7/27/2019 Vise Marta nego Marija O molitvi

1/2

Vise Marta nego Marija O molitvi

Wiliam Johnston pise u svojoj knjizi 'Letters to completatives' da je tragedija sto je

krscanski zapad izgubio mistiku. Uvjeren sam da ima pravo. Istina, jos uvijek postoje

kontemplativni samostani i mistici tu i tamo, ali mnogo ljudi u Crkvi i crkvenim

organizacijama pokazuje slabo zanimanje za mistiku.

Teoloski fakulteti rijetko imaju tecajeve mistike. Ako se ipak govori o mistici, onda je

to ponajvise u okviru filozofije religije i psihologije religije. U mnogim sjemenistima

na Zapadu nije nista bolje. Duhovnost ili mistiku ponekad nemaju mjesta u

nastavnom programu. Ako i postoji tecaj duhovnosti, onda se gotovo uvijek svodi na

povijesni pregled razlicitih duhovnih pokreta i skola duhovnosti. Nudi se teoretsko

znanje, ali se cesto svecenicke kandidate ne uci kako 'zivjeti' duhovni zivot. Mozda se

vjeruje da je ovo stanje neminovno i da ne moze biti drugacije. Teoloski studij bavi

se samo prenosenjem znanja. Ali tko tvrdi da znanje mora biti samo teorija?

U Prvoj Crkvi postojala je naravna povezanost i naravno jedinstvo izmedju teologije i

molitve. Cak su sve do 14. stoljeca vecina velikih teologa bili i sveci. Tek se na

zavrsetku Srednjeg vijeka mistika i teologija razilaze, krecu razlicitim putovima.

Prvotno se jedinstvo nikad vise nije uspostavilo.

Lose je da su teolozi i mistici postali stranci jedni drugima. Jos je gore kad se pocinje

dovoditi u pitanje znacenje i smisao molitve, posebno nutarnje molitve.

Mozda se to najvise primjecuje kod svecenika. Prije 50 godina bilo je jos uvijek

uobicajeno da katolicki svecenik svako jutro prije svete Mise sjedi u ispovjedaonici,

meditira pola sata ili moli casoslov, a istovremeno je na raspolaganju vjernicima za

ispovijed. Danas je to krajnje rijetko vidljivo.

Takodjer i u propovijedanju molitva zauzima manje mjesta. Tekst koji se rado citira

jesu rijeci andjela upucene ucenicima nakon Isusova Uzasasca na Nebo: "Ljudi

Galilejci, sto stojite i gledate u nebo" (Dj 1,11).

Okrenite se prema zemlji, komentiraju svecenici, zauzmite se u sluzenju ljudima,

borite se protiv nepravednih struktura, protiv gladi, diskriminacije, rasizma.....Nastavi

ono sto je Isus cinio, Taj jedinstveni Covjek koji nam je dao izvanredan primjer

nesebicnosti, sveopce ljubavi prema covjeku.

Ovakav je navjestaj zapravo novi oblik moraliziranja - onog omrazenog moraliziranja

od kojeg smo toliko umorni. Umjesto da tezimo za krscanskim krepostima cistoce,

strpljivosti, miroljubivosti, radije cemo se boriti za pravedniji svijet. Umislili smo si da

smo oslobodjeni zakona napustajuci staro moraliziranje. Ali umjesto toga dosao je

novi zakon, zahtjevniji od starog. Teze je uciniti boljim svijet, nego sebe. Ne

iznenadjuje sto se osjecaj gresnosti siri vise nego ikad prije. Osjecamo kako smo

nemocni pred velikim zadatkom stvaranja pravednosti i jednakosti u svijetu.Osjecamo se nelagodno kad imamo hrane u obilju, a istovremeno znamo da mnogi

7/27/2019 Vise Marta nego Marija O molitvi

2/2

umiru od gladi. Neprestano se ponavlja kako smo svi odgovorni, kako moramo nesto

uciniti. Ali kako i sto? Zadaci nadilaze nase snage i mogucnosti. Iznova dozivljavamo

Pavlovu beznadnost pred nemogucnoscu vrsenja zakona.

Mnogi uvidjaju da nesto nije u redu, da ovakav aktivizam nije rjesenje. Poneki izsjecanja vade staru mudrost: "Ako Gospodin ne gradi kuce, uzalud se muce

graditelji" (Ps 127,1). Ponovno se otkriva vrijednost molitve: ljudi se okupljaju na

molitvu, na slusanje Bozje rijeci. Karizmatski pokreti uce nas slaviti i hvaliti

Gospodina. To je za svaku pohvalu. Ali kao prvo: samo je manjina koja je u ovo

ukljucena i ovim dotaknuta. Kao drugo: cesto nedostaje ono sto je bitni element

svake mistike: tisina, sutnja, nutarnja sabranost. Ponekad je previse buke na ovim

molitvenim skupovima da bi Bog mogao razotkriti nesto od svoje dubine.

Pripovijest o objavljivanju Boga proroku Iliji na brdu Horebu jest, ili bi trebala biti,

uzor. Bog nije u vihoru, ni u potresu, ni u ognju, nego u tihom, blagom lahoru (usp.1 Kr 19, 11-13). BOga najdublje i najbolje susrecemo u tisini. Mozda se molitva kojoj

se mnoge molitvene skupine posvecuju previse nalaze na planu cinjenja, a ne

dovoljno na planu bivanja. Mozda se u tim molitvama, kojima se predaju, jos uvijek

nalazi previse trazenja rezultata i uspjeha, a ne dovoljno predanosti i nutarnjeg mira.

Usprkos svemu sto se pise o molitvi i usprkos mnogim molitvenim skupinama ne

moze se reci da su krscani u velikoj mjeri pronasli mistiku. I na podrucju molitve

susrecemo vise Marta, nego Marija (Lk 10, 41-42), vise sluzenja, nego mirnog

slusanja.Zapravo, ne zacudjuje da su ljudi koji gladuju i zedjaju za bozanskim, razocarani

Crkvom i traze druge izvore kako bi ugasili svoju glad i zedj. Sve sto je skupljeno pod

etiketom New age jedva bi imalo neku mogucnost da se nije izgubila krscanska

mistika. U istocnjackim religijama mistika zauzima sredisnje mjesto. Normalno je da

se odlazi tamo kad se ne nalazi ono sto se trazi u Crkvi. Hocemo li optuziti New age

pokrete i ljude koji u njima nalaze utjehu? Je li pametno polemizirati s njima? Nije li

pametnije iskopati skriveno blago na polju Crkve? I na taj nacin pokazati da ne

moramo tako daleko traziti, da se sve sto trazimo vec nalazi u nasem dvoristu.

Misticno nasljedstvo Crkve je neprocjenjivo blago. Isplati se uistinu ici utrtim putem.

(Ostro oko i na dobro utabanom putu uvijek nesto novo vidi).

A ipak je najvaznije da ne uzivamo u onome sto su drugi ostvarili, nego da se i sami

prepustimo Bogu, da postanemo Njegovo vlasnistvo.