelu, te objašnjava polaznu teorijsku osnovu ovog istraživanja.

Prilikom definiranja zlostavljanja među djecom autori najčešće koriste dva kriterija: ponavljanje nasilnog ponašanja i nesrazmjer u moći između zlostavljača i žrtve. Pri tom ne navode vrste socijalnih moći na koje se taj nesrazmjer odnosi (moć prisile, moć nagrade, ekspertna, referentna, informacijska, legitimna moć ili moć bespomoćnih). Stoga je osnovni cilj ovog istraživanja bio provjeriti dovodi li nesrazmjer u svim vrstama moći do jednake spremnosti na zlostavljanje. U skladu s ciljem istraživanja, postavljena su tri istraživačka problema.

Prvi problem bio je ispitati da li postojanje nesrazmjera u svim vrstama socijalnih moći dovodi do zlostavljanja među djecom. Postavljena je hipoteza da će spremnost na zlostavljanje varirati ovisno o korištenoj vrsti socijalne moći. Očekivalo se da će npr. korištenje moći bespomoćnih ili referentne moći u odnosu rezultirati slabijim odabirom zlostavljanja nego korištenje moći prisile ili moći nagrade.

Drugi problem istraživanja bio je ispitati utječe li vrsta moći modela na preferenciju zlostavljanja. Očekivalo se da će različite vrste socijalnih moći koje model koristi biti različito povezane s preferencijom zlostavljanja.

Treći problem bio je utvrditi koje vrste socijalnih moći učenici preferiraju u situaciji modela zlostavljača, a očekivalo se da će uz takav model djeca pokazati najveću preferenciju za korištenjem moći prisile.

Provedeno je eksperimentalno istraživanje u kojem je sudjelovao 401 učenik petih i šestih razreda osnovnih škola u Puli. Na svim sudionicima prikupljeni su podaci kojima je odgovoreno na prvi problem, dok su za potrebe odgovora na drugi i treći problem sudionici bili raspoređeni u sedam eksperimentalnih situacija i jednu kontrolnu. U svakoj od ovih situacija bilo je po 50 sudionika. Svi sudionici bili su muškog spola, a skupine su bile izjednačene po dobi. Istraživanje je provedeno u skladu sa etičkim zahtjevima istraživanja s djecom.

U prvom dijelu istraživanja korišteno je sedam priča (sedam vrsta socijalnih moći) koje opisuju osobe A i B među kojima postoji nesrazmjer u moći. Od sudionika se tražilo da zamisle kako su osoba A (moćnija) koja želi od osobe B neki predmet te da označe koliko su spremni koristiti fizičko i verbalno zlostavljanje kao način za dobivanje predmeta u svakoj od sedam situacija. Kako se zlostavljanje često uči

261

imitacijom modela, u drugom dijelu eksperimenta ispitan je utjecaj uspješnog modela u situaciji rješavanja problema zasnovanog na korištenju jedne od sedam vrsta socijalnih moći. Sudionici su nakon prikaza ponašanja modela birali načine vlastitog utjecaja u sličnoj situaciji.

U obradi rezultata su, uz osnovnu deskriptivnu statistiku, korišteni i odgovarajući statistički postupci, uglavnom složene analize varijance kojima je omogućeno utvrđivanje glavnih i interakcijskih efekata ispitivanih varijabli, što smatramo prikladnim izborom s obzirom na postavljene probleme rada.

Rezultati istraživanja pokazali su da nesrazmjer u različitim vrstama socijalnih moći nejednako pridonosi zlostavljanju. Nesrazmjer u moći prisile više doprinosi spremnosti na zlostavljanje od nesrazmjera u ostalim vrstama socijalnih moći, a razlika u moći bespomoćnih uopće nije dovela do spremnosti na zlostavljanje. Prilikom provjere utječe li vrsta modela vršnjaka na preferenciju zlostavljanja, analize su pokazale statistički značajne glavne efekte preferencija socijalnih moći i vrste modela, kao i interakcije preferencija socijalnih moći i modela. Od sedam varijabli preferencija socijalnih moći na tri su modela statistički značajno djelovali (nagrada, legitimna moć i prisila), dok na preostale četiri (informacijska, referentna, ekspertna moć i bespomoćnost) nije bilo statistički značajnog djelovanja modela. Konačno, utvrđena je značajna razlika u preferenciji pojedinih socijalnih moći u situaciji modela zlostavljača. Model zlostavljač izazvao je najveću preferenciju prisile i najmanju preferenciju bespomoćnosti, što je u skladu s hipotezom o djelovanju modela zlostavljača.

U završnom dijelu rada autorica raspravlja dobivene rezultate povezujući ih s nalazima dosadašnjih istraživanja i zaključuje da bi, sukladno dobivenim podacima, definicija zlostavljanja među djecom trebala biti modificirana i odnositi se na nesrazmjer među djecom dominantno u moći prisile, a ne općenito na nesrazmjer u moći. U daljnjoj raspravi interpretira se značenje dobivenih spoznaja i razmatraju se moguća ograničenja provedenog istraživanja. Autorica ukazuje na potrebu nastavka ovakvih istraživanja kako bi se pobliže upoznali uzroci i mehanizmi zlostavljanja među djecom.

Sabina Morosini Turčinović svoj je magistarski rad posvetila vrlo aktualnoj i nedovoljno istraženoj temi nasilja među djecom. Iako se radi o eksperimentalnom istraživanju u kojem su djeca postavljena u hipotetske situacije, čime je ograničena mogućnost generalizacije rezultata, ovaj magistarski rad svakako predstavlja vrijedan teorijski i empirijski doprinos znanstvenom izučavanju i razumijevanju utjecaja nesrazmjera u različitim vrstama socijalnih moći priklanjanju nasilnom i potencijalno zlostavljačkom načinu rješavanja problema. Autorica je pokazala primjereno poznavanje područja te je u uvodnom dijelu vrlo pregledno povezala teorijska razmatranja, nalaze dosadašnjih istraživanja i relevantna metodološka pitanja. Istraživanje je pažljivo planirano i provedeno, te su poštivani svi zahtjevi etike u psihološkim istraživanjima. Svakako treba istaknuti autoričinu sposobnost primjene adekvatnih statističkih postupaka u obradi rezultata i njihovu primjerenu interpretaciju, te kritički odnos prema vlastitom istraživanju i dobivenim rezultatima. Naravno da se istraživanju mogu uputiti i određeni prigovori, koji su prvenstveno vezani uz operacionalizaciju ispitivanih varijabli i ograničenu mogućnost generalizacije nalaza, no to su ograničenja kojih je i sama autorica svjesna i na koja se osvrće u završnom dijelu svoga rada.

262

Na temelju ocjene stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Sabine Morosini Turčinović i odobri joj daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Željka Kamenov, izv. prof.predsjednica povjerenstva

dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.član povjerenstva

dr. sc. Vera Ćubela Adorić, doc.(Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru)

članica povjerenstva

263

Odsjek za talijanistikuVijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 12. veljače 2008.

PREDMET: izvješće o ocjeni magistarskog rada Ilonke Peršićpod naslovom Figure dvojnika u djelima Jamesa Joycea i Itala Sveva

Na sjednici održanoj 29. listopada 2007. Fakultetsko vijeće nas je izabralo u

povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ilonke Peršić pod naslovom Figure

dvojnika u djelima Jamesa Joycea i Itala Sveva, pod mentorskim vodstvom dr. sc.

Morane Čale. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo

I Z V J E Š ĆE

Magistarski rad Ilonke Peršić obuhvaća 124 stranice kompjutorskog ispisa.

Rad se dijeli na sljedeća poglavlja: 1. »Uvod«; 2. »Romaneskni svjetovi Joycea i

Sveva kao dvojnici«; 3. »Tema umjetnika i umjetničkoga stvaranja«; 4. »Zaključak« i

Literaturu, koja broji 198 bibliografskih jedinica.

U Uvodu pristupnica objašnjava razloge za još jednu usporedbu Joyceova i

Sveva djela te stajalište s kojega se rad pridružuje brojnim kritičkim uvidima u tu

problematiku. Ovaj se rad ne usredotočuje na pitanje dobro istraženih odnosa između

dvojice pisaca na razini osobnih intelektualnih biografija, nego na tekstualne

paralelizme između autorskih djela, o kojima, po pristupničinu mišljenju, postoje

nedovoljno brojne i nepotpune studije. Da bi istaknula impostaciju svojega

istraživanja, kao okosnicu pristupnica odabire tematsko-metodološki kompleks

dvojnika. Zato u Uvodu iznosi kratak pregled proučavanja pojma dvojništva u

književnosti, no izričito napominje da se dotičnim pojmom u radu ne služi u značenju

koje bi se svodilo na semantički sadržaj Doppelgängera kao aktorijalne figure, nego

ga upotrebljava »u prenesenom značenju, kao komparatističku metaforu« te izraz

figure dvojnika razumijeva »s jedne strane kao oznaku za dvojne figure koje

označavaju motivske, tematske i idejne podudarnosti dvojice autora, a s druge strane

kao širi metaforički pojam kojim je moguće prispodobiti strukturno načelo

264

organizacije sustava pripovjednih likova unutar tekstova« (str. 3). Takav pristup

usporedbi dvaju reprezentativnih romana dvojice autora, Uliksa i Zenove svijesti, koji

čine glavninu korpusa magistarskog rada, razmatra dva aspekta dvojništva:

»međutekstovno dvojništvo«, tj. analogije i preklapanja među različitim sastavnicama

pripovjednih tekstova, i unutarnje ili intradijegetičko dvojništvo, koje se odnosi na

oblike spekularnosti, dvojnih figura i simetrija unutar djela svakoga od dvojice pisaca.

U metodološkom pogledu, pristupnica se oslanja na psihoanalitičku i

poststrukturalističku kritiku te na Girardovu antropološku teoriju.

Drugo poglavlje, »Romaneskni svjetovi Joycea i Sveva kao dvojnici«,

usporedbu dvaju spomenutih romana započinje njihovom sažetom

kontekstualizacijom u modernističku književnost. Poredbeni postupak obrazlaže se, s

jedne strane, statusom amblematskih modernističkih tekstova što ga proučavani

romani imaju jedan u talijanskoj, a drugi u svjetskoj književnosti, a s druge,

utemeljenošću rada na teorijama intertekstualnosti (Kristeva) odnosno otvorenog djela

(Eco) te shvaćanjem teksta kao »nenaslovljene dopisnice« (Derrida), što pristupnicu

navodi da se ogradi od namjere da produbi prethodna istraživanja veza između

tekstova i biografija. Među najvažnija zajednička obilježja romaneskne proze dvojice

autora pristupnica uvrštava radikalno preustrojeno poimanje pripovjednog prostora i

vremena, uvišestručenost i prepletanje pripovjednih očišta te motivske i tematske

podudarnosti (kao što su »kriza modernoga čovjeka, njegova pasivnost, inercija,

ljubavne želje/frustracije, sklonost analizi, društvena izoliranost, osamljenost,

otuđenost«), iz čega autorica izvodi postavku o poetičkoj bliskosti, koju nastoji

dokazati podvrgavajući usporednoj analizi elemente svakoga od dvaju tekstova što su

ih dosadašnje kritički uvidi istraživali zasebno.

Osobitu pozornost posvećujujući zajedničkome motivu pasivnosti,

neodgovornosti i rezignacije, pristupnica spomenuti motiv razmatra u svjetlu središnje

postavke Lacanova teksta Desire and the Interpretation of Desire in Hamlet (1982),

prema kojoj istovrsni motiv u Hamletu – paraliza sposobnosti za djelovanje –

odgovara subjektovoj nemogućnosti da dopre do nesvjesnih ishodišta vlastite žudnje,

zbog čega postaje ovisan o drugima. Tu Lacanovu tezu pristupnica obrazlaže u

opsežnoj bilješki te je opravdano povezuje sa Girardovim pojmom »mimetičke

žudnje«. Razrada usporedbe vodi računa o nizu relevantnih kritičkih uvida o svakome

od dvaju romana te se poziva na temeljne tekstove Freuda, Lacana i njihovih tumača,

kojima se potkrepljuju zapažanja o dvojništvima između dvaju romana, odnosno o

265

unutarnjim, kadšto izokrenutim dvojništvima u svakome pojedinom romanu.

Napominjemo da iz pristupničina razmatranja Uliksa izostaje problematizacija motiva

paralize iz perspektive postkolonijalnih studija, na što, prema savjetu povjerenstva,

pristupnica sama upozorava, a što se djelomično može opravdati i neistraženošću

mogućnosti da se takva perspektiva primijeti na Zenovu svijest. Opširna analiza

unutarnjih dvojništava i izokrenutih dvojništava u Uliksu s obzirom na djelatnu

sposobnost likova tijekom znatnog broja stranica kao da gubi iz vida potanku

usporedbu sa Svevovim romanom; no, prijelaskom na razmatranje Zenove svijesti,

dodirni aspekti dvaju pripovjednih svjetova češće se naglašavaju popraćeni

primjerima i unakrsnim referencijama, uz zanimljive digresije u bilješkama, koje

proširuju glavni tekst rada uspostavljajući srodnosti između proučavanih motiva i

tema dvaju romana i modernističkog okružja (osobito u pogledu motiva lutanja

gradskim prostorom), kao i poveznice s drugim djelima dvojice autora, te

osvjetljavajući pripovjedna zbivanja sa stajališta ponajviše Freudovih, Lacanovih i

Girardovih uvida. Motiv paralize pojedinčeve volje u obama romanima odmjerava se

o motive odnosa prema ženama odnosno majci i o konstrukcije protivnih dvojništava

između ženskih likova, te poglavito o motive mimetičko-suparničkih odnosa prema

drugome.

Treće poglavlje, »Tema umjetnika i umjetničkoga stvaranja kao dvojnika«,

bavi se drukčijom vrstom spekularnog (identičnog i preokrenutog) dvojništva,

metatekstualnom tematizacijom umjetnosti odnosno umjetnikove autobiografije u

dvama romanima, ali korpusu priključuje i Joyceov Portret umjetnika u mladosti, kao

roman koji se u tom pogledu nadovezuje na Uliksa. Motivi o kojima je povremeno

bilo govora u prethodnom poglavlju, odnos između oca i sina te ocoubojstvo, ovdje

se, na podlozi psihoanalitičke misli i Derridine metaforike pisma, privodi problematici

estetskog stvaranja te odnosu simboličnog i biološkog očinstva. Pozornost se prije

svega posvećuje najuočljivijemu mjestu romaneskno-esejističke rasprave o naravi

autorstva, očinskog autoriteta i umjetničke tvorbenosti, devetom poglavlju Uliksa, pri

čemu se, uz oslonac mnoštva kritičkih čitanja, na temelju Joyceova tematizacije

Shakespearova autorstva, Hamlet uspostavlja kao književno-očinski uzor romana,

naknadno opravdavajući i usporedbu između motiva duhovne paralize i Lacanova

tumačenja Shakespeareove tragedije, koju je obrađivalo prethodno poglavlje

magistarskog rada. Zbog razumljive prevage autoritativno očinske uloge koju Uliks

ima u svjetskoj modernističkoj književnosti, pa i naprama Svevovu romanu, ponavlja

266

se postupak iz prethodnog poglavlja, pa se tema poglavlja najprije opširno razmatra u

vezi s Joyceovim djelima, a zatim se Zenova svijest raščlanjuje u poredbenom

kontrapunktu naprama europskome uzoru.

»Zaključak« rekapitulira odnos ovoga magistarskog rada prema dosadašnjim

istraživanjima veza između pripovjedaštva dvojice autora: za razliku od kritičkih

uvida koji su se bavili pitanjima utjecaja, prioriteta i biografskih preklapanja, težište je

zanimanja u ovom pristupu bilo na komparativnoj analizi međusobnih odjeka između

dvaju tekstova. Pristupnica se pokazuje svjesnom činjenice da njezin rad ne iscrpljuje

naslovnu temu, nego zacrtava put daljnjeg istraživanja.

Iz Literature se razabire da se pristupnica služila velikom količinom kritičke

bibliografije o Joyceu, Svevu, književnome modernizmu i teoriji, uvrstivši i brojne

tekstove hrvatskih autora; povjerenstvo, međutim, smatra da bi literaturu ipak trebalo

upotpuniti nekim bibliografskim jedinicama, kao što su Scritti italiani Jamesa Joycea,

Racconti Itala Sveva te tekstovi Itala Sveva o Joyceu i Stanislausa Joycea o Jamesu

Joyceu i Svevu. Ističemo da se sekundarna literatura kojoj je izvornik na francuskom

navodi u uglednim engleskim prijevodima te da se, što je posebno važno, magistarski

rad na sekundarnu literaturu poziva izravno, a u zanemarivo maloj mjeri iz druge

ruke.

Imajući u vidu složenost teme i opseg postojeće kritičke literature o Joyceu i

Svevu, magistarski rad Ilonke Peršić nastoji odgovorno obuhvatiti najrelevantnije

naslove i tumačenja te uspijeva osvijetliti problematiku na dosad neuobičajen način.

Stoga preporučujemo Vijeću da magistarski rad Ilonke Peršić pod naslovom Figure

dvojnika u djelima Jamesa Joycea i Itala Sveva uputi u daljnji postupak.

Povjerenstvo:

1. Dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof. u miru

______________________________________

2. Dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, red. prof.

_______________________________________

3. Dr. sc. Morana Čale, red. prof.

_______________________________________

267

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: ocjena magistarskog rada Dubravke Pleše „Stilska obilježja srednjovjekovne slavenske oratorske proze“. Fakultetsko vijeće Filozofskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 20. studenog 2007. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Dubravke Pleše „Stilska obilježja srednjovjekovne slavenske oratorske proze“. Na temelju donesene odluke podnosimo Vijeću slijedeće

i z v j e š ć e

Magistarski rad Dubravke Pleše „Stilska obilježja srednjovjekovne slavenske oratorske proze“ obuhvaća 128 stranica. Rad se sastoji od Uvoda, 3 poglavlja, Zaključka i popisa literature koji uključuje 68 bibliografskih jedinica. U Uvodu pristupnica obrazlaže izbor teme magistarskog rada upućujući na relativno slabu istraženost teme s obzirom na nove spoznaje znanstvenika u pogledu pristupa i analize oratorske proze. Na istome mjestu ona naznačuje teorijske okvire u kojima namjerava interpretirati odabranu temu i daje pregled izvora kojima će se koristiti prilikom istraživanja teme.

S obzirom na kompleksnost odabranog područja istraživanja u prvome poglavlju “Civilizacijski okviri srednjovjekovne književnosti kršćanskoga Istoka” Dubravka Pleše pokušava smjestiti analiziranu temu u širi europski kontekst, što joj prema našem mišljenju i polazi za rukom. To joj omogućuje da detaljnije prikaže uvjete u kojima se razvijala cjelokupna srednjovjekovna slavenska književnost kršćanskoga Istoka i oratorska književnost kao njezin dio. Uspoređujući kulturno-povijesne prilike koje su tijekom srednjega vijeka vladale na Zapadu s onima koje su postojale na Istoku Europe, Dubravka Pleše pokazuje na koji su način te prilike utjecale na oblikovanje svjetonazora srednjovjekovnoga čovjeka, i nadalje, kako se to odrazilo u umjetnosti govorništva. Ovakav se komparativan pristup po našem mišljenju pokazao vrlo učinkovitim. Naime, kroz usporedbu razvoja umjetničke produkcije u zapadnokršćanskom i istočnokršćanskom svijetu Pleše načelno otvara pitanje mogućih utjecaja i prožimanja tih dvaju tipova kultura i civilizacija u kojima su nastajala retorička djela.

Drugo poglavlje “Korijeni oratorskoga umijeća” zajedno sa trećim -“Srednjovjekovna ruska oratorska književnost” čini središnji i ujedno najvažniji dio magistarske radnje. U drugom poglavlju pristupnica detaljno istražuje formiranje i razvoj oratorskoga umijeća – od antičkoga razdoblja sve do kasnoga srednjovjekovlja. Ona polazi od poznate činjenice da je korijene slavenske oratorske umjetnosti potrebno tražiti u bizantskoj retorici koja se odlikovala izuzetno visoko razvijenim

268

osjećajem za riječ. Detaljno se osvrće na helenistički i crkveno-patristički pravac koji su doprinjeli razvoju bizantskoga govorništva, zaustavljajući se posebno na pjesništvu, himnografiji i hagiografskoj književnosti. Pokazuje na koji je način zahvaljujući snažnom duhovnom zajedništvu dolazilo do nadopunjavanja i uzajamnog obogaćivanja tih dvaju osnovnih pravaca. Posebnu pozornost posvećuje tome kako su crkveni pisci i oratori koristili bogatu riznicu helenističke književnosti koja se doista odlikovala raznovrsnim, jezično i stilski dotjeranim i profinjenim književnim djelima. Ona, nadalje, pokušava slijediti put formiranja specifično bizantskoga visokog jezičnog izraza. To je vodi do govorničkih škola iz antičkoga razdoblja. Posebno se osvrće na Gorgija kao pravog umjetnika riječi, čija je govornička umjetnost (“Gorgijeve figure”) zbog profinjenosti i dotjeranosti u značajnoj mjeri utjecala i na Aristotela i na Cicerona; zaustavlja se također na manifestacijama te umjetnosti u radovima njegovih učenika Isokrata i Trasimaha. Oni su, naime, retoriku doveli do stilističkoga savršenstva, razradivši tehnike pomoću kojih govornik može izazvati određene osjećaje kod slušatelja te njima manipulirati ovisno o vlastitim ciljevima.

Prateći na koji je način antičko govorništvo zaživjelo u novom kršćanskom svijetu, Dubravka Pleše ukazuje na sve bitne promjene koje je doživjela formalna strana govorništva. Osim toga ona istražuje na koji je način nov sadržaj govorničkih djela (nakon prihvaćanja kršćanstva kao službene religije Rimskoga carstva) odredio izbor i upotrebu odgovarajućih stilskih sredstava. Polazi, dakle od toga da oratorsko umijeće u kršćanskom Bizantu, a kasnije i u Rusiji, nije izniklo samo iz klasičnoga govorništva, utemeljenog na Gorgijinim figurama. Govoreći o kritičkom pristupu antičkom govorničkom nasljeđu, pristupnica jasno izdvaja dvije struje. Prva je negativna, to jest njezini su zagovornici - Tertulijan, Teofil i Tatian smatrali da su vrhunci antičke umjetnosti đavolje djelo. No, postojala je i druga struja koja je ipak djelomično prihvaćala dostignuća antičke kulture. Po mišljenju njezinih glavnih predstavnika - Justina, Klimenta i Origena, Bog je, kako kod kršćana, tako i u antici, ne samo Stvoritelj nego je i umjetnik.

Toj drugoj struji Dubravka Pleše sasvim opravdano posvećuje u svojoj radnji najviše pažnje. Naime, predstavnici te druge struje, prihvativši antičke forme govorništva (i Gorgijine figure koje su u njemu postojale), prilagodili su ih vlastitim željama, stavovima i potrebama. Oni nisu samo izravno slijedili antičku tradiciju, nego su stvorili posve nove filozofske temelje govorništva kao i nova pravila upotrebe stilskih sredstava. Pristupnica je najprije istražila na koji su se način tvorci takve filozofije – najveći kršćanski Oci - Ivan Zlatousti, Vasilije Veliki, Grigorije Niski i dr. služili antičkim naslijeđem. To je pokazala na primjerima iz djela Ivana Zlatoustog, najpoznatijega srednjovjekovnog bizantskog govornika koji je prije svega imao drugačiji pristup slušateljima. Osim toga, retoričke figure on je u vlastitim govorima koristio na originalan i inovativan način zbog čega su ti govori stekli trajnu vrijednost i univerzalno značenje. Taj je dio analize osobito značajan budući da su upravo djela Ivana Zlatoustog uživala veliku popularnost u slavenskom svijetu. Štoviše, mnogi su govornici potpisivali njegovim imenom vlastita djela kako bi ona dobila na značaju i težini. Od uzora kao što je Ivan Zlatousti učili su i ruski govornici 11. i 12. stoljeća, čitajući njihova djela što na izvornom, grčkom jeziku, što u prijevodu.

Široki kontekst bizantske književnosti omogućuje pristupnici da kratko prikaže kako se je govorništvo razvijalo u različitim vrstama književnosti – u crkvenom pjesništvu, u hagiografijama i sl. Također pokazuje na koji se je način obogaćivalo i samo bizantsko govorničko umijeće zahvaljujući utjecaju starozavjetnih tekstova, posebice Psalama koji su postali jedan od najvažnijih izvora novoga tipa govorništva. Kršćanski govornici i himnografi rado su pribjegavali tom izvoru zbog slojevitosti i

269

višeznačnosti starozavjetnih tekstova, zbog složenosti metaforike i ekspresivnosti pjesničkih slika. Neočekivane, vrlo smione (sa stajališta klasične poetike) metafore, usporedbe i hiperbole Davidovih Psalama značajno su doprinjele razvoju retoričke umjetnosti u Bizantu.

U vezi sa starozavjetnom literaturom, pristupnica se poziva na navode nekih od istraživača, na primjer, S.Averinceva o tome da su starozavjetni tekstovi, za razliku od antičkih, građeni na principu «otvorene forme» te da se zbog toga nije postavljalo pitanje autorstva teksta. Takav stav Dubravka Pleše povezuje s teocentričnošću, karakterističnom za svjetonazor srednjovjekovnoga čovjeka. Taj pak zaključak dopušta Dubravki Pleše da napravi vrlo logičan prijelaz na pitanje hesihazma kao filozofskoj podlozi srednjovjekovnoga kršćanskog govorništva. Upravo se po toj filozofskoj podlozi, kako to pokazuje pristupnica, istočnokršćansko govorništvo s jedne strane razlikuje od antičkog govorništva, a s druge – od zapadnokršćanskog. Na hesihazmu, tj. na posebnoj vrsti mističkog učenja temelji se posebna vrsta jezičnog eksperimentiranja koje nalazimo u gotovo svim djelima istočnoslavenske srednjovjekovne crkvene umjetnosti riječi, pa tako i u govorništvu. Oslanjajući se na relativno teško dostupne radove Dionizija Areopagita koji između ostalog sadrže i učenje o prirodi i skrivenom značenju riječi, pristupnica navodi te radove kao jedan od izvora izgrađivanja posebnog pristupa riječi u srednjovjekovnih književnika. Hesihazam je, naime, odigrao presudnu ulogu u kršćanskoj umjetnosti riječi. Opis mističnog asketskog iskustva, pokušaj prikazivanja onostranog kao načelno nepojmljivog i neizrecivog, pokušaj objašnjavanja mnogobrojnih antinomija pomoću nesavršenog i ograničenog jezika došao je do izražaja u inventivnim i raznovrsnim jezičnim eksperimentima. U radovima kršćanskih književnika, pogotovo oratora i hagiografa, dolazilo je do kodiranja mističnog u posebnim jezičnim formulama od kojih se formirao i poseban jezični kanon.

Ovako postavljeni teorijski temelji uz odgovarajuće primjere dopuštaju Dubravki Pleše da provede doista sustavnu i temeljitu analizu konkretnih oratorskih djela srednjovjekovnih književnika u slijedećem, trećem poglavlju. Ipak, ona se ne zaustavlja samo na primjerima najboljih dostignuća oratorskoga umjeća u grčkoj i bizantskoj književnosti - već pokazuje na koji su način ta stilistička sredstva zaživjela u novoj sredini, na istočnoslavenskom tlu. Zbog toga dotiče i pitanje utjecaja istočnoslavenskoga folklora kao i visoke umjetnosti skandinavskog pjesništva. Ovo potonje bilo je dobro poznato u istočnoslavenskoj sredini, međutim, do današnjega dana njegov utjecaj nije dovoljno proučen. Ovakav zanimljiv stav daje pristupnici mogućnost da uz sustavnu analizu djela najreprezentativnijih predstavnika crkvenoga oratorskog umijeća razmotri i stilska obilježja umjetničkoga djela koje se inače ne smatra primjerom crkvenoga retoričkog ostvarenja, već se tradicionalno svrstava u takozvanu svjetovnu literaturu – Slovo o vojni Igorevoj. Pri tom se oslanja na tezu – prema našem mišljenju posve ispravnu i utemeljenu - o nepostojanju književnih žanrova u srednjovjekovnoj književnosti u suvremenom značenju te riječi. To praktički znači, kao što pristupnica uvjerljivo pokazuje, da je elemente govorništva u većoj ili manjoj mjeri moguće pronaći skoro u svim djelima srednjovjekovne književnosti kršćanskoga slavenskoga Istoka, i to zbog pretežno crkvenog karaktera književnosti. Međutim, kako ipak ne bi otišla u preveliku širinu, pristupnica se ograničava uglavnom na djela sadržajno vezana uz širenje i propagandu kršćanstva, na takozvana crkvena Slova (s izuzetkom već spomenutog Slova o vojni Igorevoj). Analizom spomenutih djela pristupnica otkriva najbitnije jezične značajke svojstvene oratorskoj istočnoslavenskoj prozi. Ipak, prikazujući ono što im je zajedničko u

270

pogledu upotrebe stilskih sredstava, ona ukazuje i na niz razlika koje svako od tih djela čine neponovljivim u sklopu cjelokupne srednjovjekovne književnosti.

U Zaključku pristupnica daje sumarni pregled svega što je postavila za cilj istraživanja i podvlači ostvarene rezultate. Pokazuje, dakle, značaj retoričke književnosti u ukupnoj srednjovjekovnoj slavenskoj književnosti te posebno podvlači da slavenski narodi nisu samo prihvatili i preuzeli kao već gotov uzor bizantsku oratorsku književnost već su u procesu dodira s njom dali i svoj obol njezinom daljnjem napretku. Na taj su način značajno doprinjeli razvoju svjetske kulture i na nju izravno utjecali.

Dubravka Pleše napisala je solidan i metodološki dobro koncipiran rad. Vidi se da

je pristupnica proučila obilje primarne i sekundarne literature, kako na ruskom tako

i na hrvatskom jeziku, među kojom ima i teže dostupnih jedinica. Pokazala je da se

zna dobro i kritički služiti odabranom literaturom. Rad iscrpno prikazuje povijesni

razvoj govorništva na kršćanskome slavenskome Istoku te kroz analizu pojedinih

djela ukazuje na značaj i mjesto oratorske književnosti u sklopu srednjovjekovne

književne produkcije. Ipak, u radnji je prema našem mišljenju nedovoljno

pokazana veza između istočnoslavenskih i južnoslavenskih književnosti, posebno

hrvatske koja je nešto slabije obrađena. Međutim, unatoč ovom i nekim drugim

manjim propustima, potrebno je istaknuti da se pristupnica, suočivši se s ionako

velikim brojem kulturnih i povijesnih činjenica, ipak uspjela u njima dobro snaći, a

također joj je pošlo za rukom da svoje teorijske uvide primijeni na konkretan

materijal. Važno je na kraju naglasiti da rad otvara niz problemskih pitanja vezanih

uz temu pa tako naznačuje i smjernice daljnjega istraživanja ove zanimljive teme.

Molimo stoga Vijeće da prihvati pozitivno izvješće o magistarskom radu Dubravke Pleše te da pristupnici omogući nastavak postupka za stjecanje magisterija znanosti.

271

U Zagrebu, 4. ožujka 2008.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr.sc. Živa Benčić-Primc, red. prof.

predsjednica povjerenstva

2. Dr. sc. Natalija Vidmarović, izv. prof.

član povjerenstva

3. Dr.sc. Anica Vlašić-Anić, viša asist.

(Staroslavenski institut, Zagreb)

član povjerenstva

Prihvaćeno na sjednici vijeća Odsjeka 5.ožujka 2008.

272

SAVJETOVALIŠTE ZA STUDENTE FILOZOFSKOG FAKULTETA

Odsjek za psihologijuFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 5.3.2008.

Dekanskom kolegiju Filozofskog fakulteta

PSIHOLOŠKO SAVJETOVALIŠTE ZA STUDENTE FILOZOFSKOG FAKULTETAIZVJEŠTAJ O RADU ZA 2007. GODINU

Rad Savjetovališta obuhvaćao je individualno savjetovanje studenata, grupne edukacije u vidu seminara "Trening uspješnog studiranja" i "Kako biti uspješan student", grupni rad sa socijalno neprilagođenim studentima, grupu za razvoj socijalnih vještina "Upoznajmo se" i grupu podrške apsolventima "Vjetar u apsolventska jedra", internet savjetovanje, informiranje i educiranje studenata putem panoa u auli fakulteta te animiranje studenata za korištenje savjetovališta putem letaka i interneta. Uz to organizirana su tjedna dežurstva za prijavu dolaska u Savjetovalište te supervizija i edukacija savjetovatelja.

U Savjetovalištu je tijekom 2007. radilo 13 savjetovateljica, članica Odsjeka za psihologiju., te jedna vanjska suradnica kao zamjena za kolegicu koja je koristila porodiljski dopust.U 2007. godini usluge Savjetovališta koristilo je 257 studenata: 121 ih je koristilo individualno savjetovanje, 52-je je prošlo treninge uspješnog studiranja, 18-ero je polazilo edukativne grupe podrške, a 66-ero je koristilo internet savjetovanje.

Održano je 643 individualnih savjetovanja (71% više nego 2006.) u okvirnom trajanju od po jedan sat. Savjetovanjem je obuhvaćen 121 student (57% više nego 2006.) - 88 studentica i 33 studenta. Studentice čine 73% korisnika. Vođenje kompjutorske baze podataka o individualnim savjetovanjima, uvedene 2003. godine, omogućilo je slijedeću analizu.

Korisnici Savjetovališta s obzirom na godinu studija ove su se godine distribuirali različito od prethodnih godina. Najviše je bilo studenata 3. godine (29% u odnosu na ranijih 20%) za njima slijede studenti 1. i 2. godine (sa 18 i 21% prema ranijih 22%), a potom apsolventi (17% prema ranijih 23%) i studenti 4. godine (15% prema ranijih 10%). Među korisnicima Savjetovališta bilo je 12% onih koji su ponavljali godinu odnosno parcijalno upisali višu godinu studija.

Studenti su koristili individualno savjetovanje u rasponu od 1 do 38 susreta, u prosjeku 5,6 (ranije 5)susreta po studentu. No prikladnije je navesti centralnu

273

vrijednost koja iznosi 3,5 susreta (za razliku od 2 susreta u 2006. godini).. Do 5 razgovora koristilo je 64,5% studenata, 23% koristilo je od 6 do 10 razgovora, 4,5% od 11 do 15, a čak je njih 9-ero (7,4%) koristilo više od 15 razgovora. U usporedbi s 2006. primjećuje se porast broja savjetovanja po klijentu.

Studenti najčešće dolaze u Savjetovalište zbog jednog izraženog problema uz koji se vezuju drugi problemi. Zbog obično višestrukih problema koji se obrađuju tijekom savjetodavnog rada s jednom osobom, analiza je izvršena na osnovi dominantnog problema kojim se bavilo u pojedinom razgovoru. U 2007. godini, podjednako su kod korisnika Studentskog savjetovališta bili zastupljeni problemi učenja i studiranja (32%) - dugo pauziranje u polaganju ispita, nedostatna organizacija vremena, nemogućnost učenja zbog nedostatka koncentracije i motivacije ili neusvojenosti efikasnih tehnika (ukupno 23%) te ispitna anksioznost (7%), obeshrabrenost, sumnja u pravilan izbor studija i problemi prilagodbe, problemi odnosa s drugim ljudima (35%) – problemi u ljubavnoj vezi, s partnerom ili prijateljima (12%), loši odnosi u obitelji i s roditeljima (10%), socijalna anksioznost i neprilagođenost (9%), usamljenost i problemi komunikacije (3%) te problemi primarno psihičke zlostavljanosti (2%) i osobni problemi u užem smislu (33%) - depresivnost (8%), uz suicidalnost (2%), nisko samopoštovanje (8%), tugovanje nakon gubitka (5%), kriza identiteta (4%) i dr.

Zajednička evaluacija savjetovanja od strane klijenta i savjetovatelja prilikom zadnjeg susreta - u smislu evidentiranja promjena u ponašanju i doživljavanju u odnosu na početak zajedničkog rada, osnova je zaključka o svrsishodnosti i uspješnosti savjetodavnog rada. Zbog principa dobrovoljnosti dolaska u Savjetovalište i slobode reguliranja njegova korištenja, garantiranja anonimnosti te zbog raznorodne prirode problema zbog kojih se dolazi u savjetovalište, nismo vidjeli mogućnost korištenja objektivnih pokazatelja dugoročnih efekata savjetovanja. Savjetovanje obično prekida klijent zaključivši da je problem zbog kojeg je došao riješen ili da je spreman nositi se s njim bez daljnje podrške savjetovatelja. U nekim se slučajevima studenti ponovo jave svom ranijem savjetovatelju nakon nekoliko mjeseci ili nakon jedne ili više godina, najčešće tražeći jednokratnu podršku u suočavanju s nekim novim problemom. Iz toga se može zaključiti da im Savjetovalište pruža povjerljivo utočište u nošenju s razvojnim problemima i problemima svakodnevnog života.

Uz individualna savjetovanja, u 2007. godini održana su po 2 ciklusa edukativnih radionica (s uključenjem 52 studenta)"Trening uspješnog studiranja"- svaki po 15 sati (voditelji: Adrian Drempetić i Ivana Kakarigi) i "Kako biti uspješan student" – svaki po 6 sati (voditeljice: Daria Rovan i Nina Bernardi) te 3 edukativne grupe podrške (vođene od Goranke Lugomer Armano) sa tjednim susretima po 2 sata (s uključenih 18-ero studenata) - u socijalnoj prilagodbi (9 susreta), u razvoju socijalnih vještina - grupa "Upoznajmo se" (21 susret) i uspješnom okončanju studija – grupa "Vjetar u apsolventska jedra" (5 susreta). Svi oblici grupnog rada bili su visoko ocijenjeni od strane polaznika. Svoje zadovoljstvo treninzima i grupama polaznici su izrazili i svojom namjerom da ih preporuče drugima te svojim interesom za produženo pohađanje grupa podrške.

U 2007. godini, intenzivirala se E-mail komunikacija sa studentima. Studenti su tražili dodatne informacije o radu Savjetovališta, prijavljivali svoj dolazak u Savjetovalište i uključenje u treninge i grupe te koristili internet savjetovanje (ukupno 66 savjetovanja).

274

Za obavještavanje studenata o radu Savjetovališta korišteni su web stranica fakulteta, pano u auli fakulteta te letci o Savjetovalištu i o treninzima distribuirani po svim odsjecima. Plakatima i letcima podijeljenim prilikom prvog sastanka brucoša s dekanom, svim je brucošima izražena dobrodošlica na Fakultet i u Savjetovalište. Na panou su izlagani i obrazovni materijali (o prilagodbi na studij, o koracima u pripremanju ispita, prevladavanju ispitne anksioznosti i odgađanju obaveza).

S ciljem unapređivanja kvalitete rada savjetovatelja održano je 38 sati grupne supervizije individualnog savjetodavnog rada. Uz grupnu superviziju konzultativnog tipa te individualne konzultacije koje je po potrebi izvodila prof. dr. sc. Nataša Jokić Begić, šest je savjetovateljica bilo uključeno u grupnu tzv. procesnu superviziju koju je izvodila prof. dr. sc. Lidija Arambašić. Sadržaj supervizijskih susreta odnosio se na različite dvojbe koje se javljaju u radu s klijentima. Cilj im je ponajviše učenje, ali i dobivanje podrške kolegica i supervizorice za odgovoran i složen savjetodavni rad sa studentima. Kvalitativna i kvantitativna evaluacija timske supervizije pokazala je izrazito zadovoljstvo polaznica i želju da se ona nastavi.

Zbog izuzetno velikog porasta broja individualnih savjetovanja (za 71% u odnosu na 2006. godinu) za savjetovanje je uz prostor Savjetovališta povremeno korištena i privremeno ustupljena prostorija u prizemlju C trakta, koja je ujedno dostupna i studentima u invalidskim kolicima.

U skladu s planom proširenja djelatnosti Savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta na nivo Zagrebačkog sveučilišta, učinjen je prvi korak – potpisan je Ugovor o međufakultetskoj suradnji sa Fakultetom elektrotehnike i računarstva. Od svibnja 2007. usluge našeg Savjetovališta koristilo je 20-ero studenata FER-a u okviru 65 sati individualnog savjetovanja.

Daljnji poticaj razvoju Savjetovališta na sveučilišnom nivou je prihvaćanje TEMPUS projekta "Development od University Counseling and Advisory Services (DUCAS)" čija je voditeljica za Hrvatsku prof. dr. sc. Vlasta Vizek Vidović. U listopadu 2007. naše je Savjetovalište bilo domaćin prvog sastanka svih sudionika tog međunarodnog projekta.

Možemo zaključiti da je u 2007. godini u radu Savjetovališta dominiralo individualno savjetovanje studenata, ali su pokrenuti i novi vidovi grupnog rada te se veoma učinkovitom pokazala internet komunikacija sa studentima.

Na kraju želimo zahvaliti Upravi Filozofskog fakulteta za pružanje moralne i financijske potpore razvoju Savjetovališta. Ujedno ponovo apeliramo da se pri prenamjeni prostora Fakulteta oslobođenog preseljenjem knjižnica u novu zgradu te u slučaju eventualnih ranijih promjena, predvidi odgovarajući prostor za Savjetovalište jer je nedostatni prostor glavna prepreka širenju djelatnosti.

Uz očekivanje daljnje podrške, planiramo daljnji razvoj Savjetovališta u skladu s holističkim pristupom osiguranju kvalitete sveučilišnog obrazovanja i opće dobrobiti studenata i nastavnika.

Voditeljica Savjetovališta za studente FF-a

275

Dr. sc. Goranka Lugomer Armano

276

Vijeće Odsjeka za psihologijupročelnikprof. dr. Denis Bratko

Vijeće Filozofskog fakulteta

Predmet : molba za slobodnu studijsku godinu

Poštovani,

Molim Vas da mi odobrite korištenje slobodne studijske godine. Zbog održavanja kontinuiteta u nastavnim obvezama, u dogovoru s Katedrom za opću psihologiju, želio bih koristiti dva sukcesivna ljetna semestra to:

1. ljetni semestar ak. god. 2008/20092. ljetni semestar ak. god. 2009/2010

Tijekom slobodnih studijskih semestara namjeravam se posvetiti: a) pripremom za tisak do sada obavljenih ali neobjavljenih znanstvenih radova (psihosocijalni modeli, teorije afekta, kognitivno-socijalni modeli traume itd.); b) pripremom samostalnog znanstveno istraživačkog projekta iz područja psihologije emocije i motivacije; c) izradom priručnika za nastavu iz kolegija «Emocije i motivacije» i «Povijest psihologije i psihologijski sustavi» koji bi bili maksimalno prilagođeni primjereni u realizaciji novog Bolonjskog procesa.

Unaprijed zahvaljujem na razumijevanju,

Dr. Zvonimir Knezović, red. prof. Katedra za Opću psihologiju

277

Vlasta Vizek VidovićSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za psihologiju

Zagreb, 10.3.2008.

Vijeću Odsjeka za psihologijuFakultetskom Vijeću

Filozofskog fakulteta

Izvještaj o radu tijekom slobodne studijske godine ožujak 2007 – ožujak 2008.

Tijekom slobodne studijske godine bavila sam se znanstvenim i stručnim radom u okviru više domaćih i međunarodnih projekata, napisala sam i publicirala više znanstvenih i stručnih radova, radila na novom izdanju temeljnog udžbenika „Psihologije obrazovanja“, te sam recenzirala desetak tekstova za domaće i međunarodne časopise. Uz to sam sudjelovala u poslijediplomskim doktorskim i specijalističkim studijima Sveučilišta u Zagrebu te se bavila pripremama novih kolegija za „bolognsku“ generaciju studenata na diplomskom studiju psihologije.

1. Znanstveni rad - vođenje i sudjelovanje u prihvaćenim projektima i pokretanje novih projekata Profesionalni razvoj učitelja tijekom inicijalnog obrazovanja i pripravništva

(2007-2010, MZOŠ) Developing university counselling and advisory services (DUCAS) Tempus JEP

– 41060 – 2006 Lifelong Learning in University Context SCM-TEMPUS C009A06-2006

(voditelj I. Završki, Sveučilište u Zagrebu) 2006-2007 Tuning IV: Curricular Reform Taking Place. Learning outcomes and

competences in Higher Education (SM_SCM-C028B06-2006)    Prijava na natječaj Nacionalne Zaklade za znanost « Ishodi učenja u

obrazovanju učitelja i nastavnika – (IUOUN) (projekt prihvaćen, početak svibanj 2008)

2. Stručni rad Suradnik na projektu «Supervizija udomitelja“ u suradnji sa

Ministarstvom rada i socijalne skrbi i Švedskom fondacijom SIDA Vođenje seminara o strategiji cjeloživotnog usavršavanja za školske

mentore i školske ravnatelje u organizaciji Svjetske banke Sudjelovanje i vođenje edukacije u projektu Nacionalnog centra za

vanjsko vrednovanje «Mreža suradnika za samovrednovanje škola“ Suradnja s Agencijom za obrazovanje u projektu izrade strategije

cjeloživotnog obrazovanja prosvjetnih djelatnika Održala nekoliko javnih prezentacija za školske i visokoškolske

ustanove (Stručni aktiv nastavnika Glazbenih škola, SRCE-Centar za e-učenje, Tempus projekt Moving ahead with Bologna)

Edukacije za sveučilišne nastavnike (program ALCT i program Filozofskog fakulteta)

278

2. Izvorni tekstovi i prijevodi:

a) publicirani radovi, poglavlja u knjigama, prijevodi

1. Vizek Vidović, V. i Vlahović Štetić, V. (2007). Modeli učenja odraslih i profesionalni razvoj. Letopis socijalnog rada, (Tematski broj - Supervizija) 14., 2., 283-310.

2. Vizek Vidović, V., Grozdanić,V.,Kletzien, S.B. (2007) Enhancing Active Learning and Critical Thinking in Higher Education: University Teachers’ Perceptions of the ALCT Program, Thinking classroom, vol 8./4. str.

3. Vizek Vidović, V. i Ružička, A. (2007) Internationalization and globalization of the tertiary education system, u Ž. Dujić I P. Lučin (ur.) OECD Thematic Review of Higher Education: Country background report of Croatia, Zagreb, MZOŠ, 124-134.

4. Križanić, V. i Vizek Vidović, V. (2007) Unutrašnje vrednovanje visokih učilišta, u Turković, V. i sur.: Bolonjski proces u visokom umjetničkom obrazovanju, Tempus projekt „Moving ahead with the Bologna process in Croatia“, Sveučilište u Zagrebu, 23-72.

5. V.Vizek Vidović: prijevod knjige (2007) :R.Waagenar i J. Gonzalez (ed.) (2006) Doprinos sveučilišta Bolonjskom procesu –uvod (Universities contribution to the Bologna process, An introduction), Tempus „Tuning educational structures in Europe, U. of Deusto i U. of Groningen, 152 str. http://tuning.unideusto.org/tuningeu/images/stories/template/General_brochure_Croatian_version_FINAL.pdf

b) Radovi u pripremi za tisak:

1. Vizek Vidović, V. (u pripremi za tisak) Accountability, access and affordability as key challenges in the reform of Croatian higher education, u. K.Bauer (ed.): New directions for Institutional research, vol: International perspectives on accountability, assessment and access 2. Jakšić, M. i Vizek Vidović, V. (u pripremi za tisak): Ciljevi postignuća, percepcija kompetentnosti, spol i strategije učenja u općem akademskom kontekstu, Suvremena psihologija3. Kereković, J. I Vizek Vidović, V. (u pripremi za tisak)Motivacija i kompetencija za čitanje u osnovnoj školi, Odgojne znanosti4. Vizek Vidović, V. (u pripremi za tisak): Lifelong learning at the University of Zagreb: State of the art and future directions, ed. I. Završki i E.Cendon: Tempus project:Life long learning in university context, conference proceedings.Vizek Vidović,V. i Domović,V. (u pripremi za tisak) Researching teacher education and teacher practice:Croatian perspective, Proceedings from the TEPE 2008 conference, Ljubljana

279

4. Sudjelovanje na međunarodnim skupovima i studijska putovanja Konferencije: EARLI Budimpešta, SeBD Malta, EUCEN Hannover, TEPE 2008

Ljubljana Studijska putovanja: Sveučilišta u Groningen-u, Southampton-u, Glasgow-u.

5. Poslijediplomska nastava Doktorski studij psihologije voditelj kolegija «Suvremena istraživanja motivacije

za učenje» Doktorski studij glotodidaktike voditelj kolegija „Učenici s posebnim potrebama“ Poslijediplomski specijalistički studijskog Centra za socijalni rad «Supervizija»

voditelj kolegija“Modeli učenja odraslih“ i „Timska supervizija“

Prof. dr. sc. Vlasta Vizek Vidović

280

Na temelju članka 35. Statuta Filozofskog fakulteta, na prijedlog dekana Fakultetsko vijeće, na svojoj sjednici održanoj ______ 2008. donijelo je sljedeći

P r a v i l n i k

o s u f i n a n c i r a n j u t e r e n s k e n a s t a v e

Članak 1.

Terenska nastava dio je obveze studija koja se provodi u skladu s odobrenim nastavnim programima i planovima rada za pojedine studije koji se organiziraju i izvode na Fakultetu.

Članak 2.

Terenska nastava uključuje više oblika nastave:

a) stručna odnosno studijska putovanja u trajanju do osam dana s cjelodnevnim izvođenjem nastave

b) ljetne škole u trajanju do dva tjedna s programom cjelodnevne nastavec) izmještenu nastavu u trajanju od jednog dana d) terenske vježbe s malim grupama studenatae) dopunske obrazovne programe.

Članak 3.

Terenska nastava prema nastavnim planovima studija Fakulteta izvodi se najviše do 30 dana u tijeku kalendarske godine raspoređenih po godinama studija.

Članak 4.

Odsjeci koji nastavnim planom imaju predviđenu terensku nastavu do 30. rujna tekuće godine, podnose prijedlog o organizaciji, izvođenju i financijskom planu terenske nastave u idućoj godini dekanu.

Prijedlog iz prethodnog stavka sadrži:

- odgovarajući izvadak iz studijskog programa- svrhu, mjesto održavanja i termin održavanja terenske nastave,- broj studenata obuhvaćenih terenskom nastavom- broj nastavnika koji izvodi terensku nastavu- financijski plan.

Članak 5.

Troškovi terenske nastave sufinanciraju se iz namjenskih sredstava cjelovitog iznosa (lump sum) Sveučilišta u Zagrebu u skladu s odredbama ovog Pravilnika. Raspoređenim sredstvima svaki odsjek raspolaže samostalno prema odluci vijeća odsjeka.

Članak 6.

U troškove nastavnika uključuju se:

281

- troškovi prijevoza do visine cijene putne karte vlakom II. razreda, autobusa ili troškovi prijevoza osobnim automobilom u slučajevima kada javni prijevoz ne postoji

- naknada za noćenje do cijene u hotelu s tri zvjezdice- dnevnice

Ako Fakultet organizira zajednički prijevoz do mjesta održavanja terenske nastave i natrag, nastavnik nema pravo naknade putnih troškova iz stavka 1. točke 1. ovog članka. Sve druge troškove prijevoza iznad visine naknade za organizirani prijevoz snosi nastavnik. U slučajevima kada se terenska nastava organizira na područjima gdje nema organiziranog javnog prijevoza može se koristiti, unajmljeno terensko vozilo ili službeno vozilo.

Članak 7.

Pravo iz članka 6. nastavnici ostvaruju prema sljedećim kriterijima:

- za skupinu do 20 studenata – jedan nastavnik- za skupinu do 40 studenata – dva nastavnika- za skupinu veću od 40 studenata – tri nastavnika

Iznimka je terenska nastava u sklopu ljetnih škola, ako je pohađa 20 i više studenata. U tom slučaju pravo na naknadu troškova ostvaruju najviše četiri nastavnika.

Odsjek imenuje voditelja puta, koji se brine o organizaciji terenske nastave.

Članak 8.

Troškovi terenske nastave studenata obuhvaćaju:

- troškove prijevoza do visine cijene putne karte vlaka II. razreda ili autobusa- troškove smještaja s prehranom u hotelu s najviše tri zvjezdice.

U troškove terenske nastave studenata ne priznaju se drugi materijalni troškovi.

Članak 9.

Studenti i nastavnici tijekom terenske nastave trebaju biti osigurani za slučaj nesreće.

Članak 10.

Terenska nastava koja se organizira i provodi izvan Europe nije obvezatna i ne sufinancira se iz sredstava cjelovitog iznosa.

Članak 11.

Terenska nastava koju organiziraju odsjeci Fakulteta, a nije predviđena programom studija, može se organizirati i provesti uz suglasnost dekana.

Troškovi terenske nastave iz prethodnog stavka ovog članka ne sufinanciraju se iz sredstava cjelovitog iznosa

Članak 12.

282

Sve financijske obveze Fakulteta koje proizlaze iz članaka 6. do 8. ovog Pravilnika podmiruju se proporcionalno ukupnim troškovima terenske nastave predviđenim u skladu s ovim pravilnikom te u skladu s osiguranim sredstvima u sklopu cjelovitog iznosa Sveučilišta u Zagrebu.

Troškovi terenske nastave iz članaka 6. do 11. ovog Pravilnika mogu se sufinancirati i iz:

- sredstava odsjeka za materijalne troškove- sredstava odsjeka za osobne potrebe- sredstava projekata- sredstava doktorskih studija- i drugih izvora

Članak 13.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donošenja.

Članak 14.

Stupanjem na snagu ovog pravilnika prestaje važiti Odluka o izvođenju terenske nastave broj: 01-1057-1-2001. od 12. prosinca 2001.

D E K A N:

dr. sc. Miljenko Jurković red.prof.

Klasa: 012-01708-01/ 5

Ur.broj: 3804-850-08-2

283