EKONOMSKI FAKULTET KATEDRA ZA MANAGEMENT

Kolegij: ORGANIZACIJA PODUZEĆA

OSNOVE ORGANIZACIJE

Vježbe 18.10.2005.g.

Asistent: dipl. oec. Ivan Matić

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 2 -

1. ULOGA I ZNAČENJE ORGANIZACIJE Organizacija počinje s pojavom čovjeka - čovjek se njome počeo baviti s početkom obavljanja korisnog proizvodnog rada, preoblikovanja predmeta rada u raznovrsne proizvode u cilju podmirivanja životnih potreba. Čovjek je s kvalitetnom organizacijom uz manji napor (troškove) bolje i brže postizao mnogo veće rezultate u svim područjima svojega djelovanja. Od prvih (slučajnih) lovačkih skupina do suvremenih oblika zajedničkog rada i života, čovjek nikada nije mogao, a ni danas ne može, bez organizacije. Čovjek se koristi i pripada organizaciji čitav svoj život - od rođenja do smrti, jer sva svoja radna i životna pitanja rješava zajedno s ljudima - dakle - organizirano. S postupnim razvojem proizvodnih snaga, koje su pratili odgovarajući društveno-ekonomski odnosi, razvijala se i organizacija, povećavao se broj i oblici organizacije sve dok nije poprimila današnje razmjere kad je već bilo nemoguće bez znanstvenog pristupa rješavati sve složenije organizacijske probleme, a isto tako uspostavljati modernu, fleksibilnu i efikasnu organizaciju. Pojam organizacije označava, kako proces organiziranja nekih aktivnosti (poslova), tako i rezultate tog procesa kojim se oblikuju organizacijske jedinice različitih vrsta, širine i struktura u svim područjima društvenog života. Značenje organizacije nije ograničeno samo na čovjekovu privrednu aktivnost, nego na njegovu cjelokupnu radnu i životnu aktivnost. Organizacija omogućava realizaciju najsloženijih zadataka, proširuje opseg čovjekove individualne snage, jer organizacija od tih individualnih snaga stvara društvenu snagu, ubrzava proces ostvarivanja zadataka odnosno skraćuje potrebno radno vrijeme za njegovo izvršenje, te se odgovarajućom organizacijom relativno smanjuju troškovi postizanja istih rezultata.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 3 -

Organizacija ima i negativnu stranu - u određenoj mjeri sputava čovjeka i dovodi ga u podređen položaj, jer mu ponekad nameće zadatke koji nisu uvijek u skladu s njegovim fizičkim sposobnostima ili se protive njegovu poimanju rada.

Rješavanje problema u organizaciji (kao instituciji ili aktivnosti), je praktički nemoguće bez znanstvenih istraživanja - što organizaciji daje znanstveni karakter. Organizacija kao znanstvena disciplina je uključena u nastavne planove gotovo svih visokoškolskih ustanova, održavaju se seminari, simpoziji i sl. Bez obzira na važne tehničke komponente, organizacija je ipak društvena znanost (njom ljudi nastoje ne samo uspostaviti skladne odnose između elemenata proizvodnje, ekonomično se koristiti sredstvima i racionalizirati svoj rad, već njome uspostavljaju odgovarajuće društveno-ekonomske odnose i osiguravaju njihovu reprodukciju). Znanost o organizaciji, kao znanost veoma bliska ekonomskim znanostima, ima izrazito klasno obilježje jer pomaže u oblikovanju organizacije u kojoj se direktno i neposredno uspostavljaju odnosi među njezinim sudionicima kakve želi vladajuća klasa (kroz povijest održavanje uloge subjekta organizacije - omogućavanje oblikovanja ili održanja odnosa podređenosti u organizaciji). Danas situacija drugačija - organizaciji se u modernom društvu mora pokloniti puna pažnja da bi se pravilno koristila u ostvarivanju svih poslovnih ciljeva, ali i omogućila realizacija sve humanijeg procesa rada. Kroz povijest usmjerenje na proizvodnju, odnosno njenu kvantitativnu i kvalitativnu stranu - društvena strana proizvodnje je bila potpuno zanemarena. U novije vrijeme dolazi do znatnog napretka pa se i društvenoj strani poklanja sve veća pažnja - danas nema nijednog poduzeća u visokorazvijenim zemljama u kojem se ne vodi računa o položaju čovjeka, uvjetima rada i života. Pojam organizacije je kompleksan i obuhvaća mnoge aktivnosti - od upravljačkih do pripremnih, izvršnih i kontrolnih u raznovrsnim područjima društvenog i privrednog života. Stoga organizacija i predstavlja važnu polugu društvenog i privrednog života. Jedan od najdiskutabilnijih pojmova u teoriji i praksi je upravo pojam organizacija. U stručnoj literaturi ima mnogo raznovrsnih definicija organizacije. Možemo reći da gotovo

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 4 -

nema autora koji se bavio ovim područjem, a da nije pokušao dati svoju definiciju organizacije. Ovisno o autorima postoje bitne razlike koje karakteriziraju njihova shvaćanja organizacije:

organizacija u užem (ostvarivanje privrednih ciljeva) i širem smislu (ostvarivanje bilo kojih zajedničkih ciljeva).

organizacija kao znanost (formulacija načela za postizanje optimalnih rezultata) i kao vještina (čovjekova sposobnost korištenja sredstava i metoda za postizanje postavljenih ciljeva)

organizacija kao stanje (trenutna situacija) i kao proces (promjena određenog organizacijskog stanja)

organizacija - isključivo bavljenje ljudima i njihovim odnosima ili skladno povezivanje i ljudi i sredstava

organizacija kao način uspostavljanja hijerarhijskih odnosa ili način reguliranja rada i života svih pripadnika neke zajednice.

Bitna obilježja organizacije:

cilj odnosno zadatak koji se želi ostvariti, skladnost materijalnih sredstava i ljudskog potencijala i njihova racionalna uporaba.

Organizacija = svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj odgovarajućim sredstvima ispuniti određene zadatke s najmanjim mogućim naporom na bilo kojem području života. 2. ORGANIZACIJA I NJEZINI OBLICI Organizacija rada = udruživanje ljudi radi ispunjavanja gospodarskih, odnosno proizvodnih zadataka. Stara koliko i čovjekov rad, no u početku nije imala ni približno takvo značenje kakvo je poprimila u suvremenom društvu. U današnjem društvu iskustvo, koje je nekada bilo dovoljno za organiziranje, danas je nedovoljno za uspostavljanje najdjelotvornije organizacije rada. Svakom stupnju razvoja proizvodnih snaga i društvenih odnosa odgovarao je određeni oblik organizacije rada - razvijanjem proizvodnih snaga razvija se i organizacija rada koja postaje sve složenija, a složeniji su i oblici u kojima se realizira. Organizacija rada = svjesna čovjekova djelatnost kojom se usklađuju svi činitelji (materijalni i ljudski) proizvodnje radi postizanja optimalnih rezultata.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 5 -

Činitelji proizvodnje u svakom trenutku moraju biti usklađeni; kvantitativno i kvalitativno, vremenski i prostorno, odnosno, moraju biti integrirani u jedinstvenu proizvodnu ili poslovnu cjelinu - inače će proizvodnja biti moguća, ali ne i optimalna. Poslovna organizacija poduzeća ≠ organizacija rada zbog različitih udjela elemenata proizvodnje.

Organizacija rada je s jedne strane stara koliko i sam rad (društvo), dok je poslovna organizacija s druge strane stara koliko je staro i poduzeće (nastanak poduzeća). Organizacija rada - usklađivanje činitelja proizvodnje u samom procesu rada ≠ organizacija poduzeća - cjelokupno poslovanje poduzeća, odnosno organizacija rada je samo dio, iako osnovni, poslovne organ. poduzeća. Poduzeće (kao oblik organizacije proizvodnje) izloženo je neprestanim promjenama o kojima valja voditi računa prilikom oblikovanja njegove poslovne organizacije, što se ogleda u promjeni odnosa između pojedinih elemenata, ali i u promjeni kvalitete svakog pojedinog elementa (slika). 3. NAČELA ORGANIZACIJE Od Taylora pa do dan danas svaki autor stvara svoja vlastita "načela" organizacije. Prvi ozbiljni pokušaj sistematizacije načela organizacije nakon Taylora, izvršio je H. Fayol nabrajajući 14 načela organizacije (smatrao je da su mnoga načela iz francuske vojske primjenjiva na organizaciju). Kasniji autori su također nastojali što većim brojem načela obuhvatiti širi broj organizacija i spriječiti prigovore na vlastite sistematizacije. S obzirom na broj autora također postoje i velike razlike u poimanju načela organizacije.

Kao najvažnija načela organizacije mogu se navesti sljedeća načela:

načelo podjele rada i specijalizacije

načelo povezivanja činitelja proizvodnje

načelo koordinacije načelo dobrovoljnog

uključivanja u organizaciju

Načelo podjele rada i specijalizacije - Jedno od najvažnijih načela organizacije. Da bi organizacija obavila svoj zadatak što efikasnije i racionalnije, odnosno, postigla bolje rezultate; mora raščlaniti svoj zadatak sve do elementarnih dijelova - do radnih mjesta. Osim višestrukih koristi koje donosi proces podjele rada i specijalizacije (povećani radni učinak pojedinca, skupina, organizacijskih dijelova; realnije planiranje i praćenje rezultata rada, veći prostor za inovacijsku djelatnost), isti proces može rezultirati negativnim učincima na fizičko i duhovno stanje radnika, ako se bezobzirno provodi. Načelo povezivanja činitelja proizvodnje - Sve radnje s kojima se stalno vrši njihovo međusobno usklađivanje kao i usklađivanje unutar svakog pojedinačnog. Danas osobito veliko značenje ovog načela u eri stvaranja i primjene sve većih proizvodnih agregata koji bitno utječu na promjenu strukture organizacije. Načelo koordinacije - Veze i odnosi između i unutar činitelja proizvodnje. Da bi se zadaci uspješno izvršavali i postigli očekivani rezultat, potrebno je koordinirati rad svih radnika koji su angažirani u njihovoj organizaciji. tu ulogu preuzimaju rukovodioci na svim organizacijskim razinama. Koordinacija može biti horizontalna i vertikalna, te je nužna u svim fazama izvršavanja proizvodnih (poslovnih) zadataka. Načelo dobrovoljnog uključivanja u organizaciju - Za ispunjavanje svoje zadaće, organizacija treba odgovarajuće velik i strukturno kvalitetan kolektiv zaposlenih. Prinudnog uključivanja gotovo da više i nema, a dobrovoljno se ostvaruje u različitim stupnjevima. U oblikovanju organizacije treba (u skladu s mogućnostima) osmisliti takva rješenja koja osiguravaju što viši stupanj dobrovoljnog uključivanja, jer se time u pravilu postiže čvršće međusobno djelovanje svih zaposlenih u poduzeću. Najviši stupanj međusobnog djelovanja postiže se onda kad se podudaraju interesi zaposlenih i interesi poduzeća. Što je veće poduzeće, što su veća sredstva kojima raspolaže, što je veći broj radnika koje zapošljava, što je veći broj različitih proizvoda, dijelova, sklopova i različitih materijala za njihovu proizvodnju - organizacija postaje sve opsežnija i složenija. Međusobno usklađivanje elemenata proizvodnje u ovakvim organizacijama bi bilo praktički nemoguće bez eliminiranja ili smanjenja svega onoga što je suvišno i nepotrebno u cilju ujednačavanja i uspostavljanja reda koji će omogućiti dobar pregled elemenata i njihovo smišljeno povezivanje. Ovo ujednačavanje i red se postiže danas vrlo korištenim postupcima standardizacije i tipizacije.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 7 -

Standardizacija - specifičan postupak pronalaženja optimalnih rješenja, odnosno utvrđivanja svojstava koje mora imati proizvod, materijal, tehnološki postupak i sl. Standardi mogu biti zakonski i interni (specifikacije) te obično obuhvaćaju oblik, kvalitetu, sadržaj, funkcionalnost, pakiranje, način transporta i sl. Uz standarde se utvrđuje i dopušteno odstupanje od propisanih svojstava - tolerancija. U organizaciji se uporabom standarda postiže bolja uporaba kapaciteta proizvodnih sredstava, raspoloživog fonda radnog vremena, veća iskorištenost materijala, bolja specijalizacija i sl. Tipizacija - postupak selekcije i redukcije kojim se sužava izbor standardiziranih proizvoda na minimalan broj, odnosno na određen broj tipova proizvoda koji svojim svojstvima zadovoljavaju određen raspon potreba, u cilju racionalnije proizvodnje ili neke druge koristi. Dok je standardizacija u pravilu obavezna, tipizacija je mnogo elastičnija - odnosno ona se tiče samo određenog poduzeća, racionalnosti njegove proizvodnje i želja njegovih kupaca. U opće postupke racionalizacije ubrajaju se:

uklanjanje štetnih razmaka i hodova (uklanjanje prostornih, vremenskih razmaka, praznih hodova => maksimalna neprekinutost i izjednačenost odvijanja procesa u jednom smjeru => smanjenje gubitaka i veća efikasnost).

predviđanje (planiranje, odnosno utvrđivanje svih okolnosti koje bi u budućnosti mogle utjecati na odvijanje dijela ili kompletnog poslovnog procesa).

priprema (pripremom se realizira ono što je planiranjem predviđeno, odnosno izvršavaju se sve potrebne predradnje koje se odnose na činitelje proizvodnje).

ujednačavanje (nastojanje da proizvodni proces od početka do kraja bude što ujednačeniji, odnosno sastavljen od ujednačenijih elemenata)

spajanje jednakih elemenata ili jednakih procesa (postupak spajanja jednakih poslova ili jednakih radnih operacija u jednu operaciju ili što više vremensko i prostorno približavanje)

4. ORGANIZACIJSKE VRSTE Pod organizacijskim vrstama se podrazumijevaju (ubrajaju) različiti pristupi u provođenju organizacije. Među najvažnije se ubrajaju sljedeće vrste organizacije:

prema opsegu - potpuna i djelomična prema načinu na koji se provodi - individualna i shematska prema koncepciji rukovođenja (upravljanja) - centralizirana i decentralizirana Prema trajanju rada na organizaciji - jednokratna i postupna s obzirom na postojanje organizacije - organizacija i reorganizacija

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 8 -

Da bi se nabrojane vrste organizacije mogle uspješno primjenjivati u izgradnji organizacije, potrebno je da svako poduzeće ima svoj dugoročni plan organizacije. Dugoročni plan organizacije je neophodan za razvoj, unapređenje i usavršavanje organizacije => nije samostalan, sastavni je dio dugoročnog plana razvoja i izrađuje se na temelju odluka o dugoročnoj politici poslovanja. Dugoročni plan organizacije izrađuje se za određeno razdoblje, obično 3-4 godine, te se s vremena na vrijeme nadopunjuje i usklađuje ovisno o trenutnim razvojnim tendencijama.

Potpuna organizacija - odnosi se na cjelokupno poslovanje, upotrebljava se u poduzećima koja se nalaze u osnivanju ili kod velikih rekonstrukcija i modernizacija u cilju uspostavljanja optimalne organizacijske strukture između i unutar pojedinih elemenata proizvodnje. Bitno je da ovaj proces ide od cjelokupne organizacije prema pojedinim dijelovima, a ne obrnuto.

Djelomična organizacija - kod manjih organizacijskih promjena u poduzećima ili promjena na ograničenom području. Također pažljivo pristupiti njenom izvršavanju zbog velike ovisnosti pojedinih područja ili dijelova o postojećoj organizacijskoj strukturi i pojedinim funkcijama.

Individualna (specifična) organizacija - organizacijskim problemima se prilazi na individualan, specifičan način, analizirajući sve pozitivne i negativne strane postojećih rješenja i usvajajući samo one promjene koje vode poboljšanjima. Uspjeh ove organizacije ovisi o držanju koraka s razvojem i potrebama dijelova/poduzeća u cjelini; inače predstavlja veću opasnost nego korist (okamenjavanje).

Shematska organizacija - organizacijski zahvati i promjene se vrše prema unaprijed utvrđenim shemama, a subjektivni utjecaj pojedinih ljudi u organizaciji se ovim putem eliminira. Provodi se u velikim poduzećima koja žele da svi njihovi dijelovi posluju na istim organizacijskim načelima.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 9 -

Centralizacija - vrsta organizacije u kojoj se rukovođenje i upravljanje nekim poslovima ili čitavim poduzećem usredotočuje na vrh hijerarhijski utvrđene organizacijske strukture. svako mjesto u ovoj organizaciji ima točno utvrđene zadatke i odnose nadređenosti i podređenosti.

Decentralizacija - upravljanje i rukovođenje se prenosi sa centralnih organa na niže organe. Niži organi imaju imaju veću samostalnost u organizaciji i načinu obavljanja poslovanja. Današnji razvoj tehnike i tehnologije i razvoj društvenih odnosa u poduzeću vodi sve većoj i široj decentralizaciji upravljanja i rukovođenja.

Danas se više ne radi o pretežnoj uporabi jedne ili druge, odnosno o suprostavljanju ovih dviju vrsta organizacije kao nekada => sve više dolazi do izražaja njihova kombinirana uporaba.

Jednokratna organizacija - upotrebljava se prilikom rješavanja pojedinih organizacijskih problema ili funkcija, odnosno problema na jednom ograničenom području u relativno kratkom roku. Opasnost kod ove organizacije je kampanjski rad koji u pravilu nije utemeljen na znanstvenim osnovama te se time zanemaruje cilj i mjesto jednokratne organizacije u izgradnji cjelokupne organizacije.

Postupna organizacija - upotrebljava se kod većih organizacijskih zahvata (organizacija cjelokupnog poduzeća), te uključuje sistematski rad na rješavanju organizacijskih problema. također se može reći da je ova organizacija ustvari provođenje dugoročnih organizacijski promjena prema unaprijed utvrđenoj koncepciji.

Sličnost s potpunom i djelomičnom organizacijom => djelomična organizacija se provodi jednokratno dok se potpuna organizacija provodi postupno => kod jednih je prostorni a kod drugih vremenski kriterij podjele. Organizacija i reorganizacija - jedina razlika između organizacije i reorganizacije je u tome što se reorganizacija odnosi na postojeće, a organizacija na novoosnovano poduzeće. U praksi je sve prisutnije izjednačavanje ova dva pojma; odnosno dileme da se radi o dvjema zaista različitim vrstama organizacije postaju sve opravdanije, s obzirom na gore navedenu jedinu razliku. 5. METODE ORGANIZACIJE

Kako uspostaviti i provoditi organizaciju? Koju metodu upotrijebiti da bi se postigli optimalni rezultati?

Metode organizacije, unatoč izuzetnoj važnosti gore navedenih pitanja, su područje koje se uvijek samo usputno i sporadično rješavalo, te mu se nije poklanjalo dovoljno pažnje ni u domaćoj ni u stranoj literaturi.. Dio odgovora se nalazi u tome da se uvijek u ovom području/području organiziranja polazilo od iskustva. Drugi dio odgovora se nalazi u raširenom stavu da organizatori u svojim istraživanjima koriste iste metode koje se koriste i u drugim znanostima, te se stoga te metode nije posebno izdvajalo ili isticalo.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 10 -

Univerzalne metode kao što su indukcija, dedukcija, analiza i sinteza; se koriste u svim znanstvenim disciplinama pa tako i u organiziranju. Posebne metode kao što su anketna metoda i metoda intervjua koriste se u nekoliko znanstvenih područja. Svaka od ovih metoda u pojedinoj znanstvenoj disciplini koristi se na poseban način i s posebnim ciljem, pa su se tako neke od spomenutih počele prilagođavati potrebama ispitivanja i ocjenjivanja organizacije poduzeća, pa se stoga nazivaju analitičke metode. Nakon određenog vremena došlo je do spoznaje da je za kvalitativno oblikovanje nove organizacije, neophodno pored analitičkih metoda, prilagoditi, odnosno pronaći odgovarajuće metode za oblikovanje kvalitetne poslovne organizacije.

Kompleksna analitička metoda (KAM) - prvi ju je izložio V. Dešić '60.g. Pokušaj permanentnog uvida u sve elemente poslovanja, predstavlja svojevrsnu kombinaciju analitičkih metoda, što je čini elastičnom u pogledu primjene. Postupak ocjenjivanja razine organizacije po ovoj metodi => počinje s raščlanjivanjem ukupnog poslovanja poduzeća ili njegovog dijela na poslovne funkcije

=> poslovne funkcije se raščlanjuju na određeni broj elemenata te se utvrđuje njihova međusobna povezanost (frekvencije) => ustanovljavaju se neophodni organizacijski potencijali po organizacijskim jedinicama => na temelju neophodnih se utvrđuju stvarni organizacijski potencijali (neophodni org. potencijal x ocjena stanja poslovanja nekog elementa) => vrijednosti dobivane ovom jednadžbom pokazuju kakva je organiziranost cjelokupnog poduzeća, odnosno kakva je razina organiziranosti po organizacijskim jedinicama/funkcijama.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 11 -

Metoda ocjenjivanja organizacije prema procesnim funkcijama Analitički postupak približno isti kao i kod KAM-a, no kod KAM-a osnova raščlanjivanja su funkcije, dok su kod ove metode osnova procesne funkcije. KAM ima više faza, mnogo je složenija od metode procesnih funkcija te se može koristiti i za oblikovanje organizacijskih rješenja. Ocjenjivanje organizacije pomoću metode procesnih funkcija je kraće, ali ipak dovoljno kvalitetno i pouzdano. Postupak odvijanja procesne metode počinje

=> izborom i definiranjem procesnih funkcija (najčešće procesne funkcije u svim područjima rada su: evidentiranje, obavještavanje, usklađivanje, organiziranje i izvođenje) => svakom području rada i svakoj procesnoj funkciji dodijeliti određene pondere koji izražavaju poželjnu vrijednost => isti postupak za izračunavanje prosječnih ocjena stvarnog stanja područja rada prema procesnim funkcijama => dobivene prosječne ocjene pokazuju stvarni stupanj organiziranosti, koji je uvijek niži od potrebnog.

Kompleksno-matrična metoda za projektiranje organizacije (Š. Ivanko)

=> raščlanjivanje cjelokupnog poslovanja do takve razine zadataka koja omogućava da se za njihovo izvršavanje zaduže konkretno sektori, odjeli, pogoni, pojedinci itd. => grupiranje koje se sastoji u određivanju izvršnih radnih mjesta na najnižoj organizacijskoj razini, zatim se izdvajaju rukovodna mjesta i na kraju ako je potrebno i stožerni organi. => oblikovanje organizacijskih jedinica koje su prikladne za uspješno obavljanje povjerenih im zadataka => uspostavljanje međusobnih veza između organizacijskih jedinica te također veza sa organizacijama u okolini => projektiranje organizacijskog modela s odgovarajućom dokumentacijom kojom se regulira ustrojstvo i funkcioniranje organizacije.

Matematičke metode su u zadnje vrijeme vrlo često koriste uz uporabu računala. Napredak u tehnici, tehnologiji i znanosti omogućava da se pri oblikovanju organizacije uspješno koriste kvantifikacije znatno većeg broja utjecajnih faktora pomoću suvremenih računala i modernijih organizacijskih metoda. Povećana kvantifikacija omogućuje stalno vršenje inovacija, anticipaciju pojedinih rješenja, oblikovanje fleksibilnijih rješenja te znatno plićih organizacija

EKONOMSKI FAKULTET KATEDRA ZA MANAGEMENT

Kolegij: ORGANIZACIJA PODUZEĆA

TEORIJE ORGANIZACIJE

Vježbe 18.10.2005.g.

Asistent: dipl. oec. Ivan Matić

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 13 -

1. PRETHODNA PROUČAVANJA ORGANIZACIJE Počeci proučavanja organizacije kod Egipćana i Babilonaca koji su morali imati određena znanja o organizaciji akumulirana tokom generacija da bi se izgradila takva manumentalna djela poput piramida, hramova i sl. Pretpostavlja se da su stari Egipćani zapisivali svoja iskustva u izgradnji tako velikih objekata koji su se dugo gradili (Keopsovu piramidu se gradilo 100 000 ljudi u periodu od 200 godina). Prvi pisani tragovi o ovakvim pothvatima nalaze se u Hamurabijevom zakoniku u kojem su dani određeni obrisi društvene organizacije. U Europi prvi zapisi o organizaciji potječu od starih Grka i njihovih ustava kojima su uspostavljali pogodne organizacijske oblike upravljanja mnogobrojnim gradovima - državama. Stari Rimljani su se također bavili organizacijom (Katon, Voron). Nakon Rima Crkva je se najviše bavila organizacijom i to prvenstveno vlastitom (Crkvena centralizirana organizacija je jedna od najdugovječnijih organizacija - stara je preko 2 000 godina). U kasnom feudalizmu o organizaciji su pisali i Leonardo da Vinci te Galileo Galilei. Porast složenosti organizacije rada kroz povijest je zahtijevao sve više bavljenje organiziranjem (samo iskustvo te sporadično bavljenje organiziranjem nije više dovoljno za poslovne zahtjeve u današnjem vremenu) => od industrijske revolucije proučavanje organizacije postaje sve intenzivnije i poprima sve izraženiji teoretski sadržaj. Ch. Babbage (studije vremena i pokreta, praćenje troškova i efikasnosti radnika) i H. Poor (istraživanje načela organizacije te informacija i komunikacija) su bili neposredne preteče i pripremili su gotovo sve potrebne uvjete da se izvrši kvalitetan skok za prerastanje organizacije iz prakse u znanost.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 14 -

2. KLASIČNA TEORIJA ORGANIZACIJE Razvoj industrijskih poduzeća, praćen snažnom mehanizacijom i primjenom elektriciteta tijekom 19.stoljeća je omogućio da se postupno zaokruži konzistentan teorijski pristup organizaciji pod nazivom klasična teorija organizacije. Prekretnica u proučavanju organizacije se dogodila objavljivanjem dijela F.W. Taylora "Upravljanje pogonom" 1903.g. Taylor je izučavao način na koji se rad obavlja, uvjete u kojima se obavlja, ulogu radnika i rukovoditelja te sistem plaćanja radnika. Njegove spoznaje su bile da je krivnja lošeg rada na rukovoditeljima, koji su pasivni i nemaju utjecaja na izvršavanje posla jer puštaju da radnik radi kako zna. Taylor uvodi pojam znanstvenog upravljanja pod kojim podrazumijeva četiri načela:

uporaba istinske znanosti umjesto oslanjanja na iskustvo selekcija radnika na znanstvenim spoznajama i njihovo sustavno obučavanje

za izvršavanje određenih zadataka prenošenje svih rezultata znanstvenih istraživanja na radnike razvijanje podjele rada i odgovornosti između radnika i rukovoditelja

Unatoč poštenim subjektivnim namjerama Taylor je vrlo brzo došao u sukob s radnicima (zamjerali su mu eksperimentiranje s najboljim radnicima i zanemarivanje sindikata) i kapitalistima (njegovi pogledi na rad su mu se činili nategnutima te ih je prisiljavao na dodatne napore). Zbog ovih razloga njegov pristup, iako se brzo razvijao i širio svijetom, u praksi nikada nije u potpunosti primijenjen. Taylorov znanstveni pristup organizaciji kasnije su dorađivali i kritizirali mnogi teoretičari te su nastajale mnoge škole koje su unosile nove spoznaje o organizaciji (H. Ford, supružnici Gilberth, H.L. Gantt, Emerson, J.D. Mooney, L.P. Alford i mnogi drugi). U Europi, za razliku od SAD-a, karakterističan je bio deduktivni (problemi cjelokupne organizacije, a zatim pojedinih dijelova) pristup organizaciji. Najpoznatiji europski klasični teoretičari organizacije su H. Fayol i M. Weber. Dok se Taylor okupirao problemima upravljanja proizvodnjom - Fayol razmatra probleme upravljanja svim aktivnostima i poduzećem u cjelini.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 15 -

Po Fayolu ("Opće industrijsko upravljanje" - 1916.g.) postoji jedinstvena teorija upravljanja poduzećem, te on poslovanje poduzeća grupira u šest osnovnih funkcija od kojih je administrativna zauzima centralno mjesto jer povezuje i usklađuje sve ostale (tehničku, komercijalnu, financijsku, računovodstvenu i sigurnosnu).

Administrativnu funkciju dijeli na 5 elemenata: predviđanje, organiziranje, komandiranje, usklađivanje i kontroliranje. Također je uveo i funkcionalno-štabni sustav rukovođenja te se bavio problemima izgradnje organizacijske hijerarhije (dva modela: izvršni radnici => 15 radnika na 1 poslovođu; na ostalim razinama => 1 nadređeni na 4 podređena). Fayolov pristup nije nije brzo ni lako prihvaćen kao Taylorov jer njegova rješenja nisu vodila brzim i mjerljivim rezultatima. Za Fayola, centralizirana organizacija koja se temelji na naređenjima, je bila prirodan način organiziranja poduzeća. Osnovna preokupacija svih pripadnika klasične teorije, bez izuzetaka je tehnička strana organizacije, odnosno postizanje maksimalne efikasnosti proizvodnje i poslovanja s raspoloživim resursima. Da bi ovo postigli, pretežno se orijentiraju na podjelu rada, koordinaciju poslova, rukovođenje ljudima i raspon kontrole, kompleksnu strukturu poduzeća i sl.; dok ljudskom faktoru nisu poklonili nikakvu pažnju (radnik ne zna raditi, nije zainteresiran za rad, treba ga neprestano kontrolirati). Osnovna slabost klasične teorije organizacije je njena jednostavnost, jer zanemaruje složenost ljudskog ponašanja i nove industrijske sredine pa time dolazi u položaj da o njima donosi sudove samo na osnovu pretpostavki.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 16 -

3. NEOKLASIČNA TEORIJA ORGANIZACIJE Klasična teorija nije mogla pružiti zadovoljavajuća rješenja za novonastalu situaciju (porast industrijske proizvodnje nakon prvog svjetskog rata rezultirao je stvaranjem velikih i izuzetno velikih poduzeća s razvijenom organizacijom u vertikalnom i horizontalnom pravcu) jer nije bila dovoljno fleksibilna. Prijelomni trenutak u nastanku neoklasične teorije se smatra provođenje provođenje eksperimenata u pogonu Hawtorne kompanije od 1927. - 1932.g. koje je proveo E. Mayo sa suradnicima. Eksperimentima se pokušalo utvrditi međuzavisnost učinaka radnika i uvjeta rada te utjecaj različitog odnosa rukovoditelja na ponašanje radnika => rezultati su pokazali da radnik nije motiviran isključivo novčanim stimulansima.

Mayo i suradnici su se javili sa svojim rezultatima prije II. svjetskog rata, ali najveće priznanje i najveći broj sljedbenika dobili su poslije rata - odnosno, '50-tih 20. stoljeća neoklasična teorija organizacije je dominirala. Osnovna postavka neoklasične teorije organizacije da ponašanje radnika pri radu ne ovisi samo o ekonomskim motivima, već i o odnosima koji vladaju u poduzeću, uvjetima rada, te emocijama kojima je radnik izložen. Neoklasična teorija unosi nov pogled na čovjekovu ulogu u organizaciji - ne tretira ga kao "homo oeconomicus-a" nego kao kompleksnu ličnost čije ponašanje nije uvijek predvidivo. Ova teorija ne odbacuje sasvim načela klasične teorije i njezine metode; ona ih humanizira dajući im prihvatljivu formu. 4. SUVREMENE TEORIJE ORGANIZACIJE Daljnjim rastom opsega i kompleksnosti poslovanja poduzeća, javila se potreba za pogodnijim organizacijskim rješenjima od onih koje su mogle pružiti klasična i neoklasična teorija organizacije => izgrađuje se suvremena teorija organizacije. Najveća promjena koje se dogodila u novijim pristupima organizacije poduzeća je decentralizacija organizacije (stvaranje profitnih centara te prenošenje sve većeg broja odluka, posebno onih rutinskih na niže hijerarhijske stupnjeve). No ova decentralizacija se prihvaća samo do određene mjere, odnosno njena primjena je veoma oprezna.

Sljedeća velika promjena je skupno odlučivanje (složenost organizacije tjera rukovodioce da poduzimaju složene međuzavisne akcije, odluka o kojima se donosi na sastancima, odnosno komisijama. Skupno odlučivanje se sve više širilo prema nižim rukovodećim razinama => kretanje prema participativnom odlučivanju. Može se reći da nema ekonomski razvijene zemlje, u kojoj se sudjelovanju radnika u odlučivanju ne poklanja dužna pažnja.

Suvremena teorija organizacije svoja prilagođena rješenja tretira kao privremena, odnosno smatra da će novi tehnički uvjeti zahtijevati nova rješenja za efikasnije rukovođenje. U posljednjih dvadesetak godina velike rasprave su se javile o sistemskom ili kibernetskom pristupu organizaciji poduzeća (poduzeće se promatra kao kompleksan, dinamičan i otvoren sustav, koji je s jedne strane sastavljen od određenog broja podsustava, a s druge strane, predstavlja podsustav nekog drugog sustava višeg reda). Fokus na uspostavljanju pravilnih odnosa između pojedinih dijelova poduzeća te dijelova i poduzeća u cjelini. Značenje suvremene organizacijske teorije sve snažnija dolazi do izražaja ubrzanim razvojem tehnike i tehnologije te njihove automatizacije i robotizacije => nastaju nove i razvijaju se i kvalitetno unapređuju mnoge komponente sistemskog pristupa organizaciji (veća otvorenost okruženju, međuzavisnost te međusobni odnosi dijelova te dijelova i cjeline, teorija odlučivanja, informacijski podsustavi, participacija u odlučivanju, projektno-matrični i timski način organiziranja itd.) 5. ORGANIZACIJA JAPANSKIH PODUZEĆA Japan - odvojen razvoj teorije i prakse organizacije od razvoja istih u drugim zemljama, u zadnjih 40-tak najuspješniji gospodarski razvoj. Svojstva koja su utjecala na ovakav odvojeni razvoj teorije i prakse organizacije u Japanu:

racionalno uplitanje države u gospodarski život zemlje, pa i poduzeća putem planskog usmjeravanja

uspostavljane skladnih odnosa između kapitala i rada, kako unutar poduzeća, tako i na nacionalnom planu

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 18 -

duhovna tradicija Japana - nesebično angažiranje svih u cilju izvršavanja radnih, odnosno poslovnih zadataka koji vode napretku poduzeća/zemlje u cjelini.

Organizacijska znanost je se u Japanu javila sa zakašnjenjem, te joj je težište bilo na rješavanju praktičnih organizacijskih problema - znatno je više usmjerena proizvodno-poslovno područje i sustav zajedničkog odlučivanja. Japanska organizacija i upravljanje poduzećem predstavlja vrhunsko dostignuće. U japanskim poduzećima struktura je slična strukturama poduzeća u ostalim razvijenim zemljama, ali s mnogim specifičnim organima upravljanja i odnosima među sudionicima u radu (mješoviti organi upravljanja, unutarnji odnosi tako postavljeni da je gotovo nemoguće da dođe do težih nesporazuma između managementa, radnika i sindikata). Još neke specifičnosti japanskih poduzeća su:

nema fluktuacije radnika ni otkaza radnog odnosa

nema nekvalificiranih radnika podjela rada jasna i točno određena rad se izvodi timski visok stupanj discipline i

odgovornosti sustav plaćanja se donosi kolektivnim

ugovaranjem

6. NAJNOVIJE TENDENCIJE U RAZVOJU ORGANIZACIJSKE TEORIJE "Promjene se više ne mjere godinama, pa čak ni mjesecima, nego sve češće satima i minutama" => potreba za novim rješenjima u organizaciji poduzeća. Teško izdvojiti iz mnoštva novih prijedloga ona rješenja koja su odgovarala potrebama, odnosno koja su se pokazala uspješnim (nejasno formuliranje, nekorektna izvedba). Reinovacija pomoću reinženjeringa - potpuni zaokret u oblikovanju organizacije poduzeća, istovremeno znači definitivno napuštanje nekih tradicionalnih rješenja i njihova zamjena novim rješenjima prilagođenima novim uvjetima poslovanja - pažnja na proizvodno-poslovni proces u cjelini, a ne na dijelove pojedinačno.

Ekonomski fakultet Split Organizacija poduzeća Katedra za Management Ivan Matić / Vježbe 18.10.2005.g.

- 19 -

T-oblik organizacije - napredak u tehnologiji i tehnici dopušta veći broj podređenih jednom rukovoditelju, obavljanje posla doma, oblikovanje plitke organizacije, velika fleksibilnost organizacije - no treba biti izuzetno oprezan pri izboru tehnologije (fleksibilna, a ne kruta). Paralelni inženjering - organizacijsko povezivanje pojedinih područja (kompjuterska sinhronizacija), odnosno dijelova poduzeća u cilju skraćenja vremena, a i time smanjenja troškova proizvodnje. Organizacija poduzeća u obliku pčelinjih saća

• 1. oblik = organizacijsko povezivanje malih poduzeća radi međusobnog ispomaganja u ostvarivanju njihovih poslovnih zadataka.

• 2. oblik = u poduzećima se organiziraju polusamostalne "stanice", odnosno organizacijske jedinice koje imaju relativno zaokružene poslove. Vitka proizvodnja - što veća decentralizacija tako da poslovne jedinice imaju što veću slobodu u poslovanju/da prestanu biti objekt čvrste kontrole - ovo se lako postiže ako se koristi tehnologija koja vrši poslove koje su ranije obavljali zaposleni, no problem predstavlja držanje tih relativno samostalnih organizacijskih dijelova u jednoj cjelini. Virtualna organizacija - organizacija proizvodnje usuglašava se što je više moguće s zahtjevima kupaca, oni su "suproizvođači" putem elektronske komunikacije i praćenja proizvodnje naručenog proizvoda. Fraktalna organizacija - fraktali su samostalni dijelovi tvornice, odnosno proizvodno-poslovni pogoni, koji imaju zaokružene programe - nema čvrste povezanosti s drugim pogonima.