26
VJENCISLAV NOVAK, POSLJEDNJI STIPANČIĆI Vjenceslav Novak (Senj , 11. rujna 1859 . - Zagreb , 20. rujna 1905 .), hrvatski romanopisac , novelist , publicist , glazbeni kritičar ipedagog [1] . Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskogrealizma , te su ga zvali hrvatskim Balzacom . Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću . Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju. U književnost ulazi 1881 . godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana . Objavio je tridesetak pripovjedaka , a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone , dramske pokušaje, recenzije , kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije. U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi , roditeljstva, braka . Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošću i samilošću. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i socijalne teme, često vezane uz velegrad - život gradske sirotinje i siromašnih đaka [1] . Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama: „U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima , sad s Mlečanima , a Senjani su bili junaci na glasu.” (Posljednji Stipančići , II.) Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze , borio se s neimaštinom i može se reći da je u tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima. Djela Romani: Pavao Šegota Posljednji Stipančići Dva svijeta Tito Dorčić

Vjencislav Novak

Embed Size (px)

Citation preview

VJENCISLAV NOVAK, POSLJEDNJI STIPANIIVjenceslav Novak(Senj,11. rujna1859. -Zagreb,20. rujna1905.),hrvatskiromanopisac,novelist,publicist, glazbeni kritiar ipedagog[1].Roen je u doseljenikojekojobitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljenebavarskeobitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskogrealizma, te su ga zvalihrvatskimBalzacom. Osnovnu i srednju kolu je zavrio uSenjuiGospiu. Poslije zavrene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao uitelj u Senju.Uknjievnostulazi1881. godine pripovijetkomMaca. Napisao je sedamromana. Objavio je tridesetakpripovjedaka, a osim pripovjedneprozepie pjesme,feljtone, dramske pokuaje,recenzije,kritikei rasprave iz muzikologije i muzike pedagogije.U svom proznom stvaralatvu (ponajprije kao pripovjeda) prikazivao je sve slojeve hrvatskog drutva. Otkrivao jemoralnui psiholoku stranu ljudskog ivota, bavio sepsihologijomljubavi, roditeljstva,braka. Ponirao je u duuumjetnikai intelektualaca. Preteito je slikao traginu stranu ivota, s naglaenom osjeajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanou i samilou. U hrvatsku je knjievnost uveo novinu: prikaz ponienog malog ovjeka i socijalne teme, esto vezane uz velegrad - ivot gradske sirotinje i siromanih aka[1].Novak eli obratiti panju da suSenjaniuvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i elje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama:U stara vremena stalno se ratovalo, sad sTurcima, sad sMleanima, a Senjani su bili junaci na glasu.(Posljednji Stipanii, II.)Imao je brojnu obitelj, bolovao odtuberkuloze, borio se s neimatinom i moe se rei da je u tom pogledu bio sasvim prosjean pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjeda, kritiar i prevoditelj te je stvarao sve do1905.godine. Zapoeo je romantinom pripovijetkom, a zavrio je kao pisac moderne psiholoke proze s okultnim motivima.Djela Romani: Pavao egota Posljednji Stipanii Dva svijeta Tito Dori Pod Nehajem Nikola Bareti Pripovijetke: Iz velegradskog podzemlja" Nezasitnost i bijeda U glib Pripovijest o Marcelu RemeniKratka biljeka o djeluU jednoj uglednoj senjskoj obitelji, gazda Ante Stipani je zgodan ovjek, vrlo sebian i osjeajno hladan. S obzirom da okolina utjee na ovjeka, on je vrlo strog otac, obrazovan ovjek koji eli da mu sin bude bolji od njega. U svome sinu vidi sve i zapostavlja ker, prema kojoj se nepravedno postavlja i samo misli na ugled imena Stipani, te svoju karijeru. Majka je njena i svjesna, pokorno slua mua i brine se o djeci. Nema mnogo utjecaja na mua, ve se ponaa kao slukinja, jer ne bi voljela da je mu odbaci, jer bi ju od naroda bila velika sramota. Otac sve ini kako bi njegov sin svojim uenjem podigao ugled obitelji, ali u dodiru s loim drutvom postaje neodgovoran. Loe se odnosi prema ocu, koji mu sve pokuava omoguiti da zavrifakultetuBeu. Ki Lucija je mlada, lijepa djevojka koja trai malo slobode, ali je otac zapostavlja, kao da ne postoji i ona biva nesretna i tuna. Odrastanjem se za nju zanimaju mladii, ali njen otac ne potuje njene elje, ve ju majka samo tjei. Obitelj je podijeljena na muki i enski rod, to je u devetnaestom stoljeu bio obiaj. To znai da ene nemaju nikakva prava, a otac je glava obitelji, koji si previe umilja. Kraj zavrava osiromaenjem obitelji, tragedijom, smru oca, zatim kerke i majke.SadrajZima je1834.godine u Senju. U bijednoj sobici Valpurge Stipani udovica patricija Ante Stipania provodi dane sa svojom kerkom Lucijom. Valpurga je suhonjava, sitna ena oko 46 godina i brine se o svojoj kerki Luciji koja je oboljela od tuberkuloze. Leala je ona zatvorena u maloj sobici u kojoj jezrakbio pretopao i teak, no majka nije dala otvarati prozore, da joj se ker jo vie ne prehladi..I. poglavljeLucija je izgledala mnogo mlaa od svoje dobi. Imala je smee oi, a ten joj je bio bijel, fin, gotovo proziran. Bujna tamna kosa, crvene usne, tanahan struk, a malene grudi kao u etrnaestogodinje djevojice. Kako je majka nije putala van iz kue, to se Lucija ljutila. Ona bi rado otvorila prozor da vidi kakav je ivot na ulici, a njezin je bio dosadan sapet, muan i uzaludan vapaj za ivotom.Potar! Marko!- klikne Lucija, stari listonoa, znanac njihove kue, jedini ovjek koji je svakog mjeseca donosio slatkenadenjezinom srcu, jedini koji unosi malo ivota u tajgrob! Pismo je bilo od njezinog ljubljenog Alfreda, no koliko puta se pitala, da li on nju ljubi? Zar bi on mogao izdrati duge dvije godine, a da nju ne doe vidjeti? No ona nije znala da su to lana pisma. Nije znala da to pismo pie netko drugi po nagovoru njezine majke, kako bi joj bar malo uljepala taj sumorni ivot.II. poglavljeNi njezina majka nije bila zdrava, ve je odavno bolesna na srcu i svaka uzrujanost izazove osjeaj kao da e se uguiti, no ona je mislila samo na Lucijino zdravlje. Majka joj je priala o povijesti bogatih patricijskih obitelji njezinih Domazetovia i oevih Stipania.Ratovanjemsu se obogatili, ali je sve to ilo, po oevoj volji, njenom bratu Jurju, koji je to troio ivei lagodno i ne marei za obitelj. Njima dvjema od itavog imanja ostala je samo ova sobica, a sve ostalo je otilo na plaanje Jurajevih dugova.III. poglavljeU ulici gornjega grada Senja bila je nekada kua Ante Stipania i njegovog oca Pavla. Ante je bio zgodan ovjek, ali sebian i hladan. Oenio se tek u etrdesetoj godini, s mladom esnaestogodinjom Valpurgom. Kao otac vrlo se nepravedno odnosio prema keri Luciji, a od sina Jurja zahtijevao da svojim uenjem podigne ugled obitelji, no odrastanjem u loem drutvu on postaje neodgovoran. Valpurga je bila njena majka, koja je sluala mua i brinula o djeci. Svaku muevu zapovijed izvravala je sa strahom i urbom. Njezina je sloboda polako nestajala i u vlastitoj kui ona je postalaropkinja.Dan prijeSvih svetihbile su posljednje pripreme zakrtenjeJurja u Stipanievuvinogradu. Tono u jedan sat zagrmjee iz vinograda muari uz prasak malih puaka da gosti dolaze. Sva sila svijeta skupila se oko ceste da vide sjaj gostiju kakovog grad jo nije vidio. Ante je obukao odoru senjskih plemia ima, a to je bilo zabranjeno poStatutu Marije Terezijejer nije imao plemiku titulu. Sveanost je bila u toku, kada je stigla Valpurga, mlada majka, lijepa, sitna, obuena u odijelu starinskih senjskih otmjenih ena. Pijani natporunik Winter kleknuo je pred nju i svojim pijanim glasom stao joj govoriti i prisezati ljubav. Stipani ga napadne maem i ozlijedi ga: Zadovoljtinu hou! - no Wintera vie nije bilo. Tako je zavrila sveanost. Gosti su se razili, a na bogate ostatke gospodske veere navalila gradska eljad, kao roj muha.IV. poglavljeKada je Ante otiao uTrstradi posla, jer je bio u neprilici zbog novca, Valpurga je nala spise o onom neugodnom dogaaju kada se krstio Juraj. Protiv Stipania je podignutaparnicaprema kojoj nije imao pravo nositi plemiko odijelo i ma, te su ga osudili na 100 carskihforintauzlatu.V. poglavljeObiteljska kua Stipania nalazila se na sjeveroistonoj strani grada. Bila je to prostrana kua u kojoj su sobe bile napunjene svakojakim namjetajem. U njoj su ivjeli Ante, Valpurga, Juraj i Lucija, te slukinja Gertruda. U kui je vladao red i govorilo se tiho, jer otac nije trpio da ga smeta neiji govor. U takvoj tiini odrastali su Juraj i Lucija. Otac Ante je mario samo za sina. Njega je uio i kolovao, a za Luciju nije ni mario i ona je tek kada je imala est godina smjela sjesti za obiteljski stol objedovati. Kada je Juraj poloio zavrni ispit s odlinim, Ante ga je poslao nasveuiliteuBe:Ako se meni to dogodi, prodaj i krevet ispod sebe, da dovri nauke. Od toga e djeaka doivjeti vie, nego moe i pomisliti- govorio je Valpurgi.VI. poglavljeOtac je samovao u svojoj sobi, a misli su mu neprekidno bile uz sina. Jedini vedriji izraz lica bio je kada bi dobiopismood Jurja. Majka nikada nije dobila pismo u ruke. O sinu je znala samo kada bi otac za objedom pripovijedao o njemu.A pita li to za kuu, za nas?- pitala je bojaljivo majka.Pozdravlja, a to drugo da pita? Hvala Bogu, da zaboravlja tognijezdo!- dodao je zlobno Stipani. Otac je redovito slaonovacJurju, ali nakon etvrte godine morao je prodatibrod, jer vie nije imao novaca. Za Luciju se otac nije brinuo, on je rekao da se od ene trai samo da bude dobra domaica, vjerna supruga i da ugaa muu. Majci nije bilo pravo da se na sina troi toliki novac, a Luciji ne dozvoljava da ide u enski zavod uGradacjer to kota novaca.Lucija je navrila 16 godina i dozvolili su joj da ide na ples. Bila je presretna i tamo je upoznala mladoga Beanina Friedmana koji se u nju zaljubio.VII. poglavljeProla i peta godina, a Stipani nije doekao da mu sin zavri nauke. Imetak se brzo smanjivao, ali je i nadalje slao novac sinu. Jo uvijek su njegove oi bile uprte u sina Jurja, dok Lucija nije imala ba nita od svoje oevine.U to vrijeme kanonik Vukasovi zalagao se za ujedinjenje svihhrvatskihzemalja i traio zastupnike zaHrvatski Sabor, no Stipani je bio za ujedinjenje sMaarima, ali obojici je smetalavojnikavlast u Senju. Vukasovi je govorio:Jedannarodne smije gaziti prava drugog naroda, borba nije samo nae pravo ve i dunost!VIII. poglavljeZapoela jeborba za vlast. Na sastanku graana,kanonikVukasovi je govorio:Ima naeg naroda podTurinom,Talijanomi podNijemcem. Naakrvuva Evropu, a hrvatskim zemljama plaaAustrijasvoje dugove. Narodna svijest se budi! Budimo se i biti emo svoji!tako je kanonik govorio, ali nije govorio nitalijanski, ninjemaki, vehrvatski, a to je bilo udno. Sluali su ga, ali ga nisu razumjeli, ve su pomiljali najbolje je, ne paati se ni u to!I tako je Vukasovi dobivao nove pristae, ali ih je i gubio, jer narod nije znao kome e, pa se podijelio. Stipani je odobravao kanoniku, ali je u dui mislio kako e utrti put svome Jurju kod Maara i ve je pripremao govor to e ga odrati napounskomSaboru s idejom:da e grad Senj pohrliti u bratsko naruje vitekog maarskog naroda.IX. poglavljeOdnosi izmeu oca i keri postajali su sve loiji, jer njihove nesuglasice dolaze oko nebitnih stvari. Ona pokuava pokazati ocu svoju vrijednost i svoje pravo:Ta ja ve nisam dijete! Bratu sve, a meni ba nita!Slomljen materijalnim i politikim neuspjesima i sinovljevim moralnim padom Stipani se razbolio. Strano ga je sin razoarao, u kojega je on toliko vjerovao:Juraj Stipani bivi doktorand prava postao je konobar!I tako je majka saznala, da je sve to su imali otilo na kolovanje sina:On je propao, a nas upropastio!X. poglavljeJe li to istina, da bi se njegov Juraj tako ponizio?Ante je otiao kod Cincara Marka, da mu dade na zajam 500 forinti. Znalo se da tajlihvarposuuje novac samo uz dobrujamevinui masne kamate. Kada je lihvar zatraio dva svjedoka, Ante je od stida odustao, jer nije elio da se razglasi po gradu kako su Stipanii osiromaili, pa moraju nazajamuzimati novce.XI. poglavljeMajor Benneti rodom Tranin, nizak crnomanjast, crnih oiju htio je razbiti trijumvirat Vukasovi Stipani oli, te je doao do Ante da razgovaraju o Vukasovievoj politici i da ga pridobije za sebe. ak mu je ponudio mjesto gradskogsuca, ali je on odbio. Drugi je dan Ante donio svoj govor Vukasoviu i zamolio ga za novac, no dobio je negativan odgovor. Vukasovi je dobio anonimnu poruku da se Stipani potajno dogovara s majorom Bennetijem. Kako Stipani nije dobio novac od kanonika Vukasovia, ode do Bonetija:Predomislio sam se i nakon promiljanja, doao sam do zakljuka da je Vukasovi fantastina luda i buntovnik koji hoe da se obori na osnovne temelje nae drave, uz takvoga ja pristati ne mogu!Uz to je dobio i novac. Odmah poalje pismo sinu:Ti si mi ispraznio ruke, da nisi moj bi se glas uo u Pounu i ja bih stvorio tebi put do najodlunijih mjesta. Sada radi to hoe i kako hoe, ubij se, ja sam beutan.XII. poglavljeJuraj je nastavio kolovanje. Kako se Stipani loe osjeao, te je poslao sinu pismo u kojem ga moli da se brine o majci i sestri:znaj dragi Jurje, da sam na te izdao sve tvoje i njezino sve. Ako se meni to dogodi, a ti joj bratski ne vrati, njoj ne preostaje nego da obilazi tue pragove, ona nema nita do svoje mladosti i ljepote. Poradi tebe, bio sam spram njih nepravedan.Doao je danizbora. Dvije strane su se sukobile. Nastala je prvo galama, pa potom tua, tako da je Boneti zbog nesposobnosti oko izbora bio premjeten. Na njegovo mjesto je doao major Winter, isti onaj koji je svojim drskim ponaanjem upropastio sveanost na krtenju Stipanievog sina Jurja.Krajem jeseni Ante oboli odupale plua, ba kada je u obitelj stigla dobra vijest da je Juraj poloio posljednji ispit. Ubrzo nakon toga otac umire na rukama Lucije.XIII. poglavljeNakon oeve smrti, Juraj je od majke traio ogromne svote novaca za podmirenje svojih golemih dugova, no ona nije imala nita. Kroz njezine ruke nije prolazio novac, sve je to Stipani drao u svojim rukama, pa nije ni znala da je za ivot potreban i novac.Konano je i Juraj doao kui. Bilo ga je teko prepoznati. Od sitnog slabanog djeteta kakav je otiao u Be, pred majkom je stajao ovjek podbula lica, izbuljenih oiju pod naoalama, upave kratke brade i brka, a okrugla glava izrasla je gotovo iz ramena. Vratio se s prijateljem Alfredom pl. Ruiem. Mladi je bio elegantan, otmjen i udvoran gospodin koji se odmah svidio Luciji. Alfred je znao vrlo lijepo govoriti i laskati, a Lucija, nenavikla na udvaranje, zaljubi se u njega.ini se dobar mladi taj Alfred- ree mati Kako je rado uz nas, a na Juraj, ba kao i otac, voli sam za se. Kao da ga za nita nije briga- govorila je majka. Lucija je bila uvjerena da je ljubi i da joj njegova ljubav godi i ve je pomiljala da e ju odvesti iz tog mrtvila i povesti u slobodan i otvoren svijet. Juraj je pisao pismo Mukiju, da e mu ubrzo vratiti dug kada majka proda kuu i kako Alfred glumi zaljubljenost u Luciju. O majci i sestri nije imao lijepih rijei, jer on za njih nije nita osjeao, jer mu to otac nije dozvoljavao. Kada je majka prodala kuu, vratio je svoje dugove.XIV. poglavljeJuraj i Alfred otputovali su uZagreb. Kako je majka prodala kuu, da bi vratila sinove dugove, morale su se preseliti u staru tronu kuicu koja je nekada pripadala njezinoj obitelji.Majka je uzdisala, a Lucija plakala i na oigled venula. Poela je pobolijevati, a Alfredova pisma nisu stizala. Kada je Lucija otkrila da je trudna, poslala je Alfredu pismo s vijestima, a on joj je iz Zagreba poslao poiljku lijekova za izazivanje pobaaja. Od straha da se ne sazna za tu sramotu, majka se skanjivala poslati po lijenika, dok se Lucijino stanje iz dana u dan pogoravalo. Majka je sve pokuala da bi pomogla keri. Pisala je sinu, ali se pismo vratilo i tako je saznala da je njen Juraj postao Maar i da se sada zove Istvanffy Gyrgy.Lucija je venula i plakala i predraspelomse molila za svoju smrt. Majka i ki tonu sve vie u bijedu. Lucija je jedino sretna, kada dobije pismo od Alfreda. Ona nije znala da su to lana pisma i da ih pie Martin Tintor iznosei svoje osjeaje, ali u ime drugoga na Valpurginu molbu.XV. poglavljeDopisivanje je trajalo nekoliko mjeseci. Lucijina bi pisma majka proitala i dala ih Martinu. On je odgovarao u ime drugoga, a pisao je o sebi. Ljubio je prvi puta, a ljubio je najiom, najidealnijom ljubavi. elio je biti sveenik, ali nije mogao, bio je oaran njome, mislio je samo na nju i elio je samo nju. Znao je da ljubi bez nade, da njezina ljubav pripada drugome, plakao je, ali je bio sretan.Lucija je poela sumnjati u pisma i kriom je napisala jo jedno pismo Alfredu. Nakon nekoliko dana dobije povratno pismo u kojem joj on pie da je ve prije godinu dana stupio ubrak. Lucijin ivot je bio na kraju i ona umire:Bila je lijepa za ivota, a sada kao da se smije, kao da e progovoriti- govorila je Gertruda.Sutradan mladi Martin Tintor vratio se usjemenite:sada ne moe biti za mene zapreke, da ne budem do smrti vrijedan sluga Boji.XVI. poglavljeGospoa Valpurga je preivjela Luciju jo oko dvije godine, potpuno osiromaena. Polako su nestajali svi plemii u Senju. NaVeliki Petaksve su sirotice ile prositi, meu njima bila je i Valpurga. Da ih se ne prepozna, one su se zamatale u bijele plahte, pa bi polijegale na brduNehajuz put kojim bi k sliciKalvarijeprolazileprocesije. Na okrajak plahte bacali bi im poboni ljudimilostinju. Kada su se prosjaci izgubili, ostala je Valpurga mirno leei. Bez ikakve pomoi od sina, bez elje za ivotom, Valpurga Stipani umrla je kao prosjakinja.Knjievna vrstaRoman u kontekstuhrvatskoga realizmakao specifina pojava gdje se naruava kanonsku strukturu realistikoga romana s prvim nagovjetajem modernistikogaproznogaizraza. U njemu je prikazana posebna tehnika izraavanja:pripovijedanje,opisivanje,dijalog,monolog,pismo,dnevnik,memoarskizapis,komentar. Neprestano prekidanjefabule, gdje su zastupljeni opisiinterijera,eksterijera,krajolika, te opisi likova (portreti). Opisi imaju ulogusocijalnei psiholoke karakterizacije likova.Inspiracija iz slinog djela: Opisivanjekarakternihlikova i promatranje ljudskeduete objektivno opisivanje dogaaja u prirodi zbivanja ljudskih osjeaja. Takvi pripovjedai dogaaja podsjeaju nas po stilu i nainu pisanja naBalzaca. Opisivanje interijera, eksterijera i krajolike naTurgenjevaiJosipa Kozarca. Moda ima malo doticaja s naelima pisanjaRousseauovaEmila.LIKOVIAnte Stipanije zgodan ovjek, vrlo sebian i hladan, strogi otac i obrazovan. Bio je ugledan graanin i patricij iz stare porodice, koja je u gradskim javnim poslovima jo od poetka18. stoljeaslavno sudjelovala. Ante je bio posljednji potomak svogaplemenai oenio s Valpurgom, iz porodice starihplemiai senjskih patricija Domazetovia. Njegovo iroko lice s mirnimoima, velikom ravnim i dugakimnosom, te pravilnimustimadavalo je samosvjesnu glavu i izgled aristokrata koji ne mari za sav jad i zlobu. U sinu vidi sve i eli da bude bolji od njega. Nepravedno se odnosi prema keri. Misli samo na ugled imena Stipani, i svoju karijeru. Otac ini sve kako bi sin svojim uenjem podigao ugled obitelji. Njegov otac Pavle, a majka Kata, bili su krmar i krmarica i u ono doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio odgojem svojutatinu, koja mu je ostala kao peat na svakom koraku u ivotu. Nastojao je zaboraviti to su mu bili otac i mati i gledati u prolost da potrai plemiki list svojih pradjedova, koji nije mogao nai. Ali drao se svejedno plemiem. Kod kue je bio strah ukuana, a mali ljudi su ga na ulici pozdravljali dubokim klanjanjem, na koje nije nikada pozdravom uzvraao. Bio je nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao. Neprestano je lebdio i bio nezadovoljan svojim poloajem. Previe se brinuo za sina, a enu i kerku zanemarivao. U stvari je od sina elio napraviti ono to on nije uspio. Umro je onako kako je ivio, okruen svojom enom i keri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.

Valpurga Stipanije suhonjava, sitna ena senjskogpatricija, stara oko 46 godina. Njena i svjesna majka koja slua mua i brine se o djeci i po ponaanju sasvim suprotna muu. Srednje visine, tamnekose, smeih oiju s njenim, brinim pogledom i srameljivim smijekom. Tipian prikaz tadanje ene, koja se udala za Stipania, a obzirom da je on bio iz vie obitelji, smatrala ga je savrenim. Nema mnogo utjecaja na mua i ponaa se kao slukinja, jer ne bi voljela da ju mu odbaci, to bi za nju bila velika sramota. Bila je posluna i radila je sve to se od nje trailo, premda je bilo u suprotnosti s njenim miljenjem i eljama. Premda je iz pronaenih spisa uvidjela njegov pravi karakter i negativne osobine, za nju je on bio najbolji ovjek. Sve bi uinila za svoju djecu, pokazala pravu majinsku ljubav i kada nije bilo oca svima je ugaala. Luciji je ispunjavala elje jer je bila takva osoba, koja nije mogla nikoga odbiti. Nakon to je mu umro, mnogo je patila u siromatvu. Sin se promijenio, ne samo duevno, nego je ime i prezime promijenio umaarsko, ali je ona smatrala da je tako moralo biti i nita mu nije zamjerala. Sve je eljela dati, pa ak i svoj ivot, za sreu svoje keri, iako je znala da joj ker ne bi nikada oprostila da sazna za njezinu tajnu. Zato je molila Martina da on pie Luciji ljubavna pisma u ime Alfreda. Nadivjela je svoju ker i jako je za njom patila, a najvie ju je boljelo to je izgubila sina kojega u biti nije nikada niti imala. Patnja njenog srca je konano zavrila kada se smrznula jedne hladne noi traei milostinju.

Lucija Stipanije imala smee oi, atenjoj je bio bijel i fin, gotovo proziran. Bujna tamna kosa, crvene usne, tanahan struk, a malene grudi, kao u etrnaestgodinje djevojice. Iza takvog lika se krije starinski portret mladih aristokratkinja, a ne zaostaje joj za tim portretom ni ostali dio tijela. Bila je jako osjeajna i krhka i to je razlog njene preranesmrtina kraju romana. Iako je ona umrla odtuberkuloze, njeno duevno stanje dosta je pridonijelo ranijoj smrti. Imala je nesretnodjetinjstvoi ona je lik tipine posrnule djevojke. Za njenu sudbinu kriv je njen otac i patrijarhalno drutvo. Stalno je boravila u kui i zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepotenje vanjskog svijeta. Ipak je pokazala hrabrosti da se suprotstavi ocu kojega nije mogla iskreno voljeti. On je za nju bio stranac kojega je mogla vidjeti samo ponekad, a u njegovom drutvu znala je da se mora ozbiljno ponaati. Bila je nesretna jer se zaljubila u krivog ovjeka i zato se razboljela. Alfreda je istinski voljela, pravom ljubavi i nije ga mogla shvatiti. alila je za svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja.

Juraj Stipanije prvi sin kojega je otac smatrao svojim nasljednikom. Otac mu je posvetio cijeli svoj ivot. Jo od malena dovodio bi mu uitelje da naui to vie znanja. Majinu i sestrinu ljubav nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zato kasnije prema njima nije nita ni osjeao. Otiao je studirati, izmamio je to vie novaca i posvetio se lagodnom ivotu. Nakon oeve smrti i dogo godina izbivanja vie ga nita nije vezivalo za rodni kraj. Kada je izmamio novac i od majke, promijenio prezime u maarsko i vie se nije javljao. Takvo ponaanje Jurja je od oca koji ga je tako odgojio.Vukasovi ovjek od 45 godina, impozantne vanjtine, ne previe odgojen, ali s finomironijom. Na njegovom licu titrao je gospodski smijeak, uvijek dostojanstven. On se protivio postojeojvladii htio je da se Senj prikljui graanskoj Hrvatskoj. Dobivao je sve vie pristaa, da bi na kraju i pobijedio.Major Bennetibio je rodomTranin, ovjek od 45 godina, smrknita i koatalica, crnih i pronicljivih oiju.[1]Od svojih namjera nije nimalo odstupao, ni pod kojim uvjetom i u tome je bio silovit, i sudio je ba kao da sijee sabljom. Znao je da moe biti takav jer mu je to doputao poloaj u vlasti. Grad ga se bojao i mnogi su bili uvjereni da bi on mogao i zgaziti onoga koji bi mu se pokuao suprotstaviti. Bio je neenja, veseljak i rado se kartao, ali je malo pio. U manipuliranju s graanima olakavali su mu njegovidounici, meu kojima je glavni bio Fabijan Martini.Fabijan Martinibio je propalica, zanemaren ovjek koji ne pita gdje e dobitigroi zaliti grlo. Hodao je veoma brzo i svojim mesnatim i plavim nosom zavirio je u svaki kut grada. Neprestano je mirkao svojim vodenim oima, govorio bi nasilno, uvjeravajui svakoga.Martin Tintorje mladi neugledan, visok, nespretnih kretanja, gospodski odjeven, iroka lica, velika nosa i usta. Na tom mladiu je bilo pristojno duboko klanjanje i strahopotovanje onome koji mu je pri dolasku i odlasku poljubio ruku

Posljednji Stipanii se kao roman mogu svrstati u socijalnu, ali i obiteljsku, politiku i drutvenu kategoriju. Tematika romana bavi se ivotom u Senju, a objavljen je 1899. godine. Cijela radnja vrti se oko ivota patricijske obitelji, a to je naveo i sam pisac u podnaslovu djela.U knjizi su obuhvaena ak dva desetljea 19. stoljea, no ona sadri i sadraj i opis koji se dogodio na samom poetku 18. stoljea poto je obuhvaena i obitelj Stipani.Roman se bavi politikih i drutvenim pitanjima u Senju te samim ivotom obitelji Stipani. Sve to povezano je u cjelinu jednim likom Antom Stipaniem. Dogaaji su povezani, a sve to objanjeno je kroz drutvena, politika i ekonomska zbivanja.Roman ima 16 poglavlja i napisan je tako da nas pisac prvotno upoznaje s dogaajima koji su aktualni i trenutno se zbivaju pa nakon toga prelazi na dogaaje koji su se dogodili u prolosti u obitelji Stipani.Kraj romana pisac je ostavio ponovo za opis trenutih dogaanja u sadanjosti da bi i opisao traginu sudbinu i zavretak enskih likova. Likovi koji se pojavljuju u romanu pripadaju razliitim slojevima pa tako imamo i plemie, patricije i graane. No, sudbina likova povezana je s njihovim staleom.Obitelj Stipani je detaljno prikazana te je svaki njezin lan opisan i okarakteriziran kao individua te je dobio psiholoki, socijalni i etiki karakter. Pisac je sve likove prikazao detaljnim opisom, a u knjizi se mogu vidjeti i njihove karakteristike kroz prikazan ivot ili kroz neke njihove privatne forme kao to su memoari, dnevnici i pisma.Radnja romana opisana je napeto i to upotrebom dijaloga, monologa, pripovijedanja i pisama te upotrebom razliitih dnevnikih zapisa i memoara. Novak je vrlo vjeto opisao mjesto radnje, kako ono unutarnje tako i vanjsko te je sve to pridonijelo i to boljem razumijevanju i dinamici radnje.Ovaj roman je pravo djelo realizma. U njemu ima pravih povijesnih injenica, prikaz likova i radnje je opisan objektivno, realistinom metodom.Kratak sadrajRadnja se dogaa u Senju 1834. godine i poinje te zime. Opis zapoinje skuenom, siromanom sobicom u kojoj se nalazi Valpruga Stipani. Ona je udovica Ante Stipania koji je bio nekad bogati patricije. Nadalje, prikazani su muni sati koje provodi Valpruga sa svojom keri Lucijom koja je teko bolesna. Boluje od tuberkuloze i svaki as joj se blii kraj.Sati se ine kao vjenost, dok njih dvije provode vrijeme u hladnoi, siromatvu i gladi. Pokuavaju kratiti vrijeme prianjem pa tako Valpruga pria keri povijesnu priu patricijskih bogatih obitelji. Tako postepeno saznajemo i teku sudbinu obitelji Stipani.Ante Stipani bio je jedino dijete bogate patricijske obitelji iz Senja. Njegov otac imao je krmu i tri broda. Kada je odustao od vojne karijere u svojoj 28. godini odluio je malo proputovati svijetom. I to sve na oev raun. U Senj se vratio tek u etrdesetoj godini kada se odluio skrastiti.Naime, Ante se ubrzo oenio Valprugom koja je bila puno mlaa od njega. Njezino porijeklo sezalo je od osiromaene obitelji plemia Domazetovi. Ubrzo, Valpruga je Anti rodila sina Jurja te su zajedno velikim slavljem proslavili njegov dolazak. Ali ivot im nije bio idilian. Uskoro cijela obitelj bude terorizirana nehumanou i diktatorskim stavovima svoga oca, Ante Stipania. Iz tog razloga i Juraj i njegova mlaa sestra Lucija, izrasli su u boleljive i osjetljive osobe.U odgoju djece glavu rije imao je samo Ante te je Jurja forsirao s obrazovanjem dok Luciju nije niti primjeivao da postoji. Ante je vidio u Jurju zadnju nadu te je i posljednja financijska sredstva potroio na njegovo obrazovanje kada ga je uputio na kolovanje u Be. Svu svoju posljednju imovinu Ante je usmjerio na Jurja, a Juraj konano u Beu poinje proivljavati istinski svoj ivot, bez prisutnosti oeve stege. Juraj je na kraju toliko zapustio studij da se posvetio poslu ulinog sviraa.U meuvremenu, Ante odlui kako bi bilo dobro prikloniti se biskupu Vuksanoviu kako bi zajednikim snagama pridobili graane da ih izaberu za predstavnike u saboru Carevine. Ante je htio svojim politikim vezama doi do Pouna (Bratislava) to bi pomoglo njegovom sinu Jurju da dobije dobar posao.Poto je Lucija ve odrasla te trai svoje pravo u obitelji, njezine svae s ocem su sve ee. Ona dobiva i ljubavna pisma tajnog oboavatelja koja sadre Petrarkine sonete. Otac i ker su sve vie u sukobima, no Ante je najvie uzrujan zbog pisma sina Jurja koji ga optuuje da mu nije pruio sve potrebno za kolovanje pa on tako mora raditi kao konobar. Ante mu odlui ponovo poslati novac.Ante odlazi do gradskog lihvara, ali na kraju ne uzima novac jer ovaj trai od njega potpisivanje mjenice.Major Benetti koji je bio na elu austrijske lokalne vlasti sazna za potekoe Stipania te ga odlui ucijeniti. Predlae mu da odustane od kandidature za zastupnika, a on e mu zauzvrat ponuditi posao u dravnoj slubi. Ante ga je odbio jer je elio ostati do kraja odan biskupu Vuksanoviu nadajui se da e od njega posuditi novac. Vuksanovi odbija pomoi Anti, a on prihvaa ponudu Benettija.Iako je Benetti svojim smicalicama htio doi do vlasti to mu nije uspjelo. Za zastupnika su izabrani Vuksanovi i asnik u mirovini Josip oli, a Benetti za kaznu zavri u Gospiu.Ante se uskoro zbog propasti i neimatine razboli, a i totalno je bio razoaran nemoralom svoga sina. Lucija u isto vrijeme eli da je otac primijeti i trai svoje pravo u obitelji. Otac i ker su u stalnim sukobima. Uskoro, Ante umire te obitelj ostaje bez iega.Juraj se u sijenju vraa iz Bea, a nakon to je zavrio studij zaposlio se u Zagrebu. Potpuno se otuio od obitelji te je odluio ak i zatraiti da mu se ime pomaari.U prisutnosti prijatelja Alfreda, Juraj stie u Senj. Alfred se zagleda u njegovu sestru Luciju. Juraj glumi pred majkom da e poiniti samoubojstvo te time prisili majku da proda obiteljsku kuu. Nakon toga odlazi s novcem koji mu je majka dala od prodaje kue.Valpruga i Lucija tada odsele u staru i tronu kuu Domazetovia. Lucija je pobacila uz pomo pripravka koji joj je dao brat Juraj te je od tada jadna bolesna od tuberkuloze. Svoje dane provodi uglavnom ekajui Alfredovo pismo koje ne stie.Lucija i njezina majka ostaju same i u bijedi. Za Luciju su jedina svjetlost u ivotu pisma za koja misli da joj pie Alfred. No, njezina majka je angairala Martina Tintura, sina lokalnog zidara i Lucijinog oboavatelja koji joj je i pisao tajna pisma, kako bi bar malo razveselila ker. Iako se Martina potpisuje kao Alfred, sve to pie tako i osjea.Ubrzo, Lucija saznaje da su pisma prevara, a Alfred je ve godinu dana u braku. Izmuena psihikom boli te fizikom boleu umire u bijedi, a jadan Martin zbog neuzvraene ljubavi vraa se u sjemenite. Teak kraj ekao je nakon toga i njezinu majku Valprugu iji ivot zavrava u bijedi kao prosjakinja. Naime, sin Juraj joj nije htio pomoi.

Vrsta djela: romanVrijeme radnje: zima 1834. godinaMjesto radnje: SenjAutor:Vjenceslav NovakLikovi: Valpruga Stipani, Lucija Stipani, Ante Stipani, Juraj Stipani, Alfred, major Benetti, biskup Vuksanovi.Ante Stipanije lik u romanu koji strada zbog vrste vjere u sebe i svoje mogunosti. Cijeli njegov ivot oslanja se na bezrezervno vjerovanje u sebe i izbjegavanje svega to bi moglo ugroziti zabludu u koju je vjerovao.Ante je pripadnik patricijskog dijela drutva, a koji se vrsto dri svojih uvjerenja prenosei isti nain razmiljanja i na svog sina. Od svih zahtijeva da se ponaaju onako kako je to on zamislio. Na kraju je zavrio tragino, a najgore od svega to je za sobom povukao ugled, obitelj, ali i imanje.Na poetku je opisan kao nemilosrdan otac koji eli upravljati ivotima sviju oko sebe. S vremenom itatelj otkriva kako se radi o obinom smrtniku koji se u ivotu najvie od svega bojao ponienja.Upornost da se pred svima pokae kao vana osoba i da sakrije bilo kakav oblik propasti, duhovni ili materijalni, sve je to uinjeno samo kako bi se stvorio tit od okoline da ne primijeti kako se radi o obinom ovjeku. Pred kraj ivota kada je bilo oito da vie nema povratka, Ante nije odustao od svojih naela, pa je tako umro u lai.Valpurga Stipanije pravi primjer ene bez puno prava u klasinoj patrijahalnoj obitelji koja je imala svoju ulogu, a to je da ini sve to je od nje traio tiranin, ali i gospodar. Ne to nije bio nikakav vrag, nego samo njezin suprug.Upravo joj je on oduzeo veinu ivotnih radosti te uskratio ne samo njenost i ljubav, nego joj je oduzeo pravo na njenost prema sinu te radost zbog napredovanja drugog djeteta.Uniteni dom, emocionalno deformiran sin, nesretna ker, sve je to ono to je uinio Ante, ali postoji jedna stvar na koju nije mogao utjecati. Valpurga je i dalje zadrala sposobnost podnoenja beskonanih patnji. Naalost iluziju duevnog mira i pokuaj graenja tita nije uspjela prenijeti na svoju ker.Valpurgin kraj je jedan od traginijih pa tako zavrava svoj ivot stradavajui od gladi radei teke fizike poslove kao to je obijanje pragova. U trenutku njene smrti i dalje je vidljiv utjecaj Ante Stipania, a koja je zavrila ivot poput naputene lutke koja je ostala bez svog gospodara.Lucija Stipanije jedna od rtvi udnog pogleda na ivot Ante Stipania, a koja je cijelo vrijeme imala jednu elju, ljudsku sreu i nita vie. Lucija e cijeli svoj ivot podrediti tome da obrani pravo na dostojanstvo na koje ima svaki ovjek. Ona je bie kao i svi ostali, a elja da joj se prizna pravo na ivot posve je normalna reakcija.U pojedinim trenucima na svjetlo izlazi Lucijin prkos i revolt uzrokovan dugotrajnim ugnjetavanjem od strane oca. Na kraju e uskraenost na sve normalno u ivotu dovesti do njene tihe patnje. Na taj nain u tiini e otkriti la kojom je otac obmanjivao sve oko sebe i tako sruiti nestvarnu veliinu svog oca te neiskrenu ljubav od strane Alfreda.Sve patnje koje je doivjela iscijedit e je iznutra, ali ipak nee umrijeti sa osjeajem ogorenja to je bila prevarena. Smrt za Luciju predstavlja trenutak blaenosti jer joj se napokon dogodilo ono to se dogaa i ostalim obinim ljudima.Kanonik Vukasovije lik koji predstavlja sve one koji ive za domoljublje i ilirske ideale. Nesklad izmeu stvarne politike situacije i principa koje su zastupali ilirci dovest e do nerazumijevanja njihovih elja te nemogunost da ostvare svoje ciljeve. Sve to na kraju Vukasovia odvodi u slom.Juraj Stipanije zajedno sa ostalim lanovima obitelji tragian lik, a prema nekima i najtraginiji jer se smatra najveom rtvom Ante Stipania. Oito je kako nitko od lanova obitelji nije toliko uniten kao Juraj, a kako je Lucija kanjena smru zbog elje za normalnim ivotom, njegova kazna je bila ivot.Kada je nestala oeva sjena Juraj je ostao sam i svjestan traginosti svoje sudbine. Zahvaljujui natprosjenom umu shvatio je kako ne moe nikoga voliti, a kada sazna da nema osjeaje ni prema onima koje bi trebao voljeti, a koji su bioloki predodreeni kao lanovi obitelji, nita ga nee sprijeiti da na kraju u potpunosti uniti sestru i mamu.Biljeka oautoruVjenceslav Novak (1859.-1909.) hrvatski je romanopisac i pripovjeda roen u Senju. Otac mu je bio podrijetlom eh, dok mu je majka bila Senjanka, no porijeklom iz Bavarske.On i njegovo petero brae i sestara rano su ostali bez oca pa je esto naglaavao kako je za njegov knjievni razvoj bio presudan utjecaj majke koja je i sama imala izraen knjievni dar. Majka mu je bila izrazito osjeajna te je esto naglaavao da je od nje naslijedio tu osjetljivost i samilost prema drugima.kolu i gimnaziju zavrio je u Gospiu i u Senju, dok je Uiteljsku kolu pohaao u Zagrebu i zavrio 1879. godine. Nakon toga vratio se u Senj i tamo je radio pet godina na mjestu uitelja.Uskoro je dobio stipendiju pa odlazi studirati glazbu u Prag. 1887. godine zavrio je i taj studij te je radio nakon toga u Zagrebu kao uitelj glazbe. Puno je radio i ivio je skromno.Osim to je svoj radni vijek posvetio glazbi, bavio se puno i knjievnou. Umro je mlad od tuberkuloze.Novak je ostavio iza sebe mnogo vrlo vrijednih knjievnih djela, a pisao je veinom ona sa socijalnom temom. Tema u odreenom broju djela bila je vezana za mjesta gdje je ivio i radio pa tako postoje ona sa zagrebakom, senjskom i podgorskom tematikom.Njegova najpoznatija djela su: Maca, Klara, Prva plaa, U glib, Slovo zakona, Janica, Tito Dori, Posljednji Stipanii.

Vjenceslav Novak: Posljednji Stipanii (Povijest jedne patricijske obitelji)SadrajI.U jednoj od najstarijih nadsvoenih kuica sjede u tijesnoj, jedinoj svojoj sobici dvije ene; jednastarija, suhonjava, sitna, crnomanjasta ena od 46 godina i mlaa, djevojka od 22 godine. To jegospoa Valpurga Stipanii njezina ki Lucija. Djevojci naizgled nitko ne bi dao 22 godine zbogfinog, bijelog, gotovo prozirnog lica sa ozbiljnimoima, tanahnoga pasa visokog struka tejedvazamjetljivih djevianskih grudi kao u etrnaestogodinjakinje. I mati joj je bila takove grai ali uoima je imala onaj sjaj materine ljubavi iskrbi jer bi svako malo svratila zabrinuto lice prema Luciji.Bijae godina 1834. i zima. U sobi vlada teak zrak jer mati rijetko kada otvara prozor i uvijek loipe. U malenoj sobici nalazi se mnotvo pokustva: dva velika kreveta, eljezna pe do samog stropa,starinska ura, tea i ovelikokrugao stol, est stolica teveliko drveno raspelo izmeu dvaju kreveta.Jednom je majka bila pozvala lijenika kada je Luciji strano bilo pozlilo, ali kada je dobila odgovorda djetetu treba svjeeg zraka samo mu se zahvalila, jer je mislila da je prehlada izvor svim tekimbolestima. Ta majuna sobica gleda u usku, tamnu uliicu i u nju prodire stoga samo zvuk bure kojanije rijetka u tim krajevima. Gertruda bijae njihova posluavka, koja je sa svoje troje djece ivjela ususjednoj konobi koja je inae pripadala Valpurgi ali je tamo ivjela u zamjenu za plau. Svaki dan biim Gertruda donosila najnovije vijesti iz sela, poto Lucija ve dvije godine nije vidjela sunca nitiikoga, ta ivjela je kao zarobljenica. Neprestano je poboljevala i bila je nestrpljiva napokon izai van.Danas se zau u tamnoj ulici kroz buku bure i urlanje ljudskoga glasa i obje se ene zapitaju o emu seradi, ali Valpurga radije prieka Gertrudu nego da sama pogleda. Lucija pocrveni od plaa i beznaaali se bori protiv svoje naravi. Naime,kada god bi tako se naljutila i istresla se na majku to ju drikaokakvu zarobljenicu, bilo bi joj nakon takvog ispada loe i tjelesno i psihiki te bi se ispriavala majcikoja bi ju gledala samo sa brigom u oima. Danas je uostalom trebalo stii joj njegovo pismo i soekivanjem i mladenakom nestrpljivou je ekala. I doista, doe potar Marko i urui joj pismokoje je itala sa smijekom na licu te zaboravi da joj je majka u sobi. A njena majka samo izae van,obuzeta krivnjom i brigom, pitajui se to e sve od toga biti. Obrie oi kada uje Gertrudu kakodolazi. Ova im ispria da je neki talijanski brod se u luci pod udarcima bure skoro istrgnuo izkonopaca te da bi to velika bila nevolja. A ispred kue im se bio ponovno napio susjed Bavica, koji jezaradio pri spasavanju broda tri cvancige. Potom pria jo o glasinama koje je naula i ispria se tevrati kui. Valpurga upita eli li Lucija veerati a ova jojodgovori mrkim pogledom jer ona nikadanije gladna ali majka ju tjera da jede daojaa. Kada je mati izala pripremiti Luciji veeru, digne seLucija teko iz naslonjaa i uze sliku mladoga ovjeka od 27 godina u ruke. Bijae to slika Alfreda,ija je pisma dobivala. Ona ga eka da doe po nju da ju izbavi izove tamnice ali on uvijek joj pie dane moe jer mu neto iskrsne. Ona ve odavno sumnja u ta pisma i njegovu ljubav, jer da ju doista volidoao bi po njuumjesto da eka da ona ozdravi. Dotle je njena majka pravila veeru: Luciji peenopile a njoj suhi kuhani kruh, to ga uz kavu, jedinoga jede ve skoro godinu dana. Na to je primoranajer su jako siromani, ali pred Lucijom uti i skriva tu kao i daleko goru istinu. Od velikoga bogatstvanjihove kue ostala je samo ta malena kuica u njihovom vlasnitvu a sve je ostalo otilo na Lucijinastarijeg brata Jurja, od kojega ve par godina ni traga ni glasa. Ona gora istina je da ona samavarasvoje ljubljeno dijete, jer joj ta pisma ne pie njen ljubljeni nego netko drugi poValpurginom naputku.To bi ju shrvalo a ona ne moe tako izravno ubiti svoje dijete, kada o njoj ovisii majin ivot. Lucijaje malo poslije ponovno pobijesnila, rekavi da vie eli umrijeti nego da dulje ivi ovako bolesna ikao zatoenica a njena majka samo plae na to i nastavlja odravati svoje laijer je ako po Lucijubolje. Zatim mine njeno bjesnilo i ona se prene kao iz transa i Lucija stade plakati jer je tako uzrujalamajku i trai oprost, koji joj njena mati rado da.II.Nakon pola sata je pojela Lucija svoju veeru i Valpurga je oprala posuete sjela pored svoje kerkekoja je spavala u krevetu. Bijae 10 sati naveer. Niti Valpurga nije posve zdrava. Ve odavno imaproblema sa srcem i svaki jai stres joj izazove osjeaj kao da se gui, ali je utila poradi Lucije. Onesu meusobno se pazile da ne bi jedna drugoj nakodile. Zaspala je tako Valpurga u naslonjau dok jeplela arape na nekih pola sata prije nego se prenula iz snaga sa uzvikom i probudila Luciju. Sanjala jepokojnog biskupa olia, da su ga napali noem Daniii i Valpurgini Domazetovii. Poto nisumogle obje zaspati, pripovijeda majka keri o prolim vremenima. Otac njena mua bio je bogatovjek a i njena obitelj je od davnine jedna od najstarijih inajuglednijih obitelji Senja. Senjani su se bili obogatili kroz ratne pljenove tijekom ratova s Turcima, a poslije i kroz trgovinu. Nekada suvremena bila posve drugaija. Puno se pazilo na podrijetlo i tko je plemi a tko ne.Zatim poe priatio biskupu oliu, koji je bio veoma cijenjen u puku zbog svoje mudrosti i pravednosti, ali nije bio povolji ni Domazetoviima niti Stipaniima zbog nekakve stare obiteljske zavade. I tako su musmjestili. Rairili su glasinu da biskup ljubuje sa mladom i lijepom keri iz porodice Homolia, koji gatakoer nisu naroito voljeli. I tako je oli bio pozvan kod pape da se pravda ali nikada, nitinazadnjoj propovijedi nije napao svoje neprijatelje nego rekao da je ist i da e todokazati. I doista,iskazao se pred papom. A njegove neprijatelje takoer je snala odgovarajua kazna. oli je popovratku iz Rima bio izmolio kosti svetaca ili relikvije za Senjsku crkvu i taj isti dan kada je imaouploviti talijanski brod je doao i brod nakrcan soli jednoga Vukasovia, koji je takoer bio protivolia. Vukasovi se narugao olievim relikvijama i uto je njegov brod potopila velika morska strujai razbila ga o hrid. Dalje Valpurga nije htjela priati jerje bilo odve kasno i spremi Luciju u krevet.III.Valpurga nije mogla zaspati zbog stezanja u prsima i po glavi su joj se motale kojekakve misli ibrigete joj bi jo tee. Lucija je bilau svojoj uobiajenoj groznici i strano se znojila te joj mati brinobrisae znoj sa ela. Zatim sjedne i pone razmiljati o prolim vremenima***U jednoj od gornjih ulica Senjabijae nekadanja kua Ante Stipania, uglednoga graanina ipatricija iz stare porodice. Bio je posljednji potomak svoje obitelji i oenio se tek u etrdesetoj godiniza mladu ljepoticu iz obitelji Domazetovia. Dugo mu je trebalo da zapone pravi obiteljski ivot saValpurgom zbog svoga oca. Naime, Pavle Stipani jeu svome sinu vidio prilikuza ispunjenje svegaonoga to on nije uspio kao i da ponovno izdigne ime Stipania. Senjom su tada upravljale vojnesnage i ovdanji stanovnici su bili protiv toga reima jer je koio trgovinu i openiti razvitak. Zato jePavle dao svoga sina u vojsku i ovaj se nakon deset godina vratio kui gdje se zagledao uesnaestogodinju Valpurgu i zaljubi se u nju. Valpurga je za njih pola iznaivnosti, jer ga nije nimrzila ni voljela. Ona je tijelom bila razvijena ali duom je bila dijete i udila je za svijetom. Ante jeto znao i nastojao ju je to bolje zatititi od upoznavanja svijeta isvega to bi ju mogla njemu imalooteti, jer je u osnovi bio sebian i htio njenu naivnost i mlado, neiskvareno srce samo za sebe. Tako jei uspio i svaka njena misao bila je upuena njemu. Poto je odgojena bila u obiteljikoja je koilaensku samostalnost i prava, u kuu svoga muase lako snala i bilamu pokorna, vjerujui da onnajbolje zna i jako ga je potovala. Kad su dola djeca, njen se ivot jo vie smanjio. Ona je smatralada je sretna i nikada nije nita vie poeljela i tako je ivjela mirnim, porodinim ivotom. Prvo dijete,sina Jurja, rodila je 1806. Tek dva mjeseca kasnije su ga krstili i od toga je Ante htio napraviti najveusveanost koja bi se jo godinama pamtila. Nije tedio novce i priredio je dostojnu gozbu na kojoj subili prisutni mnogi velikani: vikar Vukasovi, plemi Juraj Domazetovi, major Steinbach kaozastupnik vojne vlasti u gradu, plemi Dragani kao prijatelj obaju obitelji, majorova ena majoricamukobanjasta lica koja je bila pravi gazda u kui, Draganieva ena inae dobroudna plemkinjazlatnoga srca prema niim staleima itd. Stipani se bio obukao kao i plemi Domazetovi; modri itijesni frak s okruglim krilima i zlatnim pucetima, bijelu, na prsima bogato nabranu rubau, mode itijesne hlae do koljena a uske svilene arape do koljena. Na brdu gdje je uzdignut ator za uzvanikedoekala ih je sva sila ljudi i on im se zahvalio ina njemakom i na talijanskom. Bijae tu i FerdoScimiotti, sin nekada dosta imunoga senjskoga trgovca kojise prestao baviti trgovinom iumjestotoga naganjao nekakav javni in. Takav je bio i Vukasoviev daljnji roak, Fabijan Martini, inaeuhoda Vukasoviev, koji takvu prirodu nije volio ali mu je bila korisna. Malo nakon toga se pojavila iValpurga, koja je od roenja djeteta bila poneto boleljiva i samo je dola pozdraviti drutvo izahvaliti se na dolasku. Natporunik Winter, kojije mlade vojnike usmjeravao prema ouvanjuredana slavlju, bio je poznati pijanica i tako je odmah pristupio mladoj ljepoticii stao se zaklinjati jojljubav. Na to se Valpurga nije snala ali je Stipani poludio i napao ga maem te rasjekao mu eloiznad oiju. Slavlje bijae uniteno. Nijemci su se uvrijedili zbog takvom tretmana, a Stipani jetraio zadovoljtinu za nanesenu uvredu iporugu.IV.Winters je otpremljen mirnim putem iz Senja te do dvoboja nikada nije dolo. Valpurga je tekgodinama poslije saznala da je taj nemili dogaaj po njenom muu imao loe posljedice. Dola jeStipanievih spisa kada je Jurju ve bilo devet a Luciji tek tri godine. Ante je biootiao u Trst prodatisvoje veliko vinsko skladite jer mu je trebao tada novac. Zaboravio je klju od svojeg radnog stola iValpurga je potaknuta prirodnom znatieljom otvorila ladicu i itala te spise. Nala je dva sastavkaneobine prirode. U prvom Ante pie francuskoj vladiu Ljubljanu o tomekako smatra da mjestonaelnika ne obavlja dobro Jure Domazetovi i da je jedino Ante vjeran franc. vladi. U drugome jespisu govorio protiv francuza piui austrijancima jerse natjecao za gradskog suca. Valpurga pomislida su i mukarci poput baba jedino to oni svoja ogovaranja zapisuju. Ali niti u jednom trenutku nijesmatrala da ini neto loe, nego jednostavno da su djela njena mua njoj neshvatljiva. Posljednji inajbitniji spis bio je upuen Jurju kada napuni osamnaest. Valpurga je uzela taj spis i spustila se dolje,bojei da e pobuditi sumnju u ukuanima. Kad su joj djeca zaspala, uzela ga je itati. Stipani seobraa sinu i govori mu kako je na njemu sada breme da uzdigne ime svojega roda u visine, kako imsvi samo zavide te da se ne treba druiti sa takovim podlacima i dasu oni iznad svih njih. Opisao je ionaj nemili dogaaj sa Jurjevih krstitki ali i sudsku parnicu koja je uslijedila. Naime, prema zakonu,jedino su plemii u rijetkim prilikama smjeli se oblaiti u svoju odoru a kako Stipani to nije bio,prijavili su ga i zavrio je na sudu zbog nepotivanja zakona jer je nosio plemiko odijelo i ma. Bio jeprimoran predati ma senjskome magistratu i zabranjeno mu je ikada vie nositi to odijelo, te je moraoplatiti globu od stotinu carskih forinta u zlatu. Valpurgi je mrnja Stipanieva srca bila naprostoneshvatljiva a time inedostupna.V.Kua Stipania naslanja se na sjeveroistonu stranu gradskih zidinai prepuna je pokustva. Dok jeAnte bio u kui, morao je vladati savreni mir jer mu je bilo kakva buka smetala u poslu. Sluavke sumorale rastjerivati djecu ispred kue a njegova vlastita djeca nisu se sa susjedskom djecom smjelaigrati jer su ih bila nedostojna i sama su morala nenormalno tiha. Lucija je bilajako ivahno dijetekoje se voljelo igrati i skakati te je majku joj stalno korio poradi toga mu. Jurje je bio u oevoj stalnojprisutnosti: otac ga je poduavaoi s njim iao u etnje. Za vrijeme tih etnji bi cijela kua oivjela.Lucija je mogla skakati a sluavke su sjedila ispred kue i veselo traale. Jedino je Valpurganastavljala kao da niega nije bilo. Valpurga i Lucija su u tom kuanstvu bile tek malice vie odsluavki jer je to bilo Stipanievo uvjerenje da su enska bia stvari i da imaju u svemu bitipokorne.Smjele su jesti jedino za istim stolom i to je bilo to. Zato je Stipani svu svoju pozornost usmjerio kasinu, koji se pokazao kao neizmjerno pametan djeak. Njegova mati nije ga smjela ni grliti ni ljubitiispred mua jer joj je spoitavao da e razmaziti djeaka. On se prema njemu odnosio kao premaodrasloj osobi. Imao je Jurje i u kolskim predmetima uitelja patera Bonaveturu. Najvie mu je ilamatematika a znao je i jezike. Teno jegovorio hrvatski, njemaki, talijanski i prevodio iz latinskoga udesetoj godini. Bio je ponos i dika svojega oca. Dok Lucija nije do este godine smjela stupiti za stolna zajedniki objed, otac je Jurja ispitivao gradivo, doslovno reetao za svaki obrok, a dijete jemehaniki odgovaralo. Uvijek mu je govorio da je po inteligenciji i podrijetlu iznad svih derita svojedobi i da e daleko dospjet. Moe se rei da je Stipani u sina polagao velike nade. Lucijije sa estgodina dozvoljeno da sjedi za stolom ali malena se jadna u takvoj atmosferi hladnoj osjeala neugodnoi poela je plakati te ju majka morala poslati odstola. Malena je bila presretna i vratila se u kuhinjumnogo veselija. Obiteljskome stolu se privikla tek uz samotne obroke sa majkom. Jurje je tako rastao isa esnaest je sa odlinim uspjehom poloio zakljuni ispit i otac ga je poslao u Be da studira pravo.Obitelj ga je namjeravala podravati novano tako da ne oskudjevaniemu ali ima da se koncentrirana uenje da iza etiri godine poloi sve ispite. Mati se jedva odijelilaod njega a s Lucijom se nije nitioprostio.VI.Nakon Jurjeva odlaska se razgovaralo samo o njemu i njegovom obrazovanju. Pisao je pisma redovitoi samo ih je otac itao, a majci bisamo turo opisivao to je govorio. Bio je neizmjerno ponosan jer sesin snaao u drutvu i pronaao dobre vezeza budunost te pokazao eljuza umjetnou. Kad jeshvatio da mu ker ne zna talijanski, i njoj dodijeli uitelja zatalijanski i njemaki te je nakon godinudana ona savreno vladala tim jezicima. Ali joj je branio itanje romana, ne eleida postane naivnakao ostale mlade ene te sklone matanju. Vapurga nije imala srca to uskratiti svojoj keri te je muuiza lea joj davala da ita romane sa tavana gdje ih je bilo na pretek. Juraj ih nije posjeivao niti zavrijeme praznika. Doe tako i etvrta godina njegova uenja i roditelji se ponadaju da je gotov. SamJuraj ih je zamolio da putuje prvo u London pa u Pariz i njegov otac se s time slagao, premda sam sinnije niti jednom rijeju spomenuo da je gotov sa kolom. Valpurga je tada muu predloila da malouloe i u obrazovanje keri i poalju ju u veliki enski zavod u Gradacu. Meutim, Stipaniu nije bilopo volji dati ita novca za ker kada je sve novce spiskao na sina i njegovu budunost i jo se nadao.VIII.U nedjelju je Vukasovi govorio vatrenim glasomsa punom potporom olia, ali graani suga samosluali i njegova rije nije dospjela do njihovih srca. Jednostavno ih nisu razumjeli jer su se bojalikraljeve odmazde, koliko su ve dugo bili pokoreni narod. S. je zakljuioda je Vukas. ludi fantastkojega e u saboru ismijati. Njegova je uloga bila jasna. Imao je govoriti ono to mu je Vukas. bio daoi htio je Maareodueviti idejom o odlasku Senja ispod vojnevlast u naruaj vitekoga maarskoganaroda. To bi njegovom sinu mnogo pomoglo. Kako surasle pripreme za izbore, dobivalisu mnogepristae, ponajprije zbog svih nepravdi koje je vojna vlast inila u zanemarivanju povlastica i pravagraana, jer oni su samo razmiljali o svojem gradu a ne o dalekom Zagrebu ili neemu viem od toga.Tako da je tu Vukas. zakazao ali je ipak stjecao sljedbenike. U konobi Luke Polonijinoga je mladiTintor itao Vitezovievu kroniku i svi bi stali i sluali, ta ima ve dugo da su sedogodile te borbe saTurcima i Senjani su zaboravilive rasko i bogatstvo koje suonomad nagrnuli. U drugoj konobi, onojgospodara Pave, bila je druga pria. Tamo je dodue bio Andrija Bukovi koji je estoko branioVukas. od klevete vlasti koju jenarod u nesigurnosti irio. Meutim, im binestalo Bukovia, doaobi Martini i poao u posve drugome smjeru. Govorio je narodu kako Vukas. i S. rade da bi Senjstavili pod zatitu Maara a onda se narodu crno pie jer e cijene rasti i bit e u jo teem poloajunego sada. tako je sijao sjeme sumnje u glavama neukih graana. Oni koji su razmiljali samo dogradskih zidina, lako su se pokorili Benettiju. S. je bivao sve zamiljeniji i V. je mislila da jeto zbogpredstojeih izbora. Ali on joj ree da ga mue djeca; Lucija koja ga ne moe ni lijepo pogledatikamoli sa njim prijazno razgovarati te Juraj koji samo trai novce a nauke ne svrava. S. se posveistroio i nada se da e od ove cijele prie sa saborom biti neto da bipomogao Jurju. Vukas. moredruge brige. Benetti je preao na drugu taktiku ucjena. Tako su izgubili mnoge dobre borce koje jebilo sram to su tako lako pali ali nisu doista imali drugoga izbora. Tako npr. Mate Dori, DominikJelovi, Cviti, Konjikovi Sada je kanonik jovie nagrnuo na taj govor kojibi pokrenuo usnulinarod. Ako nita ne uinimo za ovu generaciju, barem moemo utrti put naim sljedbenicima. Tako jemislio Vukas. S. je bio drugaijamnijenja.IX.V. nije vie znala kako e. Mu joj i ki neprestano bjehu na ratnoj nozi iuvijek u nekakvompritajenom sukobu. S. je bivalo tjelesno sve gore i traio je drutvo. morale su biti ili V. ili Lucija usobi da mu itaju. Tako je jednom Lucija ponijela bila jedan svoj roman daita dok otac spava. Ovajjoj uze knjigu i proita naslov. Raspalio se to je imala drskosti tako ga prevariti i jo k tome lagati.Lucija ode plaui majci i ree joj to je bilo. V. uspije nekako nagovoriti Luciju da se ode ispriati.Meutim, njen otac se jo vie istresao na nju, rekavi joj da ako nastavi tako varati i lagati, needugoproi prije nego joj moral jo vie padne i doivi najveu ensku sramotu. Lucija, koja vie nije biladijete, shvatila je to joj otac govori i duboko se uvrijedila i rekla muda se moe sramiti zbog tihrijei. To je njega jo vie raspalilo, jer ona ne smije njemu zapovijedati. V. jesmirivala ker, koja jejo vie zamrzila oca. Naveer je otila obii mua, uplaena to ju ve dulje nije pozvao.On je leaou mraku i razmiljao. Mislio je da je za svoju djecu sve uinio i nijerazumio zato mu se to dogaa.Juraj je naime napisao pismo u kojem ga obavjetava da je bio prisiljen napustiti nauke i da se dao uasno zanimanjekonobara, samo zato to mu otac nije slao novaca. On je bio oajan zbog toga i unoi se dosjeti neemu: ree V. da napie sinu pismo u kojem govori da su svedeni na prosjaki tap ida je ovo posljednji novac koji mu mogu slati te da ga mole dazavri nauke. Bijae smiren nakon teideje i V. mu ree da oprosti Luciji. Ovaj se pokoleba i ree dae ju pustiti tako tri dana. Luciji jeoevo loe stanje kao i briga na dui bila posve svejedna. Nije ga smatrala ocem niti Jurja bratom jerniti jedan od njih se tako prema njoj nije odnosio. Voljela je jedino majku, koja jesvoj ivot njojposvetila.X.Sutradan se S. ustao sav nemoan iz postelje i mislio da se Juraj samo alio jer takvo to ne bi onmogao svome ocu uiniti. Sada je razmiljao kako doi do novca. I dosjeti se jednoga lihvara, CincaraMarka, koji je ivio kao siromah ali je imao novca za posuditi i nabijao je jake kamate. Premda je tobilo ispod njegove asti, ode ali ne posudi nita jer je lihvar traio dvoje svjedoka a on nije htio da sesazna u kakvom je stanju. Ode sav bijesan. Martini ga je slijedio i vidio gdje je bio teo tomeobavijestio Benettija. Ovaj je pozvao lihvara, koji se jako uplaio, mislei da ga je S. prijavio jermunije htio dati novca, ali je samo morao rei to je S. htio.Benetti se dosjeti lukavstvu. Istog danapoalje S.-u poruku da e ga posjetiti.XI.Benetti je bio pravi politiar koji je znao kako iskoristiti sve mogue prednosti. Gledao je bio kakorazbiti trijumvirat Vukas. S. oli i sada je znao kako. Posjeti tada S.-a i iskae mu svoje miljenjeo cijelome pokretu i uvidi da je S. iza Vukas. i da ga podupire jer je protiv vlasti koja ga je u izboru zasuca prevarila i prisilila da izda svoju rije. Pred odlazak mu je samo dobacio kako ga je mislio stavitiu ui krug izbora za obnovu magistratske zgrade. Novac koji e poduzetnici dobiti je deset tisua, a S.si je lako mogao uzeti novac iz tog fonda na kratko vrijeme i onda gakasnije vratiti bez iijeg znanja. Iode. S.-u su se mnoge stvari motalepo glavi. Pisao je govor ina koncu ga dovrio iposlao Vukas. napregled sa zamolbom da mu posudi pet stotina forinti. Vukas. je baprimio bio pismo nepoznatogpoiljatelja koji ga obavjetava da je S. posjetio lihvara i da oito trai novac sa svih strana te da ga jeposjetio u obiteljskoj kui Benetti. Zbog nekih sumnji je Vukas. odbio posuditi dalekome roakutolike novce na to se S. jako uvrijedio i naljutio. Odluio je prijei ipak na stranu majora aJurju jeposlao na koncu te novce rekavi mu da je on kriv to je njegov otactako nisko spao.XII.S.-u ubrzo stigne odgovor od sina u kojemu mu obeava da e zavriti nauke do jeseni i moli da mu neuskrate potporu jer e im on to sve vratiti. Premda veseo, S. je bio slaba zdravlja i V. se morala brinutio njemu. U takvome stanju je S. bio napisao sinu jo jedno pismo u kojemu mu govori da je na Jurjusada red da pazi i hrani majku i sestru jer je on kriv tosu toliko osiromaili. Prvi puta je priznao da jeznao da ini Luciji nepravdu i da, ukoliko se Juraj ne bude o njima skrbio, ne eli uope razmiljati otome to e sa njima biti. Te veeri mu jebilo jako loe, izgledao je kao na samrti i Lucija se pokajalaimolila cijelo vrijeme za njegovo zdravlje. Kad mu je bilo malo bolje,popravili su se odnosi izmeunje i njena oca. Stalno je traio da mu bude blizu ida mu ita. Muila ga je lijenika dijagnoza da nesmije jo mjesec dana iz kreveta a trebalo je dovriti gradnju zgrade odakle je uzeo novac za sina. Zato vrijeme je dolo do izbora dvaju predstavnika za sabor. Sastali su se birai u Domazetovievoj kuii podijelili u dvije struje. Jedne je predvodio mladi Tintor a druge Martini. Dugo nije dolazio Vukas.niti bilo tko od voa i Tintor se nije znao obraniti od poruge neprijatelja. Na koncu su se pojavili iVukas. i oli, koji je pristao na kraju biti drugi predstavnik za sabor. Vukas. govor je bio dobar alipredugaak i slubenik vlade gaje morao prekinuti. Nastala je tua i obje strane susa eljom napale.Kada su se na koncu otvorila ponovno vrata izborne sale, mukarci su izlazili krvavi ali ponosni jer suVukas. i oli izabrani za predstavnike u ugarski sabor. S. je bio za to vrijeme u krevetu i svakimdanom otkrivao kako je ona velika srea ivota, koju je traio daleko, ivjela skromno i umiljato poddomaim krovom Lucija. Tjelesno je i dalje propadao i na koncu je u Lucijinimrukama preminuodok je V. otila na jutarnju misu moliti se za njegovo zdravlje.XIII.Krajem sijenja je V. doekala sina. Nakon deset godina napokon je ponovno ugledala sina, koji joj seuini potpunim strancem ali ipak, prepoznala ga je kao svojega. Lucija nije imala nikakve osjeajeprema njemu, ali su se obje pouzdale u njega da e znati to u ovoj tekoj financijskoj situaciji uiti.Ta on je bio mukarac i znao je s time. Juraj jedoveo sa sobom svojega prijatelja Alfreda, koji e imbiti gost u kui. Alfred ih sedojmio za razliku od Jurja, koji nije toliko pazio na etiketu kod kue iuvijek je izbivao te vraao se kasno naveer sa Alfredom kui. Izmeu Lucije i Alfreda rodilo seneobino prijateljstvo. Vjerovala mu je toliko da mu je priznala za Pertrarkine sonete napisanekaligrafijom. Mladi ovjek je naizgled bio oduevljen njome i vodili su duge razgovore. Njena majkaje primijetila njegovo zanimanje i bila je zadovoljna. A i Lucija je crvenila na spomen njegova imena.Kada je dobila bila novo pismo, nije vie kao nekada razmiljala o poiljatelju, nego je uivala ustihovima i bila uvjerena da ju Alfr. Ljubi i da e ju odvesti nekamo u svijet. Jurajje za to vrijemepisao svojem prijatelju Mukiju pisma. Prvo je bilo 8.2.1832., zatim 9.2. i 11.2.u kojima mu govori dajo nije sakupio novac za isplatu duga idovu i da ga moli da ode do njega i ree mu da e malokasniti. Priao mu je kako ne vjeruje da mu obitelj doista nema ni novia ida e ve nekako uspjetiga nabaviti od majke. Prisjeao seprolih vremena koje je sa ocemprovodio tu, u njegovoj radnojsobi, ali njegovovienje djetinjstva je dosta drugaije od oeva. On sada zna da je njegov otac biosamo na to usmjeren da zaboravi svoje podrijetlo jer mu je otac bio krmar i htio se izdignuti iz blata.Nije bio kolovan, mada je znao od svega po neto, ali to nije pamet kojom sediio. Kritizirao je oevnain ophoenja sa majkom i sestrom, gdje su one za njega bile samo stvari, pokorne sluge i da je takoi sina uio, kojega majka nije smjela ni poljubiti. Smije mu se nanjegovim politikim postupcima zakoje je saznao itajui spise koje mu je ostavio godinama ranije. Takoer ga obavjetava da je njihovFedica naao novu rtvu i da je to njegova sestra. I mati i sestra su uvjerene u njegovu ljubav spramLuciji a Juraj sasvim dobro zna da je to izvrsna gluma jer je Fedici iliAlfredu gdje god poe bilapotrebna ena i ferbla tj. kartaka igra. Nema nekih zatitnikih osjeaja spram sestri jer nije s njomeodrastao. Novce e dobiti od majke tako to si je jednostavno prislonio pitolj uz glavu uz prijetnju damu onda ne preostaje nita drugo nego da se ubije. Na sva se pisma potpisuje sa Gyrgy, to jemaarsko ime.XIV.Petnaest dana nakon toga su Juraj i Alfred otputovali a ovaj je ostavio Luciju uplakanu. Majka jeprodala bila S.-ovu obiteljsku kuu nekome talijanu Pietru i novac dala Jurju. Ostalo je svega petstotina forinti za nju i Luciju. Preselile su se u tronu malu kuicu, koja je vjerojatno pripadala prvimDomazetoviima a V. ju je dobila na posljednjoj podjeli imovine. U toj prostorijici su njih dvijeprovodile zadnje dane. Isprvasu se nadale uti neto od Jurja ali i ta nada je ubrzo ugasla, od su odAlfreda puno oekivali. I mati i ki su mislile da e Luciju oenitiali nije se javljao ni on. Ubrzo jestigao paket iz Zagreba kojega je Lucija u samoi otvorila i nakon toga jojbje tjelesno sve loije ioboljela je. njena majka je vidjela krv na deki ishvatila stranu istinu koju e uvati do groba. Alfredju je iskoristio do kraja i potom ostavio ali je ipak imao drskosti poslati joj trave da pobaci, nakon tomu je Lucija pisala o svojoj sumnji. Mlada djevojka je i emocionalno i tjelesno propadala, jer jebila sjedne strane uvjerena u Alfr. Ljubav a s druge strane joj je tijelo loe reagiralo na ljekarije. V. je bilatuna to ju vidi u takvomstanju. Na koncu su prola tri mjeseca bez ikakvoga pisma i V. odlui pisatisinu o tome to se dogodilo. Odgovor nije stizao i ona sazna da je njen sin u Maarskoj gdje mu segubi svaki glas jer je promijenio svoje ime u Gyrgy Istvanffy. Luciji je bivalo sve gore. Mati joj nakoncu pozove lijenika i on joj propie zdraviju prehranu ali i ree da joj fali netou srcu, to njenamati nije shvatila mislei da lijenik nije normalan. Govorio je da jenjeno srce ranjeno a tijelo se neeoporaviti dok to traje. Ubrzo je mlada djevojka napisala Alfredu pismo u kojemu ga moli da doe ponju. Ukoliko joj u roku od petnaest dana ne odgovori, njena sudbina je rijeena. Njena majka jeproitala skriveki bila pismo i prepala se. Dvanaesti dan je bio doao bez odgovora i u sumrak doeV. starica koja trai njenu pomo. Mati je mladoga Martina Tintora koji u posljednje vrijemezanemaruje kolu, ak tovie prestao se kolovati zabogoslova zato to se zaljubio uLuciju, vepoodavno. Trai od V. da posjeti njena sina i urazumi ga. V. pade na pamet jedna riskantna ideja.Znala je da je mladi Tintor autor Lucijinih pisamaca sa sonetima jerjoj ej tako rekla bila Gertruda iona ga posjeti jo istu veer i zamoli za pomo. Ovaj pristade sav sretan da pie pisma u ime AlfredaLuciji, tako da si jadnica ne oduzme ivot. Premda je varala ker, nije joj mogla rei istinu.XV.To dopisivanje je trajalo par mjeseci. Martin je bio presretan to moe Luciji izraziti svoje osjeajepremda je znao da pie u ime drugoga mukarca ali tada joj je postao blii nego ikada. Pisao je V.naputku i odgaali su Alfre. Dolazak poLuciju na sve mogue naine.Na koncu je ona poelasumnjati u istinitost tih ljubavnih rijei i poela malo pozornije itatipisma. U njoj je rasla sumnja dato ne pie Alfr. Zbog naina pisanja ali i zato to je nakon dugih napora prepoznala na omotnici peatgrada Senja. Njena majka je bivala se oajnija jer je morala ustrajati nalaima za djevojinu dobrobit.Ona je toboe uzimala pisma i odnosila ih na potu, a zapravo Tintoru. Jednom je Lucija potajnoposlala po malenoj djevojici pismo Alfredu u kojemu govori da ju je jedan mladi zaprosio i pita toda mu odgovori. Odgovor je stigao nedugo nakon togai V.-ini su se strahovi ispunili.Alfr. Je pisao dase oenio ve prije godinu dana i da on nije zapreka njenoj srei. Majka je tada priznala Lucijida joj jepisao mladi Tintor koji ju je volio a po majinu naputku. Ta prijevara je Luciju na koncu skrhala i njenivot je bio na kraju. Pred zadnje dane se rado raspitivala o Tintoru rekavi da bi rado s njimerazgovarala. Na samrtnikoj postelji se njenoj Tintor poklonio jer je izgledala kao aneoska pojavaumirue djevice. Lucija mu se nasmijeila i on je uzeo njenu ruku i metnuo ih na svoje usne tepoeoplakati. Tada je Lucijin duh napustio ovaj svijet. Sutradan se Tintor javio nadstojniku sjemenitamolei ga da ga primi opet u svoje stado, jer sada vie nema razloga za njegada ne bude do smrtivjeran Boji sluga.XVI.V. je nadivjela Luciju jo dvije godine. Pala je u veliko siromatvo ali bilo jejo takvih gospoa kaoona. ivjele su u svojim tronim malim kuicama na rubu grada i gdje koji bi sestanovnik smilovao I dao im kruha i kave od ega su ivjele. Pisala je bila dvaputa sinu ali bez odgovora. Nju je vieboljelo to siromatvo nego injenica da nema sina. Smatrala je da ga je izgubila kada je otiao uBe iodonda je lagano umirao. Kada ju je nakon deset godina posjetio, osjetila je da ih vie nita ne vee.Ona je sama umrla alosno. Bio je obiaj da te gradske sirote uoi Uskrsa prose milostinju na osobitnain. Na Veliki petak prije svanua omotale bi se u bijele plahte tako da ihnitko ne prepozna papolijegale na brdu Nehaju uz put kojim bi po uzoru na Kalvariju prolazile procesije. Na rubove plahtesu im stanovnici bacali milostinju koju bi po mraku pokupile i vraale se kuama. Na tom prosjaenjubila i V. dvije godine po Lucijinoj smrti. Meutim, kada su se ve svi bijeli prosjaci otili kui ona jeostala leati. Napokon je netko razmaknuo njenu plahtu. Bila je ukoena jer je umrla od svoje sranebolesti. Njenu tronu kuicu je iz svoje tednje kupio mladi postolar Gapar kojemu je odnedavna uuho ula jedna nova pjesma koju je volio fiukati. Nisu to vie bile melodije iz talijanskih opera negopjesma koja je razgalila srca Hrvata diljem zemlje. I mladi je Gapar sebi jo nejasnom simpatijomzavolio melodiju pjesme to su je kroz ulice pjevala vesela senjska djeca:Jo Hrvatska ni propala