Voda nas spaja 16 20 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/147.pdf · Palme u zimskom ozračju Marino Bošnjaković Zadnja stranica: Procjepak Željko Gubijan 2 – 9 Osnivanje

broj

147Godina XIII.,

Zagrebožujak2009.

broj

147Godina XIII.,

Zagrebožujak2009.

»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Smrekov potkornjak 2

Šuma Dundo na Rabu 10

Voda nas spaja 16

Keltski horoskop 26

Pepeljarenje 35

Etiopija 20

u ovom broju

Naslovna stranica:Palme u zimskom ozračjuMarino Bošnjaković

Zadnja stranica: ProcjepakŽeljko Gubijan

2 – 9 Osnivanje regionalnih istraživačkih centara na tragu je europskog modela organiziranostiZaštita od smrekovog potkornjaka pitanje je opstanka šumaKako sanirati posljedice požara, šumskih štetnika te vremenskih nepogoda u našim i inozemnim šumama

Šuma Dundovo (Dundo) - osebujna prirodna dragocjenost otoka RabaŠtete od „sibirske zime“ u GračacuVode nas trebaju spajati, a ne razdvajati!

18 – 26 Šumari uređuju Park šumu TuškanacNovi cvijet AfrikeJele (Abies)Kokica mušica (Ophrys insectifera)

34 – 35 Virusna infekcija prijeti zečevimaPepeljarenje - prvi poznati način iskorištavanja šuma

Čovjek koji je uživao pošumljavati krš !Ako vas nikada nije zaboljela glava - vi ste iznimka!

u šumskom miljeuPiše:

Foto:

Osobnosti su nam upisane u vrstama drvećaOtisci ležaja divljači puno govore o njima samima...

38 – 40 Navigator za stjecanje praktične mudrosti u šumarstvuDječji kutakJubilej će se na Štirovači obilježiti radno

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

U najistočnijim predjelima Hrvatske, uz Dunav od Aljmaša, Erduta pa do Iloka, uz rubove šuma i u svijetlim i prozračnim šumama hrasta i graba, pred kraj zime i na početak proljeća, možemo naći u cvatu ozimnicu (Eranthis Hyemalis). Taj relikt iz tercijara iz porodice žab-

njaka (Ranunculaceae) već godinama zaokuplja pozornost našeg upravitelja Šumarije Vukovar, Željka Mayera, koji nam je i poslao ove prekrasne fotogra-fije snimljene ove zime u gospodarskoj jedinici Jelaš, nekoliko kilometara od Tovarnika, gdje se nalaze i najveća staništa ovog vjesnika proljeća u Hrvat-skoj.

Zbog svoje rijetkosti i ugroženosti Zakonom o zaštiti prirode od 10. lipnja 1958. godine, ozimnica je postala zaštićenom vrstom na svim nalazištima u Hrvatskoj.

Uz ozimnice, proljeće uobičajeno navješćuju i jaglaci (snimio također Mayer) i visibabe (koje je “pronašao “ Dragomir Pfeifer).

Ozimnica

Jaglaci

Visibabe

Ozimnice navješćuju proljeće

10 – 17

27 – 33

36 – 37

u šumskom miljeu

Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 1

2 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME

interview DR. SC. MIROSLAV BENKO, RAVNATELJ ŠUMARSKOG INSTITUTA JASTREBARSKO

Šumarski institut Jastrebarsko obilje-žava ove godine 35. godišnjicu po-stojanja (kada je, službeno, 1. siječnja 1974. nastao objedinjavanjem triju

ustanova koje su se bavile znanstvenim ra-dom u šumarstvu-Instituta za šumarska istra-živanja SR Hrvatske u Zagrebu, Jugoslaven-skog instituta za četinjače u Jastrebarskom i Zavoda za kontrolu šumskog sjemena u Rije-ci. No, znanstvena istraživnja u šumarstvu u Hrvatskoj počela su još znatno ranije, 1945.). To se podudarilo s nekoliko važnih događaja koji su u posljednje dvije godine obilježili rad Instituta, o čemu razgovaramo s ravna-teljem Instituta dr. sc. Miroslavom Benkom.

- Uz stalne aktiv-nosti, treba istaknuti dvije važne stvari koje su u posljednjih nekoliko godina obilježile rad Šumarskog instituta. Prvo, dogodila se svojevr-sna decentralizacija znanstveno-istraživačkog rada, nakon temeljitih priprema, krajem prošle godine, u tri su hrvatska grada otvoreni istra-živački centri Instituta, pojašnjava dr. Benko. I drugo, Hrvatska je izabrana za središte novog, regionalnog ureda Europskog šumarskog insti-tuta, EFI-a (European Forestry Institute) za po-dručje jugoistočne Europe.

Ideja o osnivanju područnih centara u pojedinim dijelovima Hrvatske, upravo zbog izrazito različitih šumskih područja, postoji već od ranije. Kada su je poduprle i Hrvatske šume te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, ona je krajem prošle godine realizirana i osno-vani su istraživački centri u Vinkovcima (za ni-zinske šume), Varaždinu (za urbane i privatne šume) i Pazinu (za OKFŠ). Uskoro se očekuje utemeljenje takvog centra i u Kninu za što je povelja već potpisana (za submediteranske), a krug će biti u potpunosti zatvoren i plan reali-ziran kada se osnuje i cenar za planinske šume u Delnicama.

Što znači ovaj znanstveni iskorak iz Zagre-ba?

-Puno toga, kaže ravnatelj. Otvaranjem novih istraživačkih središta stvorena je moguć-nost zapošljavanja mladih šumarskih stručnja-

Uz stalne aktivnosti i mnogobrojne projekte o praktičnim problemima hrvatskoga šumarstva, Šumarski institut u Jastrebarskom prošle je godine napravo daljnji iskorak u svom radu: osnovao je istraživačke centre u više hrvatskih gradova i na taj način stvorio uvjete za zapošljavanje mladih znanstvenika na tim područjima te otvorio mogućnost regionalnog razvoja putem korištenja sredstava iz predpristupnih fondova EU

ka u tim krajevima. Jer uz sve tražene kriterije, dakle dobre ocjene, znanje stranog jezika, sklo-nost bavljenu znanstvenim radom, zaposlit će se mladi iz tih krajeva pretpostavljajući da bolje poznaju problematiku svoga područja. U sva-kom od centara predviđeno je petero zaposle-nih, četiri na istraživačkom radu i po jedan ad-ministrator, dakle stvorene su pretpostavke za izobrazbu 20-ak mladih znanstvenika. Osniva-nje istraživačkih centara, osim toga, doprinos je i poticaj regionalnom razvitku nekog kraja i privlačenju i korištenju sredstava iz europskih predpristupnih fondova! I to treba iskorisititi. Sam Šumarski institut je, podsjeća ravnatelj, prošle godine zaposlio 11 mladih šumarskih stručnjaka.

Dr. sc. Benko ističe posebnost u načinu fi nanciranja novih cen-tara u čijem je otvara-nju zajednički interes našlo više partnera. Tako su Hrvatske šume osigurale prostor i na-mjestile ga, a županije i gradovi osigurali su

tehničku opremu (informatička i druga opre-ma) te terensko vozilo. I plaće zaposlenih osi-gurat će županije i gradovi (30% bruto i hladni pogon) i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

Prvi odjeci ovakvog, novog ustroja Šumar-skog instituta, kaže ravnatelj, u svim su sredina-ma iznimno pozitivni.

- Je li ovakav ustroj znanstveno istraživač-kog rada na „europskom“ tragu i gdje je uopće hrvatska šumarska znanost u odnosu na eu-ropsku?

- Ovakakv model organizacije znanstve-nog rada ima većina europskih zemalja, i onih s istoka i onih zapadnih! Osim načina fi nanciranja, koji je kod nas specifi čan. A sam Institut i njegov znanstveni rad iznimno su cijenjeni u europskim stručnim šumarskim krugovima, naši znanstvenici ravnopravno sudjeluju u svim raspravama na brojnim sa-stancima, savjetovanjima i kongresima, i kao takav, prepoznat je kao vodeći u ovom dijelu Europe.

Ovakakv model organizacije znanstvenog

rada ima većina europskih zemalja, i onih

s istoka i onih zapadnih! Osim načina

financiranja, koji je kod nas specifičan

Regionalni istraživački centri Šumarskog instituta Jastrebarsko osnovani su u:

-Vinkovcima (za nizinske šume)-Varaždinu (za urbane i privatne šume)-Pazinu (za OKFŠ) -Kninu (za submediteranske) u planu-Delnicama (za planinske šume) u planu

ka u tim krajevima. Jer uz sve tražene kriterijedakle dobre ocjene, znanje stranog jezika, sklonost bavljenu znanstvenim radom, zaposlit ćese mladi iz tih krajeva pretpostavljajući da boljepoznaju problematiku svoga područja. U svak d d iđ j l

Osnivanje regionalnih istraživačkih centara na tragu je europskog modela organiziranosti

Dr. sc. Miroslav Benko

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad


svijet ZANIMLJIVOSTI

I osnivanje regionalnog centra EFI-a za jugoistočnu Europu na tragu je europske orijentacije i dosega Šumarskog instituta, po-tvrđuje Benko. U tom smislu već je potpisano više bilateralnih sporazuma s institutima i fa-kultetima nekih zemalja (Njemačka, Mađar-ska, Rusija, Finska, BiH, Srbija, Makedonija, Al-banija). Posebno je dobra suradnja s Finskom, gdje je i sjedište EFI-a, i njihovim državnim institutom METLA, najvećim europskim šu-marskim institutom koji broji 900-tinjak zapo-slenih od čega 300 doktora znanosti!

Šumarski institut Jastrebarsko je u ime do-bre suradnje i prijateljskih odnosa prošle godi-ne u ljeto darovao fi nskom Botaničkom vrtu tri sadnice (hrasta, jasena i lipe) koje su tamo posa-đene, a za ožujak ove godine priprema se posjet Finskoj i susret na razini ministara. Tom prilikom u Finskoj će gostovati i poznata izložba hrvatskih šumara koji se bave fotografi jom, „Šuma okom

šumara“ što ju svake godine organizira bjelovar-ski ogranak Hrvatskog šumarskog društva!

- Sve ove aktivnosti govore da je Šumar-ski institut Jastrebarsko i na europskoj razini prepoznat kao respektabilan subjekt s vizijom razvoja i rezultatima koji nalaze primjenu u praksi, kaže ravnatelj.

- Je li i hrvatsko šumarstvo „već u Europi“!? Ili bi bilo primjerenije reći na razini koja odgo-vara europskim standardima.

- Po pokrivenosti šumama Hrvatska spa-da u gornji rang europskih zemalja (47% kopnenog dijela teritorija). Ima ih i s većom zastupljenošću šuma (Finska npr, 80%!), ali i manjom. I odnos državnih i privatnih šuma (u Hrvatskoj 81% otpada na državne), različit je od europskog, mislim na zapadne zemlje, no važnije od toga je da Hrvatska ima dobro očuvane i gospodarene šume. Velik broj šu-mara iz inozemstva imao je, prilikom posjeta i brojnih stručnih skupova u Hrvatskoj, vidjeti naše šume i upoznati način na koji se njima gospodari - i bili su oduševljeni. Jako je dobro, kažu, što je Hrvatska otvorena prema EU, što želi i učiti i prihvaćati neke stvari, ali i europski šumari, priznaju to sami, imaju što učiti od hr-vatske šumarske struke.

Europski šumarski institut (EFI) vodeća je organizacija na području šumarstva u Europi. Osnovala ga je fi nska Vlada u gra-du Joesouu 1993. godine, okuplja oko 140 znanstvenih ustanova iz Europe, SAD, Ka-nade...

Regionalni centar za jugoistočnu Euro-pu (European Forestry Institute for South-East Europe, EFISEE) sa sjedištem u Hrvat-skoj djelovat će i u Mađarskoj, Srbiji, Crnoj Gori, BIH, Albaniji)

U dosad nezabilježenim šumskim po-žarima u Australji u siječnju i veljači ove godine (suho i vruće razdoblje ljeta u Australiji) uz ogromnu mate-

rijalnu štetu, živote je izgubilo, prema različi-tim izvorima, blizu 200 ljudi (mnogi u kućama ili gušeći se u automobilima kada su pokušali

pobjeći pred vatrenom stihijom). Požari bijesne u dvije australske države, Victoriji i Novom Juž-nom Walesu. Najveći se zbio početkom veljače pa ponovno buknuo krajem istog mjeseca, a osim velikih šumskih područja i zemljišta, po-žari su zahvatili brojna naselja, gradove i sela. U oblasti Melbourna, drugog najvećeg austral-

Nezapamćeni požari u Australiji


skog grada, gorjeli su pojedini kvartovi pa je uni-šteno više od 700 kuća.

Unatoč ogromnim naporima nekoliko tisuća vatrogasaca te jedinica vojske, potpomognutima najmodernijom vatrogasnom opremom, požare je teško obuzdati zbog iznimno jakih vjetrova te visokih temperatura (i do 47°C!).


šumski štetnici

Od 1995. na terenima delničke Uprave šuma vrši se kontrola populacije šumskog štetnika potkornjaka. Najveći broj evidentiran je u 2005. (329.173) i otada njegov broj, zahvaljujući mjerama zaštite, pada. Prošle godine, od početka travnja do kraja kolovoza, evidentirano je 116.733 šumska štetnika

UPRAVA ŠUMA DELNICE

Potkornjaci su štetnici koji napadaju smreku i jelu. Njihovom širenju, kao masovnoj pojavi, najviše pogoduju klimatski uvjeti (suša), opće zdrav-stveno stanje šuma, ali i sastav sastojine (štete su

uvijek veće u monokulturama i homogenim sastojinama, nego li u prirodnim heterogenim šumama).

Provode život u „grizotinama“ koje naprave pod korom ili u drvu. Hodnici potkornjaka za svaku vrstu imaju određeni oblik, što poma-že prigodom njihove determinacije. „Grizotina“ se redovito sastoji od cen-tralnog ili materinjeg hodnika, na čije rubove ženka polaže po jedno jaje u posebne udubine. Ličinke buše „mate-rinji“ hodnik, lijevo i desno, stvarajući zasebne zrakaste hodnike, na čijim krajevima se kukulje. Razvijeni kornjaš izlazi kroz posebnu rupu iznad mjesta kukuljenja. Prema lokaciji grizotina, di-jele se na koraše i drvaše, a prema vre-menu pojavljivanja na rane i kasne. Njihova gradacija može trajati tri do četiri godine. Mogu biti monogamni ili poligamni. Tako se pod korom može naći samo ženku ili jednog mužjaka sa više ženki. U usporedbi s ostalim kukcima, ženka odlaže mali broj jaja, u prosjeku pede-setak. Obzirom na način prehrane, potkornjaci se dije-le na drvaše i gljivaše. Ličinke drvaša hrane se drvnim sokom, a ličinke gljivaša gljivicama Ambrosia sp., spore

koje u hodnike dospiju skupa sa potkornjacima. Napad potkornjaka lako je uočiti u donjem di-

jelu stabla, budući da odmah izbacuju piljevinu. U slu-čaju bušenja kore piljevina je crveno-smeđa, u slučaju ubušivanja u „bijel“ i drvo, bijela. Suzbijanje se teško provodi, najčešće postavljanjem lovnih stabala (pre-vencija) ili pravilnim gospodarenjem kako bi se ova po-java na vrijeme spriječila.

Prošle godine, od početka travnja do kraja kolovoza, evidentirano je u 41 odjelu ukupno 116.733 potkornjaka. Najveći dio štetnika zabilježen je na terenima Šumarija Tršće, Gerovo, Del-nice, Fužine. Po mjesecima, najveći broj zabilježen je u lipnju (31.297) i u srpnju (39.107). Praćenje se vrši Theyshono-vim klopkama upotrebom feromona Pheroprax.

Uz kontrolu potkornjaka, smre-kovog pisara (Ips typographus) i še-

sterozubnog smrekovog potkornjaka (Pytyogenes chalcographus), četrnaest godina vrši se u delničkoj podružnici i kontrola populacije moljca jelinih iglica (Argyresthia fundella).

Intenzitet napada utvrđuje se brojanjem ko-kona, obično u drugoj polovici travnja. Tada gusjenice završavaju svoj razvoj. Na donjoj strani iglice ispredu kokon u koji se zakukulje. Pregledavaju se samo odre-

đena stabla jela u sastojini, grančica sa oko 1000 iglica, na njoj se broje kokoni. Kako je sva stabla nemoguće pregle-dati, da bi se dobili pouzdani podatci (prosjeci), šumari (kontrolori) služe se metodom polaga-nja linija i pregleda-vanjem jelinih sta-bala ili stabalaca do metar visine na toj liniji. Na svakom stablu ne treba od-brojavati 1000 igli-ca, dovoljno je prije početka samog rada steći iskustvo na nekoliko staba-la prebrojavanjem (koliko ima iglica na 10 cm dužine gran-čica). Tako se stječe

Zaštita od smrekovog potkornjaka pitanje je opstanka šuma

Intenzitet napada utvrđuje

se brojanjem kokona, obično

u drugoj polovici travnja.

Tada gusjenice završavaju

svoj razvoj. Na donjoj strani

iglice ispredu kokon u koji se

zakukulje

Potkornjaci

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše, Arhiva



saznanje koliko centimetara neke dohvatljive grane treba pregledati na svakom stablu. Iz iskustva se zna da se na 10 cm nalazi oko 80 iglica pa prema tome oko 1000 iglica nalazi se na grančici čija ukupna dužina izbo-jaka iznosi 120 do 130 cm. Pristupa-jući stablu kontrolor se odlučuje koju granu treba pregledati. Ne smije se dogoditi da pregleda dvije ili više pa tek onda da se odluči za jednu.

Kokon je bijele boje (ponekad i bjelkasto crvenkast), neproziran, dugačak (6 do 7 mm), valjkastog obli-ka sa suženim krajevima u srednjem dijelu, promjera dva do tri mm. Nala-zi se, u pravilu, na donjoj strani iglice, a rijetko na tankoj grančici ili izbojku. Novi kokoni su zaobljeni i svježe bije-le boje, eventualno crvenkasti. Stari su više ili manje smežurani i prljavo sivkasti. Prosječan broj kokona na 1000 iglica izračunava se na osnovu pronađenih kokona i pregledanih stabala. Podatci se razvrstavaju u tri stupnja jačine napada: slabi napad (manje od 0,5 kokona na 1000 iglica), srednji (od 0,5 do 5,0 kokona na 1000 iglica) i jaki napad s više od 5,0 koko-na na 1000 iglica. Dobiveni podatci upisuju se u posebne obrasce.

Treba napomenuti da se pregle-davaju svi odjeli u kojima je jela za-stupljena s više od 10%.

Prva godina kontrole molja-ca jelinih iglica, na području delnič-ke podružnice, bila je 1995. Od 1296 pregledanih odjela, u njih 581 zabi-lježena je slaba zaraza, u 289 odjela srednja i jedan posto jake zaraze u 13 odjela. Tijekom sljedećih godina po-većava se zaraza u kategoriji slabog napada.

Tijekom 2008. pregledano je 1511 odjela. Slab intenzitet zaraze zabilježen je u 50 posto odjela, sred-nji intenzitet u 32 posto odjela i jak intenzitet samo u devet odjela, što je manje od jedan posto.

Zanimljivo je da je ovog štetnika u šumarsku entomologiju prvi uveo R. Hartig 1896. vršeći opažanja u 30-40 godina starim mješovitim sastojinama jele i smreke u Bavar-skoj.

U našoj zemlji, s ovim štetnikom, prvi puta su se šumarski stručnjaci „susreli“ 1954. Tada su u jelinim šumama na području Gor-skog kotara, Šumarija Fužine, zabilježene velike štete od ovog namet-nika. Kako je kao šumski štetnik bio nepoznat, nije se dovoljno po-

znavala njegove biologija, ekologija, a poznavanje načina suzbijanja bilo je oskudno.

Kako su se štete izazvane njime i dalje povećavale, neke devasti-rane sastojine morale su se posjeći, jer se pokazalo da se radi o vrlo ozbiljnom primarnom štetniku jele.

Po prof. dr. sc. Milanu Androiću štete od njega manifestiraju se kroz nekoliko pokazatelja:

- sušenje i vađenje još nedozrelih stabala,- gubitak prirasta stabala koja su napadnuta,ali se nisu osušila.

Gubitak je ovisan o stupnju gubitka iglica,- napadnuta stabla ne rađaju sjemenom pa je onemogućeno pri-

rodno pomlađivanje,- u prorijeđenim sastojinama tlo je izloženo atmosferskim dje-

lovanjima, što je veoma štetno, naročito na vapnenoj podlozi. U tlu dolazi do promjena fi ziološke i biokemijske strukture koja umanjuje sposobnost tla za regeneracijom odnosno pomlađivanjem.

Stablo koje je izgubilo više od 60 posto iglica će prije ili kasnije uginuti, a ono koje je izgubilo 90 posto iglica će se osušiti.

Godine 1967. u Gorskom kotaru moljcem jelinih iglica bilo je zaraženo više od polovice gospodarskih jedinica u kojima prednjači

Ženka jelina moljca igličara

Suhari



jela. Na polovici zaražene površine zaraza je bila slaba, a na polovici srednja do jaka.

Da bi se spriječile daljnje štete, pristupilo se suzbijanju leptira moljca jelinih iglica avio-kemijskim putem metodom toplog zamaglji-vanja. To je bilo i prvo takvo suzbijanje leptira, jer se uglavnom prije toga aviokemijskim pu-tem suzbijalo gusjenice. Pokusi su obavljeni na području Šumarije Fužine (gospodarska je-dinica Bitoraj), na površini od 1137 ha.

Provedena su dva tretiranja, s time da je drugo bilo uspješnije, a posvuda u šumi ležalo je veliko mnoštvo uništenih leptira. Time je do-kazana efi kasnost ovakvog načina suzbijanja zaraze moljca jelinih iglica na jeli u Gorskom kotaru.

Još jedan jači napad u Gorskom kotaru evi-dentiran je osamdesetih godina prošlog stolje-ća. Uzrokovao je mjestimično sušenje pojedinih jelovih stabala,a nerijetko i čitavih sastojina.

Iako ne tako značajno kao nekada, ovaj štetnik i dalje je prisutan u našim šumama. Tre-ba mu i dalje pridavati određenu pozornost, uz pojačane kontrole, da ne bi došlo do većeg stupnja zaraze i šteta na sastojinama.

Jelov izbojak sa ošteće-nim iglicama

Gusjenica radi kokon

Kokoni

zaštita šuma

Šumarska sekcija koja je radila 11. i 12. veljače, pre-zentirala je ukupno 25 re-ferata, najviše vezano uz

problematiku zaštite šuma, šum-skih štetnika te šteta u šumama nastalim kao posljedica vremen-skih nepogoda i šumskih požara.

Uvodno, Miroslav Harapin je izvijestio o pojavama raznih vrsta štetnika (borovom četnja-ku, gubaru, osama šiškaricama i sl.) u našim priobalnim šumama te načinima suzbijanja, posebno o suzbijanju borovog četnjaka kao dominantne vrste u šumama priobalja. Za razliku od kontinen-talnih šuma, štetnici priobalnih šuma nisu se suzbijali samo iz ekonomskih, već više iz estetskih razloga, da bi se šume sačuvale u

53. SEMINAR BILJNE ZAŠTITE, OPATIJA 10.-13. VELJAČE 2009.

Kako saniršumskih š

Pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, u Opatiji je od 10.-13. veljače,u organizaciji Hrvatskog društva biljne zaštite i Agronomskog fakulteta održan 53. seminar biljne zaštite

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše, Arhiva

Miroslav Harapin


prošlog stoljeća štetnici se suzbi-jaju uglavnom biološkim i bioteh-ničkim pripravcima.

O štetama u šumama, iza-zvanim vremenskim nepogoda-ma, izlagali su Željko Kuzlarić iz delničke podružnice i Tomislav Nemeš iz Šumarskog instituta Jastrebarsko – Centra za nizin-ske šume Vinkovci i Jakša Jošt iz Zavoda za gozdove Slovenije.

Od pijavice koja je početkom srpnja prošle godine zahvatila po-dručje Šumarije Klana GJ „Dletvo“ (oko 47 ha) stradalo je 14.147 m3 drvne mase (smreke, bukve i crnog bora). Osim materijalne štete, kod ovakvih pojava dolazi do poreme-ćaja u redovnom gospodarenju, a poremećena je i šumska higijena, šumski red i na kraju i potrajnost gospodarenja.

turističke svrhe. Suzbijanje borovog četnjaka,

ali i drugih štetnika, provodilo se u našoj zemlji u nekoliko navrata, a prvobitno su se koristila kemij-ska sredstva pa tako i DDT koji je zabranjen sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kemijskim sred-stvima tretirale su se uglavnom gusjenice gubara i borova četnja-ka, mjestimično i na malim povr-šinama. Od osamdesetih godina

U isto vrijeme, nešto slično dogodilo se i u vinkovačkoj Podružnici gdje su stradale šume, a području Šumarije Otok (2600 ha - doznačeno je oko 87000 m3 što čini oko 122 posto godišnjeg etata Šumarije Otok!), te u Šumariji Županja na oko 200 ha gdje je doznačeno oko 4180 m3 što čini 20 posto godišnjeg etata Šumarije. Stradala su najvrjednija i najkvalitetnija stabla hrasta lu-žnjaka.

Posljednjeg desetljeća u Sloveniji je bilo preko 70 primjera gdje su jaki vjetrovi, uz krovove kuća i dalekovode, rušili drveće i pričinili znatne

nepogoda u naši


irati posljedice požara, štetnika te vremenskih

štete u šumama. U srpnju i kolovozu prošle godine u nevremenu su stradale šume na sjeveru zemlje, s granicom prema Italiji, Hrvatskoj i Mađarskoj. Izravna šteta zabilježena je na 20.000 ha, a trebalo je po-sjeći oko 500.000 m3 drvne mase. Štete su nastale u šumama starijih stadija, uglavnom kao vjetroizvale (75 posto), a kod drvne mase 59 posto štete dogodilo se na četinjačama. Potpuno je uništeno i oko 700 ha umjetno osnovanih smrekovih kultura.

Obnova stradalih šuma provest će se na površini od 1700 ha i to 2/3 prirodnom obnovom, a 1/3 sadnjom sadnica. Sadnje će se obaviti tijekom 2009. i 2010. U tu svrhu Zavod za gozdove Slovenije osigurat će oko 1,250.000 komada sadnica deset biljnih vrsta, istaknuo je u svom predavanju Zoran Gresc iz Zavoda za gozdove Slovenije.

- Štete od šumskih požara na području splitske Uprave u po-sljednjih deset godina su ogromne, čak zabrinjavajuće, unatoč do-broj organizaciji i provedbi Programa zaštite od požara - istaknula je Dragica Žaja. Desetgodišnje iskustvo pokazuje da su sve češći požari na zapuštenim poljoprivrednim površinama (šumama) koji se onda nekontrolirano šire i na održavane (uzgajane) državne šume.

Jedan od najznačajnijih štetnih organizama koji uništava sastojine jele u BiH je bijela imela. To je važno zbog toga što je obična jela najra-sprostranjenija vrsta drveća (četinjača) u zemlji. Čiste jelove šume i mje-šovite sastojine sa bukvom ili smrekom pokrivaju oko 50 posto površine svih visokih šuma. Obična jela čini i 23 posto ukupne drvne zalihe svih vrsta drveća u visokim šumama BIH. Nažalost, njeno zdravstveno stanje

Nakon pijavice u Klani


Š

šim i inozemnim šumama


kontinuirano se pogoršava, a jedan od razloga je i imela. U većini objekata moguće je redovnim uzgojno-tehničkim mjerama ukloniti posljedice napada bijele imele i tijekom dužeg vremen-skog razdoblja, dok se u sastojinama s jakim intenzitetom zaraženosti stabala preporučuje izrada i realizacija posebnih programa sanaci-je, sa specifi čnim uzgojno-tehničkim mjerama, naglasio je Osman Mujezinović sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu.

Pojava azijske strizibube u našoj ze-mlji prvi puta zabilježena je 2007. u rasadniku MBM u Turnju u Zadarskoj županiji. Kako se radi o izuzetno štetnom organizmu koji je u Hrvatsku dospio uvozom sadnog materijala iz inozemstva, poduzete su na vrijeme mjere njegovog suzbijanja i širenja u našoj zemlji. U sklopu Programa posebnog nadzora provode se aktivnosti u rasadnicima, vrtnim centrima, poduzećima za uvoz i distribuciju sadnog ma-terijala iz rizičnih zemalja iz kojih postoji mogućnost od unosa ovog štetnog organizma u Hrvatsku. Te aktivnosti provodile su se na područjima više župa-nija u suradnji sa fi tosani-tarnom inspekcijom. - Na istraživanim lokalitetima kontrolirao se sav sadni materijal uvezen u našu zemlju iz drugih, posebno rizičnih zemalja - istaknuo je Andrija Vukadin iz Zavoda za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Hrvatske.

O problematici pojave potkornjaka govorili su Marek Turčani iz Češke i Mandica Dasović iz gospićke Uprave.

Posljednjih godina Češke šume pretrpje-le su velike štete uzrokovane orkanskim vje-trovima (2007. i 2008). Ovi klimatski ekcesi pogodovali su i porastu populacije potkor-njaka, tako da je količina smrekovih stabala napadnutih potkornjacima porasla na 1,3 milijuna m3 u 2007. Najozbiljnija situacija je u Nacionalnom parku „Šumava”, gdje je nakon orkana Kyril zaostalo 200.000 m3 nesaniranih smrekovih stabala napadnutih potkornjacima (dok je oko 600.000 m3 sanirano prije počet-ka vegetacijske sezone 2008.). Šume ovog

područja pod stalnim su utjecajem štetnih čimbenika tijekom više od deset posljednjih godina, a količina uništene drvne mase kretala se između 110.000 m3 i 220.000 m3 godišnje, u razdo-blju od 1998.-2007. U ljeto 2008. šumari su u području strogih pri-rodnih rezervata, uspjeli sanirati otprilike 100.000 m3 oštećenih stabala smreke. No, dodatno je evidentirano do 40.000 m3 novo napadnutih stabala u strogo zaštićenim dijelovima parka. Te količine predstavljaju potenci-jal daljnjeg širenja potkornjaka te njegove gradacije oko 2009. - 2010. sa znatnim utjecajem na ove šumske komplekse sve do 2013.

Potkornjaci su jedan od glavnih uzro-ka sušenja stabala i na području gos-pićke podruž-nice u posljed-njih sedam godina. Prva značajna suše-nja dogodila su se 2002., a maksimum je bio 2005. kad

je realizirano 136.000 m3 suša-ca. Poduzete su mjere borbe suzbijanja potkornjaka i to pra-vovremena doznaka oboljelih stabala te njihovo uklanjanje iz sastojine. U tu svrhu gospićka podružnica utrošila je značajan dio sredstava za izradu vlaka i pristupnih putova do lokacija na kojima se vršila sječa obolje-lih stabala. Velik problem i dalje predstavljaju šume na području Šumarije Vrhovine i Korenica uz rubna područja NP Plitvička je-zera.

Bagremova muha šiš-karica prvi put je nađena u

Hrvatskoj 2008. u Zagrebu, a u Europi 2003. (u Italiji, Češkoj i Sloveniji), otkuda se vrlo brzo proširila i u druge europske zemlje. Poslije nalaza u Zagrebu, prona-đena je i u Lepoglavi, Đurmancu, Jastre-barskom, a pretpostavlja se da se može pronaći i u sjevernim dijelovima Hrvat-ske, uz granice Mađarske, Slovenije i Srbije. Poslije prvog nalaza bagremove muhe šiškarice, u šiškama palistića ba-grema nađene su i kukuljice parazitske ose Platygaster robiniae. Radi se o do-sad posve novoj, i tek nedavno opisanoj vrsti. - Još uvijek nije razjašnjeno radi li se o američkoj vrsti introduciranoj za-jedno sa domaćinom ili domaćoj koja se prilagodila novom domaćinu - istaknuo je Milan Pernek iz Šumarskog instituta Jastrebarsko.

Grupa autora (Milivoj Franjević, Ivan Kralik i Boris Hrašovec) izvijestila je o štet-

Tradicionalni skup

eminentnih stručnjaka,

agronoma, veterinara

i šumara, domaćih i

inozemnih, održan je u Grand

hotelu „4 opatijska cvijeta“.

Sušenje jele


Sudionici skupa u Opatiji


noj entomofauni u klonskim sjemenskim plantažama hra-sta lužnjaka u razdoblju od 2001. do 2008. U Šumarijama Čazma, Našice, Orahovica i Otok provedena su istraživa-nja potencijalnih i stvarnih štetnika lišća, cvjetova i plo-da s posebnim naglaskom na štetnike hrasta lužnjaka, ob-zirom da je temeljni cilj pro-izvodnje u ovim objektima kvalitetan hrastov žir.

Hanes Krehani iz Nje-mačke govorio je o pro-blemima na drveću uslijed pojave krasnika, stjenica, čija se pojava veže uz promjene klime, a Thomas Cech o glji-vičnim bolestima četinjača u Austriji.

Grupa autora (Milan Glavaš, Silvana Gla-vaš i Mario Budinšćak) sa Šumarskog fakulteta

te zagrebačke i karlovačke Podružni-ce, obradili su temu pod nazivom Eu-typella parastica opasnost za Hrvat-sku. Radi se o jednoj vrsti gljiva koja uzrokuje rak stabala i time umanjuje njihovu vrijednost. Uz javor napada i neke druge vrste drveća poput mlije-či, klena i sl. Kako u Hrvatskoj raste 6 vrsta autohtonih i 20 vrsta alohtonih javora, sve te vrste mogu biti poten-cijalni domaćini za zarazu ovom vr-stom gljiva. No, najveće štete mogle bi biti za gorski javor, jednu od naj-više raširenih vrsta drveća u našim šumama.

Barbara Piškur iz Gozdar-skog instituta u Ljubljani izlagala je na temu „Jesu li gljive iz porodice Botryosphaeriaceae, koje uzrokuju sušenje crnog graba, intorducirane ili autohtone“, a grupa autora (Želj-ka Bakran, Vojislav Šušnjić i Milan Pernek iz bjelovarske Podružnice i Šumarskog instituta Jastrebarsko) bavili su se problematikom „Pojave pseudogljive Phytophthora sp. na Bilogori i njenom utjecaju na suše-nje bukve“.

Tina Hauptman i Dušan Jurc (iz Gozdarskog instituta Slovenije) obradili su temu „Nove pepelnice na drveću i grmlju u Sloveniji“.

Referirajući o „Sušenju sastojine lipe na području Uprave šume Po-družnice Bjelovar“, Branko Bradić iz bjelovarske Podružnice je kao glav-ni razlog sušenja u 90% slučajeva naveo gljivu medenjaču Armillaria mellea. Sprječavanje širenja bolesti je nemoguće, iako je bilo pokušaja u vidu otkoravanja stabala, kemijske fugimacije tla i sl. Za sada, kao jedi-ne mjere sprječavanja zaraze ostaju odgovarajući uzgojni zahvati koji-ma će se sastojina lipe podržavati u povoljnom omjeru smjese, u korist drugih vrsta listača.

Danko Diminić i Lea Barić iz Šu-

marskog fakulteta u Zagrebu, govo-rili su o „Bolesti kore izbojaka i grana hrasta crnike“, a Andreja Repe i Maja Jurc o gljivama iz roda Ophiostoma na potkornjacima u Sloveniji.

Goran Habuš i Milan Pernek iz Šumarskog instituta Jastrebarsko obradili su temu „Zaštita hrastovog podmlatka od divljači primjenom bio-loškog sredstva Trico“, a Boris Liović „O utjecaju hrastove pepelnice na inten-zitet fotosinteze hrastovog ponika“.

Autori Marijan Grubišić, Krešimir Krapinec, Dario Majnarić, Juraj Sertić, Josip Margaletić, Marko Vucelja, sa Šu-marskog fakulteta u Zagrebu, delničke i karlovačke Podružnice, za seminar su pripremili rad pod nazivom „Štete od smeđeg medvjeda u šumama Gorskog kotara i Like“ i mjere zaštite“.

Štete od smeđeg medvjeda u šum-skim sastojinama najčešće se manifestiraju kao guljenje kore i griženje kambija na sta-blima. Istraživanja intenziteta šteta od sme-đeg medvjeda obavljena su u razdoblju od 2004. do 2007. Utvrđeno je da oštećenja naj-više nastaju u svibnju i lipnju. Medvjedi pre-feriraju najjača i najrazvijenija stabla u sasto-jini, uzrokujući griženjem smanjenje prirasta i sušenje. U provedenom istraživanju, štete su iskazane brojem osušenih stabala dozna-čenih za sječu.

U smanjenju intenziteta šteta korištene su dvije metode: dodatna prihrana medvje-da peletima na bazi šećera u kritičnim mje-secima te regulacija brojnosti populacije po-jačanim odstrelom.

Kao posljednji referat na šumarskoj sek-ciji bio je izložen rad Krunoslava Arača iz ko-privničke Podružnice „Postavljanje kućica za gniježđenje ptica, doprinos biološkoj metodi suzbijanja štetnika“.

Postavljenjem kućica za gniježđenje u šumske sastojine pospješuje se gniježđe-nje, a time i brojnost, očuvanje i zaštita pti-ca koje svojom prehranom reguliraju broj-nost populacije insekata u staništu u kome obitavaju. Time se pridonosi poboljšanju biološke metode održavanja populacije šumski štetnih insekata, manje štetnima. Na području koprivničke Podružnice po-stavljeno je u pet uređajnih razreda (kit-njak, bukva, grab, crna joha,ariš) ukupno 30 kućica za ptice dupljašice. Praćenja su obavljana četiri godine. Rezultat praće-nja naseljenosti iznosi 98,5 posto, čime je potvrđena opravdanost njihovog postav-ljanja, dokazano je da ptice dupljašice ne pronalaze dovoljan broj prirodnih mjesta za gniježđenje.

Poslije prezentacije referata, održane su rasprave i obavljeni razgovori te dogovori vezani uz suradnju šumarskih stručnjaka za-stupljenih na ovogodišnjem seminaru biljne zaštite.

Održana je i godišnja skupština Društva biljne zaštite i time okončan ovogodišnji 53. seminar u Opatiji.

Posljedice vremenskih nepogoda u Sloveniji



zaštićena priroda

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, Arhiva

ZAŠTIĆENI PRIRODNI OBJEKTI U HRVATSKIM ŠUMAMA-POSEBNI REZERVATI ŠUMSKE VEGETACIJE

Zbog njegove prirodne osobitosti da gotovo sa-svim leži u zimzelenoj vegetacijskoj zoni istoč-nojadranskoga primorja, otok Rab s pravom nazivaju zelenim otokom, jer oko 40 posto nje-

gove površine pokrivaju šume te je poslije Mljeta naš najšumovitiji otok, s bogatom šumarskom prošlošću. Na poluotoku Kalifrontu nalazi se jedan od najbolje očuvanih kompleksa šume hrasta crnike na cjeloku-pnom području Mediterana, a istoimena gospodarska jedinica, kojom gospodari Šumarija Rab, prostire se na 1116 ha, od čega je čak 97 posto obraslo. G.j Kalifront graniči sa šumom Dundovo(Dundo), koja zauzima 106 ha te je zbog svoje vegetacijske jedinstvenosti progla-

Zbog svoje vegetacijske jedinstvenosti šuma Dundovo na otoku Rabu proglašena je 1949. godine posebnim rezervatom šumske vegetacije. Nesumnjivo je najljepši dio širega šumskoga kompleksa, područje od iznimnog kulturno-povijesnog, znanstvenog, turističko-rekreacijskog i estetskog značenja. To je vazdazelena šuma hrasta crnike i crnoga jasena(Fraxino orni-Quercetum ilicis), s dobro razvijenim slojem grmlja i povijuša

Šuma Dundovo (Dunprirodna dragocjeno

U pozadini-poluotok Kalifront i šuma

Pogled s morske strane



šena 1949. godine posebnim rezervatom šumske vegetacije. Prem-da je u vlasništvu Krčke biskupije, nesumnjivo je najljepši dio širega šumskoga kompleksa, a danas zasigurno najznačajnija šuma otoka Raba. Rezervat čini posebno vrijedna sastojina hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis), a ovo potpuno zaštićeno područje od iznimnoga je kulturno-povijesnog, znanstvenog, turističko-rekreacijskog i estet-skog značenja.

U narodu poznatija kao Dundovo - U većem se dijelu stručne literature za tu šumu neopravdano upotrebljava naziv “Dundo”, koji je svoje mjesto našao i u nekim zakoni-ma o njenoj zaštiti. Ovaj naziv može se pročitati i na edukacijskim (pouč-nim) panoima na ulazu u rezervat i uvali sv. Kristofora, no u narodu je šuma poznata kao Dundovo, a tako se navodi i u katastru. Zanimljivo je da je najstariji stanovnici sela Kampo-ra nazivaju Domanijevo, vjerojatno po nekadašnjem vlasniku Dundu Do-maniju, koji je svoje imanje darovao crkvi i državi. Zapise o ovoj šumi iz 1733. godine nalazimo u kronici fra-njevačkoga samostana u Kampom, gdje se navodi da je njen vlasnik sa-mostan sv. Justine. No, prvi put se ime Dundovo spominje 1814., a 1842. otok Rab zapošljava lugara koji je za-dužen za nadgledanje otočnih šuma pa među njima i navedene. Trinaest godina kasnije Josip Stella dolazi kao lugar za šumu Dundovo, a za uprav-ljanje njome zadužen je šumar iz Kla-ne. Za smještaj lugara izgrađena je 1862. lugarnica, a iste godine na otok

se prvi put pokušava unijeti bor (Pinus pinaster). Tijekom službovanja J. Stella osniva u šumi, istočnije od lugarnice, mali rasadnik, uzgaja sadnice alepskoga bora i pošumljava praznine. Poslije Stelline smrti, za lugara 1890. dolazi Franz Bonne, rodom iz Goricije te obavlja duž-nost 12 godina, nakon čega je umirovljen. U šumu je 1912. unesen žir hrasta medunca (Quercus pubescens) i plutnjaka (Quercus suber).

Stradavanje tijekom talijanske okupacije - Za šume Dundo-vo, Kalifront, Fruga i Sorinj izrađene su 1894. prve gospodarske osno-ve. U sljedećoj gospodarskoj osnovi iz 1906. propisuje se ophodnja od 15 godina za podstojna stabla, a za nadstojna stabla crnike op-hodnja od 120 godina. Značajna godina za šumu Dundovo je 1915., budući da se otada, pa do današnjih dana, u njoj ne obavljaju nika-

undo)-osebujna nost otoka Raba

U narodu je šuma poznata kao Dundovo, a tako se navodi

i u katastru, no u većem se dijelu stručne literature za tu

šumu neopravdano upotrebljava naziv “Dundo”

Na ulazu u rezervat

Suvremeno uređena lugarnica

Tršlja(Pistacia lentiscus)



kve organizirane i planske sječe, osim nekih iznimnih manjih zahvata. Nažalost, šuma najviše stradava tijekom talijanske okupaci-je, budući da su se u razdoblju od 1918. do 1921. provodile mjestimične neplanske sje-če. Zanimljivo je da od 1921. državna šuma “Dundo” potpada pod Direkciju šuma Sara-jevo, a privremena je uprava u Splitu. Zabi-lježeno je, također, da je 1924. i 1925. posječeno 6,5 ha stare šume (80 go-dina) i prodano 700 m3 drvne mase, a sječu je odobrilo tadašnje Ministar-stvo šuma i rudnika u Beogradu. Po uzrastu i dobi nije joj bilo premca na cjelokupnom području Mediterana. U sastavu Jugoslavije, 1929. godine, pripada Direkciji šuma u Sušaku, u sklopu Banovine Hrvatske. Ing. Ante Premužić trasira staze, među kojima i onu u zaljevu Kristofor.

Važna za razvoj rapskoga turizma - U novom uređajnom elaboratu iz 1932. estetska komponenta gospodarenja izra-ženija je od gospodarske, a već tada se do-lazi do spoznaje o vrijednosti ove šume za razvoj rapskoga turizma. U skladu s tim u elaboratu se propisuje odgovarajuće gos-podarenje, a 1939. tadašnje Jugoslavensko šumarsko udruženje u Zagrebu poduzima zaštitne mjere u cilju njenog spašavanja od možebitne devastacije, prelaskom u crkve-no vlasništvo. Država je u potpunosti vratila šumu Dundovo početkom 1941. godine, no crkva se želi dogovoriti s državom da ova i dalje upravlja šumom, ali pod uvjetom da crkvi godišnje daje 1200 dinara. Pritom će država potpisati dokumente da je šuma Dundovo crkveno vlasništvo. Sudbina je htjela da ova vri-jedna šuma strada i tijekom Drugog svjetskog rata, oso-bito za vrijeme ta-lijanske okupacije. Naime, Talijani je opet na mjestima neplanski sijeku, posebice najdeblja stabla crnike. Poslije Drugoga svjetskog rata šuma “Dundo-vo” proglašena je, kao i sve općinske šume, općenarod-nom imovinom. Ko-načno, 25. veljače 1949. godine, odlu-kom Zemaljskoga zavoda za zaštitu prirod-nih rijetkosti, proglašena je prirodnom ri-jetkošću te je stavljena pod zaštitu Zavoda. Otada se, bez prethodnog odobrenja ove ustanove, u šumi zabranjuje svaki zahvat. Sabor Narodne Republike Hrvatske pro-glašava šumu “Dundo” 1963. upravljanim prirodnim rezervatom s površinom 106 ha, a sve zahvate mora odobriti Zavod za zašti-tu prirode. Danas, prema Zakonu o zaštiti prirode, šuma spada u kategoriju “posebni

rezervat-botanički rezervat (šumske vege-tacije)”.

Značajna znanstvena istraživanja -Znanstvena istraživanja u šumi Dundovo nastavljaju se poslije Drugog svjetskog rata pa tako Šafar 1962. godine propisu-je smjernice za šume Dundovo i Kalifront. Nastavljajući istraživanja na obnovljenim

Petračićevim pokusnim ploha-ma(9) iz 1934. i na novopostavlje-nim plohama(6), osobito značajna strukturna, fitocenološka i pedo-loška istraživanja provode 1976. godine Matić, Rauš i Vranković, profesori zagrebačkoga Šumar-skog fakulteta. Jedanaest godina kasnije (1987.), usporedbom dota-dašnjih fitocenoloških i struktur-nih istraživanja, Španjol potvrđuje dinamiku razvoja i progresivne sukcesije zaštićene šume. Program gospodarenja za gospodarsku jedi-nicu Kalifront, s važnošću od 1988. do 1997. godine planira za šumu Dundovo čišćenje po cijeloj po-vršini te proredu s etatom 7, 1 m3 po hektaru i intenzitetom 7 posto. U sklopu zaštitnih mjera nalaže se,

uz najstroži režim za crniku i ostale au-tohtone elemente, u potpunosti spriječiti ispašu. Treba istaknuti kako je cijela šuma Dundovo (Dundo) poslije osamostaljenja Hrvatske vraćena u vlasništvo Krčke bi-skupije i nije u sastavu gospodarske jedi-nice Kalifront.

Raznoliki biljni i životinjski svijet šumskog ekosustava - Posebni rezervat šumske vegetacije “Dundo” smješten je na šumovitom poluotoku Kalifrontu koji

se proteže na jugozapadnom dijelu otoka Raba, od oko 80 m nadmorske visine do morske obale. U vegetacijskom smislu riječ je o vazdazelenoj šumi hrasta crnike i crno-ga jasena (Fraxino orni-Quercetum ilicis), s dobro razvijenim slojem grmlja i povijuša. Postoji nekoliko impresivnih starih stabala crnike, koji su još očuvani oko lugarnice te

podsjećaju na nekadašnju gu-stu crnikovu šumu, čija su stabla imala prsni promjer do jednoga metra, opseg tri metra, a visinu 15-20 m. Na žalost, do Drugoga svjetskog rata posječena su naj-ljepša stabla stara 150-200 godi-na. U sastavu fl ore, osim hrasta crnike ili česmine (Quercus ilex)

i crnoga jasena (Fraxinus ornus), nalaze se obični (Pinus silvestris) i crni bor (Pinus nigra), stotinjak stabala hrasta plutnjaka (Quercus suber), veliki vrijes (Erica arborea), tršlja (Pistacia lentiscus), jedna od najvaž-nijih vrsta u sloju grmlja, planika (Arbutus unedo), mirta (Myrtus communis), lemprika

Šumu je najbolje posjetiti u proljeće, jer je puna bogato

rascvjetanih i šarolikih biljaka (posebice veliki vrijes i

primorska ciklama), zelenila grmlja i prizemnoga rašća.

U to vrijeme hrastu crniki krošnje su pune mladoga lišća

zelenkasto-sivkaste boje.

Veliki vrijes (Erica arborea)

Orhideja kukavica (Scrapias sp.)

Stabla hrasta crnike(Quercus ilex)


(Viburnum tinus), primorska ciklama (Cyclamen repandum), trava jesenska šašika (Sesleria autumnalis), te povijuše: tetivika (Smilax aspera), bršljan (Hedera helix), bljušt (Tamus communis), vazdaze-lena ruža (Rosa sempervirens) i dr. Uz tlo nailazimo na paprat i ra-znovrsne gljive, kao što su: zavodnica (Omphalotus olearius),lisičica (Cantharellus cibarius), krasnice i mliječnice (Russulaceae), vrga-njevke (Boletaceae) i dr. Od faune ovdje obitavaju ćuk (Athene noc-

tua), šumski miš (Apodemus fl avicollis), kornjaši trčci (Carabus sp.).

Posebne zanimljivosti rezervata su Pre-mužićeva staza (dolazi u rezervat, prelazi preko asfaltne ceste za Dundo, izlazi kod lugarnice i završava u uvali Kristofor), poučne geološke točke uz geostazu, stara stabla hrasta medunca (Quercus pubescens) na dubokim tlima (prete-žito crvenica i manjim dijelom eutrično smeđe tlo), u blizini lugarnice te rijetke vrste orhideja (kukavica, Scrapias sp.) na malim šumskim trav-natim čistinama, s livadama oko lugarnice. Sve to pridonosi krajobraznoj i biološkoj raznolikosti ovoga zaštićenog prirodnog objekta. S obzirom na to da su posebni rezervati područja visokog stupnja zaštite prirode, posjetitelji i svi ljubitelji prirode dužni su se pažljivo odnositi prema sve-kolikom živom svijetu šumskog ekosustava, koji obuhvaća biljne i životinjske organizme, gljive i neživu prirodu. Tako, primjerice, svaka grana koja padne na tlo, ili izvaljeno stablo, u pravi-lu se ostavljaju kako bi se rastvorili u humus i poslužili drugim organizmima za rast i razvitak. Uopće, prirodne vrednote moraju biti očuvane i za generacije koje dolaze!

Ljepota proljetnog ugođaja - Do šume Dundo dolazimo asfaltnom cestom iz Raba preko sv. Eufemije, a do nje vodi i spomenuta zanimljiva pješačka staza, što ju je projektirao ing. Ante Pre-mužić (1899.-1973.), šumarski stručnjak i vrstan poznavatelj krških područja. U cilju protupožarne zaštite u rezervatu danas postoje izgrađene šum-ske ceste, protupožarne presjeke i staze koje se redovito održavaju. Posebno se ističe lijepo i kom-forno uređena lugarnica u kojoj stalno borave lu-gari (čuvari šuma) Šumarije Rab. Na inicijativu Tu-rističke zajednice postavljeno je duž Premužićeve

staze pet stolova s klupicama izrađenim od drveta alepsko-ga bora, a u sklopu projekta “Rab-geopark” postavljena su i dva poučna panoa. Šumu je, prema mišljenju mnogih, naj-bolje posjetiti u proljeće, jer je puna bogato rascvjetanih i šarolikih biljaka (posebice ve-liki vrijes i primorska ciklama), zelenila grmlja i prizemnoga rašća. U to vrijeme i hrastu crniki krošnje su pune mlado-ga lišća zelenkasto-sivkaste boje, s putenastim dlačicama koje ga pokrivaju. U suton, neposredno prije zalaska sunca, u zraku se osjeća mir, uz povremene neobične i ne-određene šumove i zvukove (glasanje ćuka, sitne životinji-ce koje padaju ili se spuštaju na tlo).

Nedostatna turistička promidžba - Unatoč činjeni-

ci da je šuma Dundo iznimna prirodna vrijednost otoka Raba, ipak je turistički podosta zapostavljena. Naime, stječe se dojam da turistima nisu dovoljno predstavljene njezine prirodne ljepote i vrijednost, koja je svjetskih razmjera, pogotovo kada se uzmu u obzir nesluće-ne mogućnosti koje pruža (kulturno-povijesna i estetska vrijednost, izleti, sport, rekreacija, znanstvena istraživanja, posebice za šumare i botaničare, edukacija za učenike i studente i dr.).

Primorska ciklama(Cyclamen repandum)

Ćuk (Athene noctua)

14 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME14 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME

šumska razglednica ŠUMARIJA GRAČAC (UPRAVA ŠUMA GOSPIĆ)

U siječnju ove godine Šumariju Gračac pogodila je velika prirodna nepogoda – led. No, ne led u obliku tuče, već iznimno niske temperature koje su u potpunosti ledom okovale i grad i

šumu. „Sibirska zima“, kako su je nazvali Ličani, donijela je temperature koje su se spuštale i do 20 stupnjeva ispod ništice. Stanovnici ovoga kraja, navikli na oštre zime i ni-ske temperature, ovakve hladnoće ne pamte već godina-ma. Za razliku od europskih zemalja koje je pogodio isti val hladnoće, ljudskih žrtava na sreću nije bilo, ali platile

su šume. Štete su velike. Čitavi predjeli bukovih šuma polomljeni su po-put šibica.

- Od takvih ošte-ćenja stabla se vje-rojatno neće uspjeti oporaviti, kaže upra-vitelj Šumarije Gračac Igor Hak. Općina Gra-čac proglasila je ele-mentarnu nepogodu, a šteta na voćnjacima i infrastrukturi procije-njena je na više od 2 milijuna kuna. Šteta na šumama još je i veća. Najviše je stradala bu-kva, zatim jela, a vrlo malo grab. Pojedina šumska područja u

Gospodareći s oko 61.000 ha šuma i šumskog zemljišta te s 41 zaposlenim, Šumarija Gračac najveća je među je-danest Šumarija gos-pićke Uprave i važan gospodarski subjekt gračačke općine. Težak teren (južni Velebit), slaba otvo-renost te nedostatni drvoprerađivački kapaciteti otežavaju poslovanje, a na te, nazovimo ih stalne poteškoće, ove su se zima nadovezale nove -velike štete od leda koji je „okovao“ šumu, polomio stabla i Šumariju opteretio dodatnim brigama

Štete od „sibirske ziNajprije veliki snijeg..

Igor Hak

Ledeni okov

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: M. Bošnjaković, I. Devčić Buzov

Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 15Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 15

potpunosti su uništena te se procijenjuje da će štete biti iznimno velike, a nakon sanaci-je zahvaćenog područja drvna masa Šuma-rije bit će znatno smanjena te će vjerojatno biti potrebno i pošumljavanje. Prema rije-čima starijih šumara, ovakve štete od leda ne pamte se u posljednjih trideset godina. No, svi se slažu, moglo je biti i gore. Da je kojim slučajem tih dana pao novi snijeg ili zapuhao jak vjetar, Lika bi se pretvorila u stepu jer tako nešto niti jedno stablo ne bi izdržalo.

- Šumarija Gračac najveća je među jedanaest Šumarija gospićke Uprave šuma, a zauzima područje južnog Velebita, dio ličkog Sredogorja i južne obronke ličke Plješevice. Površinom od 61 341 ha druga je po veličini unutar Hrvatskih šuma, a površinski najve-ća gospodarska Šumarija - govori upravitelj Igor Hak. Šumarija je brdsko-planinska te se nadmorske visine kreću od 559 do 1573 m (vrh Kremen), samim tim je i rad na područ-ju ove Šumarije dosta otežan. Otvorenost šumskim prometnicama je mala, svega 5,5 km/1000 ha, no na cestama se intenzivno radi te se do isteka važećih osnova očekuje znatno veća otvorenost, što će svakako olak-šati rad šumarima. Zbog svoje velike povr-šine i slabe otvorenosti srednja udaljenost radilišta iznosi 35-40 km, a do najudaljenijih radilišta potrebno je prevaliti put i od 60 km.

Na ovom području vrlo su velike kli-matske, biljne i orografske raznolikosti. Od vrhova koji su bez snijega svega 3-4 mjeseca u godini, pa do jugoistočnog dijela u kojemu nikada nema sni-jega, gdje pojedinačno rastu smokve, vinova loza (koje u Lici nema, osim u pojedi-nim dvorištima), kao i ostalo submediteransko bilje. Od ukupne površine, 49.868 ha je obraslog zemljišta, 10.985 ha neobraslog proizvodnog i neproizvodnog, te 487 ha neplodnog područja. Drvna zaliha Šumarije iznosi oko 3,6 milijuna m3, a godišnji prirast je 81 148,80 m3. Brutto godišnji etat Šumari-je iznosi 42.000 kubika, što znači da se sječe 52% prirasta.

Najzastupljenija vrsta drveta je obična bukva (80%), zatim obična jela (10%), te gor-

ski javor, crni grab, OTB i crni bor (10%).Šumarija je podjeljena na 12 gospodar-

skih jedinica, od kojih je površinom najveća Smrdljivac-Kom (oko 8.500 ha), pa Istočni Resnik (6.800 ha), pa Jasensko Bilo-Crnopac (oko 6,190 ha). Ostale su: Zapadna Mazinska planina, Javornik – Kremen,

Jelovi tavani - Kučina kosa, Bogutovac, Maslovara, Duboke jasle – Jabukovac, Rav-na Čemernica, Kokirna mila – Ljut, Vrelo Zr-manje.

Najbolje šume, s najvećom drvnom zalihom nalaze se u G. J. Zapadna Mazinska planina i Javornik- Kremen (uređajni razred sjemenjača bukve i uređajni razred jela). Sve šume na području Šumarije Gračac su krške šume, tlo je kamenito i plitko te su sortimenti uglavnom slabije kakvoće, što povlači za so-bom i relativno nisku prodajnu cijenu proi-zvoda.

Šumarija trenutačno zapošljava 41 oso-bu, uz upravitelja tu su još tri revirnika te 12 šumarskih tehničara.

Za sječu, izradu i privlačenje drvnih sor-timenata (etata) Šumarija posjeduje vlastite kapacitete. Uz osam sjekača, tu je i šumska mehanizacija koja se sastoji od četiri šumska zglobna traktora (od toga dva Hittner Eco-trac 55V, jedan Hittner Ecotrac 120V, te jedan Timberjack C-240).

Gotovo svake godine veliki problem Šu-mariji predstavlja i znatna količina drvarice (12 000 m3), koja se prodaje na panju, no dosta je teško pronaći izvođače, a razlozi su neotvorenost cestama i vlakovima, strmi predjeli, škrape, vrtače, kamenjari, slaba naseljenost te siro-mašna mehaniziranost lo-kalnog stanovništva. Upra-

vitelj Hak dodaje kako je danas bitan uvjet imati licencu izvođača, što relativno mali broj ljudi na ovom području ima.

Na poslovima čuvanja, zaštite i uzgajanja šuma radi šest čuvara šuma i lovišta, što u ljetnoj, protupožarnoj sezoni nije dovoljno pa Šumarija zapošljava sezonske radnike. Za potrebe provođenja protupožarne pre-

zime“ u GračacuNajbolje šume, s najvećom

drvnom zalihom nalaze se u

G.J. Zapadna Mazinska planina

i Javornik- Kremen (uređajni

razred sjemenjača bukve i

uređajni razred jela).

ventive izgrađene su četiri visoke osmatrač-nice na istaknutim mjestima koje pokrivaju gotovo cijelo područje Šumarije. Za cijelo funkcioniranje sustava zažtite od požara važ-na je vrlo dobra suradnja Šumarije s Javnom vatrogasnom postrojbom te Dobrovoljnim vatrogasnim društvom.

Svojim položajem Gračac se nalazi na idealnom mjestu za razvoj ekološkog i ru-ralnog turizma, u udolini Velebita, s planin-skom klimom tako ugodnom ljeti, a svega dvadesetak minuta autom od mora. Osim

PovijestTrebalo bi i više informacija o kulturno-povijesnim znamenitostima, a među inima

može se pročitati kako se na mjestu današnjeg Gračaca „mogu naći tragovi srednjovjekov-noga grada na Gradini blizu katoličke crkve, gdje je bilo sjedište stare otočke župe. Grad se spominje 1302. godine. Od 1509. bio je u posjedu Ivana Karlovića, a od 1527. do 1687. go-dione pod turskom vlašću. Barokna župna crkva sv. Jurja iz 18.st. stradala je u II. svjetskom ratu. U njoj je kasnobarokni epitaf grofa Kneževića (1781.g.). Na groblju uz Otuču nalazi se tri metra visok monolitni križ na grobu Ivana Balenovića iz XVI. st.“.

Površina 61.000 ha12 gospodarskih jedinica41 zaposleniGodišnji bruto etat 42.000 kubikaGodišnji prirast oko 81.148 m3Najzastupljenija vrsta bukva- 80%

Posljedice ledoloma


Velebita, koji pruža jedinstven doživljaj hodanja i planinarenja, na svega četiri kilometra mjesta nalazi se naš najpoznatiji špiljski sustav Cerovačke špilje, a na području općine izviru i rijeke Una i Zrmanja. Okolica Gračaca pogodna je za lov, gastroturizam, razvoj obiteljskih gosdpodarstava i sl. No, ovakvim prirodnim pogodnostima, turistič-ka ponuda još uvijek je u povojima.

Nepostojanje dostatne infrastrukture i iznimno loše ceste ono je što prvo upada u oko svakom slučajnom posjetitelju (jer „namjernih“ ima vrlo malo). Pojedini entuzijasti, kao što su članovi udruge Prospera ili obitelj Kostić koja je prošle godine organizirala prvi Blues festival u Lici, na rijeci Otuči kraj Gračaca, još uvijek su osamljeni u želji da se ovaj (k)raj turistički valorizira u skladu sa svojim mogućnostima.

Pema posljednjem službenom popisu stanovništva provedenom 2001. godine, općina Gračac imala je 3.923 stanovnika, od kojih u samom mjestu Gračacu 2.689.

Gračac na -17

Posljedice ledoloma

svjetski dan voda

Iako mnoga predviđanja kazuju kako će do 2025. godine svijet imati dodatnih dvije milijarde stanovnika, a 95% njih živjet će u gradovima koji će oskudjevati u opskrbi pitkom vodom pa su i ratovi za vodu u budućnosti sve izgledniji, povijest nam kazuje

drugačije. U posljednjih 60 godina potpisano je preko 300 sporazuma koji se tiču vode i opskrbe vodom, a u svega 37 slučajeva zbog nemo-gućnosti dogovora pribjeglo se nasilju. Suradnja, a ne sukob, ipak je najčešći odgovor kada su u pita-nju prekogranične vode.

Broj stanovnika sve više raste, a samim time povećavaju se i po-trebe za proizvodnjom hrane. Povećava se potrošnja pitke vode, a glavni potrošač je poljodjelstvo koje diljem svijeta troši 69-70% vodnih zaliha. Industrija se nalazi na drugom mjestu s 22-24% svjetske potrošnje. Potrošnja vode za kućanske potrebe iznosi oko 8% ukupne količine potrošene vode. Zalihe pitke vode sva-kim danom su sve manje. Unatoč dobrim primjerima iz ne tako davne prošlosti na koje nas upozorava UN, računa se da trenutno na svijetu postoji oko 200 mogućih kriznih žarišta povezanih s pro-blemima vodoopskrbe.

Rat za vodu već je počeo, no iako se ne vode „klasične“ bitke među narodom, vode se one zakulisane među velikim korporaci-jama.

Prijetnja koja nam svima „visi nad glavom“ zove se privati-zacija. Malo koji stanovnik bilo koje zemlje doživljava vodu kao

Ove godine, na Svjetski dan voda 22. ožujka, želi se skrenuti pozornost na vode koje prelaze granice država te nas povezuju. 263 rijeke ili jezera povezuju 145 zemalja svijeta te pokrivaju gotovo polovicu zemljine površine

Računa se da trenutno na

svijetu postoji oko 200

mogućih kriznih žarišta

povezanih s problemima

vodoopskrbe.

Krupa

Una


robu koja se prodaje i kupuje jer voda je za sve nas „javno dobro“, no voda je postala vrlo tražena i skupa roba kojom se sve više tr-guje, navodi se u knjizi „Žeđ na izvoru“ Franjevačkog instituta za kulturu mira. Pod vodstvom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i njezinog Općeg spora-zuma o trgovini uslugama, vo-doopskrba potpada pod cijeli niz novih pravila, a nova pravila omogućavaju multinacionalnim kompanijama da kupuju i pro-daju prava na vodu u zemlji po njihovom izboru.

Svjetske korporacije danas vodom opskrbljuju oko 20% ur-banog stanovništva u zemljama u razvoju. Cijene vode su vrlo če-

sto nerazumno visoke te u nekim zemljama gotovo dosežu polovicu mjesečnih prihoda.

Zanimljivo je kako u mnogim situacijama Svjetska banka i Me-đunarodni monetarni fond (MMF), državama odobravaju kredite pod uvijetom da privatiziraju vodoprivredu i druge komunalne usluge.

Kao primjer može poslužiti Argentina koja je krajem 80-tih odlu-čila provoditi upute MMF-a i Svjetske banke. Tako je između ostalog vodovod prodan za zanemarivo nisku cijenu američkom divu Enro-nu. Nakon preuzimanja, Enron je uništio kompletan vodoopskrbni sustav te danas u Buenos Airesu iz slavina više ne teče pitka voda.

Prvi veliki rat za vodu u 21. stoljeću vodio se u Boliviji u trenutku kada Svjetska banka nije željela obnoviti kredit od 25 milijuna dolara zajma bolivijskoj vladi. Nakon što je državno poduzeće za vodoop-skrbu prodano Bechtelu, cijene vode drastično su porasle. Masovne ulične demonstracije koje su potrajale danima rezultirale su općim štrajkom te je Bechtel bio prisiljen povući se iz zemlje. No, preko „tajnog suda“ Svjetske trgovinske organizacije ta kompa-nija tužila je vladu Bolivije za 25 milijuna dolara.

Ovakvih primjera je nebrojeno puno te nam mogu, i trebaju, biti upozorenje, osobito u ovim osjetljivim vremenima u kojima se nalazimo.

Hrvatska je donijela Strategiju o gospoda-renju vodama za razdoblje od 2008. do 2038. godine te se novom strategijom sprječava pri-vatizacija vodnih resursa. Za provedbu Strategije upravljanja voda-ma Hrvatska će izdvojiti 50 milijardi kuna, od toga do 2023. godine država će u vode investirati 29,9 milijardi kuna. Uz državni novac, za provedbu strategije, predviđena su i sredstva iz europskih fondova. Kako vodoopskrba privatizacijom ne bi završila u tuđinskim rukama, koncesije za potrebe javne vodoopskrbe davat će se isključivo jedi-nicama lokalne i područne samouprave. Također je onemogućena privatizacija vodne komunalne infrastrukture.

Zahvaljujući ovakvoj Strategiji upravljanja vodama, Hrvati

mogu biti mirni jer u nasljeđe svojoj djeci ostavljaju barem „hr-vatsku vodu“, hoće li ona do tada ostati pitka, veliko je pitanje...

Razmirice oko vode oduvijek su bile u središtu pozornosti broj-nih zemalja. Doline Nila, Eufrata i Tigrisa mjesta su prvih ljudskih naselja te područja na kojima su se vodile i prve borbe za prevlast nad korištenjem vodenih resursa. Dokaze o razmiricama nalazimo i u Hrvatskoj, a na njih upozorava tzv. Pisani kamen u Lomskoj dulibi na sjevernom Velebitu kod vrela Begovača. Na tome kamenu zapis je uklesan povodom sklopljena mira između japodskih plemena Paren-tina i Ortoplina. Tom prilikom, Ortoplinima je bio zajamčen slobodan pristup do vrela Begovače u dužini 500 i širini jednog koraka. Kamen je predstavljao među između dva japodska plemena koji su godina-ma ratovali zbog vode, no Rimljani su jednostavnim rasporedom o

korištenju vode, koji je uklesan u kamen, zaustavili borbu te barem na neko vrijeme riješili problem.

Borbe i razmirice za vodu traju i danas. Po-sljednjih par godina u jednoj takvoj „razmirici“ oko vodenih resursa našla se i Hrvatska. Naime, riječ je o jednom od najvećih projekata i investi-cija u elektroenergetskom sektoru BiH. Radi se o megaprojektu gradnje hidroelektrana, koje pod nazivom “Gornji horizonti” već nekoliko godina provodi Elektroprivreda Republike Srpske, a jedan je od najunosnijih poslova u jugoistočnoj Europi.

Izgradnjom sustava hidroelektrana u BiH doći će do izuzetno negativnih posljedica u donjem toku rijeke Neretve, zbog smanjenja voda u sušnim periodima, koje će dovesti do povećane salini-zacije Neretve. To će se najviše odraziti na poljoprivredu, ali i na ukupni ekosistem donjeg toka rijeke.

Na kraju, razmišljajući o prekograničnim vodama, mogu zaključiti kako bi nas takve vode trebale spajati, no one nas danas, kao i prije nekoliko stotina godina, zasigurno razdvajaju.

Vode nas trebaju spajati, a ne razdvajati!

Glavni potrošač je poljodjelstvo koje

diljem svijeta troši 69-70% vodnih

zaliha. Industrija se nalazi na

drugom mjestu s 22-24% svjetske

potrošnje. Potrošnja vode za

kućanske potrebe iznosi oko 8% od

ukupne količine potrošene vode.

Izvor Kupe


Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: Arhiva

UZ SVJETSKI DAN VODA, 22. OŽUJKA


urbano šumarstvo UPRAVA ŠUMA ZAGREB

Polovicom veljače Radna jedinica Hortikutura zagrebačke Uprave šuma započela je s opsež-nim radovima uređenja dijela Park šume Tuš-kanac uz šetnicu Dubravkin put prema Krešiće-

vim livadama i dalje prema Cmroku. Riječ je o poslu koji zagrebački šumari obavljaju za grad Zagreb i nastavku

uspješne poslovne suradnje (podsje-ćamo, od ove go-dine Uprava šuma Zagreb preuzela je uređenje i oko 140 ha sjevernog dijela parka Maksimir). S površine od oko 12 ha uz šetnicu uklo-nit će se 272 suha, natrula i opasna sta-bla kako bi se posa-dila nova.

- Radi se o sta-blima prosječne starosti 150 godina koja su opasna za okolinu. Zamijenit ćemo ih istim au-tohtonim vrstama, hrastom, bukvom, bagremom, lipom, a sadit će se “školo-vane” sadnice, one visine i preko dva metra - pojašnja-va rukovoditeljica Odjela za ekologiju zgrebačke Uprave Ana Hercegovac. No, ne samo to. Mo-rat će se voditi raču-na i s brojnom ptič-jem svijetu zelene oaze Tuškanca pa

će se paziti i ostavljati stabla u kojima se ptice gnijezde. Za voditelja zagrebačke Uprave Krunoslava Jakpu-

čića najvažnije je obavijestiti i javnost i senzibilizirati ljude, posebno brojne šetače koji se dnevno kreću ovim prostorom, na sječu (na koju su, opravdano, svi osjet-ljivi!) i ono što će se u sljedeća dva mjeseca, koliko će radovi potrajati, događati.

- Bit će tu poprilična gužva, nered pa i blato do ko-ljena - kaže rukovoditelj hortikulture Petar Širinić koji je

Šumari uređuju Park šumu Tuškanac

Nastavlja se dobra suradnja zagrebačke Uprave i grada Zagreba pa Radna jedinica Hortikultura ovih dana uređuje predio i popularnu šetnicu uz Dubravkin put i Krešićeve livade, u okviru sveobuhvatnog projekta izgradnje športsko-rekreacijskog centra na Tuškancu

“prošao” već dosta ovakvih zahvata. Jer, istodobno će se, kaže on, osim sječe stabala i grana na posljednjih 300 m šetnice postavljati nova kanalizacija što će obav-ljati zagrebački Vodovod i odvodnja pa će se na malom, uskom prostoru kretati i “sudarati” brojni kamioni i me-hanizacija. Koordinacija i uvažavanje onog drugog bit će nužni!

Za vrijeme sječe šetači se neće smjeti kretati ovim prostorom.

Kako se radi o složenom i opasnom poslu, posebice zbog strmina uz put s kojih će se uklanjati stara stabla, a to je i potencijalno klizište te isto tako o zahvatu u ko-jem treba voditi brigu i o uvjetima zaštite prirode, cijeli teren zajednički su, prije početka radova, obišli pred-stavnici zagrebačke Uprave šuma, Vodovoda i odvod-nje, RJ Hortikulture, inspektor zaštite prirode, šumarski inspektor, predstavnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo.

Sječa starih i opasnih stabala uz Dubravkin put dio je velikog projekta izgradnje sportsko-rekreacijskog centra na Krešićevoj poljani za koji je projekt napravila tvrtka Zrinjevac i u okviru kojeg bi se izgradila i dva teni-ska terena, igrališta za mali nogomet, rukomet, košarku, boćalište, trim staza, igralište za djecu. Bit će obnovlje-no i ljetno kino, pozornica, posađeno ukrasno grmlje i cvijeće, a sve bi trebalo biti završeno do kraja ljeta.

Bio bi to jedan novi Tuškanac za sve, i djecu i odra-sle!

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

Stara, opasna, nagnuta stabla treba maknuti

Teren su sa šumarima obišli i inspektori...

Oprez, sječe se




po svijetuAddis Abeba se nalazi na nadmorskoj visi-

ni od 2200 metara i treći je „najviši“ glavni grad na svijetu. Na lokalnom amharskom jeziku ime grada znači novi cvijet, a ime mu

je dala kraljica Taitu, žena cara Menelika II. koja je za-služna i za njegovu lokaciju. Grad jedva da je stariji od sto godina, no tih sto godina je bilo vrlo burno, na trenutke tragično. Iako grad ne obiluje turistič-kim sadržajem, glavna je ishodišna točka za obilazak ostatka zemlje, a brojne legende i mistika koje se kri-ju u Etiopiji s razlogom golicaju maštu mnogobrojnih turista, koji rado dolaze u ovu divnu zemlju ne krijući oduševljenje bogatom kulturom, divnim ljudima te izvrsnom kuhinjom.

Etiopijska se prijestolnica može podičiti sa dva čuvena muzeja koji se nalaze vrlo blizu jedan drugo-ga. Etnološki muzej se nalazi unutar kompleksa glav-nog sveučilišta, u zgradi koja je nekoć bila palača cara Haile Selassia. Na ulazu u palaču je izložba posvećena povijesti palače, dok je prava izložba na prvom katu. S obzirom na veliku etnološku šarolikost Etiopije, koja se očituje u velikom broju plemena, pogotovo u juž-nim dijelovima zemlje, u muzeju se mogu naći iznimno zanimljivi detalji iz života plemenskih zajednica, što predstavlja izvrstan izvor informacija za istraživanje

Glavni etiopijski grad Addis Abeba na prvi vas pogled sigurno neće ostaviti bez teksta. Razvučen i razbacan na sve strane, prljav, prašnjav i zagađen, po danu kaotičan, po noći sablastan, teško osvaja srca turista. No, ne treba zaboraviti da se nalazite u Africi i to na afričkom rogu, koji je trenutno jedan od najnemirnijih kutaka svijeta, zbog čega ćete uskoro početi cijeniti sigurnost na ulicama, prijateljski raspoložene ljude te izvrsne restorane sa vrhunskom ponudom, koje se ne bi postidjeli ni znameniti europski gradovi. Glavni grad Etiopije defi nitivno ima nešto u sebi, i onome tko mu dade priliku, odužit će se na najbolji mogući način

etiopskog društva. No, ono što ovaj muzej čini zanimljivim je koncepci-ja izložbe koja se bazira na ciklusu života, počev-ši od djetinjstva gdje su objašnjene dječje igre, bajke i igračke različitih plemena. Nastavak slije-di odraslo doba gdje se pojašnjavaju vjerovanja, tradicionalna medici-na, ratovi, hodočašća te kultura ukrašavanja tijela. Izložba završava smrću sa ceremonijama sahrana, nadgrobnim spomenicima i po-imanju zagrobnog života.

Drugi muzej kojeg svakako treba vidjeti je Na-cionalni muzej sa vrhunskom paleontološkom zbirkom, od koje među vrijednim eksponatima svakako treba istaknuti kostur Lucy, prvog primata koji je hodao na dvije noge, kojeg su pronašli arheolozi u istočnoj Etio-

Novi cvijet Afrike

ETIOPIJA: KOLIJEVKA ČOVJEČANSTVA (1)

Zgrada Ujedinjenih naroda u Addis Abebi

Na ulicama Addis Abebe

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc



piji 1974. godine, a starost mu se procijenjuje na 3,2 milijuna godina. Anegdota govori da je u trenutku nevjerojatnog otkrića, na radiju svi-rala pjesma Lucy in the sky with diamonds od Beatlesa, zbog čega su joj arheolozi odlučili dati ime Lucy.

No, ako niste muzejski tip, ne znači da ćete u Addis Abebi ostati kulturno uskraćeni. Ljubitelji slika mogu uživati u djelima vjerojatno najvećeg živućeg afričkog slikara Afewerk Teklea i imat će tu čast da ih slikar sam provede kroz izložbu, ako budu te sreće da se uspiju prethodno najaviti. Autoru ovih redaka to nije uspjelo za rukom, tako da su jedine umjetnikove slike koje sam vidio one u Nacionalnom muzeju.

Spominjući Afewerk Teklea, svakako treba reći da je ovaj umjetnik napravio jedan od najvećih vitraja na svijetu, 150 m2 oslikanog stakla predstavljajući afričku prošlost, sadašnjost i budućnost koji se nalazi u zgradi poznatoj po nazivu Afrička dvorana, u kojoj se nalaze sjedi-šta UN-a za Afriku te sjedište Afričke ekonomske komisije, što Addis Abebu čini afričkim Bruxellesom.

Od sakralnih objekata, veliku važnost igra katedrala sv. Trojstva, u kojoj je sahranjen poslijednji etiopski car Haile Selassie. Njega su ubili pripadnici komunističkog pokreta Derg u revoluciji 1974. godine, a priča kaže da ga je osobno ubio vođa revolucije, pu-kovnik Mengistu. Za dokaz se navodi Solomonov prsten koji je bio simbol carske Etiopije, a koji je nakon svih tih događaja viđen na pu-kovnikovoj ruci. Sve u svemu taj događaj je prekinuo 3000 godina vladavine carske monarhije, a uslijedio je politički eksperiment sa komunizmom, koji je trajao sve do 1991. godi-ne i spominje se kao jedna od tragičnijih era u etiopskoj povijesti.

Još jedan bolan period ostavio je neiz-brisiv trag u povijesti etiopskog naroda, a to je talijanska fašistička okupacija, koja je trajala od 1936. do 1941. godine. Mussolini je osob-no naredio streljanje svih pobunjenika, što nije zaustavilo djelovanje gerile. Otpor prema oku-patoru je doživio svoj vrhunac u veljači 1937. kada je pokušan atentat na omraženog vicegu-vernera Grazianija ispred palače u kojoj je da-nas smješten Etnološki muzej. Odmazda fašista bio je trodnevni pokolj nevinog stanovništva u Addis Abebi, prilikom kojega je ubijeno više ti-suća ljudi, kojima je u znak sjećanja podignut spomenik Yekatit 12 na trgu Siddist Kilo.

No, neke stvari koje su Talijani ostavili Etio-pljanima u naslijeđe postali su simbolom opu-štenog života Addis Abebe. Dio grada izgrađen za vrijeme okupacije danas je popularan pod imenom Piazza i arhitekturom sliči na gradove

južne Italije, a karakterizira ga veliki broj zanimljivih barova, kazališta i kino dvorana.

S obzirom da se nalazimo u domovini kave, obilazak nave-denih znamenitosti je najbolje početi sa jutarnjom kavom u Cafe To-moca na Piazzi, gdje služe najbolju kavu u metropoli.

Addis Abeba se može pohvaliti odličnom gastronomskom ponu-dom, koja se očituje u velikom broju restorana, većinom smještenih na Bole Roadu, ulici koja ide od glavnog trga Meskel, velikog i ruž-nog zdanja na kojem se održavaju velike vjerske ceremonije pa sve do aerodroma. Ponuda je stvarno raznolika, tako da sam imao sreće uživati u restoranima brze prehrane, talijanske kuhinje kao i u azijskoj

Legenda kaže da je pastir Kaldi čuvajući stado ovaca, primije-tio da mu se blago čudno ponaša nakon konzumiranja čudnog grma sa crvenim bobicama te je odlučio i sam kušati spomenutu biljku. Nakon što je degustirao bobice, uhvatila ga je euforija te je oduševljen otrčao u obližnji samostan da podijeli svoje otkriće sa svećenicima. Njima se u početku otkriće nije svidjelo pa su ga pro-glasili vražjim djelom. No s obzirom da mise u Etiopiji traju duže od tri sata i da se cijelo vrijeme stoji, a kava je ljudima omogu-ćavala da izdrže na nogama, ubrzo su promijenili mišljenje te ga proglasili božjim djelom, a danas najpopularniji napitak na svijetu krenuo je u svoj globalni pohod.

Talijanska ostavština na Piazzi

Centralni trg izgrađen za velike manifestacije



kuhinji koje predstavljaju kineski i indijski restorani. No, poseban je užitak otići u restoran sa tradicionalnom etiopskom ponudom, jer njihova kuhinja krije mala iznenađenja.

Najsvečanije lokalno jelo koje se jede samo prilikom proslava je Tere sega, u biti je sirovo meso sa začinima. Moram priznati da sam ga preskočio jer su me čak i Etiopljani upozorili na moguće trbušne probleme nakon konzumacije. No, specija-lizirani restorani u kojem se služi Tere sega su vrlo atmosferični, a na ulazu stoji mesar kojem pokažete koji dio mesa želite kon-zumirati.

No, zato nisam preskočio Kai wat, ljuti mesni umak koji se jede zajedno sa injerom, velikom palačinkom kisela okusa koja se pro-izvodi od brašna žitarice tef, endemične biljke Etiopske visoravni. Jelo je zaslužilo čistu peticu!

Ništa lošije nije ni Kitfo, komadi tankog narezanog mesa, pro-dinstani na putru, uz dodatak začina. Poslužuju se uz aib, vrstu lokalnoga sira, te enset kruh koji se radi od lažnog drveta banane.

Vrijeme u Addis Abebi je brzo prošlo, a mene je čekalo još mnogo toga, stoga sam sjeo na autobus te se uputio na izvor pla-voga Nila.

Piaza

Što ima novo u svijetu?

Katedrala

priznanjaPiše: Vesna Pleše

Foto: V. Pleše

Švicarska ekspozitura najvećeg certifi kacijskog tijela na svi-jetu SGS Adriatica d.o.o. uručila je Robertu Abramoviću, vo-ditelju delničke Podružnice, certifi kate sukladnosti sustava upravljanja prema zahtjevima ISO 9001:2008, te HACCP

CODEX Alimentarius.Svečanosti uručenja potvrde poslovne izvrsnosti, 27. velja-

če u Šumariji Skrad, svojom nazočnošću, pridonijeli su predsjed-nik uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić i član Uprave Zdenko Podolar. Tom prigodom direktor SGS Adriatica d.o.o. posebno se zahvalio menadžmentu Hrvatskih šuma, svim zaposlenicima, te konzultantskoj tvrtci ARS-comunicandi d.o.o. koja je izvršila imple-mentaciju sustava upravljanja prema zahtjevima ISO 9001:2008 i HACCP CODEX Alimentarius.

Darko Vuletić naznačio je da je certifi ciranjem sustava uprav-ljanja kvalitete, te uvođenjem HACCP sustava potvrđena trajna opredijeljenost Hrvatskih šuma ka usuglašavanju tvrtke prema zahtjevima međunarodnih normi. Upravo usvajanjem međuna-rodnih standarda omogućeno je Hrvatskim šumama da koristeći te poslovno-upravljačke alate, kontinuirano poboljšavaju sustav upravljanja u ovim globalno generiranim recesijskim trenucima.

POTVRDA POSLOVNE IZVRSNOSTI HRVATSKIM ŠUMAMA

Piše: Vesna Pleše

Foto: V. Pleše

Delničkoj Podružnici certifikati 9001:2008, te HACCP CODEX alimentarius

Robert Abramović napomenuo je da je delnička Podružnica bila među vodećima u potvrdi sukladnosti prema međunarodnim normama, napominju-ći da je HACCP (sustav upravljanja sigurnošću hrane) već obvezan i sastavni dio Zakona o hrani koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009., a kojeg su uspješno im-plementirali unutar Hr-vatskih šuma delničke Podružnice.

Hrvatske šume prva su tvrtka u državnom vlasništvu kojoj je uručen certifi kat ISO 9001:2008.

Voditelj delničke Podružnice Robert Abramović i predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić sa dodijeljenim certifikatima


Rod jela (Abies) pripada poro-dici borovki (Pinaceae), a čini ga oko 40 vrsta zimzelenog vi-sokog drveća umjerenih regija

sjeverne polutke. Rasprostranjene su u šumama Sjeverne Amerike, SAD-a, Eu-rope, Azije i sjeverne Afrike. Krošnja im je piramidalnog oblika, grane pršlje-nasto otklonjene i uglavnom ne vise. Kora debla je u mladih stabala tanka i glatka, sivkasta, nerijetko sa smolnim vrećicama, a stara stabla često imaju debelu i ispucalu koru. Izbojci su glatki, rijetko užlijebljeni, a iglice uglavnom dvoredne, nerijetko poredane oko iz-bojaka ili su poput četke na gornjoj

Jele (Abies)

Rod jela obuhvaća 40 vrsta zimzelenog visokog drveća umjerenih regija sjeverne polutke, rasprostranjenih u šumama Sjeverne Amerike, SAD-a, Europe, Azije i sjeverne Afrike. U Hrvatskoj je obična jela samonikla te uz hrast lužnjak najvrednija šumska vrsta drveća i treća po drvnoj zalihi, a raste u različitim šumskim zajednicama, približno na 130.000 ha u dinarskom sustavu i na 15.000 ha u panonskom području

strani izbojka. Imaju pločasto prošire-nu bazu, iglična brazgotina je plitka i okruglasta te je stoga grančica glatka. Iglice su pretežito plosnate, s gornje strane tamnozelene, a s donje imaju dvije plavkaste ili srebrnastobijele pru-ge puči. Pupovi su najčešće smolavi, okruglasti ili jajoliki do vretenasti.

Jele su jednodomno drveće, a cvjetovi se javljaju na prošlogodišnjim izbojcima. Muški cvatovi su duguljasti ili jajoliki, nalaze se u pazušcu gornjih iglica, najviše u gornjim granama kroš-nje. Ženski cvatovi su u obliku usamlje-nih uspravnih češera na vrhu izbojka. Zreli češeri su također uspravni, du-guljasto-jajasti ili valjkasti, dozrijevaju iste godine, raspadaju se te ostavljaju samo češerno vreteno. Ono ostaje još dugo vremena na stablima. Pokrovne

mala enciklopedija šumarstva

Piše: Ivica Tomić

Foto: B. Pleše, B. Puača, Arhiva

Jelova šuma u Gorskome kotaru

Deblo

Kora


ljuske (priperci) su različite dužine, uske i kožaste, a plodne su lju-ske široko zaobljene, sa po dvije sjemenke. Sjeme je nepravilno, trokutasto, s mnoštvom smolnih mjehurića, obavijeno je krilcem s obje strane, a njegova klijavost je kratkotrajna. Klije s 4-8, uglav-nom 5-6 zvjezdasto poredanih, linearnih i tamnozelenih supaka.

Podjela po morfologiji ženskih češera - Rod jela možemo podijeliti prema izgledu pupova, iglica, češera i dr. na dva podro-

da. Za prvi podrod znakovito je da su češeri jajoliki, a pripada mu samo jedna vrsta (A. bracteata) kojoj je domovina središnja Kali-fornija. Za drugi podrod karakteristično je da su češeri valjkasti, duguljasti ili jajoliki, a dijelimo ga na 7 sekcija. Novija sistemati-ka jela temelji se na morfologiji ženskih češera i podjeli na deset odjeljaka (sekcija) i niz pododjeljaka. Međutim, do sada nisu pro-vedena sistematska genetska istraživanja koja bi potvrdila da se

morfološko razvrstava-nje, koje podrazumijeva i zemljopisnu raspore-đenost, poklapa s me-đusobnom srodnošću pojedinih vrsta. Tako su vrste iz odjeljka Abies karakteristične za po-dručje srednje, južne i istočne Europe (obična, makedonska ili Boriso-va, grčka, kavkaska jela i dr.). Unutar odjeljka Piceaster nalaze se špa-njolska i alžirska jela (područje Španjolske i sjeverne Afrike), vrste iz odjeljka Momi pripada-ju jugoistočnoj Aziji, a jele iz odjeljka Amabilis smještene su na pacifič-koj obali Sjeverne Ame-rike i u Japanu. Ostali odjeljci sadrže vrste ras-poređene na području Sjeverne Amerike, Azije i Sjedinjenih Američkih država. Najviše pozor-nosti posvetit ćemo običnoj jeli (Abies alba) koja je u Hrvatskoj sa-monikla (autohtona), no u nas se, prema nekim izvorima, koje pojedini autori osporavaju, na-vodi i “jadranska crna jela” ili “biokovska jela” (Abies biokovo-ensis) u Primorju te krška jela (Abies alba ssp. illyrica), u zaleđu naših obalnih planina. Neke od preostalih vr-sta roda jela samo ćemo ukratko opisati.

Obična jela (Abies alba) je crnogorična vrsta drveća prirodno

rasprostranjena u planinskim područjima srednje, južne i djelo-mice zapadne Europe. Na sjeveru se proteže do Poljske, na za-padu do sjeverne Španjolske, na istoku do istočne Rumunjske i Bugarske, a na jugu do sjevernih granica Grčke. Na području bivše Jugoslavije široko je rasprostranjena od Alpa do dinarskih plani-na i Srbije, no nalazimo je i u gorskim predjelima između Save i Drave i drugdje. S bukvom i smrekom oblikuje čiste ili mješovite sastojine. Gornja joj je visinska granica u Alpama (1200-1700 m), a

Krška jela (Abies alba ssp. illyrica), jedna od naših rijetkih

endemskih četinjača, koja dolazi u zaleđu obalnih planina te

u ostalim primorskim lancima prema sjeveru i istoku. U nas

je ima u sredogorju Like i na Dinari

Mladik jele među bukvama na Psunju

Abies alba ‘Pendula’



optimalno se pojavlju-je u rasponu od 400 do 1500 m. Njeno raspro-stranjenje u Norma-ndiji je od 250 do 400 m nadmorske visine.

Ova zimzelena vrsta naraste u visi-nu prosječno 40 m (u prašumama i do 60 m), a prsni promjer njena valjkastog i ra-nog debla nerijetko je veći od 2 m. Kora na mlađim stablima je sivkasta i glatka, a u starosti potamni te uz-duž i poprijeko ispuca u kvadratičnim ljuska-ma. Korijenski sustav karakterističan je po snažnom postranom korijenju te središnjem korijenu (žila srčanica) koji izrazito duboko prodire u tlo (prosječ-no 1 m). Krošnja je u mladosti čunjasta, u starijoj dobi valjkasta, pri vrhu tanjurasta te izgleda kao da je odsječena; grane su u pr-šljenima i vodoravno otklonjene. Izbojci su sivosmeđi i neznatno dlakavi, pupovi su jajoliki, ušiljeni, smeđi, obično bez smole. Iglice su duge 1,5- 3 cm, 2- 2,5 mm široke, urezanog vrha ili tupe, odoz-go užlijebljene, odozdo s dvije bijele pruge puči. Smještene su na postranim izbojcima i zasjenjenim granama, raščešljane i ušiljena

vrha. Treba istaknuti da se iglice vrlo dugo zadržavaju na odsječe-nim stablima. Grane su u pršljenovima i ne vise.

Plodonošenje između 25. i 30. godine - Muški cvatovi (rese) su žuti, nalaze se u pazušcu gornjih iglica, a ženski češe-rasti, uspravni, na kratkim stapkama i na vrhu izbojka. Cvatnja je tijekom travnja, svibnja i lipnja, na osami počinje između 25. i 35. godine, a u sklopu između 60. i 70. godine. Češeri su uspravni, valjkasti, dugi 10 - 18 cm i 3-5 cm široki, smeđi, dozrijevaju iste godine (tijekom rujna i listopada), a nakon raspadanja ostavljaju samo češerno vreteno. Pokrovne ljuske (priperci) su uske, kožaste, različito dugačke, a plodne ljuske su široko zaobljene, s po dvije sjemenke. Sjeme je trokutasto, dugo 7-13 mm, žućkastosmeđe i sjajno, s mnoštvom smolnih mjehurića, s krilcem koje ga ovija s jedne, a obuhvaća s druge strane. Klije s 4-8, pretežito 5-6 zvjez-dasto raspoređenih, linealnih i tamnozelenih supki. Sadrži klicu (embrij) i hranjivo staničje (endosperm). U prirodnom okružju sje-menke jele načešće iskliju sljedećega proljeća, poslije opadanja. Karakteristično je da je klijanje sporo i nadzemno, a rijetko isklije više od 50 posto sjemenki. Plodonošenje počinje između 25. i 30. godine, a dobar je urod svake treće do osme godine. Ova jela ima veći broj kultivara i formi, koji se razlikuju po karakterističnom ha-bitusu i iglicama (Aurea, Columnaris, Compacta, Fastigiata, Pendu-la, Pyramidalis i dr.).

Naša najoštećenija vrsta drveća - Obična jela je jedno-domna, anemofilna vrsta (razmnožava se vjetrom), koja raste na dubokim, hranjivim, humusom bogatim tlima, a iznimno i na ka-menitim područjima, na vapnenačkim blokovima. Zahtjevna je na

stalnu relativnu vlažnost zraka, s umjerenom tempe-raturom. U brdsko-planinskim predjelima tvori mje-šovite šume s bukvom (Abieti-Fagetum), smrekom, običnim borom, molikom i drugim vrstama, a česte su jelove acidofilne šume. Jelove šume u Hrvatskoj

vrlo su osjetljive na zimske studeni i mraz te zahtijevaju visoku zračnu vlagu, no dobro podnose snijeg, tuču, inje, rosu i maglu. Značajno je istaknuti da od svih naših važnijih vrsta drveća jela podnosi najviše zasjene. Tako se događa da stablo u zasjeni vrlo sporo raste pa i kao stogodišnje bude niže od stabla koje ima 50 godina, a raste na svjetlu. Ova jela je osjetljiva na štetne plinove te je ne treba saditi uz industrijska postrojenja, a sve je više ugrože-na zbog djelovanja kiselih kiša. Stoga je godinama najoštećenija četinjača i u nas najugroženija vrsta drveća. Premda u posljednje vrijeme nije zabilježeno povećanje sušenja (oštećenosti krošanja) u usporedbi s proteklim godinama, još uvijek je naša najoštećenija vrsta drveća, s oštećenošću gotovo 75 posto.

U različitim šumskim zajednicama - U Hrvatskoj je obič-na jela,uz hrast lužnjak, najvrednija šumska vrsta drveća, a raste u različitim šumskim zajednicama, približno na 130.000 ha u dinar-skom sustavu i na 15.000 ha u panonskom području. Uz autohto-ne hrastove i običnu bukvu temeljna je klimatogena vrsta drveća u nas i treća vrsta u ukupnoj drvnoj zalihi, a sudjeluje s gotovo 14 posto (oko 35 mil m3). S bukvom, smrekom i ostalim vrstama tvori preborne šume koje daju područjima Gorskoga kotara i Like te šumskim masivima Velebita i Kapele osnovno šumsko obilježje.

U nas su jasno opisane i definirane četiri njene šumske zajednice. Najznačajnija je mješovita bukovo-jelova šuma (Abieti-Fagetum), zatim jelova šuma s rebračom (Blechno-Abietetum), jelova šuma s milavom (Calamagrostio-Abietetum), i šuma jele sa crnim grabom (Ostryo-Abietetum), zanimljiva i osebujna zajednica koja se bitno razlikuje od prethodne tri. Uz ove nabrojane, opisivane su i neke druge, u prvom redu šuma jele s ljigovinom (Rhamno-Abietetum) te Carici brizoides-Abietetum. Zaštićeni prirodni objekti ove vrste drveća u Hrvatskoj su nacionalni parkovi (Plitvička jezera, Risnjak, Sjeverni Velebit), parkovi prirode (Velebit, Medvednica, Papuk,

Obična jela (Abies alba) prirodno je rasprostranjena u

planinskim područjima srednje, južne i djelomice zapadne

Europe. Gornja joj je visinska granica u Alpama

(1200-1700 m), a optimalno se pojavljuje u rasponu od

400 do 1500 m.

Ova je crnogorična vrsta osjetljiva na štetne plinove te je ne

treba saditi uz industrijska postrojenja, a sve je više ugrožena

zbog djelovanja kiselih kiša. Stoga je u nas godinama

najoštećenija četinjača i najugroženija vrsta drveća.

Jelova stabla

Izbojci, iglice, češeri, sjemenke


Biokovo), strogi rezervati (Hajdučki i Ro-žanski kukovi, Bijele i Samarske stijene), posebni rezervati (botanički i šumske vegetacije), park-šume (Japlenški vrh, Golubinjak, Trakošćan) te zaštićeni kra-jolici s udjelom jelovih šuma (Klek, Bijeli potoci-Kamensko, Petehovac, Lokvar-sko jezero).

Postoji li vrsta “biokovska” jela - Premda se u monografiji “Šume u Hr-vatskoj” (1992.) navodi da je “jadranska crna jela” (Abies biokovoensis; A. par-dei) naš endemski lokalni takson koji se rasprostire na Biokovu te duž vele-

bitskoga primorja do Vinodola, prof.dr. sc. Ivo Trinajstić u svome radu ističe kako se ni jednom od uobičajenih me-toda ne može ustanoviti da je “biokov-ska jela” posebna vrsta. Naime, ona se ne razlikuje od obične jele, a trebat će objektivnim znanstvenim istraživanjima utvrditi radi li se o posebnom ekotipu obične jele na Biokovu. U istoj mono-grafiji opisana je krška jela (Abies alba ssp.illyrica), jedna od naših rijetkih en-demskih četinjača, koja dolazi u zaleđu obalnih planina te u ostalim primorskim lancima prema sjeveru i istoku. Na tome području introgresijom (prijelazom gena iz jedne u drugu vrstu) formira prijelazne i hibridne populacije, koje su kao zapadno-balkanski poluendem ra-sprostranjene u primorskom području bukve, u zajednici Seslerio-Abietetum illyricum. U nas je ima u sredogorju Like i na Dinari, a dolazi i na jugu Slovenije, u Hercegovini, Crnoj Gori te na nekim drugim lokalitetima.

Oštećenost krošnje

Kokica mušica (Ophrys insectifo-ra) je zeljasta trajna biljka iz porodi-ce kaćunki (Orchidaceae), jedne od najvećih biljnih porodica, u čijem

je sastavu više od 20.000 vrsta, uglavnom iz tropskih i suptropskih područja. Raspro-stranjena je u srednjoj i sjevernoj Europi, u zapadnim dijelovima zapadno-panonske makroregije, goranskoj mezoregiji, a rjeđe u srednje-primorskoj i južno-primorskoj mezoregiji. Ima dva ovalno oblikovana go-molja, stabljika je tanka i žućkastozelena, a

naraste u visinu 15-60 cm. Listovi su lance-tasti, smješteni pretežito na donjem dijelu stabljike te naizmjenično raspoređeni. Cvat je izdužen, rijedak, u obliku klasa, s 2-20 mirisnih dvospolnih (hermafroditnih) cvje-tova koji nalikuju na muhu pa otuda i na-rodni naziv biljke. Cvjetovi rijetko privlače pčele i muhe. Tri vanjska listića ocvijeća su zelenkasta, dva unutarnja su crvenosmeđa i izrazito tanka poput niti. Medna usna je crvenosmeđa, sa svijetlom i sivomodrom pjegom, trodijelna, s rascijepanim sred-njim režnjem. Biljka cvate tijekom svibnja i lipnja. Sjemenka je vrlo jednostavna, s ma-lim embrijem okruženim jednim zaštitnim slojem stanica. Sadrži neznatnu količinu hrane, čije rezerve ovise o simbiozi biljke s pojedinim gljivama.

U bjelogoričnim i crnogoričnim šumama - Stanište kokice mušice je u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na

zaštićeno biljeStanište ove zeljaste trajnice je u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na travnjacima i suhim livadama, uz potoke i rijeke, pretežito na vapnenačkoj podlozi. To je biljka polusvijetla te pokazatelj bazičnih, siromašnih i suhih do svježih tala

Kokica mušica (Ophrys insectifera)

travnjacima i suhim livadama, uz potoke i rijeke, pretežito na vapnenačkoj podlozi (pH 7,1-8,5). To je biljka polusvjetla te pokazatelj bazičnih, siromašnih i suhih do svježih tala. Ovu višegodišnju biljku u Hrvatskoj nalazi-mo u okolici Zagreba, u Hrvatskome zagorju, na Strahinščici, u Slavoniji (u okolici Požege), na suhim travnjacima podgorja okolnih pla-nina), a u Primorju je pronađena u okolici Bakra.

Hranjivost i ljekovitost salepa - Iz go-molja se dobiva sušenjem i drobljenjem žuć-kastobijeli prah salep, koji je vrlo hranjiv, jer se u mješavini s pojedinim žitaricama koristi u proizvodnji kruha. U znanstvenoj medicini služi kao učinkovito blago sredstvo za liječe-nje upala sluznica crijeva i želuca, posebice kod djece. Vjeruje se da ima čudotvornu moć kao afrodizijak, a u mješavini s vodom (do pedeset dijelova) služi za dobivanje želea, koji djeluje blagotvorno i umirujuće.

Ova rijetka vrsta vrlo je osjetljiva, a zbog sve prisutnijeg čovjekova utjecaja i promjena u staništu, broj biljaka se smanjuje.

Ovu višegodišnju biljku u Hrvatskoj

nalazimo u okolici Zagreba, u

Hrvatskome zagorju, na Strahinščici, u

Slavoniji (u okolici Požege), na suhim

travnjacima podgorja okolnih planina, a

u Primorju je pronađena u okolici Bakra.

Stabljika s neobičnim cvjetovima

Cvijet nalikuje na muhu

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva



IZ DREVNOGA KELTSKOG HOROSKOPAhoroskop

Kelti su cijeli svemir zamišljali u formi drveta čije korije-nje raste duboko

u zemlji, a grane daleko u raju. Njihov je horoskop za-snovan na mjesečnim mi-jenama - godinu dijele na 13 mjeseci te svaki mjesec traje 28 dana. Religija im se zasniva na vjerovanjima u prirodne i natprirodne sile koje su u formi duhova nastanjivale staro drveće. Nadalje, vjerovali su da dr-veće dobiva snagu i moć od Sunca koje se smatralo vrhovnim bićem. Evo što vam govori keltski horoskop, bitno drugačiji od horo-skopa na koji smo mi danas navikli.

BREZA (24. prosinca – 20. siječnja)

Kelti su drvo breze smatrali „damom šume“, a pred-stavljalo je ponovno rođenje, početak i obnovu, jer je breza drvo koje prvo dobiva lišće nakon zimskog

mrtvila. Također su je povezali s čistoćom i nevinošću. Ljudi rođeni u ovom znaku su am-biciozni, odlučni i gipki. Uvijek su su jasno orijen-tirali na svoj cilj te su sto-ga odlučni vođe i dobri stratezi. Imaju potrebu uspjeti u životu i vjeruju da će se marljiv i uporan rad na kraju isplatiti. Bre-ze su lojalne, na njih se možeš osloniti i vjerovati im, iako se ponekad čine rezerviranim.

Pozor, mogu biti ci-nične! Najpoznatije su kao radoholičari te su uvijek ozbiljne, s poma-lo čudnim smislom za humor. Znaju biti pesi-mistične te imati previ-

Osobnosti su nam upisane u vrstama drveća

Horoskop starih Kelta zasnovan je na mjesečnim mijenama - godinu dijele na 13 mjeseci, a svaki mjesec traje 28 dana. Svemir su zamišljali u formi drveta, a osobnosti svakoga čovjeka upisane su u nekoj od vrsta drveća!Pronađite sebe, možda se iznenadite!

še samodiscipline. Često su same, a veza ili brak im se dogodi nešto kasnije u životu, budući im je teško pronaći nekoga tko se uklapa u njihove stroge kalu-pe i rutinu. Brezama je potreban jasan cilj kako ne bi bile depresivne i pesimistične. Boja im je bijela, planet Sunce, a životinja zlatni orao.

OSKORUŠA (21. siječnja – 17. veljače)

Oskorušu su Kelti nazivali i drvetom koje šapće. Nai-me, vjerovali su da će ovo drvo reći tajne čovjeku koji želi slušati. Kad se plod oskoruše razreže na dva ista dijela, dobije se unutrašnjost u obliku pentagrama i stoga se vjerovalo da treba nositi grančicu oskoruše zbog zaštite

Piše: Hrvoje Zdelar

Foto: Arhiva

Obična breza (Betula pendula)

Oskoruša (Sorbus domestica)

Jasen (Fraxinus angustifolia)


od zlih sila. Irska legenda kaže da je prva žena na svijetu stvorena od oskoruše. Plodove vrlo rado jedu ptice. Ljudi rođeni u znaku Oskoruše su idealisti koji imaju vizionarske ideje i visoko huma-ne i duhovne principe. Željni su promjene te mogu postati nestr-pljivi zbog zabrana koje nameće društvo. Umjetnički su nastroje-ni, originalni i nekonvencionalni, istinski su individualisti koji mrze konformizam. Sposobni su za vođu, ali kako koriste neobične metode i imaju još neobičajnije ideje, teško im je naći sljedbenike. Ljubazne su i tople osobe, ali kad moraju slijediti nekoga, tu dolazi do problema s autoritetom! Vrlo rado će saslušati druge i biti rame za plakanje, no pri davanju savjeta znaju biti bez takta te tako odbiti ljude od sebe. Sve ih zanima i sve će probati. Ljudi u znaku Oskoru-še imaju čudan smisao za humor, što znači da će se vrlo rado smijati ozbiljnim stvarima. Po prirodi nisu romantični, vežu se tek u poznijim godinama jer se teško rastaju sa svojom slobodom. U vezi su vrlo odani, ali i neovisni. Boja im je cr-vena ili siva, planet Uran, a životi-nja zeleni zmaj.

JASEN (18.veljače – 17. ožujka)

Kelti su slagali grane jase-na u krug kako bi se zaštitili od zmija, a lišće ispod jastuka jer su vjerovali da će tako potaknuti proročanske snove. Jasenovo

Jednokoštuničavi glog (Crataegus monogyna)

Hrast kitnjak (Quercus petraea)

Vrba (Salix caprea)

Crna joha (Alnus glutinosa)


sjeme su koristili za proricanje ljubavi - ako se sjeme ne pojavi vlasnik će biti nesretan u ljubavi. Jasen ima vrlo dugo korijenje koje prodire duboko u tlo i isušuje ga pa druga vegetacija tu ne raste.

Ljudi rođeni u znaku Jasena obično imaju dvostruku osob-nost - s jedne strane su umjet-nički nastrojeni i vrlo ranjivi, a s druge vrlo pragmatični.

Suosjećajni su i osjetljivi i ta suosjećajnost se prenosi na ži-votinje. Odlični su njegovatelji. Vjernici su, ali njihova vjera nije ortodoksna, posjeduju duboku senzibilnost za duhovnost. Iako su krhkog izgleda, lako se opora-ve od svakog poraza. No, na ljude Jasene lako je utjecati, znaju imati slabo pouzdanje te biti izolirani. Obožavaju kazalište i fi lm, a često su obdareni lijepim glasom. Ljudi rođeni u ovom znaku su spontani, inteligentni, dosjetljivi i komuni-kativni. Obožavaju rasprave. Dobri su prijatelji, idealni partneri i brižni roditelji.

Boja im je zelena, planet Neptun, a živo-tinje galeb i morski konjic.

JOHA (18. ožujka – 14. travnja)

Kelti su vjerovali da joha povezuje muške i ženske principe i pomaže stvoriti ravnote-žu. Također, često se od ovog drveta izrađi-vala magična svirala, a jedno je vrijeme bio

zločin srušiti deblo, jer se vjerovalo da se duh iz debla osvećuje paljenjem kuća.

Po irskoj legendi, prvi je muškarac bio stvoren od drveta johe.

Ljudi rođeni u znaku Johe su snažni, vole avanturu i spremni su sami utabati put, što znači da često ostavljaju prijatelje i rodbinu

iza sebe. Vole sami voditi svoje bitke i imaju hrabrosti za to. Duh im je nemiran i neumo-ran, a natjecanje normalna i svakodnevna pojava. Ovi ljudi ruše granice i istražuju nova prostranstva. Entuzijasti su, ali mogu biti se-bični i nepromišljeni, čime si često stvaraju neprijatelje. Imaju sarkastičan smisao za humor i često će u društvu izigravati klauna. Vole preuzimati rizik, šarmantni su i nježni pa su omiljeni u društvu.

Otvoreno kažu što misle, strastveni su i uvijek otvoreni za ljubav pa se često vežu rano u životu. Boja im je grimizna, planet Mars, životinje lisica i medvjed.

VRBA (15. travnja – 12. svibnja)

Vrba simbolizira ženstvenost. Kod Kelta se vjerovalo da trudni-ca mora staviti tkaninu ispod drveta vrbe, kako bi u njoj uhvatila otpa-lo lišće, što je značilo da će imati lak porod. Zvali su je i vještičjim aspirinom jer se od nje pravilo sredstvo protiv glavobolje. Na svijetu postoji 500 vrsta vrbe. Osobe rođene u znaku vrbe imaju jaku volju i izvrsno pamćenje, brzo reagiraju, ali često mije-njaju raspoloženja pa ih je teško upoznati. Prak-tični su i dobri izumitelji, ali i učitelji. Posvećeni su obitelji i vole povijest pa često izrađuju obiteljska stabla. Majka jako utječe na osobe Vrbe kroz cijeli život, ali kad se jednom odluče na vezu, vrlo su odani. Njihov smisao za humor nije uvijek lako ra-zumjeti. Imaju mudrost koja ih čini dobrim pri-jateljima koji daju dobre savjete pa su cijenjeni u društvu. Boje su im sve

svijetle nijanse, planet Mjesec, životinja zec.

GLOG (13. svibnja – 9. lipnja)

Vlasniku ovog drveta donosi bogatstvo i napredak. Cvijećem gloga ukrašavali su se dvorovi za vrijeme vjenčanja, a vijenac od glogova cvijeća na glavi su nosile djeveru-še. Cvijeće i listovi se koriste za pripravu čaja koji liječi potištenost, gubitak apetita i lošu cirkulaciju. Osobe rođene u znaku Gloga su karizmatične, kreativne i prepune novih ideja. Vrlo su talentirane pa se lako prilagode novoj situaciji, lako utječu na druge, suosjećajne su i spontane. Lako komuniciraju i imaju puno sa-mopouzdanja pa se lako nametnu kao vođe. Kao prijatelji su iskreni. Vole sport, imaju bri-tak smisao za humor, privlači ih novinarstvo i

Božikovina (Ilex aquifolium)

Lijeska (Corylus avellana)



književnost. Imaju želju probati od svega po malo, a po izgledu biste za njih rekli da su uvijek isti i godine ih ne mijenjaju. Boja im je purpurna, planet Vulkan, a životinja pčela.

HRAST (10. lipnja – 7. srpnja)

Hrast je sveto keltsko drvo koje simbolizira istinu . Na deblima hrasta su rezbarili krug koji ga je trebao štititi od udara groma. To je drvo pred-stavljalo iskušenja u životu čovjeka, koja su ga dovela do njegove biti. Vrata napravljena od hrastovine štitila su od ulaska zla u kuću. Po keltskoj mito-logiji, hrast je prvo drvo na zemlji. Narodno vjerovanje kaže da ako hrast prolista prije graba, bit će dobar urod te godine. Plodovi hrasta - žirevi, korišteni su za zaštitu od udara munje pa ih se stavljalo po stubištima u kući. Osobe rođene u znaku Hrasta su hrabre, odlučne i odgovorne, lako privlače druge i inspiriraju ih . Ostaju mirne kad im se dogodi neki problem i koncentriraju se na njegovo rješavanje. Optimisti su i kažu istinu u svakoj situaciji, bez obzira na to kakve bile posljedice. No, ponekad im nedosta-je diskretnosti i vole poduzimati riskantne korake na fi nancijskom planu. Vole fi lozofi rati i velikodušni su prijatelji, ali ponekad vole pretjerivati. Ima-ju instančan osjećaj za poštenje („fair play“). No, kad se radi o pitanjima srca - mogu biti vrlo naivni kad nekome vjeruju. Veliku pozornost pridaju moralu, a za voljenu osobu često postavljaju visoke standarde koje je teško dostići. Boje su im crna i tamnosmeđa, planet Jupiter, a životinje bijeli konj i vidra.

BOŽIKOVINA (8. srpnja – 4.kolovoza)

Vjerovalo se da božikovina daje snagu potrebnu da bi se došlo do rje-šenja te da vraća izgubljenu energiju. Sadili su je blizu kuće kako bi ih štitila od zla i demona. Granje su stavljali u kuću za vrijeme zime jer su vjerovali da je tu sklonište vilenjaka. Postoji 150 vrsta božikovine, a samo ženske jedinke stvaraju bobice koje su vrlo lijepe i vrlo otrovne. Osobe rođene u znaku Božikovine vrlo su praktične i sposobne, imaju smisao za logiku te dobar nos za poslove, ali radije asistiraju nego da vode. U vezi su posesiv-ne, zaštitničke i rado daju podršku partneru. Perfekcionisti su, ali zbog toga često izgube samopuzdanje i smjer. Mnogo utječu na stvari, ali iza scene. Vrlo su osjećajne i samokritične, a u vezi zahtjevne. Često se vjenčaju za ljubav iz školskih dana. Tolerantne su i imaju mnogo prijatelja oba spola. Teška pitanja rješavaju jednostavnom logikom. Boja im je tamnosiva, pla-net Zemlja, životinja mačka.

LIJESKA (5. kolovoza – 1. rujna)

Kelti su lijesku smatrali drvetom mudrosti i ako bi ga netko odsje-kao, bio je kažnjen smrću. Smatralo se da se jedenjem lješnjaka dobi-va i magična sposobnost. Po irskom vjerovanju, u lijeski se skriva vila koja voli poeziju.

Ljudi Lijeske su pametni, dobro opažaju, imaju oštar intelekt pa

su dobri u debatiranju i pisanju. Sve odlično planiraju i organiziraju do najmanjih detalja. Imaju umjetničke sklonosti i često naprave nešto što lijepo izgleda, ali je i za praktičnu upotrebu. No, ponekad mogu biti paranoični i nedostaje im samopoštovanja. Često se pričinjaju rezer-viranim i hladnim. U vezi su iskreni i brižni. Boja im je smeđa, planet Merkur, životinja vrana.

VINOVA LOZA (2. rujna-29. rujna)

U hladnoj klimi u kojoj su Kelti živjeli, da bi vinova loza uspijevala trebalo je puno truda. Stoga je postala simbol senzualnosti i osjećaj-nosti. Istraživanja kažu da je vinova loza postojala i prije postanka čo-vjeka, a kultivirana je proizvodnja počela oko 2000. godine prije Krista na Siciliji. Najstarija vinova loza imala je oko 600 godina. Osobe rođe-ne u znaku Vinove loze su autoritativne i pred sebe stavljaju visoke ciljeve. Čine se hladnima, ali su u biti nježne duše, romantične, samo-kritične i ranjive. Imaju oko za detalje i istančan ukus za lijepo. Oboža-vaju kazalište i glazbu. Ovo su jednostavne osobe kojima je potrebna emocionalna i mentalna sigurnost da bi se osjećale zadovoljnima. Obično su ambiciozne, ali imaju snažan nagon za preživljavanje. Ove se osobe moraju čuvati da se ne izgube u brizi i negativnim mislima. Znaju stvoriti harmoniju i stabilnost, ali su posve ovisne o nekome. U vezi su vrlo strastvene, ali im je brak teško održati. Imaju dobar smisao za humor, a drugi ih često mogu povrijediti zbog nedovoljno takta. Oni su instiktivni organizatori i nije ih dobro podcjenjivati. Boje su im šarene, planet Venera, a životinje gušter i bijeli labud.

BRŠLJAN (30. rujna – 27. listopada)

Kelti su vjerovali da bršljan moraju nositi djevojke kako bi im donio sreću te zaštitio od neplodnosti. Budući da je penjačica, bio je simbol putovanja čovjekove duše. Raste u svim uvjetima, i na

Vinova loza (Vitis vinifera)

Bršljan (Hedera helix)

Trska (Phragmites communis)


suncu i u sjeni, a često zna i ubiti drvo po kojem se penje, dakle može ubiti snažni hrast. Stoga su ga Kelti osobito štovali.

Osobe rođene u znaku Bršljana vrlo su izdržljive, imaju mnogo talenta koji ih če-sto dovede do slave i društvenog priznanja. Ovo su ljudi s vrlo živim karakterom koji imaju svoj jedan jedinstveni stil. Neumorni su, vole društvo, veseli su i magnetični. Lako nalaze prijatelja jer ne vole nikoga vrijeđati. Imaju jaku volju i optimizam koji im pomaže rješavati probleme. Preuzimaju odgovornost za ono što su učinili. Uglav-nom su loši učenici, jer ne vole knjige kao način učenja, već vole učiti iz iskustva. Osjećajni su i romantični i stalno su zaljubljeni u nekoga. Boja im je nebeskoplava, planet Perzefi na (iza Plutona), a životinje guska i leptir.

TRSKA (28. listopada – 24. studenog)

Kelti su trsku smatrali drvetom zbog gustog korijenja. Od nje su obično izrađivali fl aute i frule. Vjerovali su da trska uvodi red nakon kaosa te potiče na istraživanje istine, a smatrana je simbolom glazbe. Ljudi rođeni u znaku Trske imaju snažnu maštu i jasan pogled na kompleksne stvari. Dobri su prijatelji iako mogu biti jako ljubomorni. Kao partneri su privrženi i nose svoju drugu polovi-cu na dlanu, dok ih ne pogodi gorka munja ljubomore, a tada vrlo često gube kontrolu. Ponosni su i neovisni i, prije svega, nemaju straha ni od čega. Vole iza-zove i vjeruju u sudbinu. Zbog svog duha i hrabrosti, moraju se držati moralnih načela, jer ako to ne učine mogu se pretvoriti u vrlo opasne ljude! Boja im je zelena poput trave, planet Pluton, a životinja sova.

BAZGA (25. studeni - 23 prosinca)

Kod Kelta je bazga bila simbol smrti i rođenja. Vjerovalo se da ako netko sa sobom nosi grančicu bazge, neće moći vidjeti vizije i duhove. U staje s konjima su stavljali grančice bazge kako bi se životinju zaštitilo od zlih sila. U mnogim dijelovima Europe bazgu su smatrali saveznicom vještica ! Vje-rovalo se da je spaljivanje drveta bazge predznak smrti. U mladosti, osobe rođene u znaku Bazge, troše mnogo vremena na prazne i nepotrebne stvari, no kako stare tako se mijenjaju. Vrlo često profitiraju još u mladim danima, primjerice nekim nasljeđivanjem. Imaju sreće u životu. Nemaju mira i vrlo su znatiželjne pa često putuju na duljim relacijama. Imaju ekstravagantan ukus i sami sebi su dovoljne. Prava snaga ovih osoba je u tome da uvijek znaju kad imaju pravo, a drugi krivo te su samodisciplinirani. Ne vole rutinu i teško ih drugi mogu nagovoriti na nešto. Usto su otvoreni, ali ne zaljublju-ju se do kraja, emocije mogu isključiti u bilo kojem dijelu dana ili noći. Boja im je crvena, planet Saturn, a životinje crni konj i dabar.

Poznati šumari u horoskopuNavodimo znakove nekih naših poznatih šumarskih

stručnjaka u keltskom horoskopu. Tako su u znaku BREZE akademik. Slavko Matić i prof. dr. sc. Josip Franjić, JOHE prof. dr. sc. Joso Vukelić, GLOGA prof.dr. sc. Ante Krpan,LIJESKE prof.dr.sc. Branimir Prpić, TRSKE prof. dr. sc. Milan Glavaš. I vi ostali kolegice i kolege možda prepoznate svoje osobnosti u ponuđenoj vrsti drveta.

Bazga (Sambucus racemosa)


lovstvo

Važno je znati u kom položaju pojedina vrsta dlakave divljači leži, kada usamljeno, u paru ili skupini, a pomoć u determinaciji ležaja je i otisak nogu kod podizanja tijela i ispala dlaka ili izmet koji se nađu u blizini

Piše: Zoran Timarac

Foto: Arhiva Kada prolazimo lovištem nailazimo na mnogo-brojne tragove divljači. Među njima su i ležaji - mjesta, na kojima je dlakava divljač ležala. Pri tom se mogla samo odmarati, sunčati, spava-

ti, jesti, a preživači su mogli i preživati... Divljač obično leži tamo gdje se osjeća sigurnom, gdje ima dobar pre-gled, gdje joj ne smetaju vanjski nametnici, gdje je zimi toplije i zaštićenije od vjetra i snijega, gdje je ljeti hlad-nije itd. Takve tragove je bolje ne tražiti, posebno da se divljač ne uznemirava bez potrebe, što, naravno, ne vrijedi za vrijeme lova.

Ako se želi znati koja vrsta divljači si je uredila mje-sto za ležaj ili samo ostavila otisak svog tijela, treba uzeti u obzir više stvari. Važno je mjesto koje je divljač izabra-la za ležaj, veličina tijela, odno-sno način na koji leži.

Divljač može ležati sa-svim ili djelomično ispružena, skutrena, savijena u klupko, na trbuhu, boku, polubočno...

Neke vrste koriste jedan, neke više vrsta ležaja. Jed-ne leže samo trupom na tlu, a glavu i vrat rijetko spu-štaju, druge se ispruže cijelim tijelom. Primjerice, divlji preživači mogu ležati u ispruženom bočnom položaju,

obično s podignutom glavom, kada preživaju ležati na trbuhu, a glava je podignuta. Ris i divlja mačka mogu isto ležati u ispruženom bočnom položaju, ali s glavom na tlu, divlja svinja u ispruženom bočnom položaju, a lisica i vuk savijeni u klupko itd. To se može vidjeti po le-žanju domaćih životinja, rođaka divljih, primjerice, kod psa, mačke, svinje.

Ležaj u lovištu se lako otkrije, ako je uređen, ina-če ga odaju prignječena trava ili listinac, ulegnut snijeg, ostatci hrane, ako je divljač jela ležeći, i drugo. Ne smije se propustiti potražiti otiske stopala, jer je pritisak na tlo veći kod podizanja tijela. Posebno to vrijedi za tvrde i oštre

KAKO I GDJE SE DIVLJAČ ODMARA I SPAVA

papke divljih papkara. Pomoć u određivanju ležaja je i ispala dlaka i izmet koji se mogu naći u blizini.

Treba znati i u kom dijelu godine i koje kategorije neke vrste divljači i kada žive usamljeno, kada u paru, kada s mla-duncima, a kada u većim ili manjim sku-pinama. Sve to može olakšati određivanje ležaja. Evo o ležajima nekih vrsta dlakave divljači.

U vrijeme kada srna ima lanad, mogu se naći mali ležajevi lanadi, prvo dosta dalje od majke, a kasnije blizu nje. Kako lanad raste, ti su ležajevi sve veći. Isto je i za druge

pripadnike obitelji jelena. Ležajevi srnjaka su poje-dinačni, jer živi usamljeno, a samo u vrijeme parenja mogu se naći dva podjednaka ležaja od srnjaka i srne.

U to vrijeme se vide i jedan ili dva manja ležaja lana-di, koja je do parenja bila uz majku, za vrijeme parenja odvojeno, a poslije parenja opet uz majku.

U jesen, zimu i rano proljeće, srneća divljač živi u manjim ili većim krdima pa se na mjestima, koja su zaštićena od vjetra ili snijega, na manjoj površini može naći više ležaja. Poljske srne žive u većim krdi-ma pa je i više ležajeva u blizini. Srneća divljač leži u ispruženom, bočnom položaju, kada ne preživa. Pri-je nego što legne, obično nagrne prednjim nogama nešto listinca ili suhe trave, no dosta često legne na posve nepripremljeno mjesto.

Otisci ležaja divljači puno govore o njima samima...

Zec je najmanji sisavac u našem životinjskom

svijetu koji živi bez posebne podzemne

nastambe ili gnijezda.

Srnjak na ležaju



Jelenska divljač ima drugačiji so-cijalni život pa su i veličina i broj ležaja, koji se mogu vidjeti u blizini, različiti. Izvan vremena parenja žive jači jeleni u posebnim krdima, odvojeno od košuta. Košuta i jelenčad, kao i mlađi jeleni, su također u zasebnim krdima.

Zanimljivi su ležaji u vrijeme rike, kada je jedan jaki jelen u zajedničkom krdu. Tada se mogu naći na relativno maloj površini do deset i više ležaja, koji odgovaraju veličinama tijela ovo-godišnje jelenčadi, odraslih i mladih košuta i jednog jakog jelena. Malo da-lje od tih ležaja su “otisci tijela” od jednog, dva ili tri slabija jelena. Ne-kada jelen razbaca mravinjak rogovljem ili nogama i tu legne. Obično to čini u vrijeme linjanja. Vjerojatno u vrijeme promjene dlake osjeća svrbež, koji ublažavaju ujedi mrava i mravlja kiselina. Druga mogućnost je da mravlja kiselina omamljuje nametnike koji su u dlaci ili koži pa oni ispadaju.

Loga zeca znatno je manja od dužine ti-jela - Zec je najmanji sisavac u našem životinjskom svijetu koji živi bez posebne podzemne nastambe ili gnijezda. Njegovi ležaji ili loge su prirodne udu-bine i zakloni ili ih uređuje i kopa sam, posebno na poravnatim ili zasijanim poljima, u tlu ili snijegu.

Iako je zec dugačak i do 70 cm, njegova loga je ma-nja od polovine dužine tijela, jer se, ležeći na trbuhu, jako skupi. Nekada se zna, naročito uveče kada izlazi na pašu, ispružiti cijelim tijelom. Ležeći na trbuhu, ispruži prednje noge naprijed, a stražnje nazad. U takvom po-ložaju zna ostati i preko jedan sat pa zato trava ostane prignječena i odaje ležaj u dužini i širini zeca, nekada i malo duži od ispruženih nogu.

Zec si uređuje logu tako da prednjim nogama iskopa plitku ovalnu udubinu oko 12 cm duboku, oko 16 cm široku i oko 34 cm dugačku. U odnosu na okolnosti loga može biti i dublja. Tu se zec smješta po pravilu, tako da je njegov osjetljivi nos usmjeren prema vjetru da može na vrijeme osjetiti opasnost, ali i tako da je zaštićen od jakog vjetra i da je po mogućno-sti okrenut prema suncu.

Loga može biti u brazdi na oranju, između redova usje-va, među korijenjem drveća, uz grm i drugdje.Na jednoj, relativno manjoj površini, može se uvijek naći samo jedan ležaj. Ležaj je potpuno čist, a na golom tlu, naročito na ora-nju, upravo izglačan. Jednu te istu logu zec upotrebljava duže vremena. Nekada se mogu naći manji neuređeni le-žaji od zečića.

Divlje svinje leže u ispruženom trbušnom polo-žaju, s nogama ustranu, nekada i s ispruženim prednjim nogama naprijed i s glavom na njima. Pošto žive u krdima, to je više različito velikih ležaja u blizini. Divlje svinje rado leže jedna uz drugu, naročito za hladnog vremena. Ležaj si

mogu urediti rilom i papcima ili se samo izvaliti. Stari veprovi žive usamljeno, osim u vrijeme parenja. Mjesto za le-

žaj si izabiru u gustišima, na mirnim i zaštićenim mjestima. Imaju više ležajeva na raznim mjestima na području na kojem žive. Ležaji vepra ne mogu se zamijeniti s ležajima druge dlakave divljači slične veličine, jer si vepar ri-lom i papcima iskopa dosta duboku jamu.

Za ružnog vremena, dok se linja i u vrijeme parenja, lisica je po pravilu u jazbini. Kada se od-mara može biti u jazbini i ne mora. Izvan jazbine lisica leži za lijepog vremena, obično kada je poslije noćnog lova zatekne zora. Ležaji lisice mogu se naći

među usjevima, u gustoj travi, među kamenjem, korijenjem debelih stabala, na panju, u gustoj branjevini, u šikari pod grmom. Može se sunčati na panju ili ravnom kamenu, gdje ležaj može odati samo is-pala dlaka. Nekada leži i na golim oranicama, ako je tamo obilje volu-harica, miševa ili druge hrane.

Pošto lisica živi usamljeno, ležaji su pojedinačni, osim kada majka poodrasle mladunce vodi u lov podalje od jazbine. U pro-ljeće, dok još ima mladunce u jazbini, lisica leži u gustišu blizu jaz-bine. Lisičji ležaj je obično ovalan, jer najčešće leži sklupčano.

Ležaji lisice mogu se naći među

usjevima, u gustoj travi, među

kamenjem, korijenjem debelih

stabala, na panju, u gustoj

branjevini, u šikari pod grmom

Jelen lopatar na ležaju

Divlja krmača leži i doji prasce


Zec na logi



Europski ili obični zec (Lepus europaeus Pall) ra-sprostranjen je posvuda po našem kontinentu, osim krajnjeg sjevera, Pirinejskog poluotoka te nekih otoka. Premda se posljednjih nekoliko de-

setljeća utjecajem čovjeka smanjila opasnost predatora na zeca, njihova populacija svake godine je sve manja. Brojnost zečje populacije i u Hrvatskoj je u trendu sma-njenja, premda ga nalazimo na svim prostorima naše zemlje, osim na nekim otocima.

Prema procjenama naših lovnih stručnjaka, u Hr-vatskoj bi moglo obitavati više od 500.000 zečeva, ali

nažalost danas ih je tek možda oko 10 posto od mogućeg kapaciteta stani-šta. Biološkim minimumom smatraju brojnost od pet je-dinki na 100 hektara. U po-jedinim našim staništima, bez obzira na predatore ili lov na zečeve, njihov broj se ne povećava.

Sve donedavno glav-ni uzrok opadanja broj-nog stanja zečje popula-cije smatrala se prevelika primjena agrokemijskih zaštitnih sredstava u poljo-privredi, uporaba brojnih poljoprivrednih strojeva i opreme u vrijeme odrasta-

nja podmlatka te nekontrolirana proljetna paljenja po-ljoprivrednih i šumskih zemljišta.

U pojedinim krajevima Hrvatske, posebno u Slavo-niji i Baranji, ali i u nekim drugim sjevernim dijelovima, ozbiljna opasnost zečjoj populaciji su prevelik broj ne-zaštićenih predatora, prije svega odnedavno nagla po-java čagljeva, divlje mačke, kune, kao i znatno poveća-na brojnost lisica. Od pernatih zaštićenih i nezaštićenih predatora su jastrebovi, škanjci, gavrani pa čak i čaplje i rode.

Prema nekim istraživanjima, do početka lovne sezo-ne uspije preživjeti i odrasti tek oko 15 posto ozečenih zečića !

Odrasli zec ima težinu oko 5 kg, ženka tijekom toplog dijela godine 2-3 puta rađa po 3-5 mladih, koji odmah progledaju i imaju dlaku te se brzo osamosta-ljuju (već za 3 tjedna), a spolno su zreli za 12 mjeseci. Mogu doživjeti i do 10 godina, ali u sadašnjim uvjetima to je prava rijetkost upravo zbog (svih) navedenih opa-snosti. Tako da tek manje od 1 jedinke preživi po jed-

ZABRINJAVAJUĆE BROJNO STANJE ZECA U NAŠIM LOVIŠTIMA

Trend opadanja brojnog stanja divljeg zeca prisutan je u Hrvatskoj već duži niz godina, što u konačnici može ugroziti biološku raznolikost pojedinog područja. Odnedavno opasnost dolazi i od pojave nove bolesti, virusne infekcije

Virusna infekcija prijeti zečevima

nom zrelom zecu. Zečevi su biljožderi koji imaju veliki izbor hrane koju čak radi potpunijeg iskorištenja i dva puta jedu i probavljaju te odlažu u tvrde kuglice izmeta.

Posljednja dva desetljeća u većini europskih zemalja pojavila se nova opasnost za zečju populaciju koja je gotovo istrijebila u nekim državama zapadne Eu-rope divljeg zeca. Nažalost, ta nova opasnost,“sindrom smeđeg europskog zeca“ kako je nazvana, nije zaobišla ni našu zemlju.

Prema istraživanju dr. vet. Zorana Lipeja, voditelja odjela za patologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, po prvi puta u Hrvatskoj 1992.godine je zabilježena vi-rusna infekcija kod zečeva. Na području Istre, Primorja i Gorskog kotara gotovo su nestali zbog slične virusne

infekcije, a postoji opravdana sumnja kako i Dalmaciji prijeti ista opasnost, jer su već zabilježeni slučajevi u okolici Benkovca, Zadra, Nina i Pakoštana.

„Sindrom smeđeg europskog zeca” virusna je bolest sezonskog karaktera, koja se najčešće javlja u listopadu i studenom, što se poklapa sa sezonom lova na divljeg zeca, a na prvi pogled ne može se razlikovati bolesni od zdravog zeca, jer nema vidljivih tragova bolesti.

Bogatstvo nekog kraja ogleda se u raznolikosti, očuvanju i održavanju biljnog i životinjskog svijeta. Ta biološka raznolikost znači sveukupnost fl ore i faune, često je pod utjecajem i čovjeka i njegovog nekontro-liranog i nesavjesnog ponašanja. Odnosno, savjesnim i kontroliranim ponašanjem čovjek može sačuvati bio-lošku raznolikost.

Naseljavanjem, reintrodukcijom ugroženih autoh-tonih vrsta u prostor u kojem je nekada obitavala, čo-vjek svjesno nastavlja biološku raznolikost staništa, ali i introdukcijom alohtonih životinjskih vrsta sa sličnih ekoloških staništa također se obogaćuje određeno po-dručje. Posebno se to odnosi na određena lovišta.

Krajem prošle godine, uz pomoć Ministarstva re-gionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva te uz potporu Hrvatskog lovačkog saveza u nekoliko naših županija, uvezeno je iz Mađarske 1313 zečeva. Kako još uvijek u Hrvatskoj, unatoč potpori i poticajima, nije mo-guće proizvesti dovoljne količine divljih zečeva, iznova se potražila pomoć iz Mađarske, objasnio je tajnik HSL-a dipl. inž. Ivica Budor. Najviše zečeva isporučeno je Ši-bensko – kninskoj, Dubrovačko – neretvantskoj, Split-sko – dalmatinskoj te Zadarskoj županiji.

Prema nekim istraživanjima,

do početka lovne sezone uspije

preživjeti i odrasti tek oko 15 posto

ozečenih zečića

Zec (Lepus aeropaeus)

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: Arhiva

bolesti


Pepeljarenje (spaljivanje drveta u pepeo), odnosno proizvodnja pepeljike ili potaše kao sirovine za staklarsku industriju bio je jedan od prvih poznatih načina iskorištavanja šuma, odnosno prerade drva. Uglavnom se primjenjivao od polovice 18. do početaka 19. stoljeća

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše i Arhiva

U vrijeme kada su glavne prometnice bile loše trasirane i kada je postojala mreža javnih pu-tova nižeg reda i šumskih putova, spaljivanje drva u pepeo, bio je, u određenim granicama

razuman posao i jedna od prvih grana eksploatacije šuma“ (Josip Šafar).

Postupak proizvodnje pepeljike opisao je šumar Josip Ettinger. Sve je počinjalo izborom drva za paljenje, pri čemu se vodilo računa o tome je li drvo natrulo, ima li na njemu gljivica i sl. Oborenom drvu okljaštrile su se grane te se ostavljalo u ležećem položaju da se dobro prosuši, što je znalo potrajati mjesecima. Pro-sušeno drvo palilo se s oba kraja i u sredini. Zapaljeno pomalo je gorjelo tinjajući. Okoliš se dobro očistio da ne bi došlo do požara. Pe-peljar je palio i više klada odjednom. Čim se drvo pretvorilo u pepeo, počeli bi ga radnici sakupljati. Sakupljali su ga posebnim lopatica-ma i metlicama te ga tovarili u brente i nosili do pepelja-re. Kad su se nakupile dovoljne količine pepela, krenulo se sa postupkom luženja (proizvodnjom pepeljike). Pe-peo se lužio u posebnim kotlovima, a lužina se kuhala tako dugo dok se ne bi zgusnula. Zgusnuta, hladila se i stavljala u bačve da se kalcira. Dobivena pepeljika bila je

smeđe boje. Da bi poblijedila pekla se u posebnim pećima te u bačva-ma otpremala u staklare.

Za proizvodnju pepeljike bilo je potrebno od devet do deset hvati bukovog drva, odnosno za 100 kg proizvedene pepeljike trebalo je spaliti 35 do 40 m3 bu-kovine. Osim bukovine za njenu proizvodnju koristila se brjesto-vina i cerovina, jer je davala više pepela.

Poslije postupka pepe-ljarenja u šumama su ostajale jame koje su se zatrpavale pa su ostala i određena uzvišenja, koja se i danas mogu vidjeti na nekim mjestima gdje se proizvodila pe-peljika. Ovakvim načinom rada uništavala se okolna šuma, a sta-bla su oštećivana vatrom, dimom i velikom vrućinom.

ISKORIŠTAVANJE ŠUMA U PROŠLOSTIpovijest šumarstva

Pepeljarenje - prvi poznati način iskorištavanja šuma

Iako su se ovim poslovima ljudi prestali baviti vrlo rano i danas mnogi smatraju da je to bio najneracio-nalniji način iskorištavanja šuma u povijesti. Od 1820. do 1850. u petrinjskoj i brodskoj pukovniji te hrvat-skom i slavonskom provincijalu davali su se u zakup veliki kompleksi šuma za potrebe pepeljarenja.

Kod nas je pepeljarenje bilo razvijeno u krajevima bogatim šumama, poput Like, zapadnog dijela Gorskog kotara (oko mjesta Fužina, Lokava, Mrzlih vodica i Ravne gore), po-dručja Vojne krajine, ali i Slavonije. Godine 1793. lužionica u Rijeci proizvodila je iz pe-pela dobavljenog iz obližnjih šuma do 1500 vagana pepeljike. Jedan vagan sadržavao je današnje 62 litre.

S područja Dinarida pepeljika se izvo-zila u sjedišta velikih staklarni u Veneciji. Posredovanjem talijanskih trgovaca proda-vala se i dalje u zemljama zapadne Europe.

Iz Slavonije izvozila se u austrijske zemlje za proi-zvodnju poznatog češkog stakla.

I u Hrvatskoj je u ono vrijeme bila dosta razvi-jena staklarska proizvodnja. Tako je godine 1729. osno-vana staklarna kod mjesta Crni lug u Gorskom kotaru te u Staroj sušici (kod Vrbovskog) 1766. Radila je do 1811. Poslije francuske okupacije započele su sa radom i sta-klarne u Lokvama i Mrzloj vodici.

Staklarska industrija bila je razvijena i u drugim kra-jevima, 1842. u Zvečevu (kraj Voćina) u Slavoniji započe-la je s radom staklarna, a i požeški kraj bio je poznat po brojnim takvim manufakturama stakla.

Iz podataka saznajemo da se pepeljika proizvodi-la i u Prekodravlju gdje su židovski trgovci imali ko-tlove za proizvodnju pepeljike kod Repaša. Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća „kraljem pepelje-nja“ u Samoboru nazivaju bogataša Franju Reiznera koji se masovno bavio ovom proizvodnjom sirovine za staklo.

Prelaskom na novi načine proizvodnje pe-peljike, ovaj primitivni način iskorištavanja šuma u pot-punosti je nestao iz naših krajeva, iz naših šuma.

O tome danas tek svjedoči poneki zapis, kao znak sjećanja mladim naraštajima o tome kako se čovjek kroz povijest mučio, ne bi li proizveo potrebnu sirovinu, ne samo za staklo, već i za druge proizvode neophodne za život i preživljavanje.

Radnici u Smrekovoj dragi

Bukva

Prijevoz granjevine volovima

I danas mnogi

smatraju

da je to bio

najneracionalniji

način

iskorištavanja

šuma u povijesti.


stari šumari ALFONS KAUDERS – ŠUMAR, PROFESOR, DOKTOR ZNANOSTI

Najveći dio rada prof. Alfonsa Kaudersa u šumarstvu bio je vezan za pošumljavanje krša Hrvatskog primorja. „Upravo

na tom golom kršu, gdje su oduvijek naj-teži uvjeti za rad šumarskog stručnjaka, stvorio je prof. Kauders golemo djelo. 25 godina provedenih na području koje lje-ti sunce pali, a zimi bura bije, predstavlja za njega doba u kojem neumorno vodi bitku sa teškim ekološkim uslovima da na siromašnom i degradiranom primor-skom kršu podigne zelene šume“, (prof. dr. M. Androić).

Radeći na kršu osmislio je i re-alizirao cijeli niz projekata: podigao je

mnogobrojne borove kulture u predjelima Voljak, Lo-kvica, Zoričići, Podbadanj i dr.,

-šumske kulture u bujičkom području kod Grižana, Drivenika, Bribira i Ledenica,

-za vrijeme desetgodišnjeg rukovođenja Inspekto-ratom za pošumljavanje krša u Senju uspio je podići i uzgojiti velike površine šumskih kultura u Alinom bilu, Grebenu, Čardaku, Kelnovoj kosi, Debelom brigu, Krilu, Jakinoj strani i dr.

-za njegovo vrijeme pošumljeno je na stotine hekta-ra krša, izgrađeni su mnogi putovi, uređeni parkovi i podignuti mnogi rasadnici.

Za svog plodonosnog radnog vijeka, osnovao je 11 rasadnika, među kojima i Podbadanj u Cri-kvenici 1908.

Srednju školu polazio je u Zagrebu i Karlovcu, gdje je maturirao 1897. U Zagrebu je 1902. završio Šumarsku akademiju, a 1905. Filozofski fakultet. Službovao je kao šumar po raznim mjestima u Hrvatskoj. Između ostalog bio je asistent na Šumarskoj akademiji u Zagrebu u Zavodu za uzgajanje šuma. Od 1907. službovao je u Đakovu i Delnicama, u Crikvenici od 1908.-1919. kao kraljevski kotarski šumar, bio je i nadzornik ogulinske županijske oblasti, a od 1922.-1925. direktor je Kraljevske akademije šuma na Sušaku.

Rukovoditelj senjskog Inspektorata za pošumlja-vanje krša, goleti i uređenje bujica postao je 1943. i na tom se mjestu zadržao šest godina. Potom je radio u

Čovjek koji je uživao pošumlja

Obilježavajući stotu obljetnicu rasadnika Podbadanj u Crikvenici, senjske Uprave, u listopadu prošle godine, između ostalog predstavljen je i reprint knjige poznatog šumara Alfonsa Kaudersa „Nekoliko riječi o pošumljavanju krša naših primorskih kupališta“. Bila je to prigoda da se na jednom, ovako značajnom, skupu šumara svi skupa prisjete ovog poznatog šumara, profesora, ali i znanstvenika prigodom 130-e obljetnice njegovog rođenja

Šumarskom odsjeku Savske banovine, pa (1940.) kao inspektor Ministarstva šuma i rudnika, a 1941. postaje šumarski savjetnik u Ministarstvu šumarstva i rudnika NDH. Umirovljen je 1941.

Tijekom svog radnog vijeka, svoja znanja i iskustva prenosio je na mlađe generacije šumara pisanjem članaka i znan-stvenih radova objavljenih u broj-nim časopisima i stručnim publi-kacijama.

Na početku svoje znan-stvene karijere napisao je rad pod nazivom „Biljno-geografska slika

Požeške kotline“ (1906.). U svrhu poboljšanja srednjoš-kolske šumarske nastave napisao je udžbenik „Podiza-nje i gajenje šuma“ (1950.). Za šumarsku struku vrlo je značajna i njegova knjiga „Šumarska bibliografi ja koju je Šumarsko društvo u Zagrebu tiskalo u dvije knjige. Između ostalog bio je 1957. urednik šumarske struke u časopisu „Bulletin scientifi gue“, suradnik Odjela za pri-rodne znanosti pri JAZU, a surađivao je i sa Leksikograf-skim zavodom, poglavito prigodom pisanja Šumarske enciklopedije.

Tijekom života bio je i dopisni član Geološkog povjerenstva za Hrvatsku i Slavoniju 1911. i Hrvatskog prirodoslovnog društva te član prvog razreda Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, a kasnije i dugogodišnji počasni član.

Do svoje smrti 1966. bio je pravi uzor svim mlađim generacijama šumara, ne samo kao stručnjak i znan-stvenik, već kao pošten i skroman čovjek, o čijim se dje-lima i danas s ponosom može govoriti i pisati.

U povodu proslave stogodišnjice šumarske nastave u Hrvatskoj 1960. Šumarski fakultet predložio je Zagre-bačkom sveučilištu da mu se zbog zasluga na području podizanja i njege naših krških šuma, dodijeli stupanj doktora šumarskih znanosti, što je i prihvaćeno. Tako je

„Upravo na tom golom kršu, gdje

su oduvijek najteži uvjeti za rad

šumarskog stručnjaka, stvorio je prof.

Kauders golemo djelo“.

Krš kod Oltara nad Svetim Jurjem

Detalj iz rasadni-ka Podbadanj u Crikvenici

Alfons Kauders


zdravi život ZAŠTO BOLI GLAVA

javati krš ! Ako vas nikada nije zaboljela glava - vi ste iznimka!

prof. Kauders dobio titulu doktora honoris causa.

Iz njegovog bogatog životnog i radnog opusa izdvojili smo dio zabilješki iz zem. bi-ljevišta u Crikvenici tiskanog u Šumarskom listu 1915.

“Tijekom zadnjih godina opaženo je u zem. biljevištu u Crikvenici da mlade crnogorične biljke u znatnoj mjeri pogi-baju. Bolesti od parasitičkih gljiva nije-su opažene, a ipak su mjestimice neke gredice pokazale takovu sliku, kao da su biljke faktično od neke bolesti zaražene. Osobito su stradale mlade biljke crnog bora. Opaženo je, da je stabljika upravo na onom mjestu, gdje izlazi iz zemlje, vrlo stegnuta, nad ovim stegnutim mje-stom imale su biljke još nekoliko dana sa-svim normalni izgled, a tek iza šestog do osmog dana počeli su se gornji dijelovi biljke sušiti i iglice žutjeti. Kratko vrijeme iza toga nagnule su se biljke, a dijelovi, koji nijesu dobivali hrane, morali su po-ginuti.

U našim predjelima ugrije se često zrak na 28-34º C, a temperatura tla iznaša često 50-58º C. Poznato je da je granica temperature koju biljka podnaša oko 52º C. Sasvim je onda normalno da dijelovi biljke koji su do tla, moraju uginuti.

Jedino i uspješno sredstvo jest što ranije pokrivanje mladih biljki te se ovo pokrivanje ima obaviti već nekoliko dana iza sijanja, jer se često događa da biljke, koje su još u klijanju i koje su jedva probi-le zemlju, pogibaju od prevelike topline“. (Alfons Kauders).

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše i Arhiva

Piše: Dr. Ivo BELAN

Svake godine milijuni ljudi budu dovolj-no alarmirani ili onesposobljeni svojom glavoboljom da ih ona prisili posjetiti li-ječnika. Vjerojatno nije-

dan drugi zdravstveni problem nije okružen s toliko konfuzije, brige i pogrešnog liječenja.

Ono što boli kod glavo-bolje nije mozak, nego tkiva lubanje koja pokrivaju i krvne žile u njima. Većina glavobolja nastaje kad se krvne žile rašire i pritišću osjetljiva područja ili kad se mišići glave i vrata zgrče i znatno otežaju cirkulaciju u krvnim žilama.

Česti uzroci glavobolje su povišena temperatura tijela, umor, preskočeni obrok, zagušlji-va, prenatrpana prostorija, ma-murluk, privremena apstinencija od kave, ako je čovjek na nju navi-knut. Međutim, mentalni konfl ikti su glavni uzročnici kronične gla-vobolje. Glavobolje zbog nervne napetosti i migrenozne glavobolje čine 90 po-sto svih glavobolja. Ako obavljamo posao koji zahtijeva fi ksiran položaj glave, mišići vrata, če-ljusti i lubanje zauzimaju položaj koji izaziva bol (dugotrajni rad na računalu). To često činimo i kao reakcije na neki psihološki pritisak. Kod gla-vobolja zbog nervne napetosti i kod migreno-znih glavobolja, pored lijekova, može pomoći i jednostavna psihoterapija – iznijeti probleme i otvoreno razgovarati sa svojim obiteljskim liječ-nikom.

Dvije trećine žrtava glavobolje mogu sami pomoći dobrom organizacijom dnevnih obaveza (ako treba i smanjiti njihov broj), plani-ranjem vremena za odmor i relaksaciju i prestati s pretjeranom brigom za stvari koje su “onakve kakve jesu”.

Procjenjuje se da sedmero od deset odraslih osoba upotrebljavaju tablete protiv glavobolje barem jednom mjesečno i da barem za jednog od dvanaest ljudi glavobolja predstavlja kronični problem

Nakon konzultacije s liječnikom i pokušaja da se pronađe uzrok glavobolji, u liječenju sto-je na raspolaganju brojni lijekovi protiv bolova (analgetici). Kod jačih glavobolja, analgetik ili sedativ (sredstvo za smirenje) sam, pojedinač-no, neće biti dovoljan, nego će ih možda trebati kombinirati.

Migrenozne glavobolje pogađaju dvo-struko više žene nego muškarce. Vrlo često smetnje s vidom najavljuju napadaj migreno-

zne glavobolje. Na vrhuncu napadaja mnogi pacijenti osje-ćaju mučninu i povraćaju. Što točno uzrokuje migrenu nije još uvijek sasvim jasno. Postoji izrazita genetska predispozici-ja. Novija istraživanja ukazuju da osobnost i stres mogu tako-đer biti provokativni faktor.

Za olakšanje napadaja mi-grenozne glavobolje postoji niz dobrih lijekova, ali razumlji-vo, tu terapiju treba propisati liječnik.

Za kratkoročno ublažava-nje blagih do srednje jakih gla-vobolja i migrena može dobro poslužiti Belupov lijek Neofen. Srećom, migrena vrlo često ne-staje sama od sebe do dobi od 50 godina.

Glavobolja nekada može biti jedini simptom skrivene depresije. U ne-kim slučajevima uzrok kronične glavobolje može biti neki problem s očima (nekorigirana dioptrija itd.). glavobolja zbog alergije može godinama proći neprepoznata. Na nju treba posumnjati kod osoba koje imaju povijest ne-kih alergijskih problema (peludna hunjavica, kućna prašina, ekcem, urtikarije, astma).

U mnogim slučajevima, posebno tamo gdje je glavobolja posljedica stresnih situacija, znatno olakšanje, a često i potpuno rješenje tegoba, donosi uključivanje u neke sportsko-rekreativne aktivnosti (jogging, plivanje, vožnja bicikla itd.)

Sasvim razumljivo, svaka kronična glavobo-lja ili iznenadna jaka bol u glavi zahtijeva, prije svih drugih mjera, obradu kod liječnika.

Glavobolje zbog nervne

napetosti i migrenozne

glavobolje čine 90

posto svih glavobolja.



kultura NOVE STRUČNE KNJIGE / DARKO POSARIĆ „VODIČ ZA REVIRNIČKE POSLOVE“

Revirni sustav uveden je kao način rada u Hrvatskim šumama još 1991.godine. Do tada su šumarski inženjeri po Šuma-rijama radili većinom ili poslove vezane

uz uzgajanje i zaštitu šuma ili za iskorištavanje. Kad je novi revirni sustav uveden, poslovi i za-datci točno su opisani i od inženjera – revirni-ka traži detaljno poznavanje stanja u reviru od izgleda revira, tehnologije svih vrsta radova trenutačno vezanih za revir, te poslove obve-ze i odgovornosti iz područja zaštite na radu, do odredaba postojećih pravilnika i zakonskih akata koji se tiču poslova koji se obavljaju te iskustvo u radu sa svim računalnim programima vezanim uz revirnički posao.

U organizacijskoj strukturi matične Šumarije, revirnik ima točno određeno mjesto – zadužen je za svoj revir, a radne naloge dobiva od upravitelja Šumarije, a nadređen je poslovo-đama i radnicima.

Profesionalni razvoj šumarskih stručnjaka, jedna je od tema o kojima se, kad je riječ o hrvat-

skom šumarstvu, zasigurno vrlo malo govori, a pogotovo piše. To je svakako u nesrazmjeru s interesom koji svaki visokoobrazovani šumarski stručnjak pokazuje za brojne aspekte razvoja profesionalne karijere – ističe prof. dr. sc. Ivan Martinić, u izrečenoj recenziji netom tiskane knjige „Vodič za revirničke poslove” autora Darka Posarića, mla-dog šumarskog inženjera, koji je svoj radni vijek započeo u Šumariji Otok, a danas je stručni suradnik za proizvod-nju u Upravi šuma Podružnice Vinkovci.

Svakodnevna je šumarska praksa vrlo dinami-čan posao, koji zahtijeva uz šumarska znanja i ponešto ekonomije, menadžmenta i menadžerskih vještina, jer kako je govorio dipl. inž. Tomislav Starčević, „...tehnološ-ka tranzicija hrvatskog šumarstva zahtijeva psihološke i sociološke promjene šumarskih stručnjaka “ upozorava-jući na zaostajanje operativnog života šumarske struke u odnosu na razvoj tehnologija, a posebno tržišnog potvr-đivanja.

Ovaj „Vodič za revirničke poslove” po svom obuhvatu sadržaja, strukturi i načinu obrazlaganja svojevrsni je na-

„Vodič za revirničke poslove“ naziv je knjige šumarskog inženjera Darka Posarića, namijenjena mladim revirnicima – pripravnicima kao podsjetnik za brže i kvalitetnije osposobljavanje revirnika za budući rad u našim Šumarijama

vigator “za uspostavu veze između studi-jem stečenih znanja i života svakodnevne prakse šumarstva“, ističe u svojem osvrtu na knjigu, prof. dr. sc. Ivan Martinić.

Cilj je ovog stru-kovnog vodiča pomoći osposobljavanju revirnika za što kvalitetniji rad. Nastojalo se to postići objedinjavanjem većeg dijela revirniku potrebnih znanja u jednu cjelinu, kako bi se skratilo vrijeme učenja te podsjećanje na na-učeno olakšalo – ističe autor „Vodiča“ dipl.inž. Darko Po-sarić.

Knjigu je autor dugo pripremao, dopunjavao i objedinjavao područja po preporukama niza šumarskih stručnjaka, stvaran je gotovo osam godina, od ideje do tiskanja u zavidan šumarski udžbenik. Udžbenik je tiskan na kvalitetnom papiru, na ukupno 230 stranica, sa stoti-njak color fotografi ja koji školski i metodistički prikazuju niz radnih operacija kao i prikaza rada na računalu.

Glavni dio teksta podijeljen je na dvije cjeline: U prvoj, „Poduzeće i revirnik“, ukratko je predstavljen rad Hrvatskih šuma d.o.o Zagreb i Uprava šuma Podružnica Vinkovci. Revirnički poslovi u istoimenom poglavlju su samo nabrojani, dok su detaljno opisani u drugoj cjelini Vodiča.

U drugoj cjelini opisan je rad revirnika po područjima djelatnosti u 11 poglavlja: Planiranje, Uzgajanje šuma, Šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo, Zaštita šuma, Ekologija šuma, Iskorištavanje šuma, Lovstvo, Uređivanje šuma, Zaštita na radu, Normiranje rada i poglavlje Ostalo.

Na kraju dodajmo riječ prof. dr. sc. Ivana Martinića: „U modelu današnje organizacije hrvatskog šumarstva upravo je revirnički posao prvi korak razvoja profesional-ne karijere, a snalaženje u revirničkim poslovima često prvi fi ltar za napredovanje. Brojnost revirnika, ali još više njihova odgovorna pozicija u organizaciji šumarstva, čini ih onom skupinom u hrvatskom šumarstvu koja bi mora-la nositi kreativnost, tehnologijski napredak, racionaliza-ciju na izvoru događanja…“

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: A. Z. Lončarić

Navigator za stjecanje praktične mudrosti u šumarstvu

Darko Posarić

Darko PosarićNakon srednje Šumarske škole u Vinkovcima i u Karlovcu, Darko Posarić (1970.) diplomirao je na Šumarskom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine. Jednogodišnji pripravnički staž odradio je u Šumariji Županja (96.-97.), odmah zatim počeo raditi na neodre-

đeno vrijeme kao revirnik u Šumariji Otok, a od 1.siječnja ove godine nalazi se u vinkovačkoj Upravi na mjestu stručnog suradnika za proizvodnju.

Dosad je objavio više stručnih radova, sam ili u suradnji s drugim šumarskim stručnjacima. Samostalno:„Primjena daljinskih istraživanja u inventuri šuma“ (1993., Mehanizacija šumarstva); „Obnova spačvanskih šuma hrasta lužnja-ka (Quercus robur L.) oplodnim sječama – mogućnosti poboljšanja postojećeg načina rada“ (1908., Šumarski list); Pernek, M., B. Liović, D. Posarić 2003: Prva iskustva primjene seksualnih feromona za prognozu gustoće populaci-je malog mrazovca Operophthera brumata L. (lepidoptera, geometridae), Radovi – Šumarski institut Jastrebarsko; Tikvić, I., Ž. Zečić, Z. Seletković, D. Ugarković, D. Posarić 2006: Struktura i iskorištenje drvnog obujma oštećenih i propalih stabala hrasta lužnjaka na primjeru Spačve, Radovi – Šumarski institut Jastrebarsko



Pripremila: Ljiljana Ivkovićdječji kutak PRIČE O ŠUMAMA, ŠUME U PJESMAMA

Potreba za očuvanjem šuma-potreba je čovječanstva. Svijest o životno važ-nom blagu, o zelenom pokrovu našeg planeta, o šumama što se uzdižu u nebo čuvajući nas od poplava i erozija, koje su izvor života, dom i utočište brojnim životinjskim vrstama, treba razvijati od najranijeg doba.

Takva potreba ponukala nas je na suradnju s najmlađima, kako bi djeci već od predškolske dobi usadili ljubav prema šumi i naučili ih da vole prirodu koja ih okružuje i čuvaju okoliš u kojem žive.

Dječji likovni izričaji doživljaja ljepote i vrijednosti šume, opisanih u „Pričama“ Ivane Brlić Mažuranić i u pjesmama drugih hrvatskih pjesnika, izlet su u dječji svijet mašte i iskrenoosti kakvu samo još kod djece možemo naći.

Časopis Hrvatske šume će zajedno s dječjim vrtićima „I. B. Mažuranić“ iz Slavonskoga Broda, „Josipdol“ iz Josipdola i „Sesvete“ iz Sesveta, u svakom broju objavljivati kratke odlomke iz priča ili pjesama koje su djeca iz spomenutih vrtića (vidjet ćete kako!), doživjela i ilustrirala.

Projekt nazvan „Priče o šumama, šume u pjesmama“ (izbor citata iz „Pri-ča“ I. B. Mažuranić, odabir pjesama) osmislile su mr. sc. prof. Jasna Ažman (S. Brod) i odgojiteljica Ljiljana Ivković (Ogulin).

VukU okolici se znalo,da u velikoj prastaroj šumi živi već preko deset godina,od svojega djetinjstva, pastir pustinjak,koji živi ljeti i zimi u najneprolaznijem dijelu šume,kud ne prolazi nitko, do lisice i šumske ptice.I prozvali ga ljudi „Vukom“,a pričali o njem najčudnovatije priče.„Vuk!“Plećat, visok,jak kao gora, a modrih,blagih očiju i vedra osmjeha.Izgledao je dobar kao dobar dan!-Ne sjećam se da mi je ikad ljepše bilo,Kad sam se našao sam i slobodanU mladom zelenilu šume.-A sad vam kažem, kad bi u šumi i bilo duhova i vila,kao što ih nema, ti bi dusi mogli samo dobri,vedri i blagi biti kao što je i šuma sama..“-Aj,kako li je lijepa stara hrastova šuma u pol ljeta,kada joj se svaki listić cakli tamnim zelenilom!Među starim stablima podižu se mlada stabalca i škripe,tarući svoje grane jedna o drugu na slabom vjetriću,dok stari hrastovi trepte samo svojim gustim lišćem,kao da se smijeha tresu gledajućikako im se djeca svijaju i kako se igraju.(I. B. Mažuranić)

Toni Brletić (DV Josipdol) – VUK

Filip Kolesarić, 5,1 g., (DV „I.B.Mažuranić“, Sl. Brod) - SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA

Lucija Đumić, 4,1 g., (DV Sesvete) - SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA

Mihaela Grabarević, 5,1 g., (DV I. B. Mažuranić, Sl. Brod) - SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA

Sunce djever i Neva Nevičica„...Svu noć jezdio Oleh ban s djevojčicom, a pred zoru stigoše u pustu

Banovinu, od hrastove gradine Oleha bana.Pa da ih bude više i veselije, pozvaše iz planine vuka i vučicu te surog

orla i sivog kraguja, a Nevi Nevičici dvije djeveruše: grlicu i tanku lastavi-cu..“ (I. B. Mažuranić)


Skupštinom u planinarskom domu Muljava na Petrovoj gori te obilaskom Baraćevih spilja i Plitvičkih jezera, po-

sljednjega siječanjskoga vikenda, Planinarsko društvo Šumar je obi-lježio 10-u godišnjicu postojanja.

PD Šumar danas broji 128 čla-nova razasutih u 17 ogranaka po cijeloj Hrvatskoj. Takva raspršenost članstva uvjetuje i poseban način rada koje Društvo njeguje i podr-žava: uz nekoliko zajedničkih, na-zovimo ih velikih pohoda godišnje, ogranci, ili pak sami članovi Druš-tva, organiziraju sami ili sudjeluju u brojnim drugim akcijama. Osnovan na Kalniku (a prije toga inicijativni se odbor sastao na Bjelolasici), PD Šumar će jubilej i svečano i radno obilježiti ove godine u lipnju na Šti-rovači.

U prisutnosti 60-ak članova, u snježnom okruženju obnovljene i ugodne Muljave, predsjednik PD Šumara Branko Meštrić izvijestio je da su Šumari i proteklu godinu „vozili“ po planu. Od zajedničkih pohoda, uz godišnju skupštinu (isto u Muljavi) i Geru, realizirana je Štirovača gdje je obnovljena Ba-ričkova staza, šumarijski pohod u Čakovec (Štrigova, Ivančica, Opeke, Zelendvor, Varaždin) te Rovinj (do-ček Nove godine), a nije se javilo dovoljno ljudi za najavljeni pohod u Crnu Goru. Od ostalih akcija treba spomenuti posjet Botaničkom vrtu, Leusutekovom vrtu, obilježavnje staze br. 21 na Medvednici, nezabo-ravni pohod na Lastovo (svibanj). Tu

10 GODINA PD ŠUMAR

Jubilej će se na Štirovači obilježiti radno

Redovnom godišnjom skupštinom u lovačkom domu Muljava, PD Šumar obilježio je 10. godišnicu rada. Ozbiljnim i angažiranim radom, Društvo i njegovi članovi pojedinačno, u tom su razdoblju ostvarili velik broj značajnih pohoda i akcija, a tako će biti i ubuduće

S godišnje skupštine te pohoda Petrovoj gori, Baraćevim spiljama te Plitvičkim jezerima

ljudi i planine

Piše: M. Mrkobrad

Foto: O. Vlainić, Z. Lončarić, M. Vargek

je i više vanjskih akcija u kojima su sudjelovali članovi PD Šumar (Papučki jaglaci, Belec, uz Dan hrvatskih pla-ninara, Dinara, Zvečevo, uz Međunarodni dan planina, obilježavanje 110.-e godišnjice HPD-a)

I za ovu godinu Meštrić je najavio bogat program iz kojeg izdvajamo Štirovaču, čišćenje i otvaranje ponora, uz suradnju s NP Sjeverni Velebit i PP Velebit. Organizira se pohod na Kretu (svibanj), planira se i osvajanje Musale (Bugarska), najvišeg vrha Stare planine pa tradicionalni posjet Šumariji te doček Nove godine. Planiran je i obila-zak otoka Visa, Istre te više radnih akcija.

u ovom broju

Naslovna stranica:Palme u zimskom ozračjuMarino Bošnjaković

Zadnja stranica: ProcjepakŽeljko Gubijan

2 – 9 Osnivanje regionalnih istraživačkih centara na tragu je europskog modela organiziranostiZaštita od smrekovog potkornjaka pitanje je opstanka šumaKako sanirati posljedice požara, šumskih štetnika te vremenskih nepogoda u našim i inozemnim šumama

Šuma Dundovo (Dundo) - osebujna prirodna dragocjenost otoka RabaŠtete od „sibirske zime“ u GračacuVode nas trebaju spajati, a ne razdvajati!

18 – 26 Šumari uređuju Park šumu TuškanacNovi cvijet AfrikeJele (Abies)Kokica mušica (Ophrys insectifera)

34 – 35 Virusna infekcija prijeti zečevimaPepeljarenje - prvi poznati način iskorištavanja šuma

Čovjek koji je uživao pošumljavati krš !Ako vas nikada nije zaboljela glava - vi ste iznimka!

u šumskom miljeuPiše:

Foto:

Osobnosti su nam upisane u vrstama drvećaOtisci ležaja divljači puno govore o njima samima...

38 – 40 Navigator za stjecanje praktične mudrosti u šumarstvuDječji kutakJubilej će se na Štirovači obilježiti radno

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

U najistočnijim predjelima Hrvatske, uz Dunav od Aljmaša, Erduta pa do Iloka, uz rubove šuma i u svijetlim i prozračnim šumama hrasta i graba, pred kraj zime i na početak proljeća, možemo naći u cvatu ozimnicu (Eranthis Hyemalis). Taj relikt iz tercijara iz porodice žab-

njaka (Ranunculaceae) već godinama zaokuplja pozornost našeg upravitelja Šumarije Vukovar, Željka Mayera, koji nam je i poslao ove prekrasne fotogra-fije snimljene ove zime u gospodarskoj jedinici Jelaš, nekoliko kilometara od Tovarnika, gdje se nalaze i najveća staništa ovog vjesnika proljeća u Hrvat-skoj.

Zbog svoje rijetkosti i ugroženosti Zakonom o zaštiti prirode od 10. lipnja 1958. godine, ozimnica je postala zaštićenom vrstom na svim nalazištima u Hrvatskoj.

Uz ozimnice, proljeće uobičajeno navješćuju i jaglaci (snimio također Mayer) i visibabe (koje je “pronašao “ Dragomir Pfeifer).

Ozimnica

Jaglaci

Visibabe

Ozimnice navješćuju proljeće

10 – 17

27 – 33

36 – 37

u šumskom miljeu

broj

147Godina XIII.,

Zagrebožujak2009.

broj

147Godina XIII.,

Zagrebožujak2009.

»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Smrekov potkornjak 2

Šuma Dundo na Rabu 10

Voda nas spaja 16

Keltski horoskop 26

Pepeljarenje 35

Etiopija 20

Documents

Voda nas spaja 16 20 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/147.pdf · Palme u zimskom ozračju Marino Bošnjaković Zadnja stranica: Procjepak Željko Gubijan 2 – 9 Osnivanje