Poplava u Posavini - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/197.pdfBorba za opstanak ugrožene divljači - U šumariji Stara Gra-diška, koja na području četiriju gospodarskih jedinica

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA Broj 197 Godina XV. Zagreb, svibanj 2013. ISSN 1330 – 6480

Natura 2000 - Što nas čeka? Zelena čistka

Poplava u Posavini

INTERVJU:Uprava Hrvatskih šuma

Mjesečnik »Hrvatske šume« Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb Predsjednik Uprave: Ivan Pavelić Glavni urednik: Goran Vincenc Novinari: Irena Devčić, Marija Glavaš, Vesna Pleše, Ivica Tomić i Goran Vincenc Uređivački odbor: predsjednik Branko

Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Siročići, Goran Dorić Zadnja stranica: Nasukano krdo, Goran DorićGrafičko oblikovanje, lektura, priprema i tisak: Narodne novine d.d., ZagrebNaklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaćaoglašivač.impr

essu

mu

ovom

bro

juZelena čistka 2013 16

3 Šteta će se moći odrediti tek nakon povlačenja vode

5 Poplave zaustavile šumskouzgojne i eksploatacijske radove

8 Vrijeme je za socijalne pregovore a ne socijalne razgovore

11 Što nas čeka nakon ulaska u EU?

13 Hitne sanacije na području grada Zagreba

14 Mine i dalje prijete

16 Hrvatska ponovno čistila smeće

18 Svečano otvorena sjemenska štedionica

18 Novo ruho lijeve obale Drave

19 Studenti posjetili rasadnik Hajderovac

20 Drugo izdanje vodiča o bioraznolikosti u privatnim šumama

21 Predstavnici svjetskog udruženja sindikata u Hrvatskoj

22 Učinkovito korištenje resursa i dalje gorući problem

25 Najljepša sam gora sred istarskih strana

28 Liječi rane i srce

29 Orah (Juglans)

32 Tragovi srnjaka i srne

34 Šuma nastala pod zanimljivim ekološkim uvijetima

36 Šumarska akademija osnovana je 1807. godine

38 Posjednje počivalište ratnika iz daleke prošlosti

40 Nastanak prve karte iz 1764. godine

42 Digitalna valuta

43 Tko će s nama u šumicu?

Broj 197 | Svibanj 2013. HRVATSKE ŠUME 3

aktu

alno

Teks

t/fot

o: G

oran

Bru

čić

Obilne kiše koje gotovo neprekidno padaju posljednjih tjedana, kao i naglo topljenje, također obilnog

ovosezonskog snijega, glavni su uzrok velikih poplava u području sliva rijeke Save nizvodno od Zagreba, neki kažu i najvećih u posljednjih 40-ak godina. S obzirom

da je sisačka Posavina i Pokuplje premreženo prirodnim vodotocima ali i umjetnim kanalima razvidno je što se

zbiva kad se hidrološke prilike otmu kontroli.

Problemi s vodom na sisačkom području počinju kada vodostaj rijeke Save u Crncu dosegne 700 cm i na-stupi primjena redovitih mjera obrane od poplave. Već ranije je ustava Trebež, kao najvažniji dio susta-

va obrane od poplave srednje Posavine aktivirana, a retencija Lonjsko polje popunjena u ukupnoj vodnoj zapremini od 1,3 mlrd. m³ na 237 četvornih km plavne površine. Na taj se na-čin pravovremeno osigurala prirodna komunikacija voda Save, Lonje i Trebeža. Kako su vodostaji rijeka Kupe i Odre već duže vremena visoki a smanjen je prihvat tih voda u rijeku Savu ja-sno je da dolazi do efekta zaobalnih voda i punjenja vodom li-vada, polja, šuma, pa čak i naselja uslijed nemogućnosti funkci-je kanalske mreže. Situacija je tim ozbiljnija jer je to proces bez prevelike čovjekove kontrole pa smo posljednjih dana svjedoci elementarnoj nepogodi na sisačkom i jasenovačkom području.

Tako dolazimo do situacija koje su ipak više pravilo nego iznimka, barem što se tiče šumarije Sunja koja je jedna od deset šumarija sisačke podružnice Hrvatskih šuma. Šumarija Sunja gospodari dvjema jedinicama i to g.j. Posavske šume (4400 ha) i g.j. Lonja (2130 ha) koja se nalazi unutar same retencije Lonj-sko polje. S obzirom da se radi o poplavnim šumama, jasno je kakav su utjecaj višemjesečne poplave imale na dinamiku po-slovanja šumarije.

Poplavne šume rastu uz obale rijeka, u njihovoj nepo-srednoj blizini, na riječnim otocima, sprudovima, u manjim ili većim depresijama, koritima bivših vodotoka i periodično se poplavljuju. Vrlo su izražajnih razvojnih procesa koji se očituju u stalnim promjenama u tlu, ali i na vegetaciji. Jednu šum-

sku zajednicu nakon određenoga vremena i kulminacije nje-zina razvoja zamjenjuje druga, u načelu složenija i zahtjevnija prema uvjetima staništa. Položaji i obale rijeka također se če-sto mijenjaju. Voda, u prvom redu poplavna, određuje život šume: vrstu drveća, njezin izgled i raspored, vrijeme životnih manifestacija, vrlo često određuje čitav prirodni slijed. Dogodi se, primjerice, da za sušnih godina u riječnim koritima nasta-ju sprudovi i na njima malati vrba i topola, pa nakon visokih voda bivaju premješteni na drugo mjesto ili potpuno razoreni. Obala se stalno erodira, sedimenti se nanose u šumske sastojine i sve uvjetuje veoma bogatu floru i faunu. Po svome bogatstvu, fizionomiji, teškoj prohodnosti, brojnim isprepletenim penja-čicama i gustim grmovima te šume pripadaju najraznovrsnijim šumama na europskom kopnu.

Gospodarska jedinica Lonja poplavljena je u potpunosti još od 8. studenoga prošle godine, pa su od tada obustavljeni

POPLAVE UŠP SISAK

Šteta će se odrediti teknakon povlačenja vode

4 HRVATSKE ŠUME Broj 197 | Svibanj 2013.

radovi izvoženja i otpreme trupaca i radovi na uzgajanju šuma. Tako je u odjelima ostalo neizveženo 570 m³ oblovine i 1350 m³ prostornog drveta. Također je na pomoćnim stovarištima zaro-bljeno 500 m³ oblovine i 2500 m³ prostornog drveta. S obzirom na dosadašnja iskustva, poplavna voda se u šumi zadržava puno duže jer je povlačenje kanalima vrlo sporo, nije realno očekivati početak radova i mjesec dana nakon što vodostaji u rijekama dođu u normalne razine. G.j. Posavske šume koja se nalazi na desnoj obali rijeke Save, također je u potpunosti poplavljena i u njoj su obustavljeni svi radovi ali je u odjelima pod vodom još oko 1500 m³ oblovine i 2750 m³ prostornog drveta dok je na pomoćnim stovarištima oko 200 m³ oblovine i 300 m³ prostornog drveta. Osim toga upitno je i izvršenje plana proizvodnje koji je u I kvar-talu izvršen sa samo 72%, a radnici privremeno zaposleni u drugim šumarijama UŠP Sisak. S obzirom na izuzetno obilnu i dugotrajnu poplavnu sezonu kakvu ne pamte niti najstariji kolege, štete će zasigurno biti velike. Tek nakon potpunog povlačenja vode moći će se pristupiti saniranju šumskih cesta koje će biti nemale s obzi-rom na količinu vode i brzinu prodora u šumu. Slijedi utvrđivanje štete na drvnim sortimenata bilo kroz otplavljivanje bilo kroz pad kvalitete s obzirom da se radi o vrijednim lužnjakovim i jasenovim sortimentima. U obje gospodarske jedinice ustanovljena su i lovi-šta, tako da šteta ima i na divljači, pa će se i ona morati ustanoviti i vjerojatno godinama sanirati.

Osim ovih u suhoparnim brojkama izraženim štetama, takvo dugotrajno zadržavanje vode zasigurno će nanijeti ozbiljne štete šumskim sastojnama. Onemogućena je prirodna obnova sastojina radi propadanja sjemena i ponika ali i umjetno pomlađivanje kroz unošenje sadnica koje su ostale u rasadnicima i privremenim tra-povima. Također je velika vjerojatnost truljenja pridanaka stabala, propadanje korijenovog sustava a kao posljedica se javljaju napadi raznih štetnika i bolesti. U konačnici to dovodi do povećane pojave sušenja šuma, zamočvarivanja i degradacije šumskog zemljišta.


aktu

alno

Teks

t: Iv

ica

Tom

ić

Fot

o: I.

Ištv

anov

ić, G

. Dor

ićPOPLAVE UŠP NOVA GRADIŠKA

Poplave zaustavile šumskouzgojne i eksploatacijske radove

Tijekom ožujka te u prvoj polovici travnja novogradiš-ko područje Hrvatskih šuma zahvaćeno je poplavama zbog stalnih i obilnih kiša te porasta vodostaja rijeke Save kod Jasenovca. Najveći problem bile su velike ko-

ličine oborinskih voda koje nisu otjecale već su se zadržavale u šumskim sastojinama, a njihova je razina na mjestima iznosila i do 5 m iznad tla. Pod vodom su se tako našle mnoge šumske pro-metnice, prosjeke, lugarske kućice, lovačke osmatračnice (čeke), a u vodenoj stihiji stradavala je i divljač koja je pokušavala potražiti spas na sušim dijelovima cesta.

Voda na cijeloj površini šumarije Jasenovac - Gotovo cjelo-kupna površina jasenovačke šumarije (oko 7.200 ha) našla se pod vodom, posebice u gospodarskoj jedinici Grede – Kamare (4.931 ha), gdje su svi šumski odjeli poplavljeni pa je onemogućen prilaz na šumske ceste na kojima je visina vode iznosila od 10 cm do 1,5 m. Zatvorena je županijska cesta Košutarica – Mlaka zbog poplave od 21. ožujka, na prvi dan proljeća. Veći je dio šumarijske površi-ne poplavljen u g.j. Krapje đol (1.664 ha), osim šumskoga predjela Rastine (250 ha). U gospodarskoj jedinici Žabarski bok (825 ha) sve su šume poplavljene, a prema riječima Tanje Ivaštinović, upra-viteljice jasenovačke šumarije, tijekom prvoga tromjesečja zbog poplave nije na sječi izvršeno oko 10 posto planiranih radova. U drugome tromjesečju ostvareno je samo 28 % plana, a preostala količina drvne mase neće se moći realizirati dok se voda ne po-vuče. U sklopu biološke obnove šuma, planirani radovi tijekom siječnja, veljače i ožujka su ostvareni, no dvojbeno je tijekom dru-goga tromjesečja izvršenje pripreme staništa, izrade uzgojnih stazi-ca i tretiranja protiv pepelnice. Potonji radovi ovise o vremenskim uvjetima i povlačenju vode. Sve tri gospodarske jedinice smještene su između vodotoka Struga i rijeke Save.

Borba za opstanak ugrožene divljači - U šumariji Stara Gra-diška, koja na području četiriju gospodarskih jedinica gospodari s približno 7.000 ha poplavnih šuma, poplavi je gotovo u cijelo-sti bila izložena g. j. Međustrugovi (2.600 ha) kao dio retencije Lonjsko polje, osim na stotinjak metara ceste na kojoj je spas pro-našlo četrdesetak komada jelenske i srneće divljači, divljih svinja, jazavaca, čagljeva i lisica. Voda se nalazila i na približno 80 posto

Zbog stalnih i obilnih kiša tijekom ožujka i u prvoj polovici travnja te porasta vodostaja

rijeke Save, novogradiško područje Hrvatskih šuma zahvaćeno je poplavama na

području šumarija Jasenovac, Novska i Stara Gradiška


Lovačka osmatračnica (čeka) u vodenom okružjuVoda na šumskoj cesti Bukove grede(šumarija Jasenovac)

površine g. j. Podložje (oko 1200 ha) te na prostoru Prašnika i Ljeskovače. Kako smo doznali od revirnika Gorana Dorića, dipl. ing. šum., ovo je veća poplava od one iz 2004. godine, kada je razina vode bila niža za oko dvadesetak centimetara.

Najveći problem oborinske vode - Poseban problem su oborinske vode koje ne mogu otjecati u Savu te se zadržavaju u šumi zaštićenoj nasipima. Tako je trećina površine g.j. Ljesko-vača (oko 500 ha) poplavljeno, i to ne izlijevanjem rijeke Save, nego oborinskim vodama. Obično se događa da se voda povuče u Savu, no šumari ne mogu doći u šumu iza nasipa jer se do njega nalazi voda koja ne može otjecati sve dok dok ne počnu funkcionirati cijevni propusti u nasipima.

- Poplava nam onemogućuje normalno obavljanje plani-ranih šumskih radova, a najgore je zbog narušavanja stabala. Naime, u sljedećem razdoblju ne možemo pratiti planiranu di-namiku radova na sječi i privlačenju drvne mase. Tako smo u Međustrugovima narušili polovicu planirane mase (2.500 m3), a u Podložju nismo mogli uopće narušavati. Od uzgojnih rado-va u prvome tromjesečju nismo uspjeli podići ograde u dužini 12 km, posaditi poljski jasen na 12 ha te izvršiti čišćenje koljika na 13 ha - ističe Dorić.

Zarobljeni drvni sortimenti - Na prostoru šumarije Nov-ska poplavljene su šumske sastojine gospodarskih jedinica Tr-stika (2.000 ha) i Zelenika (3.743 ha). Na šumskim stovari-štima nedostupno je oko 2.100 m3 drvnih sortimenata hrasta lužnjaka. Prema riječima upravitelja Mirka Bilmana, u pitanje dolazi izvršenje oko 150 ha uzgojnih radova (uzgojne stazice, njege i dr.), a šumski radnici bit će raspoređeni ma područje šumarije Oriovac. Poplava na navedenim šumarijama onemo-gućuje normalno obavljanje radova na sječi i uzgojnih poslova pa toga planirani radovi neće biti izvršeni sve dok se voda ne povuče, a prognoze su loše jer se vodostaj ne smanjuje. Zbog nemogućnosti obavljanja poslova, šumarijske radnike potrebno je rasporediti na rad u druge šumarije UŠP Nova Gradiška ili u druge podružnice Hrvatskih šuma.

Štete od poplava - Postoji bojazan pojave novih poplava koje nastaju zbog novih padalina i topljenja snijega na planina-

Ugrožena divljač – spas na sušem dijelu ceste


ma u Sloveniji i Gorskome kotaru. Zasigurno je da će i ove, ali i moguće kasnije proljetne poplave u šumskim sastojinama nanijeti velike štete. Osim zastoja na pravodobnom izvođenju šumskogospo-darskih i eksploatacijskih radova, u šumskim sa-stojinama nastaje problem zamočvarivanja. Zbog stagniranja poplavne vode, stabla se počinju suši-ti, a nerijetko odumiru i čitave sastojine. Naime, dugo zadržavanje vode uzrokuje trulež korijenja, stabla fiziološki slabe, a posljedica toga je napad različitih štetnika te onemogućavanje prirodnog i umjetnog pomlađivanja šuma. U retencijskome polju u proljetnom i ljetnom razdoblju propada šumsko sjeme, posebice ponik i pomladak u šu-mama koje su u stadiju prirodne obnove. Poplav-

ne šume hrasta lužnjaka i velike žutilovke (poznata slavonska šuma) te hrasta lužnjaka i običnoga gra-ba na gredama ili povišicama (periodično plavljenje stagnantnom vodom), s glavnim vrstama drveća hrastom lužnjakom i poljskim jasenom, izložene su stalnim promjenama hidroloških uvjeta. Potonje su jedan od najvažnijih poremećaja šumskog ekosusta-va koji uzrokuje velike štete u šumarstvu i jedan su od razloga odumiranja lužnjaka, najznačajnije vrste šumskoga drveća nizinskih šuma. Jedan od problema je i kvaliteta poplavnih voda zbog njihovog oneči-šćenja koje negativno utječe na fizikalno - kemijski režim tla i režim kisika, hranjive tvari, mikrobiološki i biološki svijet šumskog ekosustava i dr.

Pod vodom su se našle mnoge šumske prometnice, prosjeke, lugarske kućice,

lovačke osmatračnice (čeke), a u vodenoj stihiji stradavala je i divljač koja je pokušavala potražiti spas na sušim

dijelovima cesta.

Šumarska kućica zarobljena u vodi(šumarija Stara Gradiška, g.j. Međustrugovi)

Čamcem do pomoćnoga stovarišta Jazavčine (šumarija Jasenovac, g.j. Grede – Kamare)


doga

đaji

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

Prošlo je više od godine dana otkako ste preuzeli Upravu HŠ d.o.o. Kako ocjenjujete poslovnu 2012. godinu?

Možemo biti zadovoljni učinjenim jer unatoč ekonomskoj krizi i iz tog razloga otežanom poslovanju, Hrvatske šume d.o.o. uspjele su premašiti zadani plan. Značajno je popravljena likvid-nost tvrtke, smanjena je kreditna zaduženost, svim dobavljačima plaćamo u roku a poboljšana je i naplata od kupaca. Podsjetimo, zakonski rok za podmirenje dugova je 60 dana a mi sve svoje oba-veze podmirujemo u prosjeku nakon 51 dana. Uspješno je sma-njen rok naplate potraživanja koji je sada 79 dana dok je 2011. godine bio preko 100 dana.

Bitno su smanjeni i troškovi poslovanja zbog čega se možemo pohvaliti sa dobiti od 20 milijuna kuna.

Hrvatske šume prolaze kroz fazu restrukturiranja i nove sistematizacije. S obzirom na veliko zanimanje

radnika Hrvatskih šuma d.o.o.,o tim a i drugim aktualnim temama razgovarali

smo sa Upravom Hrvatskih šuma,predsjednikom Ivanom Pavelićem te članovima

Uprave Marijom Vekić i Ivanom Ištokom.

INTERVJU

Vrijeme je za socijalne pregovore, a ne socijalne razgovore

Prosječan broj zaposlenih u 2012. u odnosu na 2011. godinu smanjen je za 1%. Iz Hrvatskih šuma je u 2012. otišlo ukupno 225 radnika – uz otpremnine i redovite odlaske u mirovinu.

Sve u svemu, ako se uzme u obzir da smo OKFŠ prihodovali u iznosu manjem za 108 mil. kn, nego u 2011. godini, te uzimajući u obzir povećanje ugovorenih obveza HŠ-a, smatramo da je 2012. godina bila iznimno financijski uspješna, jer je s jedne strane po-većana dobit, a s druge strane su povećane i pričuve, što je bilo moguće napraviti jedino kroz uštede na onome gdje su se sredstva nekontrolirano trošila, kao što je korištenje službenih vozila, re-prezentacija i sl.

U posljednje vrijeme uočljive su brojne promjene u ka-drovskoj strukturi. Možete li nam prokomentirati novonasta-lu situaciju? Do kud se došlo sa sistematizacijom?

Prvo treba objasniti neke stvari oko sistematizacije gdje se digla velika prašina, primjerice oko toga što u novoj sistematizaciji nema proizvodne, planske, financijske i drugih službi. Prestanak postojanja proizvodne službe tumači se kao ukidanje proizvodnje, no dogodilo se upravo suprotno. Tek sada su ti poslovi dobili na važnosti jer ih vodi direktor Sektora, budući da je sektor orga-nizacijska jedinica hijerarhijski iznad službe. Nitko od radnika koji su bili rukovoditelji nije izgubio posao, već su dobili nova radna mjesta. Nadalje, ukidanje mjesta savjetnika bilo je očeki-vano i logično jer su radnici godinama raspoređivani na ta visoko


bodovana radna mjesta, bez konkretnih radnih zadataka. Što se tiče mjesta zamjenika i pomoćnika, za njima ne postoji stvarna potreba jer voditelja Podružnice u odsutnosti zamjenjuje ruko-voditelj proizvodnog odjela na Podružnici koji uz voditelja ima najviše informacija o poslovanju podružnice, što će svakako biti prepoznato u novoj sistematizaciji. Podrazumijeva se kako su svi voditelji odjela u funkciji pomoćnika voditelja. Velike šumarije jednodobnih i prebornih šuma mogu i dalje imati pomoćnika ali mora imati i svoj revir. U Direkciji, korekcijom bodova uklonjene su nelogičnosti u plaćama unutar pojedinih sektora i službi.

Što možemo očekivati od restrukturiranja te što bi ono u konačnici trebalo donijeti firmi HŠ d.o.o.?

Umjesto restrukturiranja radije koristimo termin mjere za unapređenje poslovanja. Proces definiranja tehnologije rada i usklađivanje svih poslovnih procesa u tvrtki može rezultirati manj-kom ali i viškom zaposlenih u pojedinim segmentima poslovanja. Sve to ovisi o osnovnoj djelatnosti, koju mislimo i dalje raditi, te ovisno o ostalim djelatnostima koje nisu osnovna. Cilj tih mjera nije otpuštanje radnika nego povećanje efikasnosti u poslovanju.

Sve tri dosadašnje studije restrukturiranja pokazale su da višak radnika postoji, ali ni jedna do sada nije provedena u djelo, stoga se za sada ne može reći koliko će radnika biti viška ili manjka, već se samo može pretpostaviti da će viška biti, na temelju dosadašnjih iskustava tranzicijskih zemalja i postojećih studija restrukturiranja za HŠ d.o.o.

Eventualni višak zaposlenika je posljedica procesa restruk-turiranja a ne cilj! U tom postupku će se iskristalizirati u kojim segmentima imamo višak a u kojima manjak zaposlenika. Neki su zaposlenici postali sami sebi svrha a time usporavaju i neke po-slovne procese koji bi morali biti efikasniji. Očekujemo da će naj-više viškova biti u administraciji dok nam istovremeno nedostaje sjekača.

Komunikacija sa socijalnim partnerima došla je u neza-vidan položaj, stižu tužbe za neisplatu božićnica. Koji je stav Uprave društva na tu temu? Hoće li doći do nagodbe između Uprave društva i socijalnih partnera kada je riječ o pravima iz KU?

Kada govorimo o isplati božićnica, treba naglasiti jednu vrlo bitnu stvar. Istina je da su Hrvatske šume poslovale s pozitivom od 20 milijuna kuna no isto tako je istina da smo nelikvidni a ra-zlog tomu su velika dugovanja drvne industrije prema Hrvatskim šumama d.o.o. i koja se vuku već duži niz godina. Budući da su pred nama ljetni mjeseci, kada se zbog prestanka sječe smanjuju prihodi, smatramo kako bi bilo bolje kada bi se božićnice isplatile u zadnjem kvartalu, kada ponovno počinje sječa glavnog prihoda, pa tako i povećani prihod sredstava koji će omogućiti nesmetano poslovanje poduzeća. Smatramo da su tužbe koje je organizirao sindikat nepotrebne, iz načina na koji su poslane, vidljivo je kako je sindikatu cilj što više oštetiti firmu od koje živimo.

No napominjemo kako je osim neisplate božićnica, za što po-stoji rok zastare od 3 godine, Uprava poštivala sve ostale obaveze iz kolektivnog ugovora. Unatoč krizi i nelikvidnosti, tvrtka HŠ d.o.o. se može pohvaliti činjenicom da plaće nisu kasnile niti je-dan dan.

Za sveukupne otpremnine u 2012. poput prestanka ugovora o radu zbog utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad i nepo-sredne opasnosti od nastanka invalidnosti, redovnog odlaska u mi-rovinu i ostalih otpremnina, utrošeno je ukupno 25 milijuna 773 tisuće kuna. Najveća otpremnina iznosila je stotinjak tisuća kuna.

Uprava će nastaviti pregovore sa sindikatima koji očigledno nisu bili spremni na ovakvu situaciju. Tvrtka neće moći opstati u novim poslovnim uvijetima sa dosadašnjim ustaljenim načinom poslovanja i ponašanja. Već sam ulazak u Europsku uniju name-će nova pravila i puno dinamičniji pristup poslovanju. Stoga je nužno da sindikati shvate kako se ne može nastaviti sa praksom socijalnog razgovora, već moramo sjesti svi za isti stol i početi sa so-cijalnim pregovorima. Točnije, sindikati moraju shvatiti svoju ulo-gu u pregovorima i činjenicu da odluke donosi Uprava jer Uprava jedina ima odgovornost za tvrtku.

Kako su se u praksi pokazale nove norme? Što je s uvo-đenjem europskih normi i kako će se to odraziti na radnike?

Nove norme su se počele primjenjivati uz ogradu kako će se usklađivati ukoliko se pokaže veliko odstupanje u realizaciji od onoga što je definirano novim normama. To je u nekoliko navrata i učinjeno, međutim takvih situacija nije bilo previše. Stoga sma-tramo da su nove norme prilagođene trenutku u kojem se posao realizira, te kako zapravo odražavaju realno stanje na terenu, u ovi-snosti o tehnologiji koju primjenjujemo, zaštitnim mjerama koje poduzimamo, te sposobnosti i uvježbanosti naših zaposlenika.

Naplata potraživanja je još uvijek problematična? Što Uprava radi kako bi se povećao broj naplaćenih potraživanja?

Trenutna redovna dospjela potraživanja iznose 141 mili-jun kuna, dok je zaključno sa prošlom godinom iznos sumnjivih i spornih potraživanja 149 milijuna kuna. Upravo su ta sporna potraživanja problematična jer se vuče od reprograma iz 2011. go-dine. Zajedno sa trenutnim potraživanjima po reprogramu koja iznose 37 milijuna kuna, ukupna dospjela potraživanja iznose 327 milijuna kuna.

Nažalost, reprogrami iz 2011. godine samo su odgodili pro-bleme s kojima se suočava drvna industrija, no u većini slučajeva problemi nisu riješeni. Činjenica je da dobar dio tih potraživanja nikad neće biti naplaćen. Dio potraživanja će biti riješen putem predstečajnih nagodbi, što je i nedavni slučaj Spačve d.d.

Zbog neisplate dugovanja, HŠ d.o.o. ulaze u portfelj Spa-čve d.d. Mogu li Hrvatske šume imati koristi od tog preuzi-manja?

Najveći dužnik HŠ d.o.o. je Spačva d.d. koja se prijavila za predstečajni postupak. Na predstečajnoj nagodbi postignut je do-govor o načinu izmirenja sveukupnog duga Spačve d.d. u iznosu 62,3 mil. kn na način da Hrvatske šume preuzmu imovinu Spa-čve u vrijednosti ukupno 78 mil. kn (nekretnine u Vinkovcima i zgrade i proizvodna oprema u Bjelovaru). Za razliku vrijednosti imovine i duga, Hrvatske šume će Spačvi isporučiti trupce kako bi mogla nastaviti s poslovanjem. Na ovaj način je spašeno oko 900 radnih mjesta u drvnoj industriji. Plan Hrvatskih šuma je u Bje-lovaru organizirati proizvodnju, što znači i očuvanje većine radnih mjesta. Po završetku predstečajne nagodbe izabrat će se najbolja

Prestanak postojanja proizvodne službe tumači se kao ukidanje proizvodnje, no dogodilo se upravo suprotno. Tek sada su ti poslovi dobili na važnosti

jer ih vodi direktor Sektora, budući da je sektor organizacijska jedinica hijerarhijski iznad službe.

Istina je da su Hrvatske šume poslovale s pozitivom od 20 milijuna kuna no isto tako je istina da smo

nelikvidni a razlog tomu su velika dugovanja drvne industrije prema Hrvatskim šumama d.o.o., koja se

vuku već duži niz godina.


opcija za HŠ d.o.o. a jedna od mogućnosti je davanje u najam opreme i prostora. Važno je naglasiti kako HŠ d.o.o. nisu preuzele radnike Česme pa niti njihova potraživanja.

O koristi je u ovom trenutku teško govoriti, ali bitno je da niti jedna strana nema štete. Vjerujemo da će vrijednost Česme porasti činjenicom da će se u njoj proizvoditi većim kapacitetom nego što je to bio slučaj do sada.

Pojasnite višegodišnje ugovore potpisane sa drvnim pre-rađivačima te novi način prodaje drvnih proizvoda?

Pregovori koji su trajali više od šest mjeseci, konačno su za-ključeni na obostrano zadovoljstvo. U prošlosti je bilo pokušaja da se zaključe višegodišnji ugovori, ali nije postojala dovoljna doza ozbiljnosti u tim procesima, tako da nikada nije došlo do reali-zacije.

Sirovina će se prodavati u minimalnoj količini od 70 % uku-pne proizvodnje putem višegodišnjih ugovora domaćim proizvo-đačima, dok će ostatak biti prodan putem licitacije. Treba uzeti u obzir kako se ulaskom u Europsku uniju pravila tržišnog natje-canja mijenjaju i treba ih strogo poštivati, stoga se ovim načinom prodaje donekle štiti domaću drvnu industriju kojoj je osigurana sirovina sve dok poštuju ugovor. Ukinuti su prijašnji rabati a uve-deni rabati koji su sukladni stupnju finalizacije proizvoda, čime se pokušava stimulirati drvoprerađivače da imaju čim veću dodanu vrijednost na drvo, što bi povećalo razvoj drvoprerađivačke indu-strije, a pomoglo i otvaranju novih radnih mjesta.

Koji su financijski, kadrovski i proizvodni planovi tvrtke u 2013. godini? Kolika je očekivana dobit? Koliko je planirana proizvodnja poremećena vremenskim prilikama te je li mogu-će dostići zadane planske ciljeve? Planiraju li se nove investici-je i u kojem sektoru?

Vremenske prilike nam definitivno nisu išle na ruku. Zima je obilovala snježnim padalinama koji je, kad se počeo topiti, za-jedno sa kišom stvorio probleme sa poplavama, što je u konačnici uzrokovalo zastoj u proizvodnji. Trenutno se radi na usklađivanju planova kako bi se proizvodni kapaciteti preraspodijelili unutar i među Podružnicama. Posao će biti organiziran kako bi se pomo-glo Podružnicama koje su u najvećem zaostatku sa proizvodnjom.

Sve investicije bit će usmjerene prema proizvodnji. Planira se nabava kombi-vozila za prijevoz radnika, te strojeva za izvlačenje trupaca – forvardera. Trenutno, izvlačenje trupaca predstavlja naj-veći problem, koji djelimice želimo riješiti kupovinom novih for-vardera. U proizvodni vozni park godinama nije bilo kvalitetnog investiranja, odnosno nabavljena su nekvalitetna kombi-vozila, zbog čega su troškovi održavanja previsoki.

Prošle godine racionaliziran je vozni park a ove nam godine sli-jedi racionalizacija računala gdje će biti izuzeto 450 istih. Višego-dišnja praksa nelicenciranja dijela računala u konačnici je dovela do 750 računala bez licenci. Uz redovan trošak za 2000 računala koji iznosi 12 milijuna kuna godišnje, licenciranje preostalih raču-nala tvrtku bi opteretilo sa dodatnih 5 milijuna kuna.

Prema planu poslovanja za 2013. godinu očekujemo da će tvrtka ostvariti dobit od 29 milijuna kuna.

Kako će se projekt Natura 2000 odraziti na poslovanje tvrtke? Što bi to značilo za šumarstvo u Hrvatskoj?

Projekt Natura 2000 kao i ulazak u Europsku uniju bitno će povećati troškove zaštite i gospodarenja šumama. Iz tog razloga ve-lika će se sredstva ulagati u nove tehnologije i metodologije, kako u obnovi i iskorištavanju, tako i na samoj zaštiti šuma. Upravo sada imamo problem sa najezdom gubara u hrastovim šumama. Kako bi očuvali FSC certifikat i proveli projekt Nature 2000, mo-ramo koristiti biotehnička sredstva koja su pet puta skuplja od kemijskih sredstava. Zbog preuzetih obaveza, u budućnosti ćemo se više morati oslanjati na fizički rad nego na kemijska sredstva što će bitno poskupiti proizvodne procese. Za sada je još prerano govoriti kako će se to odraziti na poslovanje tvrtke i na šumarstvo u cjelini.

Gdje vidite tvrtku HŠ d.o.o. nakon 5 godina?

Ulazak RH u Europsku uniju je otvaranje novog tržišta, te sigurnost da se krizna 2008. godina ne bi smjela ponoviti. Kako drvna sječka i kogeneracije postaju dio svakodnevice, to će i potra-žnja za drvnom sječkom bit sve veća i veća, što otvara nove moguć-nosti u povećanju prodaje Hrvatskih šuma. Naime, u Hrvatskim šumama se sječe značajno manje drvne mase od prirasta, što će omogućiti da Hrvatske šume u budućnosti povećavaju sječu, a ne naruši održivi razvoj. Naravno, sve će se raditi po pravilima struke i uz suradnju sa Šumarskim fakultetom i svim ostalim dionicima koje su u vezi sa šumama u RH.

Drvoprerađivačka industrija je u krizi iz razloga što su se ku-mulirali problemi od prijašnjih godina, a Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi je ubrzao rješenje problema ili kroz predstečajne nagodbe ili kroz stečajeve. Do sada je podneseno 12 zahtjeva za predstečajnu nagodbu, a do kraja godine će ih biti još. Međutim, mislim sam da to neće značajno umanjiti drvopre-rađivački kapacitet i samu proizvodnju, jer će oni koji su zdravi i koji mogu raditi, povećati kapacitete i proizvoditi više. Otvorit će se novi pogoni utemeljeni na novim tehnologijama, čime će se smanjiti trošak proizvodnje.

Mislim da je vrijeme opstanka drvoprerađivačke industrije, utemeljene na jeftinoj sirovini, iza nas, te da se polako stvaraju tržišni uvjeti i u ovoj djelatnosti, a tada nužno mora doći do pre-slagivanja na tržištu.

Sve u svemu, mislim da će šumarstvo u sljedećih 5 godina do-živjeti svoju renesansu, jer optimiziranjem poslovanja s jedne stra-ne, te stvaranjem tržišnih uvjeta pri prodaji s druge strane, omogu-ćit će ulaganje značajno većeg iznosa sredstava u biološku obnovu šuma, čime ćemo osigurati našim šumama i u budućnosti epitet jednih od najljepših i najprirodnijih šuma u Europi, pa i svijetu.

Smatramo da su nove norme prilagođene trenutku u kojem se posao realizira, te kako zapravo odražavaju

realno stanje na terenu, u ovisnosti o tehnologiji koju primjenjujemo, zaštitnim mjerama koje poduzimamo,

te sposobnosti i uvježbanosti naših zaposlenika.


doga

đaji

Teks

t: M

irna

Ilić

F

oto:

Arh

iva

NATURA 2000

Što nas čekanakon ulaska u EU?

Cijeli koncept Europske ekološke mreže NATURA 2000 počiva na Direktivi o pticama i Direktivi o stani-štima kroz koje treba osigurati očuvanje bioraznoliko-sti poduzimanjem određenih mjera. Zahvaljujući nji-

ma, države su u mogućnosti koordinirati svoje aktivnosti očuvanja prirode bez obzira na političke ili administrativne granice. Cijeli je proces znanstveno utemeljen, zakonski provediv i zasnovan na pri-stupu upravljanja koji uzima u obzir interese ljudi. Cilj je stvaranje ekološke mreže područja očuvanja diljem Europe – mreže NATU-

RA 2000 – osmišljene radi očuvanja velikog broja vrsta ugroženih i endemičnih svojti, te prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova navedenih u dodacima dviju EU direktiva.

Članak 17. Direktive o staništima obvezuje države članice EU na podnošenje izvješća svakih šest godina, a ono se može napraviti samo ako se ima kvalitetan program monitoringa. Države članice kroz jedinstveni obrazac izvješćuju svakih šest godina o provedbi Direktive o pticama na svojem području kao i o rasprostranjeno-sti, veličinama i trendovima populacija te ugroženosti i mjerama očuvanja za sve zavičajne vrste ptica. Analizom svih izvješća na razini EU moguće je pratiti uspješnost provedbe Direktive i prema potrebi prilagođavati potrebne mjere kako bi se osiguralo povolj-no stanje očuvanosti svih vrsta, odnosno stanje u kojemu vrsta prosperira te ima dobre izglede da tako ostane i u budućnosti. Monitoring se ne provodi samo u NATURA 2000 područjima, nego se sagledava i ocjenjuje stanje na cjelokupnom teritoriju dr-žave članice.

Prijedlog NATURA 2000 u Hrvatskoj priređen je na teme-ljeu znanstvenih podataka i stručnih procjena o važnosti pojedinih područja, sukladno kriterijima zadanim Direktivom o pticama i

rektivom o staništima. Državni zavod za zaštitu pri-rode u izradu Prijedloga nastojao je uključiti što širu stručnu i znanstvenu zajednicu te nevladine udruge iz područja istraživanja i zaštite prirode. Radi slabe istra-ženosti biološke raznolikosti Hrvatske, podaci su još uvijek nepotpuni te su u tijeku intenzivna istraživanja čiji se rezultati ugrađuju u prijedlog i popunjavaju EU bazu podataka NATURA 2000, a na temelju kojih će se uspostaviti i obvezatni monitoring. Prijedlog NA-TURA 2000 – Hrvatska predstavlja ekološku mrežu s nizom lokaliteta koji su ključna uporišta za dugoročno očuvanje europski ugroženih vrsta i staništa. Velik broj lokaliteta i površina ukazuje na iznimno bogatstvo bi-ološke raznolikosti Republike Hrvatske te na značajan doprinos ekološkoj mreži Europske unije. Osigurati

U okviru provedbe projekta IPA 2009 NATURA 2000 upravljanje i monitoring – NATURA MANMON

tijekom veljače i ožujka održane su radionice na kojima je predstavljen prijedlog programa

monitoringa za nekoliko životinjskih vrsta i dva stanišna tipa. Korisnici projekta su Ministarstvo zaštite

okoliša i prirode i Državni zavod za zaštitu prirode, a jedan od ciljeva projekta je doprinos razvoju i

provedbi nacionalnog sustava za praćenje divljih svojti i staništa potrebnog za izvještavanje u skladu s

Direktivom o staništima i Direktivom o pticama.

njihovo povoljno stanje očuvanosti kroz prilagođeno upravljanje i razumno korištenje prirodnih dobara najvažnija je obveza u zaštiti prirode za Republiku Hrvatsku kao buduću EU članicu.

Direktive o staništima i pticama postavljaju jednak skup pravila, kreiranih kako bi se očuvale najosjetljivije europske biljke, životinje i stanišni tipovi. S jedne strane, one štite vrste kao takve pa je namjerno hvatanje, ubijanje ili sakupljanje pojedinih vrsta strogo zabranjeno osim ako ne postoji opravdan razlog. S druge strane, direktive zaštićuju ključna područja za vrste i stanišne ti-pove kao područja NATURA 2000. Ta područja mogu biti, na primjer, važna područja za gniježđenje, hranjenje ili odmaranje rijetkih vrsta ptica ili područja na kojima još uvijek opstaju rijetki stanišni tipovi poput bogatih travnjaka i prirodnih šuma.

Upravljanje područjem NATURA 2000 mora biti takvo da osigurava dugoročan opstanak ciljnih vrsta i stanišnih tipova za dotično područje što podrazumijeva izbjegavanje štetnih aktivno-sti koje mogu ozbiljno zaprijetiti opstanku ciljnih vrsta i stanišnih tipova. Gdje je to potrebno, poduzimaju se takve mjere koje će održati ili obnoviti stanje vrsta i stanišnih tipova u povoljnom sta-nju očuvanosti u njihovom prirodnom arealu.

Jelenak

Članak 17. Direktive o staništima obvezuje države članice EU na podnošenje izvješća svakih šest godina, a ono se može napraviti samo ako se ima kvalitetan

program monitoringa.


Radi slabe istraženosti biološke raznolikosti Hrvatske, podaci su još uvijek nepotpuni te su u tijeku

intenzivna istraživanja čiji se rezultati ugrađuju u prijedlog i popunjavaju EU bazu podataka NATURA 2000, a na temelju kojih će se uspostaviti i obvezatni

monitoring.

Kako će se sve navedeno postići ovisi o karakteristikama poje-dinog područja. Neka su područja vrlo mala (nekoliko hektara), neka su prostrana i već zaštićena prema Zakonu o zaštiti prirode. Većina će područja činiti sastavni dio krajolika i u njima će se i dalje provoditi gospodarske djelatnosti (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, rekreativne aktivnosti itd.). Dapače, mnoga su područja NATURA 2000 vrijedna upravo zato jer su od davnina gospoda-rena. U takvim slučajevima treba osigurati odvijanje tih djelatnosti i u budućnosti.

Kosac Upravljanje područjem NATURA 2000 mora biti takvo da osigurava dugoročan opstanak ciljnih vrsta i stanišnih tipova za dotično područje što

podrazumijeva izbjegavanje štetnih aktivnosti koje mogu ozbiljno zaprijetiti opstanku ciljnih vrsta i

stanišnih tipova.

IPA ManMon projekt 2011. - 2013. trebao bi u konačnici rezultirati programima 27 monitoringa i to za 3 stanišna tipa i 24 vrste. Provedba monitoringa mora biti neovisna o projektu i financirana iz državnog proračuna ili fondova. Monitoring mora biti sustavan i on uključuje monitoring shemu za grupu sličnih vrsta, a onda konkretan program monitoringa za svaku pojedinu vrstu i za svaku biogeografsku regiju u kojoj se vrsta pojavljuje. Te-ritorij svake države dijeli se na biogeografske regije, a to su u Hr-vatskoj tri regije - kontinentalna, alpska i mediteranska. Republika Hrvatska u budućnosti mora napraviti programe monitoringa za više od 550 vrsta i staništa. Za izradu svakog pojedinog programa monitoringa potrebno je dobro poznavanje biologije i ekologije vrste, kao i terensko iskustvo kako bi predloženi monitoring bio

provediv (s obzirom na raspoloživo ljudstvo i financije), a priku-pljeni podaci što kvalitetniji, te samim time upotrebljivi za prvo izvješće. Republika Hrvatska svoje prvo izvješće mora podnijeti 2019. godine, što znači da je potrebno odmah početi prikupljati podatake. Za provođenje NATURA 2000 u Hrvatskoj zadužen je Državni zavod za zaštitu prirode u suradnji s brojnim stručnjaci-ma.

Na radionicama održanim u veljači predstavljeni su progra-mi monitoringa za sljedeće vrste ptica: bjelovrata muharica (Fi-cedula albicollis), crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius), crna žuna (Dryocopus martius), crna roda (Ciconia nigra), štekavac (Ha-liaeetus albicilla), jastrebača (Strix uralensis), rusi svračak (Lanius collurio), kosac (Crex crex) i roda (Ciconia ciconia), programi mo-nitoringa za dvije vrste leptira: močvarni okaš (Coenonympha oedi-ppus), kiseličin crvenko (Lycaena dispar) i program monitoringa za jelenka (Lucanus cervus).

Na radionicama održanim u ožujku predstavljen je program monitoringa za praćenje lombardijske smeđe žabe (Rana latastei) i programi monitoringa za dva stanišna tipa i to: stanišni tip 91F0 Poplavne mješovite šume hrasta lužnjaka, brijesta i jasena, te sta-nišni tip 91E0 Poplavne i močvarne šume vrba, topola, crne i sive johe.

Stanišni tip Poplavnih mješovitih šuma hrasta lužnjaka, brije-sta i jasena rasprostire se na 135.000 ha od čega je 40.000 ha u za-štićenim područjima, a površinom najmanji stanišni tip Poplavnih

i močvarnih šuma vrba, topola, crne i sive johe zauzima područja između rijeka i nasipa.

Izbor ploha napravljen je uklapanjem u CRONFI (nacionalna inventarizacija šuma) mrežu, a ako tako dobivena ploha ne odgo-vara dodaje se ciljana ploha. Monitoranje se radi svake tri godine i to u prvoj polovici lipnja, a provodili bi ga jedan fitocenolog i jedan inženjer šumarstva s lokalne šumarije zadužen za to područje (revir). Predviđa se da je za monitoranje svake plohe potrebno dva dana rada.

U provođenju monitoranja ovih stanišnih tipova, kao i nekih vrsta koje su predstavljene na radionicama očekuje se uključivanje većeg broja djelatnika HŠ d.o.o. koje će trebati dodatno educirati i opremiti potrebnom opremom.

Crna rodaMočvarni okaš Smeđa lombardijska žaba


Moć bujice

AKTIVIRANA KLIZIŠTA

Hitne sanacije na područjugrada Zagreba

doga

đaji

Teks

t/fot

o: M

arija

Gla

vaš

S ožujka na travanj uslijed obilnih kiša koje su se slijevale u sljemenske potoke, aktiviralo

se više klizišta na području Zagreba, pa su djelatnici Uprave šuma Zagreb morali hitno

reagirati.

Da su netočni, neprovjereni i maliciozni natpisi u jav-nim glasilima o tome kako nitko u Hrvatskim šuma-ma ne dežura vikendima i praznicima, dokazali su voditelj UŠP Zagreb Krunoslav Jakupčić sa suradni-

cima Petrom Širinićem, Damirom Dramalijom te sjekačima iz šu-marije Zagreb, koji su stigli na uskrsno jutro na Radićevo šetalište u Zagrebu. Istog jutra, radnici RJ Hortikulture sanirali su dvjesto-godišnji hrast u Park – šumi Maksimir koji je pao u blizini auto-busne stanice. To su bile samo prve u nizu dojava o izvaljenim, na-gnutim i napetim stablima (koja pri padu ostaju zarobljena u kroš-nji ili rašljama stojećeg stabla ili naslonjena na njega). Propisno opremljeni radnici najprije su obilježili to područje najlonskom trakom na kojoj natpis Pozor sječina! jasno ukazuje na opasnost. Zatim su prepiljivali stabla koja su se bila izvalila zajedno s korije-njem i rušili nagnuta stabla. Porezali su grane i na kraju napravili šumski red (sve složili na hrpu), nakon čega im je preostalo čekati na transport koji će sve to ukloniti. Radnici radne jedinice Hor-tikultura, šumarije Zagreb i kooperanti koji su pritekli u pomoć bili su aktivni i narednih dana. Došavši do šetnice Dubravkin put u ponedjeljak ujutro shvatili su što je snage bujice. Nagli nailazak vodenog vala za sobom je povukao tlo i nekoliko stabala. Pred sa-mim šetalištem zatekli su smreku u čijem je korijenju nakon izvale ostao komad odvodnoga kanalića, a na parkiralištu podno kina na otvorenom - Tuškanac, osim još jedne izvaljene smreke, zate-kli su dio razbijenog asfalta. Posla su taj tjedan imali i na Šestinskom dolu gdje su posjekli nagnuta stabla, za-tim na Grmoščici a najviše u Graberju, gdje su morali sanirati čak tridesetak sta-bala. Na svim lokacijama, ukupno su sanirali i uklonili oko pedeset stabala. Upra-vitelj radne jedinice je u ne-kim slučajevima kontaktirao policiju kako bi se promet u blizini radilišta privremeno obustavio.

Ova elementarna ne-pogoda aktualizirala je niz pitanja, kao što je provođe-nje zakona u praksi, pa čak i pitanje odsustva zdravog razuma. Od pamtivijeka je bilo ljudi koji su imali ten-denciju ići kraćim i lakšim, ali neispravnim putem, a ko-liko su u tome bili uspješni i s kakvim posljedicama po okolinu, pa i njih same, ovi-

silo je o tome koliko se efikasno provode zakoni. Tako je i danas. U tiskovinama je objavljeno kako su kuće u podsljemenskoj zoni građene bez prethodno izrađenog elaborata i jeftinim materijalima, te kako je upravo ta lokacija najveće klizište u Hrvatskoj. Intervjuirani su stručnjaci iz područja geologije. Oni ukazuju da grad-nja na klizištu iziskuje složenije zahvate, što za sobom povlači veće troškove, a ljudi se ne boje graditi jeftinim materijalima i pri tome ne poduzimaju zahvate koji bi područje učinili stabilnim i time sigurnim. Objasnili su i da zbog toga što se između nepropusnih slojeva gline nalaze praškasti slojevi kao što je pijesak koji se napu-ni vodom, pa sloj gline koji je iznad samo otkliže sa strmine, a za to je dovoljan blago nagnuti teren (2˚ - 5 ˚). Ustvrdili su i kako je u ovom, konkretnom slučaju tlo koje je otklizalo bilo dublje nego korijenje drveća i kako ono štiti od klizanja samo na terenima s


plitkim tlom, te zaključili kako nepropisna gradnja pridonosi opa-snosti dodatnim opterećenjem terena.

Da se sve olako shvaća i da su ljudi nemarni dokazuje spome-nuto parkiralište. Automobili su ostali uredno parkirani, dapače, čak se našlo pojedinaca koji su na parkiralište stigli naknadno, pro-šavši automobilom ispod trake s upozorenjem, oglušivši se tako na molbe i upozorenja glasnogovornice iz Uprave šuma Zagreb, He-lene Jakobović – koja je obavijestila da je klizište još uvijek opasno,

te stoga umoljava građanstvo da odvezu svoje automobile na neko drugo mjesto. No djelatnicima Hrvatskih šuma na području grada Zagreba nije novost što moraju zvati policiju i pauk-službu kako bi mogli ukloniti opasna stabla. Nisu im strane ni situacije kada se pojedini građani pobrinu da se neko opasno stablo ne sruši jer oni su duboko ekološki osviješteni, ali zato spremno dižu tužbe kada im isto padne na poklopac automobila. Isto tako, bilo bi lijepo kada bi oni bili svjesni koliko je mukotrpan i monoton put kojim radnice i radnici Hrvatskih šuma podižu sadnice kojima se zamje-njuju posječena stabla. Radnici, bilo da sjede za sijačicom, bilo za sadilicom imaju dugo vremena povijena i stoga bolna leđa, a kada klijanci niknu, odnosno kada se sadnice prihvate treba okopati baš svaku i po suncožaru i po vjetru.

Razbijeni asfalt

Upozorenje

- Smatram da je Hrvatska sigurna zemlja kako za strance tako i za naše državljane, no bez obzira na to moramo je učiniti još sigurnijom – predsjednik RH

Ivo Josipović.

Prema podacima iz tekuće godine, na više od 2,1 miliju-na hektara šuma i šumskog zemljišta kojima gospodare Hrvatske šume, zbog sumnje da je minirano, Za obradu je nedostupno oko 48 tisuća hektara. Šume i šumsko ze-

mljište inače prekrivaju 43 % kopnenog dijela državnog terito-rija, a od toga je 81 % površina u državnom vlasništvu. Ostalo su privatne, zaštitne, šume posebne namjene, i druge. Minirane ili minski sumnjive površine Hrvatskim šumama poteškoća je ne samo u gospodarenju šumama nego i u ukupnom poslovanju, no uspoređujući ratno i poslijeratno razdoblje, sadašnje stanje je ne-usporedivo bolje. Od 1991. do 1997., u šumama koje su tijekom rata bile okupirane nije se radilo. Nitko sa sigurnošću nije mogao reći kolike su to površine jer provjerenih podataka nije bilo.

Na sustavnom razminiranju počelo se raditi 1997. godine, kada je u lipnju izrađen Program rada na pripremi i provedbi raz-miniranja objekata te šuma i šumskog zemljišta kojima gospodare Hrvatske šume. Njime su utvrđeni potrebni radovi, zadaci i no-sitelji te rokovi za provedbu cjelokupnog posla, a izrađen je i prvi prikaz podataka o minski sumnjivim površinama. Za njegovu izra-du korišteni su podaci prikupljani s različitih izvora - od Hrvatske vojske, Ministarstva unutrašnjih poslova, radnika Hrvatskih šuma (upravitelja šumarija, taksatora, geodeta, revirnika, lugara, šum-skih radnika).

S obzirom na takav način utvrđivanja podataka, može se govo-riti o procjenama manje ili veće pouzdanosti. Ipak, bili su to po-daci koji su poslužili za sve daljnje akcije. Prema njima, minama je 1997. bilo kontaminirano oko 243 tisuće hektara, s procijenjenom drvnom zalihom od 23 milijuna m3 i desetogodišnjim etatom od približno 4,9 m3. U desetak proteklih godina prikaz miniranih ili sumnjivih površina ažurira se u skladu s novim saznanjima svake godine ovisno o tome koliko je površina razminirano. No u me-đuvremenu su otkrivena i nova područja za koja se može reći da su opasna (nedostupna) za rad, pa su neke uprave koje ranije nisu bile na popisu minski sumnjivih (npr. UŠP Zagreb), sada na njemu.

Dva su razloga zbog kojih se razminiranje provodi ipak sporije od potrebnog. Prvo, to je skup posao pa tako i proces razminiranja ukupnog prostora Republike Hrvatske teče sporo zbog ograniče-nih sredstava kojima Vlada i gospodarstvo raspolažu. Godišnje se iz tih sredstava razminira oko 30 milijuna m2 (3.000 ha) teritorija. Drugo, prednost u razminiranju koje se plaća iz državnog proraču-na imaju urbana područja, objekti infrastrukture i poljoprivredne površine, dok su se šume u proteklom razdoblju oslobađale min-skog pokrova uglavnom ovisno o tome koliko su same Hrvatske šume mogle izdvojiti za to.

RAZMINIRANJE

Minei dalje prijete


doga

đaji

Teks

t: A

na Ju

riči

ć M

usa

F

oto:

G. V

ince

nc

Najviše se dosad radilo na razminiranju šumskih područja na Kapeli (uprave šuma Gospić, Ogulin), u Baranji, na Papuku, po-nešto i na području Nove Gradiške, Siska, Karlovca. Među prvima je bilo razminirano brdo Srđ iznad Dubrovnika.

Hrvatske šume sustavno su počele ulagati značajnija sredstva u razminiranje 2002. godine, oko 4 milijuna kuna, a do 2008. godi-ne su za razminiranje svojih površina utrošile već oko 160 milijuna kuna. Samo prošle godine (2012.), u razminiranje je utrošeno 24 milijuna 786 tisuća kuna. Uspostavljena je suradnja s Hrvatskim centrom za razminiranje koji provodi tehnički dio poslova oko humanitarnog razminiravanja šuma i šumskog zemljišta, s lokal-nom zajednicom i drugim subjektima na utvrđivanju prioriteta razminiranja. Tvrtka je financirala radove u skladu s raspoloživim sredstvima.

Za planiranje daljnjeg gospodarenja važno je utvrditi dinami-ku poslova razminiranja. Zbog toga je potrebno utvrditi prioritete

razminiranja kao i pratiti ekološke prilike na miniranim područji-ma, njihovo stanje, promjene, eventualno pogoršanje i propadanje šuma, elementarne nepogode i slično. Na temelju takvih saznanja za određeno područje treba donositi i odluke o razminiranju.

Mine često onemogućavaju i gašenje šumskih požara. Primje-rice, u najvećem požaru u Hrvatskoj 2012. godine izgorjelo je 6.952 ha šikare hrasta medunca i graba, panjača bukve te trave i niskog raslinja. Požar je po nepoznatom uzroku nastao 24. kolo-voza 2012. na miniranom području planine Svilaje i zbog jakog vjetra se širio prema vrhu planine. U gašenju je sudjelovalo 111 vatrogasaca, veliki broj pripadnika oružanih snaga RH 24 vozila, 2 Canadair-a i 3 Air-tractora. Zbog miniranosti terena gašenje je bilo otežano pa je požar ugašen tek 2. rujna 2012.

Šume i šumska zemljišta čine i dalje najveći dio preostalih minski sumnjivih površina RH pa bi bilo dobro što prije razraditi efikasniji model financiranja njihova razminiranja.

Predsjednik Josipović na obilježavanju Međunarodnog dana svjesnosti o opasnosti od mina

Mine su i dalje veliki problem u RH


Zelena čistka – jedan dan za čisti okoliš kampanja je koja se provodi na globalnoj razini a cilj joj je podizanje svijesti građana spram nelegalnog odlaganja otpada na divljim deponijima. Hrvatske šume i ove godine su se

priključile akciji koju su provodili u suradnji sa nekoliko udruga i organizacija, na nekoliko lokacija diljem države. Uz Hrvatske šume, akciju su potpomogli Hrvatsko šumarsko društvo, Hrvatski

ZELENA ČISTKA 2013.

Hrvatska ponovo čistila smećelovački savez, Hrvatske vode, Hrvatski planinarski savez, Hrvatski savez izviđača, Sunčane šume te brojni drugi. Akciju na nacional-noj razini koordinira udruga Žmergo iz Opatije koja preko mreže koordinatora provodi ovu hvale vrijednu akciju drugu godinu zare-dom. Ove su godine za potrebe akcije, Hrvatske šume donirale vre-će za smeće i radne rukavice, koje je koordinatorici za grad Zagreb Maji Knepr Šegina uručio član Uprave Hrvatskih šuma Ivan Ištok.

Ništa bez kamiona i mehanizacijedoga

đaji

Teks

t: G

oran

Vin

cenc

F

oto:

razn

i aut

ori

Voditelj UŠP Našice Vlatko Podnar u akcijiČlan Uprave Ivan Ištokdonira vreće i rukavice za akciju


Globalna kampanja Zelena čistka - jedan dan za čisti okoliš i ove je godine okupila volontere iz cijele Hrvatske u akciji čišćenja divljih deponija. Hrvatske šume rado su se odazvale kampanji koja se u Lijepoj našoj provodi drugu godinu zaredom, te su pomogle

čistiti otpad na nekoliko lokacija u državi.

Podsjetimo, prošle godine su Hrvatske šume u suradnji sa na-vedenim udrugama i poduzećima okupili u akciji Zelena čistka, 830 volontera iz cijele Hrvatske koji su uspjeli sakupiti oko 1.700 tona otpada, izvukli ga iz šume te odvezli na pravi deponij gdje mu je i mjesto.

Iako je ove godine odaziv bio nešto slabiji, (službeni rezultati do zaključivanja broja još nisu objavljeni) sakupljeno je nekoliko stotina tona otpada te na taj način očišćeni dijelovi šume koji su godinama predstavljali ekološki problem.

Treba napomenuti kako je karakter ove kampanje prvenstve-no edukativan. Na žalost dio građana nikako ne može shvatiti da smeću nije mjesto u šumi te da danas postoje ekološke stanice gdje se besplatno može deponirati bilo koja vrsta otpada. U većini slučajeva, po otpad će na poziv doći tvrtka koja je zadužena za sakupljanje otpada na tom području te ga besplatno odvesti i pra-vilno uskladištiti. Stoga je nevjerojatno koliko građana je spremno uloži trud, utovariti u osobni automobil neki štednjak ili zamrzi-vač, odvesti se do šume i pri tome potrošiti gorivo koje su osobno platili, te na kraju, što je najgore, izbaciti taj otpad u šumu i na taj način zagaditi prirodu. Još jedna priča sa ruba pameti!

Najbolji primjer je prošlogodišnja akcija u blizini Kutine, gdje su djelatnici Šumarije zajedno sa volonterima očistili jedan divlji deponij koji je nakon 6 mjeseci opet bio zatrpan smećem dok je ploča na kojoj je pisalo »Zabranjeno odlaganje otpada« bila sruše-na i prepolovljena. Sramotan je to čin i odraz još uvijek prisutnog primitivizma u našem društvu.

Stoga su Hrvatske šume i ove godine iskoristile priliku da ukažu na ovu problematiku te su organizirali čišćenje na nekoliko lokacija diljem Hrvatske. Tako će biti i iduće godine jer problem divljih deponija je nešto što će pratiti naše društvo još dugi niz godina.

Šibenčani čiste okoliš Smeće okupiralo šumu

Uređivanje divljeg odlagališta kod Valpova

Volonteri iz šumarije Kutina


URBANO ŠUMARSTVO

Novo ruholijeve obale Drave

doga

đaji

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

Prema zakonu o šumskom reprodukcijskom materijalu i propisanim regulativama EU-a, nadležnost za kontrolu proizvodnje, stavlja-nja na tržište i kakvoće šumskog reprodukcij-

skog materijala pripala je Hrvatskom šumarskom in-stitutu u Jastrebarskom. Nadzor nad provedbom nala-zi se u rukama Ministarstva poljoprivrede, koje je još 2009. godine pokrenulo projekt Sjemenske štedionice kojim se osigurava sprječavanje pomanjkanja šumskog reprodukcijskog materijala namijenjenog za uzgoj sadnog materijala potrebnog za održivo gospodarenje šumama i očuvanje genetskih izvora. To se posebno odnosi na rijetke vrste ili posebno zaštićene jedinke, pa se tako u Štedionici može naći sjeme poznatoga Zele-noga hrasta iz okolice Zadra ili sjeme Gupčeve lipe čiji su primjerak klona sa certifikatom djelatnici Instituta

poklonili ministru Jakovini. - Očuvanje sjemena šumskog bilja važno je zbog povećanog

broja ekstremnih događaja kao što su poplave i suše, koje ugro-žavanu njihov opstanak. Sjemenska štedionica je revolucionaran projekt u području šumarstva, a njezinim današnjim pokretanjem osigurali smo očuvanje sjemena šumskog bilja, - izjavio je ministar Jakovina.

Član Uprave Hrvatskih šuma Ivan Ištok istaknuo je odličnu suradnju Instituta i Hrvatskih šuma, te je napomenuo kako će od ovoga projekta koristi imati i Hrvatske šume koje će znati iskoristi kvalitetno sjeme i sadni materijal u biološkoj obnovi.

Cjelokupna investicija izgradnje Sjemenske štedionice u Hr-

Na području Tvrđavice, od poznatog osječkog pješač-kog mosta pa sve do Športsko rekreativnog centra Copacabana, Hrvatske šume su započele radove na sanaciji šume uz dravsku šetnicu. Sjeverozapadni dio

uz kupalište te šuma između popularne Kopike i pješačkog mo-sta ovih dana je puna radnika Hrvatskih šuma koji u navedenom području uklanjaju stabla topole, stara više od 50 godina, koja predstavljaju opasnost za građane. Stabla koja su već nekoliko go-

ŠUMARSKI INSTITUT

Svečano otvorenasjemenska štedionica

U suradnji sa Gradom Osijekom iudrugom Pannonian, Hrvatske šume počele su sanaciju

šume na lijevoj obali rijeke Drave u Osijeku. Riječ je o vrlo delikatnom zahvatu, jer se nalazi na vrlo

prometnom pješačkom pravcu pored šetnice uz Dravu, gdje su stara stabla predstavljala opasnost za građane.

Opasna stabla prijete građanima


Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina danas je u Hrvatskom šumarskom institutu Jastrebarsko svečano otvorio Sjemensku štedionicu. Uz ministra, svečanosti

su prisustvovali član uprave Hrvatskih šuma Ivan Ištok, ravnateljica Instituta Dijana Vuletić, tajnica

HKIŠDT Silvija Zec te gradonačelnik Jastrebarskog Zvonimir Novosel.

U stakleniku rasadnika

dina predmet rasprave i upozorenja od strane šumarske struke, konačno će biti uklonjena, tako da će građani Osijeka moći bez straha uživati u omiljenoj šetnici koja se smatra simbolom grada.

U šumi postoji trim-staza koja već godinama služi kao bori-lište poznatom osječkom natjecanju u ekstremnim sportovima – Pannonian Challengeu. U suradnji sa gradom Osijekom, gdje je dana suglasnost te udrugom Pannonian, davno najavljivana sana-cija konačno je započela.

- Dogovorili smo se sa Hrvatskim šumama da se stara šuma zapadno od Kopike uredi, prorijedi i sanira. Postavit ćemo i opre-mu za vježbanje na otvorenom. Na taj način, lijeva obala Drave konačno dobiva sportsko rekreacijski izgled koji smo željeli – ista-knuo je prilikom obilaska radilišta osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo.

Šuma ukupne površine 10 ha dobit će tako novo ruho. Niža i zdrava stabla neće se dirati, kako bi hladovina i dalje štitila natje-catelje i posjetitelje Pannonian Challengea. Uklanjanjem starih, trulih i opasnih stabala, osim što se povećava sigurnost ljubitelja ekstremnih sportova, daje priliku mladim i zdravim stablima da dođu do prostora, svjetla i hrane.

- Sanacija se obavlja u suradnji sa Gradom Osijekom gdje je dana suglasnost za početak radova. Cilj nam je unaprjeđenje zdravstvenog stanja, te poticanje rasta autohtone vegetacije i po-mlađivanje cijele šume. Nakon uklanjanja odabranih stabala, a u skladu s vegetacijskim ciklusom, bit će obavljeno pošumljavanje autohtonim vrstama drveća, - naglasio je voditelj osječke podruž-nice Boris Ljubojević.

Gradski dužnosnici i stratezi razvijaju projekte na daljnjem uređenjima lijeve obale Drave. Već je počelo uređenje Slavonskog botaničkog vrta koji će se posaditi u nastavku šetnice, od mosta prema Zoološkom vrtu, gdje će biti posađeno 30 autohtonih sla-vonskih vrsta drveća te 35 vrsta grmlja. Uz pojedina stabla i gr-move bit će postavljene informativne ploče, s opisima pojedine vrste, a sjenica s klupama i stolovima, uređena u slavonskom stilu, omogućit će održavanje terenske nastave za učenike i studente.

Tekst: Goran Vincenc Foto: Mirjana Polimac

doga

đaji

Teks

t: Iv

ica

Tom

ić

Fot

o: T

. Ben

čić

TERENSKA NASTAVA

Studentiposjetili rasadnik Hajderovac

Budući šumarski inženjeri upoznati su s tehnologijom proizvodnje listača i četinjača,

hortikulturnih vrsta te s rasadničarskom mehanizacijom

U sklopu terenske nastave iz kolegija Osni-vanje šuma i Osnove mehanizacije u šu-marstvu, 45 studenata druge godine za-grebačkoga Šumarskog fakulteta posjetilo

je 9. travnja šumsko - hortikulturni rasadnik Hajde-rovac kod Kutjeva, na području požeške podružnice Hrvatskih šuma. Profesore i asistente iz Zavoda za

vatskom šumarskom institutu u razdoblju od 2010. do 2012. godine iznosila je 2,9 milijuna kuna. Projekt je započeo 2010. godine sa izradom projektne dokumentacije, ishođenjem brojnih dozvola i nabavom laboratorijske opreme. Nastavljen je u 2011. godini kada je započela izgradnja zgrade, da bi investicije u 2012. godini bile usmjerene u opremanje zgrade sa potrebnom opre-mom. Sredstvima za 2013. godinu koja iznose približno 700.000 kuna planirano je opremanje i uređenje laboratorijskog prostora te opremanje toplih i hladnih komora.

- Klimatske promjene, ali i sve druge nedaće koje su nažalost zahvatile šume, primorale su nas da se osvrnemo oko sebe i shva-timo da suživot čovjeka i prirode moramo njegovati. Naša zadaća bit će očuvanje raznovrsnog šumskog bilja, jer je biološka obnova šuma i očuvanje biljnog svijeta prioritet naše generacije, kako zbog nas danas, tako i zbog svih budućih naraštaja, - podvukla je za kraj ravnateljica Instituta, Dijana Vuletić.

ekologiju i uzgajanje šuma predvodio je prof. dr. sc. Milan Orša-nić koji se obratio prigodnim riječima, a u ime domaćina govorili su Marcel Kostić, voditelj Odjela za proizvodnju UŠP Požega, i Dragica Šimić, upraviteljica kutjevačke šumarije.

O tehnologiji proizvodnje sadnica - Voditelj rasadnika To-mislav Benčić, upoznao je buduće šumarske inženjere s tehnolo-gijom proizvodnje listača i četinjača te hortikulturnih vrsta, a stu-denti su mogli vidjeti suvremeni staklenik, plastenik, matičnjak, sjemenište, rastilište i kontejnerište rasadnika. Detaljno su upo-znati s tehnologijom proizvodnje sadnica obične smreke na Dune-manovim gredicama te s temeljnim značajkama strojeva i oruđa za osnovnu i dopunsku obradu tla, sjetvu, sadnju i vađenje sadnica te sortiranje žira (originalan kalibrator vlastite proizvodnje).


doga

đaji

Teks

t: m

r. sc

. Iva

n G

rgin

čić

Kako je u predgovoru 2. izdanja ista-knuo prof. Ivan Martinić, samo dvi-je godine nakon I. izdanja, našlo se potreba i motiva za novo, dopunjeno

izdanje ove vrijedne knjige. Naglašava se kako je drugo izdanje objavljeno nakon, u svijetu i u Hrvatskoj uspješno obilježene Međunarodne godine šuma 2011. godine, ali i u okolnostima brojnih izazova gospodarenja šumom, poveza-nih sa skorim ulaskom Hrvatske u Europsku uniju.

Upravo ovo posljednje daje razlikovna obi-lježja drugom, u odnosu na prvo izdanje. Ula-zak u Europsku uniju čini novi okvir za hrvat-sko šumarstvo i šumovlasnike, posebno u dijelu očuvanja šumske bioraznolikosti, jednako u dr-žavnim i privatnim šumama. Hrvatska ima prvi prijedlog Europske ekološke mreže NATURA 2000 u kojem važno mjesto čine šumska stani-šta i njima pripadajuće biljne i životinjske vrste. Na primjeru onih šumskih staništa u Krapinsko - zagorskoj županiji koji čine prioritete u oču-vanju bioraznolikosti na razini EU, u vodiču se donosi njihov pre-gled, fotografije i opisi. Pritom su posebni motivi izdavača - župa-nijske javne ustanove za zaštitu prirode da kroz razvoj partnerstva sa šumovlasnicima unaprijedi očuvanje bioraznolikosti njihovih šuma, a time i zaštitu prirode, okoliša i krajolika županije.

U kontekstu ekološke mreže Natura 2000 vodič šumovla-snicima nudi temeljne informacije i praktične upute o sljedećim temama:

- Koja su šumska staništa i na kojim lokalitetima u prijedlogu ekološke mreže Natura 2000 u KZŽ?

- Koje se mjere očuvanja propisuju za šumske lokalitete Nature 2000?

- Kako upravlja Natura 2000 šumskim područjima i koje su dopuštene aktivnosti?

- Kakvi su modeli novčanih potpora predviđeni za provedbu mjera očuvanja bioraznolikosti šuma?

Vodič proširuje edukacijski prostor šumovlasnika praktičnim

primjerom očuvanja biološke raznolikosti u gospodarenju šumama kroz rezultate projek-ta Unošenje zavičajnih vrsta drveća i voćka-rica u šumski ekosustav privatnih šuma na području Krapinsko - zagorske županije koji od 2012. godine zajedno provode Javna usta-nova za upravljanje zaštićenim prirodnim vri-jednostima na području Krapinsko - zagorske županije i Centar za urbane i privatne šume u Varaždinu. Partnerske organizacije u projek-tu su devet udruga privatnih šumovlasnika u Krapinsko - zagorskoj županiji. Uz konkretne akcije sadnje voćkarica, cilj projekta je eduka-cija šumoposjednika o mogućnostima obnove šumskih sastojina sadnjom zavičajnih vrsta i s tom povezano povećavanje njihovog biološkog i rekreativno - estetskog potencijala, ali i vital-nosti i otpornost na negativne biotičke i abio-tičke čimbenike.

Uz brojne fotografije i ilustracije i bez znanstvenih pretenzija, vodič šumsku bio-

raznolikost približava na popularan način i onim čitaocima koji nemaju šumarsku naobrazbu, a osim vlasnika šuma, nalaze svoje interese i mjesto u šumskim ekosustavima, prirodi i prirodnim re-sursima.

Prvi primjerak vodiča uručen je ministru zaštite okoliša i priro-de gosp. Mihaelu Zmajloviću prilikom otvaranja edukativno-pro-midžbenog centra županijske javne ustanove za zaštitu prirode u Radoboju 27. ožujka.

Na kraju, također iz predgovora 2. izdanju navodimo riječi autora i urednika: »Ohrabreni pohvalama i srdačnim reakcijama na prvo izdanje, a posebno spremnošću šumovlasnika da se putem vodiča informiraju i u praksi primjene ponešto od onoga što je u vodiču - priručniku napisano, nadamo se da ovo II. izdanje još bolje odgovara prvobitnoj zamisli«.

Tako su pred sam ulazak u EU, prije od mnogih drugih struka, privatni šumovlasnici dobili svoju publikaciju u aspektu gospoda-renja njihovim šumama, koji svakim danom postaje sve značajnija obveza i izazov.

PUBLIKACIJE

Drugo izdanjevodiča o bioraznolikostiu privatnim šumama Povodom 21. ožujka svjetskog dana šume objavljeno je drugo, dopunjeno izdanje publikacije - vodiča za šumovlasnike Bioraznolikost u privatnim šumama - što je i kako je očuvati?. Izdavač vodiča je Javna

ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Krapinsko - zagorske županije, autor i urednik je dr. sc. Ivan Martinić, redovni profesor Šumarskog fakulteta, a suradnici i ovog izdanja

su šumarski stručnjaci mr. sc. Ivan Grginčić, Ivan Ištok i Jolanda Vincelj.


SINDIKATI

Predstavnici svjetskih udruženja sindikata u Hrvatskoj

inte

rvju

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

Povod radnog posjeta članova BWI-a Hrvatskoj radni je sastanak sa Predsjednikom HSŠ-a Željkom Kalauzom, dopredsjednicom Valerijom Vukelić te predsjednikom Skupštine Josipom Stojanovićem na kojem su između

ostalog raspravljali o kvaliteti socijalnog dijaloga i o poštovanju Kolektivnog ugovora.

Iskoristili smo njihov posjet kako bi im postavili nekoliko pi-tanja te na taj način saznali nešto više o sindikalnoj sceni izvan Hrvatske.

Koja je svrha vašeg posjeta Hrvatskim šumama d.o.o.?

Sjöö: Ovaj posjet smo dugo dogovarali sa Hrvatskim sindi-katom šumarstva i konačno smo uspjeli naći vremena te posjetiti Hrvatsku. Hrvatske šume d.o.o. ćemo posjetiti kako bi od Uprave društva saznali kako gledaju i na koji način razmišljaju o buduć-nosti hrvatskog šumarstva. Zanima nas i mišljenje o normama te o Kolektivnom ugovoru, a bit će riječi i o FSC-u.

U radnom posjetu ovih dana boravili su predstavnici svjetske šumarske sindikalne scene i to Coen van der Veer, koordinator za šumarstvo i drvnu industriju pri BWI – svjetskoj udruzi sindikata šumarskih radnika, te Per-Olof Sjöö, predsjednik švedskog sindikata radnika u šumarstvu, drvnoj i grafičkoj industriji te zamjenik predsjednika Međunarodne federacije drvara, šumara i graditelja. Oni su na poziv Hrvatskog sindikata šumarstva boravili u Hrvatskoj gdje su između ostalog imali radni sastanak sa članovima Hrvatskog sindikata šumarstva, Željkom

Kalauzom, Valerijom Vukelić te Josipom Stojanovićem.

Usporedite položaj i sindikalnu scenu u Hrvatskoj sa Švedskom i Europskom unijom?

Van der Veer i Sjöö: Nije lako usporediti sindikalnu scenu jedne države sa sindikalnom scenom na nivou Europske unije jer jedinstvena scena na Europskom nivou ni ne postoji. Usporediti se mogu pojedine zemlje jer svaka zemlja ima svoje zakone po kojima djeluju sindikati. Pojedinačno, smatramo da iste brige imaju šum-ski radnici u cijeloj Europi, kako u Hrvatskoj tako i u Švedskoj, a to su zaštita na radu, uvjeti rada, norme i sl.

Inače, postoji dosta sličnosti. Rasprostranjenost šuma u Hr-vatskoj je velika, i Hrvatska šumu tretira kao važan prirodni resurs koji hrani veliki broj ljudi. No postoje različiti sustavi, zakoni o radu, načini sklapanja kolektivnih ugovora i drugo, koji funkcio-niraju na bitno drugačiji način.

Razlike u Europi su velike, kako u BDP-u tako i u cijeni rada po satu. Kako to komentirate?


SOLARNA ENERGIJA

Učinkovitokorištenjeresursa i daljegorući problem

Van der Veer: To je istina, razlika u omjerima BDP-a je 1:6 između najslabije Bugarske te najjačeg Luksemburga. No to generalno ništa ne znači jer je Luksemburg iznimno skupa država. Pravi omjer bi bio kada bi se izračunala kupovna moć građana.

Sjöö: U Švedskoj smo upravo dogovorili prosječnu bruto cijenu rada u sječi koja iznosi 15 eura po satu. U Bugarskoj je to 1,73 eura. Činjenica jest to što je Švedska bitno skuplja država od Bugarske stoga treba naći bolji način da se točno odredi standard.

Kakva je razina socijalnog dijaloga u Švedskoj? Sjöö: Kod nas postoji dugogodišnja tradicija socijalnog dija-

loga gdje se uvažavaju sve uključene strane. Šumarski sindikat ima potpisani obvezujući kolektivni ugovor koji obuhvaća kompletnu drvnu industriju, šumarstvo i širu struku i svi se moraju ravnati po njemu, bez obzira pripadaju li državnom ili privatnom sektoru, ili je riječ o kooperantima, nakupcima, drvoprerađivačima... Ge-neralno gledajući, Švedska ima vrlo dobar socijalni sustav koji je baziran na tradiciji socijalnog dijaloga i treba istaknuti da to jako dobro funkcionira. Štrajkovi u Švedskoj su rijetki i već je prošlo mnogo vremena od kada su posljednji put organizirani.

Koji su onda problemi s kojima se susreću švedski sin-dikati?

Sjöö: Problemi se javljaju u provedbi obvezujućeg ugovora, no ti problemi nemaju veze sa vlasništvom. U Švedskoj je struktu-ra vlasništva podijeljena na omjere gdje otprilike trećina šuma pri-pada državi, trećina pripada velikim kompanijama dok je trećina u rukama malih šumovlasnika. Kako bi ujedinili i sve stavili pod jedan obvezujući ugovor te na taj način primorali sve tržišne tak-mace na ista pravila, napravljen je jedan ugovor koji obavezuje sve zainteresirane strane a njih je mnogo. Taj ugovor pokriva 53.000 članova od toga je 7.000 šumara. Zadaća sindikata je kontrolirati provedbu tog ugovora. Postoje situacije gdje pojedine tvrtke po-dugovorima pokušavaju izvući benefit, pa čak i od državnih šuma te na taj način ruše poštenu tržišnu utrku što nastojimo spriječiti. U takvom sustavu je svejedno radite li za privatnike ili za državnu tvrtku.

Bilo bi lijepo kada bi se i u Hrvatskoj krenulo rješavati proble-me na taj način i mi smo tu da prenesemo naša iskustva. Sa HSŠ-om imamo odličnu suradnju za koju se nadamo da će se nastaviti i u budućnosti.

Projekt Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj (EE projekt) započeo je još u srpnju 2005. godine, kao za-jednički projekt tadašnjeg Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Programa Ujedinjenih naroda za

razvoj (UNDP) uz financijsku podršku Globalnog fonda za okoliš (GEF). Tijekom provedbe ovog projekta financiranju aktivnosti pridružio se i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU).

Danas projekt uspješno provode Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj (UNDP Hrvatska) i Ministarstvo gospodar-stva (MINGO) te Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređe-nja (MGIPU) uz potporu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) te Globalnog fonda za okoliš (GEF), u sklopu zajedničkih aktivnosti poticanja energetske efikasnosti u Hrvatskoj.

Efikasno korištenje energije podrazumijeva primjenu ener-getski efikasnih materijala, uređaja, sustava i tehnologija koji su


U razdoblju od 2012- 2014. godine Zadarska županija predviđa provođenje pripremnih aktivnosti

za postavljanje punionice za električne bicikle u svrhu smanjenja energetske potrošnje u sektoru prometa.

U svrhu razvijanja svijesti građana o nužnosti učinkovitog korištenja energije kao i promocije

obnovljivih izvora energije, u Zadru je od 22. do 27. travnja održan Tjedan energetske učinkovitosti.

Događaj je organizirao Grad Zadar u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj. Među aktivnostima najveće zanimanje

privukli su Radionica o štednji energije i obnovljivim izvorima energije Udruge »Eko-Zadar«, potpisivanje pisma namjere Grada Zadra za provođenje aktivnosti Zelenog ureda u osnovnim školama, te dan otvorenih vrata solarnog edukacijskog centra – pružanje savjeta i

informacija o solarnim sustavima za građanstvo.

Prema Nacionalnom programu energetske učinkovitosti te Nacionalnom akcijskom planu

energetske učinkovitosti, predviđa se promoviranje održivih prometnih sustava, odnosno komodaliteta

(korištenje drugih načina prijevoza). Također predviđeno je razvijanje detaljne politike planiranja održivih prometnih sustava, uključujući planiranje gradskih sustava prijevoza, razvitak alternativnih načina prijevoza i tzv. parkiraj – i – vozi rješenja.

ener

gets

ka u

čink

ovito

st

dostupni na tržištu, s ciljem smanjenja utroška energije uz posti-zanje istog efekta (toplinskog, rashladnog, rasvjete, procesa kuha-nja, pranja...). Naime, više od 80 % energije u kućanstvima troši se na grijanje i potrošnu toplu vodu.

U sklopu Tjedna energetske učinkovitost održano je i pre-davanje Sustavi korištenja Sunčeve energije, prof. dr. sc. Ljubomira

Majdandžića predsjednika Hrvatske stručne udruge za Sunčevu energiju (HSUSE).

Naime, jedan od prvih projekata energetske učinkovitosti upravo je onaj prof. Majdandžića pod nazivom Solarni krov Špan-sko – Zagreb. Na vlastitom primjeru Majdandžić je želio pokazati i dokazati znanstvenoj i stručnoj javnosti i općenito građanima Re-publike Hrvatske da su velike mogućnosti uštede energije moguće, osobito u kućanstvima koja troše oko 40 % sveukupne energije i to uglavnom za grijanje i pripremu potrošne tople vode. Izgrad-njom niskoenergetske kuće i postavljanjem 10 metara kvadratnih pločastih toplinskih kolektora i otprilike 80 metara kvadratnih so-larnih ćelija postavljenih na krovu, smanjio je račune za grijanje i toplu vodu za 80 %, proizvodi 25 % više električne energije na godišnjoj razini nego što šesteročlana obitelj troši te štedi 55 % pitku vodu korištenjem sustava za sakupljanje kišnice.

Europska unija, čija punopravna članica kroz nekoliko mjeseci postaje i Hrvatska, donijela je mjere prema kojima se planira do 2020. godine povećati uporaba obnovljivih izvora energije na 20 % te istovremeno smanjiti emisija štetnih plinova također za 20 %. Novi izvori energije i nove energetske tehnologije trebale bi doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i očuvanju okoliša, ali i postati novi posao budućnosti koji bi trebao zapošljavati sve veći broj ljudi. Procjena je Europske unije da će u 2020. godini na tehnologijama obnovljivih izvora energije u obrtu, malom i sred-

njem poduzetništvu biti zaposlen jednak broj radnika kao trenutno u automobilskoj industriji. To je poka-zatelj kojim putem ide razvijena Europa te pokazatelj u kojem pravcu treba restrukturirati i hrvatsko (ener-getsko) gospodarstvo.

Nažalost, hrvatska energetika po pitanju solarnih tehnologija još uvijek nije prilagođena trendovima u

svijetu i Europi. Hrvatski energetski sektor je trom, a temeljni problem je u politici i političkom promišljanju vizije energetske budućnosti Hrvatske.

Pored Sunčeve energije i energije vjetra u Hrvatskoj su zna-čajni biomasa i biogoriva, energija malih vodotoka i geotermalna energija.

- Ne koristiti prirodne resurse poput Sunca, čistog mora, zra-ka i vode u skladu održivog razvoja i dugoročnih ciljeva zaštite okoliša bio bi glavni propust vodećih i odgovornih ljudi u ovoj državi, - naglasio je Majdandžić.

Općenita procjena energetske situacije u Hrvatskoj nije zado-voljavajuća. Hrvatska sve više energije uvozi, istovremeno položaj obnovljivih izvora energije utvrđen je Zakonom o energiji, koji izražava pozitivan stav Republike Hrvatske prema obnovljivim izvorima energije i kogeneraciji. Na žalost, korištenje obnovljivih izvora energije pa tako i sunčeve energije, do sada je imalo samo

deklarativnu potporu u strateškim dokumentima razvitka energet-skog sektora i zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj.

Također, iako građani Republike Hrvatske od 1. srpnja 2007. godine uredno plaćaju naknadu za poticanje obnovljivih izvora energije i kogeneracije u računima za potrošenu električnu ener-giju što je propisano Zakonom, zamah u ovoj grani gospodarstva nije ostvaren.

Iako imamo neusporedivo bolje preduvjete, nalazimo se na sa-mom dnu Europe po instaliranim sustavima za korištenje Sunčeve energije.

Tekst: Irena Devčić


NE PROPUSTITE JEDINSTVENU PRILIKU KOJU VAM

PRUŽAMO U tijeku proljetna akcija do 15.

svibnja od 10 % do 30% Pakračka ulica 10, HR-43 000 Bjelovar, Tel. 00 385 43 244 111, Fax 00 385 43 244 422, www.hittner.hr

HITTNER PROIZVODI HRVATSKI PROIZVODI VISOKE KVALITETE

Nazovite nas, informirajte se o našim cijenam a i asortimanu

Rezervni dijelovi Izrada zupčanika za sve vrste strojeva (po nacrtu ili uzorku)

Nazovite nas da biste saznali više!

Priključci

Šumski program

Poljoprivredno-komunalni zglobni traktori

EcoTrac 21, 30, 40

Profesionalne samohodne

kosilice


UČKA

Gotovo iz svakog kutka Istre vidi se Učka,kao što se sa najvišeg vrha Učke - Vojaka vidi gotovo svaki kutak Istre. Upravo zbog svojeg dominantnog izrona u nekom od geoloških razdoblja, morfološke

posebnosti, veličine, vegetacije, Učka je oduvijek bila privlačna bogovima, kraljevima, znanstvenicima, planinarima, stočarima, šetačima, biciklistima, letačima. U istarskoj i kvarnerskoj pjesničkoj,

znanstvenoj, povijesnoj, gospodarskoj literaturi, gotovo svugdje svoje je mjesto našla Učka.

feno

men

i krš

aTe

kst/f

oto:

Chr

isti

an G

allo

Najpoznatiju pjesmu o Učki napisao je Drago Gervais Pod Učkon kućice bele, miće, kot suzice vele… Vladi-mir je Nazor također opjevao Učku (stih iz naslova), ali i opisao prijelaz Učke preko Poklona početkom

prošlog stoljeća. O veličini Učke Dragutin Hirc 1899. godine u Hrvatskom planinaru piše: »Riedki su briegovi i vrhovi, koji bi se tako izticali, kao što se iztiče Učka gora, taj div Istrije...« Još su stara slavenska plemena jedan vrh na Učki nazvali po svom bogu Peru-nu. U prvoj polovici 19. stoljeća saski kralj Friedrich August II. us-pinje se na Učku s ekspedicijom u kojoj je bio i Josip Jelačić. Učka je bila inspiracija za prvi hrvatski planinarski putopis! Napisao ga je 1852. godine Avelin Ćepulić i objavio u zagrebačkom časopisu Neven pod naslovom Zora na Učki. Učka je bila zacijelo razlog što je već 1876. godine u Pazinu osnovano planinarsko društvo Societá Alpina dell' Istria koje je tako postalo drugo planinarsko društvo na području današnje Hrvatske, dok je treće planinarsko društvo

Dio Učke viši od 900 metara

Vela Draga

Najljepša sam gorasred istarskih strana


bilo u Rijeci, za čije je osnivanje ponovo presudna bila Učka. Kako je broj planinarskih posjeta Učki bio u porastu, 1887. sa-građeno je sklonište na Poklonu, Učkarskom prijevoju, tada pod nazivom Kronprinzessin Stephanie Schutzhaus, a za vrijeme ta-lijanske vladavine Rifugio duchessa d' Aosta. Kula na najvišem vrhu Učke Vojaku, sagrađena je 1911. godine, i od tada pred-stavlja cilj gotovo svakom pješačkom pohodu na Učku. Danas joj nažalost čine društvo televizijski odašiljač i vojni radar. Visina kule od 5 metara dodaje se često na pravu visinu vrha Vojak od 1396 m, pa nerijetko na kartama čitamo visinu Vojaka od 1401 m, što je geografski netočno. Ove je godine četrnaesta godišnjica osnivanja Parka prirode Učka, čija je javna ustanova zasigurno pridonijela popularizaciji šireg područja Učke. Danas je Učka pitomija nego primjerice u doba prije spomenutog saskog kra-lja, jer je u međuvremenu izgrađena asfaltirana prometnica do najvišeg vrha, ali i mreža šumskih prometnica. Već se duže vri-jeme raspravlja i o izgradnji žičare iz Medveje do takozvanog Sedla podno samog Vojaka za što je već osnovano i trgovačko društvo Žičara Učka.

Šumski teritorij Učke je podijeljen između tri šumarije – Opatija (Matulji), Labin i Pazin. Dvije gospodarske jedinice nose njen naziv: g. j. Učka – Opatija i g. j. Učka – Labin. Šumske za-jednice na području Učke jesu zajednica hrasta medunca i bijelog graba, zajednica hrasta medunca i crnog graba te zajednica bukve i jesenske šašike. Crni bor je najčešće korištena vrsta prilikom po-šumljavanja na Učki, zatim slijedi smreka i na maloj površini bor krivulj. Zanimljive su kestenove sastojine u najnižim dijelovima Učke, nadaleko poznate zbog delicije jestivog ploda kestena ma-runa ili često zvanog lovranski marun. Jako zanimljiva je i crnika koja raste na refugijalnim staništima u golim stijenama, ponekad i na nadmorskoj visini većoj od 600 metara. Za šumarsku stru-ku zanimljiv je gotovo 80 godina star članak o Učki objavljen u talijanskom šumarskom časopisu L'Alpe u travnju 1934. godine pod naslovom Il Monte Maggiore d'Istria ed i suoi boschi (Učka i njene šume) kojeg potpisuje inženjer šumarstva G. Premuda. Naj-prije autor ukratko upoznaje čitatelje s geološkim sastavom Učke. Obrazlaže da je istočna padina bogatija vegetacijom od zapadne jer je izložena vjetrovima koji donose kiše. Kiše su ovdje obilne, ali kratke, velik dio se gubi u poroznom vapnencu. Količina padalina je vrlo različita, od 1.600-1.700 mm u Opatiji pa sve do 3.000 mm na Poklonu. U dijelu gdje je Učka najšumovitija vodni režim je prirodno reguliran, jer šuma sprečava naglo otjecanje, ali i ispa-ravanje vode. Nakon ovih pomalo uvodnih informacija autor kreće s opisom vegetacije. Počinje s morske razine odnosno iz lovorovih šuma. Slijede hrastove šume, u kojima podstojno može biti lovora,

Neskladni niz - kula, radar, odašiljač

ali i crnog jasena. Napominje da šume ovdje još nisu bujne, no u sljedećoj zoni koju obilježava bukva šuma je mjestimično vrlo gusta. No, i u bukovoj zoni ima mjesta s vrlo plitkim tlom gdje vrlo često stijene izbijaju na površinu. Posljednju zonu čini bor kri-vulj, na samom vrhu Učke, koji je ovdje pošumljen, ali vrlo dobro uspijeva. Počevši od mora tu se još nalaze, početkom 20. stoljeća pošumljene, ostale borove kulture. Podaci o površini govore da je u općini Mošćenice pošumljeno 280 ha, općini Lovran 150 ha, općini Opatija 100 ha i općini Matulji 30 ha. Sve su kulture velike gustoće pa se 1926. godine započelo s proredama intenziteta 25%. Posječena se masa koristila za potpornje u rudnicima, za kolce u vinogradarstvu, a bolji primjerci za telegrafske stupove. Zanimljivo je to da je ta roba bila tražena na tržištu i da je postizala jako dobre cijene u odnosu na jelovinu i smrekovinu (treba imati na umu da je starost posječene borovine bila oko 25 godina). Problem kojim se bave i današnji šumari, jesu šumski požari. Autor naglašava kako preventivno treba probijati prosjeke i redovito prorjeđivati kulture. Mješovito vlasništvo otežava racionalno gospodarenje ovim šuma-ma. Privatne se šume sijeku bez reda, tako da u njima nalazimo sta-bla svih starosti. Prisutna je i degradacija od ispaša. Autor napomi-nje da su štete od ispaša velike, ali da se ispaša na tako siromašnom terenu ne može zabraniti. Zaključak je gledajući cjelokupne šume Učke, to što nisu u optimalnom stanju, te se zbog toga ne može govoriti o racionalnom iskorištavanju „zelenog zlata“.

O Učki se najviše pisalo za vrijeme austrijske vladavine. Poznat je Baumgartnerov crtež panorame s vrha Učke. Austrijski planinari objavili su čitav niz putopisa u kojima veličaju ljepotu učke. Barem u dva navrata u tadašnjim novinama Illustrierte Österreichische Riviera-Zeitung piše se o Učki. Prvi je članak pisan kao putopis koji započinje u Puli na željezničkom kolodvoru, odakle se grupa izletnika uputila vlakom u Lupoglav, pa pješke na Učku, odnosno Vojak. Prenoćili su u skloništu na Poklonu, iz kojeg prenose dio atmosfere, da bi se sljedeći dan, vrlo rano u jutro, uputili na Vojak. Autor na trenutke vrlo detaljno opisuje prirodu, i pritom spomi-nje mnoge biljne vrste – trešnje, bagrem, glog, kozokrvinu, bukvu, đurđice, encijane, jaglace, narcise. Na samom vrhu Učke sreli su botaničara sa studentima. Spustili su se preko Male Učke do Vele Učke, odakle su nastavili prema Lupoglavu i natrag vlakom za Pulu. Svatko tko se uspeo na Vojak, može vrlo lako čitajući proži-vjeti ovaj putopis, koji je zanimljiv i dandanas, pogotovo zato što se i danas često pješači na Vojak u kombinaciji odmora na Poklonu.

Drugi članak iz 1906. Godine u najmanju je ruku neobičan. Naime, u tom se članku Učka uspoređuje sa Pepeljugom. Pre-krasna a nezapažena Učka! Autor piše da kada bi se ovakav vrh s fascinantnim pogledom nalazio u bilo kojoj drugoj zemlji, bio bi slikom i riječju kroz literaturu slavljen na tisuće načina. No, ovako se mora posramljeno priznati da nigdje traga ni fotografiji ni ra-zglednici prirodnih ljepota Učke. Mnogobrojni gosti Opatije dive

Kroz bukove šume pogled seže do mora


Vršni greben Učke

se Učki, no to divljenje iz podnožja jedini je njihov doživljaj, jer ih nitko ne animira na uspon. Ostatak članka autor opisuje veličan-stveni pogled s vrha, ali i mogućnost uspona na Učku. Zaključuje o potrebi osnivanja turističke zajednice kojoj bi Učka bila prostor za korisne aktivnosti.

Kao posebno zaštićena cjelina unutar Parka prirode Učka nalazi se Vela draga, koja je od 1964. godine zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode. Vela Draga je kanjonska dolina dužine oko 2 kilometra bogata denudacijskim oblicima, od kojih se ističu visoki vapnenački stupovi, neki viši i od 20 metara. Vrlo su atraktivni za penjače, te su na nekim od njih i obilježeni penjački smjerovi. Vela Draga je poznata i po jednom vrlo značajnom arheološkom lokali-tetu. Pupićina peć, špilja u Dragi detaljno je istražena u razdoblju od 1995. do 1999. Rezultati istraživanja bili su, kako kažu sami arheolozi, bogati iznad svih očekivanja. Život čovjeka na ovoj lo-kaciji bujao je od 12.000 godina prije Krista pa sve do Rimske vla-davine. Danas je Vela Draga prepolovljena željezničkom prugom Lupoglav – Štalije građenom dobrovoljnim radom nakon Drugog svjetskog rata, koja je odnedavno nažalost postala nijemi svjedok nekih drugih vremena.

Najveći građevinski pothvat novijeg datuma vezan za Učku je svakako cestovni tunel kroz Učku dužine 5062 metara, pušten u promet u rujnu 1981. godine. Izgradnja tunela otkrila je nevjero-jatnom slučajnošću raskoš krša u utrobi Učke. Istražne bušotine za planirani tunel nisu ukazivale na predstojeće iznenađenje, te je ka-snije (1977.) prilikom bušenja tunela u blizini spiljskog kompleksa u tunel prodrla voda što je iziskivalo detaljno speleološko istraži-vanje. Istraživanjem je otkrivena kaverna duža od 1400 metara, te da je tunel promašio spilju za 4 metra! Ovo krško iznenađenje iskorišteno je za kaptažu pitke vode koja se gravitacijski odvodi u vodoopskrbni sustav Opatije. Prava je šteta da taj speleološki raj nije dostupan javnosti.

Iz svega navedeno može se slobodno reći da je Učka lajtmo-tiv Istre i Kvarnera. Stalno je i nenametljivo nazočna i toliko toga posebnog i zanimljivog pruža, da slobodno možemo reći da pred-stavlja svojevrsnu destinaciju izvrsnosti. Stoga, svi koji nikad nisu posjetili Učku, neka to bez odgađanja učine. One koji su to već učinili ne treba pozivati, oni se uvijek iznova vraćaju sami.


Srčenjak (Polygonum bistorta L.) poznat je i po imenima jermen, kačji korijen, srčanik, trava od

srdobolje, zmijino mlijeko. Ime je dobio po latinskoj riječi bis što znači dvaput, te torta što znački

preokrenut, savijen u obliku slova s kao korijen biljke. Naziv

polygonum dolazi od riječi polys - mnogo i gony - koljeno. Srčenjak se zove i stoga što su se korijenom

biljke oduvijek liječile srčane tegobe.lje

kovi

to b

ilje

Teks

t: Ve

sna

Pleš

e

Fot

o: A

rhiv

a

Srčenjak

Opis biljke: višegodišnja je biljka koja naraste u visinu do jednog metra. Ima uspravnu, jaku i razgranjenu stabljiku. Listovi su veliki, s gornje strane tamnozele-ni, s donje modrikasto zeleni, na rubu valoviti dok je

peteljka trobridasta. Cvjetovi tvore klas - cvat ružičaste do crven-kasto bijele boje, na vrhu stabljike. Korijen je vodoravan, savijen u obliku slova S, plosnat i mesnat s dosta korjenčića. Plod je pira-midalnog oblika.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do srpnja.Miris i okus: ugodnog je mirisa, sluzavog okusaStanište: raste na brdskim livadama, obroncima, rubovima

šume i uz putove.Branje i prerada: listovi se beru prije cvatnje, te suše na toplom

i prozračnom mjestu. Korijen se vadi u proljeće čim se pojave prvi listovi, te u jesen poslije cvatnje. Očisti se od zemlje, izreže na tanke štapiće, te se suši u hladu na toplom i prozračnom mjestu. Sjeme se skuplja poslije cvatnje, tako da se režu cvjetni klasovi te se suši na toplom mjestu. Mladi listovi se koriste za jelo.

Ljekovit sadržaj: sadrži emodin, tani-ne, sluzi, bjelančevine, vitamin C, karotin, treslovine….

Ljekovito djelovanje: zahvaljujući vi-sokom postotku tanina i škroba koje sadrži korijen, svojstva su mu da istovremeno ste-že i umiruje sluznicu, pa se koristi u liječe-nju tegoba sa sluznicom od usne šupljine do rektuma,

- kod kožnih bolesti (za ispiranje neči-stoća i infekcija kože, gnojnih rana, poma-že zarašćivanje rana),

- bolesti grla i usne šupljine (upale, angine, afta, grgljanja i ispiranja grla, para-dentoze, krvarenja zubnog mesa),

- bolesti bubrega i mjehura (cistitis, in-fekcije),

- bolesti krvi (malokrvnost),- zaraznih bolesti (kuge, ospica, vario-

le.),

SRČENJAK

Liječi rane i srce

U narodnoj medicini srčenjak se najviše koristi u obliku čaja za liječenje svih vrsta upala usta i ždrijela, te za

liječenje rana u obliku obloga ili djelomičnih kupelji.

- kod bolova u prsima,- ženskih bolesti (za ispiranje kod bijelog pranja, kod jakog i

obilnog krvarenja, u preventivi sklonosti pobačaja),- bolesti želuca i crijeva (gastritisa, čira na želucu, raka želuca,

upale sluznice, raznih krvarenja, katara, fistula, za ispiranje debelog crijeva kod hemoroida i sl.),

- raznih krvarenja (maternice, čira na želucu ili dvanesniku, mjehura, crijeva, bubrega, nosa).

Čaj: jednu čajnu žličicu korijena močimo u 2 dl vode, od 4 do 6 sati, te procijedimo. Uzimamo dvije do tri šalice dnevno čaja

na dan.Prašak: korijen usitnjen u prah uzi-

mamo tri puta na dan koliko stane na vrh noža s malo vode ili čaja.

Tinktura: 200 g usitnjenog korijena močimo u jednoj litri 70 postotnog alko-hola, te procijedimo. Uzimamo tri puta na dan po 10 do 15 kapi tinkture s malo vode ili čaja.

U narodnoj medicini srčenjak se najvi-še koristi u obliku čaja za liječenje svih vrsta upala usta i ždrijela, te za liječenje rana u obliku obloga ili djelomičnih kupelji. Upo-trebljava se i za liječenje svih vrsta proljeva, koji su vezani uz pojavu truležnog vrenja i grčeva.

Kontraindikacije: osobe oboljele od reume, gihta, bubrežnih kamenaca, i povi-šene želučane kiseline ne bi trebale uzimati srčenjak ni u kojem obliku. Osobe, pak, koje su sklone alergijama trebale bi izbje-gavati dodir s biljkom da se ne bi pojavio foto-dermatitis.

Biljka u cvatu


Stablo običnog oraha (Juglans regia)

ORAHOVKE

Orah (Juglans)Rod oraha obuhvaća dvadeset i jednu vrstu listopadnoga drveća iz porodice

orahovki (Juglandaceae), rasprostranjenih u umjerenom području sjeverne polutke

mala

encik

lope

dija

šum

arstv

aUovome tekstu obrađujemo obični, crni i sivi orah, vrste

koje srećemo u našim šumama, voćnjacima, vrtovima i parkovima. Obični orah, pitomi orah (Juglans re-gia) je do 30 m visoko drvo, promjera do 2 m, široke

i rijetke krošnje, rasprostranjeno na području Balkanskoga polu-otoka, Male Azije, Irana, Afganistana, sjeverne Indije, Kine, Ko-reje i Japana. Kora je siva, do 2 cm debela, dugo tanka i glatka te uzdužno svjetlije isprugana; u starosti je uzdužno izbrazdana. Korijenski sustav je vrlo razvijen, s dubokom žilom srčanicom i mnoštvom postranoga korijenja. Izbojci su debeli, zelenkastosmeđi do sivosmeđi, nerijetko koljenčasti, goli i sjajni ili sitno dlakavi, često posuti svjetlijim lenticelama. Pupovi su zavojito raspoređe-ni, smeđi ili zelenkastosivi, s 2-4 fino dlakave, sivosmeđe ljuskice. Listovi su neparno perasti, dugi 20-40 cm, naizmjenični, sjajnoze-leni. Sastavljeni su od 5-9 eliptičnih do duguljasto jajastih liski sa šiljastim vrhom, dugih 6-12 cm i širokih 3-6 cm, karakterističnoga mirisa. Vršna liska neznatno je duža i na dužoj peteljčici. Cvjetovi su jednospolni, muški u prostranim, debelim, zelenkastim resama, dugim do 10 cm, na prošlogodišnjim izbojcima, cvatu u travnju, prije listanja. Ženski cvjetovi su pojedinačni ili u manjim skupina-ma po 2-4, na vrhovima ovogodišnjih izbojaka, cvatu u travnju i svibnju, poslije listanja. Plod je okruglasta koštunica promjera 4-5 cm, u početku sa zelenim i površinski glatkim plodnim ovojem (usplođem). Kad plod sazrije, usplođe nepravilno raspuca te ispu-

šta drvenastu, svijetlosmeđu, tanku i površinski nabo-ranu koštunicu, koja uzdužno puca na dvije polovice. Sjemenka je žućkastobijele boje, izrazito nepravilnog oblika i kvrgava, masna i hranjiva, s dosta orahovog ulja. Plod dozrijeva tijekom rujna i listopada, a drvo počinje plodonositi oko petnaeste godine, roditi svake godine pomalo, a obilno svake druge.

Bez organiziranog uzgoja u Hrvatskoj - Obični orah je biljka koja raste u mješovitim listopadnim šu-mama, šikarama, a doživi starost i do 300 godina. Za-htjevan je prema tlu, a traži duboka, rahla i neznatno vlažna zemljišta, pretežito na vapnencu. Vrlo je osjetljiv na hlad-noću, posebice mrazove. U Hrvatskoj je najviše raširen na brežulj-kastim terenima Hrvatskoga zagorja, na području Požege, Kopriv-nice, Bjelovara, Daruvara, Kutine, Siska, Jastrebarskog, Ozlja. U

Dijelovi biljke


istočnoj Slavoniji raste u okolici Vukovara i Iloka, a ima ga i u Baranji te u Istri i Dalmaciji (Split, Zadar). Njegova rasprostranje-nost u nas više je zasluga povoljnih klimatskih i pedoloških uvjeta nego organiziranog uzgoja, jer se uzgaja na ekstenzivan voćarski način, pojedinačno ili u manjim grupama, a rjeđe u plantažama. U ondašnjem jastrebarskom Šumarskom institutu 1976. godine počelo se raditi na selekciji običnog oraha, a konačni je cilj bio ustanovljavanje hrvatske sorte i njeno širenje kao voćkarice te kao vrlo vrijednog šumskog drveta. Istraživanja su pokazala da dvije korištene bugarske sorte ne odgovaraju po svojim fenološkim zna-čajkama kontinentalnom području Hrvatske.

Široka uporabna vrijednost - Zbog izrazito razgranatoga kori-jenskog sustava i duboke žile srčanice te guste krošnje, obični orah je značajan za sprječavanje erozija i klizišta. Ubrajamo ga među najznačajnije vrste drveća u svijetu, a nijedna od njih ne daje toliko dragocjenih proizvoda. Naime, osobito je cijenjen zbog svoje širo-ke uporabe u ishrani, medicini, farmaciji, prehrambenoj, drvnoj i kožnoj industriji, no nijedna drvenasta vrsta u Hrvatskoj nije toli-ko zapostavljena. Orahovo drvo vrlo je traženo u drvnoj industriji, a njegovi furnirski trupci imaju posebnu ekonomsku vrijednost te su skuplji od hrastovih.

Crni orah (Juglans nigra) je do 50 m visoko šumsko drvo ravnoga debla, promjera i do 3 m, koje potječe iz istočnoga dijela Sjeverne Amerike. Karakteristično je njegovo vitko stablo s viso-ko smještenom krošnjom, neznatno užom i manjom od krošnje običnog oraha. Kora debla je siva, u starijoj dobi duboko uzdužno izbrazdana. Izbojci su debeli, smeđi te obrasli bjelkastim do žućka-stosivim, čekinjastim dlačicama. Pupovi su lisni i cvjetni, sa svjetlo-smeđim ljuskicama i zavojito su razmješteni. Vršni su pupovi sitniji nego kod običnog oraha. Listovi su neparno perasti, aromatični, dugi 30-60 cm, sastavljeni od 15-19 jajastih do kopljastih liski, dugih 6-12 cm i 2,5-3 cm širokih. One su šiljastoga vrha, fino i nepravilno napiljenoga ruba i asimetrične osnove, a vršna liska nerijetko nedostaje ili je izrazito mala. Cvjetovi su kao kod običnog oraha, no muške rese i njuške tučkova su vitkije. Vrijeme cvatnje je od travnja do lipnja. Plod je okruglasta koštunica velika 4-5 cm, s

debelim plodnim ovojem koji je u početku svjetlozelen, kasnije crn i ne raspucava se nego istrune. Drvenasta ljuska koštunice je sme-đecrna, debela i vrlo tvrda, uzdužno sitno i nepravilno izbrazdana. Na jednu je stranu kratko ušiljena, a jezgra je mala (2,5-4 cm) i jestiva. Stabla počinju plodonositi u starosti 8-10 godina.

Kulture crnog oraha u hrvatskome Podunavlju - Crni orah raste u nizinama, najbolje na vrlo svježim, dubokim i bogatim, ilo-vastim tlima, uz riječne doline. Čiste sastojine tvori uzduž riječnih obala, ne podnosi zasjenu, a otporan je na niske temperature. Na europski kontinent prenesen je početkom 17. stoljeća te je široko rasprostranjen po kulturama, parkovima i drvoredima. Ima lijep vanjski izgled (habitus), brzo raste i rijetko je izložen napadima bolesti, štetnika i divljači. S pravom se smatra jednom od značajnih europskih egzotičnih listača, a u nas ga susrećemo po parkovima i kulturama. Najpoznatije kulture crnog oraha u Hrvatskoj su na području južno od Dunava, na potezu Vukovar – Ilok, a najsta-rije su osnovane još 1899. godine. Nalaze se u pojasu lužnjakovo - grabovih šuma. U hrvatskome dijelu Podunavlja, u vukovarskom kraju, ima ih oko 1.500 ha, a između redova crnog oraha unošeni su lužnjak, cer, obični grab, lipe i neke druge vrste drveća. Poslije Domovinskog rata ovaj se orah unosi na devastirane i zašikarene površine, a najbolji razvoj postigao je upravo na području kojim upravlja šumarija Vukovar. Korištenjem kvalitetnoga sjemena i osnivanjem klonske sjemenske plantaže može se dobiti kvalitetna oblovina. Osim na vukovarskom području, kulture crnog oraha u nas nalazimo u Baranji (šumarija Darda, 160 ha), a neznatno je primiješan u šumama na našičkom, zagrebačkom, koprivničkom, bjelovarskom i novogradiškom području. Tehnička iskoristivost crnog oraha je uz 80-godišnju ophodnju vrlo velika, na stranom tržištu postižu se izvanredne cijene, a osim debla, koristi se korijen i plod.

Sivi orah (Juglans cinerea) je do 30 m visoko stablo istočnoga dijela Sjeverne Amerike, koje je po uzrastu, krošnji i boji kore slič-no crnom orahu. Kora je siva, duboko izbrazdana, u brazdama žute boje. Izbojci su srednje debeli, sivosmeđi ili sivi, pokriveni sitnim dlačicama i svjetlijim lenticelama. Pupovi su otklonjeni od izbojka, pokriveni mnoštvom ljuskica. Listovi su izrazito krupni, dugi 30 - 60 cm, dlakavi s obje strane, sastavljeni od 11-17 duguljasto ko-pljastih liski (6-15 cm). Ženski cvjetovi su po 6-8 zajedno. Plodo-vi su sjedeći, na zajedničkoj dršci, duguljasto jajoliki (elipsoidni), dugi 7-10 cm, sa svjetlosivim ovojem koji se ne raspucava nego na plodu istrune. Koštunica je drvenasta, crna, oštro izbrazdana, s osam uzdužnih bridova, ušiljena, sastavljena od dvije polovice, s malom, nejestivom jezgrom. Ovaj orah ima skromnije zahtjeve na stanište od crnog oraha, podnosi pliće i slabije tlo, veću zasjenu, otporniji je protiv mrazeva. Po vrijednosti drveta zaostaje iza crnog oraha.

Tekst: Ivica Tomić Foto: Arhiva, Monografija “Crni orah u Podu-navlju”

Kultura crnog oraha sa cerom(starost približno 90 godina, šumarija Vukovar)

Vrijedni furnirski trupci crnog oraha (Juglans nigra)


017_DD SERVIS.indd 17 17.6.2011 14:21:00


Srneća divljač mnogo se bolje prilagodila kultiviranoj sredini od drugih divljih papkara i s njom treba

računati kao s trajno prisutnom divljači. Zbog toga se s tragovima srneće divljači često srećemo u šumama,

na poljima i u blizini ljudskih naselja.

lovs

tvo

Teks

t: Z

oran

Tim

arac

F

oto:

Arh

iva

UHrvatskoj među krupnom divljači i divljači visokog lova, odnosno među divljim papkarima, srneća je najbrojnija i najrasprostranjenija. Može se naći od nizina do visokih planina. Ponajprije je stanovnik ru-

bova šuma, dijelova s čistinama, šikara i rijetkih šuma s gustim podrastom. Najviše je ima tamo, gdje se šume smjenjuju s manjim obradivim površinama. Na takvim mjestima, postavši uslijed uzne-miravanja prividno noćna životinja, zaklon nalazi i u najgušćim šumama.

U novije vrijeme, stvaranjem velikih ratarskih površina, nastao je ekotip tzv. poljske srne. Cijele godine žive na poljima, nalazeći tu obilje hrane, istina jednoličnije nego u šumi. Prednost je mir koji tu nalazi, a sigurnost zaklona šume zamijenjena je dovoljnom udaljenošću na preglednom terenu ili zaklonom visokih usjeva. U posljednje vrijeme srneća divljač se približava naseljima nalazeći, ako ne veći mir, a ono veću sigurnost i bolje prehrambene uvjete.

Najčešći tragovi te divljači su otisci nogu, tj. papaka. Papci sr-neće divljači imaju neke osobine, po kojima se razlikuju od papaka običnog jelena i jelena lopatara. Prije svega su znatno manji, uži, a blazina pete je izduženija. Pete sežu samo do oko trećine dužine papaka i završavaju dugim istupom u udubljeni i orožnjeni prednji dio stopala.

Zapapci prednjih nogu su smješteni relativno nisko i njihova rožina je okrenuta za 180 stupnjeva u odnosu na rožinu papaka. Zapapci stražnjih nogu su smješteni više i njihova rožina je okre-nuta nešto u strane.

Prema veličini otisaka papaka obično se ne može raspoznati radi li se o srnjaku ili srni. Samo oko 5 cm dugački otisci mogu pripadati srnjaku. Otisak prednje noge ima uski ovalni oblik, oba papka su dugoljasta i malo otvorena. Mjeri 3,5 do 4,5 cm u dužinu i oko 3 cm u širinu. Otisak stražnje noge je samo malo manji, ali su vrhovi papaka zatvoreniji.

Ako nije uznemiravana, srneća divljač se kreće polaganim, spokojnim korakom, čija dužina je u rasponu od 60 do 90 cm. Širina koraka se kreće od 8 do 15 cm, U nizu otisaka pojedini od njih su koso postavljeni u odnosu na pravac kretanja.

Srnjak po pravilu ima širi korak od srne, ali se pri bržem kreta-nju širina koraka smanjuje, pa je vrlo teško utvrditi je li trag ostavio

srnjak ili srna. U mekoj podlozi se pri koračanju papci duboko otiskuju, pa se vide i otisci zapapaka.

Potječe li trag od srnjaka ili srne može se sigurno utvrditi samo na nekim mjestima. Ako je kraj stabalaca, na kojima je srnjak čistio rogovlje od lika ili obilježavao teritorij, samo jedna vrsta tragova, onda su nedvojebno srnjakovi. Na mjestu mokrenja tragovi mo-kraće kod srnjaka su između otisaka prednjih i stražnjih mogu, dok su kod srne između, odnosno iza stražnjih nogu. U tragovima krda srneće divljači najkrupniji otisci papaka će najvjerojatnije pripadati srnjaku.

Kada srneća divljač izlazi predvečer na pašu, pridržava se po pravilu ne samo mjesta, nego i vremena. Lovočuvar ili lovac koji prati tu divljač, može to potvrditi. Ta činjenica je važna za lov, ali i za čitanje tragova. Kada se primjerice, osmotri divljač s visoke čeke ili iz dobrog zaklona na tlu, može se približno odrediti starost i s time usporediti veličinu otisaka, a na snijegu i njihov raspored.

Pri laganom kasu u plićem snijegu ostaju dvostruki otisci prednjih i stražnjih nogu, a na njima su izvučene brazde zapa-paka. Kod izrazito laganog kasa srneća divljač podiže noge samo malo i vrhovima papaka para u snijegu usporedne brazde. Ako je kas polagan, a podloga relativno tvrda, oba papka ostaju stisnu-ta, otiskuju se skoro paralelno jedan pored drugog i ne šire se. Kreće li se srneća divljač kasom po mekšoj podlozi, blatu ili snije-gu, dvostruki otisci nogu su mnogo jasniji. Papci prednjih nogu, posebno njihovi vrhovi zabadaju se u podlogu relativno duboko i šire se tako daleko da među njima nastaje veliki razmak - do 1,5 cm širok. Stražnje noge na razne načine nagaze taj otisak. Radi li se o zakoraku, otisak stražnje noge je takav da se papci ne šire nego leže skoro usporedo. Cijeli otisak stražnje noge je skoro za četvrtinu uži od otiska prednje noge.

NA TRAGU

Tragovi srnjaka i srne


Pri galopu se opet stražnje noge stavljaju u otiske prednjih ili ih samo neznatno prelaze i nastaje dvostruki otisak tipa prekoraka ili četveropetni trag. Dužina koraka u galopu se produžuje i dostiže 100 do 130 cm, pri čemu se širina koraka nešto smanjuje.

Ako je srneća divljač uplašena, ako je goni pas ili divlji grabe-žljivac, spašava se brzim bijegom dugim skokovima. Stražnje noge su prebačene duž prednjih daleko naprijed, na tlo su spuštene malo koso jedna pored druge, a za njima ostaju otisci prednjih nogu. Pri skokovima divljač se spušta na tlo znatnom snagom, papci se šire na 3 do 4 cm. Kada papci padaju na podlogu pod oštrim kutom, zapapci se mogu otisnuti i na tvrđem tlu.

Kao i drugi divlji papkari na visokim nogama, i srneća divljač spada u dobre skakače. U kretanju skokovima dužina skoka može biti do 6 m, odnosno ta divljač može preskočiti prepreku i preko 1,5 m visine

Posebni tragovi nastaju u vrijeme parenja srneće divljači u srpnju i kolovozu. Kada se srnjak približi srni spremnoj za parenje, počne je tjerati ravno bez obzira na prepreke, lovi je oko grmlja, većih busena trave, stogova sijena... U lovištima se u to vrijeme i na takvim mjestima mogu vidjeti ugaženi tragovi, koji govore kako je u tijeku parenje srneće divljači.

Rogovlje srnjaka doraste i okošta na kraju ožujka ili u travnju. Kada je rogovlje pri kraju razvoja, ono okošta i kasnije dok ga sr-njak nosi, ostavlja njime razne tragove na području na kojem živi.

Nakon okoštavanja se sasuši liko te srnjak osjeća jak svrbež, pa skida liko stružući rogovljem o stabalca, granje i grmlje. To čini sve dok sasvim ne očisti rogovlje. Srnjak pojede veći dio skinutih osušenih traka, pa se ostaci lika teško mogu naći.

Već kada srnjak čisti rogovlje, ostavlja mirisne i vidne teritori-jalne oznake. Srnjak ima ispred i između rožišta mirisnu žlijezdu, koja je posebno aktivna u proljeće i ljeto. Udaranjem rogovljem i trenjem te žlijezde o stabalca, granje i grmlje, srnjak ostavlja i miri-sne tragove. Time upozorava druge srnjake da je vlasnik teritorija.

Na to upućuju i vidni tragovi, koji nastaju guljenjem kore i lika do samog drveta i lomljenje grana i grančica. Vidni tragovi su i od kopanja zemlje prednjim nogama, kojeg nema kod čišćenja rogovlja.

Srnjaci ne čiste i ne obilježavaju svoje teritorije na suhim, nego samo na živim drvenastim biljkama. Tamo gdje ima više srnjaka,

češće dolazi do oštećivanja drvenastih biljaka. Srnjaci udaraju ro-govljem i po većim i čvršćim zeljastim biljkama. Naročito to važi za poljske srnjake, koji nemaju na izbor drveća i grmlja.

Srnjak ostavlja tragove rogovljem kada se kreće. Njegovo ro-govlje nije tako veliko kao jelensko, pa su ti tragovi rjeđi i manje uočljivi.

Srneća divljač ne pase odreda kao jelenska nego bira što će pojesti što tragove paše čini manje uočljivim. Hrani se mekom hra-nom - zelene ili suhe zeljaste biljke i okopavine, žilavom - izbojci, izdanci i kora drvenastih biljaka, tvrdom (teški šumski plodovi) i balasnom (neprobavljive tvari koje imaju određenu ulogu u proce-su probave – iglice četinjača).

Zbog svog načina prehrane srneća divljač rijetko čini štete na usjevima i one obično nisu velike. U šumama rijetko kada glođe koru sa stojećih stabala i ne guli je u trakama kao jeleni. Radije s ležećeg drveća glođe koru, naročito zimi a po tragovima zuba može se utvrditi radi li se o srnećoj divljači. Zimi za dubokog snijega rado se sklanja od vjetra i snijega pod kakvu četinjaču. U takvom zaklo-nu ostaje duže vrijeme i hrani se iglicama i grančicama tog drveta, dokle može dosegnuti.

Srneća divljač može načiniti veće štete u šumama odgrizanjem vrhova mladih drvenastih biljaka, a to mogu biti i sadnice.

Kao i kod drugih preživača, od srneće div-ljači svojstven trag odgrizanja izbojaka, izdana-ka i stabalaca, zato što u gornjoj čeljusti nema sjekutića. Odgrizeno je koso samo do polovine debljine, a dalje je otrgnuto i raščijano. Ako je otrgnuto stražnjim zubima, ostatak je znatno ražvakan i raščijan. Za razliku od preživača, od zečeva i divljih kunića, ostaje kos i gladak rez.

Izmet srneće divljači ima oblik ovalnih bo-bica, koje su 10 do 16 dugačke i 7 do 10 mm široke. Nekada su skoro okrugle, a s jedne strane imaju mali šiljak. Boja izmeta je crna li smeđa, a u svježem stanju je sjaja.

Ljeti izmet sadrži više vode, mekši je i poje-dini brabonjci su zbijeni tako čvrsto da i poslije padanja na tlo zadrže oblik većeg valjka ili gru-dice. Zimi je izmet više suh i pojedini brabonjci se lako odvajaju jedan od drugog.

Tragovi srnjaka su i odbačeni rogovi. U vri-jeme odbacivanja se mogu naći na mjestima, gdje se srnjaci češće zadržavaju, primjerice, uz hranilišta i solila ili tamo gdje su skakali ili zapeli o kakvu granu.

Sileueta srnjaka,trag kretanja korakom i otisak stražnje lijeve noge

Silueta srne,trag kretanja skokovima i otisak desne prednje noge

Papci i zapapci prednje (a) i stražnje noge (b)


Nekako neprimjetno, planinska se tropska kišna šuma onako osebujna, oblačna (posebni tip planinske kiš-ne šume) počela mijenjati. Velika stabla ustupila su pred onim manjim, a kvrgava debla zamijenila su ona

ravna. Penjačice i lijane (drvenaste penjačice) pomalo su gubile primat pred mahovinama i lišajevima. Ove primitivne biljke skoro potpuno omataju većinu grana pa se kora niti ne vidi. Mahovi-na vlada ne samo u visini već i na tlu. Debeli tepisi ovih biljči-ca prostoru se široko po šumskom podu i noga ponekad propada kroz njih. I onda stabla postaju još niža i kržljavija. I ne samo to, postaju gotovo neprelazna prepreka, poput naše klekovine bora krivulja. Neka su od tih stabala i grmlja tek visine čovjeka pa se odjednom otvara širok prostor, ali gusta magla sprečava bilo kakav pogled nadaleko. Zbog ovog misterioznog ugođaja znanstvenici su prozvali ovakvu visokoplaninsku kišnu šumu vilinskom šumom (eng. elfin forest).

Glavni ekološka odrednica vilinskih šuma je klima i dakako nadmorska visina. Većina vilinskih šumama smještena je na pla-ninama u tropskim krajevima. U NP Monteverde u Kostariki te šume počinju na 1.500 m/nv, u Andama preko 2.500 m/nv (Peru,

Cordillera Villacamba). Na otoku Isla Margarita u Venezuelan-skim Karibima ta granica je smanjena na 800 m. Često su to visine i više od 3.000 metara. Jedino tropska klima omogućuje uopće rast šume na ovim visinama. No, dok u nizini vlada temperatura od prosječnih 25° C, na ovim visinama temperatura može pasti i ispod 10° C, a ponekad i sasvim blizu nule. Također, vrlo je važna ekspozicija. Istočne padine Anda bogate su padalinama te dakako kišom, a zapadne su gotovo gole. Vlažan zrak dolazi s istoka, iz Amazone te se skoro sva voda ispusti na visinama (kako se zrak hladi i voda kondenzira). Jedan od najbolje istraženih vilinskih šuma upravo su u tropskom pojasu Latinske Amerike.

Visoka zračna vlaga izvor je vode, ali ujedno i ograničuje inso-laciju. Posljedica toga je gotovo stalna magla i značajno smanjena količina svjetla te niža temperatura. Biljkama je na raspolaganju premalo energije pa je zato rast sputan i stoga većina drveća nije viša od dva metra. Visoka vlaga također otežava transpiraciju, a time posredno i unos hranjivih mineralnih tvari.

Vjetar je na ovim visinama jedan od presudnih čimbenika. Na još većim visinama, prema 4.000 metara, on je možda presudni faktor koji određuje granicu šume, zajedno s još nižim temperatu-

trops

ke šu

me

Teks

t/fot

o: G

oran

Šaf

arek

Prijelaz oblačne šume u vilinsku šumu

Gusta vilinska šuma Oblačna šuma

VILINSKA ŠUMA

Šuma nastalapod zanimljivim ekološkim uvjetima


Najviši pojas većine tropskih šuma čine tajnovite vilinske šume. To su ekstremna staništa zakržljalog

drveća. Neka su od tih stabla i grmlja tek visine čovjeka pa se odjednom otvara širok prostor, ali gusta

magla sprečava bilo kakav pogled nadaleko. Zbog ovog misterioznog ugođaja znanstvenici su prozvali

ovakvu visokoplaninsku kišnu šumu vilinskom šumom.

rama. Ipak, u vrlo gustom drveću on prilično gubi snagu. Geološka podloga također može biti vrlo važan ekološki čim-

benik, pogotovo što su ostali uvjeti već uvelike nepovoljni. Primje-rice, na Borneu šuma naglo nestaje na ultramafičnom tlu na kojem preostaju visoko specijalizirane vrste poput biljaka vrčonoša i orhi-deja. To je tlo siromašno fosfatima, ali bogato željezom, silikatima i metalima. Ponekad je teško uopće vidjeti tlo koje je u potpunosti prekriveno isprepletenim korijenjem. Tlo je također najvećim di-jelom godine natopljeno vodom što je nepovoljno za raskošan rast.

Dok je jasno iz općenitih ekoloških uvjeta da je smanjena količina energije za rast, koji niže temperature i vjetar dodatno ograničavaju, postoji međutim paradoks. Što dovodi do pojave ra-dikalnog zakržljalog rasta u vilinskim šumama, no ne i u oblačnim šumama slične nadmorske visine čija stabla su visoka preko tride-setak metara u prosjeku?

Je li to nadmorska visina? Neke oblačne šume rastu na mno-go većim nadmorskim visinama nego vilinske šume. Primjerice, raskošna oblačna šuma na Novoj Gvineji raste na 2.450 m/nv, a hrastova šuma čak na 3.000 m/nv u Cerro se le Muerte (Kostari-ka). Je li u tlu odgovor? Tlo u Monteverdeu je vrlo kvalitetno, a visine nisu velike, a opet je šuma zakržljala. Je li to (relativna) niska temperatura i visoka vlaga? Sekvoje u planinama sjeverne Kalifor-nije rastu u stalnoj magli, ali su svejedno jedne od najviših stabala na svijetu. Temperature u oblačnoj šumi na Uluguru planinama u Tanzaniji su niže nego u većini vilinskih šuma, a dodatno su i dnevne - noćne razlike vrlo velike. Primjerice, vilinska šuma u Puerto Ricu stvara godišnje 4 tone po hektaru biomase (od čega 400 kg drvne mase) što je 10 puta manje nego u nizinskoj tropskoj kišnoj šumi. To se vidi najbolje u takozvanim forest gap, rupama u šumi nastalim padom stabla ili antropogenim utjecajem. Šuma se ondje vrlo sporo regenerira, svega 1% brzine u nizinskoj tropskoj kišnoj šumi. Biljke stoga čuvaju lišće (koje je skupo za proizvesti) mnogim sekundarnim tvarima metabolizma, odnosno otrovnim tvarima koje odvraćaju biljoždere. Te tvari neminovnim trulje-njem dolaze u tlo i pogoršavaju njegovu hranjivost. Pokrenut je

začarani krug koji održava produktivnost šume vrlo niskom. Zato se regeneracija šume dešava ne iz sjemenki u tlu, već iz panjeva. Vjetar je u rezervatu Monteverde u Kostariki glavni razlog kržlja-vosti drveća, a ne nedostatak mineralnih tvari te se šuma regeneri-ra iz sjemena u tlu. Krošnje su u vilinskim šumama guste, također i listovi, usmjereni nagore. To je moguća prilagodba za očuvanje topline, važan uvjet za fotosintezu i transpiraciju. Također, skoro sve grane su uspravne za razliku od tipičnih kišobranastih krošanja u nizinskih kišnih šuma. To je također prilagodba za optimiziranje korištenja hranjivih tvari, odnosno minimiziranje odbacivanja žive tvari. U nizinskih šuma, kako drvo raste, niske vodoravne grane zbog sjene propadaju, odnosno drvo ih odbacuje. Okomite grane drveća vilinske šume samo se produže (koliko god sporo), a produ-živanje se mjeri u metru, dva, a ne deset ili dvadeset metara kao u nizinskih vrsta. Ukratko, znanstvenici se još trude na egzaktan na-čin odgovoriti na pitanje zašto su vilinske šume zakržljale u rastu.

Vilinska šuma kao i mnogi ostali ekstremni ekosustavi imaju slabu biološku raznolikost, iako doprinose globalnoj bio-loškoj raznolikosti posebnim vrstama. Malo vrsta podnosi ovakve specifične uvjete, ali zato zbog slabe konkurenciju imaju veliku brojnost. U tropskom planinskom području Latinske Amerike do-miniraju vrste Podocarpus, Clusia i Gynoxys.

Na Borneu, vilinsku šumu predstavljaju zajednicu rododen-drona i crnogorice. Rhododendron ericoides stvara predivne ružiča-ste cvjetove dok Rhododendron buxifolium velike crvene. U doba cvjetanja (ožujak i travanj) cijela se šuma šareni od njihovih cvje-tova. U Maleziji (u NP Gunong Ulu Kali) poznate su vilinske šume s dominacijom Leptospermum flavescens i Dacrydium como-sum (četinjača). U Africi, planina Mt. Kenya može poslužiti kao primjer. Na velikim visinama (do 2.500 m) rastu guste i bujne šume bambusa (primjerice, na Kilimanjaru su one gotovo nesta-le zbog aktivnosti ljudi). Iznad te zone počinje (2.500–3.500 m) vilinska šuma (ili kako se za Afriku upotrebljava upper montane forest). Stabla su visoka 12-20 metara, s neravnom granama i vrlo razgranatim krošnjama. Dominantna vrsta je istočnoafrički cedar (Juniperus procera), a nalazimo još rašireni Hipericum revolutum sa svojim velikim žutim cvjetovima te robusni Hagenia abyssinica (Rosaceae). Šuma je gusta, ali nije strukturirana po visini pa dosta svjetla dolazi do tla. Stoga je razvijen i gust prizemni sloj, pogo-tovo slonovske trave (Eleusine jaegeri), čvrste biljke koja raste u busenovima. Ta šuma ponekad podsjeća na održavani park.

Vilinske šume nalazimo i u umjerenom klimatskim pojasu s mnogo padalina i dakako manjim nadmorskim visinama. U Sje-vernoj Americi je pacifička obala vrlo vlažna, sjeverno od grada Seattla u Sjedinjenim američkim državama preko Vancouvera u Kanadi. Primjerice u Henry Cowell Redwoods State Parku ra-ste vilinska šuma s dominantnim vrstama Cupressus pigmaea i C. sargentii. Južnije, u Kaliforniji (zaljev Morro) prostiru se, također, vilinske šume.

Orhideja

Rododendroni u cvatu


Slovačka je djelomično planinska zemlja, a najveći dio površine zauzimaju Karpati, koji se protežu u širokom luku od jugozapada do granice s Ukrajinom na istoku. Sastoje se od niza planinskih lanaca, međusobno

odvojenih zavalama i riječnim dolinama. Unutrašnji Karpati dijele se na Visoke i Niske Tatre te Rudogorski pojas. Visokotatranski pojas čine planine Mala Fatra (1709 m), Mali Karpati i Visoke Tatre s najvišim vrhom u Slovačkoj Gerlachovsky štit (2655 m). Niskotatranski pojas obuhvaća planine Tribeč, Velika Fatra (1592 m) i

Niske Tatre (2043 m). Na jugu se nalazi Slovačko rudogorje s vulkanskim gorama Štiavnica (1009 m) i Krupina (643 m). Nizinski dio zemlje nalazi se na jugozapadu uz rijeku Dunav, a važnije rijeke u Slovačkoj su Vah, Hron,

Tisa i Morava.

euro

psko

šum

arstv

oTe

kst:

Vesn

a Pl

eše

Foto

: Arh

iva

Od 49.000 km2 površine Slo-vačke pod šumom se na-lazi 40 posto površine ili 2.009.000 ha. Na gospodar-

ske šume otpada 69,9 posto, na zaštitne 17 posto i šume posebne namjene 13,1 %. Prema strukturi vlasništva 61 % su držav-ne šume, 40 posto nedržavne (općinske 9 posto, crkvene 2 %, šume poljoprivrednih zadruga 6 %, te zemljišne zajednice 22 %.

U nižim predjelima prevladavaju listo-padne šume hrasta i crnog graba, na visina-ma između 500 i 1200 m bukva, smreka i jela, između 1200 i 1500 m šume smreke, iznad 2300 m alpska travnata vegetacija. Uz navedene zastupljene su i neke druge vrste drveća poput crnike, ariša, graba, ja-vora i jasena. Sade se i vrste poput dugla-zije, bagrema, američke topole, pitomog i divljeg kestena, te johe.

U Slovačkoj se šumarstvo kao dje-latnost kroz povijest razvijala paralelno s rudarstvom. Počeci gospodarskog uprav-ljanja šumama započinju 1426. Uredbom kralja Žigmunda o korištenju šuma za

SLOVAČKA

Šumarska akademija osnovanaje 1807.

Tatre

Šuma uz rijeku Belu


potrebe rudarstva. U dalj-njem razvoju gospodarenja slovačkim šumama najve-ću ulogu imaju Banskobi-strički šumski propisi cara Maksimilijana iz 1565. Odlukom carice Marije Terezije 1764. U Banskoj Stiavnici osnovana je Aka-demija rudarstva i šumar-stva. Godine 1807. odvaja se od rudarske akademije šumarska, koja je bila prva u svijetu te vrste, osnovao ju je Heinrich David Wil-kens, jedan od utemeljite-lja modernog šumarstva u ovoj zemlji. Na toj Akade-miji znanje su stjecali šu-mari iz cijele Europe. Go-dine 1898. utemeljen je i Šumarski institut koji se uz izučavanje šumarskih zna-nosti bavio i uzgajanjem i unošenjem stranih vrsta dr-veća u zemlju. Iz istog tog

razloga je 1900. osnovan u Kysihbly kod Banske Stiavnice šumar-ski arboretum.

U novijoj Slovačkoj povijesti i no-vim ustrojem državne vlasti od 1. siječnja 1993. promijenio se i način gospodarenja šumama u ovoj zemlji. U novoosnovanoj državi najviši organ državne uprave za šumarstvo je Ministarstvo poljoprivrede - sekcija šumarstva koja rješava strateška i koncepcijska pitanja ove grane djelatno-sti, zakonske uvjete te suradnju s drugim ministarstvima. Regionalni uredi državne uprave za šumarstvo kontroliraju pošto-vanje pravnih propisa, odobravaju gospo-darske planove, proglašavaju zaštitne šume i šume posebne namje-ne. Šumarski uredi (inspekcije) su organi državne uprave prvog stupnja,kontroliraju i usmjeravaju izvođenje radova u šumarstvu, prate šumarske evidencije i sl.

Uređivanje šuma povjereno je Lesoprojectu u Zvolenu, njima upravlja Sekcija šumarstva pri resornom Ministarstvu.

Državnim šumama upravlja Generalna direkcija u Banskoj Bi-strici, postoji 26 šumarskih zavoda (to bi bile naše uprave šuma), imaju 105 šumarija i dva specijalna zavoda za sjemenarstvo i me-hanizaciju. Ukupna drvna zaliha iznosi 450 milijuna m3, dok je godišnji etat oko 6,4 milijuna m3. Od bjelogorice najviše se sječe bukva i hrast, kod crnogorice jela, smreka i bor. Svi poslovi na iskorištavanju šuma su od 2004. privatizirani. Iz šume se 93 posto-taka drvnih sortimenata izvuče uz pomoć traktora, 3 % žičarama i 4 % konjima. Gotovo 60 % prodaje drvnih sortimenata planira se na razini generalne direkcije državnih šuma, a oko 40 % dis-tribuiraju sami šumarski zavodi uglavnom lokalnim pilanarima i proizvođačima papira. Domaća drvna industrija koristi gotovo 97 % sirovine iz slovačkih šuma. Od toga dio drva koristi se za pro-izvodnju furnira i iverice, a dio u energetske svrhe. U slovačkom šumarstvu radi oko 13.000 ljudi.

Udruga šumovlasnika osnovana je u Slovačkoj 1991. Do 1995. imala je 670 kolektivnih članova (udruga) i 1700 indivi-dualnih članova. Članovi udruge šumovlasnika upravljaju s oko

550.000 ha šuma. Udruge šumovlasnika članice su Državnog fon-da za unapređenje šumarstva i savjetodavnog vijeća pri Ministar-stvu poljoprivrede.

Studij šumarstva organiziran je na Šumarskom fakultetu sveu-čilišta u Zvolenu. Studij traje pet godina i ima sljedeća usmjerenja: prirodni okoliš, uzgoj šuma, zaštita šuma i upravljanje, šumarsko inženjerstvo, iskorištavanje šuma i mehanizacija, upravljanje šu-mama i geodezija. Srednje šumarske škole nalaze se u mjestima: Banska Štiavnica, Liptovsky, Hradok i Preševo.

Slovačka ima devet nacionalnih parkova: Tanap, Pieninsky NP, Niske Fatre, Slovački raj, Male Tatre, Moravsku planinu, NP Poloniny, Velike Tatre i Slovački kras. Ukupna površina nacional-nih parkova iznosi 317.890 ha.

Posebne prirodne znamenitosti ove srednjoeuropske zemlje su karpatske prašume bukve. Primjer su nedodirnutog kompleksa šuma koje se sastoje od 15 zaštićenih područja u Sjevernim Kar-patima (dio u Ukrajini i dio u Slovačkoj). Od 2007. upisane su na Unescov popis svjetske prirodne baštine u Europi.

Pravi raritet ove zemlje su i šume tise koje ovdje tvore i čiste sa-stojine. U šumama u okolici Banske Bistrice, na nadmorskoj visini

od 450 do 1.250 metara raste na površini od 3.000 ha oko 180.000 stabala tise.

U zemlji je evidentirano oko 1.778 lo-višta, prosječna im je površina oko 2.498 ha. Uz vuka, medvjeda, risa, u lovištima obitavaju i životinje poput jelena, srnjaka, muflona, divlje svinje, divokoze, dabra i sl. Najvećim uspjehom slovačkog šumar-stva i lovstva smatra se ponovo uvođenje europskog bizona u slovačke šume. Prvi put je uveden u Slovačku 1957. u blizini grada Topolčianky na površini od 27 ha. Spada među najveće europske kopnene

sisavce, živi u divljini na Kavkazu i u poljskim Beskydy planinama. Dosegne težinu od 600 do 800 kg.

Slovačka ima preko 450 poznatih vrsta vodozemaca, ptica i sisavaca te oko 3.124 vrste vaskularnih biljaka, od čega su 2,9 % endemi.

Od 49000 km2 površine Slovačke pod šumom se nalazi 40 % površine ili 2.009.000 ha. Od toga na gospodarske šume otpada 69,9 %, na zaštitne 17

posto i šume posebne namjene 13,1 %.

Gerlachovsky štit

Bukove šume u Slovačkoj


Tumul u šumi Jasenova

Što biste pomislili da na nekom ravničastom terenu odjednom ugledate neke čudne zemljane humke pokrivene travom, različitih visina, okruglih ili

ovalnih oblika i sl.; prva pomisao vjerojatno bi bila da je to prirodna tvorevina slučajno nastala baš na

tom mjestu ili da je, u najboljem slučaju, tu netko iz nepoznatih razloga navezao zemlju. Takvi najlogičniji odgovori najčešće su i pogrešni, o čemu svjedočimo

i arheološkim lokalitetom iz šume Jasenova kraj Slovinske Kovačice u općini Nova Rača kraj Bjelovara.

povi

jest

Teks

t/fot

o: d

r. sc

. Gor

an Ja

kovl

jevi

ć

Šuma, koja se nalazi 23 km istočno od Bjelovara, nalazi se na ravničastom terenu, srednje je gustoće i u njoj pre-vladavaju grab i hrast. Na južnom rubu šume još 1960. godine arheolog - amater Đuro Jakšeković iz Drljanovca

uočio je devet brežuljaka elipsastog oblika i različite visine, koji nikako nisu mogle biti prirodne tvorevine, ali su tek sustavna ar-heološka iskopavanja započeta 2005. godine ponudila rješenja ove zagonetke – radi se o groblju i specifičnom načinu pokopavanja karakterističnom za razdoblje od brončanog doba do antike.

Temeljni način pokapanja pokojnika u tom vremenskom raz-doblju bio je spaljivanje. Tijelo pokojnika spaljeno je na lomači, a njegov pepeo sakupljen u žaru (urnu) s poklopcem i položen u zemlju. Okolo žare mogu biti stavljene i druge manje posude u kojima se našlo sve ono za što se smatralo da će trebati pokojniku na drugom svijetu (hrana, piće, mirisi i sl.), a sve je to ovisilo o sta-tusu u društvu i bogatstvu pokojnika. Žara se mogla jednostavno ukopati u zemlju ili položiti u ograđenu grobnu komoru u zemlji ili iznad nje. U potonjem slučaju na grobnu komoru ili mjesto ukopa nabacivan je debeo sloj zemlje u obliku humka.

U šumi Jasenova do danas su istražena tri humka: jedan je bio potpuno prazan (bez materijalnih ostataka), u drugom je registriran debeli sloj spaljene zemlje i komadića ugljena s nekoli-ko ulomaka izgorjele keramike, dok su u trećem – osim ugljena i

keramike – pronađene i spaljene ljudske kosti. Analiza C14 prove-dena na zagrebačkom Institutu Ruđer Bošković riješila je enigmu starosti – riječ je o nalazima iz 13. st. pr. Kr., odnosno o razdoblju brončanog doba.

No, posao ni izdaleka nije gotov. Iako imate ovako važan po-datak, vi to sve morate staviti u određeni širi kontekst i ispričati priču.

Brončano doba na području čitave Europe (to je vrijeme od pojave legure bronce do pronalaska željeza, odnosno cca 2.100.-750. g. pr. Kr.), obilježeno je mnogim društvenim turbulencijama i velikim migracijama stanovništva. U srednjouropskom kultur-nom krugu možemo ga grubo podijeliti na tri faze, u kojima do-miniraju različiti načini ukopa pokojnika, naravno, s nizom lo-kalnih kulturnih grupa. U najstarijoj fazi pokojnici se pokapaju u zgrčenom stavu, a u mlađoj se spaljuju i pepeo stavlja u žare. Rano brončano doba (govorimo samo s aspekta pokapanja pokojnika, jer smo neka druga obilježja spomenuli kada smo predstavili loka-litet Orovački vinogradi kao eksponenta tzv. vinkovačke kulture) na području Bilogore ne poznajemo dovoljno i možemo ga regi-strirati samo pomoću slučajnih nalaza s lokaliteta u Drljanovcu.

Srednje brončano doba (oko 1.600.-1.300. pr. Kr.) obilje-žava upravo ta promjena u pogrebnom ritusu i poznata je kao kul-tura grobnih humaka. Tom karakterističnom obliku pokapanja pod humcima ili tumulima vjerojatno pripadaju i humci u šumi Jasenova, ali dok se ne istraže preostali humci, koji bi možda dali više pokretnog arheološkog materijala, teško je odrediti jasnu gra-nicu među određenim kulturnim pojavama.

U kasnom brončanom dobu ponovno se mijenja način poka-panja. Žare se sada ukopavaju na prostranim površinama direktno u zemlju, bez nekih vidljivih vanjskih obilježja te se ta kulturna pojava naziva kultura polja sa žarama; to je pak posebna priča. Njena geneza nije do kraja razjašnjena: pretpostavlja se da su joj glavni nositelji Panoni, a u svojim prvim dvjema fazama registrira-na je i dokumentirana nalazima u nekropolama Virovitica i Sirova Katalena te u Drljanovcu (Srednje polje). Osnovna razlika među tim fazama jest to što prva nastaje evolucijom iz srednjobrončanog kulturnog horizonta slavonsko - srijemskog prostora, a druga po-

ŠUMA JASENOVA

Posljednje počivalištenepoznatih ratnika iz daleke prošlosti


Brončanodobni mač iz Prgomelja

Pronalasci iz nekropole u Drljanovcu

micanjem kulturne gru-pe Baierdorf - Velatice iz Donje Austrije i juž-ne Moravske u sjevernu Hrvatsku. To je ujedno i vrijeme najvećeg us-pona kulture polja sa žarama općenito, koji je rezultirao kretanjima na jugoistok ove vojničke i ratničke populacije, a taj prvi val egejske seo-be završio je razaranjem mnogih gradova Grčke i Male Azije krajem 13. i u 12. st. pr. Kr. Inače, kultura polja sa žarama ima i svoje faze IV i V, koje su poznate kao tzv. tračko - kimerijski ho-rizont te su obilježene kulturnim utjecajima dalekih stepa iza Kar-pata, ali on još na ovom području nije jasno defi-niran.

Naravno, kada ima-te arheološki lokalitet kao što je groblje, uvijek se postavlja pita-nje gdje je bilo naselje. U slučaju kada imate jedan ili dva tumula možemo pretpostaviti da je to bio ukop u trenutku migracije odre-đene društvene skupine, ali ako ih imate nekoliko, pretpostavka je da su oni u blizini morali i stanovati. Šuma Jasenova okružena je s nekoliko potencijalnih mjesta gdje bi takvo naselje moralo biti, pogotovo zato što su uvjeti za stanovanje na ovom području bili gotovo idealni. Vrlo plodna zemlja za obradu, šume i obilje vode pretpostavke su dugotrajnijeg života, gotovo sjedilačkog, a sami tipovi takvih naselja bitno se razlikuju od onih iz vremena neoli-tika, odnosno kamenog doba. Napušta se polako gradnja zemu-nica kao stambenih objekata, prednost dobivaju nadzemne kuće tradicionalnog načina izrade (drvo, pruće, blato odnosno ilovača za premazivanje zidova i sl.), a sve to polako dobiva vizure gotovo onakvih sela kakvih se još sjećaju naše bake i djedovi.

Nažalost, stanje arheoloških istraživanja ovih naših područja zbog raznih objektivnih okolnosti vrlo su skromna tako da se u prikupljanju podataka možemo osloniti gotovo samo na ono što

iz zemlje slučajno izađe oranjem, ali ti slučajni nalazi ukazuju da je najvjerojatnije naselje koje pokriva nekropolu u šumi Jasenova smješteno na području nedalekog današnjeg sela Drljanovac.

Na kraju, evo i pokušaja odgovora na pitanje zašto smo lo-kalitet u šumi Jasenova kolokvijalno nazvali grobljem nepoznatih ratnika. Početkom 3. tisućljeća pr. Kr. događaju se na području cijele Europe dramatične promjene u čitavom društvenom susta-vu. Revolucionarno se mijenjaju temeljni načini življenja jer ljudi upoznaju i po prvi puta kvalitativno upotrebljavaju metal. Bronca, kao prvi pravi metal koji se kvalitetno može iskoristiti (bakar je npr. vrlo krhak, teško ga je obrađivati i možete ga upotrijebiti even-tualno samo za izradu ukrasnih predmeta), osnova je – uz trgovinu drugim dobrima – ekonomije te potraga za rudnim ležištima, trži-štima gdje će se metal i roba plasirati te nekakav lagani prirast sta-novništva, koje više nije imalo velikih mogućnosti dugotrajnijeg zadržavanja na jednom mjestu jedan je od uzroka velikih migracija iz središnje Europe prema jugu. Pojavljuje se i nova društvena or-ganizacija, a jedna od vrlo važnih staleških skupina je i skupina rat-

nika, koja predvodi u osvajanju i brani civilno stanovniš-tvo. Nalazi oružja u njihovim grobovi-ma pod humkama ili pak slučajnim nalazima (npr. nalaz brončanog mača u šumi kod Prgomelja) dokaz su njihovog elitnog društvenog statusa te poticaj da dalj-njim istraživanjima i u šumi Jasenova i na drugim sličnim lokalitetima do kra-ja ispričamo priču o njima.


Ratni arhiv u Beču krije brojne zanimljivosti vezane i za našu domovinu. Jedna od njih svakako su prve šumske karte izrađene u Hrvatskoj koje su napravljene po naredbi

Marije Terezije još u 18. stoljeću.

ŠUMSKE KARTE

Nastanak prve karte šuma 1764. godine

Detalj Kosovićeve knjige

bašt

ina

Teks

t/fot

o: D

arija

n V

laho

v

Pierkerova karta iz 1764. godine

Karla VI., cara Svetog Rimskog Carstva, kralja Češke, Ugarske, Hrvatske, Napulja, Sicilije i Sardinije te nadvojvode Austrije, nakon iznenadne smrti na prijestolju na-

sljeđuje dvadesettrogodišnja Marija Terezija. Iako je Karlo VI. zapamćen kao veliki vladar njegova se na-

sljednica našla u velikim poteškoćama. Osim što je imala proble-ma jer su mnoge zemlje odbacivale ženu za vladara, naslijedila je i veliku monarhiju u financijskim poteškoćama. Ratovi s Osmanli-jama i rat za poljsko naslijeđe toliko su ispraznili državnu blagajnu, da vojska koja je brojala samo 80 000 vojnika, plaću nije primala mjesecima. Usprkos tome pokazali su vjernost novoj vladarici.

- Našla sam se bez novca, bez kredita, bez vojske, bez iskustva i vlastitog znanja, te također bez ikakvog savjeta, jer je svatko prvo želio vidjeti kako će se stvari razvijati, - zapisala je kasnije o tome razdoblju svoje vladavine Marija Terezija.

Novčano iscrpljeno carstvo okrenulo se ka iskorištavanju svo-jih prirodnih bogatstava. Rudarstvo, krčenje i paljenje radi pro-širenja poljoprivrednih površina, rezanje radi dobivanja smole, samo su neki od razloga masovnog devastiranja šuma sredinom 18. stoljeća.

Rudarstvo je posebno bilo u krizi jer je trošilo velike količine šumske građe. Stare šume u okolici rudnika bile su gotovo u pot-punosti devastirane, a nitko nije poduzimao ništa da se one po-novno ožive. Cijena drveta zbog tih je okolnosti izuzetno narasla što dovodi do zatvaranja mnogih rudnika.

Mnogi povjesničari kao glavni motiv industrijske revolucije koja se dogodila u 19. stoljeću upravo pronalaze u strahu i real-noj nestašici šuma i drveta. Željezo kao konstrukcijski materijal i ugljen kao gorivo otkriveni su kako bi za-mijenili drvo. Isti taj povijesni proces ponavlja se i da-nas, kada se zbog nestanka ugljena traže novi, ekološki, izvori energije.

U tom razdoblju radikalne sječe i straha od ne-stašice drvne građe, 1713. godine, izlazi jedna od prvih njemačkih stručnih publikacija iz područja šumarstva, Sylvicultura Oeconomica Hansa Carla von Carlowitza. Carlowitz je autor koji je prvi jasno formulirao kon-cept održivosti u šumarstvu, jednostavno zaključujući da se ne uzima više drveta iz šume nego što ona može regenerirati.

- Ako bi zbog toga najveća umijeća /znanost/ marlji-vost i uređenje ovdašnje zemlje počivalo na tome kako us-

postaviti takvu konzervaciju i uzgajanje drva da se dobije kontinuirano i održivo korištenje, jer je to neizostavna stvar bez koje zemlja u svojoj biti ne treba ostati, zapisao je o održivom šumarenju Car-lowitzna na stranicama 105. i 106. svog djela Sylvicultura Oeconomica.

Na ponos je struci da su upravo šumari, iako je Carlowitz po zvanju zapravo bio rudar, prvi definirali odr-živi razvoj o kojem se danas toliko piše i govori.

Upravo te povijesne okolnosti na-gnale su Austriju da se okrene prema drvnoj građi uz more, koja je bila po-godna za gradnju brodova, a mogla se i dobro prodati. Na području Vojne krajine drvna se građa, zbog njezine niske cijene, najviše izvozila. Preduvjet za njezino korištenje bilo je potpisivanje sporazuma o miru s Osmanlijskim carstvom, potpisan 1699. godine u Srijem-skim Karlovcima.

Kako bi spriječila jačanje mornarice Mletačke Republike i drugih neprijateljskih zemalja, korištenjem naše drvne građe, ca-rica Marija Terezija, 16. siječnja 1762. godine, zabranjuje izvoz hrastovine iz svojih pokrajina Kranjske, Istre, Furlandske i pri-morskog dijela Hrvatske vojne granice.

Predstavnici dvorskog ratnog vijeća, dvorskog trgovačkog vi-jeća, gospodarske komore i drugi izaslanici sastaju se 22. lipnja 1762. godine i nakon vijećanja sastavljaju zapisnik Concertations protocol, kojim se traži točan opis šuma, odgovarajući šumski red te njegova dosljedna provedba. Predloženo je i da se zabrani pri-vatnicima prodaja građe bez dozvole i izgradnja spremišta za drvo u Trstu. Privatni posjednici građu su morali predati državi uz una-prijed određenu naknadu. Kao jedna od važnijih zahtjeva istaknu-ta je i izgradnja vlastite pomorske flote.

Tršćanska intendantura, 26. listopada 1762. godine, od carice dobiva zadatak da zaključke provede u djelo. Nakon toga uslijedi-


la su detaljna opisivanja, premjeri i izrade karata krajiških šuma, dioba šuma na okružja te postavljanje stručnog osoblja za gospo-darenje šumama. Svi radovi morali su biti gotovi do kraja 1764. godine, a za njihovu provedbu bilo je zaduženo šumarsko stručno osoblje pod vodstvom bojnika Pierkera.

Caričina naredba prije svega se odnosila na šume od dalmatin-ske međe do Mrkoplja i Ogulina, velebitske i kapelske šume, dakle one koje su bile bliže moru. Na šumama iz ogulinske i slunjske regimente radilo se smanjenim intenzitetom.

Kako je u šumama Vojne krajine, zbog samostalne sječe grani-čara, vladao potpuni nered Pierker uz detaljne opise stanja šuma i vrste drveća te njihovu uporabnu vrijednost daje smjernice za izgradnju putova koji se moraju izgraditi radi neometanog rada. Uz to Pierker je odredio da se na području za koje je bio zadužen može posjeći 26% debljih stabala, što je bio izuzetno velik inten-zitet.

Bojnik Pierker je sa suradnicima natporučnicima Dienze-lom i Pencom, tijekom 1764. i 1765. godine snimio 32 sekcije u mjerilu 1:16.500, a prema njima, 1766. godine dovršena je pre-gledna karta u mjerilu 1:16.500 u 18 sekcija, a potom i pregledni-je smanjenje u osam sekcija. Nakon uspješnog snimanja šume na Velebitu sljedeći zadatak bio je kartirati područje ličke, ogulinske i otočke regimente. Tako nastaje još jedna šumarska karta u mjerilu 1:16.500 od 18 sekcija, koja je 1788. godine smanjena na mjerilo 1:43.200 u 12 sekcija. Osim šuma na ovoj karti vide se i ostale poljoprivredne površine. Izvornici svih karata nalaze se u Ratnom arhivu u Beču (Kriegsarchive in Wien), gdje ih je 1906. godine u pronašao ing. šumarstva, šumarski nadzornik te pomoćnik mini-stra Bogoslav Kosović i o tome napisao članak Prvi šumarski struč-ni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina, objavljen u Šumarskom listu iz 1. siječnja 1914. godine.

Jedan primjerak te mape nalazi se sada pohranjen u c. kr. dvorskom arhivu u Beču pod oznakom »Ex arhivo bellico B IX. C 1016« gdje ga je pisac ovih redaka pod jesen 1906. kao i mapu šuma otočke i ogulinske pukovnije te i sam opis tih šuma prona-šao, - istaknuo je u svom članku Kosović.

Faksimil originalne karte Mappa deren K.K an der See in litorali Austriaco ligenden Waldungen des löbl. Liccaner Gränz Regiment welche auf Allerhöchste Befehle Annus 1764, može se pogledati i u Hrvatskoj, čuva se u Kartografskoj zbirci Hrvatskog državnog arhiva pod oznakom HR-HDA-902, signatura B.III.3. Karta koja je objavljena kao prilog Kosovićevom članku čuva se u Zbirci zemljopisnih karata i atlasa Nacionalne i sveučilišne knjiž-nice u Zagrebu.

info

rmat

ika

Teks

t: M

r.sc.

Nin

osla

v Pl

eše

EKONOMIJA NA INTERNETU

Digitalna valuta

U razvoju novih tehnoloških dostignuća sve veći značaj dobiva elektronski novac koji u suvremenoj

interpretaciji zapravo predstavlja informaciju. Putem elektronskog novca se označava pravo nekog subjekta u odnosu na robu i usluge koje egzistiraju u jednom

društvu. U tom slučaju taj virtualni novac je specifična monetarna informacija koja se putem intranet sistema

banaka ili interneta u realnom vremenu prenosi između transaktora koji obavljaju plaćanja.

Razvoj elektroničkog novca potaknut je ši-renjem interneta, kojim se obavlja sve veći broj transakcija uz neizbježnu komunikaci-ju i poslovanje ljudi širom svijeta. Da bi se

takve transakcije što jednostavnije, uz što manje troš-kova i u što kraćem vremenu obavljale, razvijeni su različiti oblici elektroničkog plaćanja.

Protok elektroničke informacije, kao što je elek-tronički novac, između dviju strana koje komuniciraju putem interneta, omogućuje njeno nesmetano proma-tranje i eventualnu zlouporabu od treće strane. Da bi se takve neželjene aktivnosti neutralizirale ili spriječile, koristi se zaštita kriptiranjem te provjera autentično-sti sudionika u transakciji. Podloga takvim postupcima su različiti kriptografski algoritmi i mehanizmi te dodatno razvijeni protokoli više razine koji osiguravaju zaštitu elektroničke informacije kao i privatnost sudionika transakcije. Upravo su privatnost i autentič-nost bitne osobine potencijalnog sustava elektroničkog plaćanja.

Uvjet prelaska na isključivo digitalni novac je mogućnost ano-nimnog plaćanja jer se ne može prihvatiti da iza svake transakcije pojedinca ostaje jasan elektronski trag. Niti bankama neće biti sve-jedno jer dobar dio prihoda naplaćuju putem provizija od tran-sakcija. S druge strane mogućnost oružanih pljački se eliminira, a poreznici mogu bolje kontrolirati uplate u državnu blagajnu. Pro-tivnici uvođenja digitalnog novca pozivaju se na okruženje koje još uvijek ne može jamčiti apsolutnu privatnost i sigurnost digitalnih transakcija, da se ne spominje mogućnost napada hakera – računal-nih kriminalaca kojima novčane transakcije potencijalno predstav-ljaju uvijek privlačan plijen.

Naime, mnogi za aktualnu financijsku krizu krive banke, pa se posljednjih godina nametnulo pitanje postoji li način da novac dr-žimo izvan banaka. Kao neka vrsta rješenja pojavile su se digitalne valute od kojih je bitcoin najpoznatiji. Bitcoin je digitalna valuta autora kriptologa Satoshi Nakamota stvorena 3. siječnja 2009. go-dine. On je mrežni novac izmislio samo nekoliko mjeseci nakon

Sylvicultura Oeconomica


ŠKOLA U ŠUMI

DV Tratinčica uposjeti koprivničkim šumarimaLjubav prema šumi razvija se od najranije dječje dobi.

Primjerom to potvrđuju mališani iz koprivničkog dječjeg vrtića Tratinčica. Obilježavajući Dan planeta Zemlje, grupa djece Točkice iz tog vrtića posjetila je

Upravu šuma Koprivnica, Šumariju Koprivnica.

Zamisao o izletu u šumu i posjetu šumarima u njihovom prirodnom radnom okruženju nastala je još u jesen kada su mališani dječjeg vrtića Tratinčica veselo prošetali uredima te postavili izložbu svojih radova i papirnatog

drveća u zgradi stručnih službi Uprave šuma Koprivnica. Tako su, u prijepodnevnim satima jednog sunčanog travnja, uz druženje sa šumarima Marinom Juratović, Alanom Novkinićem i Sašom Pu-harom djeca ponovno imala priliku proširiti svoja znanja o šuma-ma i prirodi. U gospodarskoj jedinici Dugo brdo, na prostoru uz lugarnicu Razbojište pripremljena im je prigodna užina u obliku jegervuršta ispečenog na pravoj šumarskoj vatrici. Djeca već mno-go toga znaju o šumama i prirodi te ih raduje kada imaju priliku na svoj način doprinijeti njihovom očuvanju. Sa zanimanjem su pratila izlaganja šumara, a i sami su iskušali svoje snage prošetavši šumom do 15. odjela i posadivši 60-ak sadnica hrasta kitnjaka na obnovljenoj površini. Koliko treba biti duboka rupa za korijenje? Koliko godina stablima treba da narastu? Što sve dobivamo od stabala? Što se sve u šumi smije brati? Ovo su bila samo neka od mnogih pitanja koja postavljaju znatiželjni predškolci. Svrha ovog posjeta bila je, kako navode odgajateljice Jasna Klačinski i Ljiljana Modić, edukacija te širenje svijesti o važnosti šuma i brige za pri-rodu. Za uspomenu na ovo druženje ostalo je mnogo nasmijanih dječjih lica na fotografijama.

Tekst: Janka Indir Foto: Alan Novkinić

kolapsa svjetskih tržišta financija napisavši o tome kratki esej u kojemu je kritizirao tradicionalne valute koje podržavaju vlade jer, kako je naveo, vlade uvijek iznova popuštaju pred iskušenjem da tiskaju novi novac i tako potpiruju inflaciju. Radi se zapravo o open source softveru (besplatnom, slobodnom softveru) koji omogućuje korištenje te valute za čitavu mrežu korisnika koja, za razliku od većine valuta, ne počiva na povjerenju središnjem izdavatelju. Valuta je decentralizirana što umanjuje mogućnost nestabilnosti od strane centralnih banaka, a inflacija je predpro-gramirana, predvidljiva i unaprijed poznata.

Ovom valutom korisnici mogu kupovati virtualne i stvarne proizvode, a transakcije se odvijaju jednostavnim prebacivanjem novca, odnosno bitcoina s jednog na drugi račun te se taj no-vac pohranjuje u digitalni novčanik. Bitcoin zadovoljava ključne funkcije novca: on je matematička kategorija jer omogućava uspo-ređivanje cijena. On je sredstvo plaćanja kojim se mogu isplatiti obveze prema trećoj stranci i sredstvo su čuvanja vrijednosti.

Stefan Thomas smatra da bitcoin još nije novac za mase.- Njegova upotreba je vrlo komplicirana, sigurna upotreba još

kompliciranija, to je valuta za specijaliste koji se razumiju u poslo-vanje s novcem, - smatra Thomas.

Procjenjuje se da bitcoin u poslovanju koristi više od 100.000 ljudi. Pošto je decentralizirana i nije anonimna, kontroliraju je samo Nakamotovi algoritmi omogućujući direktno plaćanje u cijelome svijetu bez platežnih posrednika poput PayPala ili kre-ditnih kartica. Bitcoin je na jednoj od 50 trgovinskih platformi potpuno konvertibilna valuta koja se može zamijeniti za druge va-lute poput eura i dolara.

Stoga je neizvjesno predvidjeti bilo kakvu budućnost digital-nog novca i procijeniti vrijeme njegove potpune uporabe. Možda se to najprije dogodi u skandinavskim zemljama odakle često do-laze tehnološki napredne stvari. Švedska je primjerice prva država svijeta na putu izbacivanja fizičkog novca iz opticaja. U toj se dr-žavi samo 3 posto novčanih transakcija obavlja putem novčanica (u eurozoni to iznosi 9%).


Dječji vrtić »ZAPRUĀE«skupina »Ježići«

odgojiteljice:

Mirela Prpić i Marija Čančar

DV Ivana Brlić Mažuranićodgojiteljice:

Sanja Lipovac, Alma Smajić

S tihovima, zagonetkama i prozom GRIGORA VITEZA obilježava-

mo suradnju koja nas raduje iz mjese-ca u mjesec, iz godine u godinu.Zajedno pet godina – djeca i odgoji-teljice DV »Sesvete« iz Sesveta, DV »Josipdol« iz Josipdola , DV »Ivana Brlić Mažuranić« iz Slavonskog Broda i Škola pri bolnici za medicinsku reha-bilitaciju Krapinske Toplice.

Upoznali ste i DV »Didi«, a ove go-dine upoznat ćete stvaralaštvo djece i odgojiteljica DV »Zapruđe« iz Za-greba.

Priredila: Ljilja Ivković

KAKVE JE BOJE POTOKPotoku koji šumom tečeOprezno priđe jedan jelenI napivši se vode reče:Potok je kao šuma zelen.Kraj stijena potok dalje tečeO kamena se lomeć rebra,Skakutajući zeko reče:Potok je ovaj sav od srebraKroz polje potok dalje tečePod vedro nebo izašav,A lastavica ozgo reče:Potok je kao nebo plavI napivši se vode reče:Nad njim oblaci bijeli stoje,Lebdeći bijeli leptir reče:Potok je ovaj bijele bojeS mnoštvom zvijezda dođe veče,Ugasi svoje boje dan,Plašljiva srna tiho reče:Gle, sav je potok ozvjezdan

Bruno Špičić 6,5 god.

Samuel Filipović, 6,4 god.

Lea Butina, 6,8 god.

Terezija Luić 5 god.

Filip Rakić 6 god.

Ana Zekušić 6 god.

Leon Babić, 7 god. Jakov Juričić,

5,9 god.

Dječji vrtić »JOSIPDOL«Vrtićka starija odgojna skupina »MIšIćI«odgojiteljice: Anita Blašković i Dijana Župan

Documents

Poplava u Posavini - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/197.pdfBorba za opstanak ugrožene divljači - U šumariji Stara Gra-diška, koja na području četiriju gospodarskih jedinica