VJESNIK - Dominikanci

LVI (2020.) 121

ISSN 1331-7660

V J E S N I KHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJEŠTENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

VJESNIKHrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije

God. LVI (2020.), broj 121

IZDAJE:Dominikanski provincijalat

Zagreb, Kontakova 1

ODGOVARA:fr. Slavko Slišković, provincijal

UREDNICI:fr. Slavko Slišković (glavni urednik)

Ana Buljat (tajnica provincijala)

GRAFIČKO OBLIKOVANJESilvio Parisi

TISAK:Denona, Zagreb

Tiskano u lipnju 2020.

ISSN 1331-7660

UVODNIK ...................................................................................................................................................... 3

IZ REDA ............................................................................................................................................................ 4Papa Franjo u posjet primio Učitelja Reda ...................................................................................................... 5Dominikanskoj obitelji povodom pripreme Jubileja 2021. godine ............................................................. 5Pismo Učitelja Reda na Pepelnicu .................................................................................................................. 7Uloga promicatelja pravde i mira u Redu ....................................................................................................... 8 Zajedništvo dominikanske obitelji u molitvi .................................................................................................. 11Pismo Učitelja Reda povodom pandemije COVID-19 .......................................................................... 14Dominikanska obitelj s krunicom u ruci .................................................................................................... 15

IZ PROVINCIJALATA ................................................................................................................................ 16Popis sudionika Izborne provincijske skupštine 2020. u Bolu; Dostavljanje izvješća, molbi i prijedloga .......... 16Dan Provincije i Izborna provincijska skupština ............................................................................................ 18Poruka potpore Učitelja Reda i izvještaj Provincijala o stanju Provincije .................................................. 19Izvješća s Provincijskih vijeća ......................................................................................................................... 20Postavljanje u službu čitača i akolita ........................................................................................................... 23 Svečani zavjeti trojice braće .......................................................................................................................... 24

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA ............................................................................................................ 26Proslavljen Dan Provincije .......................................................................................................................... 26 Korizmene tribine u sjeni COVID-19 .......................................................................................................... 27Dvadeseta „Pepelnica umjetnika“ ................................................................................................................. 29Iz Samostana sv. Dominika u Dubrovniku, na 58. dan od pojave koronavirusa u Hrvatskoj .............. 31Iz Samostana Sv. Križa u Gružu ....................................................................................................................... 33Izvješće iz Trogira ........................................................................................................................................... 36Korona na bračkom škoju .......................................................................................................................... 37Izvješće iz Studentata .................................................................................................................................... 38Jedan dan u novicijatu „koji teče“ ..................................................................................................................... 41Dodijeljena odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske ............................................................................... 43Zahvalnica Samostanu sv. Jeronima ............................................................................................................. 43Tribina povodom objavljivanja knjige Rajmunda Kuparea ................................................................................ 44Pravo na lijepo, dobro i sveto u umjetnosti ............................................................................................ 45Izložba portreta hrvatskih svetaca i blaženika obitelji Mareković na Peščenici ........................................ 45Najave 2020. ........................................................................................................................................... 47Križni put na našem webu .................................................................................................................................... 47Tablica obljetnica braće u drugoj polovici 2020. godine ................................................................................... 47Tisuće vjernika u molitvi s hrvatskim dominikancima ..................................................................................... 48Kapela Samostana Kraljice sv. Krunice ........................................................................................................... 49Obnova samostanske i središnje provincijske knjižnice „Hijacint Bošković“ .............................................. 52

NOVA IZDANJA .......................................................................................................................................... 55

IN MEMORIAM .......................................................................................................................................... 56Fr. Ivica Tomljenović, OP (1933.-2020.) .................................................................................................. 56Posmrtna odlikovanja Republike Hrvatske fr. Dominiku Baraču, fr. Hijacintu Boškoviću i fr. Franji Šanjeku .. 58

SADRŽAJ

3

Draga braćo, poštovani čitatelji,

pred vama je prvi ovogodišnji broj našega Vje-snika, ali 121. po redu od početka izlaženja. Im-presivna je to brojka. S tisuća stranica objavljenoga teksta, dokumenata i fotografija moguće je iščitavati razna događanja na razini Hrvatske dominikanske provincije. Iza svakoga od njih stoji barem jedan brat, a najčešće cijele zajednice. Opisani su lijepi, ali i teški trenuci kroz koje smo prolazili. Ipak, nikada do ove godine nismo imali situaciju tolike međusob-ne fizičke udaljenosti i nemogućnosti izravne komu-nikacije kao posljedice pandemije COVID-19. Ona nas je zatvorila u zajednice naših asignacija ili one u kojima su se pojedina braća zatekla bez mogućnosti njihova napuštanja. Bili smo također udaljeni i od redovitog apostolata koji vršimo u samostanima, župama, misijama, školama i fakultetima. Izolira-nost od vanjskoga svijeta učinila nas je upućenijima jednih na druge. Mnogi su ovo vrijeme doživjeli kao svojevrsne duhovne vježbe ili pak iskoristili za otkrivanje monaške dimenzije našega Reda u svojoj ljepoti i zahtjevnosti. Dok su suvremena sredstva komunikacije kao sredstvo evangelizacije donedav-no koristila tek nekolicina braće, novonastale prilike pokazale su kako smo brzo spremni učiti i prihvaćati ih s ciljem naviještanja evanđelja. Držim da smo u tome bili dosta uspješni. To se osobito vidjelo tije-kom molitve krunice u zajedništvu s cijelom domi-nikanskom obitelji diljem svijeta.

Ovaj nas je virus usto poučio kako se, čak i ako bismo željeli, ne možemo ograditi od ostatka Reda te samodopadno živjeti samo na razini pojedinog samostana ili provincije. Sve što se događa u bilo kojem dijelu svijeta tiče se i nas. S druge strane, ono što se događa kod nas također je naišlo na zanima-nje kod drugih. Bila nam je draga podrška Učite-lja Reda prigodom potresa koji je pogodio Zagreb. Zahvalni smo Bogu što štete na našim samostanima nisu velike. Nova zgrada Samostana bl. Augusti-na Kažotića prošla je bez oštećenja, dok su napu-kline u Samostanu Kraljice sv. Krunice uglavnom već sanirane. Riječi utjehe, potpore i bratske blizi-ne ne smiju biti samo prigodom teških situacija, nego bismo trebali blizinu s različitim entitetima i

granama našega Reda svjedočiti svakodnevno u mo-litvenom zajedništvu na koje nas Generalna kurija potiče, kao i sudjelovanjem u raznim tijelima i ma-nifestacijama Reda.

Dan Provincije nismo mogli proslaviti na uobi-čajeni način, ali su redovito održavana Provincijska vijeća, a pred nama je i Izborna provincijska skupšti-na. Koristim prigodu zahvaliti svima koji su tijekom prethodnog razdoblja vršili razne službe u našim za-jednicama. Siguran sam da smo svi nastojali činiti najbolje što smo mogli. Bogu hvala, vidimo da pri-stižu i nove snage mlađe braće koji su u novicijatu ili su primili službe akolita i čitača ili pak položili sve-čane zavjete dok bi u međuvremenu dvojica braće, Ante Kazoti i Reginald Biklić, trebali biti zaređeni za svećenike. To nam jamči kontinuitet djelovanja koje je vjerujemo Gospodin povjerio našoj Provinciji.

U ovim neredovitim vremenima nije bilo ni re-dovitih aktivnosti u našim zajednicama. Ipak, pri-lozi iz samostana i kuća potvrđuju ono što smo u ovom neposredno završenom liturgijskom razdoblju slavili, a to je pobjeda života nad smrću. Unatoč svemu, bilo je lijepih duhovnih i materijalnih ak-tivnosti. Sigurno će nam biti drago čitati o nese-bičnom zalaganju braće u propovijedanju i pou-čavanju, očuvanju i oplemenjivanju naše baštine i stvaranju novih vrijednosti. Neke od ovih aktivnosti prepoznale su gradske i državne vlasti ili kulturne i znanstvene ustanove te su uslijedila odlikovanja, priznanja, zahvalnice i tribine.

U V O D N I K

4

VJESNIK HRVATSKE DOMINIK ANSKE PROVINCIJE

Prošlost naše Provincije puno je dulja od godišta našega Vjesnika. Nazočnost dominikanaca na hr-vatskim prostorima još je starija. Iduće godine nas čekaju veliki jubileji kako na razni Reda tako i naše Provincije. Drevnost u sebi nosi i sjećanje na one koji su nam prethodili na zemaljskom hodu. I ovaj je broj našega glasila obilježen sjećanjem na premi-nuloga brata Ivicu Tomljenovića. Koristim prigodu podsjetiti na ono što propisuju naše Konstitucije: „Prigodom smrti svakog brata: samostan gdje brat umre i samostan gdje je bio asigniran neka izmole pokojničko slavlje i slave sprovodnu misu. U čitavoj provinciji kojoj je bio član: svaki svećenik i svaki sa-mostan neka slavi jednu misu; svaki brat nesvećenik neka sudjeluje u jednoj misi“ (KKN 73).

Pred nama je ljeto. Obično ga koristimo za od mak od svakodnevice. Opća skupština održana u

Vijetnamu potiče svu „braću da brigu o međusobnoj radosti prošire na osiguravanje odmora koja obnav-lja“ (Bien Hoa 94), ali i da je „odnos između čovjeka i prirode recipročan“ te da pazimo „što kupujemo, kako putujemo, što jedemo i pijemo, koliko ener-gije i vode trošimo“ (Bien Hoa 174). Vjerujem da si u našim samostanima koji su na prekrasnim lo-kacijama možemo osigurati odmor u skladu s na-vedenim kriterijima te vam svima želim ugodno i blagoslovljeno ljeto kako bismo nakon njega novim zanosom iznova otkrivali „prvi cilj radi kojega smo se okupili… da složno živimo u kući i da budemo jedna duša i jedno srce u Bogu“ (KKN 2).

Fr. Slavko Slišković, OP, provincijal

5

PAPA FRANJO U POSJET PRIMIO UČITELJA REDA

I Z R E D A

U subotu 7. prosinca u Vatikanu papa Franjo je u službeni posjet primio brata Gerarda Fran-

cisca Timonera III., Učitelja Reda propovjednika.

„Na početku službe došao sam po Vaš blago-slov“, izjavio je fr. Gerard Francisco Svetom Ocu. Potom ga je ukratko izvijestio o izbornoj skupštini Reda koja je održana u srpnju 2019. godine u Vijet-namu, rekavši kako su dominikanci odlučili izabrati Učitelja Reda s dalekih Filipina – s periferije – te o poruci koju je izrekao na kraju Opće skupštine o misiji Reda propovjednika.

Zahvalio je Papi na očinskoj brizi za Red i po-dršci bratu Bruni Cadoréu, bivšem Učitelju, kao i na kanonizaciji Bartolomeja od Mučenika, autora knjige Stimulus Pastorum, koji je sa svetim Karlom Boromejskim podržao reformu Crkve.

Zahvalu je izrekao i zbog imenovanja u član-stvo Međunarodne vatikanske teološke komisije. Na kraju službenog dijela susreta, Učitelj je Svetom Ocu uručio prigodne darove, a potom je uslijedio neformalni dio razgovora i fotografiranje.

Fotografija preuzeta s internetske stranice Reda: www.op.org

DOMINIKANSKOJ OBITELJI POVODOM PRIPREME JUBILEJA 2021. GODINE

Rim, 31. siječnja 2020.Prot. br. 50/18/027 Jubilej 2021.

Draga braćo i sestre u dominikanskoj obitelji,

Dok počinjemo godinu Gospodnju 2020., imajmo na umu predstojeće slavlje osamstogodišnji-ce Dies Natalis (Rođenja za Nebo) našega svetog oca Dominika. Fr. Bruno Cadoré u svojem je dopisu od 6. kolovoza 2018. godine najavio da ćemo „slavi-ti obljetnicu smrti sv. Dominika tijekom jedne godine, počevši od 6. siječnja 2021. do 6. siječnja 2022. godine“.

Tema proslave Jubileja je „Za stolom sa sv. Do-minikom“, koja je nadahnuta Stolom Mascarella, na kojemu je naslikan prvi portret sv. Domini-ka ubrzo nakon njegove kanonizacije. Tako ćemo

sv. Dominika slaviti ne samo kao sveca na postolju već kao sveca koji uživa zajedništvo stola sa svojom braćom, okupljenih istim pozivom da propovijedaju Božju riječ i dijele Božji dar hrane i pića.

Naše jubilarno slavlje poziva nas da razmišljamo o ovim pitanjima: Što za nas znači biti za stolom sa sv. Dominikom ovdje i sada (hic et nunc)? Kako nas njegov život i djelovanje nadahnjuju i potiču da dijelimo svoj život, svoju vjeru, nadu i ljubav, svoja duhovna i materijalna dobra kako bi se i drugi mogli hraniti za tim istim stolom? Kako taj stol postaje stolom lomljenja Riječi i Kruha Života? Nadam se da ću s vama podijeliti svoja razmišljanja o ovim pi-tanjima u drugom pismu.

6


U ovom trenutku želim vam predstaviti glavne aktivnosti koje je pripremila Komisija za pripremu Jubileja, koje će se održati u Bolonji, u bazilici sv. Dominika. Vrhunac putujućeg propovijedanja sv. Dominika bio je u Bolonji, gdje se čuvaju i štuju njegovi posmrtni ostaci, pa će stoga središte proslave biti u tom gradu. Molio bih provincijale i vicepro-vincijale da promiču sudjelovanje u ovim slavljima. Molio bih vas također da slične aktivnosti održite i u svojim provincijama ili viceprovincijama zato što su Dominikov duh i karizma prisutni gdje god propovijedaju njegovi sinovi i kćeri.

Liturgijska slavlja

1. Bogojavljenje, 6. siječnja 2021. – Euharistijsko slavlje otvorenja koje će predslaviti bolonjski nad-biskup, kardinal Matteo Zuppi.

2. Prijenos sv. Dominika, 24. svibnja 2021. – Nje-gova Svetost, papa Franjo, pozvan je da predslavi euharistijsko slavlje.

3. Dies Natalis sv. Dominika, 4. kolovoza 2021. – Ja ću predvoditi dominikansku obitelj u euhari-stijskom slavlju.

4. Bogojavljenje, 6. siječnja 2022. – Zaključno eu-haristijsko slavlje koje će predslaviti provincijal Pro-vincije sv. Dominika.

• Potičemo viceprovincije i provincije da organizira-ju slične proslave za dominikansku obitelj u svojim mjestima, posebno za one koji ne mogu biti prisut-ni u Bologni.

Hodočašća

Pozvani ste također da sudjelujete ili organizirate hodočašće „Posljednje putovanje sv. Dominika“ iz Rima u Bolonju. Komisija za Jubilej uskoro će obja-viti Hodočasnički put, koji uključuje svetišta Reda, zajedno s različitim aktivnostima za godinu Jubileja.

Stol Mascarella

Od 25. ožujka 2021. do 7. listopada 2021. u ba-zilici sv. Dominika u Bolonji i klaustru samostana bit će održana izložba „Za stolom sa sv. Domini-kom“ (A tavola con S. Domenico) na kojoj će prvi put

biti predstavljen cjelovit Stol Mascarella. To je vrlo značajno zato što su prije ove izložbe dijelovi stola bili čuvani na različitim mjestima.

Izložba uključuje novosti o temi „stola“ u suvre-menoj umjetnosti, što će nam pomoći u promišljanju o pitanjima koja su ranije postavljena u ovome pismu.

Konferencije

U suradnji sa Sveučilištem u Bolonji, Komisija za pripremu Jubileja održat će povijesno-znanstvenu konferenciju od 22. do 25. rujna 2021. o temi Jubileja.

Nadam se da će sveučilišta i fakulteti Reda orga-nizirati, tijekom 2021. i godina koje slijede, teološke konferencije koje će Redu pomoći u promišljanju o temi Jubileja. Regionalne ili međuprovincijske prosla-ve, studijski tjedni ili duhovne vježbe pomoći će nam da proslavimo Jubilej u duhu zajedništva i suradnje.

Informacije i materijali za jubilej

Opći kalendar aktivnosti, materijali za Jubilej i druge važne informacije bit će objavljeni na mrežnoj stranici koja će biti napravljena za tu svrhu. Nadamo se da će mrežna stranica biti mjesto suradnje i dije-ljenja materijala. Fr. Philipp Johannes Wagner OP, predsjednik Komisije za pripremu Jubileja, bit će vam na raspolaganju ako budete imali pitanja ili prijedloge ([email protected]).

Na kraju, u duhu obiteljske solidarnosti, želio bih apelirati na vaš financijski doprinos koji će nam pomoći u pokrivanju troškova spomenutih aktivno-sti. Molim vas da se javite fr. Juanu Luisu Mediavilli, ekonomu Reda ([email protected]) za detalje.

Dok se pripremamo za Jubilej, imajmo na umu da ne želimo slaviti sv. Dominika u arheološkom duhu, a još manje u duhu apologetike i samo-ve-ličanja, već sa zahvaljivanjem i u duhu promišlja-nja i pozornosti spram znakova vremena te važnosti života i trajnog nasljeđa sv. Dominika.

Vaš brat,

Fr. Gerard Francisco Timoner III., OP, učitelj Reda

7

IZ REDA

PISMO UČITELJA REDA NA PEPELNICU

Draga braćo,

Ulazeći u ovo sveto korizmeno razdoblje i dajući hvalu Bogu što nas je svojom milosrdnom ljubavlju obnovio za milost i prijateljstvo s Njim, posvješćujemo si da je „milost iskrena sućut za tuđu nevolju (afektivna milost) potičući nas da ukoliko možemo priteknemo u pomoć (efektivna milost)“ (Summa Theologiae II-II, q. 30, a1). Milost je ona koja je nukala Isusa da liječi bolesne i hrani gladne. Milost je ta koja ga je vukla da naučava i propovi-jeda: „Vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogoče-mu.“ (Mk 6, 34).

Svjedočiti Kristovu ljubav i milost kroz djela pravde, mira i brige za stvoreno dio je evangelizacije koji potrebuje „organizaciju“. Prisjećamo se da sveti Dominik, kad je bio potaknut suosjećanjem za one koji su patili tijekom gladi, nije samo prodao svoje dragocjene knjige, već je „ustanovio ubožnicu…“ što je potaknulo druge da učine isto (Libellus, 10)

U istom je duhu Opća skupština u Bien Hoa zatražila od Učitelja Reda da u suradnji s Općim vijećem objavi smjernice za provincijske, regionalne i opće promicatelje pravde i mira (ACG, 2019., 175). Ispunjavajući ovu preporuku, mi ovim objav-ljujemo dokument „Uloga promicatelja pravde i mira u Redu“.

Iako nije spomenuta u naslovu, „briga za stvo-reno“ se podrazumijeva kao dio onoga što treba biti promicano. Nedavne socijalne enciklike jasno ističu povezanost između promicanja pravde, mira i brige za stvoreno: „Kao što su ljudske vrline povezane

Čista srijedaRim, 26. veljače 2020.

Prot. 50/17/805 Pravda i mir

Provincijalima i braći Reda propovjednika

tako da slabljenje jedne dovodi u opasnost i druge, tako je i ekološki sustav zasnovan na poštivanju plana koji utječe na oboje – i zdravlje društva i njegov dobar odnos s prirodom.“ (Caritas in veritate, 51). Stoga, „stvarni ekološki pristup uvijek postaje društveni pristup; mora integrirati pitanja pravde u rasprave o okolišu, tako da se može čuti i plač zemlje i jauk siromašnih“ (Laudato Sii, 49).

Neka propovjednički rad Reda pomogne Božjem narodu da postane više vjeran savezu; jer vjernost donosi obećanje: „da ne bude siromaha kod tebe. Ta Gospodin će te obilno blagoslivljati u zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš, samo ako budeš dobro slušao glas Gospodina, Boga svoga, držeći i vršeći sve ove zapovijedi što ti ih danas naređujem.“ (Pnz 15,4-5).

Vaš brat,

Fr. Gerard Francisco Timoner III., OP učitelj Reda

8


ULOGA PROMICATELJA PRAVDE I MIRA U REDU

Navještaj evanđelja neraskidivo je vezan s djelo-vanjem za postizanje pravde: „Duh Gospodnji

na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene“ (Lk 4, 18). Od Dominikovog vremena (usp. Libellus, 10), mi domi-nikanci prepoznali smo da naš poziv propovijedanja evanđelja znači donošenje Radosne vijesti tamo gdje vlada patnja. Isto potvrđuje Crkva u svom socijalnom nauku. Biskupska sinoda 1971. godine potvrdila je da „djelovanje u svrhu pravde i sudjelovanje u pre-obrazbi svijeta u potpunosti nam se pojavljuju kao temeljne sastavnice propovijedanja evanđelja“ (br. 6).

Iako je ovakav pogled sastavni dio propovijedanja tolike braće, bila poveznica na „pravdu i mir“ izravna ili ne, ostaje teško vršiti ovu misiju propovijedanja u sinergiji sa svim ostalim oblicima propovijedanja u kojima smo formirani. Ova poteškoća rađa potrebu za promicateljima pravde i mira kako bi pomogli braći na svim razinama da ojačaju ovu sinergiju.

Od 1977., naše Opće skupštine su naglašava-le važnost postojanja takvih promicatelja pravde i mira na svim razinama Reda. Opća skupština u Rimu (ACG, 2010., 167) zatražila je „da Međuna-rodna komisija za pravdu i mir napiše opis preciznih dužnosti i ciljeva za opće, regionalne i provincijske promicatelje (ACG, 2007., Bogotâ, 69)“. Generalni kapitul u Bien Hoa 2019. (ACG, 2019.,755) zadužio je Učitelja Reda da izda ove smjernice.

Glavna uloga promicatelja pravde i mira jest pro-micanje duhovnosti koja je svjesna pravde i mira kao sastavnog dijela propovijedanja svakog brata,

Ljubav će se i vjernost sastati,pravda i mir zagrliti.

Vjernost će nicat’ iz zemlje,Pravda će gledat’ s nebesa.

Ps 85, 11-12

monahinje, sestre, laika i svake dominikanske usta-nove. To podrazumijeva produbljivanje svijesti da naša evangelizacijska i teološka aktivnost ne mogu zanemariti „najmanje“ u našoj sredini (Mt 25, 40). Stoga bi ovaj posao promocije trebao pomoći:

- u traženju pravde za one čija su prava povrijeđena;

- u potrazi za mirnim rješenjima sukoba;

- u prepoznavanju i procjeni temeljnih uzroka suvremenih izazova za ljudsko dostojanstvo i okoliš;

- u promicanju i zaštiti cjelovitosti svega stvore-noga i ljudskih prava svih ljudi;

- u promicanju pravednih i mirnih odnosa u našim dominikanskim zajednicama.

Opći promicatelj pravde i mira

Stoga, kako bismo osigurali veći utjecaj našeg propovijedanja:

1. Učitelj Reda imenovat će Općeg promicatelja pravde i mira, koji će raditi u koordinaciji sa stal-nim poslanstvom Reda pri Ujedinjenim narodima (postoji mogućnost da će isti promotor biti stalni poslanik). Među njegovim zadaćama su sljedeće:

a) da doprinese promicanju pravde i mira u Redu:

i. predsjedanjem Međunarodnom dominikan-skom komisijom za pravdu i mir (IDCJP) za-jedno s međunarodnim promotorom pravde i mira Međunarodne konfederacije sestara do-minikanki (DSIC);

9

IZ REDA

ii. uspostavljanjem komunikacije i suradnje s provincijskim promotorima pravde i mira (i promotorima u vikarijatima, ako postoje);

iii. usko surađujući i pružajući podršku regi-onalnim promotorima ili koordinatorima za pravdu i mir;

iv. potvrđujući dužnosti da fratri već moraju donijeti Radosnu vijest o pravednosti i miru si-romašnima, marginaliziranima i potlačeni ma, kroz redovito komuniciranje, posebno upozna-vanje drugih s „najboljim praksama“ i posjeti-ma entitetima;

v. promicanje dublje analize lokalnog i global-nog konteksta kroz formacijske aktivnosti i in-formacije;

vi. promicanje teološkog promišljanja o novona-stalim pitanjima u dijalogu s drugima koji dijele našu zabrinutost u Crkvi i društvu u cjelini;

vii. promicanje dublje provedbe procesa iz Sala-manke u entitetima, u dijalogu s: ad hoc radnom skupinom (usp. ACG, 2019., n. 317), domini-kanskim akademskim institucijama i domini-kancima koji sudjeluju u promicanju pravde i mira i u obrani ljudskih prava; i pomažući u prepoznavanju pitanja koja zahtijevaju istragu u skladu s duhom „procesa iz Salamanke“;

viii. obavještavanje Reda o situacijama u ko-jima su pravda i mir ugroženi;

ix. poticanje akcija solidarnosti diljem Reda s dominikancima u situacijama političke, eko-nomske, ekološke ili socijalne krize.

b) pomogne Redu da propovijeda narodima kako bi pravda i mir u svijetu prevladali:

i. njegovanjem prisutnosti Reda u odgovara-jućim centrima Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnim i regionalnim multilateralnim organizacijama;

ii. uključivanjem dominikanaca iz cijelog svijeta na svim razinama u rad Ujedinjenih naroda, olakšavanjem njihovog sudjelovanja

na sastancima i mehanizmima Ujedinjenih naroda i poticanjem suradnje s drugim sudio-nicima građanskog društva, kako bi se povećao njihov interes i posvećenost promociji i zaštiti ljudskih prava i zaštiti ekologije;

iii. podržavanjem predanosti dominikanaca na terenu u korist žrtava kršenja ljudskih prava, po-dizanjem tih slučajeva na međunarodnu razinu;

iv. pružanjem dominikanskog doprinosa, kao čimbenika civilnog društva, jačanju razumije-vanja ljudskih prava i rada mehanizama UN-a za ljudska prava.

Provincijalni i vikarijatski promicatelji pravde i mira

2. Svaka provincija i, ako je prikladno, svaki provincijski vikarijat imenovat će provincijskog ili vikarijatskog promicatelja pravde i mira od kojega se očekuje da:

a. podrži i ohrabri napore i obveze svakog brata

i. u promicanju pravednih i mirnih odnosa ad intra, tj. unutar zajednica;

ii. u promicanju pravde i mira ad extra tj., za i sa siromašnima i onima koji pate;

b. dijeli obavijesti i izvještava o inicijativama koje se ističu u promicanju pravde i mira kao sred-stva za poticanje braće entiteta;

c. uspostavi veze i surađuje s drugim skupina-ma u Crkvi i drugim skupinama istomišljenika koji dijele slične brige o lokalnim, nacionalnim ili me-đunarodnim pitanjima;

d. podijeli sa svom braćom sve relevantne in-formacije i analize koje se javljaju na nacionalnoj i međunacionalnoj razini koje utječu na živote ljudi s kojima radimo, kako bi im pomogli da vide poveza-nost između lokalnih i globalnih problema nepravde i nasilja;

e. potakne svaku zajednicu (gdje je to moguće uz pomoć lokalnog promicatelja pravde i mira ili grupe) na produbljivanje kontakata s okolnom

10


zajednicom i, u zajedničkom razmišljanju, sve ak-tivnosti braće poveže s problemima, zabrinutostima i pitanjima tih ljudi;

f. razvija prisan odnos s braćom odgovornom za početnu i trajnu formaciju, kako bi im pomogao da duhovnost pravde i mira i socijalni nauk Crkve budu sastavni dio cijele formacije;

g. organizira, u suradnji s regensom za studije, kolokvij za promicanje procesa iz Salamanke i nje-gove metodologije;

h. surađuje s ostalim članovima dominikanske obitelji (sestre, svećeničko bratstvo, laici, mladi) u identifikaciji, analizi i odgovoru na ključne proble-me i stvarnosti koji se javljaju u našem lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom kon-tekstu;

i. predloži zajedničku akciju ili projekt u kojem mogu sudjelovati sva braća iz tog entiteta (ako je moguće zajedno s dominikanskom obitelji) radi po-stizanja pravde i mira glede jednog dominantnog pitanja;

j. pokrene, na provincijskoj ili vikarijatskoj ra-zini te na regionalnoj razini, zajedničke akcije so-lidarnosti primjerene situacijama kršenja ljudskih prava i/ili velikih životnih ugroza;

k. redovito komunicira i surađuje s Općim pro-micateljem pravde i mira, poslanstvom Reda pri Ujedinjenim narodima i regionalnim promicate-ljem ili koordinatorom za pravdu i mir te sudjeluje na regionalnim sastancima provincijskih promica-telja pravde i mira;

l. promiče proučavanje i provedbu socijalnih učenja Crkve;

m. surađuje s Međunarodnom dominikanskom mrežom protiv trgovine ljudima koju promiče Me-đunarodna konfederacija sestara dominikanki;

n. razmotri druge svrhe i ciljeve predložene od provincijske skupštine ili provincijala sa svojim vi-jećem (usp. ACG, Oakland, 1989., n. 89).

Regionalni promicatelj ili koordinator pravde i mira

3. Izuzev u slučajevima kada već postoji postu-pak imenovanja regionalnog promicatelja, provin-cijali i provincijski vikari iz svake regije, uz savjeto-vanje s provincijskim/vikarijatskim promicateljima pravde i mira, izabrat će između provincijskih pro-micatelja regionalnog promicatelja ili koordinatora pravde i mira na razdoblje od tri godine.

Iako se uloga regionalnog promicatelja ili koor-dinatora može razlikovati ovisno o posebnim potre-bama i pristupima različitih regija, njegova glavna funkcija je pomoći općem promicatelju pravde i mira da učinkovito promiče pravdu i mir na regio-nalnoj razini, što je funkcija koju opći promicatelj nije u stanju ispuniti sam.

Da bi ispunio ovu funkciju, regionalni promi-catelj ili regionalni koordinator mora:

a. osigurati koordinaciju, redovitom komunika-cijom, među provincijskim promicateljima pravde i mira u regiji kako bi ih potaknuo i pomogao im da ispune svoju ulogu;

b. zastupati svoju regiju u Međunarodnoj domi-nikanskoj komisiji za pravdu i mir (IDCJP) i sudje-lovati na svim njenim sastancima.

c. predložiti akcije ili projekte provincijskim pro-micateljima pravde i mira kako bi ojačao ovu zna-čajku u regiji;

d. redovito komunicirati

• sa svim provincijalima ili vikarima, kao i s re-gionalnim sociusom učitelja Reda i regionalnim koordinatorima za regense studija i formaciju, kako bi se osigurala sinergija između njihove koordinacije djelovanja za pravdu i mir te život i formaciju u svakom entitetu.

• sa stalnim predstavnikom Reda pri Ujedinje-nim narodima i, ako je to moguće, sa svojim pandanima iz Međunarodne konfederacije se-stara dominikanki (DSIC), da podijele ono što braća i sestre rade na promicanju pravde i mira

11

IZ REDA

u regiji, te da navedu sve prepreke u kojima je potrebna podrška i zalaganje na tim razinama.

e. surađivati s kontinentalnim promicateljem pravde i mira iz Međunarodne konfederacije sestara dominikanki (DSIC) i drugim regionalnim vođama dominikanske obitelji (laici, mladi) u identificiranju, analiziranju i odgovaranju na ključna pitanja i stvar-nosti koje se javljaju u lokalnom, nacionalnom, regi-onalnom i međunarodnom kontekstu, a koje utječu na život ljudi u regiji te u praćenju regionalnih insti-tucija koje se pokušavaju baviti ovim situacijama;

f. omogućiti obuku regionalnim provincij-skim/vikarijatskim promicateljima pravde i mira u

suradnji s kontinentalnim promicateljem za pravdu i mir iz Međunarodne konfederacije sestara domi-nikanki (DSIC) i drugim regionalnim čelnicima dominikanske obitelji, prvenstveno organiziranjem redovnih regionalnih sastanaka za pravdu i mir.

Kada regija nema utvrđeni proračun, provinci-jali i provincijski vikari te regije trebali bi donijeti odluku o sredstvima koja će se dodijeliti regional-nom promicatelju ili koordinatoru pravde i mira.

Rim, 26. veljače 2020. Čista srijeda

Prot. 50/17/805 Pravda i mir

ZAJEDNIŠTVO DOMINIKANSKE OBITELJI U MOLITVI

Rim, 22. prosinca 2019. Godišnjica potvrde Reda

Prot. 50/19/763 Biên Hòa 2019

Braći, redovnicama, dominikanskim laičkim i svećeničkim bratstvima

Draga braćo i sestre: Da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi,

neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. (Iv 17, 21)

U srcu naše molitve nalazimo osobe koje su nam drage. Zasigurno je uzbudljivo čuti Isusa kako se moli Ocu za nas. Mi smo u srcu Isusove molitve. Nadahnuti Duhom Svetim, učimo od Isusa kako moliti i za koga trebamo moliti.

Naš sveti otac Dominik uvjeravao nas je da će nam „biti korisniji mrtav nego za života… uzdajući se da mu je pripravljen vijenac pravednosti, pa kad ga primi, toliko će biti zagovorom moćniji koliko s većom sigurnošću bude s Gospodinom, hvaleći silu njegovu“ (Počeci Reda propovjednika, br. 93). I zato ga molimo da nas zagovara kako bismo bili u zajedništvu s blaženicima, nos iunge beatis!

U tome duhu posljednja Opća skupština „pre-poručuje da članovi dominikanske obitelji svaki dan uključe u jednu od molitava Božanskog časoslova nakanu za određene sastavnice Reda i dominikan-ske obitelji. To može biti prema planu odobrenom od učitelja Reda i njegova Vijeća“ (ACG Bien Hoa 2019, br. 448). Dostavljamo vam priloženi raspored kako bismo svaki dan bili ujedinjeni u molitvi za istu nakanu. Raspored uključuje i prijedlog kako uvrstiti ove nakane u zazive Večernje molitve.

Način na koji molimo način je na koji vjeruje-mo i živimo. Rastimo u našem zajedništvu unutar dominikanske obitelji sjećajući se jedni drugih pred

12


Gospodinom u molitvi. Responzorij opće molitve pastira podsjeća nas što znači biti dobar brat i sestra: „Ovo je ljubitelj svoje braće, koji se mnogo moli za narod.“ To je istina za Dominika, to bi trebala biti istina i za njegovu braću i sestre.

U našem ocu sv. Dominiku,

Fr. Gerard Francisco Timoner III., OP učitelj Reda

Prijedlozi za molitve Reda (ACG 2019, br. 448)

NEPARNI MJESECI (siječanj, ožujak, svibanj, srpanj, rujan, studeni)

* = posebni zazivi s vlastitim obrascem

* 01.: Bdij nad našim bratom Gerardom, učiteljem Reda;

– udijeli mu mudrost i razboritost i blagoslovi naš Red novim zvanjima.

Izlij svoj blagoslov na našu braću (Vice)Provin-cije… i na cijelu dominikansku obitelj u… ;

– učini ih vjernima u propovijedanju tvoje Riječi i blagoslovi naš Red novim zvanjima.

02.: Španjolska provincija / Španjolska, Ekvatorijal-na Gvineja, Dominikanska Republika, Kuba, Para-gvaj, Urugvaj i Argentina.03.: Tuluška provincija / južna Francuska, otok Re-union i Haiti.04.: Francuska provincija / sjeverna Francuska, Skandinavija, Baltičke države, Ekvatorijalna Afrika i Arapski svijet.05.: Talijanska provincija sv. Dominika / sjeverna Italija i Turska.06.: Rimska provincija sv. Katarine Sijenske / sre-dišnja Italija.07.: Talijanska provincija sv. Tome Akvinskog / južna Italija i Grčka.

08.: Teutonska provincija / sjeverna Njemačka i Ma-đarska.09.: Engleska provincija / Velika Britanija, Grena-da i Jamajka.10.: Poljska provincija / Poljska, Ukrajina, Bjeloru-sija i Rusija.11.: Češka provincija / Češka.12.: Hrvatska provincija / Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina.13.: Portugalska provincija / Portugal i Angola.14.: Nizozemska provincija / Nizozemska.15.: Irska provincija / Irska, Iran, Trinidad i Tobago.16.: Meksička provincija / Meksiko.17.: Peruanska provincija / Peru.18.: Kolumbijska provincija / Kolumbija i Portoriko.19.: Ekvadorska viceprovincija / Ekvador.20.: Provincija Naše Gospe od Ružarija / Špa-njolska, Mijanmar, Južna Koreja, Singapur, Hong Kong, Makao, Tajvan, Istočni Timor, Japan i Ve-nezuela.21.: Belgijska provincija / Belgija.22.: Argentinska provincija / Argentina i Čile.23.: Provincija sv. Josipa u Sjedinjenim Američkim Državama / istočne Sjedinjene Američke Države, Kenija i Tanzanija.24.: Malteška provincija / Malta i Albanija.25.: Kanadska provincija / Kanada, Japan, Ruanda i Burundi.26.: Provincija Svetog Imena / zapadne Sjedinjene Američke Države.27.: Provincija sv. Alberta Velikog / južna Njemač-ka i Austrija.28.: Provincija sv. Alberta Velikog / središnje Sjedi-njene Američke Države.29.: Provincije Australije i Novog Zelanda / Austra-lija, Novi Zeland, Salomonski otoci i Papua Nova Gvineja.30.: Brazilska provincija / Brazil.

* 31.: Primi u svoje kraljevstvo preminulu braću i sestre iz dominikanske obitelji;

- i nastavi blagoslivljati naš Red novim zvanjima.

13

IZ REDA

PARNI MJESECI (veljača, travanj, lipanj, kolo-voz, listopad, prosinac)

* = posebni zazivi s vlastitim obrascem

Izlij svoj blagoslov na našu braću (Vice)Provin-cije… i na cijelu dominikansku obitelj u… ;

– učini ih vjernima u propovijedanju tvoje Riječi i blagoslovi naš Red novim zvanjima.

01.: Švicarska provincija / Švicarska.02.: Vijetnamska provincija / Vijetnam, Tajland, Laos, Kanada i Sjedinjene Američke Države.03.: Filipinska provincija / Filipini, Šri Lanka i In-donezija.04.: Provincija sv. Martina de Porresa u Sjedinjenim Američkim Državama / južne Sjedinjene Američke Države.05.: Pakistanska viceprovincija / Pakistan.06.: Provincija Središnje Amerike / Gvatemala, Honduras, Salvador, Nikaragva, Panama i Kosta-rika.07.: Provincija Nigerije i Gane / Nigerija, Gana i Zambija.08.: Indijska provincija / Indija.09.: Kongoanska viceprovincija / Demokratska Re-publika Kongo.10.: Viceprovincija južne Afrike / Južna Afrika, Zimbabve i Malavi.11.: Viceprovincija Kraljice Kine / Tajvan.12.: Slovačka provincija / Slovačka.13.: Provincija sv. Augustina u Zapadnoj Africi / Benin, Obala Bjelokosti, Senegal i Burkina Faso.14.: Bolivijska viceprovincija / Bolivija.

Podrži… dok slijede Krista stopama sv. Do-minika;

– učini ih vjernima njihovu pozivu i blagoslovi naš Red novim zvanjima.

15.: Zajednice pod jurisdikcijom učitelja Reda.16.: Monahinje Reda.17.: Članove dominikanskih laičkih bratstava.18.: Sestre dominikanskih kongregacija.19.: Članove svećeničkih bratstava.20.: Članove dominikanskih svjetovnih instituta.21.: Članove Međunarodnog dominikanskog po-kreta mladih.22.: Novake Reda.23.: Članove dominikanske obitelji u područjima nasilja i nepravde.24.: One koji rade u akademskim ustanovama Reda.25.: One kojima je povjerena formacija novih do-minikanskih zvanja.26.: Našu braću i sestre kojima je povjerena služba pomirenja.27.: Bolesne i starije članove dominikanske obitelji.

* 28.: Prosvijetli i pomozi našu braću i sestre koji se suočavaju s poteškoćama u svojemu pozivu; daruj im svoje svjetlo, a svima nama pomozi da podržava-mo jedni druge u našem pozivu i blagoslovi naš Red novim zvanjima.

* 29.: Daruj svoj blagoslov dobročiniteljima Reda i ispuni ih svojom milošću;– nagradi njihovu velikodušnost i blagoslovi naš Red novim zvanjima.

* 30.: Daruj svoj blagoslov zaposlenicima i volon-terima koji rade u službi Reda te ih ispuni svojom milošću;– nagradi njihovu velikodušnost i blagoslovi naš Red novim zvanjima.

* 31.: Primi u svoje kraljevstvo preminulu braću i sestre iz dominikanske obitelji;– i blagoslovi naš Red novim zvanjima.

14


PISMO UČITELJA REDA POVODOM PANDEMIJE COVID-19

Draga braćo i sestre dominikanske obitelji,

kao što znate, nakon Kine, Italija teško pati uslijed pojave virusa COVID-19. Neki članovi do-minikanske obitelji na sjeveru zemlje zaraženi su virusom. Nastavimo moliti za sve bolesne, za one koji ih njeguju, za one koji daju sve od sebe kako bi pronašli načine za prevladavanje pandemije i njezi-nih štetnih učinaka.

Zajedno s braćom i sestrama ovdje u Svetoj Sabini, želim uputiti riječi solidarnosti kao znak naše međusobne bliskosti u ovom razdoblju kad opće dobro zahtijeva „društvenu distancu“. Naše poslanje je izgradnja zajedništva, a ipak se čini da se u ovom vremenu krize prepuštamo izolaciji. Koliko god se to činilo paradoksalnim, držeći se na uda-ljenosti jedni od drugih znači da istinski brinemo jedni o drugima, jer želimo zaustaviti prijenos novog koronavirusa koji je mnogima oduzeo život te ugro-zio živote brojnih ljudi širom svijeta.

Držimodistancunezatoštosvogbratailisestruvidimokaomogućegnositeljavirusailizatoštosebojimodasenerazbolimo,većzatoštoželimopomoći u razbijanju lanca prijenosa virusa.Kadzdrav-stvenisustavpostanepreopterećen,kaoštosetodogo-dilonasjeveruItalije,našićepružateljizdravstvenihuslugabitiprisiljenidonosititeškeetičkeodluke–hoćelimlađipacijentsočekivanodužimživotnimvijekomimatiprednostpredonimkojijestariji?Nadamoseimolimodasetonigdjevišenedogodi,radećisveštomožemokakobisespriječiodaljnjiprijenosvirusa.

Rim, 15. ožujka 2020.Prot. 50/20/139_MO_Poruke

Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?

U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni,skriva me u skrovištu šatora svoga.

Ps 27, 1,5

OvdjeuItaliji,kaoiudrugimzemljama,bolnoještojavnoneslavimoeuharistiju,sakramentzajedništva,uvrijemekadjenarodutonajvišepotrebnozbogizolaci-je.Ipak,ovupatnjumoramopodnijetiuduhuljudskesolidarnostiizajedništva,jer„akotrpijedanud,trpezajednosviudovi“(1Kor12,26).

U ovom vremenu karantene u korizmi (quaran-tena en quaresima), pozvani smo zastati i razmisliti o Božjoj blizini. Kad je javno bogoslužje obustavljeno zbog dobrobiti vjernika, postajemo snažno svjesni važnosti duhovnog zajedništva. Gdje se to događa, to je kao da narod doživljava produženu „Veliku subotu“, kad se Crkva „suzdržava od slavljenja euha-ristije“, razmatrajući Gospodinovu muku i iščekuju-ći njegovo uskrsnuće (PaschaleSolemnitatis, 73-75). Na iskustveni način prisjećamo se gladi za euha-ristijom naše braće i sestara koji žive u udaljenim područjima i koji mogu sudjelovati na misi samo jednom ili dvaput godišnje.

Sad, više nego ikada, moramo pronaći načine kako razbiti izolaciju, kako propovijedati evanđelje ljubavi i zajedništva, čak i na „digitalnom konti-nentu“ (Akti, Bien Hoa, 2019., 135-138). Moramo podsjetiti svoj narod da nam Isus ostaje blizu čak i dok gladujemo za Kruhom Života.

Dopustite da vas podsjetim na ono što znamo duboko u našim srcima. Ako želimo širiti evanđe-lje, moramo biti s ljudima, moramo im biti blizu! Da bismo širili Božju Riječ moramo nadići jezične,

15

IZ REDA

kulturne, pa čak i ideološke granice. Suprotno tome, ako želimo zaustaviti širenje nečeg lošeg poput koro-navirusa, moramo držati distancu, moramo se suz-držati od osobnog susreta zato što svaki neposredni susret može proširiti zarazu.

Sadašnja pandemija jasno pokazuje da su potreb-ni osobna bliskost i susret da bi nešto moglo kružiti. Kad ova kriza završi, nemojmo zaboraviti sljedeću pouku: ako želimo da evanđelje kruži našim seku-lariziranim svijetom, isto tako je potrebna osobna bliskost i susret. Nadam se i molim se da će naši stu-dijski centri, župe i drugi apostolski centri i dalje biti

„zračna luka“, tj. središte u kojemu ljudi produbljuju svoje znanje i vjeru kako bi i oni mogli pozitivno sve ostale „zaraziti“ zaraznom radošću evanđelja.

Nastavljamo moliti za bolesne i one koji se o njima brinu. Čak i u našoj samoći Bog nam je blizu, i nikada nismo sami jer svi pripadamo Kristovom Tijelu.

Vaš brat,

Fr. Gerard Francisco Timoner III., OP,

učitelj Reda

DOMINIKANSKA OBITELJ S KRUNICOM U RUCI

„Pozivam cijelu dominikansku obitelj – braću dominikance, monahinje, sestre dominikan-ke, laike, svećenička bratstva, svjetovne institute i mlade diljem svijeta da zajedno mole Krunicu prema ovom planu koji je pripremio generalni pro-motor svete Krunice, fr. Lawrence Lew, OP“ – fr. Gerard Timoner, OP, učitelj Reda.

U srijedu 29. travnja 2020. okupimo se u svojim zajednicama i domovima na molitvu pet Slavnih otajstava svete Krunice u 21.00 sat po lokalnom vremenu. Po mogućnosti podijelite to uživo putem interneta.

Otkazivanje IEOP-a 2020.

Zbog pandemije COVID-19 otkazan je ovogodišnji IEOP susret koji se trebao održati od 14. do 18. travnja 2020. u Madridu. IEOP će biti održan 9. lipnja 2020. putem videopoziva.

Diljem svijeta, na blagdan svete Katarine, svi će se dominikanci i njihovi prijatelji ujediniti u molitvi Krunice protiv ove pandemije:

Molit ćemo za bolesne, za djelatnike zdravstve-nih službi; za obitelji oboljelih; za one koji pate eko-nomski, socijalno i psihološki; za zaštitu i ozdrav-ljenje. Nakon svake desetice izrecite molitvu Gospe od Krunice u Fatimi: „O, moj Isuse, ...“

Fr. Gerard Francisco Timoner III., OP, učitelj Reda

16

I Z P R O V I N C I J A L A T A

POPIS SUDIONIKA IZBORNE PROVINCIJSKE SKUPŠTINE 2020. U BOLU;

DOSTAVLJANJE IZVJEŠĆA, MOLBI I PRIJEDLOGA

Zagreb, 11. ožujka 2020.Br. 90/20

Svoj braći u Provinciji

Draga braćo,

nakon što su 11. ožujka 2020. godine pobro-jani glasovi i izabrana tri dodatna člana za Izbornu provincijsku skupštinu koja će započeti 22. lipnja u ove godine u Samostanu Sv. Marije Milosne u Bolu, dostavljam Vam konačni popis sudionika:

1. Slavko SLIŠKOVIĆ, provincijal kojemu završa-va služba

2. Tomislav KRALJEVIĆ, prior Samostana sv. Dominika (Dubrovnik)

3. Luka PRCELA, prior Samostana sv. Katarine Aleksandrijske (Split)

4. Ivan Iko MATELJAN, prior Samostana Kraljice svete Krunice (Zagreb)

5. Marinko ZADRO, prior Samostana bl. Augu-stina Kažotića (Zagreb)

6. Jozo MRAVAK, socius priora Samostana sv. Ka-tarine Aleksandrijske (Split)

7. Domagoj Augustin POLANŠČAK, socius priora Samostana Kraljice svete Krunice (Zagreb)

8. Anto GAVRIĆ, socius priora Samostana bl. Au-gustina Kažotića (Zagreb)

9. Petar GALIĆ, delegat Prvoga biračkog skupa10. Zvonko DŽANKIĆ, delegat Drugoga biračkog

skupa11. Ivan Marija TOMIĆ, prvi dodatni član12. Stipe JURIČ, drugi dodatni član13. Anto BOBAŠ, treći dodatni član

U skladu s našim Statutom (Statut Provinci-je, 2016., br. 31), braća studenti su izabrali svojega predstavnika, fr. Mislava PEČEKA, koji će sudje-lovati u radu Skupštine, ali bez prava glasovanja.

Nadalje, prema Konstitucijama (KKN 356 2°) prije početka Skupštine provincijal treba skupšti-narima i samostanima poslati izvješće o stanju Pro-vincije i o važnijim problemima; isto tako i dužno-snici Provincije izvještaj o svemu što na njih spada. Stoga u nastavku slijedi popis dužnosnika koji tre-baju svoja izvješća dostaviti u Provincijalat:

a) Promicatelj zvanjâ: fr. Domagoj Augustin PO-LANŠČAK

b) Učitelj novaka: fr. Nikola Leopold NOSOc) Učitelj sjemeništaraca i postulanata: fr. Jozo

ČIRKOd) Učitelj studenata: fr. Domagoj Augustin PO-

LANŠČAKe) Regens studija: fr. Anto GAVRIĆf) Ravnatelj Instituta sv. Tome Akvinskog: fr.

Alojz ĆUBELIĆg) Promicatelj trajnog obrazovanja: fr. Srećko KO-

RALIJAh) Voditelj Dominikanske naklade Istine: fr. Ivan

Marija TOMIĆi) Promicatelj laičkih bratstava sv. Dominika: fr.

Ivan Iko MATELJANj) Promicatelj svećeničkoga bratstva sv. Dominika:

fr. Mato BOŠNJAK

17

IZ PROVINCIJAL ATA

k) Promicatelj dominikanskih pokreta mladih: fr. Marko BIJELIĆ

l) Ekonom Provincije: fr. Kristijan Dragan RAIČm) Organizator duhovnih vježbi: fr. Ivan Iko MA-

TELJANn) Promicatelj kanonizacije i štovanja naših svetaca:

fr. Anastazio Perica PETRIĆ o) Promicatelj Krunice: fr. Ivan Iko MATELJANp) Arhivar Provincije: fr. Zvonko DŽANKIĆq) Promicatelj „Pravde i mira“: fr. Ivan Marija

TOMIĆr) Web-urednik: fr. Zvonko DŽANKIĆs) Predsjednik Vijeća za umjetnine: fr. Ivan Iko

MATELJANt) Predsjednik Liturgijskog povjerenstva: fr.

Srećko KORALIJA Molim dužnosnike Provincije, priore odnosno starješine kuća da svoja izvješća, kao i eventualne prijedloge i molbe samostana i kuća, pošalju najka-snije do 1. svibnja 2020. godine. Priore i starješine

podsjećam da odgovori na Upitnik o životnim okol-nostima i stanju zajednica Hrvatske dominikanske provincije može poslužiti kao njihovo izvješće za Skupštinu, s time da bi bilo poželjno upotpuniti ga informacijama o „apostolskoj djelatnosti, o osob-nom, disciplinskom i ekonomskom stanju zajedni-ce“ (Statut Provincije, Bol, 2016., br. 27). U skladu sa zaključcima prethodne Provincijske skupštine (Akti, Bol, 2016., br. 71) izvješća trebaju poslati i voditelji Hrvatskih katoličkih misija.

Na Provincijsku skupštinu svoje molbe, prijedlo-ge i pitanja mogu slati Samostanske skupštine (usp. KKN 310 5º i 356 3º), kao i sva braća članovi Pro-vincije koji to žele (usp. KKN 387) te braća u for-maciji (usp. Statut Provincije, Bol, 2016., br. 31). Njih također treba poslati do navedenog datuma (1. svibnja 2020.)

Uz bratski pozdrav u svetom ocu Dominiku,

Fr. Slavko Slišković, OP provincijal

18


DAN PROVINCIJE I IZBORNA PROVINCIJSKA SKUPŠTINA


Braći Provincije

Draga braćo,

bliži se svetkovina Blagovijesti kojom se spo-minjemo događaja kada je anđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti i roditi Sina Božjega. Naša Provincija je već gotovo šest i pol stoljeća pod zaštitom i nazivom Navještenja Blaže-ne Djevice Marije pa je ova svetkovina ujedno naš Dan Provincije. To je redovito prigoda za studijsko i duhovno zajedništvo članova Hrvatske dominikan-ske provincije, ali i za susret sa sestrama dominikan-kama, članovima laičkih i svećeničkih bratstava te našim brojnim prijateljima i suradnicima.

Ove godine zbog opasnosti od zaraze koronaviru-som (SARS-CoV-2) i bolesti koju uzrokuje (COVID-19), te odredbi crkvenih i civilnih vlasti o liturgijskim slavljima, kao i ograničenja vezanih uz kretanje, neće biti zajedničke proslave Dana Provincije.

Latinska poslovica „nomen est omen“ podsjeća nas kako naziv naše Provincije treba biti i znak nje-zine prepoznatljivosti. Vjerujem da smo se često ti-jekom povijesti dokazali kao oni koji po uzoru na arkanđela Gabrijela donose blagovijest ljudima svoga vremena djelujući između ostaloga na vjerskom, kul-turnom, obrazovnom i znanstvenom području. Dok većina vjernika ovih dana neće imati mogućnost izravno sudjelovati u liturgijskim slavljima, naše za-jednice bit će blagoslovljene tim darom, uz pridržava-nje donesenih mjera. Učitelj reda fr. Gerard Francis-co Timoner III. nas u pismu od 15. ožujka poučava: „Koliko god se to činilo paradoksalnim, držeći se na udaljenosti jedni od drugih znači da istinski brine-mo jedni o drugima, jer želimo zaustaviti prijenos novog koronavirusa koji je mnogima oduzeo život te

ugrozio živote brojnih ljudi širom svijeta“. No ujedno nas potiče da „postanemo svjesni važnosti duhovnog zajedništva“. Ne zaboravimo da smo obećali moliti s narodom i za narod. Neka nam u molitvama trajno budu prisutni oni koji su na različite načine pogođeni zaraznom bolešću, kao i oni preminuli.

U trenucima ovih izvanrednih okolnosti valja nam se više ugledati u Mariju koja prima i razmatra Božju riječ u svome srcu. „Budući da kontemplaciju božanskih otajstava i prijateljski razgovor i druženje s Bogom treba tražiti ne samo u liturgijskom slavlju i čitanju Sv. pisma nego također i u trajnoj privat-noj molitvi, neka braća brižno njeguju tu molitvu“, određuju naše Konstitucije (KKN 66 § I.). Vrijeme svojevrsne izolacije „od svijeta“ može učvrstiti naše bratsko zajedništvo te u stanovitom smislu biti bla-goslovljeno vrijeme. Ono nam je ujedno podsjetnik na kontemplativnu dimenziju našega poziva. Zajed-ničku molitvu „treba smatrati jednom od glavnih službi našega zvanja“ (KKN 57).

S ciljem duhovnog zajedništva pozivam svu braću da se na Dan naše Provincije ujedinimo u molitvi. Mi već imamo iskustvo „Žive krunice“ i „Vječnog ružarija“ kojima naše bratovštine posvećuju vrijeme i ostvaruju neprekidno molitveno zajedniš-tvo. Stoga, neka se u srijedu 25. ožujka 2020. godine, u svim našim zajednicama slavi konventualna misa tijekom koje ćemo moliti za našu Provinciju i sve njezine članove. U svim prioralnim samostanima i zajednicama s većim brojem članova neka se jedna misna intencija prikaže na ovu nakanu. Neka se ta-kođer u molitvi jutarnje i večernje ova nakana uvrsti u Molbenicu.

19

IZ PROVINCIJAL ATA

Budući da se bliži naša Izborna provincijska skupština, za koju se nadamo da će se održati u predviđeno vrijeme, neka se do njezina završetka svakodnevno u Molbenicu jutarnje i večernje moli-tve uvrsti zaziv „Za dobar ishod Izborne provincij-ske skupštine“.

Moleći sv. o. Dominika da „vrši što je rek’o“ sta-vimo se puni pouzdanja pod zaštitu Blažene Djevice Marije, najveće Zagovornice našega Reda.

Fr. Slavko Slišković, OP provincijal

PORUKA POTPORE UČITELJA REDA I IZVJEŠTAJ PROVINCIJALA O STANJU PROVINCIJE


Braći Provincije

Nakon razornog potresa koji je u nedjelju jutro 22. ožujka pogodio Zagreb i njegovu okolicu, učitelj Reda fr. Gerard Francisco Timoner III. javio se pro-vincijalu fr. Slavku Sliškoviću kako bi dobio informa-cije o posljedicama ove prirodne nepogode. Ujedno je iskazao svoju blizinu i molitvenu potporu svoj braći, sestrama, članovima dominikanske obitelji i svima koji su na bilo koji način stradali i ugroženi u situa-ciji kada je opasnost od širenja zaraze koronavirusom dodatno otežana potresom i njegovim posljedicama.

Provincijal fr. Slavko Slišković je informirao Učitelja o situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj općenito, a posebice se osvrnuo na manje štete koje je pretrpio samostan Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, uz zahva-lu Bogu što su sva braća i sestre prošli bez tjelesnih ozljeda. Zahvalio je također fr. Gerardu na potpori i znaku bratske blizine u ovim izazovnim trenucima kroz koje prolazi hrvatsko društvo i Crkva.

20


IZVJEŠĆA S PROVINCIJSKIH VIJEĆA

Izvješće s XIII. zasjedanja Provincijskog vijeća,održanog 11. prosinca 2019. u Samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu

Nazočni su bili sljedeći članovi Vijeća: fr. Slavko Slišković (provincijal), fr. Ivan Arzenšek, fr.

Marko Bijelić, fr. Jozo Čirko, fr. Nikola Leopold Noso, fr. Anastazio Perica Petrić, fr. Domagoj Au-gustin Polanščak, fr. Marinko Zadro (socius), fr. Anto Gavrić (regens studija i ex-provincijal), fr. Kri-stijan Dragan Raič (ekonom Provincije).

Zasjedanje je započelo čitanjem treće točke Temeljne konstitucije i molitvom.

1. točka Dnevnog reda (Usvajanje zapisnika XII. zasjedanja Provincijskog vijeća od 18. rujna 2019.)

Zapisnik XII. zasjedanja Provincijskog vijeća jednoglasno je usvojen.

2. točka Dnevnog reda (Ekonomska pitanja)

Fr. Kristijan Dragan Raič, ekonom Provincije, predstavio je trenutačno stanje nekih projekata koji su bili predmet rasprave dosadašnjih Provincijskih vijeća: bolski muzej, imovinsko-pravni odnosi u Bolu, ugradnja klimatizacijskog sustava u Rijeci, obnova samostanske i središnje provincijske knjižnice „Hi-jacint Bošković. Provincijsko vijeće povjerilo je po-vjerenstvu u sastavu fr. Domagoj Augustin Polan-ščak, knjižničar i predsjednik povjerenstva, fr. Anto Gavrić, regens studija i fr. Kristijan Dragan Raič, ekonom Samostana Kraljice sv. Krunice i ekonom Provincije da pripremi plan revizije knjižnične građe.

3. točka Dnevnog reda (Izvješće učitelja studena-ta i promicatelja zvanja – fr. Domagoj A. Polanščak)

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, učitelj stude-nata i promicatelj zvanja, podnio je izvješće o stanju u Studentatu i o promociji zvanja. Zaključeno je da treba nastaviti i ojačati suradnju Studentata s drugim zajednicama u Provinciji, zbog pripreme

studenata za zajednički život te apostolski i pasto-ralni rad; treba bolje organizirati prisutnost Studen-tata na internetu; osmisliti program razvoja i usa-vršavanja komunikacijskih vještina studenata; osim studenata i braće u trajnoj formaciji novaci trebaju također biti angažirani u promociji zvanja.

4. točka Dnevnog reda (Rasprava o prijedlo-zima kandidata za sociusa učitelja Reda za Srednju i Istočnu Europu)

Budući da fr. Krzysztofu Poplawskom uskoro za-vršava mandat sociusa Reda propovjednika za Sred-nju i Istočnu Europu, učitelj Reda treba imenovati novog sociusa. Na poziv učitelja Reda članovi Pro-vincijskog vijeća nakon rasprave predložili su imena kandidata.

5. točka Dnevnog reda (Priprema Izborne pro-vincijske skupštine)

S obzirom na pripremu Izborne provincijske skupštine, koja će započeti 22. lipnja 2020. u Bolu na Braču u Samostanu sv. Marije Milosne (usp. Akti 2016., br. 105), odlučeno je sljedeće: (i) tijekom prvog dana Skupštine održat će se uvodno preda-vanje o usmjerenju Reda propovjednika na temelju Akata Opće izborne skupštine u Vijetnamu 2019. godine, zatim će uslijediti rasprava na temelju spo-menutog predavanja i razgovor o kandidatima za provincijala; tijekom drugog dana Skupštine, poslije mise zaziva Duha Svetog, bit će izbor provincijala; s obzirom na trenutačni status u Redu i Provinciji te imajući u vidu ranije odluke Vijeća i KKN, odre-đeno je tko ima pravo glasa na Skupštini i utvrđen je popis birača na Skupštini (ukupno 13 birača): provincijal koji neposredno prije Skupštine završa-va svoju službu; priori samostanâ u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu; sociusi priorâ u Splitu i Zagrebu;

21

IZ PROVINCIJAL ATA

dvojica delegata koji su izabrani od strane članova biračkih skupova 1 i 2; trojica braće koja su izabrana od birača Provincije non-capitulares; sociusi priorâ i delegati trebaju biti izabrani do 1. veljače 2020. godine, pri čemu će se izbor delegata provesti pisa-nim putem; određena su pripravna povjerenstva za Skupštinu, izabrani su predsjednici i članovi povje-renstava; treba imenovati braću studente koji će biti članovi pripremnih povjerenstava i braća studenti trebaju izabrati svoga predstavnika za Skupštinu.

6. točka Dnevnog reda (Dopis fr. Zvonka Džankića, OP o realizaciji muzejsko-galerijskog projekta u Rijeci)

Dopis starješine riječkog samostana, fr. Zvonka Džankića, bio je predmet rasprave te je zaključeno da se nastavi s restauratorskim radovima u kapelici Bezgrešnog začeća BDM, obnove razgovori s grad-skim vlastima o međusobnom odnosu između Sa-mostana radi uređenja i statusa mogućeg muzejskog prostora te da se na sljedećoj Izbornoj provincijskoj

skupštini raspravlja o apostolskom poslanju i budu-ćno sti samostana u Rijeci.

7. točka Dnevnog reda (Dopis fr. Stjepana Krasića, OP u vezi izdavanja zbornika „VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT“)

Članovi Provincijskog vijeća upoznati su s dopi-som fr. Stjepana Krasića u vezi izdavanja zbornika „VERBA VOLANT – SCRIPTA MANENT“.

8. točka Dnevnog reda (Razno)

Pod točkom Razno izneseno je sljedeće: po-zitivno je završen postupak za oslobođenje Petra Marije Radelja od obveza svečanih zavjeta, kleričkih obveza i svećeničkog celibata; završena je proslava 50. obljetnice Hrvatske katoličke misije u Hambur-gu; članovi Vijeća obaviješteni su o zdravstvenom stanju fr. Damira Šokića, fr. Viktora Arha, fr. Pere Juriča, fr. Vjekoslava Lasića, fr. Ivice Tomljenovića, fr. Marija R. Marinova i fr. Stanka Prcele.

Izvješće s XIV. zasjedanja Provincijskog vijeća,održanog 11. ožujka 2020. u Samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu

Nazočni su bili sljedeći članovi Vijeća: fr. Slavko Slišković (provincijal), fr. Marko Bijelić, fr.

Jozo Čirko, fr. Nikola Leopold Noso, fr. Domagoj Augustin Polanščak, fr. Marinko Zadro (socius), fr. Anto Gavrić (regens studija i ex-provincijal), fr. Kristijan Dragan Raič (ekonom Provincije). Nisu bili nazočni fr. Ivan Arzenšek i fr. Anastazio Perica Petrić, koji su se ispričali.

Zasjedanje je započelo čitanjem četvrte točke Temeljne konstitucije i molitvom.

1. točka Dnevnog reda (Usvajanje zapisnika s XIII. zasjedanja Provincijskog vijeća od 11. prosinca 2019.)

Zapisnik XIII. zasjedanja Provincijskog vijeća jednoglasno je usvojen.

2. točka Dnevnog reda (Ekonomska pitanja)

2.1. Izvješće ekonoma Provincije za 2019. – ekonom Provincije podnio je ekonomsko izvješće o primicima i izdacima Provincijalata u 2019. godini. Većina izdataka odnosi se na tri kapitalna projekta: obnova samostana u Rijeci, obnova knjižnice „Hija-cint Bošković“ i obnova riznice samostana u Bolu na Braču. Usvojeni su također prijedlozi o ugovorima o najmu u Bolu i na Čiovu.

3. točka Dnevnog reda (Sociusi učitelja Reda)

Provincijal je obavijestio Vijeće da svaka provin-cija treba predložiti svojeg kandidata za novog so-ciusa učitelja Reda za apostolski život. Provincijsko vijeće je zaključilo da HDP u ovom trenutku nema kandidata za sociusa za apostolski život.

22


Provincijal je također obavijestio Vijeće kako su provincijali Srednje i Istočne Europe glasovali o kandidatu za sociusa učitelja Reda za ovu regiju. Tri brata su dobila najveći broj glasova: fr. Thomas G. Brogl, fr. Anto Gavrić i fr. Frano Prcela. Provinci-jal je poslao svoje mišljenje učitelju Reda o fr. Anti Gavriću i fr. Frani Prceli, s kojima će učitelj Reda u dogledno vrijeme obaviti pojedinačni razgovor.

4. točka Dnevnog reda (Jubilej 2021. godine)

Provincijal je obavijestio Vijeće da je učitelj Reda poslao dopis povodom pripreme Jubileja 2021. godine, pri čemu je istaknuo da HDP iste godine također slavi 800 godina od dolaska dominikanaca na hrvatske prostore. Zaključeno je da će se Pro-vincija potruditi obilježiti ovaj dvostruki jubilej na liturgijskom, znanstvenom i promotivnom polju.

5. točka Dnevnog reda (Dopis fr. Benjamina Earla, OP)

Fr. Benjamin Earl, generalni prokurator Reda, odgovorio je vezano uz moguće mjere protiv braće koja krše KKN.

6. točka Dnevnog reda (Rasprava o primanju kandidata u Red)

Potaknuti činjenicom da je u posljednje vrijeme nekoliko dijecezanskih svećenika izrazilo želju za ulazak u Red, kao i činjenicom da ovu želju sve više pokazuju osobe u zrelijim godinama, Vijeće je za-ključilo da na sljedećoj Provincijskoj skupštini treba zauzeti načelni stav o primanju kandidata u zrelijim godinama i dijecezanskih svećenika, tj. utvrditi kri-terije njihova primanja i tijek njihove formacije.

7. točka Dnevnog reda (Izborna provincijska skupština 2020.)

Na IV. zasjedanju Provincijskog vijeća otvorene su glasovnice i izbrojani su glasovi za trojicu dodat-nih članova te je tako utvrđen konačni popis sudio-nika Izborne provincijske skupštine u Bolu na Braču koja započinje 22. lipnja 2020. godine:

1. Slavko SLIŠKOVIĆ, provincijal kojemu zavr-šava služba2. Tomislav KRALJEVIĆ, prior Samostana sv. Dominika (Dubrovnik)3. Luka PRCELA, prior Samostana sv. Katarine Aleksandrijske (Split)4. Ivan Iko MATELJAN, prior Samostana Kra-ljice sv. Krunice (Zagreb)5. Marinko ZADRO, prior Samostana bl. Augu-stina Kažotića (Zagreb)6. Jozo MRAVAK, socius priora Samostana sv. Katarine Aleksandrijske (Split)7. Domagoj Augustin POLANŠČAK, socius priora Samostana Kraljice sv. Krunice (Zagreb)8. Anto GAVRIĆ, socius Samostana bl. Augusti-na Kažotića (Zagreb)9. Petar GALIĆ, delegat Prvog biračkog skupa10. Zvonko DŽANKIĆ, delegat Drugog birač-kog skupa11. Ivan Marija TOMIĆ, prvi dodatni član12. Stipe JURIČ, drugi dodatni član 13. Anto BOBAŠ, treći dodatni član

8. točka Dnevnog reda (Razno)

Pod točkom Razno izneseno je sljedeće: 2. svib-nja 2020. održat će se Dominikansko kruničarsko hodočašće u Mariju Bistricu; 30. svibnja 2020. u crkvi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu bit će, ovisno o ishodu glasovanja i odluci provincijala, polaganje svečanih zavjeta fr. Marina Golubovića, fr. Karla Alana Keve i fr. Mateja Trupine; 6. lipnja 2020. godine u Zagrebačkoj katedrali bit će svećeničko re-đenje fr. Reginalda Biklića i fr. Ante Kazotija; pred-sjednica RH, Kolinda Grabar-Kitarović, odlikova-la je fr. Stjepana Krasića „Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića“ i posthumno fr. Franju Šanjeka „Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića“ te Nedjeljka Dominika Barača i Antu Hi-jacinta Boškovića „Redom hrvatskog pletera“.

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

zapisničar Provincijskog vijeća

23

IZ PROVINCIJAL ATA

POSTAVLJANJE U SLUŽBU ČITAČA I AKOLITA

U kapeli samostana Kraljice svete Krunice na Ko-loniji, u subotu 9. ožujka tijekom svete mise,

bogoslovima su podijeljene službe lektorata i ako-litata. Po rukama provincijala fr. Slavka Sliškovića lektorat su primili: fr. Ivica Augustin Debelić, fr. Karlo Luka Kvesić, fr. Ilija Lešić, fr. Mladen Protić i fr. Mario Ilija Udovičić primivši u ruke Sveto pismo uz riječi: „Primi knjigu Svetoga pisma i vjerno predaj riječ Božju, da bude što jača u ljudskim srcima.“ U službu akolitata postavljen je fr. Saša Stjepan Bukvić

primivši od Provincijala posudicu s kruhom uz po-pratne riječi: „Primi posudicu s kruhom za slavlje-nje euharistije. Budi takav da možeš dostojno služiti stolu Gospodnjem i stolu Crkve.“

Otac provincijal je na kraju mise čestitao novim lektorima i akolitu uz želju da nastave i dalje putem svećeničke i redovničke formacije te da Gospodin dovrši djelo koje je u njima započeo.

Fr. Bonifacije Franjo, OP

24


SVEČANI ZAVJETI TROJICE BRAĆE

Za vrijeme euharistijskog slavlja, u subotu 30. svibnja u crkvi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu

trojica braće položila su svečane zavjete. Zavjete su položili fr. Marin Golubović, fr. Karlo Alan Kevo i fr. Matej Trupina u ruke provincijala fr. Slavka Sliš-kovića, koji je predvodio misno slavlje u nazočnosti braće redovnika, obitelji, rodbine i prijatelja.

Na početku homilije provincijal je rekao da smo se okupili uoči svetkovine Duhova, koja je posebno važna dominikancima zato što je sv. Dominik redo-vito na taj dan okupljao oko sebe braću kako bi u zajedništvu slavili skupštinu Reda propovjednika. Dana 30. svibnja 1221. na skupštini u Bolonji odre-đeno je da Red započne svoje poslanje u hrvatskim krajevima. Danas, 799 godina kasnije, braća Marin, Karlo Alan i Matej svojim zavjetima potvrđuju da je spomenuta odluka bila ispravna – sjeme Duha Svetog bačeno prije gotovo osam stoljeća i danas donosi rod, istaknuo je propovjednik.

Polaganjem svečanih zavje-ta braća Marin, Karlo A lan i Matej posta-li su punoprav-ni članovi Reda propovjednika i obećali su život u poslušnosti. S jedne strane odrek li su se obiteljske sreće i imovine, dok su s druge strane postali dio do-minikanske obitelji koja broji nekoliko tisuća članova. Zavjet poslušnosti, koliko god bio izazovan i zahtje-van, put je oslobođenja za kreativno, prepoznatljivo i potpuno služenje Isusu Kristu u duhu sv. Dominika.

25

IZ PROVINCIJAL ATA

Provincijal je istaknuo da zavjeti nisu plod po-jedinačne snage i volje, nego Božjeg milosrđa i mi-losrđa braće s kojom živimo. Isto tako je naglasio da nismo vlasnici svojeg poziva, nego nam ga je Bog darovao i jedino uzajamnim bratskim milo-srđem možemo živjeti ovaj poziv i u njemu rasti. „Polaganjem zavjeta na znakovit način iskazujemo međusobno povjerenje – braća polažu svoje ruke u provincijalove ruke i na knjigu Konstitucija. Na ovaj način pokazujemo da imamo povjerenje jedni

u druge i da vjerujemo da će nas izabrani poglava-ri voditi pravim putem, tj. putem koji je zacrtan u našim Konstitucijama. Ovaj čin obavlja se u moli-tvenom stavu klečanja i to za vrijeme najvažnije i najljepše molitve Crkve – zajedničkog euharistijskog slavlja“, istaknuo je Provincijal.

Na kraju homilije provincijal Slavko Sliško-vić poručio je braći Marinu, Karlu Alanu i Mateju sljedeće: „Vi danas, poput Mojsija, sklapate savez s Bogom. Da biste imali snagu do smrti živjeti što danas obećavate, nužno je sačuvati stav poniznosti pred Bogom i ljudima. Oholost je izvor svih grijeha. Ona nas udaljuje i od Boga i od ljudi. Znajte kle-knuti pred Bogom. Imajte snagu tražiti milosrđe od bližnjih. Hranite se na euharistijskom stolu i gradite Crkvu Božju najprije u samostanima u kojima ćete živjeti, pa ćete biti graditelji Crkve Božje i među vjernicima koji će u takvim samostanima prepozna-vati sveto propovijedanje koje je naš sv. otac Domi-nik zamislio i utemeljio. U tome neka vam sv. Do-minik bude uzor i zagovornik i neka vas prati zaštita Blažene Djevice Marije – zaštitnice našeg Reda“.


26

I Z Ž I V O T A B R A Ć E I Z A J E D N I C A

PROSLAVLJEN DAN PROVINCIJE

Na svetkovinu Navještenja Gospodinovoga 25. ožujka u Samostanu Kraljice sv. Krunice u

Zagrebu obilježen je Dan Hrvatske dominikanske provincije. Misno slavlje u zajedništvu s članovima ovoga samostana predvodio je provincijal fr. Slavko Slišković. Za razliku od prethodnih godina, kada je ovaj dan bio obilježen studijskim i duhovnim zajedništvom članova Hrvatske dominikanske pro-vincije, ali i susretom sa sestrama dominikankama, članovima laičkih i svećeničkih bratstava te brojnim prijateljima i suradnicima, zbog opasnosti od zaraze koronavirusom, ovogodišnje je obilježavanje prote-klo u jednostavnosti.

Provincijal je u propovijedi istaknuo važnost svetkovine u kojoj je nakon grijehom prekinutog dijaloga između Boga i čovjeka konačno došlo do „Božjega govora i čovjekova odgovora“ te naglasio da upravo radi toga „unatoč dramatičnosti trenutka, mi možemo, smijemo i moramo slaviti“. U nastavku je istaknuo: „Čini mi se da nam s današnjim isku-stvom slavlja Dana Provincije na dosad neupamćen način događaj u Nazaretu biva bliži. Zbog opasno-sti koju je uzrokovao koronavirus nemamo moguć-nost zajedničkoga okupljanja braće međusobno, a još manje sa sestrama, članovima dominikanske obitelji,

prijateljima i suradnicima. Ono što nam je bilo blizu sada je postalo daleko i teško dostižno. Osjećamo iskustvo udaljenosti i čežnje za zajedništvom. Ono nam može približiti osjećaj čovjeka opterećena grije-hom kojemu je Bog bio tako blizak, a onda odjednom postao dalek i nedostižan“. Istaknuo je također kako nas „dodatno iskustvo potresa i njegovih posljedica“ može poučiti o snazi onoga što smatramo malenim, neznatnim i prezrenim o čemu govori evanđelist. „Osjetili smo kako desetak sekundi mogu biti duge i dramatične, a stvarnosti u koje smo polagali sigurnost lako nestati, kako ono što smo smatrali običnim i ne-znatnim postaje dragocjeno, a dragocjeno nebitnim“.

Na koncu je Provincijal potaknuo braću da u sadašnjim događajima prepoznaju „znak“ o kojemu govori prorok Izaija te zaželio da ih on „potakne na razmišljanja o životnim prioritetima, sigurnostima u koje se pouzdajemo, ljepoti zajedništva koje često ne primjećujemo ili ignoriramo, potencijalima koje ima naša Provincija u raznim samostanima a nerijetko ih doživljavamo kao opasnost moguće asignacije“.

Osvrćući se na odvijanje misnog slavlja u zatvo-renoj crkvi i bez prisutnosti vjernika laika uputio je poticaj „da si posvijestimo dramatičnost činjenice

27

IZ ŽIVOTA BR AĆE I ZAJEDNICA

kako je većini vjernika uskraćena mogućnost pri-stupa sakramentima“ uz nastojanje da „sami iznova otkrijemo njihovu vrijednost i odgovornost za načine na koji ih slavimo, propitamo svoj odnos prema vjer-nicima koji su povjereni našoj pastoralnoj skrbi, kao i smisao poziva kojega smo poput Marije primili da budemo oni preko kojih će ‘Riječ tijelom postati’“.

Pozvao je također na raspoloživost u naviješta-nje blage vijesti podsjećajući kako se „i danas odvija borba između Dobra i Zla koja je započela u raju zemaljskom“ dok se opredjeljenja za jedno ili drugo očituje po odgovoru: „Pobojah se pa se sakrih“ ili „Neka mi bude po tvojoj riječi“.

Uredništvo

KORIZMENE TRIBINE U SJENI COVID-19

Već 14 godina Župa bl. Augustina Kažotića or-ganizira ciklus tribina „Korizmene tribine na

Peščenici“, predavanja koja uvode u dijalog Crkvu sa

svijetom. Teme tih predavanja žele približiti socijal-ne i političke strukture našega društva sa socijalnim naukom Crkve, kako bi ukazala na uzajamnu pove-zanost dobra društva i dobra Crkve. Teme predava-nja nisu nužno teološke i filozofske, ali se pitanja i predavanja korizmenih tribina uvijek reflektiraju u svjetlu teologije i filozofije, u obliku ljudskih pitanja svjetonazora i vjere. Stoga je od prednosti da pre-davači tih predavanja predstavljaju široki segment raznih struka i zanimanja.

Tema ovogodišnjeg niza bila je „Obrazovanje – ljudsko dostojanstvo“. Tribine su se održavale svake srijede navečer od Pepelnice 26. veljače do 11. ožujka 2020., u multimedijalnoj dvorani „Fr. Dominik Barač, OP“. Po prvi put u ovom nizu pre-davanja tribine se nisu mogle održati do kraja, zbog nastanka pandemije COVID-19 i uvedenih restrik-cija, koje su dovele do prekida održavanja tribina.

28


Težište ovih predavanja bilo je istaknuti važnost obrazovanja, stjecanje znanja, poticanje iskustva i njihov utjecaj na ljudsku djelatnost i dobrobit. Gost prve tribine 26. veljače s temom „Odgoj i obrazova-nje u službi napretka i dobrobiti čovjeka“ bila je dr. sc. Jasminka Buljan Culej iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ishodište njenog izlaganja činila je cjelovitost segmenata ljudskog obrazovanja: „Cje-loviti razvoj osobe temeljno je polazište izgradnje svakoga odgojno-obrazovnoga sustava neovisno o povijesnom vremenu, odnosno društvenim i gos-podarskim prilikama i nezavisno o pedagoškom pristupu“. Dobrobiti obrazovanja istaknula je ovim riječima: „Naša budućnost ovisi o poticanju izvr-snosti, inovativnosti i kreativnosti, a za to moramo imati sustav odgoja i obrazovanja uz pomoć kojega će nove generacije steći vještine i znanja potrebna da bi bili odgovorni pojedinci aktivni u promica-nju humanih vrjednota, a ne samo konkurentni na europskoj i globalnoj razini.“

Sociološki aspekti obrazovanja, kao što je mo-dernizacija i ulaganje u sustav odgoja i obrazovanja su strateška pitanja za budućnost Hrvatske. „Još važ-nije je pitanje za koje vrijednosti odgajamo mlade ljude i koliko im želimo usaditi temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti u skladu s tradicijom hrvat-skoga naroda. Vjerujemo u odgoj za cjelovit osobni razvoj učenika, odgoj za čuvanje hrvatske duhovne i materijalne nacionalne baštine. Katolička Crkva i hrvatski narod su kroz povijest neodvojivo poveza-ni, a to je osobito vidljivo u području obrazovanja. Povijest hrvatskoga naroda ne može se razumjeti

bez uvažavanja uloge Katoličke Crkve koja je bila mjesto okupljanja te nositeljica i čuvarica vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta.“ Obrazovanje uključuje uzajamnu relaciju osobe i čina, istaknu-la je predavačica ovim riječima: „Potrebno nam je obrazovanje u čijem je središtu skladno oblikovanje osobe te stjecanje općega i humanističkoga znanja. Hrvatskoj su potrebni ljudi koji svojim duhovnim, intelektualnim i moralnim vrlinama mogu prido-nijeti izgradnji modernoga hrvatskoga društva po mjeri čovjeka, a na dobrobit zajednice i društva.“

Na drugoj tribini 4. ožujka profesorica na Fakul-tetu hrvatskih studija dr. Katarina Dadić stavljala je naglasak na „Ulogu obrazovanja i njegovo promicanje u visokom studijskom obrazovanju“. Počevši predava-nje od pravne, biološke i društvene definicije djeteta, dr. Dadić pojasnila je da su kod društvene definicije bitni konstrukti, ono što društvo očekuje da bi dijete trebalo biti. Primjerice, ako je društvu potreban po-trošač, dijete se može usmjeriti da postane potrošač. Na jednaki način se konstruira i studenta. Pojasnila je i da dijete nije samo objekt u odgojnom procesu, nego je i subjekt koji određuje vlastiti razvoj, primje-rice mora sudjelovati u nastajanju kurikuluma.

Ideja sveučilišta trebala bi pretpostavljati dobro temeljno obrazovanje, a u današnjem načinu života kada je velika tehnološka revolucija postoji veliko raslojavanje segmenata, veliki je odmak od cjelovitog obrazovanja, upozorila je. Primijetila je i da se danas zbog zahtjeva tržišta rada događa, umjesto obrazo-vanja za život, obrazovanje za karijeru. Stoga je u današnje vrijeme došlo do nagle degradacije druš-tveno-humanističke znanosti, uključujući teologiju.

Dr. Dadić komentirala je i Bolonjski proces uveden u Hrvatskoj. Osvrnuvši se na prijašnji model obra-zovanja u kojemu je studirala, i sadašnji profesorski rad u novom sustavu, primijetila je da danas studen-ti imaju manje obveza, što ih vodi u letargiju i opu-štenost, stvara se generacija „razmaženih“ studenata. Prema njezinim riječima, u prijašnjem sustavu bolje su se razvijale vještine važne za snalaženje u životu.

Dr. Dadić upozorila je i na industrijalizaciju sve-učilišta, gdje se intenzivno želi sve izmjeriti. Svake

29


godine ocjenjuje se gdje se nalazi, primjerice zagre-bačko Sveučilište, ocjenjuju se rezultati maturanata. „Kako možeš egzaktno izmjeriti nečije obrazovanje; kao pedagog sam prestravljena tim fenomenima. Imam studente s oscilacijama koji na kraju zablje-snu. Različite su životne situacije. Vi te neke stvari ne možete izmjeriti i podložiti tržištu“, rekla je dr. Dadić.

Kao profesorica potaknula je na promišljanje „gdje je čovjek i što od studenta želim kad dođe sutra na radno mjesto, čega da se prisjeća s fakulteta, što ako stvaramo samo čovjeka sa znanjem, kakav će on biti svojoj obitelji i okolini“.

Treće i zadnje predavanje „Biblija kao književno štivo“ održala je dr. Sanda Lucija Udier s Odsje-ka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Govoreći o razlici vizualne prezentacije i čitanja, dr. Udier pojasnila je da je svaka vizualna prezen-tacija biblijskih sadržaja već na neki način i njihova interpretacija, a kad sami čitamo biblijske tekstove vraćamo se izvoru iz kojega je sve poteklo te inter-pretacije i predodžbe stvaramo sami.

Odgovarajući na pitanje zašto čitati Bibliju, dr. Udier je istaknula da je Biblija jedinstvena, između ostalog i po tome što je vrlo obimna, tako složena i što se može čitati na nebrojeno puno različitih načina. Sigurno je da je čak i oni koji je čitaju redovito i puno da je u različitim trenucima čitaju na različite načine i čitaju različite dijelove, pojasnila je.

Izdvojila je nekoliko glavnih načina čitanja Bi-blije. Vjernicima je Biblija sveto štivo. Bibliju je, nadalje moguće čitati i kao povijesno štivo, među-tim kao takvu je treba uzimati s rezervom jer neki su njezini dijelovi dragocjeni povijesni izvor, a neki su dijelovi povijesno manje vjerodostojni. Biblija je svakako dokument o kulturi, običajima, životu i vri-jednostima vremena i mjesta u kojima je nastajala. Ona sadržava važnu antropološku građu koja pod-liježe znanstvenoj analizi, što znači da znanstvenici, antropolozi i povjesničari njezine tekstove ne uzima-ju pod „gotov groš“, nego se prema njima odnose s kritičnošću koja je svojstvena svakoj znanosti. Treći način je čitanje Biblije kao književnog štiva. Bez po-znavanja biblijskih sadržaja nije moguće razumjeti zapadne književnosti, a isto vrijedi i za druge um-jetnosti, istaknula je u predavanju dr. Udier.

Nažalost, nisu se održala sljedeća predavanja: „Čemu obrazovanje?“ (fr. Domagoj Augustin Po-lanščak, OP); „Važnost obrazovanja kao temelj od-govornosti u medicinskoj etici“ (doc. dr. sc. prim. Rok Čivljak); „Ljudsko dostojanstvo u svjetlu objave“ (prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvat-skog katoličkog sveučilišta) te „Obrazovanje i nje-gova pedagoška primjena.“ (Jadranka Bjelica, prof., ravnateljica OŠ Frana Krste Frankopana).

Fr. Josip Dolić, OP

DVADESETA „PEPELNICA UMJETNIKA“

Nerazdvojna povezanost kulture i umjetnosti

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u srijedu 26. veljače održana je jubilarna 20. „Pepelnica umjet-nika“ o temi „Što je kultura današnjoj umjetno-sti?“. Moderirao je začetnik priredbe dominikanac Frano Prcela, sudjelovali su publicist Boris Beck, pijanist i prorektor Sveučilišta u Zagrebu red. prof. art. Mladen Janjanin, spisateljica Jadranka Brnčić

te sociolog i državni tajnik u Ministarstvu kulture dr. Ivica Poljičak. Okupljene u dvorani „Svetislav Stančić“ najprije je pozdravio red. prof. art. Anđel-ko Krpan, prodekan Muzičke akademije.

U uvodu moderator Prcela podsjetio je da je u suvremeno vrijeme Katolička Crkva uputila nekoli-ko snažnih vapaja prema umjetnicima, ističući apel pape Pavla VI. iz 1964. u Sikstinskoj kapeli, koji je i

30


pročitao, te susret pape Ivana Pavla II. s umjetnicima u Münchenu i pismo koje je sveti papa Wojtyla uputio umjetnicima krajem devedesetih. „Dijalog, dijalog i opet razgovor. Nitko razborit ne će dovesti u pitanje smisao dijaloga“, naglasio je o. Prcela objašnjavajući smisao okupljanja u sklopu „Pepelnice umjetnika“.

Teška pozicija suvremenih umjetnika

Dr. Beck objasnio je da je kultura simbolič-ki način objašnjavanja svijeta. Govoreći o odnosu kulture i umjetnosti, istaknuo je da postoji razlika između razdoblja kad je proizvodnja kulture bila povezana s vjerom i danas kada to više nije tako. „Dok je kultura bila povezana s vjerom, dok je duh kulture i duh vjere bio isti duh, imali smo velika djela. Nema ništa veličanstvenije od Bacha ili od stropa Sikstinske kapele. Od trenutka kada se duh umjetnosti odvojio od kulture, od umjetnika se počelo očekivati da bude prorok, da razbija opne naše malograđanštine i običnoga života i da nam donese nekakva predviđanja. To je razdoblje trajalo stotinu godina romantizma i tada se shvatilo da je to prevelik zadatak za umjetnike“, objasnio je Beck.

„Kultura i umjetnost su nerazdvojive. Kultura je temelj svakoga pojedinca od njegova rođenja i kroz cijeli život. Postoji kultura odgoja, kultura edukacije i kultura ustanove u kojoj pojedinac radi. Umjet-nost je dio kulture, odnosno dio jednoga društva... Umjetnik mora imati određene talente da bi bio umjetnik, no svatko ne mora biti umjetnik da bi bio u vezi s kulturom. Ne može se reći da je umjetnost disciplina sama za sebe i zato je nemoguće razdvojiti kulturu od umjetnosti“, objasnio je prof. Janjanin.

Promjene uloga u vrijeme postmodernizma

Spisateljica Brnčić usporedila je renesansu s mo-dernizmom i postmodernizmom kako bi objasni-la promjenu paradigme koja se dogodila u odnosu umjetnosti i kulture. Financiranje umjetnosti i pro-izvodnje kulture prešlo je iz okrilja Crkve i bogate aristokracije na državu i društvo, a promijenio se i odnos između autora djela i onih koje to djelo pri-maju. „Renesansa i romantizam uzdigli su autora, a danas više nisu bitni ni autor ni djelo, nego smo

važni mi koji to djelo primamo“, istaknula je i dodala da modernizam i postmodernizam donose brisanje granica između visoke i niske umjetnosti, zatim brisanje granica između žanrova i medija, kao i promjenu poimanja onoga što je lijepo. „Kultura danas ne znači samo njegovanje duše, nego i krik duše. Prema tome lijepo može biti i nešto što je ružno jer je krik duše“, dodala je.

Dr. Poljičak istaknuo je i trolist unutar kojega treba promatrati odnos kulture i umjetnosti. Postoji umjetnik koji u sebi osjeća poriv da bude drugačiji od prosjeka. Kao rezultat njegova stvaranja nastaje djelo, koje živi i nakon što umjetnika više nema na ovom svijetu. Na kraju postoji i publika koja je ta-kođer širok pojam jer današnja publika nije ista kao nekoć, objasnio je dr. Poljičak.

Suvremena kriza kanona

U završnom dijelu rasprave u odgovorima na pi-tanja iz publike prof. Janjanin istaknuo je da se da-našnja umjetnička djela ne mogu mjeriti s onima iz prošlosti u smislu truda i vremenskoga uloga koji su bili potrebni da takva djela nastanu. Među pitanji-ma publike bilo je i ono vezano za Rijeku kao eu-ropsku prijestolnicu kulture, a dr. Beck je rekao da u današnjem svijetu postoji svojevrsna kriza kanona jer su suvremenomu čitatelju brojni kanoni hrvatske književnosti uglavnom nerazumljivi za čitanje. „Nije mi se uopće svidjelo otvaranje u Rijeci. Mislim da je bilo dosta prenemaganja. Složio bih se s time da bi umjetnost trebala težiti istinitomu, lijepomu i sveto-mu. Problem je što je istodobno umjetnost ne može po zadatku napraviti kao sastavak ili sliku . To se po-kušalo pa smo dobili socrealizam.“ Spisateljica Brnčić pohvalila je svečanost u Rijeci kao umjetnički „sta-tement“ (hrv. izjava) koja je bila usmjerena suprotno od glavnih tokova kulture, premda je kao problem istaknula da nisu svi kvalitetni riječki umjetnici bili uključeni u tako veliko kulturno događanje.

Marino Erceg

Objavljeno u: Glas Koncila, br. 10/2020., 8. ožujka 2020. str. 26.

31


IZ SAMOSTANA SV. DOMINIKA U DUBROVNIKU, NA 58. DAN OD POJAVE KORONAVIRUSA U HRVATSKOJ

S juga Hrvatske, iz Samostana sv. Dominika u Dubrovniku, za Vjesnik Provincije pišemo u

ovim prijelomnim vremenima „izolacije“ i glavne društvene poruke: „Ostanite doma!“ Čitateljima Vjesnika je sigurno poznato da u dubrovačkom do-minikanskom samostanu borave šestorica braće: fr. Vinko Šesnić, fr. Stjepan Krasić, fr. Mirko Ljubić, fr. Nikola Mioč, fr. Ante Kazoti i fr. Tomislav Kra-ljević. Možda je ipak manje poznata činjenica da je prosječna starosna dob sedamdeset godina. Unatoč tome, vitalnost zajednice očituje se na svim područ-jima njezina života i rada.

Prošle godine, u rujnu 2019., dogodila se mala izmjena članova zajednice. Tako je fr. Drago Fe-rencek prešao iz Dubrovnika na studij u Zagreb, a u dubrovački samostan je asigniran đakon fr. Ante Kazoti iz Trogira, koji je svoju đakonsku godinu sve donedavno savjesno obavljao u Župi Sv. Križa u Gružu pod vodstvom župnika fr. Mihaela M. Tolja.

Kako su zbog situacije s epidemijom novog korona-virusa mnoge aktivnosti privremeno zaustavljene, tako je stala i fr. Antina đakonska godina. Nadamo se i molimo da će najavljeno ređenje uskoro biti moguće i svečano proslaviti.

Svakodnevni život je obilježen ritmom zvona sa zvonika naše samostanske crkve. Od prve jutarnje molitve do večernjeg Anđeoskog pozdrava zvono poziva na pozornost prema posvećenom životu. Braća i dalje vrijedno mole, studiraju, pišu, slave sv. misu, ispovijedaju i sudjeluju u točkama zajedničkog samostanskog života, dakako, sada u skladu s odred-bama u vezi sprječavanja širenja bolesti COVID-19.

Molitva i pjesma čine temeljni recept dobrog življenja i svjedočenja Radosne vijesti. Zbog toga nas veseli da u samostan redovito navraćaju Trećo-redci, i to subotom popodne na zajedničke susrete i molitvu Krunice. Revan je i VIS „Veritas“, najstariji

32


zbor „mladih“ u Hrvatskoj koji se redovito okuplja i angažirano surađuje pod vodstvom gospodina Vik-tora Lenerta – Vikija. VIS „Veritas“ ove godine slavi pedesetu obljetnicu postojanja i aktivnog djelova-nja u našoj samostanskoj crkvi. Prvi svečani nastup zbor je imao na Uskrs 1970. godine i od tada redo-vito animira pjevanje na misi nedjeljom u 11 sati. U samostan navraća i petnaestero mladih ljudi, stu-denata i radnika, koji se već treću godinu zaredom uključuju u liturgijsko pjevanje. Jasno, tu je i mješo-viti zbor koji animira nedjeljnu jutarnju misu. Treba ustvrditi, prošlo je mjesec dana kako slavimo svetu misu bez sudjelovanja vjerničke zajednice i kako su svi redoviti susreti otkazani do daljnjega.

Bolesna braća, fr. Vinko i fr. Mirko, potrebna su na poseban način našega vremena i pozornosti. Pritom smo neizmjerno zahvalni na pomoći i marlji-vom radu patronažne sestre, gospođe Sanje Pralas, i fizioterapeutkinje, gospođe Ružice Šimičević. Kako se trenutno nalazimo u razdoblju mjera opreza i fizičke distanciranosti, odlučili smo brigu za naše bolesnike preuzeti na sebe i tako primjerom svjedočiti odgovor-no ponašanje. Zasad u svemu uspijevamo i nadamo se da pomoć specijaliziranih ustanova neće trebati.

Jedan od važnijih događaja za naš samostan zbio se na blagdan Bezgrešnog začeća, 8. prosinca 2019. godine. Naime, s. Metoda Alajbeg i s. Magda Čulina, sestre dominikanke koje su dugi niz godina bile posvećene radu u našem samostanu, tog su dana premještene u svoje matične samostanske kuće u Zagrebu i u Korčuli. Odluku o povlačenju sestara iz Samostana sv. Dominika u Dubrovniku donijelo je Vrhovno vijeće sestara dominikanki Kongregaci-je svetih Anđela Čuvara na svojoj sjednici održanoj 9. studenoga 2019. godine. Naime, s. Metoda i s. Magda više nisu bile u mogućnosti nastaviti svoju službu zbog visoke životne dobi, a Vrhovna uprava više nije bila u mogućnosti poslati nove sestre koje bi mogle nastaviti dosadašnje djelovanje.

Časne sestre dominikanke Kongregacije svetih Anđela Čuvara djelovale su u dominikanskom sa-mostanu u Dubrovniku od 1948. godine. Radile su kao kuharice, sakristanke, orguljašice, održava-le kuću čišćenjem te se brinule za crkveno ruho i

odjeću braće. U mnogim situacijama trebalo je uz oskudne mogućnosti skuhati objed mnogobrojnim studentima i novacima koji su boravili u samostanu, trebalo je oprati i očistiti, ispeglati i urediti habit i zašiti isparano. Jednom riječju, sestre dominikan-ke bile su anđeli čuvari ovog samostana i svih ljudi dobre volje koji su u njega rado navraćali. Na taj način je, nakon sedamdeset godina djelovanja i rada sestara dominikanki u ovom samostanu, završilo jedno plodno razdoblje zajedničkoga suživota i su-radnje. I dalje želimo pronalaziti nove načine su-radnje sa sestrama dominikankama i tako nastaviti zajedničko dominikansko poslanje propovijedanja Radosne vijesti. Najsnažnija i najbolja propovijed je ona izgovorena životom.

Hvala sestrama dominikankama Kongregacije svetih Anđela Čuvara koje su kroz dugih sedamde-set godina djelovale u Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku.

I za kraj nekoliko riječi o temi koja nas zaokuplja već duže razdoblje. Prije nekoliko godina počele su pripreme za obnovu samostanske crkve i domini-kanskog samostana u Dubrovniku. Izrada konzer-vatorskog elaborata za obnovu crkve, uz odobre-nje Provincijskog vijeća, povjerena je u lipnju 2019. godine projektantskom uredu za arhitektonsko pro-jektiranje Studio presjek d. o. o. iz Dubrovnika. Prateći tijek nastajanja konzervatorskog elaborata, kojeg treba odobriti Konzervatorski odjel u Du-brovniku, za nadati se da bi radovi na samostan-skoj crkvi mogli započeti u jesen ove godine.

Želja nam je za proslavu 800. jubileja dolaska „bijelih fratara“ u Dubrovnik, koja će se dogoditi 2025. godine, podariti dominikanskoj crkvi i sa-mostanu obnovljeno ruho i tako pružiti novi zamah apostolskom poslanju „bijelih fratara“ u Dubrovni-ku i na jugu Hrvatske.

U Dubrovniku, 22. travnja 2020.

Fr. Tomislav Kraljević, OP prior

33


IZ SAMOSTANA SV. KRIŽA U GRUŽU

Budući da već neko vrijeme nije bilo javljanja za provincijski Vjesnik, iz samostanske zajednice

Sv. Križa u Gružu od završnice proslave 50. obljet-nice osnutka župe, zamoljen sam da napišem barem kratko izvješće. Upravo uoči te proslave o blagdanu Uzvišenja Sv. Križa, 13. rujna 2018. godine, našoj zajednici dodijeljen je fr. Mihovil Žuljević-Mikas, koji je nakon mjesec dana od dolaska zaređen za đakona i ovdje je vršio svoj đakonski praktikum pod vodstvom župnika mentora fr. Mihaela M. Tolja. Radio je u župnom uredu, vodio prvopriče-snike, tjedno euharistijsko klanjanje, redovito obav-ljao đakonsku službu u liturgiji i propovijedao na jednoj od nedjeljnih misa. Za svećenika je zaređen 22. lipnja 2019. u Splitu, a mladu misu proslavio je u svojoj rodnoj Župi Srijane – Dolac Gornji 11. ko-lovoza 2019. Zbog mjesečnog pohađanja predavanja iz đakonske pastoralne godine u Zagrebu i polaga-nja preostalih ispita na KBF-u, do svoje asignacije u

Samostan Kraljice sv. Krunice 30. kolovoza 2019., možda je samo polovicu tog vremena uspio prove-sti među nama.

Od 5. listopada 2019. za vršenje đakonskog prak-tikuma u našoj župi dobili smo novog đakona fr. Antu Kazotija. Međutim, on nije asigniran u našu zajednicu, nego u Samostan sv. Dominika u Gradu. Nakon konzultacija s provincijalom župnik i prior su se dogovorili da fr. Kazoti dolazi u Gruž utorkom, srijedom i petkom za rad u župnom uredu (od 9-12 sati), vodi euharistijsko klanjanje petkom prije ve-černje mise, subotom do podne drži vjeronauk za prvopričesnike, susret za ministrante te predslavi sa-kramente krštenja i ženidbe i obrede sprovoda kad za to bude potrebe. Nedjeljom vrši đakonsku službu u liturgiji na dječjoj misi u 11:30 sati.

Nestor našeg samostana osamdesettrogodišnji fr. Ante Kovačević nije bio baš dobrog zdravlja, pa

34


povremeno odlazi na liječničke preglede u Zagreb boraveći mjesec-dva u borongajskom samostanu. Fr. Ante zbog svojih zdravstvenih poteškoća nije u stanju samostalno imati misu s narodom, pa je prvo vrijeme dok je bio veoma loše sjedio u sakri-stiji, a predslavitelj bi ga pričestio na sakristijskim vratima. Nakon nekoliko mjeseci kako mu se stanje popravljalo, počeo je dolaziti na oltar u koncelebra-ciju. Od ljetos je počeo koliko može voditi susrete molitvene zajednice „Dva srca“, a primanja vjerni-ka na duhovne razgovore su se dosta prorijedila za razliku kako je to bilo prije. Poznavajući fr. Antin radijus kretanja (soba, blagovaonica, sakristija), ove zaštitne mjere protiv COVID-19 nisu mu previše poremetile životni bioritam.

Naš starješina i ekonom fr. Pero Ćavar je više od šest mjeseci odsutan iz zajednice. Naime, provincijal ga je zamolio da dva do tri tjedna zamijeni fr. Peru Juriča u Klopču koji je trebao hitno obaviti liječ-ničke preglede u Zagrebu da se ustanovi dijagnoza njegove iznenadne bolesti. Fr. Ćavar je otputovao u Zenicu 16. listopada 2019. Kako je fr. Peri Juriču

kasnije otkriven karcinom na jednjaku i želudcu, fr. Ćavar je morao ostati na zamjeni u Klopču do daljnjega dok fr. Jurič ne obavi sve potrebne zahva-te i terapiju. Konačno, kad je provincijal nakon pet mjeseci dovezao fr. Juriča u Klopče (par dana prije blagdana sv. Josipa), stupile su na snagu pooštrene mjere zaštite protiv COVID-19 u BiH i Hrvatskoj. Zatvorene su granice i ukinut je javni prijevoz, tako da je fr. Pero Ćavar bio primoran ostati i dalje u Klopču s imenjakom fr. Juričem.

Fr. Mihael Mario Tolj je praktički jedini aktiv-ni član zajednice od 18. rujna 2019. kad je fr. Ante Kovačević otišao na dva mjeseca u Zagreb, a fr. Pero na godišnji odmor. Čim se fr. Pero vratio s godišnjeg odmora, odmah nakon četiri do pet dana, otišao je na zamjenu u Klopče i još je uvijek tamo. Nekoliko puta su uskočila braća iz Grada slaviti jednu nedjelj-nu misu, međutim župnik je redovito morao imati radnim danom dvije mise (kad upadne zadušnica onda i tri), a nedjeljom četiri. Takav ritam, pored svih ostalih župnih i samostanskih obveza, svlada-vao se uz trajnu nadu da će se fr. Pero kroz tjedan-dva vratiti. Uz to je ovogodišnji blagoslov obitelji od 26. prosinca 2019. do 10. siječnja 2020. bio osobito zahtjevan jer su samo dvojica bila na raspolaganju za blagoslov: đakon i župnik (inače smo po četvorica blagoslivljali). Hvala fr. Tomislavu Kraljeviću što je kroz to vrijeme bio na raspolaganju za vođenje spro-voda. Kako se povratak fr. Pere Ćavara pretvorio u svojevrsno „iščekivanje Godota“, zadnja dva mjeseca postala su osobito naporna. I upravo ovo uvođenje zaštitnih mjera protiv COVID-19 i obustava misnih slavlja s narodom i svih pastoralnih aktivnosti od 19. ožujka 2020. postalo je za fr. Mihaela blago-slovljeno vrijeme za spas od „izgaranja“. Napokon se mogao napraviti predah nakon takvog polugo-dišnjeg tempa i okrenuti se pravom redovničkom životu. Molimo i pjevamo časoslov u crkvi zajedno s dvije časne sestre dominikanke: s. Josipom Otahal i s. Dolores (Jasnom) Matić. U 7:30 je služba čitanja i jutarnja; u 11:30 srednji čas i potom sv. misa, a u 19:30 večernja. Nakon večernje po želji sestara bude ponekad euharistijsko klanjanje. Da ne gledamo u prazne klupe u crkvi, dok traje ovakva situacija sv. misu slavimo „ad orientem“ (prema Gospodinu).

35


Također sad ima napretek vremena koje se uz moli-tvu može posvetiti čitanju knjiga i literature koji su bili na čekanju. Uz povremene popodnevne šetnje u prirodi i branja kuka i šparoga, zajedno sa s. Do-lores Matić bavim se i povrtlarstvom. Uredili smo okoliš i dva vrta uz crkvu sv. Nikole na Kantafigu i posadili pomadore, tikvice, celer, peršin, raštiku te dva pipuna i dvije lubenice.

Od ostalih događanja mogu spomenuti da smo u gruškoj luci preko puta crkve 2. lipnja 2019. imali mladu misu našeg župljanina i nekadašnjeg mini-stranta don Tonćija-Ante Prizmića. Zatim, iznena-da je 29. lipnja 2019. od srčanog udara u 73. godini preminuo višedesetljetni prijatelj i dobročinitelj naših samostana u Dubrovniku gosp. Ledomir (Ledo) Brzić, naš župljanin. Bio je uvijek na raspolaganju i radio „pro bono“ kao kućni majstor kad god je nešto trebalo popraviti. Na isti način napustio nas je 20. srpnja 2019. i gospar Eduard (Edi) Petrić, član cr-kvenog pjevačkog zbora i samouki slikar, koji je bio jako povezan s našom crkvom i samostanom. Za vanjsku proslavu samostanskog i župnog blagdana Uzvišenja Sv. Križa 15. rujna 2019., sv. misu i proce-siju predvodio je fr. Ivan Marija Tomić iz Zagreba.

Prije nekoliko godina renovirali smo prostorije ne-kadašnjeg stana Tomaš (prvi kat sjevernog krila sa-mostana uz klaustar) i namijenili ih za samostansku biblioteku. Zahvaljujući donaciji Samostana Kraljice sv. Krunice, kamionom su 9. prosinca 2019. dopre-mljene metalne police za našu biblioteku. Metalne police i konstrukciju istovarivalo je dvanaest mladih iz naše župe skoro dva i pol sata. Police su nečiste i prašnjave, pa su ih fr. Kazoti i fr. Mihael pomalo očistili tijekom siječnja i veljače. Na kraju moram spomenuti da je došlo i do promjene časnih sestara u našem samostanu. Nakon što je nakon jednogo-dišnje službe u Šibenik otišla s. Ljubica Jurić, 29. kolovoza 2018. došla je s. Josipa Otahal koja služi kao sakristanka i katehistica u osnovnoj školi Gruž. Sestra Dolores Munitić (koja je bila kuharica od 5. ožujka 2017.) vratila se u svijet jer su joj 8. prosinca 2019. istekli jednostavni zavjeti, a Kongregacija ju nije pripustila doživotnima. Službu kuharice i starje-šice preuzela je sestra Dolores Matić koja je 1. siječnja 2020. u popodnevnim satima stigla iz Korčule.

Fr. Mihael Mario Tolj, OP, starješina

36


IZVJEŠĆE IZ TROGIRA

U Samostanu sv. Dominika i Nacionalnom sve-tištu bl. Augustina Kažotića odvijao se kroz

proteklo razdoblje čitav spektar zbivanja – od du-hovnih događanja do materijalnih događanja, od duhovne obnove do građevinske obnove. Što se tiče brojčanog stanja braće u samostanu, tu nije bilo pra-vocrtno, nego oscilirajuće. Tako smo najprije imali dvojicu (fr. Veselko Begić i fr. Petar Galić), pa tro-jicu (došao nam fr. Ante Kazoti), pa jedan umire (fr. Veselko Begić 23. veljače 2018.), pa smo opet pojačani za jednoga (fr. Matijas Farkaš). Na kraju, trenutno stanje je samo fr. Petar Galić, tj. ja, jer su u međuvremenu fr. Matijas i fr. Ante dobili novo polje djelovanja (Njemačka i Dubrovnik).

Nacionalno svetište bl. Augustina Kažotića je dakle trenutno svedeno na jednog „bilog fratra“, ali se nadam da će se to uskoro promijeniti, jer se ovdje kod naroda osjeti potreba za jačom domini-kanskom karizmom i prisutnošću. To je vidljivo i po velikom broju onih koji su se priključili domi-nikanskoj obitelj, pa je tako nakon dužeg razdoblja čekanja u postulaturi (očekivali smo dugo moli-tvenik Trećeg reda) ove godine (1. veljače 2020.) u novicijat ušlo 50 kandidata. Krećući se unatrag kroz ostale aktivnosti treba naglasiti da u samosta-nu djeluje i molitvena zajednica „Sv. Dominik“, te da je angažiranost vjernika laika, naročito sada kroz trećoredce znatno pojačana.

U samostanskim prostorijama se svakodnevno ispovijeda i običnim danima kroz tjedan i to u pro-sjeku 15-ak vjernika dnevno, ne računajući one koji traže pojedinačni razgovor i molitvu. Mise su sva-kodnevno dobro posjećene, a tu svraćaju mnogi i iz okolnih mjesta, te se iz toga može naslutiti da su ljudi prihvatili ovo Svetište na jedan hodočasnič-ki način, što bih svakako želio potaknuti braću po drugim samostanima da i u tom smjeru mogu raz-mišljati o nekom organiziranom hodočašću prema

Trogiru, čime bismo znatnije pridonijeli promociji našeg Blaženika.

Moram istaknuti da je ovo sve prethodno nave-deno bilo moguće puno lakše razvijati dok su ovdje bili fr. Ante Kazoti i fr. Matijas Farkaš kojima bih ovdje želio posebno zahvaliti na svemu. Jedna stara gospođa je plačući za svojim mužem na sprovodu nabrajala: „Bio si mi i metla i lopata.“ To bih i ja mogao isto reći za fr. Antu i fr. Matijasa. Zaista je bilo lijepo s vama kao braća zajedno živjeti.

Radovi u crkvi

Osim dakle duhovnih djelatnosti, što svakako smatram da je prvo i osnovno, našem trogirskom samostanu i crkvi bila je potrebna, i to pod hitno, i materijalna obnova same građevine koja datira iz 13. i 14. stoljeća. Zato se pristupilo obnovi crkve, a pokazalo se kod uklanjanja stare žuke da su pu-kotine koje su se primjećivale na žbuci prava sit-nica prema onome ispod. Skoro da ni jedan dio zidova crkve nije bio bez velikih pukotina, te bi se crkva zasigurno srušila i s puno slabijim potresom od onog u Zagrebu. Nakon uklanjanja žbuke pri-stupilo se kompletnom injektiranju zidova, prezida-vanju napuklina, ubacivanju ankera i čeličnih šipki kroz zidove, postavljanju karbonskih mreža gdje je bilo najkritičnije. Tek nakon svega toga mogla se nanijeti nova žbuka na sve unutarnje zidove crkve-ne lađe. Tako sad imamo iznutra dovršeno zdanje što se tiče zidova crkvene građevine. Također treba istaknuti i da su paralelno sa žbukom postavljene i posve nove elektroinstalacije i novo ozvučenje. Dva pokrajnja crkvena oltara su zbog radova morali biti demontirani i uskladišteni na prikladan način, a na jednome od njih su započeli i restauratorski radovi. Crkvene orgulje su također morale biti demontirane zbog velike pukotine na zidu crkve iza istih, a onda je i to iskorišteno da bi i orgulje bile obnovljene

37


(nisu desetljećima bile u uporabi), te su trenutno kod ovlaštenog majstora u Sloveniji. Nadalje se čeka na obnovu i rekonstrukciju oltarnog prostora u samom svetištu crkve, na obnovu i rekonstrukciju crkvenog kora i rozete, te na obnovu i rekonstruk-ciju samostanskog klaustra koji je u posebno lošem konstrukcijskom stanju.

Dosadašnji radovi su skoro potpuno financirani mnogobrojnim donacijama, a za nastavak bih molio samostane i Provinciju da svatko odriješi pomalo iz svoje „kese“, pa ćemo onda s Božjom pomoći uspjeti

s kompletnom obnovom samostana do 2023. kad bismo proslavili veliku godišnjicu našeg Blaženika.

Na kraju još ovo: smatram da bi ovaj samostan trebao biti uvršten u glavne prioritete Provincije, a kao razlog navodim očajno konstrukcijsko stanje klaustra.

Bratski pozdrav,

Fr. Petar Galić, OP,starješina

KORONA NA BRAČKOM ŠKOJU

Otok je već sam po sebi izolirano i od kopna odsječeno mjesto. Tako je i Brač, a Bol na

Braču je pak geografski odvojeno mjesto od svih drugih mjesta na otoku. Naš samostan u Bolu je na samom rubu naselja i pomalo od njega izoliran... E, još nam je samo trebala pandemija s COVID-19 ili koronavirusom pa da se doslovno pretvorimo u prave pustinjake!

Ovih dana nam život u bolskom samostanu ne-odoljivo podsjeća na neku monašku srednjovjekovnu zajednicu: molimo i radimo. Vučemo granje iz masli-nika, po istom skupljamo krupno kamenje, kosimo

travu, sadimo povrće, neprestano se nastojimo rije-šiti nagomilanog otpada i smeća po samostanskom imanju, i tako svaki dan već skoro dva mjeseca...

Svi projekti oko vraćanja stalnog postava u muzej, sanacije temelja kapele sv. Dominika i sl. su stali. Zbog lošeg stanja samostanskih prostorija od ove godine više ne primamo goste-turiste. Braća iz naše Provincije su uvijek dobrodošla!

Naviknuti na predsezonsku turističku vrevu, čudimo se sablasno praznom Bolu. Nadrealistično prazne ulice i trgovi, zatvoreni svi hoteli i ugostitelj-ski objekti govore o ozbiljnosti trenutka ali i krhko-sti čovjeka u njegovu postojanju. Mi se, Bogu hvala, sa svim tim dobro nosimo i ni u čemu ne oskudi-jevamo. Radujemo se normalizaciji stanja, barem što se tiče slavlja misa s narodom. Pred nama je i Izborna provincijska skupština koja će biti krajem lipnja u Bolu. Vjerujemo da će se do tada stanje barem djelomično normalizirati, pa će nakon svega i radost susreta tom zgodom biti veća! A do tada, uz pozdrave sa bračkog škoja, svi se vježbajmo u strpljivosti i poniznosti.

Fr. Damir Šokić, OP,starješina

38


IZVJEŠĆE IZ STUDENTATA

Nakon ljetnih praznika i jesenskog ispitnog roka studentat se počeo polako „uhodavati“ u svoj

svakodnevni ritam, jer ipak nakon stanke potrebno je neko vrijeme da se postigne i fizička i duhovna spremnost za „utrke na duge staze“. Ipak, neka vam se, cijenjeni čitatelji, ne učini da smo tromi, no reći ću da smo do studenog već bili u punom pogonu. Dakako da mjesec studeni i nije bio tako „studen“ u našoj zajednici. Naime, na tematskoj večeri, Učitelj studenata zagrijao je srca studenata na temu vlasti-toga iskustva sudjelovanja na Općoj skupštini Reda u Vijetnamu. Tom prigodom upriličena je temat-ska večer s predavanjem Učitelja studenata na temu Akata Opće skupštine u Vijetnamu i naša međusob-na rasprava o samom Prologu općenito te o poje-dinim poglavljima, kao što je npr. Značaj sinergije života i poslanja.

Kakvo je to poslanje dominikanca ako nije u svom temelju ukorijenjeno u samu Božju riječ. Tako možemo reći da smo našu „utrku na duge staze“ na-stavili produbljujući razmatranjem Božje riječi. Tako smo imali priliku 5. prosinca u samostanu u Zagre-bu sudjelovati na katehezi pod naslovom „Lectio divina“. Nazočnim župljanima, članovima laičkog bratstva „Sv. Dominik“ i svoj braći u samostanu, o duhovnom čitanju Svetoga pisma govorio je fr. Stipe Jurič, bibličar i umirovljeni profesor Svetoga pisma na Papinskom učilištu Sv. Tome Akvinskog u Rimu. Razmatranje Božje riječi za nas studente na-stavljeno je i od 13. do 15. prosinca u Petrovču, gdje je održana adventska duhovna obnova. Obnovu je vodio fr. Anto Gavranović. Nagovori fr. Ante bili su usmjereni u pravcu izgradnje zajedništva i međusob-nog poštivanja braće na temelju evanđelja. Istaknut

39


je kao primjer sveti Dominik koji je u svom životu ostvario ideal svetačkoga života potičući braću na rast u svetosti, studiju, mističnom življenju i brat-skom služenju. I sve se to tako krasno zaokružuje u jednu cjelinu vraćajući nas na Akte Opće skupštine koji progovaraju o toliko važnom značaju sinergije života i poslanja svakog dominikanca.

Nakon kratkog predaha za božićne blagdane i ispomoći u blagoslovu obitelji – što je svakako izu-zetno dobra praksa i iskustvo koje se ne može nau-čiti nego se mora iskusiti – u novoj godini započe-li smo s našim velikanom sv. Tomom Akvinskim. Održana je tematska večer: „Toma Akvinski, ST II-II, q 41“ – (O svađi).

Možemo se pohvaliti kako smo bogatiji za jed-noga lektora i čak četiri akolita. U subotu, 15. velja-če u kapelici zagrebačkog Samostana Kraljice svete krunice pod misom koju je predvodio provincijal fr. Slavko Slišković petorici dominikanskih studenata podijelio je službe lektorata i akolitata. Službu lek-tora primio je fr. Mislav Peček, a službu akolitata primili su: fr. Ilija Lešić, fr. Ivica Augustin Debelić, fr. Mario Ilija Udovičić i fr. Karlo Luka Kvesić.

Razdoblje koje je studentat proživio u svom po-sljednjem periodu svakako se može okarakterizirati kao jedinstveno, ne samo u njegovoj vlastitoj povi-jesti nego i u ukupnoj povijesti civilizacije kakvu pamtimo. Radi se o periodu života u kojem smo se morali suočiti sa životom u kojem je prisutna pandemija virusa COVID-19. Ovu fazu života u studentatu jednostavno bih nazvao vremenom po-novljenog novicijata i stroge zatvorenosti u zidina-ma samostana. Međutim, svjedoci smo kao i mnogi žitelji grada Zagreba kako niti izoliran život unutar zidina naših kuća i samostana ne mora nužno znači-ti i osiguravati određeni stupanj zaštite i sigurnosti. Naime, dok su nas epidemiolozi upozoravali „osta-nite doma“, u nedjelju 22. ožujka 2020., u 6:24 sati Zagreb je pogodio snažan potres 5,5 stupnjeva po Richteru te je nanio veliku materijalnu štetu. U toj prilici seizmolozi su pozivali „iziđite van“. Prekretni-ca je to koja će svakako obilježiti cjelokupan period našeg života. Radi se o periodu u kojem kao da je vrijeme stalo, naime čak se nastava na fakultetima, i u školama održava na daljinu, online, i sav se život sveo na minimalizam na koji smo se polako morali privikavati, jer više ništa nije kao što je bilo...

40


Zbog pandemije su i biskupi HBK 19. ožujka 2020. donijeli odredbe kojima se znatno izmijenio dosadašnji način života, a tu su i odredbe Nacional-nog stožera civilne zaštite; i tako nastupa vrijeme života s pandemijom u kojem smo svi, svaki dom, pa tako i naš samostan, postali jedan mali otok. No zahvaljujući tehnologiji ostali smo ipak povezani. Ni u tom vremenu izolacije i podrhtavanja tla nismo se predali, nismo mirovali, nastavili smo s našim aktivnostima.

U okolnostima koje su nas zadesile proslavljen je Dan Provincije kao nikada do sada – na svetkovinu Navještenja Gospodinovoga 25. ožujka u Samosta-nu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu. Misno slavlje u zajedništvu s članovima ovoga samostana predvodio je provincijal fr. Slavko Slišković. Za razliku od pret-hodnih godina, kada je ovaj dan bio obilježen stu-dijskim i duhovnim zajedništvom članova Hrvatske

dominikanske provincije ali i susretom sa sestrama dominikankama, članovima laičkih i svećeničkih bratstava te brojnim prijateljima i suradnicima, zbog opasnosti od zaraze koronavirusom ovogodišnje je obilježavanje proteklo u jednostavnosti. I tako smo započeli s nedjeljnim online prijenosima misa iz naše župne crkve Kraljice sv. Krunice. Unatoč izolaciji, nastavili smo život onako kako smo najbolje mogli u zadanoj, da ne kažem „nametnutoj“ nam situaciji.

Dana 4. travnja 2020. nastavili smo s održava-njem tematskih večeri, a tema je bila: „Toma Akvin-ski ST II-II, q 83“ – (O molitvi), govor o molitvi iz perspektive Tome Akvinskog. Istoga je dana objav-ljena i snimka pjevane Muke po Ivanu koju su pje-vali dominikanski studenti. Možemo slobodno reći kako je vrijeme izolacije učinilo svoje i donijelo je neke potpuno nenadane plodove; braća se sve više nalaze u zajedničkoj rekreaciji. U pauzama između online predavanja i osobnog rada družimo se inten-zivnije, gledamo zajednički filmove, pratimo zajed-nički „Urbi et orbi“ pape Franje, križni put, seriju „The Chosen“, filmove „Pasija“, „Quo vadis“, „Africa – Congo“, „Africa – Savannah“, čak smo i operne i kazališne kuće putem projektora donijeli u naše okruženje kao i mnoge druge žanrove. Svakako da je ovaj ljetni semestar po svemu poseban i nadamo se da ćemo ga svi uspješno završiti i položiti pred-stojeće ispite, te da će pandemija prestati, a naš se Grad više neće tresti.

Fr. Marin Golubović, OP

41


JEDAN DAN U NOVICIJATU „KOJI TEČE“

Pisanje o zanimljivostima iz našeg novicijata pred-stavlja nam težak posao. Ne znači da nemamo

što reći. Naprotiv, imamo i previše. Zato ćemo vam sve to sažeti u tempo jednog novicijatskog dana u „Gradu koji teče“, u vrijeme COVID-19.

Ustajemo na doručak u 6:30 sati, gdje uvijek u isto vrijeme susretnemo starješinu, fr. Zvonka. „Opet ste uranili“, kaže starješina uz uobičajene pozdrave obo-jici, iako mu i dalje nije jasno kako mi ne idemo na kasniji doručak, poslije mise s jutarnjom. „Meraba“, odgovaramo i uz brzi prismok „lovimo“ koju minutu kako bismo prije mise studirali. Nakon što smo „pro-češljali“ gradivo, žurimo u korske klupe i čekamo zvono s kojim ćemo dočekati punktualnog fr. Ivana Dominika i s kojim počinje misa s jutarnjom.

Kad smo pošli u miru, učitelj novaka, fr. Nikola Leopold lakonski izgovara: „10:30“, misleći na vri-jeme početka novicijatske škole, a zatim fr. Zvonko, prolazeći, napomene: „9:00“, iako više kroz šalu. Ubrzo se nalazimo s fr. Zvonkom u klaustru s kojim zalijevamo i uređujemo biljke. Palme, ruže, glicinije, verbene… nakratko se divimo kako su sve narasle od jučer pa nastavljamo s dnevnim aktivnostima. Ubrzo će škola, zato „lovimo“ slobodne trenutke za glačanje odjeće ili prevođenje latinskih tekstova koje je pomnjivo probrao naš učitelj.

Sat je otkucao. Sa zvonom učitelj ulazeći u bi-blioteku pozdravlja pozdravom: „Hvaljeni Isus i Marija.“ Biblioteka, nekad neuređeni prostor pun nerazvrstanih knjiga, sada je uređena i očišćena.

42


Spremni smo za učenje! Pošto je učitelj započeo s predavanjima, minute počinju, matematički rečeno, „težiti u beskonačno“. 12:15 sati, „Idite u miru!“; „Bogu hvala“ – srednji čas. „‘Ko je? Što je?“, uobi-čajeno nas zapita starješina dolazeći na srednji čas.

Zatim dolazi vrijeme ručka. Neki bi ručak na-zvali i filozofsko-teološkim simpozijem. Nije to be-zazleno rečeno, jer se tu može čuti i o filozofiji, du-hovnosti, teologiji, a u zadnje vrijeme i o novim informacijama vezanim uz COVID-19. Učitelj pri-prema svoje jelo cum grano salis, no neupitno je da je to i zaslužio nakon sat i pol raspravljanja s nama. Nakon što nas je starješina opskrbio kolačima, spre-mni smo za uspon na Veli vrh. Izrekavši zahvale, prema vrhu i krećemo.

Uobičajeni povratak s Velog vrha je 16:00 sati, a tako je bilo i danas. Sjedamo u klaustar i opet se divimo našim biljkama, ovaj put potpomognuti hmeljskim nektarom. Ponekad nas posjeti i jedan kos, „učiteljev prijatelj“, koji redovito razruje zemlju i zato je fr. Zvonku posebice prirastao srcu. Tada se iz šetnje vraća i učitelj, koji je više trsatski tip atlete

i donosi torbe s kamenčićima kako bi zaštitili biljke od njegovog „prijatelja“.

Iako se čini da je s večernjom došao kraj dnev-nih aktivnosti, „muške kuharice“, kako nam se u samostanu već duže vrijeme tepa, trebaju se pobri-nuti za večeru. Nekad, srećom, manje ručamo pa je večera ista kao i ručak, a ponekad se prepustimo kulinarskim umijećima da nas vode u nepoznato. Uz pokoju kritiku fr. Zvonka, jela su najčešće po-praćena pohvalama. Ako ne vjerujete, dođite i ku-šajte!

Sunce pomalo zalazi iza Učke, pomalo se mrači, a mi smo posljednji put u ovom danu u korskim klupama. Povečerje je na redu, barem zadnja tri mjeseca. Poslije melodične antifone „Regina Caeli“ zaželimo laku noć učitelju i odlazimo na rekreaciju prije spavanja. Sad je, konačno, vrijeme za odmor.

Do nekog izvješća budućih novaka – pozdrav-ljaju Vas sadašnji!

Fr. Mislav Matijašić, OP i fr. Kristijan Zelić, OP

43


DODIJELJENA ODLIKOVANJA I PRIZNANJA REPUBLIKE HRVATSKE

U utorak 4. veljače u Uredu tadašnje predsjednice Republike Hrvatske održan je svečani prijam

uručenja odlikovanja i priznanja Republike Hrvat-ske. Tom su prigodom uručena i odlikovanja ista-knutim hrvatskim dominikancima.

Posmrtno odlikovanje „Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića“ dodijeljeno je fr. Franji Ša-njeku, a „Red hrvatskog pletera“ Nedjeljku Domini-ku Baraču i Anti Hijacintu Boškoviću. Odlikovanje za fr. Franju Šanjeka preuzeo je fr. Slavko Sliško-vić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije,

a odlikovanja za Nedjeljka Dominika Barača i Antu Hijacinta Boškovića fr. Anto Gavrić, koji je uvelike pridonio istraživanju i prisjećanju na njihov život i djelovanje. Tadašnja predsjednica Republike Hr-vatske, gđa Kolinda Grabar-Kitarović, odlikovala je i fr. Stjepana Krasića odlikovanjem „Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića“.

Fr. Franjo Šanjek već je ranije odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. godine, a fr. Stjepan Krasić Redom Danice hrvat-ske s likom Ruđera Boškovića 1998. godine.

ZAHVALNICA SAMOSTANU SV. JERONIMA

44


TRIBINA POVODOM OBJAVLJIVANJA KNJIGE RAJMUNDA KUPAREA

U Kažotićevoj dvorani zagrebačkog samostana Kraljice sv. Krunice 19. veljače održana je tribi-

na povodom objavljivanja knjige Rajmunda Kuparea Prebivao je među nama. Tri suvremena prikazanja o jednom davnom događaju. O Kupareovim prikazanji-ma Porođenje, Muka Kristova i Uskrsnuće te o lijepom, dobrom i svetom u umjetnosti govorila je urednica knjige dr. sc. Sanja Nikčević, teatrologinja, kazališna kritičarka i redovita profesorica na Umjetničkoj aka-demiji u Osijeku.

U prvom dijelu izlaganja prof. Nikčević govorila je o tome kako svjetonazor djeluje na umjetnost, pri čemu je posebno spomenula sekularistički svjetona-zor kao glavnu odrednicu suvremenog umjetničkog kanona, koji je iz umjetnosti „protjerao“ sve ono što je lijepo, dobro i sveto, pa se može reći da je umjetnost postala ružna, zla i mračna i zato sve manje privlačna prosječnom čitateljstvu i publici. Nasuprot tome, ista-knula je prof. Nikčević, kazalište i umjetnost imaju svoje korijene u religiji, tj. u svetim obredima, a što jasno pokazuju Antika i Srednji vijek kao dvije temelj-ne epohe Zapadne umjetnosti, s jasnim vrijednosnim sustavom i formativnom ulogom u oblikovanju svije-sti pojedinca i zajednice.

Vladajući kanon priznaje samo kritiku društva i sekularne vrijednosti, dok tradicionalne vrijedno-sti i Boga odbacuje kao nešto arhaično i prevladano. „Upravo zato sam pokrenula biblioteku Citadela libri da bih pokazala da postoje drame koje su kvalitetne, a šalju drugačiju poruku“, rekla je prof. Nikčević. Pod-sjetila je tako da religiozni žanrovi, unatoč tome što su „protjerani“ iz visoke umjetnosti, i dalje postoje i žive na rubovima kazališta. Među njima su i tri prikaza-nja Rajmunda Kuparea (1914.-1996.), dominikanca, književnika, sveučilišnog profesora i akademika, koja slijede tradiciju crkvenog skazanja, srednjovjekovnog liturgijsko-dramskog žanra, iako je riječ o suvreme-nom prikazu vječnih tema spasenja duše i slobode izbora, istaknula je prof. Nikčević u drugom dijelu izlaganja.

Kupareo je poznate i stare priče o rođenju, Muci i Uskrsnuću Isusa Krista dramaturški obradio na su-vremen način. On slijedi biblijsku priču, ali to ne čini kroz glavne junake nego kroz tzv. slabe likove, i to čini na tako uzbudljiv način da nam se čini da čitamo neku drugu priču. Poznata priča se pojavljuje u sasvim novom svjetlu – odličan razlog da pročitamo knjigu Prebivao je među nama!


45


PRAVO NA LIJEPO, DOBRO I SVETO U UMJETNOSTI

U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu 21. siječnja održano je predavanje pod naslovom

„Pravo na lijepo, dobro i sveto u umjetnosti“, povo-dom objavljivanja knjige Rajmunda Kuparea „Prebi-vao je među nama“. Predavanje je održala prof. dr. sc. Sanja Nikčević, redovna profesorica teatrologije na Umjetničkoj akademiji u Osijeku i urednica knjige čije je predstavljanje privuklo veliki broj slušatelja.

U prvom dijelu predavanja prof. Nikčević govo-rila je o tome kako svjetonazor djeluje na umjetnost, pri čemu je posebno spomenula sekularistički svje-tonazor kao glavnu odrednicu suvremenog umjet-ničkog kanona, koji je iz umjetnosti „protjerao“ sve ono što je lijepo, dobro i sveto.

Nasuprot tome, istaknula je prof. Nikčević, ka-zalište i umjetnost imaju svoje korijene u religiji, tj. u svetim obredima, a što jasno pokazuju Antika i Srednji vijek kao dvije temeljne epohe Zapadne umjetnosti, s jasnim vrijednosnim sustavom i for-mativnom ulogom u oblikovanju svijesti pojedinca i zajednice.

Tri Kupareova prikazanja o Isusu Kristu (Poro-đenje, Muka Kristova, Uskrsnuće) slijede tradiciju crkvenog skazanja, srednjovjekovnog liturgijsko-dramskog žanra, ali je riječ o suvremenom prikazu vječnih tema spasenja duše i slobode izbora.


IZLOŽBA PORTRETA HRVATSKIH SVETACA I BLAŽENIKA OBITELJI MAREKOVIĆ NA PEŠČENICI

Izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ akademskih slikara kćeri i oca Kristine

Mareković i Ivice Ivana Marekovića otvorena je na

blagdan zaštitnika umjetnika dominikanca Blaže-nog Angelica u utorak 18. veljače 2020. u multime-dijalnoj dvorani „Fr. Dominik Barač“ dominikan-skoga samostana i Župe bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici. Uime domaćina pozdravljene je okupio i izložbu na kraju otvorio prior domini-kanskoga samostana fr. Marinko Zadro, izložbeni projekt predstavio je rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca mons. Antun Sente ml., a samu izložbu likovni kritičar Stanko Špoljarić. Govorio je i autor Ivica Ivan Mareković. U glazbenom dijelu programa nastupio je župni zbor „Osvit“, a voditelji-ca programa bila je predsjednica Udruge za promi-canje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ dr. Tanja Baran.

46


Otvorenju izložbe prethodilo je misno slavlje koje je predvodio župnik Župe bl. Augustina Ka-žotića fr. Marko Bijelić, a koncelebrirali su fr. Anto Gavrić i mons. Antun Sente ml. Izložbu su, koja se mogla razgledati tijekom dijela korizme prije pan-demije COVID-19, organizirali Nacionalno svetište sv. Josipa iz Karlovca, dominikanski Samostan bl. Augustina Kažotića i Udruga za promicanje zna-menitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“.

Izložbeni projekt „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ započeo je u Križevcima 2009. godine za potrebe četverodnevne manifestacije Dana hrvatskih svetaca i blaženika. Uz domaćine Udrugu za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“, predvodnica izložbe bila je Gale-rija „Laudato“ iz Zagreba predvođena direktoricom Ksenijom Abramović.

Pete je godine manifestacije, 2013., odlučeno da će se izložba nakon Križevaca postavljati u sredina-ma u kojima se na osobit način štuju hrvatski sveci i blaženici.

Zahvaljujući potpori tadašnjega dominikanskog provincijala fr. Ante Gavrića izložba je najprije stigla u Hrvatsku dominikansku provinciju, najprije u sa-mostan na Peščenicu. Domaćinstva se prihvatio ta-dašnji prior samostana fr. Zvonko Džankić, redovito baš na spomendan Blaženog Angelica 18. veljače.

Uz podršku je današnjega dominikanskog pro-vincijala fr. Slavka Sliškovića s domaćinstvom izlož-be nastavio današnji prior na Peščenici fr. Marinko Zadro. Zauzimanjem ranijeg provincijala fr. Ante Gavrića izložba je nekoliko godina postavljana i u Trogiru, rodnom gradu bl. Augustina Kažotića, a zahvaljujući fr. Anti Gavriću nekoliko godina i u sklopu Redovničkih dana u dominikanskom sa-mostanu u Splitu, uz domaćinstvo priora fr. Luke Prcele i tadašnjega voditelja tamošnje likovne gale-rije fr. Ivana Ike Mateljana.

Nakon primarne dominikanske podrške izložba je poslije organizirana i u drugim hrvatskim sredina-ma. Nakon deset godina suradnje Galerija „Lauda-to“, koja je u međuvremenu bila prerasla u televiziju, zahvalila se na predvođenju izložbenog projekta. Na poziv predsjednice Udruge „Dr. Stjepan Kranjčić“ dr. Tanje Baran od ove se jedanaeste godine Dana hrvatskih svetaca i blaženika organizacije izložbe pri-hvatilo Nacionalno svetište sv. Josipa iz Karlovca, predvođeno rektorom mons. Senteom. S novim je predvoditeljem izložba dobila još snažniji zamah pa je dosad postavljena u već devet hrvatskih gradova, a o važnosti i vrijednosti izložbe govori i podatak da su je dosad otvorila četvorica biskupa, nekoliko pro-vincijala i rektora te dvojica gradonačelnika, a da je samo na otvorenju nazočilo oko tisuću posjetitelja.

T. B.

47


U teškim okolnostima pandemije uzrokovane novim koronavirusom – osobito u vrijeme ko-

rizme kad im je bio onemogućeno zajedničko slav-lje sakramenata i prisustvovanje obredima Velikoga tjedna uživo – našim smo vjernicima blizu u moli-tvama. U videoformatu sa zvučnim zapisom na našoj internetskoj stranici i na YouTube kanalu objavljen

NAJAVE 2020.

Svećeničko ređenje dvojice braće

Dvojica članova naše Provincije, fr. Ante Kazoti i fr. Reginald Biklić, 20. lipnja 2020. u Mariji Bistrici, zajedno s ostalim kandidatima Zagrebačke nadbiskupije polaganjem ruku kar-dinala Josipa Bozanića bit će zaređeni za svećenike.

Preporučujemo braću u vaše molitve!

KRIŽNI PUT NA NAŠEM WEBU

je „Križni put“ fr. Slavka Sliškovića, teksta kojega je napisao povodom blagoslova Križnoga puta u crkvi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici 11. travnja 2014. i koji je objavljen u tiskanome izda-nju Dominikanske naklade istine iste godine. Osim zvučnoga zapisa, u videu su i fotografije postaja iz crkve čiji autor je akademski kipar Damir Mataušić.

Godina 2020.

Obljetnica rođenja Drago KOLIMBATOVIĆ 15. 9. (95.)Mate LUKAČ 10. 10. (80.)

Obljetnica prvih zavjeta Viktor ARH 19. 8. (60.)Ante KOVAČEVIĆ 19. 8. (60.)

Mate LUKAČ 19. 8. (60.)Stanko PRCELA 19. 8. (60.)Jozo MRAVAK 16. 9. (50.)

Obljetnica svećeničkog ređenja Mile GUGIĆ 28. 6. (50.)Ante KOVAČEVIĆ 29. 6. (55.)Stjepan KRASIĆ 29. 6. (55.)

Pavao LASIĆ 29. 6. (55.)Stanko PRCELA 29. 6. (55.)

Nikola MIOČ 1. 7. (50.)Jozo MRAVAK 21. 12. (45.)

Tablica obljetnica braće u drugoj polovici 2020. godine

48


TISUĆE VJERNIKA U MOLITVI S HRVATSKIM DOMINIKANCIMA

U srijedu 29. travnja 2020. godine, na blagdan sv. Katarine Sijenske, dominikanke i naučiteljice

Crkve, na poziv učitelja reda fr. Gerarda Timonera u uvjetima pandemije koronavirusa dominikanska obi-telj diljem svijeta ujedinila se u zajedničkom moljenju krunice za oboljele, zdravstvene djelatnike, obitelji oboljelih kao i za sve one koji pate ekonomski, druš-tveno i psihološki te za zaštitu i ozdravljenje. Ovome se pozivu odazvala i dominikanska obitelj na prostoru Hrvatske dominikanske provincije.

Zbog ograničenja nametnutih uslijed epidemi-oloških razloga nije bilo moguće organizirati zajed-ničku molitvu na jednome mjestu. Ipak, zahvaljuju-ći mogućnostima suvremenih medija napravljen je videouradak molitve slavnih otajstava krunice koji je na simboličnoj razini ujedinio različite grane do-minikanske obitelji. Molitvu je započeo provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Sliš-ković. Prvo otajstvo predmolili su dominikanski novaci iz Rijeke, a drugo studenti i braća samosta-na Kraljice sv. Krunice iz Zagreba. Sestre domini-kanke, članice Kongregacije sv. Anđela Čuvara sa sjedištem na otoku Korčuli, predvodile su molitvu trećega otajstva. Četvrto otajstvo predmolili su čla-novi dominikanske mladeži iz Splita, a peto obitelj Kisić iz dominikanskog laičkoga bratstva.

Dana 29. travnja točno u 21 sat na webu i Face-booku Hrvatske dominikanske provincije započelo je emitiranje molitve krunice, a oko sedam tisuća vjernika je putem YouTube kanala i Facebooka pra-tilo i sudjelovalo u molitvi.

Molitveno zajedništvo s dominikanskom obite-lji prethodno je potvrdilo više kongregacija i družbi različitih karizmi, dok se molitva krunice odvijala i u svim samostanima, kućama i crkvama Hrvatske dominikanske provincije i Kongregacije sestara do-minikanki svetih Anđela Čuvara te na razini laič-kih bratstava. Stoga slobodno možemo kazati da je barem deset tisuća katoličkih vjernika na prostoru Hrvatske dominikanske provincije bilo ujedinjeno u ovom molitvenom pothvatu.

Bilo je to jedinstveno molitveno iskustvo, a više stotina komentara putem medija i društvenih mreža, kao i direktnih javljanja sestrama domini-kankama i braći dominikancima dodatno potvrđuju opravdanost ovoga pothvata. Nadamo se da ćemo uskoro iznova biti ujedinjeni u zahvalnoj molitvi.

Molitva će i dalje biti dostupna na našoj inter-netskoj stranici (www.dominikanci.hr) te na You-Tube kanalu i Facebooku.

Uredništvo

Odgođeno XII. kruničarsko hodočašće kruničara u Mariju Bistricu

Zbog pandemije COVID-19 i restriktivnih mjera te zabrane okupljanja većeg broja vjernika na jednome mjestu, tradicionalno godišnje dominikansko kruničarsko hodočašće u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke ove godine se nije održalo. Prema predviđenom planu XII. kruničarsko hodočašće trebalo se održati u subotu 2. svibnja 2020.

49


KAPELA SAMOSTANA KRALJICE SV. KRUNICE

Već neko vrijeme u Samostanu Kraljice sv. Kru-nice postoji nova kapela. Plod je dogovora

ovoga Samostana i Provincije. Naime, Samostan je ustupio Provincijalatu prostor ranije kapele za potre-be Arhiva Provincije, a Provincija se obvezala urediti novu samostansku kapelu.

Pri uređenju se pazilo na njezinu praktičnu i simboličnu dimenziju. S funkcionalne strane kapela se nalazi na mjestu koje je prikladno i dostupno svim članovima Samostana u neposrednoj blizini dizala, ali također s mogućnošću pristupa vjernika laika bez prolaska kroz samostanske prostore. Sve-tište je direktno povezano sa svrsishodnom i dobro opremljenom sakristijom, ali je ona umjetničkom instalacijom iza oltara vješto skrivena da ne kvari

estetski dojam pogleda iz unutrašnjosti kapele. Tome treba dodati dobro uređenu rasvjetu, razglas i klimatizaciju koje ovaj prostor čine i ugodnim i funkcionalnim u svim godišnjim dobima i različi-tim uvjetima. Pod i svetište u bijelom su talijanskom kamenu, dok je nešto uzdignut pristup zaobljenom prezbiteriju odvojen jednim redom sivoga.

Znakovitost kapeli daju oltar, ambon i svetohra-nište, koji su djelo akademskog kipara Ilije Skočibu-šića, a tehnički su urađeni u Ljevaonici umjetnina „Ujević“. Oltar i ambon napravljeni su u kombina-ciji aluminija i kamena. Središnje mjesto, kao što i priliči, zauzima oltar. On je tijekom euharistijskog slavlja simbol i žrtvenika i žrtve, odnosno samoga Isusa Krista i euharistije Crkve. Stoga je oblikovan

50


da mu je u središtu zlatne boje stilizirani domini-kanski križ. Iz postolja oltara, na kojemu se nalazi stabilna kamena ploča, izlaze muški i ženki likovi u dominikanskom habitu s prepoznatljivim predvod-nikom sv. Dominikom. Na taj način poručujemo kako je u Kristu izvor našega poslanja koje, kao i naše zajedništvo, hranimo na euharistijskom stolu. Naime, naše Konstitucije kažu da „izričitom voljom sv. Dominika, svečano i zajedničko slavljenje litur-gije treba smatrati jednom od glavnih službi našeg zvanja. U liturgiji, a ponajviše u euharistiji, prisut-no je i djeluje otajstvo spasenja. Po liturgiji braća u tom otajstvu spasenja sudjeluju, razmatraju ga i ljudima ga propovijedanjem naviještaju da se sakra-mentima vjere učlane u Krista“ (KKN 57). Također naglašavaju: „Spomen, naime, Gospodinove smrti i uskrsnuća veza je bratske ljubavi i prvi izvor snage apostolskog djelovanja“ (KKN 59 § I). Neki likovi bi se na temelju ikonografskih ili tradicijskih elemena-ta mogli prepoznati, a tu je i dominikanskoj predaji blizak psić vješto ukomponiran među ljudske figure.

Ambon kao prikladno mjesto s kojega se na-viješta riječ Božja također odgovara dostojanstvu namijenjene mu uloge. Od istoga je materijala kao i oltar. Kamena ploča ugrađena je u aluminijsko postolje. Njime dominira stilizirani lik Blažene Dje-vice Marije okrunjene zvijezdama, pod čiji se plašt sklanja nekoliko osoba u dominikanskom habitu okupljenih oko vatrene zublje u zlatnoj boji. Zublja je dobro poznata oznaka sv. Dominika. Nju mi dominikanci smatramo dragocjenim povjerenim blagom koje nas ujedinjuje u službi naviještanja Riječi koja se odvija s ambona. Poznata je predaja o zaštiti Blažene Djevice Marije nad Redom propo-vjednika i viđenju koje je imao naš sv. Otac kako Gospa pod svojim plaštem zaklanja članove Reda. Za nju naše Konstitucije kažu da je „uzor razmišlja-nja o Kristovim riječima i poučljivosti u vlastitom poslanju“ (KKN 67 § II). Stoga joj nesumnjivo pri-pada mjesto na ambonu s kojega se te riječi navije-štaju i poučavaju. Njoj, na koncu, moramo zahvaliti što je „Riječ tijelom postala“ te nas njezin lik potiče

51


na trajno nastojanje oko utjelovljenja Riječi Božje u našemu okružju.

Iza oltara se prostire velika ploha od hrastovog drveta u bijeloj boji. Razigrana površina svojevrstan je odmak od ostatka kapele koja je izvedena u stro-gim ravnim crtama. Ona predstavlja nebesku sferu, što je osobito vidljivo u oblikovanim oblacima te u likovima dvaju anđela. Oni između sebe drže ra-zlomljeni kruh u zagasitoj zlatnoj boji kore i zlata u njegovoj unutrašnjosti. Tako oblikovani kruh služi kao vrata svetohraništa. Svojim izgledom upućuje na Kristovu prisutnost pod prilikom kruha koji se u njemu čuva. Izbor kruha i anđela nije slučajan, nego je duboko ukorijenjen u našu tradiciju. Rado

se spominjemo događaja kada su anđeli, na molitvu sv. o. Dominika, čudesno nahranili braću okuplje-nu u blagovaonici Samostana sv. Siksta u trenucima kada nisu imali ništa za jelo. Ujedno nas upućuje na veličanstvena teološka razmatranja i pjesništvo o euharistiji našega subrata sv. Tome. On je između ostaloga pjevao: Kruh anđeoski gle čovječjim postade… ili Poučeni kako treba prinosimo dare neba u žrtvi spa-sonosnoj. Nauke nam svete glase: kruh u tijelo pretvara se, vino u krv Gospodnju. Ne shvaćamo, ne gledamo, al’ po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu. Također je molio: Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš… i pozivao: Divnoj dakle tajni ovoj klanjajmo se smjerno mi. Stoga su vrata sve-tohraništa napravljena na način da mogu biti postolje za pokaznicu tijekom pobožnosti klanjanja.

Za prozore su predviđeni vitraji, a trenutno su skice u boji koje je umjetnički osmislio naš subrat fr. Anastazio Perica Petrić, a predstavljaju načine molitve sv. Dominika. Nakon što zajednica kaže svoje konačno mišljenje, uz eventualne preinake, moći će se pristupiti njihovoj izradi. Unatoč svojoj jednostavnosti, u ambijentu su se primjerenima pokazale i postaje križnog puta koje su ranije bile u crkvi Kraljice sv. Krunice. Nedostaju sjedišta za svećenika predslavitelja i koncelebrante. Još uvijek nisu na pravi način osmišljeni, ali će se u skladu s liturgijskim normama izbjegavati bilo kakav oblik prijestolja. U tom smislu su i klupe za druge sudio-nike liturgijskog slavlja, koje su se svojom bojom i geometrijskim oblikom s praktičnim pomičnim kle-calima lijepo uklopile u cjelokupni ambijent kojim dominira bijela boja, opet u skladu s našim habitom.

Ovako oblikovana kapela praktična je za litur-gijska slavlja samostanske zajednice, a zbog poveza-nosti s crkvom i za manje skupove vjernika laika. Svojom čistoćom bijele boje, uz mogućnost regulira-nja oblika i intenziteta rasvjete, pruža dostatnu dozu mističnosti koja sama po sebi poziva na susret s Gos-podinom uz mogućnost osobne sabranosti, bilo u samoći osobne molitve ili bratskog zajedništva.

Fr. Slavko Slišković, OP

52


OBNOVA SAMOSTANSKE I SREDIŠNJE PROVINCIJSKE KNJIŽNICE „HIJACINT BOŠKOVIĆ“

Iako na prvi pogled izgleda da je naš samostan u Zagrebu, u Ulici Antuna Kontaka br. 1, novi-

jega datuma, valja nam se prisjetiti da je isti osno-van 1927. godine te izgrađen na parceli koju su hr-vatski dominikanci 28. veljače 1928. godine kupili od „ŽELJEZNIČARSKOG DOMA, zadruge s.o.j. želj. osoblja“ iz Zagreba u tzv. kvartu Željezničarska kolonija, danas Gradska četvrt Maksimir, Mjesni odbor Maksimirska naselja. Kako na čovjeku, tako i na zgradama vrijeme ostavlja tragove. Obnova

samostana Kraljice sv. Krunice, na Koloniji, prema prihvaćenom projektu poduzeća Interforma d.o.o. iz Zagreba, započela je 2012. godine, sukladno naredbi br. 93. u Aktima Provincijske skupštine, Bol, 2012., a završila je 2015. godine. Nezavršena, u navedenom samostanu, bila je ostala samostanska i središnja bi-blioteka Provincije „Hijacint Bošković“. Prema pro-jektu i volji braće donesena je odluka da biblioteku proširimo, uz postojeći prostor, na susjedni prostor tj. lađu prve crkvice u ovom samostanu, izgrađene

53


1936. godine, sve u prizemlju sjevernog samostan-skog krila. Dorađeni i dopunjeni projekt obnove i proširenja biblioteke prihvaćen je 2016. godine, a s radovima smo započeli početkom 2017. godine.“

Cilj projekta bio je objediniti knjižni fond sre-dišnje biblioteke na jednome mjestu, te unaprijediti uvjete u prikladnom prostoru jer su, do obnove, knjige bile smještene na dvije lokacije u samostanu, i to u prizemlju sjevernog krila te prizemlju južnog samo-stanskog krila u kojemu je bila deponirana periodika.

„Stara“ biblioteka, osobito prizemlje, prema projektu je namijenjena za periodiku. Ovaj pro-stor biblioteke je osvježen, zamijenjena je rasvjeta te ugrađeni tračni regali za knjige, austrijskog pro-izvođača Forstera, s kojima smo dobili 960 dužna metra polica. Periodika je posložena u ove regale te trenutno zauzima oko polovice prostora. Na katu „stare“ biblioteke ostale su postojeće police u dužini od cca 580 m te je također zamijenjena rasvjeta i ugrađena klimatizacija.

Radi bolje iskoristivosti prostora novi dio biblio-teke uređen je na dvije etaže, tako da okolni prostor prizemlja i galerije služi za biblioteku, a centralni dio prizemlja da služi kao manja multifunkcio-nalna dvorana. U ovom prostoru odrađeni su svi predviđeni radovi: uklonjeni su stari podovi i stari slojevi glazure i nasipa te je ugrađena A.B. ploča sa stopama za čelične stubove galerije, izvedena je nova hidro-izolacija podova i zidova do visine 2 m, montirana je nosiva čelična konstrukcija za galeri-ju biblioteke, završen je kameni pod u prizemlju i drveni pod na galeriji, ugrađene su nove instalacije električne energije, klimatizacija, mrežne te audio-vizualne instalacije i uređaji. Ožbukani su i obojani zidovi i stropovi, montirana je nova led rasvjeta, iz-građeni su muški i ženski WC-i, odrađeni staklarski radovi te izrađene drvene police za knjige i potrebni stolovi u materijalu masivnih ploča od tankih buko-vih lamela njemačkog proizvođača „Pollmeier Ma-ssivholz GmbH & Co.“. U novom dijelu biblioteke je ukupno 620 m1 novih polica za knjige. Ovom

54


obnovom biblioteka je bogatija za 1020 m1 polica, a sveukupno, uključivo bibliotekarov ured (55 m1), u našoj središnjoj knjižnici imamo na raspolaganju 2215 m1 bibliotekarskih polica.

Na zapadu je sasvim normalno da se nakon de-sakralizacije crkve pretvaraju u različite dvorane ili prostore sa sličnim ili čak neprikladnim sadržajima. U našem slučaju, nakon izgradnje nove crkve Kralji-ce sv. Krunice 1971. godine, dolično je da ovaj mali

hram Gospodnji, nakon iseljenja liturgijskih slavlja u novi prostor, postane hramom knjige i znanja.

Obnovu biblioteke „Hijacint Bošković“ u Zagre-bu financirali smo vlastitim sredstvima, i to manjim dijelom Samostan Kraljice sv. Krunice te većim dije-lom Hrvatska dominikanska provincija Navještenja B. D. Marije.

Fr. Kristijan Dragan Raič, OP

55

N O V A I Z D A N J A

NOVA IZDANJA

Hrvatska dominikanska provincija – Dominikanska naklada Istina

U lipnju 2020. godine Hrvatska dominikanska provincija izdala je prijevod Akata Opće izborne skupšti-ne Reda propovjednika slavljene u Vijetnamu 2019. godine na hrvatski jezik. Akti1 su izvorno napisani na latinskome, engleskome, španjolskome i francuskome jeziku.

1 Lat. Acta Capituli Generalis Electivi Ordinis Prædicatorum: Biên Hòa : a die IX mensis Iulii ad diem IV mensis Augusti anno domini 2019 sub fr. Gerard Francisco Timoner III sacræ teologiæ professor ac totiusque eiusdem ordinis magistro celebrati – Romæ, Ex Curia Generalitia ad S. Sabinam, 2019; hrv. prijevod: Akti Opće izborne skupštine Reda propovjednika slavljene u Bien Hoa od 9. srpnja do 4. kolovoza 2019. pod predsjedanjem fr. Gerarda Francisca Timonera III. profesora svete teologije i učitelja čitavog Reda – Rim, Generalna kurija pri Svetoj Sabini, 2019.

56

I N M E M O R I A M

FR. IVICA TOMLJENOVIĆ, OP (1933.-2020.)

Na zagrebačkom groblju Mirogoju, u ponedje-ljak 27. siječnja, u nazočnosti obitelji i rodbi-

ne, dominikanaca i dominikanki te mnoštva prijate-lja i okupljenih vjernika koji su ga voljeli pokopan je fr. Ivica Tomljenović. Sprovodne obrede predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije, fr. Slavko Slišković. Opraštajući se od pokojnika Pro-vincijal je u svojem govoru uvodno istaknuo kako vjerujemo da se „vjernima život mijenja a ne odu-zima“ te da se nadamo da fr. Ivicu u vječnosti čeka „jedan od onih od Gospodina obećanih stanova“.

Zatim je podsjetio na njegove biografske podat-ke, kao i na brojne službe koje je obnašao u samosta-nima u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Podsjetio je kako je pokojnika „krasila radost spojena s velikim znanjem i osobnom skromnošću, što ga je činilo otvorenim za život, ljude i Crkvu“ te da je svojom „privlačnom i oslobađajućom“ vjerom – koja je bila „puna zahvalnosti za veličinu Božjega milosrđa“– privlačio mnoge, između ostaloga i kao duhovnik i ispovjednik. Njegov redovnički život obilježila je sloboda „ljepote bratskog zajedništva“, a ne strogost

pravila – istaknuo je Provincijal – a za fr. Ivicu se može kazati i da „‘nije bio rob pod zakonom, nego slobodni sin pod milošću’“. Zbog njegovih na-stojanja za očuvanje međusobnog samostanskog

57

IN MEMORIAM

zajedništva, braća su ga birala na odgovorne službe u Provinciji, naglasio je fr. Slavko. Na kraju svojega govora Provincijal je uputio molbu Gospodinu da prepozna pokojnikov trud te da ga „primi u zajed-ništvo svetih“ kako bi u skladu s tradicijom Reda propovjednika nastavio služiti svojoj zajednici u mo-litvi: „molitvom pomozi nas!“.

Nakon sprovodnih obreda u samostansko-žu-pnoj crkvi bl. Augustina Kažotića slavljena je misa zadušnica koju je predslavio fr. Marinko Zadro, prior samostana, u koncelebraciji s ostalom braćom domi-nikancima i brojnim vjernicima. Prigodnu homiliju održao je fr. Anto Gavrić, koji je govorio o vrijedno-sti ljudskoga života bez obzira na starosnu dob. Pod-sjetio je na pročitani evanđeoski tekst o Blaženstvi-ma i rekao kako je moguće živjeti blaženo i sretno te kako je za to malo potrebno. Tome svjedoči fr. Ivica koji se radovao životu i radosno dijelio plodove razmatranja Božje riječi. S obzirom na dob, davao je koliko je mogao davati. U posljednjim trenucima ovozemnog života znao je govoriti o radosti smrti koju je očekivao, istaknuo je propovjednik i rekao da kad Ivica nije mogao dijeliti Božju riječ vjernicima, dijelio je hranu pticama. Zbogom Ivica...

* * *

Fr. Ivica Tomljenović rođen je 18. siječnja 1933. godine od oca Jurja i majke Magdalene rođ. Prpić u mjestu Sušanj u općini Karlobag, župa Baške Oštari-je. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu od 1941. do 1945. U glavnom gradu Hrvatske završio je i gimna-ziju te maturirao 1952. godine. Iste godine pristupio je dominikancima. Prve zavjete položio je 1955., a svečane 1958. godine. Filozofiju i teologiju studirao je u Le Soulchoireu (Francuska) od 1955. do 1962. kada je postigao licencijat iz filozofije i teologije. Tu je zaređen za svećenika 10. srpnja 1960. godine.

Živio je u samostanima u Dubrovniku, Bolu, Zagrebu (Kraljica sv. Krunice, a kasnije Bl. A. Ka-žotića) i Rijeci. U Dubrovniku je na Visokoj domi-nikanskoj teološkoj školi poučavao Sveto pismo. U Bolu je bio duhovnik u sjemeništu. U Zagrebu je između ostaloga obnašao službu priora i ekonoma samostana Kraljice sv. Krunice. Bio je vrsni kate-heta i pučki misionar te prevoditelj s francusko-ga i njemačkog jezika. Bio je višegodišnji župnik u Njemačkoj u službi tamošnje mjesne Crkve. Nakon umirovljenja ponovno je u domovini vršio službe starješine samostana u Rijeci i priora Samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu.

Fr. Ivica preminuo je u popodnevnim satima u četvrtak 23. siječnja u Zagrebu, u 88. godini života, 65. godini redovništva i 60. godini svećeništva, i to pet dana nakon što je napunio 87 godina.

58


POSMRTNA ODLIKOVANJA REPUBLIKE HRVATSKE FR. DOMINIKU BARAČU, FR. HIJACINTU BOŠKOVIĆU

I FR. FRANJI ŠANJEKU

59

IN MEMORIAM

60


Fotografija na omotu Vjesnika: oltar u kapelici Samostana Kraljice svete Krunice u Zagrebu (autor fotografije fr. Ilija Lešić, OP).

Documents

VJESNIK - Dominikanci