H r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j eH r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j eN a v j e š t e n j a B l a ž e n e D j e v i c e M a r i j eN a v j e š t e n j a B l a ž e n e D j e v i c e M a r i j e

GOD. LV / 2019., BROJ 120 • ISSN 1331-7660

V J E S N I K

IZDAJE:Dominikanski provincijalat

Zagreb, Kontakova 1

ODGOVARA:fr. Slavko Slišković, provincijal

UREDNICI:fr. Slavko Slišković (glavni urednik)

Ana Buljat (tajnica provincijala)

GRAFIČKO OBLIKOVANJE I TISAK:Denona, Zagreb

ISSN 1331-7660

H r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j eH r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j eN a v j e š t e n j a B l a ž e n e D j e v i c e M a r i j eN a v j e š t e n j a B l a ž e n e D j e v i c e M a r i j e

God. LV / 2019. , broj 120

V J E S N I K

SADRŽAJ

UVODNIK .................................................................................................................................................................................................................................................. 3

IZ REDAOpća skupština Reda u Vijetnamu 2019. .................................................................................................................................................................................. 5Novi učitelj Reda – fr. Gerard Francisco Timoner, OP ....................................................................................................................................................... 8Biti Dominik – Intervju s novim učiteljem Reda Gerardom Timonerom, OP ..................................................................................................... 8Tekst homilije Učitelja Reda na misi zatvaranja Opće skupštine u Vijetnamu, nedjelja 4. kolovoza 2019. .......................................... 10Akti Opće izborne skupštine Reda propovjednika, Biên Hòa 2019. .......................................................................................................................... 12- Pismo o proglašenju ............................................................................................................................................................................................................................ 12- Prolog: Sinergija života i poslanja. Braća zajedno u poslanju ........................................................................................................................................ 14Sastanak europskih dominikanskih promotora „Pravde i mira“ 2019. ..................................................................................................................... 20Godišnji sastanak Europskog vijeća laičkih dominikanskih bratstava (ECLDF) .................................................................................................. 21Proglašen novi dominikanski svetac: Bartolomej od Mučenika .................................................................................................................................. 23

IZ PROVINCIJALATAIzvješća s Provincijskih vijeća (XXI. i XXII.) ............................................................................................................................................................................... 25Čestitka novoizabranoj Časnoj Majci sestara dominikanki Kongregacije svetih Anđela Čuvara .............................................................. 28Dominikanski „Mjesec za mir“ 2019. .......................................................................................................................................................................................... 28

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICADuhovne vježbe u Bolu 2019. ......................................................................................................................................................................................................... 30Pjesnikom se rađa, govornikom se postaje .............................................................................................................................................................................. 32Prezbitersko ređenje fr. Mihovila i fr. Josipa ............................................................................................................................................................................. 34Mlada misa fr. Mihovila Žuljevića-Mikasa ................................................................................................................................................................................ 36Slavlje mlade mise fr. Josipa Dolića .............................................................................................................................................................................................. 38Đakonsko ređenje fr. Ante Augustina Kazotija i fr. Reginalda Biklića ....................................................................................................................... 40Obnova jednostavnih zavjeta ......................................................................................................................................................................................................... 42Započeo dominikanski novicijat u Rijeci .................................................................................................................................................................................. 44Glas iz „Grada koji teče“ ..................................................................................................................................................................................................................... 45Izvještaj o događajima u 2019. godini u dominikanskoj župi u Petrovčama ........................................................................................................ 48Fr. Viktor Arh novi starješina Samostana sv. Jozefa u Žalcu ........................................................................................................................................... 50Nova vremena – isto poslanje ........................................................................................................................................................................................................ 51Kardinal Dominik J. Duka posjetio dominikance u Zagrebu ......................................................................................................................................... 52Provincijal fr. Slavko u Vidovicama .............................................................................................................................................................................................. 53Provincijal fr. Slavko u svetištu Hildesheim .............................................................................................................................................................................. 54Tragovima pučkih misionara: Pučke misije u Žepču i Radunicama (BiH) .............................................................................................................. 55Obljetnica smrti fr. Dominika Barača u Trogiru .................................................................................................................................................................... 59Proslava 50. obljetnice postojanja HKM Hamburg ............................................................................................................................................................. 60Proslavljen zlatni jubilej misništva fr. Hrvoja Lasića ............................................................................................................................................................ 67Zlatna plaketa ,,Grb Grada Širokog Brijega“ fr. Vjekoslavu Lasiću ............................................................................................................................... 68Fr. Marin Golubović dobitnik Rektorove nagrade ............................................................................................................................................................... 70Reakcija na tekst Stjepana Krasića objavljenog u zborniku VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT ......................................................... 70Tablica obljetnica 2020. ...................................................................................................................................................................................................................... 75

NOVA IZDANJA ..................................................................................................................................................................................................................................... 76

IN MEMORIAMFranjo Šanjek (1939. – 2019.) .......................................................................................................................................................................................................... 80Jože Rupnik (1944. – 2019.) .............................................................................................................................................................................................................. 86

DODATAKCrkva i Red propovjednika u Vijetnamu .................................................................................................................................................................................. 90Nepoznati Kupareo – Festival kršćanskog kazališta ........................................................................................................................................................... 93Izmjene KKN u skladu sa zaključcima Opće skupštine održane u Biên Hòi .......................................................................................................... 95

3

U V O D N I K

Draga braćo, poštovani čitatelji,

godina koja je za nama bila je bremenita događajima na razini naše Provincije i cijeloga Reda. Sa zahvalnošću Bogu možemo konstatirati kako je većina od njih bila radosna!

Za naš je Red zasigurno najvažnije bilo održa-vanje Opće skupštine u Vijetnamu. Četiri tjedna života na drugom kontinentu, s ljudima drukčijih kultura i običaja, ali sa sviješću o pripadnosti istoj dominikanskoj obitelji iznimno je redovničko i du-hovno iskustvo. Osobito je ohrabrenje bilo vidjeti životnost mladih Crkava u Aziji. Ne trebamo se pla-šiti za budućnost! Gospodin vodi svoju lađu, a Duh joj širi jedra! Vjerujem da će i naš Red osjetiti dah svježine s novim Učiteljem fr. Gerardom F. Timo-nerom. Siguran sam da ćemo Učitelja bolje upozna-ti kroz tekst razgovora s njime i njegove ho milije o slavlju zatvaranja Opće skupštine. Tu su također i dijelovi novih Akata koji bi nam trebali biti putokaz u nadolazećem razdoblju. Unatoč tome što smo ne-davno priredili hrvatski prijevod Knjige konstitucija i naredbi na posljednjoj je Općoj skupštini došlo do nekih promjena koje u Vjesniku do no simo. Ponovit ću što sam u Uvodu novog izdanja napisao: „Naše ‘Konstitucije’ predviđaju mogućnost vlastite izmje-ne, ali u dugim i redovitim uzastopnim trogodiš-njim intervalima Općih skupština. Postoji temeljni dio koji je stalan, dok je većina teksta podložna pro-pitivanju. Njihova promje njivost nije znak slabosti, nego životnosti i demokratičnosti Reda koji želi u svakom vremenu na njemu blizak način ostvarivati ono što je u temeljnom dijelu zacrtano, dajući sva-kom pojedinom članu zakonski okvir u kojemu može živjeti poslanje brata propovjednika, ugrađi-vati se u zajednicu te od nje biti prihvaćen i podu-piran.“ Članovi Dominikove obitelji diljem svijeta susreću se i s brojnim teškoćama, ali i nesebičnom podrškom braće i sestara. Ove godine posebice se duhovno i materijalno solidariziramo s onima u Indiji. No, ne osta jemo zatvoreni u granice Reda, nego se trudimo promovirati pravdu i mir na broj-nim područjima. Na tom nas putu prati zagovor još jednoga subrata uzdignutog na čast oltara: Bartolo-meja od Mučenika.

Raduju nas brojni lijepi događaji unutar naše Provincije. Sve-ćenicima su postali, svoje mlade mise pro-slavili i pastoralne ob-veze prihvatili fr. Mi-hovil Žuljević Mikas i fr. Josip Dolić. Za đakone su zaređeni fr. Ante Kazoti i fr. Regi-nald Biklić. Fr. Marin Golubović, fr. Karlo Alan Kevo, fr. Matej Trupina, fr. Josip Bernard Knez, fr. Bonifacije Franjo i fr. Ilija Lešić obnovili su svoje redovničke zavjete za narednih godinu dana. Fr. Mislav Matijašić i fr. Kristijan Zelić započeli su novicijat u Rijeci. Jakov Vuković je kao kandidat Hrvatske dominikanske provincije upisao studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i živi u Samostanu sv. Katarine. U Splitu je također naš sjemeništarac Renato Vilić. Nadamo se da će po njima Dominikova karizma nastaviti živjeti i njegova baklja još snažnije plamtjeti u našoj Provinciji.

Za život i rad nagrađen je od Grada Širokog Bri-jega fr. Vjekoslav Lasić, dok je fr. Marin Golubović dobitnik Rektorove nagrade na Sveučilištu u Za-grebu. U čast fr. Rajmunda Kuparea priređena je kazališna večer u sklopu Festivala kršćanskog kaza-lišta. U ovom broju Vjesnika opširnija su izvješća o životu i radu braće u više naših zajednica. Posebno mjesto pripada proslavi Jubi leja HKM Hamburg. Aktivni smo bili i u izdavačkim pothvatima. Bogu hvala do sada nismo imali česte slučajeve polemike u našem glasilu, ali u duhu Reda ni njih ne može-mo izbjeći. Od istine ne treba bježati, nego je u ljubavi tražiti. Geslo „Veritas“ treba opravdavati.

U nadi da Gospodin svojim vjernima „život mijenja, a ne oduzima“, sa zahvalnošću se sjećamo dvojice subraće koja su preselila s ovoga svijeta u vječnost: fr. Franje Šanjeka i fr. Jože Rupnika. Kongregacija sestara dominikanki svetih Anđela Čuvara izabrala je novu upravu na čelu s časnom majkom s. Jakom Vuco. Čestitamo i nadamo se

4

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

daljnjoj bratsko-sestrinskoj suradnji u vinogradu Gospodnjem!

Radost svih događaja o kojima možemo čitati u ovom Vjesniku svoj izvor ima u Radosnoj vijesti Isusa Krista. Njegovo rođenje slavimo. Božić nas poziva da sami budemo radosni i radost oko sebe širimo. Ona nije besmislena. Nije plod naše mašte i želja niti je bijeg od stvarnosti. Uporište ima u konkretnom događaju u Betlehemu. U točno odre-đeno vrijeme i na točno određenom mjestu Bog se utjelovio i postao čovjekom. Nastanio se na zemlji i učinio dionikom ljudske povijesti. Tako je potvr-dio kako ovaj svijet i život na njemu imaju smisla te da u ovom svijetu i u našoj povijesti dobro po-bjeđuje zlo, ljubav nadjačava mržnju, a život nad-

vladava smrt. To je razlog naše radosti i snaga u življenju karizme propovjednika! Dobro poznate nam okolnosti u kojima se Sin Božji rodio kao čo-vjek uče nas da nema prostora i situacije u koje se ne može unijeti život i koji bi bili nedostojni navje-štaja radosti. Naše je mjesto u raznim „štalama“ suvremenih Betlehema, a naše noge zovu putovi prepuni bjegunaca od današnjih Heroda i putnika prisiljenih na popis od strane vladara novoga doba. Tu smo pozvani biti „glasonoše radosti“ koji ogla-šavaju mir, oglašuju sreću i navješćuju spasenje. U tom duhu neka nam svetkovina Božića bude rado-sna, a nova 2020. godina blagoslovljena!

Fr. Slavko Slišković, OP,provincijal

5

I Z R E D A

OPĆA SKUPŠTINA REDA U VIJETNAMU 2019.

radu Opće skupštine sudjelovali su također pozva-ni članovi Generalne kurije te predstavnici različi-tih sastavnica dominikanske obitelji, od predstav-nika laičkih i svećeničkih bratstava do sestara do-minikanki i predstavnika dominikanske mladeži.

Od 9. srpnja do 4. kolovoza 2019. u Biskupij-skom sjemeništu sv. Josipa u vijetnamskom

gradu Long Khánhu, koji se nalazi na području propovijedanja dominikanskog Samostana sv. Mar tina de Porresa u gradu Biên Hòi, održana je Opća izborna skupština Reda propovjednika. Hr-vatsku dominikansku provinciju Navještenja BDM na Općoj skupštini predstavljali su fr. Slavko Sliš-ković, provincijal, i fr. Domagoj Augustin Polanš-čak, defi nitor.

Braća dominikanci – tadašnji i neki od bivših učitelji Reda, provincijali, defi nitori, viceprovin-cijali, sociusi defi nitorâ i provincijalâ, delegati pro-vincijâ i učitelja Reda – tijekom prvog tjedna iza-brali su fr. Gerarda Timonera III. za novog učitelja Reda, a zatim su braća zajedno s novim učiteljem Reda, poslije tri tjedna komisijskih i plenarnih za-sjedanja, donijeli nove Akte kojima će se, pored ostalih pravnih propisa, Red voditi u nadolazećem razdob lju (u nastavku donosimo Pismo o proglaše-nju i Prolog Akata).

Osim skupštinara, koji imaju pravo glasa prili-kom izbora učitelja Reda i donošenja Akata, u

Skupština je započela misnim slavljem na čast Duha Svetoga. Poslije pozdravnih i zahvalnih govo-ra, na prvoj sjednici raspravljalo se o poslovniku, a zatim je fr. Bruno Cadoré, tadašnji učitelj Reda, podnio izvješće o stanju Reda propovjednika, pri čemu je istaknuo i iscrpno razradio četiri područja koja predstavljaju poseban doprinos Reda suvreme-

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

6

7

IZ REDA

noj evangelizaciji, ali koja također nameću određe-ne izazove: (i) reorganizacija strukturâ zajedničkog života s ciljem obnove propovijedanja; (ii) jedinstvo života i propovijedanja; (iii) promicanje posebnosti dominikanskog poslanja u Crkvi; (iv) nužnost me-đusobne suradnje različitih sastavnica Reda.

Nakon što su braća petog dana Skupštine iza-brali novog učitelja Reda, uslijedio je intenzivan rad u komisijama čiji je zadatak bio tijekom slje-deća tri tjedna raspravljati i odlučivati o pitanjima koja će odrediti sadržaj Akata. Komisijski rad bio je podijeljen u sedam tematskih grupa: 1) izazovi i obnova bratskog života; 2) izazovi i obnova pro-povijedanja; 3) zvanjâ, braća suradnici i formacija; 4) solidarnost i suradnja; 5) upravljanje Redom i promocija dominikanske obitelji; 6) studij, centri za studije i institucije pod izravnom upravom uči-telja Reda; 7) konstitucije i naredbe.

Opća skupština završila je 4. kolovoza svečanim euharistijskim slavljem u dominikanskom svetištu sv. Martina de Porresa u gradu Biên Hòi. Pred više

od 12 000 vjernika, uz nazočnost brojnih ograna-ka dominikanske obitelji (od braće dominikanaca do sestara dominikanski i članova laičkih bratsta-va), misu je predvodio fr. Gerard Timoner III., novi učitelj Reda, u zajedništvu s vijetnamskim provincijalom i ostalom braćom dominikancima. Nedjeljno slavlje bilo je uveličano polaganjem sve-čanih zavjeta što su ih mlađa braća dominikanci, njih 21, izrekli pred učiteljem Reda.

Tijekom četiri tjedna braća dominikanci iz ci-jelog svijeta živjeli su zajedno, molili su zajedno, zajedno su raspravljali i promišljali, provodili slo-bodno vrijeme, stjecali nova poznanstva i prijatelj-stva, stjecali nova životna i redovnička iskustva. Do sljedeće Opće skupštine defi nitora u Meksiku 2022. godine – Adios!

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

Fotografi je preuzete sa Facebook stranice i Flickr računa Opće skupštine Reda

propovjednika 2019. u Vijetnamu

8

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

NOVI UČITELJ REDA – FR. GERARD FRANCISCO TIMONER, OP

štvo zajedno čine našu narav, mi smo braća-propo-vjednici. Dominikova vizija Reda jasno se očituje kada je od pape Honorija III. tražio malu ali značaj-nu promjenu u Buli od 21. siječnja 1217., tj. da se izvorna riječ ‘praedicantes’ (osobe koje pro po vije-daju) promijeni u imenicu ‘praedicatores’. Dakle, možemo reći da naša misija nije prvenstveno ono što radimo, tj. propovijedanje, već tko smo, tj. pro-povjednici. Mi služimo misiji pomaganja u izgradnji Crkve kroz karizmu koja je dana Dominiku i Redu. Da budem malo konkretniji, to znači da je domini-kanska župa ona u kojoj zajedništvo braće pastirski vodi zajedništvo župe; dominikanska akademska ustanova je ona u kojoj zajedništvo braće vodi aka-demsku zajednicu u studiranju, podučavanju i istra-živanju; središte koje nastoji provoditi socijalni nauk Crkve, koje nastoji promicati Kristov mir kroz pravedne odnose je zajedništvo braće koje nastoji po-moći ljudima da žive u skladu sa svojim dostojanstvom kao Božje djece. Da budemo realni, raznovrsnost i razlike među braćom ponekad mogu oslabiti zajed-ništvo. Ali i to može postati dio naše proročke služ-be u Crkvi i društvu: moguće je da postoje među-sobne razlike a ostati braćom, moguće je ne slagati se s nečim bez prekida zajedništva.

Opća izborna skupština Reda propovjednika izabrala je 13. srpnja 2019. fr. Gerarda Fran-

cisca III. Timonera za 88. učitelja Reda.

Novi učitelj Reda rođen je 26. siječnja 1968. godine u gradu Daetu na sjeverozapadu Filipina. Prije nego što je zaređen za svećenika 1995. godi-ne, diplomirao je fi lozofi ju na Filipinskom domi-nikanskom centru za međunarodne studije i teo-logiju na Sveučilištu sv. Tome u Manili. Doktorat iz teologije obranio je na Katoličkom sveučilištu

Nijmegenu u Nizozemskoj 2004. godine. Obna-šao je različite službe pa je, pored ostalog, bio pro-vincijal Filipinske dominikanske provincije i vice-rektor Sveučilišta sv. Tome u Manili. Bivši učitelj Reda, fr. Bruno Cadoré, imenovao ga je sociusom Reda za Aziju i Pacifi k, a papa Franjo članom Me-đunarodne teološke komisije.

Fr. Gerard Timoner treći je učitelj u povijesti Reda propovjednika koji nije član europske pro-vincije i prvi učitelj Reda koji dolazi iz Azije.

Biti Dominik – Intervju s novim učiteljem Reda Gerardom Timonerom, OP

Na kojim biste područjima Reda željeli raditi u ovih devet godina svoje misije kao učitelj Reda?

Brat Bruno (bivši učitelj Reda) mi je rekao da biti Učiteljem Reda znači ostati takav kakav jesam, tj. „fr. Gerard“, ali čija će služba biti „Dominik“ za Red u narednih devet godina. „Biti Dominik“ zna-či voditi braću u služenju poslanja Reda, tj. poma-gati u izgradnji zajedništva Crkve, Tijela Kristova, kao što su to činili sv. Franjo i sv. Dominik kad je Crkva bila u snažnoj potrebi za „novom“ evangeli-zacijom u 13. stoljeću.

Na koji način pomažemo u izgradnji Crkve, Tijela Kristova?

Prvo je važno shvatiti da smo samo „pomoćnici“ ili „asistenti“. Primarni „graditelj“ je Trojedini Bog, model i izvor zajedništva. Znamo da je najjedno-stavnija, ali i najdublja, teologija zajedništva Isusova molitva za jedinstvo, koja otkriva njegovu volju i poslanje: Molim ... da svi oni budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi ... da svijet upozna da si me ti poslao (Iv 17). Prisjetimo se da naša Temeljna kon-stitucija ističe: „Ustrojstvo Reda kao redovničke ustanove proizlazi iz njegove misije i bratskog zajed-ništva“ (KKN VI). Naše poslanje i bratsko zajedni-

9

IZ REDA

Nadam se i molim se da će u narednim godina-ma reorganizacija Reda koju smo započeli godina-ma prije krenuti prema intencionalnijem i dubljem osjećaju zajedništva. Brat Bruno nam je rekao da imamo 800 braće u formaciji – kako toj braći pru-žamo jednaku kvalitetu formacije? – jer oni nisu samo sinovi provincija, već su i naša braća. Jednom sam čuo lijepu izreku jednog brata iz Afrike: potreb-no je čitavo pleme da bi se odgojilo dijete. Možda je dobro pitati ovu Skupštinu i čitavi Red, koliko ve-liko je ovo „pleme“? Naše Konstitucije nas podsje-ćaju: Red je zajedništvo, a ne federacija provincija. Važno je napomenuti da ovo zajedništvo ima dvije nerazdvojne dimenzije: aff ectus communionis (emo cionalno zajedništvo) i eff ectiva communio, djelotvorno ili konkretno zajedništvo.

Kako možemo produbiti taj osjećaj za zajedni-štvo da svi postanemo svjesni da je, primjerice dje-lovanje Reda u Amazoniji, također naše; da je uspjeh institucija pod Učiteljem poput Angelicu-ma, Albertinuma i Biblijske škole također naš uspjeh? Fr. Timothy je braći u svojoj nadahnjuju-ćoj homiliji rekao: „Uloga Učitelja je podupirati provincije i braću koju Duh poziva na neko hrabro poslanje.“ To je važan savjet kojeg se moram sjeti-ti u narednih devet godina.

Koje strahove ste morali pobijediti da biste mogli reći „da“ odluci Opće izborne skupštine održane u Biên Hòi 2019.?

Rekao sam braći kapitularima kako vjerujem da Učitelj mora biti sposoban „slušati“ svu braću. Bra-ća obećavaju poslušnost nasljednicima svetoga Do-minika. Ali Učitelj ne prima samo profesiju braće, on također mora voditi braću u poslušnosti, tj. u poslušnosti ili slušanju Božje Riječi, za potrebe Crk-ve, u odlukama Općih skupština itd. Da bi to po-stigao, mora slušati i braću, kao pojedince ili kao zajednice; ali ja imam veliki jezični hendikep jer go-vorim samo jedan od tri službena jezika Reda. Ni-sam toliko talentiran kao moji prethodnici i znam da na ovoj Općoj skupštini ima mnogo kompetent-ne braće koja govore sva tri ili barem dva jezika. Ta-kođer mi nedostaju vještine za rješavanje problema Reda. Nisam ni najpametniji ni najhrabriji brat na

Skupštini. Stoga bih potpuno razumio ako netko misli da je bilo glupo od mene reći „da“ i prihvatiti izbor. Ipak, nije me luda hrabrost natjerala da ka-žem „da“; nego su to bila braća iz Sv. Sabine, toč nije fr. Vivian, koji me zbunjenog uvjeravao: „svi smo se iskreno molili za vodstvo Duha Svetoga i braća su odlučila u dobroj savjesti ... osim ako vam kuća ne gori ... morate sići, sastati se s kapitularima i prihva-titi...“ (vjerojatno nisu točne njegove riječi, ali to su riječi koje sam zapamtio). Fr. Orlando me zagrlio i rekao mi „nisi sam, mi smo ovdje“. Nakon što su me ta braća pratila u molitvi u kapelici, znao sam da moram prihvatiti odluku braće.

Što vas usrećuje ovih dana? Fr. Timothy Radcliff e zamolio je Duha Svetoga za „veselog Učitelja“?

Fr. Timothy, tijekom mise zaziva Duha Svetoga za izbor novog Učitelja, završio je svoje propovije-danje riječima: „Evanđelje donosi da su se učenici radovali kad su vidjeli Gospodina. Cijelo naše pro-povijedanje potječe iz te radosti. Bez radosti, gubi-mo vrijeme. Neka nam Gospodin dadne radosnog Učitelja.“ Mislim da se fr. Timothy poziva na dar koji moraju imati svi dominikanci: sposobnost pro-povijedanja evangelii gaudium, radosti evanđelja. Zahvaljujući Božjoj milosti, iskusio sam tu radost vidjevši Gospodina, koji se očitovao u bratskome zagrljaju, podršci i ljubavi braće koja su prisutna ovdje u Vijetnamu; molitvama i ljubaznim riječima podrške braće i sestara iz cijeloga svijeta, uključuju-ći moju obitelj. Oni su za mene bili konkretne ma-nifestacije Emmanuela, Gospodina koji je s nama.

10

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Homilija učitelja Reda na misi zatvaranja Opće skupštine u Vijetnamu,nedjelja 4. kolovoza 2019.

čuli za evanđelje, bilo zato što su ravnodušni pre-ma njemu ili zato što je „premalo radnika za žet-vu“? Vjerujem da su sve to dobri razlozi da u Red primimo braću i sestre. Međutim, mislim da je vjerojatno najvažniji razlog taj što želimo s njima podijeliti radost propovijedanja evanđelja, želimo s njima podijeliti blago dominikanskog života. Iz iskustva znamo da kada naiđemo na nešto veličan-stveno ili zadivljujuće, prvo što nam padne na pa-met su ljudi koje volimo: stvarno želimo da budu s nama! Kad se braća kapitulari vrate kućama, pretpostavljam da će njihove priče biti o izuzetnim stvarima koje su vidjeli, čuli i okusili ovdje u Vi-jetnamu! Tako ja zamišljam zajedništvo svetaca – dok uživaju u blaženom gledanju, sveci nas se sje-ćaju i možda kažu: „Kako bismo željeli da su ov-dje!“ A s naše strane kažemo: „nos iunge beatis!“

Isus nam u današnjem Evanđelju govori da smo sol zemlje i svjetlo svijeta. To je svjetlo vjere koje smo primili na krštenju, koje nam daje snagu da damo boju i okus našemu svijetu. Papa Franjo nas podsjeća u Lumen Fidei: „Vjera nije svjetlost koja raspršuje svu našu tamu, već svjetiljka koja vodi naše korake u noći i dovoljna je za putovanje (LF # 57). Čak i s vrlo čvrstom i nepokolebljivom vje-rom tama postoji u našemu svijetu. Ipak, nemamo se čega bojati, jer je vjera pouzdana svjetiljka koja će osvijetliti naš put.

Ovdje u Vijetnamu, ime „Dominik“ prevodi se kao ‘Đa Minh’ što znači ‘veličanstveno svjetlo’! Dominik je lumen ecclesiae. Kao kršćani, a osobi-to kao dominikanci, mi smo svjetlo svijeta. Ali kao svjetlo, više smo poput Mjeseca, nego poput Sun-ca. Isus je jedino pravo svjetlo svijeta; mi samo re-fl ektiramo njegovo svjetlo. To je ono što crkveni oci nazivaju „lunarnim služenjem“, odražavati Kri-stovo svjetlo kao što Mjesec odražava svjetlost Sun-ca. A znamo da svjetlost mjesečine ovisi o položa-ju Mjeseca u odnosu na Sunce. Jačina svjetla koje nosimo kao dominikanci uvelike ovisi o našem od-nosu s Kristom. Neki od nas blistaju poput punog

Okupili smo se kako bismo proslavili svetkovi-nu našega oca sv. Dominika, svjetla Crkve i

propovjednika milosti. Okupili smo se ovdje kako bismo zahvalili Gospodinu za milost ove Opće skupštine u Biên Hòi u Vijetnamu, kao i za brojne milosti koje smo od Njega primili.

Posljednja Opća skupština u Bolonji počela je susretom s braćom studentima iz cijeloga svijeta koji su krenuli na hodočašće s fr. Brunom, učite-ljem Reda. Ovdje u Biên Hòi, Opća skupština za-vršava polaganjem svečane profesije dvadeset i jed-noga brata, braće koja su se zavjetovala da će pu-tovati s nama slijedeći Krista-propovjednika. Usu-dili su se reći „da“ budućnosti koja nije u njihovim rukama, jer čvrsto vjeruju da je budućnost u Bož-jim nježnim i milosrdnim rukama. Bog je moćan i vjeran jer ono što obeća, ispunjava. I Božja snaga sjaji kroz nas kad održavamo svoju riječ, kad osta-jemo vjerni svojim zavjetima. Pomolimo se za nji-hovu vjernu ustrajnost.

Zašto u Redu promičemo zvanja? Zašto pozi-vamo muškarce i žene da nam se pridruže u domi-nikanskoj obitelji? Pridobivamo li nove članove zato što je naša dužnost osigurati opstanak domi-nikanske karizme za sljedeće generacije? Možda zato što su nam potrebni suradnici koji će nam pomoći u propovijedanju evanđelja? Ili je to zato što u naše vrijeme – više nego u bilo kojem trenut-ku povijesti – postoje milijuni ljudi koji još nisu

11

IZ REDA

Mjeseca – kad nas ljudi pogledaju, odmah osjete radost i mir koji proizlaze iz zračenja Kristom. Kažu da onaj koji je zaljubljen zrači i blista. Do-minikanac koji je zaljubljen u Boga i koji je u miru sa sobom i drugima zrači na poseban način! Mo-žete ih lako uočiti čak i kad su u mračnom kutu sobe, jer blistaju, sjaje, čak i u mraku! Ipak, neki od nas su u opadajućoj Mjesečevoj fazi, fazi mla-đaka, jedva sjajnog, gotovo skrivenog od Krista. Kad ugledate dominikanca koji je utonuo u tamu, koji je mrzovoljan i tužan, čija sama prisutnost is-crpljuje vašu energiju, taj brat ili sestra mogli bi biti u fazi pomrčine Mjeseca! Potrebna im je naša hitna bratska pomoć, jer svjetlost koja dolazi od Krista potpuno je blokirana nečime što se nalazi između njega i Krista. Mi smo svjetlo svijeta, uvje-rava nas Isus. Ali kakvo smo mi svjetlo? Puni Mje-sec, mlađak ili pomrčina Mjeseca? Propovijedati Krista riječju i djelom „lunarno je služenje“.

Dominik je svjetlo Crkve, baš kao svjetlo o ko-jem Isus govori u Evanđelju. Dominik nije zadržao u sebi iskru božanskog nadahnuća, osnovao je Red propovjednika, red muškaraca i žena posvećen proučavanju istine i propovijedanju milosti, te iz-gradnji zajednica u Crkvi.

Jedno od pitanja koje me je zaintrigiralo još od mog novicijata bilo je kako to da osnivač Reda propovjednika nema zabilježenu propovijed ili ho-miliju? Nije to bilo zbog nedostatka materijala za pisanje, jer i danas možemo pročitati prekrasne homilije svetog Augustina koji je živio stoljećima prije. Ipak, imamo samo tri kratka pisma koja je Dominik napisao: jedno je bilo upućeno redovni-cama, a dva su se odnosila na obraćenje heretika.

Mislim da mora postojati dobar razlog za nepo-stojanje zabilježenih Dominikovih homilija. Pozi-vam vas da budete maštoviti i pretpostavite da je takva odsutnost namijenjena rasvjetljavanju miste-rija da je za Dominika, Red koji je osnovao, njego-va trajna propovijed. Prve je samostane nazvao, ne kućama za propovjednike, već samim svetim pro-povijedanjem. Svi smo danas homilija svetog Do-minika u našemu svijetu. Dio smo teksta njegove propovijedi koji se neprestano širi. Riječ ‘tekst’ do-

lazi od latinskog ‘texere’, što znači ‘tkati’. Tekst Do-minikove propovijedi tkanje je zajedničkog života i svjedočanstvo onih koji su očarani njegovim du-hom, njegovom strašću prema istini i suosjećanju za čovječanstvo. A ako bismo mogli zamisliti da smo dio Dominikove propovijedi, pozivam vas da razmislite gdje se vi nalazite u tekstu1 homilije sve-tog Dominika. Nalazite li se u sredini teksta, pode-bljanim slovima? Jeste li dosadna, beznačajna fu-snota pri dnu stranice? Jeste li fusnota koju nitko ne čita, ali bi zaista trebali, jer da je čitaju, saznali bi nešto zanimljivo; što daje potpuno novo razumi-jevanje teksta koji vam daje nove pronicljive smje-rove? Možda ste na margini, jedva se držeći na stra-nici, ali čije marginalno postojanje označava grani-ce teksta i pruža svijet u kojemu tekst ima svoje postojanje. I što kaže taj tekst? Što vi, kao tekst, pišete u svoju obranu? Mi smo danas jedino trajno propovijedanje Dominika u našem svijetu. Odluke koje smo donijeli na našoj Općoj skupštini, koje su satkane od naših kolektivnih snova i snage volje, trebaju učiniti Dominikovo propovijedanje još rje-čitijim u našem današnjem svijetu. Došli smo iz svih dijelova svijeta da slavimo naše zajedništvo kao dominikanci. Četiri tjedna hodali smo zajedno s Gospodinom. Nakon ovog okupljanja, vratit ćemo se svojim kućama. Iako se može činiti paradoksal-nim, čak i dok nam se putovi razdvajaju i krećemo u različitim smjerovima, nastavljamo zajedno ho-dati, jer pripadamo obitelji svetog Dominika, lu-men ecclesiae, i imamo jedan cilj: zračiti svijetu Kristovim svjetlom, utjelovljene Riječi.

1 Prilagođeno iz Karen Soos, „Etimologija nade“ LOGOS Fall 2004, Vol. XVII, broj 2.

12

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

AKTI OPĆE IZBORNE SKUPŠTINE REDA PROPOVJEDNIKA,BIÊN HÒA 2019.

Pismo o proglašenju2

2 „Konstitucije i naredbe Općih skupština proglašuju se izdava-njem Akata Općih skupština ili na drugi način koji one odre-de, a počinju vrijediti – ako se izričito drugačije ne odredi – tek dva mjeseca po proglašenju, računajući od dana koji stoji označen u pismu ‘Pismo o proglašenju = Litterae promulga-tionis’ kojim učitelj Reda predaje braći akte Opće skupštine“ (KKN 282 § I) (op. prev., tekst u zagradama dodan).

provincija.4 Važno je prisjetiti se da ova zajednica ima dvije neodvojive dimenzije: aff ectus communi-onis, tj. čuvstvena zajednica,5 i eff ectiva communio, tj. djelotvorna ili konkretna zajednica. Opća skup-ština, koja je po sebi oblik djelotvorne zajednice, donijela je važnu odluku o utemeljenju fonda so-lidarnosti za početnu formaciju, jednog od važnih sredstava za osiguranje jednake kvalitete formacije osam stotina braće u sadašnjoj početnoj formaciji. Svaki brat koji velikodušno odgovori na milost do-minikanskog poziva ima pravo primiti autentičnu dominikansku formaciju. Da, mi smo sinovi naših dotičnih provincija, ali smo svi braća u istom Redu. Zasigurno, ovo bratsko zajedništvo pokazu-je se na više načina, uključujući zajedništvo dobara na svim razinama Reda, samostana, provincije i općeg Reda.

Na plenarnim zasjedanjima najviše se rasprav-ljalo o sljedeće tri teme: (a) braća suradnici; (b) struktura samostana; (c) seksualna zlostavljanja. Vrijeme koje smo posvetili jasno pokazuje želju braće da poslušaju i uče jedni od drugih kad je riječ o spomenutim temama.

Braća suradnici. Svima je jasno da cijenimo, promičemo i štitimo zvanje naše braće suradnika. Ali shvaćamo da čak i poslije mnogih učenih stu-dija i deklaracija Općih skupština, postoji potreba za daljnjim teološkim razmatranjem i o bratu su-radniku i o bratu svećeniku. Kao zajednica i braće svećenika i braće suradnika, može naš Red sebe dati Crkvi, koja je uređena zajednica i čiji su sve-

4 Federacija = država sastavljena od više saveznih (federalnih) jedinica koje su dio svojih suverenih prava prenijela na sre-dišnju (saveznu) vlast, a dio zadržale za sebe (op. prev.).

5 Čuvstvena zajednica u smislu razvijenog osjećaja za nekoga ili nešto (op. prev.).

Draga braćo u sv. Dominiku,

zahvaljujemo Bogu, Gratiarum omnium largitori,3 Darovatelju svih dobrih darova, za Opću izbornu skupštinu koju smo slavili pod pokrovi-teljstvom Samostana sv. Martina de Porresa, Biên Hòa, Việt Nam, od 9. srpnja do 4. kolovoza 2019.

Također zahvaljujemo bratu Bruni zato što je bio naš Dominik tijekom ovih devet godina, zato što je vodio čitav Red u milosnoj proslavi njegovih 800 godina, zato što nam je dao jasan smjer kako slijediti intuiciju sv. Dominika pri utemeljenju Reda kad je slao braću da studiraju, propovijedaju i formiraju zajednice. Vodio je brigu o preustroju Reda i osigurao dva važna sredstva za njegov unu-tarnji preustroj, proglasivši Ratio Formationis Ge-neralis i Ratio Studiorum Generalis. Stvaranje razli-čitih apostolskih ili misijskih foruma osiguralo je prostore za zajedničko razmatranje i suradnju među braćom koja su predana ovim oblicima apo-stolskog propovijedanja.

Ova Opća skupština pokušala je nastaviti i gra-diti na spomenutim postignućima, razmatrajući i tražeći načine kako ojačati συνέ ργια (sinergiju) dominikanskog života i poslanja. Naše Konstitu cije nas podsjećaju: Red je zajednica, a ne federacija

3 Papa Honorije III. objavio je dva dokumenta kojima je pro-glasio utemeljenje Reda propovjednika: prvo je objavljena bula Religiosam vitam (22. prosinca 1216.), a ubrzo poslije toga Gratiarum omnium largitori (op. prev.).

13

IZ REDA

ćenici pozvani da „u sebi budu ujedinjeni u pri-snom sakramentalnom bratstvu“ (Ratio Funda-mentalis Institutionis Sacerdotalis, 2016., br. 51). Postoji duboka čežnja za bratstvom među svećeni-cima, i dijecezanskim i redovničkim. U sjećanje nam dolazi, naravno, primjer našeg utemeljitelja koji je želio da ga zovu brat Dominik. Ova naizgled ponizna oznaka je u stvari vrlo teološki naziv zato što propovijeda i ukazuje na dolazak Kraljevstva Božjeg gdje je svatko brat i sestra, jer je samo jedan nebeski Otac.

Struktura samostana. Naša duhovnost propo-vijedanja i upravljanja najbolje je podržana struk-turom samostana (komunitarna uprava, osjećaj brat-ske pripadnosti, zajednički život kao ogledalo naše vjerodostojnosti kao propovjednika evanđelja koji po-mažu u izgradnji crkvenog zajedništva itd.). Znamo da broj braće u samostanu nije jamstvo cjelovitog dominikanskog života, ali je važan uvjet za moguć-nost propovjedničkog načina života. Kad je zbog apostolskih razloga provincijalima i starješinama teško ostvariti uvjete zajedničkog života, moramo pronaći konkretna sredstva za ovu braću kako bi imala istinski osjećaj bratskog pripadništva. Na kraju krajeva, svaki brat kojega smo primili profe-sijom ima pravo i dužnost življenja cjelovitog do-minikanskog života.

Postupanje u slučajevima seksualnog zlo-stavljanja. S ovim osjetljivim pitanjem bavili smo se s bratskom iskrenošću i milosrđem. Odredbe o

ovoj temi mogu se pronaći na različitim mjestima u Aktima, ali su one također razvrstane u Dodatku zbog lakšeg referiranja, zajedno s tekstom molitve kojom je zaključena ova rasprava na Skupštini.

Na kraju, u ime Reda, želim izraziti našu za-hvalnost za sljedeće: braći Provincije Kraljice Mu-čenika, Vijetnam, posebno braći Josephu Hoi, provincijalu, i Josephu Ngo Si Dinhu, generalnom tajniku, za njihovu izvrsnu službu i bratsku preda-nost u organizaciji Skupštine i osiguranju potreb-nih stvari za skupštinare; članovima Generalne ku-rije koji su sudjelovali u Skupštini; članovima ko-ordinacijskog odbora i moderatorima, koji su svo-jom zajedničkom mudrošću i iskustvom s pret-hodnih skupština pomogli svima nama u pastir-skom vođenju ove Skupštine; i konačno, našoj bra-ći prevoditeljima koji su dali najbolje od sebe da se naša mišljenja mogu čuti na različitim jezicima.

Ovim pismom proglašavam Akte Opće izborne skupštine Biên Hòa, Việt Nam, koja je slavljena od 9. srpnja do 4. kolovoza 2019.

Dano u Rimu, u našem Samostanu sv. Sabine, dvadeset i drugog dana mjeseca kolovoza godine Gospodnje 2019., na spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice.

Fr. Gerard Timoner III., OP,učitelj Reda

Preveo: fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

14

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Prolog: Sinergija života i poslanja. Braća zajedno u poslanju6

6 Sinergija = povezanost, usklađenost, cjelina koja je veća od zbroja pojedinih dijelova (op. prir.).

Proslavili smo Opću izbornu skupštinu u Aziji, kontinentu bogatom kulturama i religijskim

tradicijama. Prvi put smo je proslavili u Vijetna-mu, zemlji kršćanskih manjina s ogromnim du-hovnim i kulturnim bogatstvima, zemlji brojnih mučenika od kojih mnogi pripadaju dominikan-skoj obitelji. Ova činjenica podsjeća nas na opće poslanje Crkve: „Pođite po svem svijetu, propovi-jedajte evanđelje“ (Mk 16, 15).

Slušajući Isusovu molitvu, „da svi budu jedno… da svijet uzvjeruje“ (Iv 17, 21), otkrivamo da je vje-rodostojnost našeg propovijedanja utemeljena na našem zajedništvu s Trojstvom i našem međusob-nom zajedništvu. Upravo nas to jedinstvo tjera da postignemo sinergiju našeg života i poslanja.

Tema sinergije života i poslanja bila je prisutna u svim komisijama i raspravama Skupštine. Pred-stavljena je kao osobito obilježje dominikanskog identiteta i kao današnji izazov oživljavanja života i poslanja zajednica i njihovih članova. Život i po-slanje dvije su neodvojive dimenzije naše jedine stvarnosti, a to je naše dominikansko zvanje. Ovaj prolog želi predstaviti glavne vidove sinergije živo-ta i poslanja te izazove koje ona trenutno predstav-lja Redu u pogledu njegova poslanja u današnjem svijetu.

To je svijet dubokih i ubrzanih promjena: ra-stuće globalizacije, širenja digitalnog svijeta, rastu-će osjetljivosti s obzirom na vrijednost života i ljudskog dostojanstva i, istovremeno, snažnog ugro-žavanja pravde i ljudskih prava koje donosi ogrom-ne patnje siromašnih i drugih žrtava, rastuća eko-loška svijest i istodobno snažni napadi na cjelovi-tost stvaranja.

Potrebno je pažljivo i suosjećajno slušati druge i svijet, istovremeno slušajući Boga i srdačno pri-hvaćajući dar poslanja koji nam je dan pod vod-stvom Duha.

1. ZNAČAJ SINERGIJE ŽIVOTA I POSLANJA

U dominikanskom životu postoji prisan odnos između života i poslanja, tako da jedva postoji ikak va granica između jednog i drugog. Život i poslanje dvije su strane istog novčića. Oboje uvje-tuju i utječu jedno na drugo. Kad je poslanje živo, oživljava se i život braće i zajednica. Uspješno po-slanje nadahnjuje sve elemente dominikanskog ži-vota: molitvu, liturgiju, studij, zajedničko razma-tranje, neslužbene razgovore, dijeljenje svakodnev-nog života... Kad poslanje ne postoji ili je krhko, znatno je teže oživjeti različite vidove života zajed-nica i njihovih članova.

Slično tome, ako je život zajednica i njihovih članova krhak i šablonski, takvo će biti i poslanje. U prvom redu zato što je prva dužnost u poslanju propovjednika svjedočanstvo evanđeoskog života. Ako to nedostaje, nema ni svjedoka evanđelja. Drugo, zato što je evangelizacijsko poslanje u bilo kojem obliku učinkovito samo ako proizlazi iz te-ološke dimenzije, iz iskustva vjere, iz kontempla-tivne dimenzije, iz strasti za Kristom i strasti za čovječanstvom. Ova dvostruka strast čini istinski misticizam propovjednika.

Sinergija života i poslanja način je jačanja do-minikanskog identiteta. To je ujedno i najučinko-vitiji način usklađivanja kontemplativne i apostol-ske dimenzije Reda. Kroz povijest pa sve do danas, suočavanja među zagovornicima ovih dimenzija dovela su do ozbiljnih sukoba u našem zajednič-kom životu. Propositum vitae,7 kako ga je zamislio sveti Dominik, bio je upravo da služi spasenju čo-vječanstva kroz službu propovijedanja, a na teme-lju molitvenog života, studija i bratskog suživota.

2. SINERGIJA ŽIVOTA I POSLANJA U SVETOM DOMINIKU

Istaknuto obilježje u osobi svetog Dominika bio je upravo prisan odnos između njegova evan-

7 Propositum vitae = prijedlog (dominikanskog) života (op. prir.).

15

IZ REDA

đeoskog života i njegova evangelizacijskog posla-nja. Ovaj sklad između života i poslanja u osobi svetog Dominika vrlo dobro opisao je blaženi Jor-dan govoreći o osobnosti našeg Oca: „Dan je da-rivao bližnjima, a noć Bogu“8.

U svetom Dominiku i prvoj braći evanđeoski život izražavao se bitno apostolski. Apostolsko je bilo njegovo evanđeosko siromaštvo, čija je temelj-na svrha bila osnažiti njegovo propovijedanje. Zato je sveti Dominik bio tako strog prema svojim re-dovnicima i samostanima, zahtijevajući vjernost profesiji evanđeoskog siromaštva. Apostolska je, također, bila njegova molitva. Kod njega se ističe zagovorna molitva, koja je odgovarajuća molitva apostola, izričaj iskustva i zauzetosti apostola pred Bogom. Dominik je u svojoj molitvi uzvikivao: „Što će biti s jadnim grešnicima!“9. Apostolski je bio njegov studij, određen da pomogne propovije-danju koje je bilo doktrinarno, proročko, karizma-tično, putujuće, na granicama… Apostolski je, ta-kođer, bio njegov bratski život, što je bilo izvrsno propovijedanje putem svjedočanstva. Ako su se dominikanski samostani nazivali „kućama propo-vijedanja“ i „svetim propovijedanjem“, to je bilo uglavnom zbog toga što je bratski život smatran prvim i najučinkovitijim navještajem evanđelja.

Što se tiče evangelizacijskog poslanja Dominika i prve braće, ono je bilo nadahnuto i popraćeno snažnim molitvenim životom i kontemplacijom. Na svojim putovanjima Dominik je često poticao svoje pratioce da razgovaraju o Isusu Kristu. Ovaj poticaj mogao je doći samo iz stalnog razmatranja otajstva spasenja otkrivenog i ostvarenog u Kristu. To je bilo središte njegove molitve i razmatranja. Njegova apostolska putovanja često su bila popra-ćena molitvama i pjesmama poput Ave Maris Stella10. Njegova apostolska iskustva i njegov susret s pat-njama čovječanstva uvijek su ga vraćali razmatra-nju. Strast za Kristom, strast za čovječanstvom – to

8 Jordan Saski, Počeci Reda propovjednika, br. 105 (op. prir.).9 Usp. Isto, br. 12 – 13 (op. prir.).10 Ave Maris Stella = Zdravo Zvijezdo mora, srednjovjekovni

marijanski himan koji se pjevao za vrijeme Večernje molitve Časoslova (op. prir.).

su bile njegove dvije strasti koje su ga učinile sret-nim, onim koji pati i podnosi boli čovječanstva.

Od samog početka njegove službe, sinergija ži-vota i poslanja svetog Dominika temeljila se na suosjećanju. Prisjetimo se razgovora s gostioniča-rom u Toulouseu.11 Suosjećanje je bila krepost sve-tog Dominika i stoga mora biti temeljna krepost propovjednikâ. Jedino iz suosjećanja moguće je navijestiti evanđelje ranjenom svijetu, ne kao osu-du ili prijetnju, već kao dobru vijest. Jedino iz su-osjećanja moguće je navijestiti evanđelje sa stajali-šta siromašnih i drugih žrtava, svih ljudi koji tre-baju biti praćeni i iscijeljeni u njihovoj krhkosti.

Za postizanje sklada između našeg današnjeg života i poslanja nužno je pozivati se na svetog Do-minika i prvu braću. Nadahnutost svetim Domi-nikom potaknula je najplodnije događaje iz domi-nikanskog života. Kad je riječ o sinergiji života i poslanja, možda nijedan događaj nije toliko uzo-ran kao onaj vezan uz zajednicu brata Pedra de Córdobe.12 Dobro poznata propovijed brata Anto-nia de Montesinosa bila je plod snažnog života u zajednici. Zajednica je dugo vremena bila posve-ćena osluškivanju vapaja žrtava, molitvi da ih Duh nadahne u tako važnoj stvari, u zajedničkom pro-učavanju i prosuđivanju što i kako bi trebali pro-povijedati. Napisali su propovijed i svi su je vlasto-ručno potpisali kako bi se zabilježilo da je to pro-povijed zajednice. Propovijed su povjerili fr. Mon-tesinosu koji je imao milost propovijedanja. Ovo je izvrsna metafora za ono što bi dominikansko propovijedanje trebalo biti. Jedinstveni je primjer onoga što danas nazivamo Proces Salamanka.13

11 Usp. Počeci Reda propovjednika, br. 15 (op. prir.).12 Fr. Pedro de Córdoba (1460. – 1525.), poglavar domini-

kanske misionarske zajednice na otoku Hispaniola, koja je kroz propovijed fr. Antonia de Montesinosa (1475. – 1540.) prva javno osudila ropstvo i zlostavljanje urođenika na ovom karipskom otoku. Svojom zauzetošću za obespravljeno sta-novništvo zajednica je snažno utjecala na apostolski rad fr. Bartoloméa de las Casasa (1484. – 1566.), dominikanca i istaknutog borca za prava američkih Indijanaca (op. prir.).

13 Kao sastavni dio karizme Reda propovjednika i socijalnog nauka Crkve, Proces Salamanka poziva na sinergiju između dominikanskog intelektualnog i apostolskog života, usmje-

16

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

3. SINERGIJA ŽIVOTA I POSLANJA U DOMINIKANSKOM PROJEKTU

Dominikanski projekt ili propositum vitae, pred-stavljen u Konstitucijama Reda, odlikuje prisan od-nos i sklad između života naših zajednica i njihova apostolata. Temeljna konstitucija smješta u spome-nuti sklad istinski uspjeh, kvalitetu i učinkovitost dominikanskog života. Nakon nabrajanja svih ele-menata dominikanskog života (molitva, liturgijsko slavlje, euharistija, Božanski časoslov, studij, samo-stansko opsluživanje, zavjeti...), ona napominje: „Ovi elementi, koji su međusobno tijesno poveza-ni, skladno podešeni i koji se međusobno oplođu-ju, sačinjavaju u svojoj sintezi vlastiti život Reda, život u punom smislu apostolski, u kojem propo-vijedanje i nauk moraju proizlaziti iz obilja kon-templacije“ (KKN 1 § IV). Za postizanje spome-nutog sklada u dominikanskom životu potrebna je posebna mudrost.

U povijesti Reda oduvijek su bile prisutne dvi-je tradicije: jedna više monaška, pažljivija prema različitim elementima samostanskog opsluživanja; druga više apostolska, pažljivija prema apostolskim obvezama. Nije ih uvijek bilo lako uskladiti. Ova situacija javlja se i u današnjem stanju Reda. Ova dva smjera i dalje postoje među nama: jedan više monaški i drugi više apostolski. Jedino će usklađi-vanje oba smjera omogućiti ostvarenje sinergije ži-vota i poslanja koju tražimo.

Fr. Vincent de Couesnongle14 često je govorio o ovoj temi na sljedeći način: Da su ove dvije tra-dicije postojale i da nastavljaju postojati u Redu, to je milost i bogatstvo za Red. Nesreća je bila u tome što su obje tradicije često bile rastavljene. Danas smo izazvani da u našim zajednicama nje-

ravajući studij, istraživanje, analizu i djelovanje prema iza-zovima današnjeg svijeta. Ovaj poziv upućen je na međuna-rodnom kongresu Dominikanci u promicanju i obrani ljud-skih prava: prošlost, sadašnjost, budućnost, održanom u Sala-manki (Španjolska) u rujnu 2016. godine, povodom prosla-ve 800 godina Reda propovjednika (op. prir.).

14 Fr. Vincent de Couesnongle, učitelj Reda propovjednika (1974. – 1983.) (op. prir.).

gujemo i potičemo dijalog između oba smjera i, iznad svega, da osobno spajamo kontemplativnu i apostolsku dimenziju.

4. PREPREKE SINERGIJI ŽIVOTA I POSLANJA

Sinergija života i poslanja moguća je samo ako živimo u realnom svijetu. Sveti Dominik ostavio nam je praktičan oblik upravljanja, takav da mo-žemo donositi realne odluke o našem načinu živo-ta i poslanju. Ova Skupština donijela je konkretne odluke u vezi s fi nancijama, našim studijskim cen-trima i bratskim životom, koje će nam omogućiti da naš zajednički život i naše poslanje učinimo real-nijima na svim razinama. Pokušali smo biti čvrsto na zemlji kao članovi Reda koji propovijeda otaj-stvo Utjelovljenja.

Sinergija života i poslanja danas se suočava s nekim preprekama. Najveća je od njih, naravno, nedostatak života ili nedostatak poslanja ili nedo-statak obojega. Ako nema života ili poslanja, siner-gija je nemoguća. Međutim, postoje neke konkret-ne prepreke koje otežavaju usklađivanje zajednič-kog života i apostolskog poslanja.

Prvo, rastući individualizam. To je fenomen oko-line, kulturno obilježje našeg vremena. Djelomič-no ga pokreću nove tehnologije koje nam omogu-ćuju čuvstvenu odsutnost spram mjesta u kojem se fi zički nalazimo. Ovaj se individualizam također u određenoj mjeri živi na razini pojedinih entiteta, s njihovom sklonošću prema izvjesnom izdvajanju koje ih, pod izgovorom samostalnosti, vodi prema usredotočivanju na sebe i zaboravljanju na potrebe Reda. U dominikanskom životu nužno je prevla-dati ovu prepreku koja slabi osjećaj pripadnosti i udaljava nas od zajedničkog života, temeljne sastav-nice našeg dominikanskog života i nužne vjerodaj-nice našeg evangelizacijskog poslanja. Zajednica je dar koji nam pripada i naša je zajednička odgovor-nost da brinemo o njoj. Također je potrebno ojača-ti osjećaj pripadnosti Redu i dominikanskoj obite-lji u braći, zajednicama i svim entitetima.

Drugo, krhkost zajedničkog života. Živjeti u za-jednici i dijeliti propovijedanje iznimno je ostva-

17

IZ REDA

renje dominikanskog zvanja. To je naše prvo pro-povijedanje. Dominikanski život u biti uključuje iskustvo i umijeće življenja bratstva, bratskog živo-ta u zajednici. Zato je najistinskije ime za bratsko zajedništvo usred naših bratstava ime milosrđa, su-osjećanja, pomirenja i međusobne podrške. Nuž-no je tražiti jedinstvo u različitostima. Ali, iznad svega, moramo tražiti snagu zajednice u nepresta-noj obrani onih najslabijih. Krhkost naše zajed nice negativno utječe na živote njezinih članova i sma-njuje učinkovitost evangelizacije. Ne smijemo za-boraviti da moramo živjeti tako da budemo ono što jesmo i izbjegavati kaljanje onoga što predstav-ljamo. Mlađi naraštaj sve više traži zajednički život i često ne nalazi prikladan odgovor na ovo traženje. Imamo obvezu prema mladima u tome pogledu.

Treće, prepreka pretjeranog apostolskog aktivizma i svih vrsta aktivizama. Ovaj fenomen se dogodio i često se javlja među mnogim pripadnicima posli-jesaborskog naraštaja.15 Potrebno je cijeniti apo-stolsku gorljivost i velikodušnu predanost služenju čovječanstvu koje je postojalo i koje još uvijek po-stoji. Ali kad ovaj aktivizam vodi k apostolskom individualizmu, napuštanju zajedničkog života i zaboravu općeg dobra, on postaje stvarna prepreka koja prekida sinergiju života i poslanja. Ovaj apo-stolski aktivizam na rubovima zajedničkog projek-ta – pa čak i unutar zajedničkog projekta – doveo je neku braću do napuštanja Reda i poduzimanja koraka prema dijecezanskom svećenstvu. Apostol-ska revnost je istinska samo kad je povezana s nje-govanjem kontemplacije, s teološkom dimenzijom u životu propovjednika. Da bismo očuvali ovu rev-nost, potrebna nam je podrška zajednice i pronic-ljivost (razlučivanje).

5. UVJETI ZA SINERGIJU ŽIVOTA I POSLANJA

Sinergija života i poslanja u Redu mora biti iz-građena na čvrstom temelju dominikanskog iden-titeta. Ovaj identitet u osnovi je povezan sa služ-bom propovijedanja u svim njezinim oblicima.

15 Misli se na naraštaj Reda propovjednika poslije Drugog va-tikanskog sabora (op. prir.).

Naš propovjednički poziv određuje naš identitet, našu pripadnost Redu propovjednika, dominikan-skoj obitelji. On je osnova zajedničkog zvanja sve braće u Redu.

Prvi uvjet za postizanje sinergije između života i poslanja je pažljiva formacija propovjednikâ. Gor-ljivost za propovijedanjem, kao i osjećaj pripadno-sti te sposobnost ili spremnost za zajednički život, moraju biti obvezatni kriteriji pri razlučivanju po-ziva. Štoviše, u formaciji je potrebno njegovati teo-lošku dimenziju. Iskustvo vjere temelj je duhovno-sti i misticizma propovjednika i evangelizacijskog poslanja. Iskustvo vjere je srce našeg života u zajed-nici i zajedničkog poslanja. Kontemplativna di-menzija tjera nas da njegujemo snažnu tišinu usred ovog bučnog i nijemog svijeta, koji obiluje govor-kanjem, a oskudijeva porukama. I to nas tjera da pažljivo osluškujemo Boga, znakove vremena i, prije svega, jauk siromašnih i svih žrtava. Postupno uvođenje u apostolat, koje započinje već u počet-noj formaciji, omogućit će braći postizanje sklada između kontemplativne i apostolske dimenzije. Spomenuto uvođenje istodobno će omogućiti stje-canje navike povezivanja obveza u zajednici s apo-stolskom aktivnošću. Sinergija života i poslanja uključuje također čitavo područje studija i istraži-vanja, koji su istinsko mjesto sinergije, bratskog zajedništva u zajedničkom studiju i razmatranju, kao što su to mnoga naša braća pokazala kroz po-vijest i pokazuju danas.

Drugi uvjet je jačanje zajedničkog života. Da bi se doprinijelo ovoj sinergiji, vrlo je važno da zajed-nički projekt bude izrađen na temelju konsenzusa. Ovo je učinkovit način usklađivanja različitih ele-menata zajedničkog života s apostolskim obveza-ma braće. Pravovremena primjena i procjena za-jedničkog projekta izvrsna je obrana od individu-alizma i sjajna zaštita zajedničkog života. Zajednič-ki projekt zauzvrat omogućuje prilagođavanje apo-stolskih obveza broju sposobne i dostupne braće.

Treći uvjet koji doprinosi sinergiji života i po-slanja je pravovremeni preustroj. On se ne bi trebao sastojati samo od spajanja pojedinih entiteta. Ta-kođer se moraju prilagoditi apostolski rad i prisut-

18

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

nost s ciljem poboljšanja dominikanskog poslanja. Preustroj treba težiti jačanju zajednica. Njegov te-meljni cilj je stvaranje institucionalnih uvjeta koji idu u prilog kvalitete života braće i učinkovitosti njihova evangelizacijskog poslanja. U tome smislu važno je formirati zajednice u kojima je moguće dostojno primjenjivati temeljne elemente domini-kanskog života: zajedničku molitvu, zajedničko slavljenje vjere i života, zajednički studij, zajednič-ki apostolat... U tome pogledu vrijedno je prisje-titi se glavnih uloga koje je sveti Dominik pripisi-vao zajednici: jamstvo stalnosti propovijedanja, podržavanje propovjednika posebno u doba krh-kosti, navještaj i potvrda evanđelja kroz bratsko zajedništvo. Zajednica predstavlja prvu razinu su-radnje i solidarnosti.

6. OBZORI I IZAZOVI SINERGIJE ŽIVOTA I POSLANJA

Sinergija života i poslanja danas postavlja neod-ložive izazove životu i poslanju Reda.

Vjerni ideji svetog Dominika, svi elementi na-šeg dominikanskog života trebaju biti u službi na-šeg evangelizacijskog poslanja. To je istinski smisao propositum vitae kako ga je zamislio naš Otac. Po-ticajna slika „misijske Crkve“, koju često koristi papa Franjo, ima poseban oblik u dominikanskom životu: sve je u službi evangelizacijskog poslanja.

Jedan od obzora smjera prema pažljivoj brizi za evanđeoski život zajednicâ i njihovih članova. Do-šao je trenutak da se preustroj preusmjeri s pojedi-nih entiteta na ljude. Novi korak u preustroju tre-bao bi utjecati na zajednice i njihove članove. Samo će promicanje teološkog života dovesti pre-ustroj do sretnog zaključka. Samo vita vere apo-stolica,16 život u stilu apostola, učinkovito potvr-đuje propovijedanje evanđelja. To iznad svega po-drazumijeva snažan zajednički život, kao zadatak našeg poslanja. Bratstvo i evanđeosko siromaštvo imaju posebnu svjedočansku vrijednost. Svjedo-čanstvo zajedništva i siromaštva vidljivije je i učin-

16 Vita vere apostolica = istinski apostolski život (op. prir.).

kovitije što su naše zajednice otvorenije pažljivom i suosjećajnom osluškivanju ljudskih patnji, drama i pitanja. Daleko od autoreferencijalnog zatvaranja u sebe,17 naše zajednice moraju uvijek biti u posla-nju. Papa Franjo neprestano poziva čitavu Crkvu da ide na periferije. U prvotnom zakonodavstvu tražio se opoziv propovjedničkog poslanja za pro-povjednika koji se nije ponašao kao evanđeoski muž, koji nije vodio evanđeoski život u skladu s evanđeoskom porukom koju je propovijedao. Evan-đeosko vladanje posebna je odgovornost propo-vjednikâ. Nitko nema pravo svojim životom kalja-ti propovijedanje svoje braće u zajednici.

Evanđeosko siromaštvo koje podržava naše pro-povijedanje u osnovi je povezano s davanjem pred-nosti i opredjeljenjem za siromašne i žrtve. Oni su glavni primatelji evanđelja. Oni su sami teološko mjesto (locus theologicus) na temelju kojeg se evan-đelje Isusa Krista najbolje razumije i naviješta s najvećim autoritetom. Dominikanska solidarnost mora nadilaziti granice dominikanske obitelji sve dok ne obuhvati solidarnost s najsiromašnijima. Ovo je važna dimenzija našeg zavjeta evanđeoskog siromaštva.

Sinergija života i poslanja također se mora pre-tvoriti u sinergiju i suradnju između svih entiteta dominikanske obitelji. Potrebno je konkretizirati suradnju u zajedničkim apostolskim projektima i dovesti tu suradnju do točke ekonomske solidar-nosti utemeljene na apsolutnoj transparentnosti. Transparentnost u svim područjima našeg života konkretan je izraz dominikanskog ideala istine. Suradnja i solidarnost uvijek se trebaju očitovati prvenstveno prema najmlađim i najkrhkijim enti-tetima, kako bi ih se moglo pratiti i pomagati im prije svega u programima formacije. Suradnja iz-među svih članova dominikanske obitelji danas za-htijeva novu kulturu, kulturu interkulturalnosti. Internacionalnost i interkulturalnost Reda moraju biti svjedočanstvo za čitavu Crkvu.18

17 Autoreferencijalnost = upućivanje na samoga sebe (op. prir.).18 Interkulturalnost = povezivanje različitih kultura. Interna-

cionalnost = povezivanje različitih naroda (op. prir.).

19

IZ REDA

Konačno, potrebno je kreativno ažurirati prio-ritete i granice našeg propovijedanja koji su pred-loženi na Općim skupštinama u Quezon Cityju i Avili. Sljedeća područja predstavljaju poseban iza-zov današnjem dominikanskom propovijedanju: vjerska nepismenost, rastući sekularizam i vjerska ravnodušnost, ekumenizam, međuvjerski dijalog, interkulturalnost, zauzetost za pravdu, mir i ljud-ska prava siromašnih i žrtava svih vrsta, ljudska dra-ma izazvana fenomenom migracije, izazov istine u digitalnom svijetu, obrana cjelovitosti stvaranja...

S obzirom na ozbiljnost stvari i ogroman utje-caj koji ima na vjerodostojnost Crkve i propovije-danja i, iznad svega, s obzirom na ogromnu patnju koju donosi žrtvama, danas hitno treba obratiti posebnu pozornost, s potpunom transparentnoš-ću, tragediji zlostavljanjâ bilo koje vrste. Ona dis-kreditiraju naš život i našu službu te stvaraju ogro-mnu patnju. Suočeni s ovom pojavom trebamo djelovati preventivno i samoinicijativno putem odgovarajuće edukacije, uz poštivanje pravila za postupanje u svakom pojedinom slučaju i, iznad svega, uz stalnu pratnju žrtava.

7. ZAKLJUČAK

Približava se jubilej smrti svetog Dominika. O spem miram quam dedisti...19 To je prigoda da u sebi nahranimo i obnovimo nadu koju je naš Otac obećao onima koji su plakali u trenutku njegove smrti. „Bit ću vam korisniji svojom molitvom.“20

Jubilej će biti dobra prigoda da se slavlje usre-dotoči na kreativno ažuriranje osnivačkog projek-ta svetog Dominika. To je jedini način ispravna čašćenja njegova spomena. Primili smo milost do-minikanske karizme. Imamo ogroman dar domi-nikanske obitelji. Naša je odgovornost da budemo braća i sestre zajedno u poslanju, da stavimo cijeli svoj život u službu naviještanja evanđelja u ovom

19 O spem miram quam dedisti… = Divne’l nade što je dade…, prvi stih responzorija O spem miram (XIII. st.) koji braća dominikanci pjevaju u čast sv. oca Dominika (op. prir.).

20 Usp. Počeci Reda propovjednika, br. 93 (op. prir.).

čudesnom svijetu, iako često potrebitom smisla i iscjeljenja. Propovijedanje evanđelja naš je identi-tet. To je mjesto susreta našeg života i poslanja.

Neka ovo bude sjajna prilika da kontekstuali-ziramo našu molitvu, naš studij, naš zajednički život i, iznad svega, naše propovijedanje evanđe-lja. Neka nam susret s Kristom bude izvor i temelj našeg poslanja, kao što je to bio za Samarijanku (Iv 4, 1 – 42).

Neka proslava jubileja bude iskustvo preobra-ženja za čitav Red, kao što je bilo s učenicima na gori Tabor (Mt 17, 13). Neka se pažljivo slušanje i razmatranje Božje ljepote dogodi tamo na plani-ni. Neka bude radost bratskog života u zajednici i u bratskom prijateljstvu sa svim ljudima kojima propovijedamo. „Dobro nam je ovdje biti.“ Neka se također vratimo u dolinu da poslušamo čovje-čanstvo, da im navijestimo evanđelje i, iznad sve-ga, da otkrijemo verbo et exemplo21 sjajno i ljubav-lju ispunjeno lice Boga.

Neka proslava jubileja bude nova Pedesetnica Reda. Neka se čitav Red osjeti iznova poslanim u misiju i vođenim od Duha Svetog. Sinergija je, u konačnici, sudjelovanje u djelovanju Duha, koji je izvor našeg poslanja u općoj Crkvi u službi spase-nja čitavog čovječanstva.

Preveo: fr. Mislav Peček, OPPriredio: fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

21 Verbo et exemplo = riječju i primjerom (op. prir.).

20

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

SASTANAK EUROPSKIH DOMINIKANSKIH PROMOTORA „PRAVDE I MIRA“ 2019.

pro vincije, posebno istaknuvši i problem obesprav-ljenosti hrvatskog naroda u BiH. Isto tako je imao i izlaganje o problemu populizma. U svom izlaganju istaknuo je kako je za rast populizma danas kriva kriza demokracije. Pri tom, ono što jedino nas kao Crkvu treba zanimati jest problem moguće ugroze ljudskih prava odnosno dostojanstva ljudske osobe od strane onih koji sad žele zastupati zanemarenu većinu, a koje bismo mogli nazvati populistima.

No, fr. Ivan Marija je istaknuo i kako je u za-dnjih nekoliko desetljeća došlo do rapidnog pro-glašavanja za ljudska prava nekih pojava koje uop-će nisu i ne mogu biti ljudska prava, ali koja zago-vara suvremena ljevica. Tako se za ljudska prava proglašavaju abortus kao pravo žene da odlučuje o svom tijelu, ili na primjer pravo na brak kod ho-moseksualnih zajednica, odnosno pravo homosek-sualaca na posvajanje djece, odnosno propagiranje prava na rodnu ravnopravnost pri čemu se pod „rod“ stavlja nešto što nije muško ili žensko.

Od 18. do 21. lipnja 2019. u Madridu je održan ovogodišnji sastanak dominikanskih promo-

tora „Pravde i mira“ na razini Europe. Na sastanku je sudjelovao i promotor „Pravde i mira“ Hrvatske dominikanske provincije fr. Ivan Marija Tomić. 

U središnja dva dana susreta promotori su ra-spravljali o brojnim temama glede zaštite i promi-canja ljudskih prava, i to od problema rata u Ukra-jini, preko migrantske krize, pomoći osobama u zatvorima i beskućnicima te zaštite okoliša pa do pitanja populizma.

Braća su razmijenila svoja promišljana te isku-stva glede navedenih tema te isto tako zajednički razmotrili plan daljnjeg djelovanja. Promotori su posjetili prihvatilište za beskućnike te kuću za za-štitu ljudskih prava koje u Madridu vode tamošnji dominikanci i dominikanke.

Fr. Ivan Marija Tomić je promotore upoznao sa situacijom na području Hrvatske dominikanske

21

IZ REDA

Pri tom ti isti pripadnici lijevih elita teže cijelo vrijeme za umanjivanjem nekih prava koja to do-ista jesu proglašavajući ih nečim natražnim ili pri-jetećim – kao na primjer pravo roditelja na odgoj djece u skladu sa svjetonazorom (pri tom najčešće glede religijsko-moralnih pitanja).

Osvrćući se pak na ilegalne migracije, upozorio je na slojevitost toga problema, ulogu Zapada u uzrokovanju nemira i nestabilnosti u zemljama iz kojih migranti dolaze, kao i na to da se ne smijemo povesti samo sentimentima u odnosu prema tom problemu.

Kao osnovu za raspravu koja je uslijedila, fr. Ivan Marija je pozvao braću na promišljanje o tome zauzimamo li možda mi, kao Crkva, u po-sljednje vrijeme nekakve ideološke stavove u vidu

pristajanja uz stajališta lijevo-liberalnih elita i to kroz „nefi ltrirano“ upozoravanje na opasnost de-snog populizma bez ulaženja u razloge njegovog nastanka, te nije li mnogo bitnije kakve zakone donosi i provodi neka vlast, a ne kakav je profi l onih koji su na vlasti? Naime, vlast je dobra ako donosi i promovira zakone i ideje koji su u skladu s naravnim odnosno Božjim zakonima te je loša ako to ne čini.

Posljednjeg dana sastanka braća su raspravljala o daljnjem djelovanju promotora u njihovim pro-vincijama te su donijeli određene smjernice na eu-ropskoj razini i na razini cijeloga Reda. Sljedeći sastanak trebao bi se održati u lipnju 2020. godine u Veroni.

Fr. Ivan Marija Tomić, OP

GODIŠNJI SASTANAK EUROPSKOG VIJEĆA LAIČKIH DOMINIKANSKIH BRATSTAVA (ECLDF)

Europsko vijeće laičkih dominikanskih bratstava (ECLDF) povodom svog godišnjeg susreta sa-

stalo se od 24. do 31. srpnja 2019. godine u Sa-mostanu sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu. Bio je to ujedno i prvi put da su posjetili dominikan-ske laike u Hrvatskoj. Na sastanku su nazočili fr. Rui Lopes – Generalni Promotor učitelja Reda za dominikanske laike iz Portugala, Damien McDon-nell iz Irske (predsjednik europskog vijeća), Felix Hoff mann iz Njemačke (tajnik i odgovoran za ko-munikaciju sa svećeničkim dominikanskim brat-stvima), Ludovic Namurois iz Belgije (odgovoran za komunikaciju i internet), Vilija Šementiene iz Litve (odgovorna za formaciju laika) i Maro Boti-ca iz Španjolske (ekonom i odgovoran za komuni-kaciju s dominikanskom mladeži).

Hrvatska je izabrana željom ECLDF-a da se us-postavi kontakt s dominikanskim laicima koji su

se već otprije sastajali na lokalnoj razini, ponajpri-je kao članovi tzv. Trećeg reda, (ponajprije u goto-vo svakom samostanu braće i u nekim župama, gdje su boravile naše sestre kao npr. Vela Luka) i sad bi trebali započeti proces stvaranja formalne provincijalne strukture i izabirati svoje predstavni-ke laika, kao što je to već praksa u svim domini-kanskim provincijama u Europi.

Veliki dio našeg rada u Hrvatskoj odvijao se oko formacije dominikanskih laika, posebno oko projekta Moodle. Cilj ECLDF-a ovim projektom je osigurati europskim bratstvima (i šire), forma-cijsku strukturu za sve dominikanske laike i pri-ručnik za odgovorne za formaciju na provincijskoj razini. Praktično, to će biti u obliku „extraneta“ do kojeg možete doći s bilo kojeg mjesta putem raču-nala, tableta ili mobitela i tamo će svi zainteresira-ni, a posebno dominikanski laici kojima je i nami-

22

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

jenjena ova Internet-platforma moći pronaći naj-važnije teme iz dominikanske prošlosti, duhovno-sti, liturgije, etc. i tako bolje upoznati dominikan-sku karizmu i povijest. Krajem ove godine će se započeti faza testiranja i, ako Bog da, platforma će biti na raspolaganju svim članovima laičkih brat-stava početkom 2020. godine kada ćete i doznati njezin internet-link. Materijal će biti na raspolaga-nju na trima službenim jezicima Reda (engleski, francuski i španjolski), ali će se moći pronaći neki dokumenti ili knjige i na drugim jezicima.

Također će se organizirati nove aktivnosti na internetskoj stranici (www.ecldf.net), posebno u listopadu koji je Mjesec svjetske misije, a ovom prilikom ECLDF predlaže devetnicu, ističući eu-ropske misionarske inicijative. Od prve nedjelje došašća sudjelovat će se u Dominikanskom mjese-cu mira. Ove godine posvećen je Indiji. Tijekom korizme 2020., svake nedjelje jedna provincija će biti pozvana da ponudi kratku meditaciju o čita-njima tog dana. Vijeće je također imenovalo Da-miena McDonnella za kontakt-osobu s Međuna-rodnom komisijom za pravdu i mir.

Dana 6. kolovoza 2021. cijeli će se Red sjećati obljetnice „Dies Natalis“ (dan „rođenja za nebo“ našeg Utemeljitelja) svetog oca Dominika. S obzi-rom na ovu obljetnicu, fr. Bruno Cadoré, bivši učitelj Reda, objavio je pismo pod naslovom: „Sve-tost Dominika, svjetlo za Red propovjednika“. Na sastanku u Splitu započelo se s pripremama za Eu-ropsku skupštinu 2021. godine. Tema naše Skup-štine upravo će biti naslov ovog pisma. Skupština će se održati u Litvi, sredinom srpnja. Odabirom

ove baltičke zemlje, željelo se otvoriti prema biv-šem sovjetskom bloku i pokazati otvorenost misij-ske djelatnosti Reda i u tom dijelu Europe u kojoj je prisutnost Reda svake godine sve izraženija. To će biti još jedna prilika za upoznavanje i razmjenu iskustava na europskoj razini.

Ovo vrlo produktivno i bratsko-sestrinsko oku-pljanje bilo je i prilika razgovarati s fr. Ruijem Lo-pesom, koji svoj mandat završava kao generalni promotor za dominikanske laike i njihova bratstva i kojemu je također ovo bio prvi službeni posjet Hrvatskoj. Fr. Rui je imao predavanje o situaciji bratstava dominikanskih laika i njihovom životu i misiji u svijetu. ECLDF je jako zahvalan fr. Ruiju za veliki rad koji je obavljao ne samo u Europi već i širom svijeta u proteklih devet godina.

Konačno, sastanak je završio susretom s člano-vima lokalnog bratstva dominikanskih laika iz Sa-mostana sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu i nji-hovim duhovnikom i voditeljem fr. Jozom Čir-kom, koji su sve odlično organizirali i pripremili prave dalmatinske delicije. Tom prilikom mogli smo dijeliti svoja iskustva, upoznati sve prisutne s radom i članovima ECLDF-a, poslušati predava-nje fr. Ruija o dominikanskim laicima i bratstvima u svijetu i tako vidjeti mnoga bogatstva iste domi-nikanske karizme i pomagati lokalnim bratstvima u Hrvatskoj u njihovom budućem radu. Velika hvala Hrvatskoj dominikanskoj provinciji na čelu s provincijalom fr. Slavkom Sliškovićem i provin-cijskim promotorom za laička bratstva fr. Ivanu Iki Mateljanu, a posebno dominikanskom samostanu u Splitu (braći na čelu s priorom fr. Lukom Prce-lom, našim sestrama dominikankama i gospođi u kuhinji) i dominikanskim laicima u Splitu (na čelu s njihovim duhovnikom fr. Jozom Čirkom koji je bio glavni organizator sastanka) na njihovom go-stoprimstvu, organizaciji cijelog susreta (velika hvala i našem turističkom vodiču gosp. Batarelu) i bratsko-sestrinskom druženju!

Bog Vas blagoslovio!

Bratski pozdrav u sv. Dominiku,

ECLDF

23

IZ REDA

PROGLAŠEN NOVI DOMINIKANSKI SVETAC: BARTOLOMEJ OD MUČENIKA

Blagdan Kraljice sv. Krunice, Rim, 7. listopada 2019.Prot 74/19/601 Bartolomej od Mučenika

Provincijalima i viceprovincijalima Reda propovjednikaSvim članovima dominikanske obitelji

jednicama, osobito u kućama formacije. Posebno vas potičem da nam se pridružite u molitvi 10. studenoga, kada će se u Bragi održati službena ce-remonija upisa brata Bartolomeja u registar sveta-ca za vrijeme euharistijskog slavlja, kojega će pred-slaviti kardinal Angelo Becciu, prefekt Kongrega-cije za kauze svetaca.

Neka sveti Bartolomej od Mučenika posreduje pred Gospodom za cijelu dominikansku obitelj!

Fr. Gerard Francisco Timoner III., OP,učitelj Reda

***

Bartolomej Fernandes rođen je u Lisabonu 3. svibnja 1514. Uzeo je nadimak „Bartolomej od Mučenika“ u znak sjećanja na crkvu Svete Marije od Mučenika gdje je kršten i kamo ga je djed sva-ki dan vodio na molitvu. Nakon primanja domi-nikanskog habita (11. studenoga 1528.), stupio je u novicijat u samostanu u Lisabonu te završio stu-dij fi lozofi je i teologije 1538. godine. Kasnije je postao lektor u samostanu u Lisabonu, a tu je služ-bu vršio zatim i u samostanima u Batalhi i Évori (1538. – 1557.). Naposljetku izabran je za priora samostana „od Benfi ce“ u Lisabonu (1557. – 1558.). Opća skupština u Salamanki 1551. ime-novala ga je Učiteljem svete teologije, bila je to vrlo važna skupština jer je među osam učitelja teo-logije bio i slavni Bartolomej Carranza de Miran-da, kojega je sam Bartolomej branio u Tridentu protiv osude Španjolske inkvizicije. Godine 1559. izabran je za nadbiskupa Brage, po preporuci

Draga braćo i sestre,

sa zahvalnošću Gospodinu, Darovatelju svega dobra, sa zadovoljstvom najavljujem pred-stojeću kanonizaciju (ekvipolentnu kanonizaciju) našega subrata Bartolomeja od Mučenika, 10. stu-denoga 2019., u Bragi u Portugalu.

Generalna postulatura Reda, pod vodstvom fr. Giannija Feste OP, vodi nekoliko kauza koje su specifi čne za Red ili su povjerene Redu: neke će uskoro biti dovršene, druge su napola obrađene, a neke su u početnoj fazi. Završetak jedne od tih ka-uza prigodno se poklopio s proslavom Opće skup-štine u gradu Bien Hoi (7. srpnja – 4. kolovoza 2019.). Tako je naš voljeni Red zaista blagoslovljen da ima novog službeno priznatog sveca Bartolo-meja od Mučenika (1514. – 1590.), brata Portu-galske provincije, nadbiskupa Brage, poznatog i kao „Sveti biskup Tridentskoga sabora“.

Ovaj sveti lik, možda malo poznat izvan grani-ca Pirenejskog poluotoka, ipak zaslužuje pažljivo razmatranje: ne samo zato što je jedan od naše bra-će koji se pridružuje društvu naših svetaca i blaže-nika; ne samo zato što portugalski narod i naša Portugalska provincija vide jednog svog građanina i jednog od svojih sinova uzdignutog na čast olta-ra; već prije svega zato što njegova kanonizacija za sve nas predstavlja obnovljenu potvrdu da je domi-nikanski život u svoj svojoj punini i bogatstvu uistinu put do svetosti.

Prema tome, molim provincijale i starješine do-minikanske obitelji da prošire ovo pismo, zajedno s kratkom biografi jom novoga sveca, u svojim za-

24

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Kata rine Habsburške i prema savjetu Sluge Božje-ga, Luisa de Granada, njegovog brata, prijatelja i budućeg životopisca. Od 1561. do 1563. sudjelo-vao je na Tridentskom saboru, gdje je postao jedan od njegovih glavnih aktera i protagonista, posebice u pogledu reforme svećenstva i episkopata. Povrat-kom u Bragu, unatoč vrlo snažnom i opetovanom protivljenju lokalnog klera, uložio je svu svoju rev-nost u reformu nadbiskupije u duhu tridentskih odluka, sazvavši 1564. godine Biskupijsku, a 1566. Pokrajinsku sinodu. Godine 1571. ili 1572. u Campo Vinhu započeo je izgradnju dijecezanskog sjemeništa. Dana 23. veljače 1582. dao je ostavku na mjesto nadbiskupa i „Primasa Španjolske“ te se povukao u dominikanski Samostan Santa Cruz, u Vianu do Castelu, (kojega je sam osnovao 1561. god.) kako bi se posvetio, u poniznosti i siromaštvu, studiju, molitvi i propovijedanju. Tamo je i umro, kao jednostavni brat, 16. srpnja 1590., kad ga je cijeli grad već bio slavio kao svetoga nadbiskupa, oca siromašnih i bolesnih. Njegov se grob trenutno nalazi u crkvi Santa Cruz u Viani do Castelu.

Sveti Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 4. studenoga 2001. god., na blagdan svetoga Karla Boromejskog, kojemu je Bartolomej bio prijatelj i učitelj. Njihov susret u Rimu bio je presudan za mladog milanskog kardinala, ne samo zato što je potvrdio svoj izbor da napusti Rimsku Kuriju i ode u Milano vršiti svoju biskupsku službu, već i zato što je, zahvaljujući Bartolomejevim savjetima i primjeru, poduzeo reformu Ambrozijanske nad-biskupije.

Bartolomej od Mučenika jedna je od najvažni-jih ličnosti u povijesti Crkve ranoga modernoga doba. Kao nadbiskup Brage sudjelovao je na Tri-dentskom saboru i upravo je zahvaljujući njegovoj prisutnosti i intervencijama Sabor odobrio dekret o reformi episkopata. Utjelovio je model novog biskupa rođenog iz Katoličke obnove i pastira pre-ma evanđeoskom modelu pokojnog Bartolomeja, koji je već u svom životu uživao izvrsnu reputaciju svetosti među svojim suvremenicima. Ali ta se sve-tost, koja je danas priznata na općoj razini, ne može ograničiti na sferu pastoralne službe koju je godi-

nama vršio u mjesnoj Crkvi Brage u Portugalu i snažno branio njezin integritet na Tridentskom sa-boru, ona se također mora razumjeti i otkriti u ostalim područjima njegova zemaljskog života: skrom ni i siromašni sin svetog Dominika; marljivi čitatelj Svetoga pisma i duboki poznavalac teolo-gije i duhovnosti; učeni učitelj, spreman širiti nauk, kao i ono što je naučio tijekom svojega stu-dija i molitve, s jasnoćom i rječitošću; redovnik, istodobno kontemplativni i apostolski, savršeni svjedok ove tradicionalne i poznate defi nicije bra-ta svećenika koji se vraća sv. Tomi Akvinskom, pre-ma kojemu se dominikanska karizma sastoji u slje-dećem: contemplari et contemplata aliis tradere.

Njegova kanonizacija, koju su u prošlosti s ta-kvom upornošću tražili portugalska Crkva i Red propovjednika, temelji se na uvjerenju da je Redu, i cijeloj Crkvi, potreban takav svetac: sjećanje na primjer njegovog života važno je za produbljivanje dominikanske duhovnosti, poslaničko svećeništvo, biskupski munus i duh služenja i odricanja koji ga uvijek karakterizira u njegovoj predanosti Crkvi i narodu koji mu je povjeren.

Važnost njegove poruke pastirima Crkve, koja nikada nije izblijedjela te je ostala neprekidno pri-sutna tijekom stoljeća, potvrđena je u gesti svetog Pavla VI. na kraju Drugoga vatikanskog sabora, kada je svakom saborskom ocu dao primjerak Bar-tolomejeve knjige Stimulus Pastorum. Iznenađujuće je danas vidjeti neospornu bliskost između sadržaja spisa o biskupskoj službi našega Blaženika, njego-vog stila življenja prije i nakon njegovog imenova-nja nadbiskupom u Bragi, neumoljivog stava prema djelu evangelizacije te reforme i učiteljstva sadašnje-ga Prvosvećenika, pape Franje, koji je od prvih izja-va i govora imao priliku zadržati se na novim na-glascima i originalnim slikama stila pastoralne služ-be pojedinog svećenika koji, prema njegovom mi-šljenju, mora sam sebe oblikovati prema slici pasti-ra koji uvijek brani i vodi ovce koje su mu povjere-ne i kojima se posvećuje i nudi svoj život.

Fr. Gianni Festa, OP,generalni postulator Reda

25

I Z P R O V I N C I J A L A T A

IZVJEŠĆA S PROVINCIJSKIH VIJEĆA

Izvješće s XI. zasjedanja Provincijskog vijeća,održanog 19. lipnja 2019. u Samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu

4. točka Dnevnog reda (Studijski tjedan)

Provincijsko vijeće je zaključilo da će se ovogo-dišnji Studijski tjedan održati od 22. do 27. srpnja u Samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu. Tema: „Usavršavanje govornih i govorničkih vještina“. Vo-ditelj: fr. Zvonko Džankić. Predavači: fonetičari Ga-brijela Kisiček, Anita Tripalo i Davor Stanković.

5. točka Dnevnog reda (Pravilnik laičkih brat-stava sv. Dominika)

Provincijsko vijeće je zaključilo da fr. Ivan Iko Mateljan, promicatelj laičkih bratstava, i fr. Marko Bijelić, promicatelj dominikanskih pokreta mla-dih, pripreme potreban materijal i dostave ga čla-novima Provincijskog vijeća kako bi se mogli do-nijeti zaključci o novom Pravilniku laičkih bratsta-va i Pravilniku pokreta dominikanske mladeži.

6. točka Dnevnog reda (Molba Galerije Klo-vićevi dvori)

Provincijsko vijeće je zaključilo većinom gla-sova da prihvaća suradnju s Galerijom Klovićevi dvori povodom izložbe Moć slike – likovna umjet-nost i zavjetna simbolika u Hrvatskoj 1400. – 1800., u obliku posudbe traženih umjetnina i uz ponudu još nekih umjetnina.

7. točka Dnevnog reda (Molba Laudato TV)

Provincijsko vijeće je zaključilo da se Laudato TV donira namjenski novčani iznos s ciljem pro-mocije Reda propovjednika.

8. točka Dnevnog reda (Razno)

Pod točkom „Razno“ izneseno je sljedeće: (i) učitelj Reda transfi lirao je fr. Ivana Zrnu iz Hrvat-ske dominikanske provincije u Švicarsku domini-kansku provinciju; (ii) u subotu 22. lipnja 2019. u Splitu će biti svećeničko ređenje fr. Josipa Dolića

Nazočni su bili sljedeći članovi Vijeća: fr. Slav-ko Slišković (provincijal), fr. Ivan Arzenšek,

fr. Marko Bijelić, fr. Jozo Čirko, fr. Nikola Leo-pold Noso, fr. Anastazio Perica Petrić, fr. Domagoj Augustin Polanščak, fr. Marinko Zadro (socius), fr. Anto Gavrić (regens studija i ex-provincijal) i fr. Kristijan Dragan Raič (ekonom Provincije).

1. točka Dnevnog reda (Usvajanje zapisnika X. zasjedanja Provincijskog vijeća od 4. travnja 2019.)

Zapisnik je jednoglasno usvojen.

2. točka Dnevnog reda (Ekonomska pitanja)

2.1. Izvješće ekonoma Provincije za 2018. – fr. Kristijan Dragan Raič: Ekonom Provincije podnio je ekonomsko izvješće Provincije za 2018. godinu, koje je jednoglasno usvojeno.

2.2. Prodaja zemljišta na Čiovu – Provincijsko vijeće je prihvatilo obvezujuću ponudu o prodaji.

2.3. Ugovor o iznajmljivanju zemljišta na Čiovu – Provincijsko vijeće je zaključilo da se raski-ne ugovor s gosp. Opačkom o iznajmljiva-nju dvije zemljišne čestice na Čiovu i da Eko-nomsko vijeće pripremi ugovor o iznaj mlji-vanju spomenutog zemljišta gosp. Jukiću.

3. točka Dnevnog reda (Kuća novicijata i uči-telj novaka)

Budući da kuća novicijata treba pružati uvjete snažnog dominikanskog života (usp. KKN br. 160 i 180), Provincijsko vijeće je zaključilo da se novi-cijat Hrvatske dominikanske provincije premjesti iz samostana sv. Dominika u Dubrovniku u Samo-stan sv. Jeronima u Rijeci, a da učitelj novaka osta-ne fr. Nikola Leopold Noso. Provincijal će zatra žiti potvrdu ove odluke od učitelja Reda.

26

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

i fr. Mihovila Žuljevića Mikasa; (iii) postulanti Mislav Matijašić i Kristijan Zelić završavaju postu-laturu i treba pripremiti proceduru za njihov ula-zak u novicijat; (iv) Jakov Vuković započinje po-stulaturu; (v) molbu za ulazak u Red propovjedni-ka podnio je vlč. Antonio Mikulić, vojni kapelan;

(vi) sljedeće zasjedanje Provincijskog vijeća bit će 18. rujna 2019. u Samostanu sv. Katarine Aleksan-drijske u Splitu u 9.00 sati; (vii) na kraju je vođena rasprava povodom objavljivanja knjige „VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT. Zbornik u čast akademika Stjepana Krasića“.

Izvješće s XII. zasjedanja Provincijskog vijeća,održanog 18. rujna 2019. u Samostanu sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu

Nazočni su bili sljedeći članovi Vijeća: fr. Slav-ko Slišković (provincijal), fr. Ivan Arzenšek, fr. Marko Bijelić, fr. Jozo Čirko, fr. Nikola Leopold Noso, fr. Anastazio Perica Petrić, fr. Domagoj Au-gustin Polanščak, fr. Marinko Zadro (socius), fr. Anto Gavrić (regens studija i ex-provincijal). Nije bio nazočan fr. Kristijan Dragan Raič (ekonom Provincije), koji se ispričao.

1. točka Dnevnog reda (Usvajanje zapisnika XI. zasjedanja Provincijskog vijeća od 19. lipnja 2019.)

Zapisnik je usvojen uz dvije primjedbe.

2. točka Dnevnog reda (Ekonomska pitanja)

Provincijsko ekonomsko vijeće je prihvatilo šest prijedloga o projektima Samostana sv. Domi-nika u Dubrovniku. Prijedloge je članovima Pro-vincijskog vijeća iznio fr. Tomislav Kraljević, prior Samostana sv. Dominika u Dubrovniku.

2.1. Rekonstrukcija dijela stambene zgrade u ulici Đura Baljevija 5, s troškovnikom.

2.2. Rekonstrukcija stambene zgrade u ulici Peti-lovrijenci 15, s troškovnikom.

2.3. Izrada projektne dokumentacije za obnovu samostanske crkve sv. Dominika, s troškovni-kom. Prijedlog je prihvaćen, uz odluku da se osnuje povjerenstvo u sastavu fr. Tomi-

slav Kraljević, fr. Anastazio Perica Petrić i fr. Marinko Zadro koji će uz stručne su-radnike sudjelovati u izradi potrebne do-kumentacije te izvješće o svome radu pod-nositi direktno Provincijskom vijeću.

2.4. Utvrđivanje sjeverozapadne međe iznad sa-mostana i crkve u Čelopecima.

2.5. Prijedlog Općine Župa Dubrovačka o za-mjeni nekretnina.

2.6. Idejni prijedlog Braniteljske zadruge Župa Dubrovačka o izgradnji poslovnog objekta.

3. točka Dnevnog reda (Molba fr. Benjamina Sombela Sarra, OP, provincijala Provincije sv. Au-gustina – stipendije)

Provincijsko vijeće je jednoglasno prihvatilo molbu fr. Benjamina Sombela Sarra, provincijala Provincije sv. Augustina, da Hrvatska dominikan-ska provincija stipendira poslijediplomski studij u Hrvatskoj dvojice braće svećenika iz Provincije sv. Augustina.

4. točka Dnevnog reda (Molba fr. Srećka Ko-ralije, OP – Projekt u Iraku)

S obzirom na traženje Francuske dominikanske provincije i Dominikanskog instituta za orijental-ne studije u Kairu da fr. Srećko Koralija bude ime-novan voditeljem CNMO-a sa sjedištem u Erbilu,

27

IZ PROVINCIJALATA

Irak, Provincijsko vijeće je zaključilo da je Hrvat-ska dominikanska provincija spremna na među-provincijsku suradnju u projektu restauracije i di-gitalizacije sirijskih rukopisa u Iraku, ali prije ostvarenja spomenute suradnje fr. Srećko Koralija treba obraniti doktorat na Sveučilištu Cambrid-geu, a potom će uslijediti konkretan dogovor iz-među dviju provincija.

5. točka Dnevnog reda (Prijedlog Pravilnika laič kih bratstava sv. Dominika – fr. Ivan Mateljan, OP)

Provincijsko vijeće je zaključilo da povjerenstvo u sastavu fr. Ivan Mateljan, fr. Marko Bijelić, fr. Jozo Čirko i fr. Domagoj Augustin Polanščak pri-premi potreban materijal i dostavi ga članovima Provincijskog vijeća kako bi se mogli donijeti za-ključci o novom Pravilniku laičkih bratstava i Pra-vilniku pokreta dominikanske mladeži.

6. točka Dnevnog reda (Rasprava – KKN 139, 139-bis i 140)

Povodom objavljivanja knjige „VERBA VO-LANT – SCRIPTA MANENT. Zbornik u čast akademika Stjepana Krasića“, a imajući u vidu KKN 139, 139-bis i 140, Provincijsko vijeće je za-ključilo: (i) fr. Stjepanu Krasiću oduzima se aktiv-no pravo glasa na godinu dana (KKN 373, 6º); (ii) od Generalne kurije Reda propovjednika tražit će se pokretanje postupka protiv fr. Stjepana Krasića.

7. točka Dnevnog reda (Razno)

Pod točkom Razno izneseno je sljedeće: (i) u nedjelju 29. lipnja 2019. u Zagrebu bit će đakon-sko ređenje fr. Reginalda Biklića i fr. Ante Kazo-tija; (ii) sljedeće zasjedanje Provincijskog vijeća bit će 11. prosinca 2019. u Samostanu Kraljice sv. Kru-nice u Zagrebu u 9.00 sati.

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP,zapisničar Provincijskog vijeća

28

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ČESTITKA NOVOIZABRANOJ ČASNOJ MAJCI SESTARA DOMINIKANKI

Zagreb, 16. srpnja 2019.Br. 245/19

DOMINIKANSKI „MJESEC ZA MIR“ 2019.

Zagreb, 17. listopada 2019.Br. 373/19

Mnogopoštovana s. Jaka,

povodom Tvojeg izbora za Časnu Majku sestara dominikanki Kongregacije svetih Anđela Čuvara, u svoje ime i u ime braće Hrvatske dominikanske provincije srdačno Ti čestitam. Želim Ti da budeš jaka, ne samo imenom, u vođenju Kongregacije. Ujedno čestitam i novoizabranim članicama vrhovne uprave.

Neka vas prati Božji blagoslov i zagovor sv. Dominika da uvijek znate „što vam je činiti“ te da uspješ-no vodite svoju Kongregaciju u odgovornoj službi koja vam je povjerena. Isto tako izražavam otvorenost braće naše Provincije za podršku i suradnju s Kongregacijom.

Srdačno vas pozdravljam u sv. Dominiku,

Fr. Slavko Slišković, OPProvincijal

Hrvatske dominikanske provincije

Dragi brate Ivane Marija,

slijedom dopisa iz Generalne kurije Reda u Rimu (prot. 50/19/117) o organiziranju „Dominikanskog mjeseca za mir“, imenujem Tebe provincijskim koordinatorom „Dominikanskog mjeseca za mir“ i molim Te da u skladu sa smjernicama navedenog dopisa obavijestiš braću naše Provincije i predložiš aktivnosti koje će se na razini Provincije organizirati u prosincu ove godine.

Uz bratski pozdrav,

Fr. Slavko Slišković, OPprovincijal

***

29

IZ PROVINCIJALATA

Draga braćo i sestre,

temeljem dvaju dopisa iz Generalne kurije Reda propovjednika, i to našeg bivšeg učitelja Reda – fr. Brune Cadoréa od 25. lipnja 2019., kao i od novog učitelja Reda – fr. Gerarda Timonera od 11. listopada 2019., obavještavam vas da je treću godi-nu zaredom na razini našega Reda organiziran Do-minikanski mjesec za mir koji će početi prvom ne-djeljom došašća, 1. prosinca 2019., a vrhunac ima-ti 1. siječnja 2020., na Svjetski dan mira.

Kao što ste već upoznati, cilj Dominikanskog mjeseca za mir jest potaknuti solidarnost braće i sestara u našem Redu s onom braćom i sestrama koji žive i djeluju u teškim uvjetima u pojedinim zemljama svijeta. Bivši i sadašnji učitelji Reda za-hvaljuju svoj braći i sestrama, odnosno domini-kanskim zajednicama koje su svojom molitvom te materijalnom pomoći pokazali svoju ljubav pre-ma potrebitima u protekle dvije godine (prve go-dine Dominikanski mjesec za mir bio je posvećen Kolumbiji, a prošlogodišnji Demokratskoj Repu-blici Kongo).

Ovogodišnji Dominikanski mjesec za mir naš fokus usmjerava na treći kontinent – Aziju, odno-sno na Indiju u kojoj je narod suočen s teškim pri-likama kršenja temeljnih ljudskih prava i siromaš-tva, s naglaskom na ugrozu i zlostavljanje djece, žena i manjinskog stanovništva.

Fokus naših molitvi te materijalne pomoći bit će na dva projekta u Indiji:

1) Dominikanski projekt „Bloom“ (eng. cvijet) koji brine za djecu na ulicama Nagpura; te

2) „Projekt dominikanske obitelji za sigurno djetinjstvo“ kako bi se obrazovale stručne osobe za pomoć spolno zlostavljanoj djeci.

Na temelju smjernica dopisa Generalne kurije Reda i naših dosadašnjih aktivnosti, pozivam sve naše zajednice da se uključe svojim molitvama, propovijedanjem i fi nancijskim prilozima navede-nom projektu. Konkretno, predlažem sljedeće:

1) da se u molitvi Jutarnje ili Večernje doda za-ziv: „Za mir i pravdu u svijetu, a osobito u Indiji, molimo te!“;

2) da se u samostanskim/župnim crkvama ili kapelama zajedno s pukom održi jedno kla-njanje pred Presvetim Oltarskim Sakramen-tom s nakanom za mir i pravdu u svijetu i u Indiji.

3) da se na četvrtu nedjelju došašća organizira kolekta koju ćete dostaviti u Provincijalat, te će biti proslijeđena dominikancima u Indiji;

4) da u našem propovijedanju tijekom toga mje-seca bude spomenut i Dominikanski mjesec za mir (svakako na četvrtu nedjelju došašća kad će biti prikupljana i novčana pomoć).

Naravno, slobodno se može poduzeti i neke druge aktivnosti.

Budući da sam imenovan koordinatorom pro-jekta Dominikanski mjesec za mir, molio bih sve zajednice da me obavijeste o poduzetim aktivno-stima, kao i da po mogućnosti dostave i fotografi -je s pojedinih aktivnosti koje bismo onda poslali u Generalnu kuriju.

Uz bratski pozdrav i s nadom da ćete iskazati svoju solidarnost,

Fr. Ivan Marija Tomić, OP,Promicatelj za „Pravdu i mir“ HDP-a

DOMINIKANSKI MJESEC ZA MIR

Zagreb, 7. studenoga 2019.

30

I Z Ž I V O T A B R A Ć E I Z A J E D N I C A

DUHOVNE VJEŽBE U BOLU

živa, vječna, stvaralačka i posvećujuća. Svi mi više ili manje intenzivno tijekom života imamo potre-bu za drugim rođenjem.

Biblijski redci nam pokazuju na koji način je Duh Sveti prisutan u svijetu i kako zapravo djeluje. Riječ je o aktivnoj, a ne pasivnoj prisutnosti. Tre bali bismo stoga više upoznati ove značajke djelovanja Duha Svetoga. To upoznavanje iziskuje osobno iskustvo. Odveć ljudska logika nije uvijek sukladna s logikom evanđelja. Stoga je potrebno češće zaziva-ti pomoć Duha Svetoga. Molitva i žrtva predstavlja-ju dva stupa nadnaravnog života. Pokazuje se apso-lutna nužnost molitve. Isus Krist je izvrstan primjer molitelja. Molitva je najmoćnije oružje kojim mo-žemo pobijediti sve neprijatelje našega nadnaravnog života. Mi smo zapravo ono što je naša molitva. Isus nam pokazuje kako treba moliti. Sveti Ivan Pavao II. je posvuda isticao da nije toliko važno što činimo, nego ono što jesmo. Molitva u svojoj bîti jest uzdi-zanje pameti i srca k Bogu. S molitvom su nerazdru-živo povezane vjernost, revnost i velikodušnost.

Pokazuje je nadalje ključna važnost euharistije za svećenički život. Nutarnji Božji život je vječno zajedništvo neizmjerne ljubavi. Sva otajstva Božje ljubavi se takoreći produžavaju u euharistiji. Ma-rija kao Majka Crkve svećenike naziva svojim ljub-ljenim sinovima. Nekoliko je prijelomnih trenuta-

Ovogodišnje duhovne vježbe u Bolu na Braču, od 23. lipnja do 28. lipnja 2019., za braću

dominikance i nekolicinu dijecezanskih svećenika održao je fra Petar Milanović Trapo, OFM. U uvodnome razmatranju fra Petar istaknuo je da je vrijeme duhovnih vježbi zapravo povlašteno vrije-me jer je darovano vrijeme. Okvirna tema svih raz-matranja je bila „Duh Sveti i svetost“.

„Poziv na svetost je upućen svima. U tom smi-slu nailazimo na brojne navode u Svetom pismu, pa sve do tekstova s Drugog vatikanskog koncila. Svetost je odraz punine božanske ljubavi. Sveti papa Ivan Pavao II. je isticao da se ne smijemo za-dovoljiti osrednjošću. Za svetu Majku Tereziju sve-tost nije luksuz, nego doseziva i ostvariva unatoč tome što je brojni ne uspijevaju doseći. Svetost pri-je svega znači imati Boga u svojoj duši. Tu se po-kazuje stabilnost posvetne Božje milosti. Ono što se od svakoga od nas traži nije pokušaj mijenjanja našega karaktera, već autentičnost kršćanskog svje-dočenja. Fra Petar je naveo brojne biblijske citate koji su poziv i opis onoga što zapravo znači svetost. U osobnom i zajedničkom životu postoji samo jedna sreća, a ta je biti svet. Svetost je istodobno laka i teška. Imamo potrebu za nadnaravnom moći. Svetost predstavlja dugi hod prema neizrecivom otajstvu Presvetog Trojstva. Snaga Duha Svetoga je

31

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

ka u euharistiji koji predstavljaju zazivanje Duha Svetoga u euharistiji, a koji ukazuju na otajstvo Trojstvene Ljubavi, koji nas vode k punini ljubavi. Euharistija nas čini svetima. Bez euharistije nema svetosti. Sveci su oduvijek isticali važnost euhari-stije za crkveni život. Sveti Pio bi rekao da bi svijet lakše mogao živjeti bez sunca, negoli euharistije. Euharistija predstavlja neprocjenjivo blago.

Nerijetko u našem životu možemo zamijetiti mučeništvo tijela, srca i duha. Mučeništvo se po-navlja u različitim oblicima sve do danas u auten-tičnoj svetosti i duhovnosti. Duh Sveti nas želi po-svetiti i uslijed različitih iskušenja. Izvor patnje može se očitovati u našem odnosu prema Bogu, drugima, Zlome i prema samome sebi. Ono što je nekada bio izvor radosti sada nastupa sa suprotnim predznakom. Naš duhovni život se može usporedi-ti s različitim godišnjim dobima koje prate različite značajke. Sve dok mislimo da smo mi začetnici i dovršitelji svetosti ne možemo se otvoriti beskraj-noj Božjoj ljubavi i otajstvu. Ilija je izvrstan biblij-ski primjer tog dugotrajnog duhovnog traganja.

Novost predstavlja biblijsko iziskivanje ljubavi prema Bogu i bližnjima onako kako je to Isus Krist činio. Važno je osobno iskustvo. Kao što je to po-kazao Andre Frossard koji je jednu svoju knjigu naslovio ‘Ja sam ga susreo’. Dakle, ne ono što je čuo ili pročitao, nego ono što je dijelom njegovog dubokog duhovnog iskustva. U svemu se pokazu-je prvenstvo ljubavi. Temeljna zapovijed naše vjere je ljubav. Za svece je ljubav neupitna kategorija bez koje je nemoguće zamisliti plodan apostolat.

Ljubav prema Bogu je nerazdruživo povezana s ljubavlju prema bližnjemu. Revolucionarna no-vost božanske ljubavi se sastoji u tome što Bog kaže da ljubimo jedni druge kao što je On nas lju-bio! Temelj ljubavi prema bližnjemu je vjera. Po-stoji savršen identitet između Krista i kršćanina, između glave i njegovih udova. Prema svetoj Tere-ziji ljubav je srce Crkve. Za izgrađivanje duhovno-sti zajedništva je potrebno susresti se, slušati, slu-žiti i opraštati.

Krepost poniznosti danas nije osobito popular-na, ali je svejedno važna za osobni i zajednički ži-

vot. Kada dopustimo da nas vodi Duh Sveti posta-jemo svjesni svog duhovnog siromaštva. Poniznost je temelj svih kreposti. Otajstvo Isusovo se zrcali u Marijinoj poniznosti. Poniznost je zapravo istina. Istina da sve što jesmo i što ćemo biti dolazi od Boga. Poniznost i povjerenje idu zajedno. Stoga je potrebno takoreći ukorijeniti se u poniznosti.

‘Ne bojte se, ja sam s vama’. O toj stalnoj pri-sutnosti Boga u ljudskoj povijesti svjedoči Biblija. Sveti Pavao ukazuje na tu dimenziju poniznosti u svojim poslanicama i duhovnim borbama svog vre-mena. Ne treba se brinuti što drugi ljudi misle o nama, već usmjeriti pogled prema Bogu i onome što on ‘vidi’ u nama. Duh Sveti je posebno prisutan u životu Blažene Djevice Marije koja je poput cvi-jeta koji se rastvara, koja je blaženica kako to stoji u drevnim molitvenicima i Hram Duha Svetoga prema izričaju II. vatikanskog koncila. Tri događaja su osobito važna za Marijin život. Bezgrešno začeće, Navještenje i Duhovi. Ona je puna milosti. U Na-vještenju se iznova odražava djelo Duha Svetoga.

Ona postaje potpuno sposobna primiti Riječ. Apostoli i Marija su bili ispunjeni Duhom Svetim. Čitav Marijin život je obilježen djelovanjem Duha Svetoga. Vođena Duhom ona ostaje putokaz svima nama. Ona je odvjetnica, pomoćnica i posrednica. Pokazuje svoju veličinu kroz riječi: ‘evo me’, ‘fi at’ i ‘magnifi cat’. Stoga je neusporedivi model za naš nadnaravni život. Marija u Dominikanskom redu posebno, ali i u drugim redovima, ima posebno mjesto. Golema je utjeha na teškom putu svetosti susresti blago lica Gospe. Ona je svesrdna pomoć na tom putu.

Ona je savršena slika Isusova i najsigurniji vo-dič na putu svetosti. Ona nam daruje Isusa i vodi k Isusu. Zato je treba gledati, zazivati, slušati i na-sljedovati. Od spontanog pogleda na Mariju javlja se molitva. Čitav njezin život je predstavljao pot-puno i radikalno prihvaćanje Božje Riječi“ zaklju-čio je voditelj ovogodišnjih duhovnih vježbi fra Pe-tar Milanović Trapo kojemu iskreno zahvaljujemo na ovim porukama i susretima.

Fr. Alojz Ćubelić, OP

32

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

PJESNIKOM SE RAĐA, GOVORNIKOM SE POSTAJE

govorenja uključuje govorenje i slušanje, dobar go-vor trebao bi sadržavati jasnoću, logičnost i poetič-nost, emocionalnost i izražajnost kojima se dopire do slušatelja.

Antička retorika utvrdila je pet stupnjeva u na-stajanju govora:

1.) Inventio (Izmisliti što ćeš reći.) – odnosi se na nadahnuće, odabir teme i prikupljanje građe za govor;

2.) Dispositio (Izumljeno rasporediti.) – odnosi se na sređivanje i analizu prikupljene građe;

3.) Elocutio (Ukrasiti riječima.) – odnosi se na jezično oblikovanje govora i brušenje stila;

4.) Memoria (Pohraniti u pamćenju.) – odnosi se na pamćenje govora;

5.) Actio (Vjerovati i izgovarati.) – odnosi se na izricanje govora, tj. prenošenje govora slu-šateljima.

Ovih pet ključnih koraka vježbali su studenti uz stručno vodstvo kroz trajanje XXII. Studijskog tjedna te su u konačnici i proveli u djelo peti ka-non retorike i održali propovijedi u samostanskoj kapelici. Iste su bile snimljene kako bi ih se kasni-je komentiralo. Peti kanon retorike – sama govor-na izvedba, kruna je svih priprema koje prethode dobrom govoru. Možemo reći kako je govorna izvedba onaj dio sante leda koji je vidljiv, dok se mnogo veći dio uopće ne vidi, odnosno slušatelj ga ne zamjećuje. Može se primijetiti samo dobro pripremljen ili nepripremljen govor. Budući da je u antici retorika bila temelj obrazovanja, nazivali su je „Kraljicom umijeća“.

Postići da kraljica ima dostojnu krunu nije nimalo jednostavno. Govorna izvedba, odnosno kruna, sam actio – u sebi sadrži niz normi koje je potrebno zadovoljiti. Na prvome mjestu tu je sam jezik i govor, govorne vrednote te govorni izričaj. Izricanje i slušanje govora pretpostavlja vrsnog go-vornika koji zna dobro govoriti i pozorno slušati.

Retoričko umijeće, ili umijeće pravogovorenja, nije rezervirano samo za određenu skupinu

ljudi ili samo za ljude s prirodnim talentom za go-vor, nego može i treba postati sastavni dio obrazo-vanja svakog čovjeka današnjice. S tom mišlju vo-diljom održan je i ovogodišnji XXII. Studijski tje-dan s temom: „Usavršavanje govornih i govornič-kih vještina“. Studijski se tjedan održao od 22. do 26. srpnja u dominikanskom Samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, što je jedna od novina u odnosu na prijašnje Studijske tjedne koji su se ra-nije održavali u Dubrovniku ili na otoku Čiovu. Moderator svih susreta bio je fr. Zvonko Džankić. Docentica na Odsjeku za fonetiku zagrebačkog Fi-lozofskog fakulteta, dr. sc. Gabrijela Kišiček govo-rila je o važnosti govorništva za svećenički poziv, a trenerica govornih vještina Anita Tripalo i foneti-čarka Vedrana Magjarević nastavile su tjedan teo-rijskim i praktičnim vježbama.

U antici, istaknula je predavačica dr. sc. Gabri-jela Kišiček, retorika se držala umijećem uvjerava-nja. Prenijeti svoje stavove i mišljenja sugovorniku ili pak auditoriju ispred vas nije nimalo lak zada-tak, zadatak je to koji iziskuje vježbu uz stručno vodstvo. Moć uvjeravanja nije bezopasna, čak se kroz povijest i zlorabila. Danas, budući da živimo u demokratskom svijetu u kojem bi svatko trebao imati jednako pravo govora, sustavno usvajanje re-toričkih sadržaja i prikladnih vježbi, moralo bi pri-donositi ostvarenju tog cilja jednakosti. Umijeće

33

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

Prije samog govorenja potrebno je držati se određenih smjernica za dobru izvedbu. Tu su prije svega vježbe zagrijavanja govornoga aparata i razgi-bavanja mišića te opuštanje cijeloga tijela. Nadalje, slušatelj ne smije biti pasivan primatelj poruke, on ne smije samo čuti, nego i slušati. Dok glagol „čuti“ označuje pasivno sudjelovanje, glagol „slušati“ od-nosi se na aktivno sudjelovanje i primanje poruke. Na samome početku govora dobro je postići blagi afektivni cilj „ethos“ – jednostavno pridobiti publi-ku. S druge strane nalazi se visoki afektivni cilj „pathos“ – poticanje snažnih emocija (straha, bije-sa, mržnje, sreće) kojima se publika stavlja u stanje

duboke i snažne osjećajnosti. Po tome se fi lozofi ja razlikuje od retorike. Aristotel je rekao: „Filozofi ja uči, retorika pokreće.“ Dobar govornik nije onaj koji može satima govoriti, nego onaj koji poruku prenese svojoj publici i istu zainteresira za temu koju sam proživljava u svojem nastupu.

Vjerujemo da će ove vježbe koristiti i nama, budućim svećenicima, u našim javnim nastupima, a nadamo se da će i budući studenti imati istu pri-liku za učenje i vježbanje svojih govornih i govor-ničkih vještina.

Fr. Marin Golubović, OP

34

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

PREZBITERSKO REĐENJE FR. MIHOVILA I FR. JOSIPA

kupitelja fra Marka Mršu, provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavka Sliškovića, pro-vincijala Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa o. Srećka Rimca, generalnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslava Vidovića, pastoralnog vikara mons. Nedjeljka Antu Ančića, odgojitelje ređenika, profesore, brojne svećenike, redovnike i redovnice, kandidatice, bogoslove, sje-meništarce te obitelj, rodbinu i prijatelje ređenika.

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodio je u subotu 22. lipnja

u splitskoj konkatedralnoj crkvi sv. Petra svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je za prezbi-tere zaredio petnaest đakona od kojih su bila i dvo-jica članova Hrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM fr. Josip Dolić i fr. Mihovil Žu-ljević Mikas.

Fr. Mihovil Žuljević-Mikas, sin Mate i Đurđice r. Serdahelji, rođen je 8. rujna 1993. godine u Spli-tu. Rodna župa mu je Uznesenja BDM Srijane – Dolac Donji, a pastoralni praktikum vršio je u Župi Sv. Križa u Dubrovniku (Gruž).

Fr. Josip Dolić, sin Marijana i majke Mirne r. Jerčić, rođen je 13. svibnja 1980. u Koblenzu – Njemačka. Dolazi iz Hrvatske katoličke misije Ko-blenz, a pastoralni praktikum vršio je u Župi bl. Augustina Kažotića u Zagrebu.

„Danas smo se svi zajedno okupili u radosti ra-đanja naše Crkve zahvaljujući daru Božjem – pet-naestorici novih ređenika“, rekao je nadbiskup Ba-rišić u uvodu te pozdravio sve okupljene, posebno provincijala Franjevačke provincije Presvetog Ot-

35

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

„Dragi ređenici, Bog vas poznaje po vašem ime-nu i ima u vas povjerenje“, rekao je nadbiskup na početku homilije. Istaknuo je kako je za autentič-no vršenje poslanja važno u srcu na ispravan način defi nirati i razumjeti Gospodina. „Tko je Krist za nas? Na ovo pitanje smo danas pozvani odgovoriti. O Kristu je opasno izgovarati samo riječi, Njega ne može obuhvatiti nikakvo znanje ni defi nicija. Moguće ga je razumjeti samo na temelju ljubavi koja je razlivena u našim srcima. Na temelju te lju-bavi on nam postaje Mesija koji nas posvećuje“. U nastavku je naglasio kako u Evanđelju vidimo da Gospodin učenicima govori o svom križu koji je urezan u Njegov put i poslanje. „Isus traži da uz-memo križeve svakodnevnog života, križeve odno-sa, bračnog i svećeničkog poziva“. Pojasnio je kako su svećenici vidljiva Kristova prisutnost među lju-dima te kako imaju posebno poslanje u svijetu. „Ako nemamo svećenika, nemamo ni euharistije koja je najveće čudo Božje ljubavi. Vi ste, dragi ređenici, produžena ruka Njegova srca u vremenu i prostoru ovoga svijeta. Radujemo se vašoj mlado-sti i broju, ali osobno me najviše raduje vaša oslo-njenost na Onoga koji vas šalje u ovaj svijet“.

Zaključujući, poželio je svim ređenicima da budu blagoslov svima s kojima se susretnu kroz svoje svećeničko djelovanje. „Imati danas župnika,

svećenika i redovnika, znači imati sigurnost i zašti-tu. Uzeti ste iz naroda za narod i budite blagoslov svakom čovjeku kojeg susretnete, kako bi u vama vidio lice jedinoga Kralja“.

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređe-nja, polaganje ruku i posvetna molitva, koje je tu-mačio don Ivan Urlić, vicerektor Centralnoga bo-goslovnog sjemeništa u Splitu. U nastavku euhari-stijskog slavlja mladomisnici su se pridružili nad-biskupu za stolom Gospodnjim. Nakon popriče-sne molitve, u ime svih redovničkih poglavara, okupljenima se obratio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše. Zahvalio je nadbiskupu što je predvodio misno slavlje u kojem je za svećenike zaredio sedam re-dovničkih kandidata. Obraćajući se mladomisni-cima, naglasio je kako „rad i djelovanje na njivi Gospodnjoj trebaju povjeravati Kristu koji će ih uvijek pratiti i blagoslivljati svako iskreno nastoja-nje u spasenju duša“.

Misno slavlje, koje je pjesmom uveličao župni mješoviti zbor, završeno je himnom „Tebe, Boga hvalimo“. Obiteljsko i prijateljsko druženje nasta-vilo se zajedničkim blagovanjem.

Fr. Mihovil Žuljević-Mikas, OP

36

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

MLADA MISA FR. MIHOVILA ŽULJEVIĆA-MIKASA

su braća dominikanci te svećenici Splitsko-makar-ske nadbiskupije i drugih redovničkih zajednica.

U vrlo nadahnutoj propovijedi provincijal fr. Slavko Slišković napomenuo je fra Mihovilu koji je najvažniji zadatak svećenika – donijeti Krista naro-du. A da je to jedino moguće ako je svećenik auten-tičan navijestitelj Božje riječi. Na kraju misnog slav-lja, nakon što se okupljenima obratio župnik don

U nedjelju 11. kolovoza 2019. u drevnoj Poljič-koj knežiji, svojem rodnom mjestu i Župi

Uznesenja BDM Srijane-Dolac Gornji svoju mla-du misu proslavio je fr. Mihovil Žuljević-Mikas. Slavlje je započelo roditeljskim blagoslovom ispred župnog dvora nakon čega je krenula procesija pre-ma obližnoj župnoj crkvi. Sveta misa je započela u 10.30 sati. U koncelebraciji su bili brojni svećenici,

37

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

Tihomir Jurčić, mladomisnik je uputio riječi zahva-le te pozvao nazočne na svečani ručak pod šatorom na igralištu kod osnovne škole u Srijanama.

Na ručku je bilo oko 1100 uzvanika. Prigodni program vodio je don Tonći Ante Prizmić, mlado-misnik Dubrovačke biskupije te novicijatski kole-ga našega fr. Mihovila. Taj dio započeo je recitaci-jama poznatog pjesnika Ante Nadomira Tadića-Šutre koji je izveo svoje dvije autorske pjesme „Sti-na pradidova“ i „Ne daj se Cetino“, a uzvanicima su se osim mladomisnika obratili s nekoliko riječi i don Josip Periš u ime svećenika koji su rodom iz Župe Srijane-Dolac Gornji, zatim gosp. Ivan Ši-pić, gradonačelnik Trilja i saborski zastupnik koji je bio vjeroučitelj u mjesnoj osnovnoj školi dok ju

je pohađao fr. Mihovil, zatim predstavnici općine i grada Omiša, te provincijal fr. Slavko Slišković.

Također, don Tonći je pročitao i pisma čestitke mons. Marina Barišića, nadbiskupa Splitsko-Ma-karskog i mons. Mate Uzinića, biskupa Dubrovač-kog-također ponosnog Poljičanina, u čijoj je bi-skupiji fr. Mihovil vršio svoj đakonski praktikum. Na koncu i nadahnuto pismo don Lovre Žuljevića, rođaka našeg mladomisnika koji zbog starosti i zdravstvenog stanja nije mogao nazočiti slavlju. Veselje uz glazbu uživo za koju se pobrinuo Bran-ko Medak i bend „Vertigo“, te obilnu hranu i piće koju su pripremile i poslužile vrijedne ruke župlja-na i drugih vjernika koji su se dali na raspolaganje trajalo je do večernjih sati.

38

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

SLAVLJE MLADE MISE FR. JOSIPA DOLIĆA U SINJU

se nāda, on je budan, svjestan je poteškoća i pro-blema, te unatoč tome usudi se nadati.“

„Svećenički poziv je trajna provjera, nije to puki jednokratni čin, kako je snaga o izabranosti često krhka, nesigurna, kako traži odlučnost, a ne samo čekanje. Izloženi smo mijenama života i nismo svr-šeni čin u našem određenju – sve iziskuje odluč-nost i ustrajnost“, kako opisuje sama mladomi-snička slika lava.

U trećem i konačnom dijelu propovijedi fr. Fra-no, uz pomoć fi gure poznatog pokojnog evange-ličkog njemačkog teologa Dietricha Bonhoeff era ubijenog u koncentracijskom logoru, mladomisni-ku je poručio kako se treba potpuno odreći težnje da bi se samo vlastitim snagama postiglo nešto ve-liko, u svemu treba računati s Bogom!

U nedjelju 25. kolovoza fr. Josip Dolić proslavio je svoju mladu misu u svojoj crkvi krštenja, u

Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske. Početak dana obilježen je primanjem blagoslova majke i oca fr. Josipa, a svečano slavlje mlade mise počelo je u 10 sati u procesiji s dominikanskom i franjevačkom braćom te velikim brojem svećenika.

Na misi je propovijedao fr. Frano Prcela, budu-ći da je on fr. Josipu i prenio žar za nasljedovanjem svetog Dominika. Propovijed je bila podijeljena u tri dijela, a u prvom dijelu propovijedi fr. Frano osvrnuo se na evanđeoski ulomak u kojemu Isus govori o „uskim vratima“. Pater Frano objasnio je kako je Isus na putovanju u Jeruzalem, a pred njim je dovršenje njegovog poslanja. Stoga Isus na pita-nje o spasenju ne dopušta površnost i brbljanje, već se izravno obraća onima koji mu postavljaju pitanje. Pitanje o spasenju tiče se svakoga od nas osobno, poručio je pater Frano, ističući kako nije dovoljno imati formalnu pripadnost Božjem kra-ljevstvu, već se oko njega valja stalno truditi.

U drugom dijelu propovijedi pater Frano govo-rio je o fr. Josipovom mladomisničkom geslu iz knjige proroka Ezekiela: „A kad mati vidje da uza-lud čeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava učini“. Izdvojio je riječ „nada“ iz fr. Josipovog gesla kao onu ključnu i podijelio s vjer-nicima poticajne misli: „Istinska nada je ona nada koja ne ovisi samo o nama, uvijek se oslanja na nekoga drugoga! Nada je san budnog čovjeka. Tko

39

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

Propovijed je završio riječima: „U središtu sve-ćeničkog poslanja je slavljenje euharistije. Euhari-steo – znači zahvaljivati. Tko živi zahvalno, on je čovjek nade, nove nade – ne samo za sebe!“

Na kraju slavlja svete mise, o. provincijal fr. Slavko Slišković, a onda i fr. Josip Dolić uputili su riječi zahvale, pjevao se himan Gospi Sinjskoj, a na kraju i himna domovini Lijepa naša u spomen na obljetnicu napada na sinjsku vojarnu.

Nedaleko od svetišta okupili su se u svečanoj sali šira i uža obitelj, prijatelji, te braća i sestre u svetom Dominiku, kako bi uz dobru hranu, radost i zajedništvo proveli ostatak dana u veselju na čast još jednog mladog svećenika, fr. Josipa Dolića.

***

U subotu 21. rujna, prvi put u četrdesetogodiš-njoj povijesti Hrvatske katoličke misije Koblenz, slavljena je mlada misa za novozaređenog svećenika.

Na veliku radost hrvatskih vjernika u Koblen-zu, fr. Josip Dolić je služio mladu misu i u HKM Koblenz, izrazivši zahvalnost Bogu i svim članovi-ma misije Koblenz koji su ga pratili i podržavali na njegovom putu. Naglasio je kako mu je velika čast s njima slaviti mladu misu.

U svom zahvalnom govoru, navodeći citat iz Ivanovog evanđelja (3, 8) „kako vjetar puše gdje hoće“, rekao je kako je njega vjetar, to jest Duh Sveti uputio prema duhovnom životu. Pojasnivši

citat iz Starog zavjeta, iz Knjige proroka Ezekiela, 19.5 („A kad mati vidje da uzalud čeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava učini“), kojeg je inače uzeo za svoje mladomisnič-ko geslo, istaknuo je je kako treba biti ustrajan, imati povjerenje i nadu.

Fr. Josip Dolić: „Lavica u Starom zavjetu pred-stavlja židovsko kraljevstvo, a mlado odgaja za po-slanje. U Novom zavjetu, Crkva nastavlja poslanje Isusovih učenika. Lavica nije uzalud čekala, već je uzela novo mladunče i odgajala ga, da bude uvijek spreman živjeti i tragati za nadom, što sam uzeo za svoje mladomisničko geslo. Nada je dar življenja, koja se i u meni izgrađivala, prepoznao sam je i bio spreman tragati za njom.“

Dr. Joahim Schmiedl, koji je bio dekan Visoke škole za fi lozofi ju i teologiju u Vallendaru kada je vlč. Josip Dolić upisao fakultet 2005. god., održao je propovijed u kojoj se osvrnuo na životni put fr. Josipa Dolića, naglasivši kako danas svećenik treba biti posebno jak, ojačan kroz kontemplaciju i mo-litvu. Rekao je kako zajednica vjernika također mora moliti za svoje svećenike, uputivši poziv da se molitvom pomogne fr. Josipu Doliću, na njego-vom svećeničkom putu.

Na kraju mladomisničkog slavlja, fr. Slavko Sliš-ković je zahvalio svima koji su pomogli fr. Josipu Doliću u njegovom rastu u vjeri. Zahvalio je mje-snoj biskupiji iz koje je fr. Josip potekao i svećeni-cima u Koblenzu, Hrvatskoj katoličkoj misiji i nje-nom župniku, vlč. Stjepanu Zadravcu koji su ih ugostili i pripremili ovo slavlje, te uputio čestitke i zahvalu roditeljima i rodbini fr. Josipa Dolića, kao i čestitke mladomisniku. Naglasio je kako su člano-vi Hrvatske dominikanske provincije u Njemačkoj prisutni već pola stoljeća i kako je dolazak fr. Josipa

40

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Dolića u Hrvatsku dominikansku provinciju odgo-vor na ljubav koju je Provincija uložila kroz razne misije u kojima djeluju braća dominikanci.

Uvodeći vjernike u zahvalni govor fr. Slavka Sliškovića, koji je izrazio nadu da primjer fr. Josipa Dolića može biti poticaj za nova svećenička i re-dovnička zvanja u hrvatskim misijama i fr. Josipa Dolića koji je podvukao značaj nade u svom živo-

tu, vlč. Zadravec je podsjetio kako je blaženi kar-dinal Alojzije Stepinac, inače zaštitnik HKM Ko-blenz, defi nirao katolika kao „čovjeka nade“.

Na kraju sv. mise fr. Josip Dolić je podijelio mla-domisnički pojedinačni blagoslov svakom prisut-nom vjerniku. Nakon završene mlade mise, slavlje je nastavljeno u dvorani ispod crkve sv. Frane.

Fr. Josip Dolić, OP

ĐAKONSKO REĐENJE FR. ANTE AUGUSTINA KAZOTIJA I FR. REGINALDA BIKLIĆA

radost nedjeljnoga slavlja. Trebalo je još samo dva-put navečer zaspati. Dana 29. rujna 2019. svanuo je dan s veoma friškim jutarnjim zrakom, ali nije dugo potrajalo, jer je već sunce posve obasjalo za-grebačku Katedralu prije našeg dolaska. Ponovno smo pozdravili naše prijatelje i kolege. Napokon smo obukli naše svečane albe i stali u procesiju koja je krenula u 10 sati. Ljudi su stajali odmah od ulaznih vrata, Prvostolnica je bila prepuna.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je misno slavlje u zajedništvu s pomoć-nim biskupima zagrebačkim mons. Ivanom Šaš-kom i mons. Mijom Gorskim, redovničkim pro-vincijalima te više od osamdeset svećenika i okup-ljenim Božjim narodom. Pozdravljajući na počet-ku slavlja okupljene, kardinal je rekao da je ovo poseban i radostan dan zajedništva i zahvaljivanja za dar novih đakona. U homiliji, tumačeći Isusovu prispodobu iz misnog čitanja o bezimenom boga-tašu i siromahu Lazaru, kardinal je rekao: „Braćo i sestre, često se pitamo, pa i branimo se govoreći: kakvo sam zlo učinio? Mogli bismo reći da ni bo-gataš nije učinio zlo. Jednostavno nije ništa učinio. Njegov je grijeh veliko ništa. Nije vidio Lazara,

Prije samog ređenja, nas dvojica do tada bogo-slova, imali smo duhovne vježbe u Bolu na

otoku Braču. Duhovne vježbe vodio nam je fr. Ivo Plenković. U tjedan dana duhovnih vježbi fr. Ivo nam je uz duhovne nagovore davao lijepe bratske i pastoralne savjete. Od srca nam je govorio i sa-vjetovao nas za naše buduće đakonsko služenje. Navodio nam je razne primjere svojih životnih i svećeničkih iskustava, pa smo odmah iz prve ruke slušali i učili. Zato možemo slobodno reći da smo u tjedan dana duhovnih vježbi zapravo uspjeli imati i duhovne vježbe i početak đakonskog prak-tikuma. Zahvalni smo fr. Ivi Plenkoviću na svemu što je tih dana činio za nas – „Padre Ivo, fala za sve ća ste nan dali!“

Zadnji dan duhovnih vježbi morali smo se već vratiti u Zagreb gdje smo isti dan imali probu za veliku svečanost ređenja sedamnaestorice bogoslo-va za đakone. Nas dvojica smo usput već s autobu-snog kolodvora išli kod časnih sestara u Novu Ves po naše novosašivene albe. Za đakone su se redili pet dijecezanskih i dvanaest redovničkih kandida-ta među kojima smo bili i nas dvojica dominika-naca. Već se u petak na probi osjećalo uzbuđenje i

41

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

nije mislio na njega i ostavio ga je da umre u svojoj bijedi. Siromah iz Evanđelja ima ime. Štoviše, za-nimljivo je da nosi ime Isusova prijatelja Lazara iz Betanije. Znakovita je ta poruka. Lazar iz Betanije i Lazar u čirevima Isusovi su prijatelji. Svaki siro-mah, potrebit i odbačen, Isusov je prijatelj.“ Za-tim, obraćajući se nama ređenicima, kardinal je objašnjavao da je đakonat prvenstveno služba lju-bavi, te da ne prestaje ni kad je netko zaređen za svećenika ili biskupa. Na kraju nam je dodao: „Molite s onima koji mole, molite za one koji ne znaju moliti, molite za one koji ne žele ili misle da

ne žele moliti.“ Malotko bi mogao opisati što se sve događalo pod kardinalovim rukama i u srcu nas ređenika, a gotovo nitko onu bratsku radost i čestitanja nakon mise u sakristiji. Naše slavlje na-stavili smo s braćom, obitelji i prijateljima čitavo popodne u Samostanu Kraljice sv. Krunice.

Fr. Ante i fr. Reginald, OP, đakoni Hrvatske dominikanske provincije

Fotografi ja preuzeta sa službene internetske stranice Zagrebačke nadbiskupije

42

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

OBNOVA JEDNOSTAVNIH ZAVJETA

tako u svoje je djelo uključio brojne učenike te je ono i danas, nakon osam stoljeća, jednako aktual-no. Isus je, uzlazeći na nebo, utješio učenike obe-ćanjem o slanju Duha Svetoga, dok je Dominik uplakanoj braći sa smrtne postelje obećao biti ko-risniji u nebu nego na zemlji, čega se redovito pri-sjećamo moleći ‘Vrši oče što si rek’o, molitvom pomozi nas’“, rekao je fr. Slavko.

Dominikova suobličenost Kristu, po provinci-jalovim riječima, vidljiva je osobito iz dviju slika iz njegova života koje su zabilježili njegovi životopis-ci. Prva je kada je po Dominikovoj molitvi Bog poslao anđele da nahrane gladnu braću kruhom, što nesumnjivo asocira na Isusovo čudesno umna-žanje kruhova i riba kojima je nahranio mnoštvo u pustinji. Druga je Dominikovo oživljavanje mr-tvoga mladića, poput Isusa koji je oživio sina je-dinca majke udovice.

U srijedu 7. kolovoza u crkvi Kraljice svete Kru-nice u Zagrebu, na završni dan trodnevlja

uoči svetkovine svetoga Dominika, dominikanski bogoslovi fr. Marin Golubović, fr. Karlo Alan Kevo, fr. Matej Trupina, fr. Josip Bernard Knez, fr. Bonifacije Franjo i fr. Ilija Lešić obnovili su svoje redovničke zavjete na narednih godinu dana.

Svečano misno slavlje predslavio je provincijal fr. Slavko Slišković. Svoju je propovijed započeo pitanjem o razlogu iz kojega bi netko danas naslje-dovao primjer sv. Dominika. U pokušaju odgovo-ra na to pitanje istaknuo je kako je Dominikova osobnost duboko kristološka. „Dominik je Isusa Krista nasljedovao u životu, i u umiranju. On je, poput Krista, napustio rodni kraj i obitelj kako bi se posvetio naviještanju istine evanđelja. Poput Isusa je išao donijeti slobodu onima koji su evan-đelje doživljavali kao sputavajuće okove. Jednako

43

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

„Mi možda ne možemo doslovno umnažati kruhove ili oživljavati mrtve, ali možemo svojom zauzetošću nahraniti one koji su materijalno i du-hovno gladni te vratiti u život. Brojne psihički i moralno mrtve, kao i društveno stigmatizirane i isključene. U tome nam svima Dominik može biti uzor“, rekao je propovjednik. Provincijal se pose-bice obratio braći koja obnavljaju zavjete poručiv-ši da zavjeti po mjerilima ovoga svijeta nisu razum-ljivi, a isključivo po vlastitim snagama nisu prove-divi te ih je potaknuo da žive po uzoru na svetoga oca Dominika. Istaknuo je dvije njegove karakte-ristike koje im mogu biti vodilje u redovničkom životu. Prva je Dominikov neprestani govor s Bo-gom ili o Bogu. U slučaju nedostatka prvoga, neće biti autentičan ni drugi, rekao je provincijal. Dru-

ga oznaka je Dominikovo zajedni štvo s braćom. Naime, Dominik je – prema fr. Slavku – svoje pro-povijedanje uvijek činio u zajedništvu s drugima, dok je zabilježeno kako je svoje radosti i žalosti otvoreno s braćom dijelio. Prema provincijalovim riječima, svima nama je potrebna blizina i razumi-jevanje drugih osoba. „Ukoliko to ne pronađemo u zajednici, morat ćemo tražiti negdje drugdje, a to onda znači nemogućnost življenja onoga što da-nas obećavate“, zaključio je fr. Slavko.

Nakon propovijedi braća studenti su na ruke provincijala i „Knjigu konstitucija i naredbi“ braće Reda propovjednika položili zavjete Bogu, Blaže-noj Djevici Mariji i svetom ocu Dominiku na go-dinu dana. Pratimo ih svojim molitvama na njiho-vom putu posvećenja.

44

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ZAPOČEO DOMINIKANSKI NOVICIJAT U RIJECI

Reda, a onda im je pojedinačno udijeljen poljubac mira kao znak primanja u Red i pripuštanja u sa-mostansko zajedništvo. Provincijal je tada objavio početak kanonske godine novicijata te fr. Mislava i fr. Kristijana povjerio vodstvu učitelja novaka fr. Nikole Leopolda Nose. Obred je zaključen završ-nom molitvom za ovu dominikansku obitelj kako bi je Gospodin milostivo pogledao i novim nara-štajem obnavljao da „sinove svoje privede putu sve-tosti“ te da „drugima može pokazati put spasenja“.

***

Mislav Matijašić, sin Ivana i Željke r. Ivanko-vić, rođen je 30. kolovoza 1996. u Zagrebu. Dolazi iz župe sv. Nikole bisku-pa, Stenjevec II. koja se nalazi u Zagrebačkoj nad-biskupiji. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u I. Tehničkoj školi „Tesla“ u Zagrebu. Završio je stu-dij elektrotehnike na Tehničkom Veleučilištu u Za-grebu. Postulaturu u Redu propovjednika započi-nje u dominikanskom samostanu u Splitu. Upisu-je i završava I. godinu fi lozofsko-teološkog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Kristijan Zelić, sin Vlade i Ankice r. Petrović, rođen je 23. studenog 1999. u Kninu. Dolazi iz župe sv. Mihovila – Pro-mina koja se nalazi u Ši-benskoj biskupiji. Sred-njoškolsko obrazovanje stekao je u Nadbiskupij-skoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“ u Splitu kao dominikanski sjemeništarac. Upisuje i završava I. godinu fi lozofsko-teološkog studija na Katolič-kom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

U skladu s odlukom bivšega učitelja Reda, fr. Brune Cadoréa, 1. srpnja 2019. godine, na

jednoglasan prijedlog Provincijskog vijeća Hrvat-ske dominikanske provincije, novicijat Hrvatske dominikanske provincije premješten je iz Samo-stana sv. Dominika u Dubrovniku u Samostan sv. Jeronima u Rijeci.

Stoga su kandidati Mislav Matijašić i Kristijan Zelić, nakon što su pod vodstvom fr. Tihomira Ilije Zovka obavili duhovne vježbe, u subotu 7. rujna u samostanskoj crkvi sv. Jeronima u Rijeci iz ruku provincijala fr. Slavka Sliškovića primili habit Dominikanskoga reda i tako započeli godinu dana novicijata.

U skladu s dominikanskim „Obredom prima-nja novaka“ koji kaže da ga „po samoj svojoj nara-vi treba obaviti izvan mise“ te propisuje da bude „sasvim jednostavan, trezven i posebice rezerviran redovničkoj braći“, primanje u novicijat započelo je tijekom molitve srednjeg časa. Kandidati su naj-prije prostrti s rukama raširenima u znak križa za-tražili milosrđe od Boga i od braće. Nakon toga je uslijedila molitva za kandidate i slavlje Riječi Bož-je. Potom je Provincijal ispitao nakanu kandidata za ulazak u novicijat te im uručio habite. Nazočna braća pomogla su Mislavu i Kristijanu obući habit

45

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

GLAS IZ „GRADA KOJI TEČE“

kako bi pozdravio brata Tihomira te su malo „pro-ćakulali“ o prošlim vremenima. Taman kada smo se prepustili ljetnoj kolotečini, pročuo se glas kako će se ovdje od kraja ljeta povećati broj braće. Da je tome tako potvrdio je dopis od 1. srpnja 2019. u kojemu sada već bivši učitelj Reda fr. Bruno Ca-doré prihvaća jednoglasan prijedlog Provincijskog vijeća Hrvatske dominikanske provincije koji je odlučio novicijat premjestiti iz Samostana sv. Do-minika u Dubrovniku u Samostan sv. Jeronima. Za nas ovo je bila velika novost i čast. Prvi put u povi-jesti ovog samostana u njemu će započeti novicijat i živjeti najveći broj braće, bar neko vrijeme.

Za jedne godišnji odmori su završili, a za druge tek počeli. No, i njih se nakratko prekinulo kako bismo se pripremili za slavlje svetkovine sv. Domi-nika. Misno slavlje predvodio je fra Bernard Bar-barić, gvardijan s Trsata, a prigodnu homiliju odr-žao fra Tomislav Faletar, magistar novaka. U crkvi se okupio lijepi broj vjernika, a nakon mise prire-đen je domjenak u klaustru za goste – njih pede-setak. Ugodan ambijent i opuštena atmosfera pri-

Potaknut izrekom „Quod non est in actis, non est in mundo“, koja nas podsjeća kako sve ono

što nije zapisano kao da se nije dogodilo, započi-njem ovaj prikaz života i rada šesteročlane riječke zajednice. Na molbu gospođe Ane Buljat, tajnice Provincije, držat ću se kronološke sheme kako ona reče „piši od lipnja“. Dakle, počinjem s mjesecom koji je bio rascvjetan i topao, baš onakav kakav se poželjeti može. U takvom su nam ozračju u goste stigli dominikanski studenti Matej Trupina, Ilija Lešić i Ivica Debelić te njihov učitelj brat Doma-goj Polanščak. Iako živimo u gradu koji uskoro ima biti prijestolnica kulture, valja istaći kako nji-hov posjet nije bio turističke, nego radne prirode. Planirani posao su završili uspješno – oko podne-va, popili rakijicu, ručali i otputovali za Zagreb uz mali dar za studentsku družinu.

Blizu je već bio blagdan sv. Vida, nebeskog za-štitnika grada Rijeke i nadbiskupije. Kao i prethod-nih godina, misa je slavljena ispred ulaza u našu crkvu. Euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Josip Bozanić koji je kasnije svratio u samostan

46

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

donijeli su tome da večer uz glazbu potraje dugo i ostane upamćena, ne samo kao ljetna nego i kao lijepa noć. Premda su u samostanu bila samo dvo-jica, brat Tihomir i „Pišući“, bilo je dinamično. Trebalo je pripremiti sobe za brata Nikolu Leopol-da Nosu, učitelja novaka i novake. Nikola Leopold je doputovao 21. kolovoza, a potom i kandidati za novicijat Mislav Matijašić i Kristijan Zelić. Postalo je jako živo u samostanu, koru i za stolom. Uskoro je bio poznat dan oblačenja novaka. No prije toga oni su pod vodstvom brata Tihomira obavili du-hovne vježbe, a potom su 7. rujna iz ruku provin-cijala fr. Slavka Sliškovića primili habit Domini-kanskoga reda i započeli godinu novicijata u „Gra-du koji teče“.

Sretno smo zaplovili kroz rujan osnaženi „no-vim snagama“, pripremajući se za nove izazove. Jedan od njih bio je berba grožđa u Vrbniku na Krku. Ondje su novaci potegnuli s učiteljem i bra-tom Ivanom Dominikom kako bi u vrtu obitelji Iličić ubrali plodove za samostanske potrebe i oku-pali se u vrbničkom moru. No, nisu samo donijeli svježe ubranu žlahtinu nego i onu prošle godine prerađenu koja „razveseljuje srce čovječje“ (Ps 104, 15). Kalendarski smo se približavali kraju rujna i tome smo se veselili. Pred nama je bila proslava sv. Jeronima, nebeskog zaštitnika samostana i crkve. Uoči svetkovine, poslije nedjeljne večernje mise u crkvi, Trio Veljak i njihovi gosti održali su fantasti-čan koncert. Na programu su bila djela Vivaldija, Dvoržaka i Kreislera, Morriconea... Nakon kon-

certa nastavljeno je druženje ispred crkve. Pone-djeljak je osvanuo poluoblačan, no kako se bližilo podne sunce je preuzimalo inicijativu i pružilo nam bezbrižnu organizatorsku podršku. U popod-nevnim satima svetkovine stigao je propovjednik – fr. Slavko Slišković, naš provincijal. Propovije-dao je sadržajno i lijepo, posvjedočili su vjernici koji su poprilično ispunili crkvu. Nakon euharisti-je slavlje je nastavljeno u klaustru samostana ko-jem se pridružio i mons. Ivan Devčić – nadbiskup riječki. Svečanom blagdanskom proslavom zako-račili smo u listopad, još uvijek blag i topao, kao i Dan neovisnosti koji je iskorišten za izlet uz ka-njon Rječine. Novaci s učiteljem i starješinom sa-mostana prošli su pješačku stazu u dužini od 19, 5 km do njezina izvora u Kukuljanima i sretno se vratili u riječku bazu. Nekoliko dana kasnije zapo-čeli su dugo očekivani radovi na rekonstrukciji ka-

47

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

pele Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i priprema za provedbu projekta koji predviđa ob-novu te adaptaciju samostana koji bi, uz vjersku, dobio i javnu namjenu muzejsko-galerijskog sadr-žaja. Radove izvodi d.o.o. za građevinarstvo „CI-TADELA“ iz Hreljina. Valja podsjetiti kako su graditelji kapele bili članovi obitelji Rauber – ve-leposjednici Štajerske i Kranjske koja je sagrađena u razdoblju između 1482. i 1485. godine. Prvotno je bila posvećena Blaženoj Djevici Majci Milosti, a 1578. godine je dobila ime Bezgrešnog začeća te je proširena zbog potreba Bratovštine Plemenitaša koji su se tamo okupljali. Kapela je jednostavna, longitudinalna građevina, izvana trostrano zaklju-čena i podijeljena u tri traveja koji su svođeni križ-no-rebrastim svodom profi liranih rebara. Glavni oltar u kapeli posvećen je Bogorodici Bezgrešnog začeća i najbogatiji je oltar samostanskog kom-pleksa. Oltarna pala s prikazom Bezgrešnog začeća rad je najznačajnijeg riječkog slikara XIX. stoljeća Ivana Simonettija, a nastala je 1850. godine. Spo-menuta faza građevinskih radova trajat će do kraja studenoga. No, građevinske aktivnosti nisu nas spriječile da na XXX. nedjelju kroz godinu ugosti-mo brata Marka Bijelića, župnika Župe bl. Augu-stina Kažotića sa zagrebačke Peščenice i Župni zbor mladih „Osvit“ iz istoimene župe. Misno slavlje u 9 sati predvodio je fr. Marko, a liturgijsko pjevanje animirao je zbor mladih predvođen vodi-teljicom Sandrom Gucić, prof. Zajedništvo s dra-gim gostima nastavljeno je u samostanu.

Kronološkim slijedom, po Aninoj želji, došli smo do početka studenog i svetkovine Svih svetih. Obišli smo grob braće koja ondje počivaju, počisti-li ga, položili cvijeće i svijeće te se pomolili. Premda je studeni, studeni još nema što nam odgovora jer smo u fazi zamjene grijaćih tijela. Budući da su u fazi radovi u starom dijelu samostana, 8. studenoga posjetila nas je ministrica kulture Republike Hrvat-ske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek. Primili su je starješina samostana, dr. sc. Biserka Dumbović-Bilušić, pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci te konzervatori Dolores Oštrić i dr. sc. Željko Bi-strović te su je upoznali s iznimnom sakralnom ba-

štinom i predstavili joj trenutačnu fazu radova. Mi-nistrica je upoznata i s brojem redovnika te trenu-tačnom situacijom imovinsko-pravnih odnosa, bu-dući da samostan s Gradom ima ugovor kojim mu se na korištenje daje istočni dio Municipija na pe-deset godina. Živo je bilo i u subotu, 9. studenog kada je pedesetak članova dominikanske obitelji iz Trogira predvođeno dominikancem bratom Pe-trom Galićem, voditeljem – duhovnikom i starje-šinom tamošnjeg dominikanskog samostana posje-tilo riječki samostan i crkvu pred kojom su ih do-čekali svi članovi zajednice – razmijenivši srdačne pozdrave. Nakon dobrodošlice, dragi gosti iz Tro-gira slavili su euharistiju u samostanskoj crkvi koju je predvodio fr. Petar, a zatim je fr. Zvonko uz su-radnju braće upoznao članove dominikanske obi-telji s poviješću i kulturnim blagom crkve i kapeli-ce Presvetog Trojstva. Potom je uslijedilo kratko ali nadasve radosno druženje u klaustru samostana. Kako ovaj izvještaj jednom treba završiti, a Vjesnik pak izići prije Božića, držim prikladnim donijeti nekoliko misli iz propovijedi o Trećem radosnom otajstvu Krunice koju je dominikanac Anđeo M. Miškov održao u Šibeniku 1880.: „U Betlehemu, u jednoj špilji koja je bila dovoljna za utočište i za štalu, rodio se utjelovljeni Božji sin, u srcu zime i u pola noći, kako je sam izabrao. Pođimo stoga u duhu i s vjerom u špilju, kako bismo ondje odali počast Djetetu rođenom za nas – danom nama. On nam govori ono što je volio i voli: voli čovjeka i postao je čovjekom jer nas ljubi. Pogledajmo ga još

48

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

jedanput – ondje plače i smije se kao i druga djeca. Povjeren je rukama jedne majke koja ga doji prsima čudesno napunjenima s neba, i od nas ne traži ništa drugo doli ljubav!“

Bratski vas pozdravljamo i pozivamo da nas u 2020. posjetite u Prijestolnici kulture i sudjelujete bar jedan put na priredbi Homo si teć.

Fr. Zvonko Džankić, OP

IZVJEŠTAJ O DOGAĐAJIMA U 2019. GODINI U DOMINIKANSKOJ ŽUPI U PETROVČAMA

Žalec. Prikupili smo 7 500,00 € i 2 000,00 € na-mijenili mladiću iz Galicije koji je nakon smrti oba roditelja ostao sam u kući, koja mu je u siječnju 2019. izgorjela do temelja. S. Gregorčić kaže: „Svi-jet je dovoljno bogat i svatko bi bio sretan kad bi brat s bratom s pravim osjećajem srca dijelio kruh“.

Na Dan Župe nazočili smo veoma svečanoj proslavi. Započeli smo procesijom na kojoj su bili predstavnici vatrogasnih društava, hmeljska prin-ceza i hmeljske starješine te domaći i strani vjerni-ci. Svečanu misu predslavio je nadbiskup mons. Marjan Turnšek, koji je u propovijedi naglasio kako smo svi pozvani slijediti Marijin put, po primjeru Marije upoznati i slaviti Boga. Nakon mise smo nastavili zajedničko druženje, a poslijepodne pri-sustvovali nogometnom turniru u Dobriši vasi. Tim

Župa Petrovče živa je zajednica. U njoj se tije-kom cijele godine odvijaju različiti događaji.

Tako je bilo i tijekom 2019. godine. Celjska bisku-pija odabrala je našu Baziliku za susret redovnika i redovnica 9. veljače, na Dan posvećenoga života. Susret je započeo molitvom, nakon čega je uslije-dila sveta misa koju je predslavio upravitelj Celjske biskupije mons. Rok Metličar, a završena je prija-teljskim druženjem u Dominikovom domu. Za svečani objed pobrinula se Župa Petrovče.

Donacije za osobe u potrebi često se organizi-raju i mnogo je aktivnosti u kojima ljudi iskažu svoj osjećaj za socijalno ugrožene osobe i doniraju novac. Žalosno je da u ovo moderno doba postoje osobe kojima nije zajamčeno osnovno ljudsko do-stojanstvo, ali istodobno reakcije ljudi u takvim akcijama pokazuju da ljudi još uvijek imaju osjećaj za bližnjega. Pomažući onima koji su u potrebi, naši postupci odražavaju našu ljubav; jer onaj tko voli, ne misli na zlo, nego na dobro. A tko misli dobro, čini dobro. Zato smo pozvani činiti dobra djela sa srcem suosjećanja prema onima koji našu pomoć primaju. „Dobro djelo izuzetno obogaćuje. Naglašavam da to uvijek radimo za sebe, jer je osjećaj da možete učiniti nešto dobro za drugoga također izuzetno vrijedan.“ Zato smo u ponedje-ljak 4. ožujka 2019. navečer pripremili dobrotvor-ni koncert „Ruka u ruci“. Koncert je već 23. godi-nu zaredom napunio Dom II. slovenskog tabora

49

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

slovenskih svećenika „Pax“ je pobijedio veterane iz Petrovča i Hrvate iz Zagreba.

Djeca i animatori Župe Petrovče veselili su se oratoriju. Moto ovogodišnjeg oratorija bio je: „Imaš snagu!“ Kroz tjedan nas je prijepodne pratila priča malog dječaka Petera Klepeca. Dječak je u početku bio uplašen i često su mu se rugali drugi pastiri. Bog mu je dao fi zičku i duhovnu snagu. Međutim, Peter Klepec brzo shvaća da fi zička snaga nije naj-važnija u životu. Moć prevladavanja teškoća poči-nje se tražiti u vlastitom srcu gdje obitavaju – lju-bav, strpljenje, oprost, dobrota. Zajedno s anima-torima i sestrama dominikankama djeca su otkrila i testirala svoju fi zičku i duhovnu snagu kroz razne grupe i radionice. Oratorij smo obojili i u dobro-tvorne svrhe. Sudjelovali smo u dobrotvornoj ak-ciji za pomoć Madagaskaru i za tu namjenu dali doprinos u vidu školskih potrepština.

U nedjelju 6. listopada, za vrijeme sv. mise u bazilici Majke Božje oprostili smo se od sestre do-

minikanke Jamile koja se vratila u Pakistan. Sestra Jamila provela je u našoj župi šest godina i svih ovih godina je bila izuzetno vrijedna. Bila je od velike pomoći u katehezi. Pomagala je u crkvi, pri-mala hodočasnike i sudjelovala u biblijskoj grupi. U svom obraćanju rekla je da je kod nas bila zado-voljna. Na odlasku smo joj kao znak zahvalnosti poklonili foto-album s fotografi jama njezinoga rada u našoj župi te joj uručili novac kojega su pri-

50

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

kupili fr. Vanči, njegovi bliski suradnici, članovi Župnoga pastoralnog vijeća, članovi biblijske i bračne skupine te crkveni pjevači.

U srpnju smo započeli s obnovom pročelja na Bazilici i završili ga u rujnu. Vanjski izgled naše Bazilike tako je zablistao u novom, još ljepšem ruhu. Ukupni troškovi obnove fasade iznosili su

27 000 €. Dio tog troška pokriven je doprinosima donatora. Većinu doprinosa dali su lokalni poljo-privrednici, hodočasnici, sponzori i Općina Žalec. Sada je na redu obnova triju „Petrovških kipova“ i njihovih postolja, za koje smo dobili i europska sredstva u visini od 12 000 €.

Fr. Ivan Arzenšek, OP

FR. VIKTOR ARH NOVI STARJEŠINA SAMOSTANA SV. JOZEFA U ŽALCU

„Neka Gospodin, po zagovoru sv. Dominika, Blažene Djevice Marije, Kraljice Reda propovjedni-ka, bl. Augustina Kažotića i bl. Ozane Kotorske bla-goslovi Tvoj apostolski rad u Samostanu sv. Jozefa te i dalje bude Bogu na slavu, a ljudima na spasenje“, istaknuo je u pismu fr. Slavko Slišković, provincijal.

Nakon što je fr. Jože Rupnik – dotadašnji starje-šina Samostana sv. Jozefa u Žalcu – preminuo,

Samostan sv. Jozefa u Žalcu ostao je bez svoga star-ješine. Stoga je, u skladu s onim što propisuju Kon-stitucije (KKN 332 § I), za novoga starješinu Samo-stana sv. Jozefa u Žalcu postavljen fr. Viktor Arh.

51

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

NOVA VREMENA – ISTO POSLANJE

Kad je prije dvadeset i jednu godinu obilježena 500. obljetnica izgradnje Samostana sv. Niko-

le u Korčuli, postavljena je iznad ulaznih vrata ka-mena ploča s natpisom:

U spomen 500. obljetnice izgradnje ovog Samosta-na sv. Nikole, svjetionika vjere i uljudbe, čiji članovi po primjeru sv. o. Dominika životom, riječju i perom vjeru predano unosiše u srca vjernika. 1498. – 1998.

Dana 12. ožujka 2019. godine potpisan je, iz-među gospođe Anamarije Kolarič i ovog samosta-na, ugovor o iznajmljivanju nekadašnjeg samo-stanskog gostinjca (svima poznatog pod nazivom „Frušturica“). Provincijal fr. Slavko Slišković i Pro-vincijsko vijeće odradili su sve „tehnikalije“, a meni je ostavljeno da na ugovor stavim svoj potpis. Izgubivši prvotnu namjenu, Frušturica je godina-ma stajala neupotrijebljena i sve je više propadala. Prilikom obnove zvonika izmijenili smo joj krov i obnovili fasadu, a onda je uređen i gornji kat. Da-nas je nekadašnji dom za hodočasnike postao luk-suzna vila koja prima „hodočasnike života“ umor-ne od cjelogodišnjih napora na odmor i rekreaciju. Promjenom izgleda stigla je i promjena imena pa se sada negdašnja Frušturica zove „Villa Gabriela“. One koji ne vjeruju dok ne vide upućujem na in-ternetsku stranicu: https://www.booking.com/ho-tel/hr/luxury-villa-gabriela.hr.html

Cijela priča oko Frušturice/Ville Gabriele po-tak nula me da malo razmišljam o našoj crkvi sv. Nikole koja je nekada primala toliko hodočasnika da su morali dograditi još jednu lađu. Danas u jed-nu lađu mogu stati vjernici koji dolaze nedjeljom, a hodočasnika koji mole za svoje pomorce i putni-ke – nema. Tako sveti Nikola, zaštitnik putnika, pomoraca i drugih potrebnika, nema puno posla.

U ovom je natpisu na izvrstan način sažeto po-slanje samostana čija je povijest započela prije više od pet stoljeća. Iako u njemu živi tek jedan bijeli fratar, samostan je i dalje svjetionik koji svijetli i privlači u svoje okrilje vjerničke duše. Želio bih u ovom kratkom izvješću opravdati naslov pa ću sto-ga odmah „prijeći na stvar“.

52

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Ali i ova priča, poput one o hodočasničkom domu pretvorenom u vilu, ima sretan kraj.

Sv. Nikola je prilagodio svoju ponudu novim vremenima. Nekada je štitio od brodoloma, a sada k njemu dolaze oni koji su doživjeli brodolom ži-vota. Mnoge se osobe doživjele i proživjele, na ra-zličite načine, teške životne situacije i sada dolaze k njemu tražiti pomoć. Posjećuju ga mnogi brodo-lomci s cijelog otoka Korčule, Pelješca, iz doline Neretve, Dubrovnika i okolice. Treba reći da je naš zaštitnik i naslovnik crkve bio više raspoložen za onu prvu ponudu. Jer, kako kaže narodna poslovi-ca, „bolje je spriječiti, nego liječiti“. Ali ljudi, zao-kupljeni svakodnevnicom, nisu nalazili vremena uputiti molitvu ovom velikom svecu da ih čuva i prati u životnoj plovidbi. I tako, umjesto da spri-ječe brodolom u svom životu, sada dolaze liječiti posljedice. Bez svetog Nikole ne može se ni sigur-no ploviti ni zaliječiti posljedice životnih lomova.

On je od početka imao isto poslanje: da prati put-nike na putovanjima i štiti ih na njihovim život-nim putovima. Često ih nije uspijevao uvjeriti da promijene neke stvari u životu jer se mali broj ljudi obraća Bogu i razgovara s njim, traži pomoć i za-štitu na putu. Zato je morao promijeniti ponudu pa sada s empatijom prima brodolomce.

I u ovaj su samostan stigla neka nova vremena: s jedne strane gledam na vilu, bazen i druge suvreme-ne potrepštine za dobar odmor, a s druge strane pro-matram kako se sv. Nikoli utječu oni koji su shvati-li gdje najprije trebaju doći svi oni koji su umorni i opterećeni. I, dok vas bratski pozdravljam, mogu zaključiti da nema straha da će ovaj samostan izgu-biti svoje poslanje jer je danas, više nego ikad, po-trebno predano unositi vjeru u srca vjernika.

Fr. Marko Bobaš, OPstarješina

Samostana sv. Nikole, Korčula

KARDINAL DOMINIK J. DUKA POSJETIO DOMINIKANCE U ZAGREBU

zagrebačkoj prvostolnici na samu Svetkovinu, u zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom kardina-lom Josipom Bozanićem, biskupima, svećenicima i vjernicima grada Zagreba.

Praški nadbiskup kardinal Dominik Jaroslav Duka, u petak 31. svibnja, posjetio je braću

Samostana bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici. Iskoristivši vrijeme svojega kratkog bo-ravka u Zagrebu, dominikanac kardinal Duka po-sjetio je svoju subraću u Zagrebu gdje su, nakon razgledavanja crkve i samostana, u prijateljskome razgovoru razmijenili iskustva o stanju Crkve u Češkoj i Hrvatskoj. Provincijal fr. Slavko Slišković i braća samostana ukratko su predstavili Kardinalu život i djelovanje dominikanaca Hrvatske domini-kanske provincije.

Kardinal Duka u Zagreb je došao povodom svečane proslave svetkovine Majke Božje od Ka-menitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, prilikom koje je predslavio središnje euharistijsko slavlje u

53

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

PROVINCIJAL FR. SLAVKO U VIDOVICAMA

kom trodnevnog programa fr. Slavko je kroz sliku poziva i djelovanja starozavjetnog kralja Davida prisutne potaknuo na promišljanje o vlastitom po-zivu, odgovornosti za povjerenu službu, odnos prema bližnjima i stav prema grijehu.

Osim duhovnih nagovora sudionici su također sudjelovali u pobožnosti Križnoga puta, klanjanju i sakramentu ispovijedi. Tako su osim povezanosti po zemaljskom podrijetlu sudionici otkrivali i dub lju povezanost utemeljenu na Božjem pozivu i izabranju.

Tridesetak redovnica, redovnika i svećenika u zajedništvu s biskupom kotorskim mons.

Ilijom Janjićem, koji su podrijetlom iz Župe Vido-vice u Bosanskoj Posavini, bili su sudionici duhov-nih vježbi koje je u njihovoj rodnoj župi predvodio provincijal fr. Slavko Slišković.

Započele su u utorak jutarnjom euharistijom kojom je biskup Janjić proslavio 50. obljetnicu svećeništva. Propovijedao je vrhbosanski nadbi-skup kardinal Vinko Puljić. U više razmatranja tije-

54

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

PROVINCIJAL FR. SLAVKO U SVETIŠTU HILDESHEIM

Majci Mariji, kao i na zajedništvo hrvatskoga na-roda kroz molitvu i djela ljubavi.

Nakon misnoga slavlja, na kojemu je nazočio generalni konzul Republike Hrvatske u Hambur-gu, gosp. Kristijan Tušek sa svojom obitelji, uslije-dilo je slavlje u dvorani, uz ručak i glazbeno dru-ženje. Ondje su organizatori zahvalili provincijalu Slavku na dolasku i na lijepom tragu koji je ostavio riječju i prisutnošću među vjernim pukom.

Na Duhovski ponedjeljak, kad Crkva slavi blagdan Marije Majke Crkve, vjernici Hrvat-

ske katoličke misije Hamburg hodočastili su u ma-rijansko svetište Hildesheim. Još od godine 1981. ondje se okupljaju Hrvati iz hrvatskih katoličkih misija Sjeverne regije. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je provincijal fr. Slavko Slišković.

U nadahnutoj i poticajnoj propovijedi podsje-tio je na vjernost hrvatskoga puka prema Nebeskoj

55

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

TRAGOVIMA PUČKIH MISIONARA: PUČKE MISIJE U ŽEPČU I RADUNICAMA (BIH)

je“ (Dj 14,22). U drugom slučaju može se govori-ti o tzv. pučkim misijama koje su se u većoj mjeri događale u prošlosti, iako se u manjoj mjeri javlja-ju i danas, i to najčešće na razini župne zajednice, kao svojevrsna duhovna obnova, tj. kao ponovlje-ni i produbljeni navještaj kršćanskog nauka.

Misionarskom pozivu i tradiciji Reda propo-vjednika spremno su odgovorila brojna braća do-minikanci u ovim krajevima. Dubrovački povje-sničar fr. Serafi n Marija Crijević, OP (1686. – 1759.) kaže da su hrvatski dominikanci odlazili u (pučke) misije još od 1217. godine, po Dalmaciji, Istri, Slavoniji, Bosni, Srbiji i Albaniji, pri čemu su mnogi umrli mučeničkom smrću.25 Ovaj oblik apo-stolskog djelovanja nastavio se u XIX. i XX. stolje-ću, zahvaljujući u prvom redu fr. Anđelu Mariji Miškovu (1848. – 1922.), duhovnom preporodi-telju hrvatskog puka u vrijeme raspada višenacio-nalnih državnih zajednica i formiranja novih poli-tičkih tvorevina, i fr. Dragi Kolimbatoviću (r. 1925.), poznatom pučkom misionaru koji je zajedno s dru-gom braćom dominikancima obnavljao vjerski ži-vot u vrijeme jednopartijske komunističke straho-vlade i suvremene hrvatske države.26

Trebaju li pučke misije biti dio našeg domini-kanskog poslanja u XXI. stoljeću? Može se reći da trebaju zbog više razloga: (i) pučke misije u skladu su s apostolskim poslanjem Crkve i Reda propo-vjednika; (ii) pučke misije dio su stoljetne hrvatske dominikanske tradicije i nekoć prepoznatljivi dio našeg identiteta; (iii) pučke misije u skladu su s na-šom željom da se vratimo počecima Reda zbog od-govornosti prema našem poslanju i preporukom da

25 Usp. Obrednik dominikanskih misija, str. 6.26 Usp. Zvonko Džankić, Anđeo Marija Miškov. Vjerski i nacio-

nalni preporoditelj hrvatskoga puka (1848. - 1922.), Zagreb, Dominikanska naklada Istina, 2016.; Drago Kolimbatović, Na putovima pučkog misionara, Zagreb, Dominikanska na-klada Istina, 2010.

Na početku Dekreta o misijskoj djelatnosti Crk-ve (Ad gentes, br. 1) Drugog vatikanskog sabo-

ra piše: „Crkvu je Bog poslao k narodima da bude sveopći sakrament spasenja. Ona se iz najdubljih zahtjeva vlastitog katolištva i poslušna nalogu svo-jega utemeljitelja trudi naviještati evanđelje svim ljudima. Sami su naime apostoli, na kojima je Crk-va utemeljena, idući stopama Kristovim, naviješta-li riječ istine i rađali Crkve“.22 Na Općoj skupštini Reda propovjednika u Rimu 1686. godine bilo je određeno da „redovnici, posvećeni misijskoj službi, trebaju ulagati sva svoja nastojanja da bi svoje apo-stolsko djelovanje mogli vršiti s najvećom revnošću i ljubavlju, znajući da će na taj način slijediti stope svoga svetog oca, kojeg je sveta Crkva prozvala veli-kim skrbnikom duša“.23 U Knjizi konstitucija i na-redbi braće Reda propovjednika (br. 108 § I) o misi-onarskoj dimenziji Reda piše: „Poslanje braće pro-povjednika za službu Crkve, da narodima navije-štaju Isusa Krista – zadaća je cijelog Reda“.24 Prema tome, misionarska djelatnost navlastita je poslanju čitave Crkve, na temelju Isusa Krista i apostolâ, kao i poslanju Reda propovjednika, na temelju službe Crkvi i slijedeći zacrtani put sv. Dominika tijekom čitave povijesti našeg Reda.

Radosna vijest Isusa Krista može se naviještati nekršćanima, u skladu s Isusovom zapovijedi „Idi-te i naučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Mt 28, 19-20), ali i kršća-nima, kao što su to činili Pavao i Barnaba kad su se vraćali u zajednice obraćenika gdje su „učvršći-vali duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Bož-

22 Drugi vatikanski koncil. Dokumenti, Zagreb, Kršćanska sa-dašnjost, 2008., str. 507.

23 Obrednik dominikanskih misija, Zagreb, Dominikanska na-klada Istina, 1932., str. 5.

24 Knjiga konstitucija i naredbi braće Reda propovjednika, Za-greb, Hrvatska dominikanska provincija, 2019.

56

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Kad svojim sustavnim zajedničkim i pojedinač-nim zalaganjem pokažemo da želimo i možemo spremno sudjelovati u pučkim misijama, onda ćemo opet biti općenito prepoznati kao duhovni preporoditelji, pozvani da kao pravi apostolski red vjernike diljem ovih krajeva utvrđujemo u vjeri u Isusa Krista. A onda će možda jednog dana neki župnik opet reći nekom našem pučkom misiona-ru, kao što je jedan nekoć rekao fr. Dragi Kolim-batoviću: „Pratre, drekni koliko te misionarsko grlo nosi!“.28

***

Da odlazak u druge krajeve, s ciljem obnove vje-re i nade kršćanskog puka, može biti dio našeg do-minikanskog poslanja pokazale su nedavno održane pučke misije u Žepču i Radunicama. U vrijeme kad se hrvatski katolički narod u Bosni i Hercegovini još jednom suočava s brojnim križevima, sumnjama i

28 Drago Kolimbatović, Na putovima pučkog misionara, str. 245.

braća budu spremna na mobilnost i dinamizam (Akti, Bol na Braču, 2016., br. 54, 59); (iv) pučke misije predstavljaju jedinstven i nezamjenjiv oblik naviještanja Radosne vijesti u ovim krajevima, koji su obilježeni snažnim globalizacijskim, socijalno-političkim, demografskim, kulturnim i religijskim dinamizmima, usred kojih vjernici svih naraštaja traže živu Božju riječ; (v) pučke misije su prilika da razvijamo bratsku suradnju i zajedništvo na teme-lju evanđeoskih savjeta, molitve i studija, obnavlja-jući tako dominikanski žar apostolskog propovije-danja, tj. propovijedanja na putu, na granicama27; (vi) pučke misije su prilika da vjerodostojno i plo-donosno pozivamo druge da nam se pridruže i obuku dominikanski habit; (vi) pučke misije su prilika za obnovu i snažnije povezivanje različitih ogranaka dominikanske obitelji, ali i prilika za du-blje povezivanje i suradnju s ostatkom Crkve.

27 Usp. Akti Opće izborne skupštine Reda propovjednika (Biên Hòa 2019.). Prolog: Sinergija života i poslanja. Braća za-jedno u poslanju.

57

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

iskušenjima, braća dominikanci bili su pozvani da kroz nekoliko dana s našim ljudima podijele dobro i zlo, podsjećajući kako je izvor njihove snage, utje-he i opstanka kroz čitavu povijest bilo i ostalo vje-rodostojno i ustrajno življenje Božje riječi.

U Župi sv. Antuna Padovanskog u Žepču (3. – 6. listopada 2019.) pučke misije predvodili su fr. Domagoj Augustin Polanščak i fr. Mihovil Žuljević-Mikas, uz pratnju dominikanskih studenata fr. Ilije Lešića i fr. Mislava Pečeka, a na poziv preč. Predraga Stojčevića, župnika i dekana Žepačkog dekanata Vrhbosanske nadbiskupije. Pučke misije su u Župi prije toga posljednji put održane 1998. godine.

Župa Žepče službeno je utemeljena 1879. godi-ne, iako je vjerojatno postojala prije 1742. godine sa sjedištem u Osovi.29 U početku je bila posvećena Našašću Sv. Križa, a od 1961. godine nosi naslov sv. Antuna Padovanskog. Prema državnom popisu pu-čanstva iz 1991. godine, na području Žepačke op-ćine živjelo je 9100 Hrvata, dok prema posljednjem popisu blagoslova obitelji iz 2018. godine, na po-dručju Župe živi 4100 vjernika, uz negativan prirast broja vjernika u posljednjih pet godina. Osim vje-

29 Usp. Franjo Marić, Ljetopis katoličke župe Žepče, Zagreb, Hrvatski klub Žepče, 2000., str. IX.

ronauka za prvopričesnike i krizmanike, ministra-nata i nekoliko zborova, u Župi danas djeluje niz zajednica: neokatekumenski put, Marijina legija, pokret Schönstatt i zajednica štovatelja Gospe ču-dotvorne medaljice. Uz preč. Stojčevića u Župi dje-luju vlč. Fabijan Štedul, župnik vikar te s. Martina Đorđević i s. Slavica Tubak, članice Družbe Mariji-nih sestara čudotvorne medaljice.

58

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Ovogodišnje pučke misije započele su molit-vom Gospine krunice koju su predvodili domini-kanski studenti. Tijekom prva tri dana braća do-minikanci predslavili su svete mise, uz prigodne tematske propovijedi (Sveto pismo kao duhovna hrana, Vjera i djela, Molitva – izazov, put i snaga kršćanskog života), predvodili su pobožnost Križ-nog puta, susreli su se s prvopričesnicima i krizma-nicima te su održali duhovne nagovore za mlade, odrasle i obitelji. Vjernici su također imali prigodu za svetu ispovijed, a poslije nagovora uslijedila su pitanja i osobni razgovori sa svećenicima. Pučke misije završile su u nedjelju svečanim euharistij-skim slavljem, uz obnovu posvete Župe Bezgreš-nom Srcu Marijinu.

U Župi sv. Ane u Radunicama (10. – 13. listo-pada 2019.) pučke misije, povodom priprave za proslavu 150. obljetnice utemeljenja Župe, predvo-dili su fr. Ivan Marija Tomić i fr. Anto Gavranović, uz pratnju dominikanskih studenata fr. Ivice Augu-stina Debelića i fr. Mateja Trupine, a na poziv žu-pnika vlč. Ilije Orkića. Pučke misije su u Župi prije toga posljednji put održane 1988. godine.

Župa Radunice, utemeljena 1870. godine, pri-pada Žepačkom dekanatu Vrhbosanske nadbisku-pije. Nalazi se petnaestak kilometara sjeveroistoč-no od Žepča, na nadmorskoj visini od 300 do 400 metara. Ime je vjerojatno dobila po radunima, obližnjim izvorima pitke vode. Župi Radunice pri-padaju sljedeća sela i zaseoci: Brankovići (dio), Brezici, Cerije, Gornji Lug (dio), Gromilice, Kaji-ći, Lučići, Marjanovići, Matijevića brdo, Radunice i Zalučje. Župa danas ima oko 250 vjernika, koji su blisko povezani i organizirani u brojne zajedni-ce različitih naraštaja.

Kao i u Žepču, ovogodišnja pučka misija u Ra-dunicama započela je molitvom Gospine krunice. Tijekom sljedećih dana braća dominikanci pred-vodili su također pobožnost Križnog puta i Klanja-nje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Predslave-ći svete mise propovijedali su, pored ostalog, o eg-zistencijalnom odnosu čovjeka i Boga (Tko sam ja za Boga? – Tko je za mene Bog?), održali su duhov-ne nagovore o molitvi, autentičnom kršćanskom životu i blaženstvima te su imali osobne i zajednič-ke susrete s vjernicima, prvopričesnicima i krizma-

59

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

OBLJETNICA SMRTI FR. DOMINIKA BARAČA U TROGIRU

ne kada je bio ubijen, a umirao je s identičnim Isusovim riječima koje je On s križa molio „Oče oprosti im jer ne znaju što čine“. Kad su ga vodili na strijeljanje molio je svog subrata, koji je bio u drugoj tamnici, da ga odriješi od grijeha.

Nažalost, Dominik Barač još nije uzdignut na čast oltara, ali se nadamo da će se i to uskoro do-goditi, jer njegova mučenička smrt snažno je svje-dočanstvo svakom vjerniku.

Podsjetimo se, prije točno godinu dana je pro-vincijal fr. Slavko Slišković blagoslovio i svečano otvorio novu dvoranu u trogirskom samostanu koja nosi naziv Dvorana fr. Dominika Barača.

Ivana Rinčić

Hrvatski dominikanci 17. studenoga obilježa-vaju spomen na mučeničku smrt fr. Domini-

ka Barača koji je strijeljan tog datuma 1945. godi-ne u Trogiru. Tim povodom je Samostan sv. Do-minika i svetište blaženog Augustina Kažotića u nedjelju organizirao molitvu i paljenje svijeća ispred zgrade suda u kojoj je ovaj mučenik bio za-tvoren i odveden na strijeljanje.

Iako je ove godine sve bilo jako otežano zbog vremenskih neprilika, jake kiše i vjetra, ipak se on-dje okupio lijepi broj vjernika. Poslije toga se u samostanskoj crkvi sv. Dominika molila krunica za sve žrtve komunističkog režima, a potom je uslije-dila sveta misa koju je predvodio starješina samo-stana fr. Petar Galić, OP.

Ove godine je 74. godišnjica od kada je fr. Do-minik Barač strijeljan u Trogiru. Imao je 33 godi-

nicima, a nije nedostajalo ni zajedničkog druženja, uz nogometnu loptu i tamošnje poslastice. Pučke misije su završile u nedjelju svečanim euharistij-skim slavljem, uz obnovu posvete Župe Bezgreš-nom Srcu Marijinu.

Poslije mnogo godina braća dominikanci obno-vili su važan dio naše tradicije kojim se možemo i trebamo ponositi. Zahvalni preč. Predragu i vlč. Iliji

na njihovu pozivu te iskrenoj i srdačnoj gostoljubi-vosti, župnom vikaru i časnim sestrama te vjernici-ma koji su nas primili kao svoje duhovne očeve, nadamo se da ovogodišnje pučke misije nisu spora-dičan događaj u životu naše Provincije, nego poče-tak nečega što je dio naše povijesti, našeg identiteta i, nadajmo se, uz Božju pomoć, naše budućnosti.

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

60

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

PROSLAVA 50. OBLJETNICE POSTOJANJA HKM HAMBURG

koja je na proslavi sudjelovala s više svojih sestara koje su djelovale i u toj misiji, generalni konzul Ge-neralnog konzulata Republike Hrvatske u Ham-burgu Kristijan Tušek sa suprugom, te u ime Vijeća grada Hamburga Jan Pörksen.

Sve je na početku pozdravio voditelj misije fr. Anto Bobaš, koji je kazao kako je proslava 50. obljetnice misije poticaj svima da se prisjete prote-klih 50 godina s nakanom da što bolje osmisle i žive sadašnjost i učine sve kako bi zajedništvo i misijska zajednica u Hamburgu i nadalje imali svoju budućnost. Posebno je zahvalio mons. Hans-Jochenu Jaschkeu kazavši kako se Hrvati uvijek sjećaju njegove dobrote koju je imao prema njima i u ratnim danima kada je dolazio u misijsku ka-pelicu i zajedno s vjernicima molio Krunicu i činio sve da se izbjeglice, i Hrvati u Hamburgu, uvijek osjećaju kao vjernici prvog reda, jednaki sa svima ostalima. Zahvalio je mons. Sudaru, koji je, kako je istaknuo, čak iz Sarajeva došao na proslavu tog jubileja, kao i svim uzvanicima i vjernicima.

Mons. Sudar je u uvodnoj riječi uzvratio na po-zdravima i zahvalio fr. Bobašu na pozivu. „Da bi ovo naše slavlje doista bilo zlatno, to jest da bi se pretočilo iz ovog vremenitog u vječno, od ljudskog božanskom, mi ćemo ga kao znak najveće zahvale izručiti Onome koji je najveća zahvala samome Bogu, a to je njegov sin Isus Krist.“

Mons. Sudar je u propovijedi istaknuo kako se slavlje 50 godina Misije može razumjeti samo kroz Božju riječ i u Božjoj riječi. „Bog nas preko svoje riječi želi potaknuti kako bi ovo slavlje postalo za-hvalno, a potom slavlje iz zahvale prerasta u trajnu radost, što daje snagu života. Hoditi u Gospodnjoj svjetlosti znači pustiti Duhu Svetome koji jest svje-tlost da me prosvijetli kako bih shvatio ono najbit-nije: tko sam ja, tko je čovjek, odakle je čovjek, kamo ide, koji mu je smisao. Božja svjetlost koja kulminira u Isusu Kristu odgovara: Ti si dijete Božje, ti hodiš prema životu, tebe Bog čeka, ne boj

Hrvatska katolička misija u Hamburgu prosla-vila je u subotu 30. studenoga akademijom i

zahvalnim misnim slavljem u nedjelju 1. prosinca 2019. godine 50. obljetnicu postojanja i djelovanja. Svečano misno slavlje u punoj katedralnoj crk vi Sv. Marije u Hamburgu, na prvu nedjelju došašća 1. prosinca, predvodio je pomoćni vrhbosanski bi-skup u miru i predsjednik Vijeća Hrvatske biskup-ske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu mons. Pero Sudar u zajedništvu s pomoćnim biskupom nadbiskupije Hamburg u miru mons. Hans-Joche-nom Jaschkeom, voditeljem misije fr. Anto Boba-šem i misijskim dušobrižnikom fr. Mirkom Vlkom, ravnateljem dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislavom Markićem, provincijalom Hr-vatske dominikanske provincije fr. Slavkom Sliško-vićem te s još sedmoricom hrvatskih i njemačkih svećenika. U misnom slavlju sudjelovao je veliki broj djece, mladih i odraslih u hrvatskim narodnim nošnjama, a uz vjernike iz misije Hamburg sudje-lovali su i vjernici iz HKM Hannover i HKM Ne-umünster. Misnom slavlju prisustvovala je i časna majka sestara dominikanki Kongregacije svetih An-đela Čuvara sa sjedištem u Korčuli s. Jaka Vuco,

61

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

se. Onaj tko zna, tko vjeruje i prihvaća darom vjere, zna da od Boga dolazi. Da nisam slučajno rođen od roditelja od kojih sam rođen. Da nisam slučaj-no rođen tamo gdje sam rođen. I da ne kročim sam kroz ovaj život, da netko nada mnom bdije. Da me netko poput oca, poput majke čeka. Kad to čovjek zna i prihvati, onda život dobiva jednu posve drugu dimenziju i značenje. Onda život ka-kav god bio, gdje god se živio, on se doista pretva-ra u trajnu zahvalnost. Onda se ta zahvalnost pre-tvara u radost. Djetetu je spontano da je zahvalno roditeljima, da ih voli, jer voli život. Zato se svim silama otimamo smrti, a to je samo znak da nismo za smrt, nego za život rođeni. Zato je zahvalan, zato voli Boga, jer zna da mu je Bog zapravo otac

koji mu preko roditelja daje život. Onda voli sve što Bog voli, i sve što je njegovo i ponosan je na sve ono što je njegovo. Ne voli samo roditelje, voli i svoj rodni kraj, svoju zemlju, voli svoj narod, voli čovjeka, jer zna da je Bog ljubitelj čovjeka. Isus je jedini odgovor na tajnu života, koji odgovara i viče svojim životom. Bog te do te mjere voli bez obzira kakav si. Kako je to lijepo i utješno! Odgovor ‘tko sam ja’ daje Bog po Isusu Kristu, a Isus Krist po Crkvi. Zato ova Crkva kakva god jest, kakvi god grešni ljudi bili u njoj, ona nam je draga, jer majka kakva god jest, ona nas je rodila kao kršćane. Ka-kva god jest, dijete je voli jer gleda njezinu pozitiv-nu stranu. Ne dajmo se sablazniti, ne dajmo se zatrovati tom lavinom nepovjerenja, pomanjkanja

62

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ljubavi. Budimo privrženi najprije prema Bogu, prema Isusu Kristu koji je umro za nas, a onda i prema Crkvi koja se za nas danas ovdje konkreti-zira u ovoj Hrvatskoj katoličkoj misiji.

U njoj i preko nje, preko službenika Crkve, preko službenika Božjih, mi smo spoznali, nama je rečeno da smo djeca Božja, da smo stvoreni za spasenje, za vječnost, za puninu radosti. Na tu ra-dost imamo pravo već na ovom svijetu, jer nas Bog već ovdje želi sretne. Onda će svatko od nas imati dovoljno razloga da doista bude sretan, da voli, da bude voljen i da ovaj život poprimi svoj puni smi-sao. Stoga u ovom slavlju slavimo dar Božje ljuba-vi, ali i zahvalnost ljudima da Bog i preko njih među nama djeluje. Kako je lijepo pripadati hrvat-skom katoličkom narodu i ovoj Hrvatskoj katolič-koj misiji ovdje u Hamburgu pod zaštitnikom bl. Augustina Kažotića“, kazao je mons. Sudar potak-nuvši sve neka hode u Božjoj svjetlosti. „Budimo ponosni na ono što jesmo, volimo život, volimo ovu Misiju, volimo svoj narod, volimo ovu zemlju, volimo sve što je Božje, a onda će i naš život biti Božji. Onda će se ovo naše slavlje pretvoriti u traj-nu radost i zahvalnost prema velikom Bogu. Od-lučimo od danas svoga Boga više voljeti i više mo-liti, makar rekli samo: ‘Isuse, volim te’!“

Na kraju misnog slavlja čestitku je u ime Vijeća grada Hamburga i gradonačelnika uputio Jan Pörk sen. Kazao je kako ga raduje vidjeti Hrvate u

tolikom broju. Istaknuo je kako je sreća toga grada u raznolikosti, bogatstvu jezika, kulture, drugih kultura koje treba njegovati. Istaknuo je kako je upravo dolaskom iseljenika u Hamburg taj grad rastao, razvijao se i postao fi nancijski moćan. Po-sebno je Hrvatima stavio na srce da posjete spome-nik iseljeniku, koji je izradila Ljubica Matulec na istaknutom mjestu u Altoni, u dijelu grada Ham-burga, a i veliki je broj Hrvata iz Hamburga otišao brodom prema Americi. Ujedno je podsjetio kako je veliki broj ratom protjeranih hrvatskih izbjegli-ca našlo utočište u tom gradu. Zaželio je Hrvatima da žive u miru i raznolikosti u Hamburgu, koja je prilika, te da ujedno sačuvaju svoju kulturu. A da je tako veliki broj Hrvata u Hamburgu, to je, kako je kazao, posebno vidio prošle godine kad je Hr-vatska ostvarila veličanstvenu pobjedu na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

Fr. Frano Prcela je potom pročitao čestitku apostolskog nuncija u SR Njemačkoj nadbiskupa Nikole Eterovića za 50. obljetnicu Misije, u kojoj je mons. Eterović istaknuo kako su Hrvati dolaze-ći u Hamburg zahvaljujući Misiji ostali povezani s Crkvom. „Prigodom ove 50. obljetnice svim čla-novima Hrvatske katoličke misije Hamburg želim od srca obilje Božjeg blagoslova u ime svetoga oca Franje, kojega imam čast predstavljati u Saveznoj Republici Njemačkoj. Vama i svim članovima Mi-sije rado udjeljujem apostolski blagoslov.“

Ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozem-stvu dr. vlč. Tomislav Markić sve je pozdravio i u ime delegata za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivice Komadine, koji je tih dana sudjelovao u pro-slavi 50. obljetnice HKM Darmstadt. Hrvatski ka-tolički identitet se ponajbolje sažima u osobi bl. Alojzija kardinala Stepinca. On je ujedno nasljed-nik na zagrebačkoj stolici bl. Augustina Kažotića, ali i u svetosti“, kazao je dr. Markić, koji je fr. Anti Bobašu i cijeloj misijskoj zajednici darovao sliku bl. Alojzija Stepinca.

Čestitku je u ime HKM Hannover, koja je na-stala odvajanjem od HKM Hamburg, uputio vodi-telj te misije fr. Anastazio Perica Petrić, koji je ujed-no fr. Bobašu u toj prilici predao i prigodni dar.

63

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

Provincijal fr. Slavko Slišković kazao je kako je došao bez materijalnih darova, ali je toj zajednici donio, kako je kazao, najbolji dar koji Hrvatska do-minikanska provincija ima, a to su fr. Anto Bobaš i fr. Mirko Vlk, što su vjernici pozdravili velikim plje-skom. „Dok slavimo ovaj jubilej važno je istaknuti tri stvari – zahvalnost Bogu na daru pripadnosti Ka-toličkoj Crkvi i hrvatskom narodu, zahvalnost Crkvi u Hrvata, koju ovdje danas predstavljaju mons. Su-dar i ravnatelj dr. Markić, koji su nama dominikan-cima povjerili brigu za ovu Misiju, te zahvalnost i mjesnoj Crkvi hamburškoj, ovdje u nazočnosti nad-biskupa Hamburga mons. Heßea i pomoćnog bi-skupa u miru mons. Jaschkea“. Ujedno je zahvalio svojoj braći dominikancima i sestrama dominikan-kama koji su u toj Misiji prisutni pedeset godina, kao i svim vjernicima, zbog kojih su i s njima su ono što jesu – Dominikanskog reda, Katoličke Crkve i hrvatskog naroda. „Hvala što ste bili s nama i što smo mogli biti s vama u ovih pedeset godina.“ Ujed-no je u ime svoje Provincije i svih njezinih članova, koji su djelovali u toj Misiji zatražio oproštenje, ako uvijek nisu bili na visini svoga zadatka i ako nismo uvijek odgovorili na onaj način na koji smo bili po-zvani djelovati. „Ujedno je ova proslava i poticaj da iz prošlosti naučimo radosno živjeti sadašnjost i da odvažno idemo u budućnost“, zaključio je.

Nadbiskup Nadbiskupije Hamburg mons. Ste-fan Heße je u prigodnoj riječi izrazio radost i upu-tio čestitku svima i svakome pojedinome. „Ova Misija ima jaku vjeru i to ne samo u brojkama već upravo tom jakom istinskom vjerom. Dobro je i za nas Nijemce da vidimo tu življenu vjeru, jer nit-ko ne vjeruje samo za sebe. I mi kao vjernici u svo-joj vjeri imamo odgovornost za vjeru drugih. Hva-la vam, Hrvati, za čvrstu vjeru. I dalje ću moliti za vas, da ta vaša vjera ide i u dubinu. Vjera treba srce, vjerovanje sa srcem, a to prepoznajem u ovoj Misiji.“ Ujedno je zahvalio svima koji su djelovali u toj Misiji – svećenicima, časnim sestrama, laici-ma i svima koji su na bilo koji način bili uključeni u 50 godina Misije. „Što bih ja bez Hrvata“, za-ključio je.

Na kraju je fr. Bobaš uputio zahvalnu riječ svi-ma. „Zadržimo ovu našu lijepu proslavu u dugom sjećanju.“ Mons. Sudar je potaknuo vjernike neka nikada ne zaborave svoju očevinu i neka je nikada ne ostave.

Misno slavlje uveličali su misijski zbor „Ave Ma-ria“, Klapa „Furešti“ iz Zagreba i zbor mladih i odraslih uz pratnju tamburaškog orkestra iz HKM Hannover. Nakon misnog slavlja za sve je priređen objed u dvorani nasuprot katedralne crkve.

64

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

***

Pozdravni govor fr. Slavka Sliškovića na misi

Drage sestre i braćo,

slavlje jubileja u sebi nosi tri poruke: za-hvalnost, preispitivanje i poticaj.

O slavlju 50. obljetnice Hrvatske katoličke mi-sije Hamburg ponajprije zahvaljujem dragom Bogu na daru pripadnosti Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu! Zahvaljujem Crkvi u Hrvata, koju danas ovdje predstavlja mons. Pero Sudar, predsjednik Vi-jeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu i dr. Tomislav Markić, ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu – koje srdačno pozdravljam, što je Hrvatskoj dominikanskoj provinciji povjerila skrb za ovu Misiju. Zahvaljujem i mjesnoj Crkvi koja nas je ovdje primila te nam omogućuje plodno djelovanje. Zahvalnost i pozdrav izražavam mons. Stefanu Heßeu, nadbiskupu hamburškom i mons. Hans-Jochenu Jaschkeu, pomoćnom biskupu u miru. Zahvalan sam na suradnji i civilnim vlastima, koje predstavlja generalni konzul Republike Hrvat-

ske u Hamburgu Kristijan Tušek, te član Vijeća gra-da Hamburga Jan Pörksen. Zahvaljujem također braći dominikancima i sestrama dominikankama koji su proteklih pola stoljeća živjeli i radili u ovoj Misiji. Na koncu, ali ne na posljednjem mjestu, za-hvaljujem vama dragi vjernici HKM Hamburg. Zbog vas i s vama smo ono što jesmo! Vi ste svojim vjerničkim životom i angažmanom učinili da ova Misija nije samo institucija nego doista zajednica Kristovih vjernika i svjedok hrvatskoga i katoličkog identiteta na sjeveru Njemačke!

Preispitivanje na koje nas Jubilej potiče u sebi nosi poziv da se zapitamo jesmo li uvijek bili na vi-sini povjerenoga nam poslanja i uživanoga povjere-nja. Dok Bogu zahvaljujemo za ono dobro, mora-mo se pokajati i zamoliti oproštaj i od Boga i od vas vjernika za sve ono što nije bilo dobro, gdje smo zakazali, pogriješili ili propustili dobro učiniti.

Iz zahvalnosti i kajanja dolazi i poticaj. Želimo zajedno s vama iz iskustva prošlosti učiti kako bi-smo radosno živjeli sadašnjost i hrabro kročili u bu-dućnost. S tom željom svima čestitam 50. obljetni-cu naše i vaše Hrvatske katoličke misije Hamburg!

65

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

Svečana akademija

ta i povijest spasenja, a i povijest hrvatskoga naro-da. „Migracije su nas dovele u našu lijepu domo-vinu, u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a migra-cije nas isto tako i odvode, u ovo vrijeme i pojača-no, iz naše domovine po cijelome svijetu. Hrvati su obgrlili svijet i svuda nas ima. Naš narod odla-skom u daljinu traži Božju blizinu, a to upravo pruža Hrvatska inozemna pastva, koja je preko Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozem-stvu stara 50 godina, ali preko prvih nastojanja i prvih naših svećenika koji su prije 125 godina pošli u Pittsburgh, stara je toliko. Božju blizinu pružaju upravo vaši svećenici i časne sestre ovdje u Ham-burgu već pedeset godina i to je doista razlog za čestitku i za slavlje“, kazao je te uputio čestitku za zlatni jubilej Misije.

Časna majka sestara dominikanki Kongregacije svetih Anđela Čuvara sa sjedištem u Korčuli s. Jaka Vuco, koja je na proslavi sudjelovala s više svojih sestara koje su djelovale i u Misiji, potaknula je okupljene neka u njima nikada ne ugasne žeđ i ljubav za dobrom i domovinom, te je na poseban način zahvalila svojim sestrama koje su djelovale i djeluju u toj hrvatskoj Misiji.

Prigodnu je čestitku uputio i generalni konzul Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Ham-burgu Kristijan Tušek, koji je sudjelovao zajedno sa suprugom, a iz Veleposlanstva Republike Hrvatske iz Berlina na proslavu je došla ministrica savjetnica Marica Jukić. Čestitku je preko video-poruke upu-tila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Gra-bar Kitarović, koja je posebno istaknula tri važne odrednice – vjeru, jezik i domoljublje u životu ise-ljenih Hrvata. Čestitku je uputio i provincijal fr. Slavko Slišković, koji je istaknuo vrijednost mono-grafi je o Misiji, objavljene u toj prigodi.

Mons. Pero Sudar je zahvalio voditelju Misije fr. Anti Bobašu i dušobrižniku fr. Mirku Vlku na pozivu i izrazio je radost što opet može biti na pro-slavi Misije nakon dvadeset i pet godina i zahvali-ti velikom Bogu na svim njegovim darovima, koji

Svečana akademija u povodu proslave 50. obljetnice postojanja i djelovanja Hrvatske ka-

toličke misije u Hamburgu održana je u subotu, 30. studenoga u katedralnoj crkvi Svete Marije u Hamburgu. U ime Župnog pastoralnog vijeća okupljene je pozdravio Miljenko Ružić koji je istaknuo: „Slavimo pedeset godina našega života, prisutnosti Hrvata katolika ovdje izvan matice domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Slavi-mo našu živu zajednicu vjernika. Došli smo ova-mo zbog političkog, ekonomskog, ratnog ili ne-kog drugog razloga. Za nama su došli svećenici i časne sestre iz Reda sv. Dominika, braća domini-kanci i sestre dominikanke, kako bi u zajedništvu s Bogom i svojim narodom živjeli svoju vjeru i da nam pomognu da ne zaboravimo tko smo i kome pripadamo. Najprije zahvaljujemo Bogu na svim dobrima, koja nam je tijekom tih pedeset godina udijelio, za sve svećenike i časne sestre koji su dje-lovali i djeluju ovdje u Njemačkoj, u Nadbiskupi-ji Hamburg. Hvala i mjesnoj Crkvi, Nadbiskupi-ji Hamburg na čelu s nadbiskupom dr. Stefanom Heßeom, koja nam je omogućila da se možemo okupljati oko oltara i slaviti Boga na svom hrvat-skom jeziku. Budimo ponosni na svoj vjerski i nacionalni identitet i nemojmo dopustiti da izgu-bimo svoje kršćanske korijene.“

Prior dominikanskog samostana u Hamburgu fr. Richard Nennstiel prenio je pozdrave i čestitke dominikanskog provincijala fr. Petera Kreutzwal-da. Ujedno se prisjetio svoga prvog dolaska u Du-brovnik u vrijeme Domovinskog rata. Njemački su dominikanci nastojali imati solidarnosti s hrvat-skim narodom u tom teškom vremenu, a to nije bila samo molitva nego i solidarnost kroz prisut-nost u Hrvatskoj, koja je nastradala u ratu. Hvala Bogu da se to sve dobro završilo i da je Hrvatska postala slobodna zemlja, kazao je dodavši kako je uvijek bio oduševljen specifi čnom pobožnošću i vjerom našega naroda. Ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić je istaknuo kako su migracije označile povijest svije-

66

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

je pratio i prati Misiju i njezine članove tijekom pedeset godina. „Čestitam i zahvaljujem svećeni-cima i časnim sestrama, ali i svima koji su na bilo koji način dali dio sebe da živi ova zajednica. Tije-kom selidbi opstali su samo oni koji se nisu odrekli onog mjesta od kojeg su otišli i koji su znali pri-hvatiti mjesto na koje su došli. Vi imate dvije do-movine. Ovu ćete moći voljeti samo onoliko koli-ko onu tamo ne zaboravite. Ako se želi ostati čo-vjek, ona se to može i nikada ne smijemo zanije-kati od koga smo. Stoga je hrvatski katolički iden-titet uvjet vašeg čovještva, zato molim Boga da se ovdje potpuno snađete da dobijete ono što ste tra-žili i tražite, ali da ne izgubite ono bitno po čemu ste to što jeste“, kazao je mons. Sudar zaželjevši toj zajednici puno Božjeg blagoslova u budućnosti, kojoj je, kao i svim njezinim članovima, izrazio zahvalnost u ime domovinske Crkve.

Na kraju je zahvalnu riječ svima uputio voditelj Misije fr. Anto Bobaš koji je podsjetio kako je do-sad u Misiji djelovalo sedam župnika, dvanaest du-šobrižnika od kojih su neki bili dva puta, i dvana-est časnih sestara od kojih su također neke bile dva puta. Zahvalio je svima koji su svoj život ugradili u život Misije, a na poseban način svojim suradni-cima fr. Mirku Vlku i časnim sestrama Janji Mar-tinović i Jasni Matić, koji su došli pred oltar, a koje

su okupljeni srdačno pozdravili velikim pljeskom. Fr. Anto Bobaš je istaknutim gostima predao grb Misije, kojeg je u drvu izradio Jadranko Bobaš.

Prof. dr. Markus Tymister je ukratko predstavio monografi ju Misije: Frano Prcela OP (ur.), „Hr-vatska katolička misija Hamburg / Kroatische kat-holische Mission Hamburg 1969. – 2019.“, u su-radnji s Antom Bobašom OP, prijevod Monika Lovrić i Frano Prcela, fotografi je A. Rokosz OP, M. Lasić, A. Polegubić i dr., Dominikanska nakla-da Istina, Zagreb, 2019., 304 str. U monografi ji su pozdravne riječi važnih osoba iz crkvenog života, te teme o Hrvatima kao iseljeničkom narodu i Cr-kvi, počecima dušobrižništva za Hrvate u Ham-burgu, pastoralnom radu, pastoralnim djelatnici-ma u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg, sugra-diteljima misijskog života, suradnji i susretima, karitativnoj djelatnosti i kulturno-sportskim ak-tivnostima. U glazbenom dijelu nastupila je Klapa „Furešti“ iz Zagreba.

Moderatori na akademiji su bili fr. Frano Prcela i prof. dr. Markus Tymister. Nakon akademije u dvorani nasuprot katedralne crkve za sve je priređen domjenak uz nastup misijske folklorne skupine. Priređen je i program uz duhovne i zabavne pjesme.

Tekst i fotografi je: Adolf Polegubić

***

Provincijalov pozdrav na svečanoj akademiji

Nakon što je izveo svoj narod iz egipatskoga ropstva Bog mu je po Mojsiju naredio da sla-

vi spomen na taj događaj. „Kada te sin tvoj sutra zapita: ‘Što znači to?’ – odgovori mu“ (Izl 13, 14). Zatražio je da se budućim naraštajima pojasni tko, su, što su, zašto su tu gdje jesu i što slave. Božja je volja čuvanje sjećanja i spomen na Njegova djela učinjena u povijesti.

Dragi vjernici HKM Hamburg! Kada vas sutra zapitaju vaša djeca i unuci tko su, što su, zašto su tu gdje jesu i zašto pripadaju vjerničkoj zajednici

Hrvata katolika uzmite monografi ju koju večeras predstavljamo i dajte im da je čitaju!

Gledajući je ne možemo se oteti dojmu kako je lijepa poput naših hrvatskih zemalja, od Jadrana pa do Dunava i od Drine do Istre i Sutle – domo-vine koju i nazivamo „Lijepom našom“. No, ova knjiga nije samo oku ugodna, nego je i za mudrost poželjna. Unutar njezinih korica sažeta je povijest iz koje imamo što naučiti. Povijest Hrvata puna je slave, ali i stradanja; prepuna ljubavi, ali i mržnje; lijepih, ali i teških trenutaka. Ali unatoč svemu,

67

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

naša nam povijest svjedoči o pobjedi dobra nad zlom! Zato, „kada te sin tvoj sutra zapita“, pruži mu ovu knjigu!

Zasigurno će listanje stranica ove monografi je pobuditi nostalgiju. Ona je gorka – jer podsjeća na ono čega više nema; ali i slatka – jer barem na tre-nutak vraća u vrijeme kada nam je bilo ljepše, po-vezuje s ljudima koji su nam bili dragi i događaji-

ma kojima smo svjedočili ili bili njihovi aktivni sudionici. Vjerujem da će uz listove ove knjige biti više slatkih, nego gorkih trenutaka!

Stoga priređivačima monografi je o 50. obljet-nici HKM Hamburg čestitam, a sve vas potičem da je nabavite, s ponosom držite na vidljivom mje-stu u svojim domovima, često otvarate i budućim generacijama u ostavštinu prenesete!

PROSLAVLJEN ZLATNI JUBILEJ MISNIŠTVA FR. HRVOJA LASIĆA

skom u sjemenište na poticaj majke Ane. Naime, kad je u Uzariće došao sad već pokojni dominika-nac Kerubin Mekjavić kako bi pozvao tamošnje mladiće u Dominikanski red, Hrvoje nije bio u kući. No, majka mu je poslije rekla da je svejedno primljen u dominikansko sjemenište.

Prva četiri razreda osnovne škole Hrvoje je za-vršio u Uzarićima, a druga četiri u Širokome Bri-jegu 1958. godine. Srednju je školu završio u Do-

Na svetkovinu Duhova, 9. lipnja, u samostan-sko-župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića na

zagrebačkoj Peščenici fr. Hrvoje Lasić, misnim slavljem proslavio je zlatni jubilej misništva.

Misu je slavio u koncelebraciji s fr. Marinkom Zadrom, priorom, fr. Vjekoslavom Lasićem – ro-đenim bratom, drugom subraćom iz oba zagrebač-ka samostana, fra Antom Orečem, predstavnikom hercegovački franjevaca iz Dubrave, uz asistenciju dominikanskih bogoslova te okupljeni puk. Litur-gijsko pjevanje animirali su dominikanski studenti.

Prije početka misnoga slavlja, domaćin i prior tamošnjeg samostana pozdravio je slavljenika i okupljene, posjetivši kako se svake godine uoči blagdana sv. Antuna u toj crkvi okupljaju vjernici koji svoje podrijetlo vuku iz Uzarića pokraj Širo-koga Brijega, a žive u Zagrebu. Stoga je ovogodiš-nje okupljanje u znaku inicijatora redovitih godiš-njih susreta – slavljenika fr. Hrvoja koji i sam po-tječe iz hercegovačkog mjesta znamenitih ljudi.

Euharistijsko slavlje predvodio je svečar, a pro-povijedao prior koji je uvodno podsjetio da je Hr-voje rođen 16. siječnja 1942. a zatim i na njegov dominikanski – redovnički put koji je počeo odla-

68

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

minikanskoj klasičnoj gimnaziju u Bolu na Braču godine 1962. Nakon odsluženja vojnoga roka u Zagrebu je 1964. položio jednostavne zavjete, a tri godine poslije, 1967., svečane, doživotne zavjete, rekao je prior i njegov kolega iz gimnazijskih dana.

Godine 1968. poslan je na dovršenje fi lozof-sko-teološkoga studija, a 1969. zaređen je za sve-ćenika u Švicarskoj u Fribourgu. Na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu godine 1970. go-dine magistrirao, a godine 1977. na istom je sveu-čilištu uspješno obranio doktorski rad: „Filozofski i teološki aspekti u raspravi R. Garrigou-Lagran-gea – Mauricea Blondela o problemu istine“. U Fribourgu je akademske godine 1975./76. radio kao asistent, a od 1981. do umirovljenja 2009. predavao je fi lozofi ju na Filozofsko-teološkom in-

stitutu i na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Objavio je i uredio više knjiga, znan-stvenih publikacija te je autor brojnih članaka.

Propovjednik i više mandatni provincijal Hr-vatske dominikanske provincije fr. Marinko još je podsjetio na slavljenikove brojne službe u Provin-ciji. Bio je odgojitelj sjemeništaraca i studenata u više navrata, zamjenik provincijala, defi nitor, re-gens, provincijski i samostanski vijećnik, bibliote-kar, voditelj duhovne obnove u župama, duhovnik i ispovjednik redovnica, studenata, voditelj duhov-nih vježbi redovnica, studenata… Prisjetio se i za-nimljivih zajedničkih događaja. Završavajući, fr. Marinko Zadro rekao je da je fr. Hrvoje bio i ostao dobar čovjek te mu zaželio da ga Duh Sveti vodi i nadahnjuje dalje kroz život.

ZLATNA PLAKETA ,,GRB GRADA ŠIROKOG BRIJEGA“ FR. VJEKOSLAVU LASIĆU

Gradsko vijeće Širokog Brijega je na 27. sjedni-ci održanoj 30. srpnja 2019. godine donijelo

Odluku kojom je fr. Vjekoslavu Lasiću dodijeljeno javno priznanje Zlatna plaketa „Grb Grada Širo-

kog Brijega“. Priznanje mu je uručeno na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća 9. kolovoza 2019. godi-ne u dvorani kina „Borak“ u Širokom Brijegu.

69

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

Fra Vjekoslav Lasić je, kao dušobrižnik hrvat-skog iseljeništva, većinu svog života proveo pod geslom ‘Svjedok istine’ u pravednoj borbi hrvat-skog naroda za svoju slobodu i državu. Cijeli život i rad fra Vjekoslava Lasića prožet je: čovjekoljub-ljem, rodoljubljem i domoljubljem.

Kao takav pronio je hrvatsko ime i ime Širokog Brijega u cijelome svijetu.“

Čestitamo!

Uredništvo

U nastavku donosimo obrazloženje priznanja fr. Vjekoslavu predsjednika mjesne zajednice Uza-rići, gosp. Gorana Lasića: „Dr. sc. fra Vjekoslav Lasić rođen je na Uzarićima gdje završava i osnov-nu školu. Nižu realnu gimnaziju na Širokome Bri-jegu. Gimnaziju u Bolu na Braču (1957.). Filozo-fi ju i teologiju u Dubrovniku i Zagrebu 1965. za-vršava licencijatom, a u Rimu doktoratom na Pa-pinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog 1968. Jednu godinu radi u Zagrebu, da bi 1969. dekre-tom Biskupske konferencije otišao u iseljeništvo – Švedska i druge skandinavske zemlje gdje je pro-veo više od 22 godine. U Hrvatsku se vraća 1991. godine u Zagreb gdje i danas živi i djeluje.

70

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

FR. MARIN GOLUBOVIĆ DOBITNIK REKTOROVE NAGRADE

U kongresnoj dvorani Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 3. srpnja, održana je

svečana dodjela Rektorove nagrade. Među nagrađe-nima u kategoriji za individualni znanstveni rad je i naš fr. Marin Golubović, OP s temom: „Međuna-

rodnopravni subjektivitet Svete Stolice: povijesni i pravni temelj“.

Čestitamo!

Uredništvo

REAKCIJA NA TEKST STJEPANA KRASIĆA OBJAVLJENOG U ZBORNIKU VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT

U izdanju Sveučilišta u Splitu objavljena je knjiga VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT. Zbornik u čast akademika Stjepana Krasića, OP (Split 2019., 1016 stranica). Urednici Zbornika su Branko Matulić i Vinicije B. Lupis. Oni su ujedno i ocjenitelji Zbornika. U tom je prigodnom i sve-čarskom Zborniku i sam slavljenik, fr. Stjepan Krasić OP, što nije u skladu s praksom, objavio opsežan prilog pod naslovom „NULLA DIES SINE LINEA“ – Izvodi iz mojega dnevnika 1990. – 2018.“ (str. 101 – 392). No, začuđuju neuobi-čajene riječi na samom početku Zbornika: „Na-kladnik i urednici Zbornika ne odgovaraju za na-vode i gledišta iznesena u pojedinim prilozima.“ Sapienti sat!

Kao bivši provincijal i član Hrvatske domini-kanske provincije primoran sam reagirati na tekst Stjepana Krasića zbog više razloga. Prvo, zbog kle-veta, optužbi i neistina izrečenih na račun Hrvat-ske dominikanske provincije, na uprave Provinci-je, na provincijske skupštine, povjerenstva i pro-vincijske službe, a time i na vrhovnu upravu naše-ga Reda. Drugo, zbog kleveta, optužbi i uvreda iznesenih o više članova Hrvatske dominikanske provincije. Treće, zbog kleveta, optužbi i neistina iznesenih o meni osobno.

Tekst fr. Stjepana Krasića je vrlo opsežan (281 stranica) i ovdje ga ne mogu navoditi. Prilog se može u cijelosti pročitati u predmetnom Zborni-ku, koji je postao dostupan javnosti.

Pri kraju svoga priloga fr. Stjepan Krasić tvrdi: „Takvih primjera otvorene diskriminacije i klan-skog namještanja ima bezbroj, što samo potvrđuje to da se većina provincijala koje sam imao moguć-nost upoznati ne ponaša kao ljudi koji se skrbe o Provinciji kao takvoj i o zajedničkom dobru, nego o interesu svojega klana kako bi mu se na taj način odužili za svoj izbor“ (str. 349). Ponukan možda ponajviše tim riječima odlučio sam napisati ovaj kratki osvrt. Naime, takve izjave smatram ne samo ljudski i redovnički neprimjerenima, nego štoviše znanstveno neutemeljenima. Brojne riječi koje se mogu pročitati u tekstu fr. Stjepana Krasića u pot-punosti su neprimjerene rječniku jednoga svećeni-ka i redovnika, a javnim objavljivanjem ne upuću-ju na ljubav prema istini, već na duboko nepošti-vanje Reda kojem pripada. U tom smislu, čudi me znanstveni nemar spram istine do čijeg se pozna-vanja ne dolazi iz vlastite uvrijeđenosti i koja se ne kreira osobnim tumačenjima.

Fr. Stjepan Krasić je mogao provjeriti sve odlu-ke u dokumentima i spisima koji se čuvaju u Ar-hivu Hrvatske dominikanske provincije. Mogao je

71

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

pratiti tijek donošenja odluka, rad pripravnih po-vjerenstava, sazive i način održavanja provincijskih skupština, imenovanja u provincijske službe, objav-ljene Akte Provincijskih skupština, rad Provincij-skih vijeća na temelju Izvješća. Veći je dio svega toga objavljen i u Vjesniku Provincije i dostupan široj javnosti. U posljednjih desetak godina svi brojevi Vjesnika Provincije dostupni su i na web- stranici naše Provincije. Mogao je na temelju saču-vane dokumentacije vrednovati rad svakog provin-cijala, u komunističkom razdoblju, u vrijeme Do-movinskog rata, u slobodnoj Hrvatskoj i u trećem tisućljeću. Mogao je vidjeti koliko se svaki provin-cijal skrbio o Provinciji i o zajedničkom dobru Provincije. Djela govore. No fr. Stjepan Krasić ih prešućuje, tumači događaje i činjenice kako njemu odgovara, ispušta neke pojedinosti i činjenice (npr. da sam kao provincijal osobno preveo s hrvatskog na francuski njegov vodič po samostanu u Du-brovniku, 2011., 125 str.), kao što ciljano ispušta svaki vid naše međusobne korespondencije, koju još uvijek dobrim dijelom posjedujem. A koliko još toga fr. Stjepan ispušta u svom pisanju vidljivo je iz moga pisma na tri stranice fr. Stjepanu Krasi-ću od 8. ožujka 2010., koje prilažem ovom osvrtu. A to je samo jedno pismo iz 2010. godine (a služ-bu provincijala obnašao sam od lipnja 2008. do rujna 2016.). No to pismo iz 2010. fr. Stjepan Krasić ne spominje. Vjerojatno zato što mu ne ide u prilog. Sve to dovodi u pitanje temeljni cilj tek-sta fr. Stjepana Krasića (ostaviti istinu zapisanom), ali još više pokazuje da je fr. Stjepan Krasić namjer-no i ciljano godinama (ili u jednom trenutku)

iskrivio istinito stanje stvari kako bi vidno prozvao pojedine osobe ili na vlastiti način interpretirao pojedine događaje, na čemu ne planira stati (usp. na primjer str. 342).

Iz svega pročitanog proizlazi da je fr. Stjepan Krasić godinama pripremao teren kako bi okleve-tao i povrijedio pojedine osobe, nanio veliku štetu Hrvatskoj dominikanskoj provinciji i Redu propo-vjednika, ali i Hrvatskoj akademiji znanosti i um-jetnosti, Sveučilištu u Splitu, Katoličkom bogo-slovnom fakultetu i drugim ustanovama na kojima rade osobe koje proziva u svom tekstu. No, ponaj-više je nanio štete samome sebi i svom znanstve-nom radu, spustivši se na razinu koja nikako ne priliči jednom znanstveniku. Sve je to jako tužno.

Ne znam postoji li ekvivalentna mjera učinje-nom činu koja bi se sada mogla izreći fr. Stjepanu Krasiću nakon javnoga plasiranja ovakvog teksta u okviru znanstvenoga djela. Možda da se postupi prema onome što je sam fr. Stjepan Krasić predla-gao za druge: „Njegova samovolja koja je došla do izražaja na ovoj izbornoj skupštini samo je jedno novo krštenje pravila vlastitog reda i u normalnim okolnostima bilo bi više nego dovoljno da se pred vrhovnom upravom reda u Rimu protiv njega po-krene kazneni postupak“ (str. 349).

Fr. Anto Gavrić, OP

----------------------

Dodatak: Dopis provincijala fr. Ante Gavrića, OP od 8. ožujka 2010. godine (ur. br. 61/10).

72

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

73

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

74

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

75

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

TABLICA OBLJETNICA 2020.

Godina 2020.

Obljetnica rođenja

Mirko JAGNJIĆ 24. 5. (70.)Drago KOLIMATOVIĆ 15. 9. (95.)Tomislav KRALJEVIĆ 13. 2. (50.)Mate LUKAČ 10. 10. (80.)

Obljetnica prvih zavjeta

Mile GUGIĆ 16. 5. (55.)Viktor ARH 19. 8. (60.)Ante KOVAČEVIĆ 19. 8. (60.)Mate LUKAČ 19. 8. (60.)Stanko PRCELA 19. 8. (60.)Ivica TOMLJENOVIĆ 8. 9. (65.)Jozo MRAVAK 16. 9. (50.)

Obljetnica svećeničkog ređenja

Mile GUGIĆ 28. 6. (50.)Ante KOVAČEVIĆ 29. 6. (55.)Stjepan KRASIĆ 29. 6. (55.)Pavao LASIĆ 29. 6. (55.)Stanko PRCELA 29. 6. (55.)Nikola MIOČ 1. 7. (50.)Ivica TOMLJENOVIĆ 10. 7. (60.)Jozo MRAVAK 21. 12. (45.)

76

N O V A I Z D A N J A

KNJIGAKONSTITUCIJA

I NAREDBI

BRA EREDA PROPOVJEDNIKA

HRVATSKA DOMINIKANSKA PROVINCIJAZAGREB, 2019.

HRVATSKA DOMINIKANSKA PROVINCIJA / DOMINIKANSKA NAKLADA ISTINA

Petnaest dana u molitvi s Ivanom Taulerom

André Pinet, Petnaest dana u molitvi s Ivanom Taulerom, Do-minikanska naklada Istina, 2019.

Ivan Tauler (1300. – 1361.), dominikanac, u svojih osamdese-tak govora i propovijedi, poziva nas da u vjeri nadiđemo odre-

đene granice. Bog je govorio ljudima, pohodio je naš svijet i u njemu se nastanio. Iako transcendentan, i možda baš zato što je takav, Bog se ipak htio roditi u nama, u nama prebivati i rasti. Tauler nas trajno poziva da budemo svjesni toga Božjeg rađanja i prebivanja u nama.

Čovjek je stvoren za Boga i u njemu nalazi svoje smirenje, ali zato treba postati svjestan Božjeg dara. Na to nas Tauler nepre-stano poziva. Taj je dar Riječ Božja koja se rađa i živi u nama. Tauler ne traži Boga ni na nebesima, ni preko mora, nego u du-bini samoga sebe, u „dnu“ svoje duše; traži ga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom. U ovih petnaest dana Tauler nam pokazuje kako tražiti i susresti Boga u dubini svoje duše.

Konstitucije

Učitelj Reda fr. Bruno Cadoré pismom od 9. travnja 2018. godine objavio je novo izdanje Knjige konstitucija i naredbi

Reda braće propovjednika. Njime se obilježava pedeseta obljet-nica prvog izdanja objavljenog nakon Opće skupštine održane 1968. godine u River Forestu na kojoj su Konstitu cije obnovljene u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora. U međuvremenu je došlo do promjene u mnogim točkama, a osobito vezanih uz upravlja-nje. U ovaj su tekst uvrštene i strukturalne promjene učinjene na Općim skupštinama u Rimu (2010.), Trogiru (2013.) i Bolonji (2016.).

Ovo izdanje Hrvatske dominikanske provincije / Domini-kanske naklade Istine iz 2019. godine prijevod je izvornika služ-benoga teksta Konstitucija s latinskoga jezika na hrvatski jezik.

77

NOVA IZDANJA

Petnaest dana u molitvi s Katarinom Sijenskom

Chantal van der Plancke – André Knockaert, Petnaest dana u molitvi s Katarinom Sijenskom, Dominikanska naklada Isti-

na, 2019. [izvornik: Prier 15 jours avec Catherine de Sienne, Nouvelle Cité, 1996.]. Prevela s francuskog na hrvatski jezik Marta Petrak.

Katarina Sijenska (1347. – 1380.), dominikanka, naučiteljica Crkve i suzaštitnica Europe, snažna žena koja je u samo 33 go-dine života donijela snažne promjene. Nitko nije bio daleko od Katarina srca, jer nitko nije daleko od Isusova srca i njezino po-slanje je bilo biti drugim Kristom. Primila je i stigme, Isusove rane na svom tijelu. Križ je središnja os ovih petnaest dana zato što je to mjesto koje „pripada Bogu“. Na križu se nutarnje po-znavanje Krista produbljuje do apsolutnog zajedništva: „Ostani-te u mojoj ljubavi“ (Iv 15, 9).

Krajnji je plod ovog razmatranja predanje samoga sebe – „Uzmi moj život“ – iz ljubavi prema Kristu i njegovu Tijelu, Crk-vi i čitavu čovječanstvu s kojim on čini jedno. To se predanje ogleda u zadivljenoj slobodi s kojom se Marija predala pri navje-štenju, onoga dana kada je Bog postao posve dostupan čovjeku i ponizno se nastanio među nama.

Petnaest dana u molitvi s Učiteljem Eckhartom

André Gozier, Petnaest dana u molitvi s Učiteljem Eckhartom. Rađanje Boga u duši, Dominikanska naklada Istina, 2019.

Učitelj Eckhart (o. 1260. – 1328.), dominikanac, teolog, fi lo-zof, glavni predstavnik rajnsko-fl amanske duhovnosti, usre-

dotočuje svoju poruku na bitno: Bog dolazi nastaniti se u nama, što je nečuvena posljedica Radosne vijesti: ,,I Riječ je tije lom po-stala“ (Iv 1,14). Eckhart hoće usmjeriti duše koje žele slijediti njegovo naučavanje o unutarnjem stavu duše. Unutarnjost nam pomaže da otkrijemo sami sebe, Boga i druge. Ona je vrlo boga-ta. Zato sebe otkriti znači sebe nadići. Za Eckharta to znači da se moramo uputiti prema svojoj dubini kako bismo uoči li beskrajno bogatstvo. Unutarnjost je kao polje iz evanđelja. Krist nam govo-ri da postoji blago u dubini naše duše, a ako vjerujemo njegovoj riječi trebamo otkriti skriveno blago. Vrlo brzo Gospodin nam u svojoj dobroti daje da otkrijemo nekoliko grumena zlata koji nam pokazuju da ga upravo tu, u unutarnjosti, trebamo tražiti. „Zašto je Bog postao čovjekom? Zato da se Bog rodi u duši i da se duša

78

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

HRVATSKA

KATOLIČKA

MISIJA

HAMBURG

KROATISCHE

KATHOLISCHE

MISSION

1969. – 2019.

rodi u Bogu.“ To nije povlastica samo nekih. Nikome se ne bi trebalo činiti nemogućim da će postići da se u njemu rodi Sin. U ovih petnaest dana slijedimo glavne teme Eckhartove duhovnosti usredotočene na rađanje Boga u duši.

Zbornik HKM Hamburg

Za svaku monografi ju se kaže da je ona otimanje zabo-ravu onog nečega što je bilo lijepo, a što nije nastajalo

samo od sebe – i ne bi se smjelo zaboraviti. Tako i slavlje Zlatnog jubileja Hrvatske katoličke misije Hamburg, ono nas potiče da svoj pogled makar nakratko okrenemo una-trag, da se prisjetimo događaja od samih početaka naše zajednice do danas. „Sjećanja su jedini raj iz kojeg nas nit-ko ne može istjerati“, niti nam ih tko može uzeti. A čuva-nje tih sjećanja na prošlost pomaže nam da bolje osmislimo svoju sadašnjost i učinimo sve kako bi naše zajedništvo i naša misijska zajednica imala budućnost. Zato mi se otr-canim čine riječi koje se obično izgovaraju na proslavama, da iduću obljetnicu ili jubilej ne bismo trebali slaviti „ov-dje“, nego da treba računati na povratak. Ne znam, zašto i čemu zavaravanje, koje uopće nema ni smisla, ni temelja?! Jer činjenica je da se kraj ne nazire još ni blizu, barem kad je Hrvatska katolička misija Hamburg u pitanju.

Zato, slavimo! Slavimo jer se želimo sjetiti naših prvih koraka, i sjećamo se jer želimo reći hvala. Naime, kršćanin

kada se sjeća, on uvijek zahvaljuje. – I nama je reći hvala, najprije dobrome Bogu; a onda i svima onima koji su nam prethodili u vjeri, u vjerničkom i ljudskom suputništvu.

Ovih nekoliko redaka, uzetih iz „pogovora“ monografi je „Hrvatska katolička misija Hamburg Kroa-tische katholische Mission 1969. – 2019.“, objavljene povodom proslave Zlatnog jubileja, dovoljno su snažni da nas potaknu da uzmemo u ruke ovo vrijedno djelo, koje je izišlo u izdanju Dominikanske na-klade Istine, a uredio ga je fr. Frano Prcela u suradnji s fr. Antom Bobašom, voditeljem Hrvatske kato-ličke misije Hamburg.

U monografi ji su pozdravne riječi važnih osoba iz crkvenog života, te teme o Hrvatima kao iseljenič-kom narodu i Crkvi, počecima dušobrižništva za Hrvate u Hamburgu, pastoralnom radu, pastoralnim djelatnicima u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg, sugraditeljima misijskog života, suradnji i susretima, karitativnoj djelatnosti i kulturno-sportskim aktivnostima. Svakako uzeti i čitati.

Fr. Anto Bobaš, OP,voditelj Misije

79

NOVA IZDANJA

Ostali izdavači

U izdanju nove izdavačke kuće Citadele libri, 2019. godine objavljena su prikazanja Rajmunda Kuparea „Prebivao je

među nama. Tri suvremena prikazanja o jednom događaju.“.

U opisu s poleđine knjige stoji sljedeće: „Rajmund Kupareo (1914. – 1996.), hrvatski dominikanac, književnik, esejist, pje-snik, dramatičar; estetičar, sveučilišni profesor i akademik, napi-sao je tri prikazanja u kojima poznate i stare priče o rođenju, muci i uskrsnuću Isusa Krista pripovijeda na suvremen način. Krist se ne pojavljuje na sceni ali utječe na likove oko sebe (pa-stire, vojnike, farizeje, razbojnike, apostole, učenike i učenice...) koji moraju odlučiti tko je Krist za njih i kako će živjeti s tom odlukom.“

80

I N M E M O R I A M

FRANJO ŠANJEK (1939. – 2019.)

nog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podsjetivši na pokojnikov profesorski i znanstveni put na Kato-ličkom bogoslovnom fakultetu i njegov angažman kao dekana oko povratka fakulteta u zajednicu Sve-učilišta u Zagrebu.

„Poštovani profesore napustili ste nas kada sla-vimo 350 godina Katoličkog bogoslovnog fakul-teta Sveučilišta u Zagrebu u koji ste i Vi ugradili gotovo 40 godina aktivnog djelovanja, za što Vam u ime svih profesora, djelatnika i studenata želim zahvaliti. Neka Vas prate riječi ljetopisca koji za-ključuje svoje djelo ovim riječima 2 Ljet 36, 23: Ovako veli perzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kra-ljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’. Pošli u miru u nebeski Jeruzalem!“ rekao je na kraju prof. Mario Cifrak – dekan fakulteta.

U ime Hrvatske akademije znanosti i umjetno-sti od dominikanca i akademika govorom se opro-stio akademik Dragutin Feletar istaknuvši kako je prof. Šanjek bio „moralna vertikala, velik čovjek i prijatelj“.

Poslije Evanđelja, fr. Marinko Zadro, Provincija-lov socius pročitao je pismo odsutnog provincijala.

U njemu fr. Slavko piše kako ga je vijest o pre-minuću brata Franje zatekla u pripravi za euharistij-sko slavlje pred katedralom u mjestu Long Khanu u južnom Vijetnamu u tijeku održavanja Opće skup-štine Reda propovjednika. Izvještava da je informa-ciju o smrti podijelio s novoizabranim učiteljem Dominikanskoga reda fr. Gerardom Timonereom te da su s mjesnim biskupom i brojnim vjernicima slavili misu za pokoj Franjine plemenite duše.

„Silno me rastužila Šanjekova smrt, a činjenica da sam tijekom svoga provincijalskog mandata bio na sprovodu svakoga preminulog subrata a ne mogu biti na njegovom, uzrokovala je dodatnu žalost“,

Okrijepljen svetim sakramentima fr. Franjo Ša-njek umro je u subotu, 27. srpnja 2019. go-

dine u 81. godini života, 61. redovništva i 54. go-dini svećeništva. Pokopan je na zagrebačkom grob-lju Mirogoju u srijedu 31. srpnja 2019.

Sprovodne obrede predvodio je zagrebački po-moćni biskup mons. Ivan Šaško u zajedništvu s fr. Marinkom Zadrom, socisuom službeno odsutnog provincijala fr. Slavka Sliškovića, priorom samo-stana Kraljice sv. Krunice fr. Ikom Mateljanom, braćom dominikancima i drugim svećenicima, članovima pokojnikove obitelji i znanstvene zajed-nice, sestrama dominikankama i drugim redovni-cima te brojnim vjernicima.

Opraštajući se od učenog dominikanca, preno-seći izraze sućuti i zahvalnosti zagrebačkog nadbi-skupa kardinala Josipa Bozanića, biskup Šaško je rekao kako smo došli u ovo zajedništvo da bismo vjerom, nadom i ljubavlju proslavili Gospodina i zahvalili mu za dar života oca Franje Šanjeka, na-šega brata u Kristu, prezbitera, redovnika, prijate-lja, suputnika, suradnika, profesora, akademika… Došli smo proslaviti njegov prelazak u vječnost i molitvom prihvatiti njegovu novu povezanost s nama. Došli smo ispreplesti osjećaje...

Okupljenima se, nakon biskupa, obratio prof. dr. sc. Mario Cifrak – dekan Katoličkog bogoslov-

81

IN MEMORIAM

stoji u provincijalovu pismu u kojem nadalje piše: „Nastojeći pronaći odgovor zašto je tomu tako na um mi je došla jedna naizgled sitnica koja je obi-lježila život dragoga mi pokojnika.

U svim njegovim životopisima kao datum ro-đenja navodi se 1. travnja 1939. godine. Tog smo mu datuma čestitali rođendan, a on bi nas u svojoj velikodušnosti uvijek počastio nekim od specijali-teta koje je donio iz Francuske. Ipak, redovito bi ponavljao kako je rođen par dana ranije, ali je upi-san 1. travnja kako bi njegova majka imala neko-liko dana više, u ono vrijeme prekratkog, porodilj-nog dopusta.

Čini mi se kako je život Franje Šanjeka od sa-mog rođenja bio predodređen da drugima olakša življenje. Siguran sam da će mnoge kolegice i ko-lege priznati kako je prof. Šanjek nerijetko bio ona slamka spasa za koju su se hvatali kad su se suoča-vali s nezahvalnim doktorandom, nepopularnim povjerenstvom ili teškom recenzijom. Vjerujem da je u svojoj dobroti želio i meni olakšati ovaj trenu-tak oproštaja“.

Provincijal se u pismu prisjetio pokojnikovih brojnih službi u Provinciji koje je s punim preda-

njem i ljubavlju vršio i njegove osobite ljubavi pre-ma braći. U samostanu svima je bilo poznato da nakon svakog Francova putovanja, ma kako krat-ko bilo, slijedi zajedničko druženje te da nikada nije zaboravljao prijatelje i suradnike izvan samo-stana te bi svima donosio barem mali znak pažnje.

Podsjetio je i na činjenicu kako prof. Šanjek nije bio zatvoren u vlastiti svijet istraživanja ili uljuljan u samodopadnost umišljenih veličina koje „mijenjaju povijest“, nego je na svim mjestima gdje je radio nastojao osposobiti suradnike koji će nastaviti znanstveni rad te se svim silama trudio pomoći im u tome.

82

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Nije zaboravio ni akademikovu zaslugu tijekom teških ratnih godina, kada se svojim znanjem sta-vio u službu domovine, dok je i osobnim poznan-stvima odigrao važnu ulogu u širenju istine o Hr-vatskoj i nametnutom joj ratu.

Provincijal Slavko Slišković pismo je završio ri-ječima: „S tugom, ali i ponosom, mogu kazati da se danas opraštamo od dobroga redovnika, znan-stvenika, domoljuba te najviše i najbitnije, od do-broga čovjeka koji se zvao Franjo Šanjek! Hvala Ti za sve što si bio, činio i živio! Siguran sam da ćeš nam svima nedostajati, ali jednako tako ne sum-njam da će Trojedini Bog, koji je sam u sebi zajed-ništvo osoba, prepoznati Tvoj trud oko izgradnje zajedništva na zemlji i primiti te k sebi u zajednicu svetih kojoj se svi nadamo kao ozračju budućeg i vječnog zajedništva!“

Nakon sprovodnih obreda na zagrebačkom gro-blju Mirogoju, u samostansko-župnoj crkvi Kralji-ce sv. Krunice slavljena je misa zadušnica koju je pred slavio fr. Mato Bošnjak, suprior samostana i žup nik istoimene župe. Uvodno u homiliju, pro-povjednik je rekao kako smo danas slušali vrsne

govornike na groblju, koji su govorili na svoj način o fr. Franji. „Čovjek teško može povjerovati da to-like rukoveti njegova života stanu na ‘pola’ stranice papira. U tim govorima izrečene su sve najvažnije stvari iz njegovoga života. Mi možemo razglabati o tomu što izabrati kao biserje i zaključiti da nam to neće olako uspjeti jer je svaki čovjek neizreciva zagonetka s kojom samo Otac naš nebeski može u cijelosti komunicirati.

Franjo je tomu učio poglavito mlade naraštaje i nas kao mlade bogoslove pratio na tom pedagoš-kom i vjerničkom putu čitavi život, te dodao: ‘Ne-mojte se nikada bojati upustiti u velike izazove o velikim stvarima jer tek kada to usvojite i krenete tim putevima ima i onaj put gdje ćete sigurno na raskrižju života susresti Gospodina koji će vas dalje voditi’. Poučio nas je kako se to jednostavno radi.

Što je vrijeme više odmicalo tako su prolazi u njegovoj sobi bivali sve uži, a knjige su zauzimale sve više mjesta, čak do stropa. Uvijek je radio za svojim stolom, a kada bismo ga posjetili iz čista mira, bez ljutnje bi kazao: ‘Besposličari, nemojte besposličariti u mojoj sobi’. Ako u fr. Franjinoj izvrsnosti treba nešto istaknuti, onda je to njegova vjernost. Franjo je od svoga krštenja punih 80 go-dina pripadao Katoličkoj Crkvi koju je istinski volio. Cijeli svoj život ulagao je u to da iznađe najbolje načine kako da novim nadolazećim nara-štajima pretoči ono što on zna i da im to na jed-nostavan način učini prihvatljivim, naglasio je propovjednik.

Zato fr. Franji moramo biti zahvalni. Kad smo bili obeshrabreni znao nas je tješiti: ‘Nemojte biti obeshrabreni. Kad se pogriješi i padne, prvo treba ustati, a onda ćeš već znati kročiti dalje’. Bio je vrlo društven te je u toj svojoj kreposti oko sebe često okupljao i starije i mlađe. Okupio nas je i danas na ovu euharistiju da ga blagoslovimo i Bogu zahva-limo što smo ga imali. Posebno mu zahvaljujem što nas je učio biti odvažnima. On je kao vrlo jed-nostavan čovjek volio jednostavne ljude i nikada svojom učenošću nije želio nekoga obeshrabriti nego je uvijek bio poticatelj na hrabrost. Dragi fr.

83

IN MEMORIAM

Franjo hvala ti, neka te Gospodin u vječnosti na-gradi za svako tvoje dobro djelo“, rekao je na kra-ju propovijedi fr. Mato Bošnjak.

***

Akademik Franjo Šanjek, svećenik i dominika-nac te istaknuti hrvatski povjesničar rođen je 1. travnja 1939. godine u Poljani Biškupečkoj pokraj Varaždina. Pučku školu pohađao je u Sv. Iliji (1946. – 1950.), a srednju školu u Zagrebu u In-terdijecezanskoj srednjoj vjerskoj školi za sprema-nje svećenika u Zagrebu (1950. – 1952.), u Varaž-dinu (1952. – 1953.), u Bolu (1953. – 1954.) i u Dominikanskoj gimnaziji u Bolu (1954. – 1957.). Ispit zrelosti položio je u Bolu 1957. godine. Stu-dij fi lozofi je pohađao je na Dominikanskoj visokoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku (1958. – 1962., uz prekid 1959. – 1961. zbog služenja vojnoga roka u tadašnjoj JNA). Teologiju je studirao u Du-brovniku (1962. – 1963.) i na Katoličkom bogo-slovnom fakultetu u Zagrebu (1963. – 1966.). Baccalaureat fi lozofskih znanosti postigao je u Du-brovniku (1962.), magisterij teoloških znanosti u Zagrebu (1966.) i pomoćnih povijesnih znanosti

na vatikanskoj školi za paleografi ju i diplomatiku (1968.). Povijesne znanosti doktorirao je 1971. godine na Sveučilištu u Parizu-Sorbonne o temi: „‘Bosanski krstjani’ i katarsko gibanje na srednjo-vjekovnom Zapadu od XIII. do XV. stoljeća“.

Godine 1970. izabran je za asistenta na Katedri crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fa-kultetu u Zagrebu, gdje je od jeseni 1971. preda-vao crkvenu povijest, metodologiju i pomoćne po-vijesne znanosti (1974. docent; 1993. izvanredni profesor; 1998. redoviti profesor, 2003. u trajnom zvanju). Na istome Fakultetu od 1984. godine do umirovljenja 2010. godine bio je pročelnik Kate-dre crkvene povijesti i predstojnik Instituta za crk-venu povijest, a od 1994. do 1998. godine obna-šao je i službu dekana. Godine 1996., kao dekan Fakulteta, bio je supotpisnik ugovora o položaju i djelovanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u sa-stavu Sveučilišta u Zagrebu, čime je Katolički bo-goslovni fakultet iznova uveden u zajednicu Sve-učilišta u Zagrebu.

Osim na Katoličkome bogoslovnom fakultetu predavao je na više fakulteta i sveučilišta u Hrvat-skoj i inozemstvu. Na Hrvatskim studijima preda-

84

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

vao je na studiju povijesti (1994. – 2015.) kolegije: Srednjovjekovna povijest, Pomoćne povijesne zna-nosti, Uvod u pomoćne povijesne znanosti, Hrvati i sveučilišna Europa (12. – 18. st.): hrvatski prinos europskim integracijama, Opća i posebna diploma-tika, kronologija i sfragistika i Latinska paleografi ja i epigrafi ja; na diplomskom studiju hrvatskoga la-tiniteta (2011. – 2017.) predavao je Latinsku pale-ografi ju i epigrafi ju, dok je na poslijediplomskom doktorskom studiju kroatologije bio nositelj kole-gija Srednjovjekovni kulturni krajolici na hrvat-skom prostoru. Na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 1999. predavao je kolegij „Gradski i komunalni život u Hrvatskoj, 12. – 16. st.“ i diplomatiku od 2009. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu preda-vao je na poslijediplomskom znanstvenom studiju iz sociologije (1996.) i pedagogije (1998.). Kao profesor-gost djelovao je na sveučilištima u Fri-bourgu (Švicarska, 1986. i 2008.), Ottawi (Kana-da, 1987.), Carcassoneu (Francuska, 1991.) i Pari-zu (Sorbonne, 2007.), dok je na brojnim simpozi-jima i pozvanim predavanjima nastupao diljem svi-jeta. Bio je sudionik brojnih znanstvenih skupova u domovini i inozemstvu, kao i suradnik enciklo-pedijskih i leksičkih edicija u Hrvatskoj i inozem-stvu (Francuska, Belgija, Njemačka i Poljska). U svojoj znanstvenoj karijeri objavio je više od 290 znanstvenih rasprava, studija, stručnih i popularnih članaka na hrvatskom i na stranim jezicima. Od 30. siječnja 1997. godine bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Osim svojega značajnoga znanstvenoga dopri-nosa, obnašao je i brojne službe u znanstveno-kul-turnim krugovima. Bio je prvi predsjednik Hrvat-skoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti (1992. – 1999.) i Nacionalnog odbora za kompa-rativnu crkvenu povijest (1995. – 2005.). Pod nje-govim predsjedanjem je Hrvatski nacionalni od-bor (1995.) primljen u Međunarodni odbor povi-jesnih znanosti. Kao predsjednik HNOPZ-a orga-nizirao je Prvi kongres hrvatskih povjesničara u Zagrebu (1999.). Jedan je od utemeljitelja (1977.) i glavni urednik (1978. – 2017.) časopisa „Croati-

ca christiana periodica“, član uredničkog odbora časopisa „Memoire dominicaine“ (Pariz), „Prilozi za istraživanje hrvatske fi lozofske baštine“ (Zagreb), „Heresis (Carcassonne)“, „Starine“ HAZU-a (Za-greb) te glavni i odgovorni urednik „Radova“ Za-voda za povijesne znanosti HAZU-a (Zadar). Od 2005. do 2009. godine bio je član „Područnog vi-jeća za humanističke znanosti“ i predsjednik „Ma-tične komisije za fi lozofi ju i teologiju“ (1994. – 1999. i 2007. – 2009.), a u dva mandata i njezin predsjednik (1999. – 2005.). Bio je voditelj znan-stvenih projekata „Značenje jadranskog prostora u kontekstu europskih društvenih procesa, 15. – 20. st. i „Hrvati i ‘Europa duha’ od 15. do 18. stoljeća“ te član povijesne komisije u postupku za kanoni-zaciju bl. Augustina Kažotića. Od 2015. do 2018. bio je zamjenik tajnik Razreda za društvene zna-nosti, od 2008. do 2016. bio je voditelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru, a od 2016. voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Đakovu.

Zbog svojih zasluga tijekom ratnih godina – kad se svojim znanjem i osobnim poznanstvima stavio u službu domovine širenjem istine o Hrvat-skoj i nametnutom joj ratu – izabran je za pred-sjednika Upravnog vijeća Hrvatskog memorijal-no-dokumentacijskog centra domovinskog rata. Godine 1996. odlikovan je Redom Danice Hrvat-ske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, a 2004. primio je godišnju državnu nagra-du za značajno znanstveno dostignuće na područ-ju humanističkih znanosti u proučavanju europskih vjerskih strujanja u razvijenom srednjem vijeku. Osim toga, bio je i član i zamjenik predsjednika Odbora za dodjelu državnih nagrada (od 2001.).

O njegovom znanstvenom radu i ugledu koji je uživao svjedoči činjenica da je desetljećima bio je-dini svećenik redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kao svećenik-redovnik, član Hrvatske dominikanske provincije, većinu svojeg života proveo je u Samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu. Prve zavjete u Redu propovjednika po-ložio je 17. kolovoza 1958., a svečane 27. rujna 1963. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja

85

IN MEMORIAM

1965. u Zagrebu. U svojoj je Provinciji u više mandata obnašao službe arhivara, učitelja studena-ta, regensa studija, promicatelja studija, te bio član raznih vijeća, povjerenstava i komisija. U lipnju

2003. godine bio je izabran te od Generalne kuri-je Dominikanskog reda potvrđen za provincijala Hrvatske dominikanske provincije, ali je tu službu zbog svojih brojnih obveza otklonio.

***

Zahvala za iskazanu sućut povodom smrti fr. Franje Šanjeka

Hrvatske Andreja Plenkovića – te drugih društve-nih i crkvenih institucija te pojedinaca iz zemlje i inozemstva.

Zahvaljujemo svima koji su na taj način iskazali blizinu i podršku Hrvatskoj dominikanskoj pro-vinciji te pijetet prema našemu dragom pokojniku.

Povodom smrti našega subrata fr. Franje Šanje-ka primili smo brojne usmene i pisane izraze su-ćuti od prijatelja, suradnika, redovničkih zajedni-ca, predstavnika državne uprave Republike Hrvat-ske – predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Vlade Republike

86

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

FR. JOŽE RUPNIK, OP (1944. – 2019.)

Fr. Jože Rupnik, okrijepljen svetim sakramenti-ma, umro je u utorak 13. kolovoza 2019., u 76.

godini života 54. redovništva i 50. godini svećeni-štva. Posljednji ispraćaj fr. Jože Rupnika održan je u petak, 16. kolovoza, u Žalcu (Slovenija).

Sprovodni obre-di započeli su mi-som zaduš nicom u župnoj crk vi sv. Ni-kole, koju je pred-slavio umirovljeni celjski biskup mons. Stanislav Lipov šek. Koncelebriralo je četr desetak sveće ni-ka među kojima su bili fr. Slavko Sliš-ković, provincijal,

fr. Viktor Arh, OP s kojim je pokojnik živio i dje-lovao u samostanu u Žalcu, fr. Ivan Arzenšek, žup-nik u Petrovčama, braća dominikanci iz Hrvatske te tridesetak dijecezanskih svećenika Celjske i Ma-riborske biskupije. Uz prisutnost članova pokoj-nikove obitelji, u misnome slavlju sudjelovale su i sestre dominikanke iz Italije i Hrvatske, predstav-nici općinskih vlasti te brojni župljani Žaleca i Pe-trovča. Liturgijsko pjevanje animirali su mješoviti zborovi spomenutih župa.

Mons. Lipovšek istaknuo je u svojoj propovije-di da je fr. Jože bio dobar pastir svojega naroda. Bio je skroman čovjek, malo je govorio, ali kad je nešto rekao njegova riječ je imala težinu i moć, pri čemu se držao Pavlovih riječi: „I ja, kada dođoh k vama, braćo, da vam navijestim svjedočanstvo Bož-je, ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću, jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to raspetoga. I sam vam se po-kazah slabim, bojažljivim i drhtavim. Moja riječ i propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim rije-čima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da

se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu“ (1 Kor 2, 1 – 5).

Spomenutu vjeru fr. Jože je primio od svoje obi-telji i potvrdio dolaskom u Red propovjednika. Bi-skupija Celje zahvalna je fr. Joži za vjernost i slu-ženje u župama Žalec i Petrovče. Mons. Lipovšek je također zahvalio medicinskom osoblju i liječni-cima koji su pratili brata dominikanca u njegovoj bolesti i tako olakšali njegove posljednje dane na ovoj zemlji. Celjski biskup u miru zaključio je pro-povijed riječima iz Evanđelja po Mateju: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga“ (Mt 25, 21.23).

Poslije mise zadušnice, sprovodni obredi nastav-ljeni su na mjesnom groblju, gdje su prije završnog molitvenog dijela uslijedili oproštajni govori. Prvi je govorio gosp. Janko Kos, načelnik Općine Žalec. Prisjetio se fr. Jožine mudrosti i poštovanja prema svojim sugovornicima. Bio je čovjek široka znanja i svaki susret s njim bio je pravo obogaćenje. Po uzoru na sv. Dominika cijenio je izobrazbu i bio je vrstan propovjednik. Osim toga, potpuno predan svojem svećeničkom zvanju, znao je također tješiti, ohrabrivati i pratiti bližnjeg u nevolji i patnji, istak-nuo je načelnik Kos.

Zatim se u ime Hrvatske dominikanske provin-cije nazočnima obratio fr. Slavko Slišković, provin-cijal. Izrazivši sućut obitelji preminulog subrata i ukratko spomenuvši njegov redovnički i svećenič-ki put, rekao je kako „nas danas nije okupila Joži-na smrt, već prije svega njegov život na kojem smo mu zahvalni i molimo Boga da ga primi među sve-te i izabrane svoje“.

U ime župljana od pokojnika se oprostio gosp. Franjo Mesarič, član Župnog pastoralnog vijeća. Re-kao je da više od četiri desetljeća pastoralnog djelo-vanja u Župi Žalec govore o fr. Jožinoj izvanrednoj predanosti, postojanosti i ustrajnosti. Župljani koji-

87

IN MEMORIAM

ma je podijelio brojne sakramente bit će mu zahval-ni, a posebno bolesni i nemoćni koji su u njemu prepoznavali čovjeka koji zna slušati i savjetovati.

Naposljetku, oproštajno slovo izrekao je fr. Viktor, župnik u Žalecu, čovjek i subrat koji je s fr. Jožom dijelio godine života i rada. Brat Jože je došao iz Župe Dramlje (Slovenija), koja je Hrvat-skoj dominikanskoj provinciji dala četiri domini-kanca. Njegov put prema redovničkom životu vo-dio ga je od Bola na Braču, preko Dubrovnika i Zagreba, do Walberberga u Njemačkoj gdje je za-rađen za svećenika.

U Župi Žalec je djelovao 43 godine kao kape-lan, poučavajući i služeći, istaknuo je fr. Viktor. Spomenuo je i njegov hobi proučavanja rodoslov-lja, kao i ljubav prema cvijeću te vrtu o kojemu je redovito vodio brigu.

Unatoč teškoj bolesti, fr. Jože se nije bojao ni bolesti ni smrti. Otvoreno je govorio o svojoj bo-lesti i bio je spreman na sve, iščekujući ponovni susret sa svojim bližnjima u vječnosti. Njegovi pri-

jatelji u domu za umirovljenike u Celju mnogo su mu pomagali, pa je posljednje trenutke ovozemalj-skog života proživio dostojanstveno.

Opraštajući se od svojega subrata fr. Viktor je na kraju rekao: „Zahvaljujem ti za sve i molim Boga za oproštenje ako sam ti ikada išao na živce. Priznajem, tijekom mnogih godina zajedničkog ži-vota, među nama nikada nije bilo sukoba. Počivao u miru Božjem!“.

88

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

***

Otišao je fr. Jože Rupnik

Za obitelj Rupnik, prvi dani veljače godine 1944. sigurno su bili radosni, jer je 31. siječnja 1944. u celjskoj bolnici rođen prvorođeni sin Jože. Roditelji Martin i Matilda r. Frišek bavili su se po-ljoprivredom na velikoj farmi u Zalogu, u Župi Dramlje. U to vrijeme još je trajao rat, ali otac je imao gotovo 60 godina i više nije bio vojni obve-znik pa je bio kod kuće. Živjeli su razborito, jer sljedećih godina država nije bila naklonjena poljo-privrednicima. Dvije godine kasnije Joži se pridru-žio brat Franci i sestra, koja je umrla kao dijete.

Jože se morao veoma rano početi baviti teškim radom, jer je na imanju bilo puno posla, stoga se nije štedjelo ni djecu. Spominjao je da je morao kositi, prskati vinograd, raditi oko stoke... Ali pri-mijetili su da je vrlo talentiran. Rano je naučio čitati i čitao je sve što mu je došlo pod ruku. Za-nimalo ga je kako se što zove i sve je zapisivao. Od djetinjstva mu je prikupljanje priraslo srcu (mar-ke, kovanice).

Njegova obitelj bila je vrlo pobožna i mnoge su majke razmišljale o svećeničkom zvanju svoje dje-ce. Nakon četiri godine osnovne škole, Jože je pre-šao u nižu gimnaziju jer je tada mogao steći priliku za nastavak studija. Tako je otišao stanovati kod tete u Šentvid pri Grobelnem, a nižu gimnaziju

pohađao je u Šmarju pri Jelšah. Iz dramaljskoga kraja već su dva mladića pohađala dominikansku klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču. Bili su u kon-taktu s Jožom te im se nakon završetka osnovne škole i on pridružio.

Završio je srednju školu u Bolu, zatim novicijat u Dubrovniku, vojnu službu, a 2. veljače 1966. položio je jednostavne zavjete u Dominikanskom redu. Teologiju je studirao u Dubrovniku, Zagre-bu i Walberbergu u Njemačkoj. Tamo je zaređen za svećenika 11. srpnja 1970. i završio je dodatno teološko obrazovanje.

Godine 1973. imenovan je kapelanom u Župi Žalec. Tu je službu vršio do smrti. On i župnik fr. Viktor složno su surađivali i dijelili posao, kako na duhovnom području tako i na restauratorskim ra-dovima na crkvenim zgradama. U to je vrijeme takvog posla bilo mnogo. Bilo je potrebno urediti prostore za vjeronauk, zatim obaviti hitne radove na zgradama: krovovi, fasade... Naravno, svećenič-ka primarna briga su ljudi i fr. Jože je znao slušati ljude, prihvaćati ih takve kakvi jesu i želio im je po-moći. Više je puta rekao da svećenik nije tu da na-meće teret ljudima, već da im pomogne. Tim se načelom vodio kad je posjećivao i blagoslivljao do-move, podučavao djecu, prilazio ljudima u potrebi.

Osim redovnog rada, posvetio se i rodoslovlju. Znao je čitati gotičko pismo, savladao je njemački jezik i otkrivao svoje pretke i pretke drugih, napra-vio obiteljsko stablo mnogim župljanima. Jako će nam nedostajati i na tom području. Otkrio nam je prošlost, a s njom je otišao u grob i dio njegovog povijesnog znanja.

Brata Jožu smo poznavali i kao veselog čovjeka. Volio se šaliti, pjevati u društvu, volio je i nazdrav-ljati kod zajedničkog stola. Napetu situaciju preki-nuo bi nekom šalom. I obožavao je cvijeće, do po-sljednjih je dana čistio vrt, a pokraj sebe imao je i jednu od mačaka koje su ga jako voljele.

Život mu je prošao prebrzo. Zadnjih desetljeća se borio protiv bolesti, kojima se prije oko četiri godine pridružio i rak. Prihvatio je to s pouzda-

89

IN MEMORIAM

njem, misleći da neće biti tako neumoljiv, ali nije se dao zaustaviti. Bol su mu olakšavali dragi ljudi koje je imao oko sebe, ali sigurno mu nije bilo lako. Zadnja dva mjeseca boravio je u domu Sv. Josipa u Celju, a umro je 13. kolovoza 2019. u

rano jutro. Neka Bog primi ovu posljednju žrtvu njegova života i dadne mu sretnu vječnost.

Fr. Viktor Arh, OP

90

D O D A T A K

CRKVA I RED PROPOVJEDNIKA U VIJETNAMU

nuti sljedeće: (i) u pozdravnom govoru na početku Opće skupštine vijetnamski provincijal prisjetio se 1997. godine kad je Vijetnam posjetio fr. Timothy Radcliff e, bivši učitelj Reda, kojem je tada bilo za-branjeno javno slaviti misu i boraviti u dominikan-skom samostanu. Danas, dvadeset i dvije godine poslije, istaknuo je vijetnamski provincijal, Opća skupština Reda propovjednika prvi put se održava u zemlji koja nije dio kršćanskog kulturnog kruga; (ii) Vijetnam je jedina komunistička država u Azi-ji u kojoj postoji neslužbeni predstavnik Vatikana, a postoji velika vjerojatnost da će se u doglednoj budućnosti uspostaviti cjelovite diplomatske veze; (iii) katolici u Vijetnamu danas mogu slobodno sla-viti svoje blagdane i javno se okupljati u crkvama.

Prema popisu stanovništva iz 2016. godine u Vijetnamu živi oko 95 milijuna stanovnika, pri čemu je vjerski sastav sljedeći: 45, 3 % pripadnici vijetnamske pučke religije; 27, 9 % nereligiozni; 12, 2 % budisti; 8, 3 % kršćani; 6, 3 % pripadni-ci drugih religija. Među kršćanima najviše ima ka-tolika (7, 3 %), njih oko 7 milijuna, s pozitivnim prirastom vjernika, dok protestanti čine 1 % ukup-nog brojna stanovništva. Katolička Crkva organi-zirana je u 3 nadbiskupije, 23 biskupije i 2228 župa, s oko 2700 svećenika. Tijekom našeg borav-ka u Vijetnamu mnoge je zadivila činjenica da iako su katolici manjina, riječ je o snažnoj i gorljivoj manjini koja u mnogočemu može biti primjer i uzor drugima.

Što se tiče prisutnosti Reda propovjednika u Vijetnamu, prvi dominikanac koji je došao u ovu dalekoistočnu zemlju, iskrcavši se 1550. godine u lučkom mjestu Hà Tiên na jugozapadu Vijetnama, bio je španjolski misionar fr. Gaspard Santa Cruz. Međutim, glavnina misionara došla je krajem XVI. stoljeća kad su na Filipinima, koji su bili odskočna daska za širenje kršćanstva na Dalekom istoku, Španjolci utemeljili Dominikansku provinciju sv. Ružarija. Tijekom sljedeća tri stoljeća ova provin-cija poslala je oko 240 braće dominikanaca u Vi-jetnam da naviještaju Isusa Krista te organiziraju

Opća skupština Reda propovjednika ove godine prvi put je održana u zemlji u kojoj su kršćani

vjerska manjina. Prilika je to da kažemo nekoliko riječi o povijesti i trenutačnom stanju Crkve i Reda propovjednika u ovoj dalekoistočnoj zemlji.

Kršćanstvo se u Vijetnamu počelo širiti tijekom XVI. stoljeća zahvaljujući misionarima,30 dok je društveni položaj zadobilo u drugoj polovici XIX. stoljeća kad je Vijetnam postao francuska kolonija. Tijekom povijesti izmjenjivala su se razdoblja mira i progona za kršćane, pri čemu je najveće progon-stvo bilo za vrijeme vladavine cara Minh Manga (vl. 1820. – 1841.), koji je zabranio misionarski rad, donio zakone protiv kršćana i započeo s krva-vim progonima. Tijekom XX. stoljeća položaj Crk-ve mijenjao se ovisno o političkoj vlasti. Za vrijeme Francuske Indokine (1888. – 1946.) katolici su se zapošljavali u javnim službama, a Crkva je postala vlasnik velikih zemljišnih posjeda. Poslije odlaska Francuza i podjele Vijetnama 1954. godine na Sje-verni i Južni, komunistički Sjever započeo je s pro-gonom katolika (oko 600 000 pobjeglo je na Jug), dok je u Južnom Vijetnamu katoličanstvo postalo svojevrsna državna religija, s privilegijama za kato-like i sankcijama za pripadnike drugih religija.

Završetkom Vijetnamskog rata, ujedinjenjem Sjevernog i Južnog Vijetnama te proglašenjem So-cijalističke Republike Vijetnam 1976. godine, na-silje nad katolicima i njihovo zlostavljanje nije pre-stalo. Ipak, valja istaknuti da se od 1986. godine, kad su započele ekonomske reforme s ciljem stva-ranja socijalistički orijentirane tržišne ekonomije, položaj katolika i Crkve u Vijetnamu polako ali sigurno poboljšava. U tome pogledu možemo is tak-

30 Jedna zanimljivost: osim širenja vjere, kršćanski misionari imali su važnu kulturnu ulogu, pa je tako isusovački misio-nar Alexandre de Rhodes u XVII. stoljeću stvorio poseban vijetnamski alfabet na temelju latinice, poznat pod nazi-vom Quốc Ngữ. Ovaj alfabet zamijenio je modifi cirano kinesko pismo u vrijeme francuske administracije i od 1910. godine službeno je pismo u vijetnamskom jeziku.

91

DODATAK

rast i djelovanje Crkve. Neki od njih završili su mučeničkom smrću, a od 117 kanoniziranih vijet-namskih mučenika, koje je svetima proglasio sv. papa Ivan Pavao II. 1998. godine, njih 59 pripa-dalo je dominikanskoj obitelji, među kojima su bili biskupi, braća svećenici, članovi svećeničkih i laičkih bratstava.

Današnja Dominikanska provincija naše Gospe Kraljice Mučenika utemeljena je 1967. godine, a njezin trenutačni brojčani sastav je sljedeći: Broj braće: 425 braće dominikanaca (1 biskup, 275 sve-ćenika, 21 đakon, 28 svečano-zavjetovanih za kleri-ka, 37 svečano-zavjetovanih braće suradnika, 60 jednostavno-zavjetovanih za klerika, 3 jednostavno-zavjetovanih za brata suradnika) + 15 novaka; Broj zajednica: 7 samostana (6 u Vijetnamu, 1 u Vikari-jatu sv. Vincenta Liema / Kanada, SAD), 6 kuća (3 u Vijetnamu, 1 u Tajlandu, 2 u Vikarijatu), 3 po-družne kuće (2 u Vijetnamu, 1 u Vikarijatu); Broj župa: 34 župe (25 u Vijetnamu, 9 u Vikarijatu).

Što se tiče ostatka dominikanske obitelji u Vijet-namu, nazočnost je velika i snažna: Dominikanke: 1 samostan dominikanskih monahinja + 15 kongre-

gacija dominikanskih sestara = 3118 dominikanki + 274 novakinje; Laička bratstva: 1326 bratstava u 17 biskupija = 119.337 članova laičkih bratstava.

Jedan od najljepših događaja za vrijeme trajanja Opće skupštine u Vijetnamu bio je susret domini-kanske obitelji pod nazivom Jedan svijet, jedna obi-telj, jedno poslanje, održan u Samostanu sv. Katari-ne Sijenske u gradu Biên Hòi. Susret je organizi-rala Kongregacija sestara dominikanki sv. Katarine Sijenske. Riječ je o kongregaciji koja je utemeljena 1958. godine i čije se poslanje sastoji u odgojno-obrazovnoj, pastoralnoj i karitativnoj djelatnosti, a sestre djeluju u Vijetnamu, Tajlandu i Sjedinje-nim Američkim Državama.

Zajedno s članovima brojnih laičkih bratstava sestre su pripremile poseban program za braću do-minikance, sudionike ovogodišnje Opće skupštine. U prvom dijelu, kroz impresivne glazbeno-scenske prizore, skupštinari su se upoznali s vijetnamskom kulturnom i prirodnom baštinom, a u drugom di-jelu s prisutnošću braće i sestara dominikanki u ovoj dalekoistočnoj zemlji. Vrhunac susreta bila je misa koju je predslavio biskup Paul Nguyên Th ái

92

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ljeća, nastavlja rasti i razvijati se u zemlji u kojoj su kršćani vjerska manjina, u zemlji prirodnih čudesa i bogate duhovne i kulturne povijesti, u zemlji mu-čenika, u zemlji jednostavnih, gostoljubivih i pro-stodušnih ljudi, u zemlji života i budućnosti!

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

Hop, dominikanac na čelu biskupije Hà Tĩnh (sje-verni Vijetnam). Poslije mise uslijedilo je zajednič-ko druženje, uz domaću vijetnamsku kuhinju.

Spomenuti susret možda je najbolji primjer snage i jedinstva dominikanske obitelji, ali i Crk-ve, te znak da misija, započeta prije nekoliko sto-

93

DODATAK

NEPOZNATI KUPAREO – 2. DAN 5. FESTIVALA KRŠĆANSKOG KAZALIŠTA

jima suosjećamo, koje prepoznajemo i razumije-mo, ljudi koji slobodno donose odluku što će iza-brati. Muče ih problemi i sumnje koje muče i nas, no pisac ne ostavlja ni najmanju sumnju u to koji je izbor pravilan. Kupareo daje odgovore na pita-nja te nudi nadu i smisao čitatelju odnosno gleda-telju njegovih drama.

Fr. Domagoj Augustin Polanščak iz Hrvatske dominikanske provincije je govorio o Kupareu kao o jednom od najuglednijih hrvatskih katoličkih mi-slilaca 20. stoljeća. Bio je pjesnik, prozaik, dramati-čar, skladatelj, estetičar, s jedne strane domoljub, a s druge kozmopolit koji je proputovao veliki dio svijeta te izgradio zavidnu sveučilišnu karijeru u Či-leu kao estetičar. Njegova se estetička misao teme-ljila uglavnom na Tomi Akvinskom, ali se oslanjao i na Augustina te suvremenog fi lozofa Jacquesa Ma-ritaina. Strogo je razlikovao umjetnost i moral iako ih nije rastavljao smatrajući da umjetnost moralno usavršava čovjeka. Čini ga boljim i bližim Bogu.

O Kupareu je govorio i Krešimir Tičić, arhitekt i pisac koji je postavljao Kupareovu Muku Kristovu u dominikanskoj Župi Kraljice svete Krunice u Za-grebu te je iznio neka od svojih sjećanja na patera Rajka, kako su ga zvala njegova subraća. Pisca i subrata se prisjetio i fr. Iko Mateljan rekavši kako je bio blagoslov za svoju zajednicu. Kupareo je imao zdravstvenih problema od početka sedamdesetih kada je pretrpio moždani udar, ali nikada se nije tu-žio ni na što. Uvijek je bio radostan i nasmiješen i, premda u nekadašnjoj Jugoslaviji marginaliziran kao emigrant i kršćanin, nakon uspostave hrvatske države nikada nije javno istupao kako bi davao svo-je ocjene društva i politike. Skroman i samozatajan, primao je u posjete mnoge značajne ljude, ali ga to nije učinilo uznositim. Uvijek je smatrao da je prije svega katolički svećenik i za svakoga je, prema vla-stitoj volji, uvijek bio pater Rajko.

Osim stručnih analiza Kupareovih djela i osob-nih prisjećanja, tijekom večeri smo prisustvovali i

U petak 24. svibnja na 5. Festivalu kršćanskog kazališta održana je Kazališna večer u čast

Rajmunda Kuparea. Kroz program večeri je vodila prof. dr. sc. Sanja Nikčević koja je ujedno govorila o dramskom stvaralaštvu ovoga dominikanca, este-tičara i književnika koji se okušao u svim književ-nim rodovima – lirici, epici i drami.

Sanja Nikčević je uvodno istaknula da je Festi-val kršćanskog kazališta jedinstven događaj koji u žižu dovodi teatar koji se bavi duhovnim temama i koji evangelizira, a ujedno nudi i umjetničku kva-litetu predstava. Smatra da bi se mnogi kazalištar-ci tim temama bavili, ali se ne usude jer bi ih glav-na kazališna struja odmah diskreditirala kao na-zadne i loše umjetnike. Ipak, ovaj festival malo-pomalo tu klimu mijenja.

Kazalište i drama s kršćanskom porukom su za-nimali i Rajmunda Kuparea iako je on, nažalost, najslabije poznat kao dramatičar. Poznatiji je kao pjesnik, pa čak i romanopisac, no značajnu je znanstvenu karijeru ostvario kao estetičar i fi lozof. Stoga je nužno da hrvatska javnost bolje upozna dramsko djelo, preciznije prikazanja, ovoga pisca čija će knjiga drama „Prebivao je među nama“ uskoro biti predstavljena u novom izdanju nove nakladničke kuće Citadela libri. Ta će izdavačka kuća upravo nastojati afi rmirati vrijedna književna i teatrološka djela s rubova.

Sanja Nikčević je, prije analize Kupareovih pri-kazanja, govorila općenito o tom žanru te istaknu-la neke nove spoznaje o njemu. Naime, prikazanja nisu relikt srednjega vijeka, već su temelj europ-skog teatra sve do sredine 20. stoljeća kad se glav-na kazališna struja mijenja i izbacuje iz kanona sve što ima veze s duhovnim, naročito kršćanskim.

Kupareova su prikazanja izrazito moderna bu-dući da se u njima Krist ne pojavljuje na sceni, već ljudi na koje on utječe zbog čega se oni mijenjaju tijekom razvoja radnje. To su ljudi poput nas s ko-

94

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

glumačkim koncertnim izvedbama dijelova iz Ku-pareove „Muke Kristove“. Razgovor Pilata i njego-ve žene izveli su Lidija Kraljić i Davor Kovač, a prizor razgovora Jude i Veronike te Judino iskuše-nje i odluku za samoubojstvo izveli su Antonija Šašo, Lidija Kraljić i Davor Kovač.

Slavko Nedić, kompozitor, glazbenik i urednik na Hrvatskom katoličkom radiju, na kraju je izveo song Jude pod Golgotom iz još neizvedene rock-opere napisane prema Kupareovoj „Muci Kristo-voj“. Slavko Nedić je kompozitor, a libretist je po-kojni Nenad Mirko Novaković.

Večer posvećena Kupareu je na neki način nasta-vak nastojanja Festivala kršćanskog kazališta da se publika upozna s autorima i općenito umjetnicima kršćanske inspiracije te da ih, ako je moguće, susret-ne uživo. Tako smo na 3. FESTKK imali priliku upoznati Krešimira Tičića koji je autor prvog hrvat-skog kršćanskog mjuzikla „Mali suci“ te Božidara Prosenjaka koji stvara za djecu i odrasle u kršćan-skom duhu, a poznat je po romanu „Divlji konj“.

Ozana Iveković

95

DODATAK

IZMJENE KKN U SKLADU SA ZAKLJUČCIMA OPĆE SKUPŠTINE ODRŽANE U BIÊN HÒI

§ II. – Neka svaka provincija imenuje promica-telja zvanja, kojemu, ako je to moguće, ta dužnost mora biti prvotna.

§ III. – Ipak, neka svi imaju na umu da je život i apostolat pojedinca i zajednice prvotni poticaj za prihvaćanje dominikanskog života.

KKN 207 § I

♦ 207. Ord. – § I. – Ako je redovnik tijekom te godine – a kao takva se može računati školska godina – boravio u samostanu vlastite provincije, provincijal mu može dopustiti profesiju ako je glas skupštine i vijeća, ili barem jednoga od njih, bio povoljan; ne može mu dopustiti ako su i skupština i vijeće bili pro-tiv. U kućama u kojima se, prema br. 315-bis i 333, vijeće ne razlikuje od skupštine, drugi glas daje Pro-vincijsko vijeće, a u vikarijatima Vijeće vikarijata.

KKN 222

[Techn.] 222. Ord. – Da bi se svećenici s privre-menim zavjetima učvrstili u dominikanskom duhu i vršenju samostanske stege, moraju barem tri godine ostati u studentatu pod vodstvom učitelja, ili u kojem drugom mjestu pod vodstvom nekog brata svećenika prema odredbama provincijala s njegovim vijećem.

KKN 249

[Techn.] 249. Ord. – § I. – Svećenike studente, koji stanuju izvan studentata, neka prior ili koji drugi brat svećenik što ga odredi provincijal prikladnim razgovorima i uputama postupno uvodi u svećenički život i apostolat.

§ II. – Ipak trebaju uvijek biti pod jurisdikcijom priora, bez povrede regensovih prava u pogledu stu-dija.

KKN 253 § I (B 270)

★★ 253. Const. § I. – Provincija se sastoji od barem tri samostana, od kojih barem dva moraju

KKN 67 § II

[Techn.] 67. Const. – § II. – Neka je braći na srcu ona u Redu tradicionalna pobožnost prema Djevici Bogorodici, Kraljici apostola, koja je uzor razmišljanja o Kristovim riječima i poučljivosti u vlastitom poslanju.

Svaki dan neka izmole pet desetica krunice, za-jednički ili privatno, kako odredi provincijska skupština, te u skladu s liturgijom. Ovaj oblik mo-litve vodi nas k razmatranju otajstva spasenja, u kojem je Djevica Marija usko združena s djelom svoga Sina.

KKN 71 § III

[Techn.] 71. Ord. § III. – Svaki tjedan neka sva braća izmole pet desetica krunice za gore spo-menute mrtve.

KKN 100 § II

★ 100. Const. – § II. – Sva braća sudjeluju u apostolatu cijele zajednice ili svojim radom kojim pridonose potrebama samostana, ili službom u duhu Reda, djelujući apostolski svaki pojedini pre-ma svojim sposobnostima.

KKN 115

♦ 115. Ord. – Za misijski rad neka se odrede oni koji su prethodno pokazali znakove misionar-skog poziva i koji su za taj rad dobro pripravljeni. Neka im se dâ posebna formacija u nekom misij-skom samostanu ili nekoj posebnoj ustanovi, u ko-joj će naučiti narodni jezik, običaje, povijest, kul-turu i misijski pastoral naroda.

KKN 165

♦ 165. Ord. – § I. – Sva braća, osobito ona koja vrše apostolat među djecom i mladima, neka smatra-ju dužnošću svog dominikanskog poziva da se djelat-no i razborito trude oko zvanja za Red.

96

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

imati osam glasača. Nadalje, u provinciji neka bude barem četrdeset glasača.

§ II. – Provincija mora imati teritorij različit od teritorija drugih provincija.

KKN 256-bis (T 220 B 271)

♦♦♦ 256-bis. Ord. – § I. – Da se ujedine ili spoje više provincija ili viceprovincija potrebno je:

1° savjetodavna glasanja Provincijskih vijećâ, koja raspravljaju o poslovima koji se tiču ujedinjenja ili spajanja;

[Techn.] 2° u mjeri koliko okolnosti dopuštaju, konzultacije braće provincija kojih se to tiče, rade se na način koji je razrađen ili odobren od učitelja Reda;

3° odluka učitelja Reda sa svojim vijećem; uči-telj Reda neka postavi prvog starješinu nove pro-vincije ili viceprovincije.

§ II. – Ako se čini potrebnim, učitelj Reda može proglasiti poseban provizorni statut.

§ III. – U slučaju podjele provincije, neka po-stupak razradi Provincijsko vijeće, a učitelj Reda skupa sa svojim vijećem neka ga potvrdi.

KKN 258

★★★ 258. Const. – § I. – Ako neka provincija ili viceprovincija ne bi ispunila potrebne uvjete kroz tri godine prema propisu br. 253 ili br. 257, Opća skupština ili učitelj Reda, uz pristanak svoga vijeća, neka proglasi kako ona više ne uživa prava provinci-je ili viceprovincije, osim što zadržava pravo sudjelo-vanja na Općoj skupštini koja je već sazvana.

§ II. – Nakon što je ovo objavljeno, ako bi provin-cija ispunila potrebne uvjete prema propisu br. 257, neka uživa u pravima viceprovincije i neka izvršava obaveze. U suprotnom slučaju, neka učitelj Reda u i nad takvom provincijom ili viceprovincijom (usp. br. 400) postavi vikara na četiri godine, koji bi zadovo-ljavao sve potrebne uvjete za provincijala, i ovaj en-titet neka upravlja prema propisima postavljenima od učitelja Reda.

§ III. – Ako bi provincija ili viceprovincija, o ko-joj je riječ u § I, kasnije ispunila potrebne uvjete pre-

ma propisu br. 257, neka Opća skupština ili učitelj Reda, uz pristanak svoga vijeća, za nju proglasi da uživa u pravima i izvršava obaveze viceprovincije.

§ IV. – U područjima gdje se zbog nepovoljnih okolnosti ne bi mogla održati Provincijska skupština, učitelj Reda, sa suglasnošću svojeg vijeća, moći će se pobrinuti na koji će način, očuvavši pravednost, pro-vincija biti predstavljena na Općoj skupštini.

KKN 270

[Techn.] 270. Const.270. – § I. – Asignacija je dodjeljenje brata nekoj provinciji ili određenom samostanu, sa svim pravima i dužnostima, ako nije na drugom mjestu drugačije izričito rečeno.

§ II. – Asignacija je ili izravna ili jednostavno učinjena, ili neizravna ili učinjena radi službe ili studija.

§ III. – Asignacija radi studija izvan vlastite pro-vincije nije dovoljna da se ima glas kod izborâ. Dru-ga prava i obveze brata koji je asigniran radi studija neka odredi provincijal one provincije gdje je asi-gniran uz prethodni pristanak provincijala one pro-vincije u kojoj je učlanjen, poštujući br. 208.

§ IV. – Asignacija radi službe vrijedi samo za starješine, a asignacija radi studija samo za studen-te izvan provincije.

§ V. – Svaki brat mora već od prve profesije imati izravnu asignaciju za određeni samostan. I ona je po sebi bez vremenskog ograničenja. Ne-izravna asignacija traje samo za vrijeme službe. Trajanje neizravne asignacije određuje provincijal one provincije gdje je brat asigniran, uz pristanak provincijala one provincije u koju je brat učlanjen. Kada je neizravna asignacija aktivna, prethodna izravna asignacija ostaje neaktivna. Kad završi vri-jeme neizravne asignacije, oživljuje izravna asigna-cija ili jednostavno učinjena.

KKN 271 § IV (T 223 B 274)

[Techn.] 271. Ord. 271. – § I. – Opća skupšti-na ili učitelj Reda mogu slobodno asignirati braću u bilo koju provinciju ili samostan.

97

DODATAK

§ II. – Provincijska skupština ili provincijal mogu činiti asignacije u svojoj provinciji.

§ III. – Provincijska skupština ili provincijal mogu brata druge provincije asignirati u svoju provinciju uz pristanak Provincijske skupštine ili provincijala one provincije u koju je učlanjen, no ipak sa znanjem učitelja Reda.

§ IV. – Brat koji bi prema propisu § I ili § III bio jednostavno asigniran u neku provinciju, također tre-ba što prije dobiti asignaciju za određeni samostan.

§ V. – Izravne asignacije braće i neizravne radi studija moraju biti učinjene pismeno (usp. Dodatak, br. 13).

KKN 382

♦ 382. Ord. — Kod provincijala treba biti taj-ni arhiv u kojem se moraju čuvati tajni dokumen-ti, o sadržaju kojih provincijal treba upozoriti svo-ga nasljednika. Nakon što prođe 70 godina, poslije smrti braće na koje se dokumenti odnose, treba dotične dokumente spaliti, ukoliko se to može uči-niti bez povrede prava onih koji su još živi, te u skladu s građanskim pravom.

KKN 386 (B 297)

♦♦ 386. Ord. – § III. – Kada pak provincijal, prema propisima KKN ili u Statutu provincije i vikarijata, mora raspravljati s Provincijskim vije-ćem o poslovima koji se tiču vikarijata, neka se također posavjetuje s Vijećem vikarijata; o potvrdi, postavljanju ili smjeni provincijalova vikara neka provincijal raspravlja samo u Provincijskom vijeću (usp. br. 373, 1°). [ ◆ B 297 ]

KKN 408

[Techn.] 408. Const. – Na Općoj skupštini defi nitora sastaju se i imaju pravo glasa:

1° učitelj Reda;

2° bivši učitelji Reda;

3° defi nitori koje su izabrale pojedine provincije;

4° delegati koje su izabrale pojedine viceprovin-cije;

5° delegati provincijskih vikarijata, odabrani pre-ma br. 409-bis, no isključujući vikare provincijalâ;

6° jedan delegat od braće izravno asignirane u kućama pod neposrednom vlašću učitelja Reda, ako spomenute braće ima manje od 100; ako ih pak ima 100 ili više, onda imaju dva delegata. De-legati se biraju po propisu br. 409-ter.

KKN 409

[Techn.] 409. Const. – Na Općoj skupštini provincijala sastaju se i imaju pravo glasa:

1° učitelj Reda;

2° bivši učitelji Reda;

3° pojedini provincijali;

4° pojedini viceprovincijali;

5° delegati vikarijata, odabrani između vikarâ provincijalâ prema br. 409-bis.;

6° jedan delegat od braće izravno asignirane u kućama pod neposrednom vlašću učitelja Reda, ako spomenute braće ima manje od 100; ako ih pak ima 100 i više, onda imaju dva delegata. De-legati se biraju po propisu br. 409-ter.

KKN 425 (B 306)

✪✪425. – § I. – Sociusi pomažu učitelju Reda u vršenju njegove zadaće prema cijelom Redu; s pomoću njihova pristanka ili savjeta učitelj uprav-lja Redom, raspravljajući i odlučujući o važnijim pitanjima za život cijelog Reda.

§ II. – Sociusâ učitelja Reda neka ne bude ma-nje od osam, niti više od deset. Trojica će biti za-dužena za apostolat, za intelektualni život i bratski život i formaciju u Redu, dok će ostalima biti po-vjereno njegovanje odnosa provincija s Redom i drugi djelokruzi što im ih možda dodijeli učitelj Reda (usp. br. 428). [ ✪ B 306 ]

KKN 427-bis (B 307)

♦♦ 427-bis. Ord. – Na sociusa za bratski život i formaciju u Redu osobito spada ovo:

1° pomagati učitelju Reda u svim stvarima što pripadaju u bratski život i za redovničku formaciju braće, bilo trajnu ili početnu;

98

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

2° pomagati svim provincijama da se pobrinu za redovničku formaciju braće i rast bratskog života;

3° kada bude potrebno, skupiti zajedno učitelje koji se brinu za početnu formaciju braće i promica-telje trajnog obrazovanja jednog ili više područja;

4° olakšati primanje u novicijat i formaciju od-gajanika, kao i porast i izvršavanje provincijskih pla-nova koji pripadaju trajnoj formaciji. [ ◆ B 307 ]

KKN 455-ter (B 312)

♦♦ 455-ter. Ord.– § I. Ako naši zakoni omogu-ćuju izbor kroz pisma (usp. br. 455-bis), neka se do-pusti također izbor elektroničkim putem.

§ II. Spada na provincijala, sa suglasnošću svog vijeća, odrediti treba li izbor biti napravljen kroz pisma ili elektroničkim putem, te izabrati elektronič-ko sredstvo prikladno i dobra glasa.

§ III. Izbor kroz elektronička sredstva treba se pro-vesti prema sljedećim normama:

1° predsjednik neka šalje svim biračima upute za pristup izabranom elektroničkom sredstvu;

2° unutar vremena što ga je odredio predsjednik svaki glasač daje svoj glas prema dobivenim uputama;

3° kada je prošlo vrijeme za glasovanje, predsjed-nik neka potvrdi ishod u prisustvu Provincijskog vi-jeća ili dva pregledavača glasovnicâ koji su odobreni od vijeća;

4° neka se nastavi prema br. 455-bis, § II, 5°, 6° et 7°.

§ IV. Za valjanost izbora kroz elektronička sred-stva potrebno je da:

1° nijedan glasač nije isključen od glasovanja zbog izabranog sredstva;

2° nijedan brat koji ima pasivno pravo glasa nije isključen od glasovanja birača zbog izabranog sredstva;

3° bude utvrđeno da samo glasači nose glas, i to svaki od njih samo jedan;

4° glasovi pojedinih birača ostanu tajni.

§ V. Spada na Provincijsku skupštinu izraditi druge propise za izbore kroz elektronička sredstva. [ ◆ B 312 ]

KKN 467

[Techn.] 467. Const. – § I. – Saslušavši neko-liko ozbiljnije braće koja ne pripadaju zajednici birača, provincijal može izbor potvrditi ili ga po-ništiti te molbeni izbor prihvatiti ili odbiti, kako bude smatrao da je potrebno za dobro Reda, pa makar izbor bio obavljen u skladu s pravnim pro-pisima. Svoju odluku neka ne odugovlači više nego što je potrebno.

§ II. – Ako provincijal smatra da molbeni izbor, propisno obavljen treba prihvatiti, neka on sam zatraži dispensu od učitelja Reda, pa kada je dobi-je, može molbeno izabranog potvrditi prema pro-pisu § I.

KKN 479 (B 316)

♦♦ 479. Ord. – § I. – Da netko može biti va-ljano izabran za provincijalova vikara, bez povrede br. 443, traži se:

1° da je navršio trideset godina i da je prošlo deset godina od njegove prve profesije;

2° da nije bio provincijalov vikar u istom vika-rijatu u dva neposredno minula mandata.

§ II. – Ako neki brat ne može biti izabran zbog nedostatka jednog ili više uvjeta o kojima se govo-ri u § I, 1 ° i 2°, braća mogu zatražiti od provinci-jala da ga se postavi, koji neka se o tome pobrine u skladu s br. 467. [ ◆ B 316 ]

KKN 497

[Techn.] 497. Const. – § I. – Bez povrede br. 491 § II i izuzevši one koji su već zastupljeni prema propisu br. 352 § I, delegata (predstavnika) koji ide na Provincijsku skupštinu – samo ako imaju aktiv-no pravo glasa (usp. br. 440 i 441) – biraju:

1° braća izravno asignirana u kućama provincije;

2° ako se u Statutu provincije ne odredi druk-čije, braća izravno asignirana u kućama i samosta-nima pod neposrednom vlašću učitelja Reda, izu-zevši one koji pripadaju Generalnom vijeću;

3° braća neizravno asignirana izvan provincije, samo ako nisu starješine;

99

DODATAK

4° braća asignirana u samostanima za koje je postignut dogovor prema propisu br. 391, 4°–6°, samo ako nisu priori.

§ II. – Poštujući br. 490 § I, s obzirom na broj glasača za izbor priorova sociusa neka provincijal sa svojim vijećem pripoji dotičnom biračkom iz-boru druge glasače što borave izvan samostana, a koji zbog ozbiljna razloga ne mogu sudjelovati u izboru sociusa u samostanu svoje asignacije (usp. br. 491).

§ III. – Poštujući br. 443, § I, sva braća koja imaju pravo glasa u biranju delegata mogu i sama biti birana od zbora kojemu pripadaju.

KKN 499 (B 327)

♦♦ 499. Ord. – § I. – Provincijsko vijeće treba odrediti za svaki birački skup, trebaju li se glasači posebno sastati radi biranja ili da svoj glas dostave pismeno.

§ II. – Ako se biranje vrši na posebnoj skupštini:

1° Provincijsko vijeće neka odredi predsjednika i mjesto biranja;

2° kod samog biranja treba se pridržavati br. 452 i 494, § IV;

3° nakon izbora delegata neka se na isti način izabere i njegov vikar u slučaju nužde.

§ III. – Ako se glasači ne mogu lako okupiti, neka se nastavi dopisno, predsjedanjem provincijala prema br. 455-bis i prema sljedećim propisima:

1° ako se u prvom glasovanju ne postigne apso-lutna većina, provincijal neka postupi prema br. 455-bis, § II, 6° i 7°, u posljednjem pak glasova-nju, bilo ono drugo (br. 6°), bilo treće ili četvrto (br. 7°), mogu se predložiti samo ona dvojica koji su u prethodnom glasovanju imali najveći broj gla-sova, poštujući br. 450, § III;

2° u slučaju da delegat bude spriječen, neka ga zamijeni onaj koji je u posljednjem glasovanju po broju glasova bio na drugom mjestu, bez povrede br. 450, § III. [ ◆ B 327 ]

KKN 545

[Techn.] 545. Const. – § I. – Ukoliko samo-stan, provincija ili Red ugovore obveze i dugove preko svojih starješina ili upravitelja, bilo redovitih ili opunomoćenih u okviru njihove službe i zadat-ka, sama pravna osoba dužna je za to odgovarati.

§ II. – Isto tako, ako ugovara deputirani upra-vitelj, mora odgovarati ona pravna osoba u ime koje je čin sklopljen.

§ III. – Ako brat sklopi ugovor bez ikakvog do-puštenja starješine, mora odgovarati sam, a ne Red, provincija ili samostan.

KKN 560

[Techn.] 560. Ord. – § III. – Neka se novci ulažu samo u bankama za koje je poznato da su sigurne, i zaista imajući u vidu br. 555 pod imeni-ma odgovornih pravnih osoba ili instituta kojima one pripadaju.

§ IV. – Neka banku izabere sam upravitelj sa suglasnošću starješine.

KKN 570 (ACG 2010, 243; B 340)

♦♦♦ 570. Ord. – § I Ekonom Reda treba pod-nijeti račun učitelju Reda i njegovu vijeću onako kako je određeno za provincijskog ekonoma.

§ II. – U godinama u kojima se održava Opća skupština, neka se predstavi na plenarnoj sjednici skupštine izvješće ekonoma Reda koje je ispitano i analizirano od ekonomskog vijeća Reda te odobreno od učitelja Reda s njegovim vijećem.

KKN 601

♦ 601. Ord. – Kada braća stalno vrše neku dužnost ili rade u institutima, pothvatima ili u ne-čemu sličnom što ne spada na samostan ili provin-cije Reda, neka se provincijal pobrine da sklopi ugovor u kojemu će svi uvjeti biti pomno ustanov-ljeni. Kada se vrši neka dužnost na teritoriju druge provincije, ugovor treba povrh toga imati odobrenje provincijala toga mjesta.

KKN 603

[Techn.] 603. Ord. – Svi ugovori, kada je to moguće, neka se sklapaju u ime pravne osobe za-

100

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

konom priznate, a jedan primjerak neka se čuva u arhivu odnosnog ekonoma provincije ili Reda.

KKN 617 § I

[Techn.] 617. Const. – § I. – Nijedan brat ne smije prihvatiti sudjelovanje u upravljanju dobri-ma osoba koje ne pripadaju Redu, bile to fi zičke osobe ili pravne, osim u izuzetnom slučaju, i to s dopuštenjem provincijala.

§ II. – Ako je s ovim upravljanjem skončano polaganje računa, neka to provincijal ne dopusti olako, i to samo za vrijeme koje je prijeko potreb-no. Neka se taj predmet potanje odredi u Statutu ekonomskog upravljanja provincije.

Dodatak 15. Glavne isprave koje treba čuvati u arhivu provincije (383)

– akti Sv. Stolice i učitelja Reda koje je provin-cijal primio;

– vjerodostojna akta, zapisnici i isprave Provin-cijskih skupština;

– zapisnik u kojem se nalaze odluke Provincij-skog vijeća;

– najvažniji akti i registar aktâ provincijala;

– izvješća nakon kanonskih vizitacija;

– ugovori s mjesnim ordinarijima;

– vjerodostojne isprave o izborima u provincij-skim vikarijatima ili samostanima;

– izvješća priora i provincijskih vikara, bilo go-dišnja ili ona na kraju njihova upravljanja;

– ugovori i isprave koje se tiču ekonomskog upravljanja;

– jedan primjerak raznih izvještaja poslanih učitelju Reda: a) ili onih provincijalovih na kraju njegova četverogodišta, ili za Opću skupštinu, b) ili o studiju, o misijama, o eko-nomskom upravljanju, itd.

Fotografi je s naslovnice:

Gornji red: Svećeničko ređenje 2019. (fotografi ja preuzeta sa službene web-stranice Splitsko-makarske nadbiskupije);

Srednji red: Proslava 50. obljetnice HKM Hamburg (fotografi ja: Adolf Polegubić); Novoizabrani učitelj Reda fr. Gerard Francisco Timoner (fotografi ja preuzeta s web-stranice Opće skupštine u Vijetnamu); Đakonsko ređenje 2019.

Donji red: Opća skupština u Vijetnamu (preuzeta s Facebooka Opće skupštine u Vijetnamu).