130

Nisam Ja Debela Nego Je Ova Haljina Tesna - Marija Frančeska Ventura

Embed Size (px)

DESCRIPTION

romance

Citation preview

  • Naslov originala Mariafrancesca VenturoLa sindrome dello shopping obrada: Lenawww.balkandownload.org

  • Marijafraneska Venturo

    Nisam ja debela,nego je ova haljina tesna

    Ispovest prodavaice na rubu nervnog sloma

    S italijanskog prevelaGordana Suboti

  • Mom muu Franesku, koji je trpeo,razumeo i povlaivao ludilu prodavaice

    na rubu nervnog sloma, koji je spremao lagane veerekad sam se kasno vraala kui posle rasprodaja

    i koji je hrabro masirao moja vilinska stopalana kraju svakog radnog dana.

  • N1.

    Habemus papam1

    apnite se! Jo malo, gospoo! Skoro smo uspeli!Nikad nisam ni pomislila da e mi jednog dana zatrebati

    prirunik za akuerstvo kako bih mogla da obavljam svojposao.

    Zato to ja nisam u poroajnoj sali i ne pomaem nikakvojporodilji.

    Stajala sam u kabini enskog butika i jednostavno sampokuavala da objasnim jednoj muteriji prilino bujnih oblinada joj bokovi nee nikad, ali nikad, glatko skliznuti u haljinekoje je odabrala. Avaj, kad je u pitanju neki moderan odevnipredmet, ene elinom voljom uspevaju da savladaju najveeprepreke i najnepristupanije vrleti kako bi istakle svojuenstvenost. Elem, shvatila sam da moram pristati na igru i takose naoh u ulozi babice.

    Ja sam vukla, a ona je urlala.Meutim, bilo je beznadeno, u tu haljinu ona jednostavno nije

    mogla da ue. Bila sam primorana da joj saoptim kako je boljeda odustane.

    Naravno, nisam mogla da primenim direktan i okrutan pristup,koristei se bolno iskrenim primedbama: Gospoo, mislim davam je ova haljina tesna, ili: Trebalo bi da probate neto selastinom, zato to nemamo vei broj. Uobiajene fraze kojeprodavaicu pretvaraju u omraenu veticu spremnu da otkrijetue fizike nedostatke; reju, u onu koja se usudila da muterijistavi do znanja da je debela.

    Bilo mi je jasno da bi takve primedbe mogle izazvati ne samoneprijatne reakcije, ve i gubitak privrene muterije.

    Osim toga, taj pristup sam ve isprobala, i znala sam da vodisigurnom neuspehu.

    Dobro sam znala ta bi se moglo dogoditi: Gospoo, tesnavam je! Trebalo bi da uzmete vei broj.

  • Moj broj je etrdeset est,2 to znai da mi svakako odgovara!Uostalom, ta hoete da kaete? Moda smatrate da sam debela?Kako se usuujete?!

    Nikad se ne bih usudila da kaem neto slino: sigurno bihistrpela jo jedan gnevni ispad, a u tom trenutku dovoljno mi jebilo histerino cianje kojim je pratila iscrpljujue pokuaje da seuvue u haljinu.

    I tako sam odabrala diplomatski pristup. Sluajte, gospoo pokuala sam s prividnim mirom dok mi

    se znoj slivao s ela imam za vas prelepu haljinu, uverena samda e vam boanstveno stajati.

    Zapravo sam mislila na haljinu s elastinom, ali to joj nisamrekla.

    I dobro sam postupila. Eto ljutito se obrecnula kao i obino, vi prodavaice uvek

    pokuavate da nam utrapite ono to ne elimo! Nisam dolaovamo da bih vam raistila magacin! Uostalom, ta nije u redu sovom haljinom? Moda hoete da kaete da mi ne stoji dobro?Neete valjda da mi kaete da sam debela!

    Zamukla sam.Strepela sam da e se upravo ovako zavriti.Lebdela sam izmeu otrovne i ne naroito pristojne elje da

    dreknem: Da, gabore dangrizavi, debela si! Debela, debela,debela i nikad nee ui u ovu haljinu! Ha ha ha!, to je tipinoponaanje izvesnih histerinih prodavaica, i visokomoralneobaveze da se osmehnem i potinim drevnom zakonu: Kupac jeuvek u pravu. Neodluna i ukoena, napetih vilinih miia kojisu se kolebali izmeu smeka i reanja.

    Kad najednom moju nemu neodlunost prekinu zvuk koji jeliio na oglaavanje sitog mora: Grok!

    Ne znam tano kako se to dogodilo, tek, lepa dama s rimskimnaglaskom uspela je jednim jedinim odlunim pokretom, ne baelegantnim, praenim jezivim grlenim mumlanjem (aaah) dauvue kilograme svojih oblina u haljinu.

    Zapanjeno sam je i s nevericom gledala, zajedno s ostalim

  • damama koje su se zatekle u sobi za probe.Nedavno sam na fakultetu poloila ispit iz istorije moderne

    umetnosti.Lep je oseaj setiti se neeg za ta ste bili uvereni da ste

    zaboravili, i osetila sam veliko zadovoljstvo kad sam shvatila damoje znanje nije otilo u vetar odmah posle ispita.

    Dok sam studirala, divila sam se nagovetaju pokreta kojejedno delo moe da doara sopstvenom statinou.

    Skulptura je nepokretna, ba kao i slika. Ipak, posmatrajuiizvesna dela, stiete utisak da e se pokrenuti. Tek tako, modave u sledeem trenutku.

    Dobro, moda greim, ali preda mnom se upravo ni iz egaotelotvorilo jedno delo ne znam ba da li je bilo umetniko snajizraenijom tenjom za pokretom koju sam ikad videla.

    Ta ena nije disala, stajala je nemo i nepomino poput nekeDegaove balerine i divila se pred ogledalom haljini koja joj jeelinim stiskom obavila telo.

    Gotovo da nisam mogla da je prepoznam. Bila je to strukiranahaljina od oreta starinski ruiaste boje, sa smeim i belimcvetovima i velikim izrezom oko vrata. Kud joj se dede struk?

    Madam je stajala preda mnom, zadovoljna i ukoena, potpunoukoena.

    Ipak, primetila sam jedan jedva vidljiv, milimetarski pokret.avova.Naas sam se uplaila da e haljina eksplodirati, ali tkanina se

    malo-pomalo povinovala elinoj volji dame koja je napokonprodisala.

    Haljina je ukroena!Moja muterija je, uprkos injenici da je prilino dugo bila bez

    kiseonika, imala blaen i zadovoljan izraz lica.Naravno, za nju to nije bila samo obina haljina, u igri je bilo

    mnogo vie, gotovo neko lino pitanje izmeu gospoe i ostalogsveta.

    Meni je, meutim, bilo najvanije to sam zavrila tuiscrpljujuu borbu.

  • Dobro, sad idem na pauzu za ruak, gladna sam kao...,pomislih ve zamiljajui kako sedim na visokoj stolici oblinjepekare s ukusnim paretom tek ispeene pice.

    Prerano sam se obradovala. O, boe! uzviknu gospoa svojim izraenim rimskim

    naglaskom. ta je bilo? Mogu li da vam pomognem, gospoo? upitah je

    usluno, razmiljajui o ruku. O boe, o boe, o boe, o boe, o boe... Da, recite mi, gospoo... O boe, o boe, o boe... Treba li vam neto? Ovde sam? Pogledajte ta je ovo ovde! ree, dok je u skladu s

    uputstvima ginekologa opipavala desnu dojku, koja joj seprelivala preko ruba tkanine.

    Ponovo me je oblio hladan znoj, a obrazi su mi, s obzirom natemperaturu u prostoriji, sigurno bili zaareni i jezivo crveni.

    Jao, ovde imam neku kvrgu! Na sisi!Na taj uzvik, stomak mi se prevrnuo.Re sisa navede me na histerino smejuljenje praeno

    nelagodom kad me je gospoa epala za aku i prislonila je napomenuti deo tela.

    Je l oseate? zavijala je. Je l oseate ovu kvrgu na sisi!Majko moja! Kakav uas! Moja sisa! Moja sisa!

    Gospoo promrmljala sam znojei se i opratajui se odruka zato ne probate onu haljinu koju sam vam pomenula...

    Opet ona! Neu! Ova mi odgovara! Ta druga je sigurno sgrekom. Al ova mi prave kvrge na sisi! Dajte mi da probamneku drugu, istu ovakvu... ali drugaiju, razume se!

    Trebalo je ve da shvatim da s njom ne vredi razgovarati, trebaje samo sluati.

    Naravno, gospoo rekoh s drhtavim osmejkom odmah uje doneti.

    Otila sam u magacin.Uzela sam potpuno istu haljinu i paljivo sam pregledala

  • unutranje avove, traei mogue greke.Probae potpuno istu haljinu i posle preznojavanja ravnog

    Nijagarinim vodopadima poee da urla i ponovo da se ali nakvrgu na sisi, pomislih.

    Saaljivo sam gledala haljinu.Ne bih podnela da jo jednom proem kroz dugu i iscrpljujuu

    scenu poroaja. Saalih se nad haljinom i vratih je na mesto.Vratila sam se u sobu za probe. Gospoo, naalost, haljina koju ste probali je poslednja,

    nema ih vie slagah je. Ne brinite ohrabrila me je, skiei shvatila sam da je i ova

    dobra!Lepo je videti kako su muterije povremeno spremne da

    priznaju svoju greku. Postava je tesna! rekla je zadovoljno i u isto vreme

    zajedljivo.Shvatila sam da joj dugujem objanjenje i, naoruavi se

    najrazumnijim strpljenjem, odgovorih joj vrlo smireno: Znate,gospoo, postava je obino malo ua od haljine kako bi haljinaglatko klizila niz nju, bez nabora.

    Kao da je moje objanjenje, koliko god bilo naivno logino, nijeubedilo, tavie, ini mi se da je ve imala spreman odgovor: Dobro, ali, oprostiete mi to u morati da vam kaem, alihaljina mi pravi kvrgu na sisi. Gledajte!

    ta sam mogla da joj kaem?Mogla sam da se odluim za jednostavan odgovor: Odustanite,

    gospoo. To nije haljina za vas! Mala vam je! Je l me razumete?Mala! Mala! Mala! A vi ste debeli, debeli, debeli!

    Umesto toga, pogledala sam je s uobiajenom zgrenomgrimasom; zurila sam u nju pravei pokrete poput saobraajcakoji u vreme pica stoji na Trgu Venecija, pitajui se: zato seovo ba meni dogaa?

    Na sreu, ljubazna muterija priskoila mi je u pomo,prekidajui neprijatnu tiinu.

    Osmehnula se.

  • Pogledala me je i glasom punim ohrabrenja objasnila mi: Onda, gospoice? Pomislite samo da jedne veeri izaem u ovojlepoj haljini s nekim mukarcem. On se zadivi, to je logino, zarne? Zatim odemo na veeru, a on mi se udvara. Potom meodveze kui. Pozdravljamo se. On me u tom trenutku ljubi ionda? Onda me uhvati za sisu i primeuje da je neravna! Majkomoja, shvatate li vi kakva bi to katastrofa bila? ta e on mislitio meni? ta on zna o tome da su postave ue od haljina?Pomislie da imam kvrgu na sisi!

    Otkrili smo tajnu tolike brige.Moja muterija nije oajavala zbog veliine haljine niti zbog

    svojih bujnih oblina, ve zbog mogue intimnosti s nekim vrlimkavaljerom koji e se u trenutku zaljubiti u nju.

    Ako je to problem, zato ne odabere neku drugu haljinu?To ve zadire duboko u misterije ponaanja izvesnih ena.Osim toga, u ivotu nije ba sve zasnovano na logici. Ovako emo odluno nastavi gospoa zovite krojaicu i

    proiriemo postavu! Ha, ha, ha... Zar nisam genije!Gledala sam je zaprepaeno. Gospoo, naa krojaica izvrsno porubljuje haljine i suava

    ih rekoh, naroito naglaavajui re suava, doavi uiskuenje da joj je osam puta ponovim: suava, suava, suava! ali ne verujem da bi mogla da ih proiruje, a ak i kad bi uspela,bojim se da bi vam mnogo naplatila, moda nije vredno...

    Zaboga! Ja sam ovde muterija! Ako ona to moe da uradi,platiu koliko treba da platim, nisam ja nekakva sirotica!

    Sudei po gospoinim reima, novac ima veliku mo: dovoljnoje imati ga u izobilju, i sve se moe reiti.

    I tako, pozvah krojaicu; samo da ne bih vie morala dasluam piskavo urlanje moje muterije; bilo je to pravo muenje.

    Tereza je bila naa krojaica. Prava gospoa. Sedam generacijanjenih predaka potie iz Rima. Svakog dana dolazila je na posaoiz Ulice Markoni autobusom sedamsto esnaest, iako je roenanasred Cvetnog trga. Tereza je prava Rimljanka, kakvih gotovovie i nema, jedna od malobrojnih koji su nekad iveli u samom

  • gradu, u starim etvrtima kao to su Pinja i Monti; jedna od onihkoji su, budui da to vie nisu stare ve istorijske etvrti, bilaprisiljena da se odseli kako bi se amerikim, engleskim,nemakim, japanskim i ostalim turistima iznajmljivali stanovi sazajednikim kupatilom u hodniku.

    Tereza, ili bolje rei Terezona, s obzirom na visinu, nije imaladlake na jeziku. Od oktobra do aprila hodala je u ogromnomsivom pletenom kaputu, a igla joj je uvek bila zadenuta za rever,kao orden.

    Orden za strpljenje, pomislila bih svaki put kad bih je videlakako umornim korakom, pritisnuta teretom godina, ulazi u nauprodavnicu.

    ta? zagrmela je Tereza u telefonsku slualicu, napriblinom italijanskom. Ma jesi li ti rekla gospoi da morampromeniti celu postavu i da e je to debelo kotati? I jesi li jojrekla da bez probe ne moemo znati kako e ispasti? Ja samkrojaica u prodavnici odee, ja ne ijem odeu! I jesi li joj reklada se ne isplati raditi to s takvom haljinom i da e mi oduzetimnogo vremena?

    Jesam, Tereza, sve sam joj rekla, ali uporna je, ne moguvaljda da je izbacim iz prodavnice... Molim te, pomozi nam, inaeu zanoiti ovde s njom!

    Dobro, mala, kai joj da dolazim da bih joj uzela meru, takobar neemo pogreiti!

    I tako je Tereza dola i sve sredila; s gotovo sveanimstrpljenjem obeleila je mere iodama ne obraajui panju nagospou koja je, ve premorena, sve vreme frktala. Kad jenapokon zavrila kruenje oko gospoinog struka, Terezauzviknu: O, napokon zavrismo... Habemus papam!

    U tom trenutku, gospoa nas zaprepasti odgovorom: Habemus papam? Je l znate da me tako zove i moja mama?Nismo znale, ali smo i te kako mogle da zamislimo!

  • K2.

    Nije lako biti nezavisan!

    ad napuni dvadeset pet godina, shvati da ti se ivot neodvija iskljuivo izmeu etiri zida tvoje sobe oblepljene

    posterima Cirque du Soleli i Eleonore Duze i jasno ti je da moraodabrati put koji jo ne vidi pred sobom, jer taj put mora samda stvori.

    Ako se jo uzme u obzir da ti je soba vrlo mala i da je deli sdvema sestricama koje imaju upola manje godina od tebe, skojima se posvaa samo zato to jedna papua nije na svommestu, jasno ti je da mora da se seli.

    ta raditi? Odakle poeti?Najpre spremi kofere, lepo sloi svoju odeu, knjige, dnevnike

    iz kolskih dana i fotografije, ne zaboravljajui da na gomiludoda i papuu koju ti je sestra upravo otela.

    Onda treba da ode do trafike, da kupi Male oglase i obeleiutim markerom sve sobe za izdavanje koje ti deluju pristojno;pazite, rekla sam sobe, zato to su stanovi preskupi. ak je igarsonjera od dvadesetak kvadrata u Tiburtinu prigradskojrimskoj etvrti samo san, jer ne moe da deli trokove sdekom zato to je zbrisao upravo tad kad si mu predloila dadelite stan: Ne nudim ti da ivimo zajedno, samo traim dadelimo trokove najma. Ako hoe, moemo da spavamo i uodvojenim sobama...

    Mnogo uri, ja sam jo previe mlad da bih napustiognezdo, bejbi...

    ... Ali ima ve dvadeset osam godina... ... Imam SAMO dvadeset osam godina, razume? Jo sam

    klinac! KLINAC?! Da, pa ta? Prosean ljudski ivotni vek se produio! Ali ti si diplomirao, radi! Uhh!

  • Uhh kau deca udarajui nogama o pod kad im uiteljicaoduzme lopticu-skoicu!

    Unervozila sam se kao doberman u veterinarskoj ekaonici,dok eka da mu odseku rep.

    Kako moe da kae... UHH? Uhh... Otkud znam... Za srce bih ujeo roditelje kad bih

    otiao tako iznenada. Potreban im je njihov oboavani sinak! To jest, TEBI treba mama da ti pegla koulje... Siroti sinak! Mmm... da... ne... lice mu je odjednom poprimilo

    praznjikav, ali odluan izraz. Sluaj, ta bi ti htela, zajednosmo TEK tri godine. Ne mogu da se obavezujem. O, boe. Priznaj:odluila si da me prepadne kako bismo se razili. Dobro, ako siodluila da raskinemo, ne krivim te, ne mogu da ti pruim onoto eli, da ivim s tobom, boe, to je velika obaveza... ta e tipasti na pamet za tri meseca? Stavie mi povodac da bi znalakud idem.

    Ja? Da mu stavim povodac? Ma ta on misli, ko sam ja! Poelasam da shvatam peinske ene koje su s toljagom jurilemukarce ne postoje ba dokazi da je bilo tako, ali ja sam ihtako zamislila!

    Ne, vidi. Previe sam mlad. Gotovo je. Jesi li sad zadovoljna? U redu! rekoh, razjarenija od dobermana kojem je neko u

    veterinarskoj ekaonici gojzericom stao na rep koji e mu odsei! Ionako uvek ti odluuje o svemu... Kukavica!

    Nema svrhe. Uzalud se trudi da me ne povredi. Licemer,pomislih. Ipak, ako e ti to pomoi da se osea manje krivom nastavio je uzdiui i podeavajui glas, glumei oaloenostgore od glumca u nekoj sapunici svima u rei da sam jaostavio tebe. Tako e moi da kuka svojim drugaricama, da impria kako sam obina hulja i kako sam ti slomio srce.

    Pravi si altruista, hvala ti! Ali nema potrebe. Slobodno kaida sam ja ostavila tebe i da nema pojma zato zato to siprevie mlad da bi razumeo!

    ta sve mukarac nee uiniti da ne bi unitio svoju reputacijumujaka.

  • Jo ti nije jasno kako se sve to dogodilo ali, ak i kad zine u

    udu poput dvoranina zateenog pred carevim novim ruhom odzlata kojeg i nema, mora da stisne petlju i nastavi napred.

    Htela si da bude nezavisna?Bie.Po svaku cenu!Nema posao, nema deka koji e te ohrabriti, ne zna odakle

    da krene, ali bie nezavisna.Uhvati se za telefon poput brodolomnika na splavu od

    granica i besomuno telefonira, dok ti se linija ne usija kao hotlajn za erotomane. Dok ti jagodice prstiju, usled bizarnetendencije za prilagoavanjem, ne postanu etvrtaste.

    Uskoro e pasti mrak, tvoji etvrtasti prsti nervozno lupkaju pokomodi, drugom rukom dri slualicu prislonjenu uz uvo, ikonano s druge strane neko odgovara: Da, izvolite?

    Halo, zovem zbog sobe za iznajmljivanje! poinje tonomkoji je meavina ljubaznosti i oduevljenja, vodei pri tom raunao dikciji kako bi osoba s druge strane linije shvatila da siobrazovana, ali nastojei da zvui prirodno da ne bi ispalasnob.

    Jeste, curo, soba je u mojoj kui, ako o da je vidi, mo dadoe danas posle podne, al nemoj kasno, jer posle idem kodMarize na kanastu.

    Da li je zaista trebalo da brine o dikciji? Mmm... A je li stan u centru? pita, trudei se da dubokim

    tantrikim disanjem prikrije nelagodu zbog njenog izgovora. Ja ti rek da jeste, pie i u novinama! Je l ume da stigne

    do San ovanija? To ti je u samom centru. ekam te u pet,nemoj da kasni, jer me Mariza eka. Ja sam u broju etri!

    Uostalom, zato bih oklevala zbog izrazito rimskog dijalekta? IGada3 je napisao remek-delo koristei se istim dijalektom, a nijeni jedini. Osim toga, ovo je prva osoba koja nije kratkoodgovorila: Soba je ve izdata, hvala.

    Hvala, doi u na vreme, gospo... O boe, da li je muko ili

  • ensko? Po glasu se ba i ne moe proceniti, ma daj, probaj dapogodi, lupni: Gospodine!

    Magda! Zovem se Magda, razume? Vidimo se posle!Sputa slualicu.Poto sam pogledala kutije propisno obmotane kilometrima

    crne lepljive trake, spremne za selidbu i naslagane u predsoblju,izala sam.

    Tano u pet stala sam pred interfon zgrade u centru grada,interfon na tako iaranoj aluminijumskoj tabli da sam jedvauspela da vidim broj etiri.

    Gospoo Magda, dola sam zbog sobe! Prizemlje, lue. Ui!Uoh.Zaputih se dugakim hodnikom. Dugakim, uzanim i mranim

    poput ljigave jegulje. Koraala sam izmeu dva oljutena zidakoja sam gotovo mogla da dodirnem ramenima. Troan podpokriven tankim slojem maltera kripao mi je pod nogama, dokse zadah gorgonzole ili mousa irio u talasima. Kao da sam uogromnoj kutiji s boinim ukrasima, koju je moja baka prekogodine drala u podrumu.

    Vrata su bila otvorena i doekao me je samo glas koji jedopirao iz neke udaljene sobe.

    Ui, lue. Slobodno!Stidljivo sam provirila i ugledala kako se njie zavesa od

    raznobojnih plastinih alki. Magda je sigurno bila iza nje. Upredsoblju je stajala mala polica od bambusa puna starihtelefonskih imenika, utih strana i gradskih vodia.

    Na toj ogromnoj gomili isticao se, poput krsta na vrhovimanekih planina, telefon. Crveni. U obliku usta. Pored njega jestajala trouglasta pepeljara s natpisom incano,4 punaopuaka merita, umrljanih nenoljubiastim ruom.

    Zavesa se odjednom razmaknu, a plastine alke veselozazveckae.

    Drago mi je, ja sam Magda.Magda je pola prema meni njiui bokovima u dreavoj

  • kunoj haljini prekrivenoj crvenim lalama, s gomilom malihpapilotni u crnoj kosi, dok su joj se une resice istegle podteinom koralnih minua.

    Teko je bilo pogoditi koliko joj je godina, moda je imalamanje od pedeset, no bore koje su joj se stvarale u uglovimausana dok je usredsreeno uvlaila dim cigarete navodile su napomisao da je ponosno prela ezdesetu.

    Dobro vee, gospoo Magdo! ljubazno sam otpozdravila. Gospoica Magda, moliu opomenula me je nabirajui nos.

    U svakom sluaju, mo da me zove Magda. Jednostavno nastavila je nastojei da ublai neuljudan ton i postala takoslatka da bi unitila karijesom deset zuba naoruanihspecijalnim titom protiv glukoze.

    Oprezno sam se osvrnula oko sebe, pokuavajui da zamislim ne kao posetilac, ve kao stanar kako u papuama tumarampo toj kui ukraenoj posterima prikaenim raznobojnimiodama.

    Stanarka stana broj etiri.Kao kad ivotinje pokuavaju da se naviknu na novo stanite. Sau da ti pokaem tvoju sobu...Pratila sam Magdu koja se zaputila prema malim vratima,

    zaklonjenim zavesom od isprepletenog kanapa. Otvorila ih jeteatralnim pokretom, kao da me iza eka operska pozornica isveano izjavila: Evo tvoje sobe!

    Posle tako slavodobitnog predstavljanja, dostojnog fanfaramaglavnog carskog barjaktara, poskoila sam.

    ta je, jesi li progutala abu, lutko?Stajala sam zblanuta i nisam bila u stanju da izgovorim nita

    osim slabanog: A? abu? Ne... nisam... Onda sam s tolikopanje poela da zagledam sobu kao da stojim ispredMikelanelove slike Pijeta.

    Dakle: u sobi je bio krevet. Spartanski. Gvozdeni ram i duek.Ali bio je tu. Zatim sam videla stoi i stolicu iju su presvlakuizjeli moljci, iviluk i minijaturnu komodu s fiokama. Meutim,neto nije bilo kako treba. Neto se nije uklapalo u tu zbrku

  • izbledelih boja i nametaja nabacanog bez ikakvog reda. iromotvorenih usta zurila sam u tu teskobnu sobicu pokuavajui daodgonetnem ta se tu ne uklapa, osim tuge, naravno.

    Ovaj, daklem?! ta te je spopalo, jesi l omutavela? Ne... ovaj... ja... zapravo... ne znam... Sluaj, odlui se, jer ja urim. Da, svakako, znam da morate da idete, na kanastu... I

    dalje mi nije bilo jasno ta nije u redu. Odugovlaila sampostavivi joj nekoliko pitanja: A ko jo ivi u stanu?

    Samo ja i ti, lue! Ponekad doe Pjero, moj verenik. Al ti nemo nikog da dovodi, je l jasno?

    A, imate li etano grejanje? Ma kakvo grejanje! Ovde ti sunce sija ceo boji dan, preko

    cele godine! odvrati Magda dok joj je dim izlazio kroz nozdrve.Kako da ne, meni je ve nedostajala suneva svetlost u ovoj

    mranoj i zadimljenoj pilji. Potraih je pogledom kako bi memalo obodrila.

    Uzalud.ta bi sa suncem?Eto ta nije bilo u redu s tom sobom! Gospoo Magdo... ali... prozor? ta prozor? Prozor u sobi! Ova soba nema prozor! Uh, da nee da ti ga izmislim? I ta e ti prozor! Nemoj mi

    rei da ti treba dnevno svetlo da bi mogla da spava? Nemoj dame zamajava, lutko! Nisam ja zaludna! Ja sam poslovna ena!

    Ali, meni je potreban prozor! dreknuh nimalo se neuzdravajui, jer sam odjednom osetila guenje.

    Gle kakva je prznica! Lutko mamina, treba da budezadovoljna! Misli da e za trista evra na crno nai neto bolje?Vidi ti nje! Sluaj, princezo, ako ti se ne svia, kai, nemoj da mioduzima vreme! uvreeno viknu gospoica Magda,uzdravajui se jo manje nego ja.

    Princeza, moi?5Kako je ono bee govorila moja baka po majci, poreklom iz

  • Friulija?Ne moe se sa svakim fino, tako je imala obiaj da kae, ako se

    dobro seam.Odjednom sam prasnula: Ja prznica? Ma nemoj, a ti ti

    misli, da si kraljica Elizabeta? Pazi ti nju. ta, bre, ti zamilja?ta misli ti, ko sam ja? Ma kakva engleska kraljica, s tomskalamerijom na glavi vie lii na kraljicu Koeli!

    Najednom me je zaposeo duh sedam generacija mojih predakaRimljana, uvukao se u mene i sad je gestikulirao mojim rukama,ne doputajui mi da ga obuzdam.

    Onda se okrenuh na peti pred Magdom koja me jezaprepaeno posmatrala. Vidimo se, gospoice!

    ta mi je? Njihala sam bokovima gore od kafanske pevaice iznapuljskog predgraa s kraja devetnaestog veka i, podboivi sekako bih naglasila lelujanje kukova utnuh ulazna vrata, koja seuz tresak zalupie za mnom.

    Svakako, injenica da sam odbila prvu slobodnu sobu pogotovo pristojnoj ceni (s obzirom na situaciju na rimskom tritu)nije bila nimalo ohrabrujua.

    Meutim, poznato je da je prilikom pregovora o iznajmljivanjustana neophodno biti uporan, ako ovek hoe da obavi posao.

    Zato sam ponovo otila do trafike i, sumanuto telefonirajui,nastavila da traim u Malim oglasima ponude nie od eststotina evra.

    Posle nekoliko dana, manijakalno briljivo poputkartuzijanskog monaha ubeleila sam jo jedan sastanak uagendi: dvokrevetna soba koju bi trebalo da delim s ko zna kim,u irem centru grada.

    Ve sledeeg jutra sela sam na svoj raskliman, buan alineustraiv i brz motor, i zadovoljno pevajui na sav glas:Azzurooooo, il pomeriggio troppo azzuroooo e lungo per meeee!,6reila da se naoruam dobrim raspoloenjem.

    I tako, kad sam pozvonila na kapiju prastare zgrade u etvrtiSan Lorenco, omiljenoj meu studentima, vrata se otvorie predmojim irokim osmehom, a ozarena energina devojka doeka

  • me veselim: Dobro dola! Ja sam Madalena, ui i slobodno se smesti! ree pruajui

    mi desnu ruku iscrtanu kanom. Zna bila sam na nekomvenanju u Tunisu, a tamo je obiaj da se goama iscrtajunadlanice ree, gotovo pravdajui se.

    Madalena je sasvim sigurno bila vesela, velikoduna igostoprimljiva devojka.

    Kad se nasmejala ugledala sam joj pirsing na jeziku, a lice jojje bilo uokvireno gustim smeim kovrdama koje su joj padale naramena, poskakujui poput opruga na fliperu. Njene zelene oiistaknute kajalom, bile su bistre i iskrene.

    Stan je bio veoma mali, ali lepo ureen, na zidovima su stajalavelika platna od afrikih tkanina, a na svakom delu nametajanalazila se poneka figurica ili crna drvena pepeljara ukraenamalim crteima antilopa ili slonova.

    Ja sam namestila stan. Zna, tri puta sam bila u Keniji izaljubila sam se u taj stil. Osim toga, vlasnik ne bi okreio nikad bih ga na kolenima molila, pa sam odluila da ih prekrijemovim tkaninama koje sam tamo kupila. Ma samo se ti raskomoti,moe i da se izuje ako hoe!

    A, da, svakako, cipele! Hvala! Kako je to mislila da seizujem? Nisam dola u japansku kuu! Oseala sam blagunelagodu. Uostalom, gle kakav je pod! Pun rupa, gori odvajcarskog grijera! Mogla sam da se kladim da mermerni poddatira iz vremena izgradnje kue. Da vidimo, to bi mogla biti,manje-vie hiljadu osam stotina i neka...

    Kako god bilo, stan mi se svideo i svakako nisam elela da meobeshrabri zahtev da se izujem. Ko zna, moda je ona u pravu,udobnije je bez cipela. Osim toga, htela sam po svaku cenu daostavim dobar utisak, tim pre to mi se uinilo da nisam jedinakoja trai sobu.

    Zato je posluah.Povukla sam patent-zatvara na izmama kupljenim posle

    laktanja na zimskoj rasprodaji, jednim potezom ih izula i ostalabosa na hladnom rupiastom podu.

  • Onda se iznenada zaulo zvonce. Izvini, to je verovatno devojka koja je trebalo da doe posle

    tebe; poranila je! Je l ti nee smetati da je uvedem? ali se! Samo ti nju uvedi! rekoh s usiljenim osmehom,

    nastojei da se opustim. Na kraju krajeva, zato bih strepela?Nisam imala zbog ega da strahujem, bila sam ljubazna,nasmejana, ak sam se i izula!

    Hvala, ti u meuvremenu moe malo da prozuji po stanu,ako eli! Madalena majim korakom odeta prema vratima.

    Ui! Malo si poranila, ali nema veze, nema nita protiv dapogleda stan zajedno s devojkom koja je dola pre tebe?

    Dok je Madalenin glas odjekivao hodnikom, ula sam zvukkoraka koji se pribliavaju, a onda, najednom, taj zvuk utihnu.

    Izvini, je l ti nee smetati da se izujem? Zna, za mene jedodir s tlom izuzetno vaan: mogu da uhvatim energiju nekogmesta pre svega preko poda po kojem gazim!

    Ne!Nisam mogla da verujem! Kakva sluajnost! Moja mogua

    rivalka sama je predloila da se izuje!Nisam stigla da razradim odbrambenu strategiju jer se

    Madalena vratila u dnevnu sobu i predstavila mi neprijatelja,uzurpatora dvokrevetnih soba.

    Drago mi je, ja sam Lara! ree ona, pruajui mi ruku. I meni je vrrrlo drago! odvratih nastojei da potisnem

    neprijateljstvo koje je u meni kljualo poput usijane magme,vekovima zarobljene u aktivnom vulkanu.

    Tako sam joj jako stisla aku, da sam joj je gotovo zdrobila.Trebalo je da shvati da sam tvrd orah.

    Ajoj! To boli! Ima ba snaan stisak! Izvini... ali... imamprsten otrih ivica pa me je zabolelo... O, ne, preterala sam,ba sam se izblamirala!

    Doi! brino joj ree Madalena, gledajui me s podozrenjem stavi ruku pod mlaz hladne vode, videe da e ti pomoi!

    Dok joj je Madalena drala nenu porcelansku ruicu podmlazom vode nad sudoperom, Lara me ledeno, izazivaki

  • pogleda, kao da mi govori: Malo sam lukavija od tebe! Ukratko, da je mogla da rei, zareala bi.

    Dobro. Duel moe da pone! Vidim da ima mnogo afrikih predmeta! ree Lara dok se

    voda slivala u umivaonik. Ja oboavam Afriku! Putovala samjednom tamo s roditeljima, kad sam bila mala, i od tada sanjamda ponovo odem! nastavila je, cvrkuui.

    Stvarno? oduevljeno odvrati Madalena. arobno! A gdesi bila?

    Nemoj da kae Kenija, nemoj da kae Kenija, nemoj da kaeKenija.

    U Keniji!Zato si rekla u Keniji! Divno, i ja sam bila u Keniji! Tri puta!Ispala sam.Out.Game over. Ma, ne priaj! Imamo toliko toga zajednikog! Ko zna, moda

    emo jednog dana zajedno ponovo otputovati u Keniju! reeMadalena, skakuui.

    E, ko zna? Moda nas je sudbina spojila kako bismo jednogdana zajedno otile u Keniju! odgovori Lara u napaduoduevljenja, kao da je videla marsovca.

    Da, to je stvarno sudbina! nastavie u horu.ovee.Kao to nas doktor Frankentajn ui: Sudbina je tako htela, a

    ja se pred sudbinom i pred Parkama7 obino povlaim.Zbogom smetaju u dvokrevetnoj sobi. Poite za mnom, devojke, pokazau vam stan! ree

    Madalena, pruajui Lari suvu krpu. Dakle, kao to ste mogle da naslutite, ovo je kuhinja, s

    nunim elementima, ali nita ne nedostaje, ima ak imikrotalasnu!

    Mikrotalasna! Fantastino! Oduvek sam sanjala da imammikrotalasnu rernu! uzviknu Lara glumei oduevljenje

  • dostojno Mesnerovom kad je osvojio Mont Everest. Pa... drago mi je to ti se svia... odvrati Madalena,

    zbunjena tolikim oduevljenjem.Ja pogledah Laru onako kako bi psihijatar frojdovske kole

    pogledao psihotinog pacijenta zaljubljenog u svoju majku, iposle kraeg ali dubokog razmiljanja zavrteh glavom i rekohsamo: Boga ti, mora da gaji duboku strast premamikrotalasnim penicama...

    Nikad se u ivotu nisam oseala tako antipatinom, ali elelasam po svaku cenu taj krevet koji mi sudbina, izgleda,uskrauje.

    A ovo je moja soba. Budui da sam ovde malo due, uzelasam jednokrevetnu.

    Soba je bila veoma mala ali praktino nametena. Na podu jebio duek, a zidovi su bili puni uokvirenih fotografija, radni stose nalazio ispod prozora, pored male biblioteke pretrpaneknjigama. Otar, gorkast miris tamjana tipao nam je i golicaonozdrve.

    Kau da je izuzetno dobro za kimu ako se lei na duekustavljenom direktno na pod! rekoh i ne znajui ta govorim,nastojei da nadoknadim zaostatak. Onda energino izduvahnos kako bih ga oslobodila snanog peckavog mirisa tamjana.

    Ah ree Madalena, oklevajui zaista? Zapravo nisam jaodluila da ga stavim na pod. Morala sam zato to je krevet biotoliko crvotoan da se raspao dok sam spavala, a vlasnik stanaje odbio da kupi novi; osim toga, povremeno moram da gapremetam kako bi disao, da se ne bi ubuao.

    Ne, nas dve zaista nemamo nita zajedniko. Doite, pokazau vam sobu... Naalost, devojka koja koristi

    tu sobu nije trenutno tu, odvela je psa u etnju... Psa? zbunjeno odvratih. Psa? Kakvog psa? u Larinim zenicama blesnu strah...

    Hoe da kae da ovde, u ovoj kui, ivi neki pas i da je taj pashodao svojim apama po ovom istom podu? dodade joplaljivije, uznemireno zurei u svoja bosa stopala.

  • Da odgovori Madalena. Je li to problem?Pa kako je mogue, u kui ivi pas a Lara to nije osetila?

    Moda pod ne isijava dovoljno psee energije. O, mama... pas... Lara je razrogaila oi i ponovo pogleda

    bosa stopala. To jest... ja... Ne, izvini... ja to ne mogu! ipoput brzog voza zbrisa ka predsoblju, navue cipele idovikujui: Svakako mi je drago to smo se upoznale, modaemo se sresti u Africi! i pobee i ne zatvorivi vrata za sobom.

    Da li je sudbina uzela oblije psa?Ne znam. Istini za volji i meni je postajalo sve neprijatnije.

    Oseala sam snaan miris psa koji mi se poput otrice zario unozdrve, pod stopalima sam oseala vlaan i lepljiv pod, kao dase hiljadu mehuria sapunice zalepilo za njega.

    Da se razumemo, nemam ja nita protiv pasa, ali treba bitioprezan kad ivi u istoj kui s njima, i to s nepoznatimosobama. Bar ja tako mislim.

    Vie sam brinula zbog vlasnice psa nego zbog psa.Osim toga, ja sam oduvek imala make, tihe, nezavisne,

    tajanstvene i uzdrane. Kako bih mogla da uspostavim odnos spsom, koji je potpuno razliit?

    Na kraju krajeva, nisam mogla znati unapred, te sam se uzdalau instinkt i oseaj i... ne, dodir lepljivog poda nikako nijeizazivao prijatan oseaj: podseao me je na kolonu gmizavihpueva.

    Sve u svemu, nije bilo ba pametno to sam se izula. Moda je trebalo unapred da vas upozorim da drimo psa u

    kui tuno je izjavila Madalena ali nisam mislila da je toneto loe...

    Ne odnose se svi isto prema ivotinjama, ko zna, moda jeLaru nekad ujeo neki pas, ne moemo znati... nastavila samdok sam, kuckajui nonim kaiprstom po lepljivom podu,razmiljala o toj udnoj igri sudbine.

    Dobila sam priliku: mogla bih da doem do dvokrevetne sobepod uslovom da prihvatim da delim prostor s dlakavimetvoronocem koji mae repom.

  • Meutim, nisam htela da donosim preuranjene odluke tepoeh da se raspitujem.

    Pa, dobro, kakav je taj pas? Vrlo je sladak, privren, drag, zove se Pipo, ima neodoljivu,

    vragolastu njukicu i ovek odmah poeli da ga mazi! Ovaj... ne sumnjam da je simpatian, naprotiv, ali, zna,

    morala bih da znam kakav je, eto... Koliki je? Pa... otprilike... ta da ti kaem... to je nemaki ovar! Ah! majice moja! nemaki ovar... da... ba lepo! Ne

    mogu ni da zamislim nemakog ovara u dvokrevetnoj sobi!Jadna ivotinja! Ne raunajui injenicu da stan nema ak nineki mali balkon, kao da siroti pas nema pravo na bar malosvog prostora.

    Ali, nemaki ovar... dakle, hou da kaem... pas... Pipo...Gde on spava?

    Kako gde! Pa u sobi, pored svoje gazdarice! Kako je to slatko! O... ba slatko! ljutito odgovorih izmeu prolaznog osmeha

    i reanja. Draga, zaboravlja jedan detalj: gazdariin krevetnalazi se samo tri metra od MOG potencijalnog kreveta!

    Da... ba slatko... A gde jede? U sobi! A gde provodi najvei deo dana? Pa... u sobi! Zato? Ne misli valjda da bih mu dozvolila da

    tumara po kui i pravi tetu! Osim toga, smatram ispravnim damu se prostor ogranii na prostor u kojem se kree njegovagazdarica, a to je njena soba. S druge strane, ako neko driivotinju, mora i da preuzme svu odgovornost za nju i da potujeprostor drugih ljudi.

    Naravno, takvom nainu razmiljanja nita se nije moglozameriti, no da li je Madalena ikad primetila da je i ta sobaprostor drugih ljudi? Sad sam se plaila i da pitam gdeoboavana ivotinjica obavlja svoje... hm, kako da kaem,fizioloke potrebe, pa sam se uzdrala. Na kraju krajeva, pas jeupravo u etnji s gazdaricom i verovatno obavlja svoje potrebe unekom lepom parku ili cvetnoj leji ili, ko zna, moda ak i na

  • istom ploniku; tako da sam samo diplomatski rekla: A Pipo,hou da kaem pas, esto izlazi s gazdaricom?

    Molim te, kai da izlazi svaki dan, bar dva puta... Ne!Eto, znala sam. Jadniak... kamo sree da je tako! Naalost, njegova

    gazdarica, to jest Veronika, radi gotovo svaki dan u jednojpiceriji, vraa se kasno uvee s posla i izjutra zaista ne moe daizvodi Pipa! Moda bi ti mogla da ga izvodi umesto nje!

    Da, kako da ne, a posle bih moda mogla da operem prozore ida ispeglam neku koulju.

    Situacija se zaista iskomplikovala i uinilo mi se da jepostizanje kompromisa izmeu moje potrebe zaosamostaljivanjem i uvrnute realnosti zapravo nemogua misija.

    Pomislila sam kako se budim u toj dvokrevetnoj sobi i to samvie zamiljala, to mi je soba delovala mranije i teskobnije:jasno sam mogla da vidim velikog nemakog ovara kako mi uest ujutru elegantnim skokom uskae u krevet, kako mi daheu lice i pozdravlja me liui mi obraz dugim rapavim jezikom.

    Onda se buno otvorie ulazna vrata. Stiiigli smooo! Veronika i Pipo vratili su se iz etnje. Ma, kakva je to buka?

    Nije bilo sumnje: zvuk veselog galopa.Nije prola ni desetina sekunde, a ja sam se odjednom obrela

    na podu, ispod blatnjavih apa i balave vilice ogromnog psa kojise vrpoljio gore od Argusa pred Odisejem, kad se ovaj vratioposle odiseje. Veselo je lajao i gotovo mi probio bubnu opnu.

    Zdravo! Ja sam Veronika, a ovo je... hahaha... Pipo! Duo,ljubavice mamina! Gledaj ga! I ne poznaje te, a ve te je zavoleo!Kakva maza!

    Maza?Nita nisam rekla. Pogledala sam je vrlo hladno, bezizrazno,

    odmereno.Onda sam polako ustala, teturajui se i obula izme.Veronika se slatko smejala: Hahahahaha! Hihihihihiii! razdragano joj se pridruila Madalena.

  • Hohohohoho histerino sam se nadovezala. Onda,zdravo, a? Zdravo, Pipo!

    Kako to misli zdravo? Madalena i Veronika su prestaleda se smeju i gledale su me s nevericom.

    Ostavila sam ih da zabezeknuto zure, dok sam se udaljavalanjiui se na visokim potpeticama oboavanih izmi i bestidnookreui lea svojoj sudbini.

    Ili psu.Ili emu god hoete.U tom trenutku izvesno je bilo jedino to da vie nemam deka,

    da nisam nala pristojan smetaj i pomalo sam se oseala kaodivlja patka slomljenog krila na dan kad jato treba da poleti,jadna patka koja bi da ode, a ne moe. Drugim reima, osealasam se odvratno.

    Kako god bilo, kae se da je mo u volji, a ja sam volje imala,te sam se ponovo zalepila za telefon, tako sam se zalepila da je utim tekim ivotnim trenucima postojala opasnost da mi unakoljka postane okrugla, s mnogo rupica i izboinom u sredini;zamislite kako bi to izgledalo: etvrtasti prsti i izoblieno uvo!

    S druge strane, dobro sam znala da je to jedini nain dastignem na cilj. Kao to je i mala Doroti znala da je jedini put doOza onaj poploan utim ciglama.

    Zato sam ekala i, posle tri stotine petnaest poziva koji su sezavrili reenicom: ao mi je, soba je ve izdata!, izreenomlano saaljivim tonom, ponovo sam dohvatila telefon i ukucalatri stotine esnaesti broj te nedelje.

    Odgovorio mi je neko s jakim napolitanskim naglaskom: Da,soba je jo slobodna, ali mora da pouri, imam jo ponuda ihtela bih da je izdam jo danas...

    Posle svega deset minuta sela sam na svoj pjao SI izosamdeset pete godine i mada to jo nisam znala pohitala ususret svojoj nezavisnosti.

    Drago mi je, ja sam Lea!Vrata mi je otvorio pegavi devojurak s visoko vezanim

    konjskim repom i snanim napolitanskim akcentom koji je

  • izbijao iz savrenog italijanskog izgovora. Bila je ba visoka, alinije mogla imati vie od devetnaest godina.

    I meni je veoma drago! odvratih, strahujui da se tosudbina poigrava sa mnom. Da delim stan s nekim devojurkomkoji je moda ak i razmaen?

    Je li ovo tvoj stan? upitah je islednikim tonom, ubeenada su joj roditelji kupili stan u Rimu kako bi mogla da studiraovde.

    Nije. Zapravo sam ga upravo iznajmila i nee valjati ako topre ne naem nekog s kim u deliti trokove... odgovori soiglednom nelagodom.

    Smuena, ali preduzimljiva devojka i, bar na prvi pogled,nimalo razmaena.

    Sigurno je bruco. Odakle si? pokuala sam da probijem led. Iz Nole, blizu Napulja. Istini za volju, prvi put sam u Rimu,

    ako se izuzme jedna kolska ekskurzija... Ovde sam nedeljudana, a ve mi se vrti u glavi... Zna, uvek sam ivela u malommestu... U Noli... A ti? Odakle si?

    Ja sam iz Rima. Kako iz Rima? A zato ne ivi s roditeljima? Ili moda nema

    roditelje... Ba mi je izletelo... Izvini. Ma ne! ma ta, kako?... Roditelji su mi ivi! O, sva srea! Pa onda? Mislim... zna... drago mi je to su

    tvoji dobro.. Eto pomalo sam se oseala kao kreten pred ovom

    neoekivanom, isprekidanom naivnom navalom silnih zna ipokuala sam iskreno da joj objasnim: Htela bih da ivimsama, da osetim dra nezavisnosti, eto, elim da imam sobusamo za sebe, zna ko je bila Virdinija Vulf...

    Koja Virdinija? Vulf! O, majko moja! ta to radi, laje? Uplai me! Ma ne, Virdinija Vulf je bila spisateljica koja je silno elela

    da ima svoju sobu... Kako god bilo, ne elim vie da ivim s

  • roditeljima. To ti deluje udno, je l da? udno? Ne, nije udno, mislim da je to... hrabro, eto!

    odvrati Lea i u udu razrogai krupne oi boje mlene okolade.Jeste bruco, ali je simpatina, pomislih.Stan je bio veoma lep, nedavno renoviran i nimalo me nije

    obeshrabrila injenica to se nalazi u udaljenoj, nepoznatojetvrti. tavie. Moda e mi ba odgovarati da zaponem ivot unovom okruenju.

    Nisam imala vremena za gubljenje; nezavisnost je bila tu,korak od mene. Samo je trebalo da uhvatim loptu u letu.

    Sluaj, Lea... ako tebi odgovara... ja bih uzela sobu... rekohpomalo sveano, blago treperavim glasom kao Tina Latanci,legendarna glumica koja je sinhronizovala filmove poputProhujalo s vihorom i Deset bojih zapovesti. Zvuala sam kaoPepeljugina maeha, kad je raspoloena.

    O, boe... tako bih volela... ali Lea poe da zamuckuje prenego to si dola... zna... obeala sam je jednoj devojci!

    Eto, znala sam.Snovi mi se sprie poput vlasi kose koju je zahvatio ar

    rotilja. Ali ti si simpatinija od te devojke... da i ne pominjem da si

    Rimljanka... Drae bi mi bilo da se ti useli umesto nje... ona jetakva mumija... Fina devojka, da me ne razume pogreno, nemogu da kaem nita loe, ali... takva je mumija... neoekivanododade Lea.

    Draga Lea! nadovezah se dok se pomaljao traak nade. Jesi li joj samo obeala sobu ili si dobila i kaparu? rekoh, dokmi je iz repne kosti nicao avolji rep s trouglastim zavretkom.

    Nisam... u stvari nisam... ta misli, hoe li biti mnogo runoako je pozovem i izmislim neto...? Onda e moda moi ti da seuseli!

    Ma, ne, zato bi bilo runo? rekoh mefistofelovskim glasom. Onda u da je zovem, vai? Neto e mi ve pasti na pamet,

    da, zna... Soba je tvoja!Sreeno. Pronala sam svoju sobu. Iako je bila premala za

  • tako visoku cenu. Ali je samo moja.Moja soba, mada nita nisam potpisala; soba do koje sam

    dola telefonskim pozivom i rukovanjem. Zato to je ovo svet ukojem se kue iznajmljuju na delie, svet u kojem je jasno da jekrika oljutene dinje, svee, one to se kriom prodaje u nekojuliici uzavrelog grada, vrednija od cele dinje javno kupljene natrnici neke gradske etvrti.

    Soba za spavanje, uenje, sluanje muzike, soba u kojoj umoi da bacim papue gde hou, da traarim do duboko u no snajboljom drugaricom, u kojoj u gasiti svetlo tek kad mesavlada umor ili ga drati ukljueno sve dok elim da piem, daitam knjige ili nostalgino gledam stare fotografije. Tamo je mojemesto. U toj udnoj etvrti oseala sam se kao kod kue, boljeod pingvina na Junom polu ili od plavog kita u okeanu.

    Poput iznenadne munje u avgustovskoj veeri, mislima miprolete tri stotine petnaest telefonskih poziva, gospoica Magda ipas Pipo, i shvatih da se u ivotu nita ne dogaa sluajno.

    S druge strane, od sudine ne moe pobei, iako s vremena navreme moramo malo da se pomuimo kako bismo je usmerilionamo kuda elimo.

  • R3.

    Zbrda-zdola

    adila sam kao prodavaica ve nekoliko meseci. Izdralasam probni period i konano su me zaposlili na odreeno

    vreme, uz ugovor koji je podrazumevao i mogunost zaposlenjana neodreeno vreme; prava privilegija u ova nesigurna vremena.

    Nisam ja izabrala ovo zanimanje.Palo mi je na glavu kao Njutnova jabuka.Previe zrela jabuka, kao ja, jer u dvadeset etvrtoj godini jo

    nisam diplomirala.Knjievnost. Katedra za Umetnost i menadment u kulturi.Beskorisne studije, po reima mojih roditelja i profesora,

    zvaninih pripadnika generacije koji smatraju da diploma pravogfakulteta sigurno obezbeuje zaposlenje.

    Korisne studije, po mom miljenju, a ja pripadam srednjojgeneraciji lienoj iluzija, generaciji koja ne smatra da imatidiplomu znai i raditi, te je onda bolje studirati ono to stvarnovoli i ako se zanese, jer strast, logino, znai i zanos, sve e sedogoditi samo od sebe, spontano.

    Ako duboko kopa, na kraju e nai put. Zato to e taj putizroniti iz ruevina drevnog Rima ili zato to e ga, kopajui,sam stvoriti.

    Predaj se ivotu sa strau!, govorila sam sebi.Pravo i mainstvo nisu moja strast, iako su to, po reima mojih

    roditeljima, najbolje studije.Moja strast je pozorite, preruavanja, oslikane pozornice,

    pesnitvo; strasti sanjara ili bar onih koji su previe puta gledaliDrutvo mrtvih pesnika.

    Kad napuni dvadeset pet godina i shvati da ti snovi vie nisudovoljni, mora prihvatiti injenicu da si odrastao, jer usuprotnom rizikuje da ostane doivotni adolescent.

    Meutim, nezavisnost kota. I pri tom ne govorim o emotivnomtroku, o tome koliko se osea usamljeno i izgubljeno u ovom

  • velikom okruglom svetu.Ne.

    Govorim o tome koliko je malo vremena potrebno da tinezavisnost isprazni depove.

    ak i ako su roditelji spremni da ti pomognu da ode od kuepoto su te trpeli dvadeset pet godina (Hoe da se odseli?Stvarno?... E, ba nam je ao, mnogo e nam nedostajati, ovdesi uvek dobrodola... Ali sad idi, poi svojim putem i... ekaj,pomoi u ti da spakuje kofere!), elem, ak i da je tako,otkrie koliko je ivot avolski skup!

    Da se razumemo, nikad to dosad nismo primeivali, modasmo donekle pretpostavljali. Meutim, u maminoj i tatinoj kui,ak i ako nikad nema mira, iako je i jedna papua dovoljna daizazove graanski rat, nikad ne stigne da proita raun zastruju i sabere ga s onim za telefon i ratom za uvoenjecentralnog grejanja na gas.

    Nije bilo vremena zato to su postojali drugi problemi koje jetrebalo reavati, na primer potraga za nezavisnou isopstvenom sobom.

    Kad sam je nala, konano sam morala da se suoim sproblemom trokova. Rezultat: katastrofa.

    Pa u emu je onda prednost?Nisam ni stigla da reim pitanje samostalnosti kad se preda

    mnom stvorilo novo klupko koje je trebalo razmrsiti.Je li mogue da je ivot pun vorova koje treba otpetljavati?Stalno treba polagati nekakve ispite, i moda je upravo u tome

    lepota ivota. U zapetljancijama. Ili, preciznije, moda je lepota utome to e unucima priati kako si se raspetljao, ali kasnije,tek mnogo kasnije. Na kraju krajeva, zna se da je vreme dobarfilter za uspomene: veliko je olakanje shvatiti da si davno reiosvoj problem.

    Meutim, trebalo je da proe jo mnogo vremena da se mojenevolje pretvore u uspomene koje u prepriavati unucima poputmudrosti na kaiicu.

  • Moj novanik je bio iscrpljen.Budui da je beskorisno dodavati egzistencijalne probleme

    mukama pukog preivljavanja, treba pronai posao koji eobezbediti redovan meseni priliv, makar i najmanji, kako bi seplatili rauni, kupila hrana, udbenici (polovni, podrazumeva se)i sve ono o emu dotad nisam ni razmiljala zato to su moje siveelije bile zauzete reavanjem problema sopstvene sobe samoza mene i moje papue.

    Dakle, odtampala sam biografiju u jednom internet-kafeu, jerjo nisam dovoljno bogata da kupim kompjuter.

    Imam i neto iskustva, jer nisam ba sedela skrtenih ruku;radila sam na crno kao sekretarica u nekom sindikatu u kojemsu me plaali kao da sam volonterka u Crvenom krstu; zatimsubotom uvee kao konobarica u nekom bavarskom restoranugde sam posluivala u tipinom kostimu, onom s puf rukavimai tirkiznom keceljicom, gledajui sa zaviu svoje vrnjake koji suse zabavljali umesto mene; zatim kao ankerka u Centralnompozoritu tako sam bar mogla da odlazim u pozorite, daproaskam s glumcima, tehnikim osobljem i razvodnicima inisam imala utisak da traim vreme.

    Ukratko, ba sam se potrudila i, to da ne, moda u svojubiografiju ostaviti i u onoj prodavnici ijem sam se izlogu uvekdivila, zato to lutke pomalo lie na likove iz izvesnih knjiga ilifilmova. Na kraju krajeva, oduvek sam sanjala da obuemhaljinu tipa Dejn Ostin ili Odri Hepbern, ako je u pitanju nekivrlo ik veernji izlazak. Ili ak da se upustim u neko avanturu sjaknom alla Indijana Dons.

    Posle nekoliko dana stigli su prvi odgovori, a posle odgovora irazgovori:

    Znaajan centar za komunikacije trai mlade ljudezainteresovane i motivisane za distribuciju reklamnog materijala.Nije re o deljenju letaka od vrata do vrata.

    Dakle, nudimo vam posao slian deljenju letaka od vrata dovrata, ali to nije deljenje letaka od vrata do vrata... Dakle...Potrebno je zaustavljati ljude na ulici i anketirati ih na temu

  • nezaposlenosti mladih; ako odgovore da se ne slau snezaposlenou mladih, onda moe da im proda ovu predivnuplastinu hemijsku olovku i da zadri polovinu novca za sebe...Sluaj, neki su se i obogatili na taj nain!

    Zaduena za komunikacije. Znaajan kulturoloki institut trai

    devojku sa zavrenom srednjom kolom.Posao koji ti nudimo je jednostavan: treba da deli nae

    kupone ispred stanice metroa. Ako podeli najmanje hiljadu petstotina kupona, plaamo ti, u suprotnom ne dobija nadoknadu.I samo pomisli: ako podeli vie od hiljadu pet stotina, daemo tijednu lepu nagradu!

    Moda je istina da mi moje studije nee obezbediti posao u

    pozoritu, ali istina je i da ne mogu biti previe zahtevna:posebno zato to bi povratak u roditeljsku kuu predstavljaostrano ponienje. Bilo kako bilo, poto sam razdelila sedamstotine dvadeset tri crvena i plava reklamna flajera za kursengleskog, to mi nisu platili, svakako sam se osealademotivisano.

    Sve dok me, jednog dana, ne pozvae na razgovor izprodavnice s lepim lutkama u izlogu koje su liile na mojeomiljene junake knjiga, a onda mi predloie probni rad.

    Osoba zaduena za zapoljavanje novih prodavaca bila jeimpresionirana mojim studijama vezanim za pozorite.

    Znai, studirala si pozorite, ima dobru dikciju i ukusa uodabiru garderobe... Ume li pomalo i da lae?

    Hoete da kaete, umem li da ubedim neku gospou iligospodina koji sebe smatraju neuglednim da u njima ima lepote?Naravno, kad obuku neto od odee koju vi nudite...

    U redu, uverila si me, poinje sutra...I tako, s tim malim znakom sigurnosti u depu, poela sam da

    planiram; mogla sam da platim studije, raune i najam sobe ustanu koji delim s Leom, a da pri tom ne budem previeoptereena poslom jer je, osim u periodima rasprodaja i Boia,

  • trebalo da radim svega dvadeset osam sati nedeljno.Posao u prodavnici odee s lepim lutkama bio je lak i zabavan;

    na kraju krajeva, dosad mi je zapala samo jedna muterija kojojje bilo teko udovoljiti (Habemis Papam...), a ja svakako nisambila tip prodavaice koja eli da proda po svaku cenu. I nepominjui injenicu da je prodaja odee koja nekom oigledno neodgovara suprotna politici prodavnice.

    Ukratko, savren posao za onog ko s veeri voli da se vratikui glave prazne i spremne da se uposli knjigama.

    Meutim, nije bilo ba tako.Shvatila sam to prve subote po poetku sezonske rasprodaje;

    bilo je to prvo pravo traumatino iskustvo u mojoj karijeri.Prijatna subota s poetka prolea; nebo je bilo prozirno,

    ispunjeno ledenim oblacima, sunce je sijalo igliastim zracima,ptiice su cvrkutale, a sa zvonika gradskih crkava sveano suodjekivala zvona.

    Dogovor je bio: u pola deset u poslastiarnici naspramprodavnice. Pola sata pre otvaranja.

    Nala sam se s koleginicama na zajednikom, bogatomdoruku.

    S umerenom Paolom: smeokosa nasmejana prodavaica kojunajzahtevnije muterije vole zbog strpljenja, elegancije i savrenefrizure; tvrdoglava Sala: prava Finkinja, plavuica otrog jezika,efikasna i dinamina, stariji vodnik prodaje koja ne poznajeodgovore kao to su ne znam ili trebalo bi da razmislim, inikad nikom ne pada na pamet da ih izgovori pred njom.

    Primetiete da sve tri imamo uoljiv zajedniki detalj:pantalone od mekog tofa i patike.

    Znale smo da emo tog dana trati tamo-amo po prodavnici,vie od Menee onog dana kad je postigao svetski rekord.8 Gore-dole po stepenicama koje vode u magacin pun odee.

    Jo nismo bile popile ceene pomorande, kafe niti pojelevolujske oi punjene marmeladom od kajsija,9 kad neka tamnazbijena masa poe uznemireno da se giba ispred velikihstaklenih vrata jo zatvorene prodavnice.

  • Taman oblak; moete li da zamislite izgladnele skakavce uitnom polju?

    Bile su to prve nestrpljive dame, u drutvu ili same, zbijene uljudski zid, gurale su se ispred vrata.

    Neka bi povremeno zastenjala: Ali zato ne otvaraju? drugabi, opet, podigla ruke kao da daje znak prijateljici koja tudaprolazi; neka je, opet, galamila. Ma, zaboga, hoete li prestatida se se gurate, spljeskaete me!

    Prava opsada: nedostajao je samo jo balvan s ovnujskomglavom, pa da probiju vrata.

    Svakako bi im dobro doao pokretni most. Dakle ree Valerio, na pretpostavljeni, kao da smilja

    strategiju. Valerio je bio visok metar i devedeset i retko kad seobeshrabrivao, ak i pred ovakvim prizorima ja u napravitiprolaz kroz gomilu i kad otvorim vrata, morate brzo da uete.Tako u stii da zakljuam vrata za vama, i bar e nam ostativremena da se popnemo u magacin i presvuemo se. Kad sepresvuemo, otvaramo. U redu?

    Nije delovalo teko, sve smo shvatile ta treba da uinimo.S rei smo preli na dela.im smo prili gomili, stenjanje i albe se pojaae: Konano

    emo ui, konano otvaraju... Ali kad se vrata odlunozatvorie za nama, albe se pretvorie u povike: Zaboga, kadete otvoriti! Moram na posao! Odmah otvorite inae upropustiti otvaranje svih ostalih prodavnica! Ma kakav je tonain! Sram vas bilo, ja ve dve godine kupujem ovde!

    Moda sam upravo u tom asu shvatila da posao prodavaicezahteva strpljenje, mnogo vie strpljenja nego to sam to moglada zamislim. I kao i u svim pristojnim poslovima na ovom svetu,u kojima stalno ui neto novo, i u ovom je bilo elemenata za iprotiv, prednosti i nedostataka zanimanja.

    Drugim reima, kako je govorila moja baka: Nema rue beztrnja.

    Uistinu, tog dana sam nauila dve vane lekcije.Lekcija broj jedan: strpljenje je naslee stare izreke Kupac je

  • uvek u pravu. Lekcija broj dva: Tuna teorija o onima iznad ionima ispod ili, bolje, o onima ispod i onima iznad, o onimaispod koji nemaju one iznad i obrnuto.

    Ukratko, na kraju radnog dana oseala sam se kao da je svepostalo zbrda-zdola!

    U vreme najveeg pica u prodavnici je vrvelo kao u konici.Glasna muzika i horda dama gladnih kostima i kouljica koje suse laktale izmeu jedva prepoznatljivih polica, s obzirom namasu raznobojnih tkanina koje su ih guile.

    Osetila sam da me je neko zgrabio za ruku, a zatim je dopro islabaan glas: Oprostite, gospoice, gde su vam ti preko?

    Vidite, gospoice, preko je samo poslastiarnica naivnoodvratih, mislei da nisam dobro razumela tu udnu mnoinupredloga preko.

    Ne, meni zapravo ne treba poslastiarnica, tavie uopte mene zanima odgovori ona pomalo ljutito, a glas joj je postajaosve glasniji i energiniji. Meni su potrebni oni preko!

    Nisam shvatila. Ali da se ne bih obrukala svega nekoliko danaod zvaninog stupanja na posao (i ve sam ula u sebi nekigrozan glasi kako zavija: Ne zna ta su preko, pa to jeneoprostivo!), reila sam da improvizujem i s police sam uzelaeir.

    Mislite li da bi vam ovako neto odgovaralo? neodreenorekoh, glumei rasejanost.

    Ne.Upravo sam takav odgovor i oekivala, ali jo nisam smogla

    hrabrosti da pitam devojku, koja je, istinu govorei, delovalamalo nervozno, ta su ispod i iznad, te nastavih da pogaam.To je sigurno neto to se nosi odozgo na haljinu, razmiljalasam, nastojei da pokrenem sav logiki potencijal koji mi jepriroda podarila. Iznad haljina se nose kaputi! Dobro, imamoih! Izvukla sam presladak kaputi od tvida i pruila ga devojcikoja je zabezeknuto zurila u mene. Onda joj je, budui da je veizgubila strpljenje, izletelo: Potrebna mi je jedna preko ispodkoje bih uvukla ovu preko, a ne neto jednostavno preko!

  • U tom trenutku lice mi se sasvim iskrivilo. Ukrstila sam oi unastojanju da zvirnem po policama kako bi mi neto palo napamet.

    Devojka je, meutim, imala razumevanja.Odluno je izvukla debeo ljubiast vuneni demper i pruila mi

    ga: Evo, neto slino ovom! Da ga nosim na pantalone!Od tog trenutka sve je postalo vrlo lako: shvatila sam.Dakle, to preko nije bio ni eir niti kaput, ve neto to je

    htela da nosi na pantalone, neki dugaak demper ili kardigan.Kad je misterija razreena, bilo je mnogo lake udovoljiti devojci.Oigledno, postoje oni koji dele ljudsko telo na deo preko donjeg,grudni ko i ostalo gde se nose demperi, i na deo donji, noge,na koje se oblae pantalone i suknje.

    U ogromnoj zbrci koju izazvae oblaci penastih dempera napolicama, morala sam istog trenutka da odgovorim na zahtevjedne gospoe: Imate li neto za ispod ovog dempera? Razumela sam, sad sam ve umela simultano da prevedem:gospoa je traila pantalone ili suknju koje bi uklopila snarandastim demperom to ga je stezala u rukama.

    Sve je ilo kao po loju.Uz izuzetak jedne neodlune muterije: Htela bih neku

    suknju, ili moda neto ispod, mada bi mi dobro dolo i netopreko... Osim toga, uspela sam da udovoljim zahtevima mnogihmuterija, poto sam razreila misteriju preko.

    Sve dok nisam naila na gospou koja mi je, pokazujui mi veobuen tamnoplavi komplet s pantalonama, utivo rekla: Traim neto za ispod ovog kompleta.

    Dovoljan je bio ovaj jednostavan zahtev, pa da me opet obuzmepanika. Kako mogu da joj ponudim neto ispod, kad ispod veima par lepih pantalona? Nisam mogla na miru ni da razmislim,druge muterije su izvirale sa svih strana, vukle su me za rukavili su me energino kuckale kaiprstom po ramenu.

    Jeste li mislili na neto odreeno? lukavo je upitah,nastojei da odglumim bestidnu samouverenost.

    Istini za volju, volela bih da me vi posavetujete, ipak ste vi iz

  • struke!O, ne! I ta sad da joj kaem? Ukazala mi je tako slepo

    poverenje da zaista nisam mogla da priznam kako nemam pojmata trai od mene. Obuzela me je ista zbunjenost kakvu jeispoljavala i gospoa koja je, ko zna, moda prozrela mojunedoumicu. Mislite li da bi ovo bilo dobro da se nosi ispodblejzera? ljubazno ree pokazujui mi top od lamea.

    Konano sam shvatila! Ispod je, u ovom sluaju, nita drugodo ono to se nosi ispod blejzera, a ne ispod suknje ilipantalona!

    Postajalo mi je jasno da je nemogue sa sigurnou utvrditimisteriju ispod i preko; uvek bi se pojavilo neko iznenadnotumaenje koje mi je brkalo teze.

    Predloila sam joj fini svileni top u prelivajuim tonovima, aona pohita prema kasi, konano zadovoljna. Hvala, zaista stemi mnogo pomogli! veselo ree.

    Bliio se as pauze za ruak. U prodavnici je ostala jo ponekaneodluna dama i veoma mlada devojka koja je ispred ogledala,zbunjena, pokazivala ocu, u potrazi za savetom ili moda samooekujui kompliment, jedan fini mantili; bio je to najznaajnijideo cele kolekcije, vuneni kardigan dug do kolena, koji se nosiovezujui se oko celog tela ili samo oko struka originalnim kaiemza kimono. Lepa zamena za uobiajene jakne. Uprkosoriginalnosti, muterije su zazirale od ovog komada; nijedna nijeumela sama da ga obue, i ja sam gotovo morala da zavrim kurskako bih shvatila kako ga treba namestiti, a sa svim tim trakamakoje su se ukrtale i vezivale, postojala je opasnost da se ostanepotpuno sapet u njemu.

    Odjednom, devojka se okrenu prema meni i, gledajui sezbunjeno u ogledalu, ree: Gledaj, izvini, ta ti misli, jesam liga dobro vezala...?

    Bilo je savreno, zato sam odgovorila sasvim iskreno: Svakako, zaista si sjajna, ne mogu svi odmah da shvate kako

    se vezuje. A, dobro. Ali, izvini nesigurno je nastavila, ni u jednom

  • trenutku ne isputajui iz vida pogled podrke strpljivog oca aliovo... da... ta je ovo... za preko, ili se moe nositi i bez iegispod?

    U tom trenu utonuh u asketsku tiinu i prepustih semeditaciji, kako bih u sebi dola do odgovora: u dubini svojeg ja,nisam pronala nita.

    Tata, koji je izgledao kao da ravnoduno prisustvuje kerinimprobama, odjednom se razbudio i s pogledom iskusnog kreatora,obratio se keri: Ali, draga, to slobodno moe da nosi i sneim ispod!

    Nita mi vie nije bilo jasno. Onda, hoe li ga uzeti? upitah nakostreene kose i izbeenih oiju.

    Pa, tata me je ubedio. Uzeu ga!

    Zavrila se prva subota rasprodaja. Kad se velika staklena vrata,s iscrtanim natpisima koji su svetlucali i ivahnim bojamapozivali na rasprodaje, rasprodaje, rasprodaje, dakle, kad su seta vrata zatvorila, osetila sam blago i oslobaajue olakanje.

    Misli su mi ve bile zbrda-zdola i dok su one jabuicenastojale da se vrate u duplju iz koje su izletele, jasno sam ulazadihano kukanje koje je dopiralo iz najnieg dela mog tela: Upomo! U pomo! Malo vazduha, molim vas!

    To su bila moja stopala, naduvena poput aerostatike loptekad dostigne najviu moguu visinu.

    Oseala sam kako pulsiraju, bolna, bez snage i daha. Molimote, imaj milosti! Sedi, sedi, sedi!

    Ne brinite, samo da sredim ovo i idemo kui da vas uronim utoplu vodu sa solju, odgovorih u sebi, obuzeta nenom brigom.

    Bila sam na rubu ludila.Razgovarala sa svojim stopalima.U stvari, problem sa stopalima nisam uzela u obzir kad sam

    odluila da prihvatim ovaj posao: nisam mogla da zamislimkoliko pogubno za nae donje ekstremitete moe biti tolikostajanje i hodanje.

    I Lea, moja mlada sustanarka, svaki put kad bih dola kui

  • umorna i oteenih stopala, spremno je dotravala s lavorompunim mlake vode i miriljavih ulja.

    Prizor dostojan grke tragedije ili napuljske scene ponavljao semanje-vie svake veeri krajem nedelje, istim tempom.

    Ja sam unitena ena! O, Isuse, ta ti se desilo? Osam sati gore-dole po prodavnici... Bez trenutka odmora...

    Gore mi stopala, zovite vatrogasce! O, majko moja, trim... Voda... vode, za milost boju! U pomo, izuvajte mi ove proklete cipele! ekaj da povuem, ooo... ojsa! Oooo... ojsa! Ne ide! Vuci jae! Ja u probati da iskrivim stopalo ovako... Hajde!

    Jedan, dva i tri!U tom trenutku, uz trzaj kakav ne bi izazvala ni neka puka iz

    Drugog svetskog rata, Lea se, katapultirana, obrela na podu smojom patikom u ruci.

    Uspele smo! povikasmo u horu.Onda sam potopila stopala u vodu i, uz kratko ali intenzivno

    itanje pare ravno ekspres-loncu, sve se vratilo u normalu.U vreme dok sam radila kao prodavaica, stopala su mi

    porasla bar za dva broja. Pomislih kako bih se obogatila kad bihu etvrti punoj prodavnica otvorila centar specijalizovan zamasau stopala. Sve prodavaice bi dotrale u vreme pauze zaruak. Pod uslovom da naem nekog dovoljnog hrabrog damasira tako unitena stopala!

    Te veeri smo zatvorili ak pola sata kasnije, zbog poslednjihneodlunih muterija.

    Sve se zavrilo dobro. Muterije su, koliko je to mogue, svebile zadovoljne, i toliko smo zaradili da je vlasnik prodavnice biotako dobar da otvori bocu ampanjca.

    enska tatina se isplati.Kad su mi se zenice vratile na mesto, odjednom mi se uini da

    u se onesvestiti.Gde je nestala prodavnica? Oseaj za ravnoteu bio mi je

  • labilan. Gde su nestale police, odea, mala sofa u sali za probe,strme stepenice koje vode u magacin?

    Sve je bilo zatrpano razornim haosom.Grozdovi dempera nagomilani na policama, haljine na

    meusobno zaglavljenim ofingerima visile su na ogledalima,vratima kabina, du zidova.

    Prava zbrka tkanina pretvorila je prodavnicu uneprepoznatljivo mesto.

    Gledajte ovu jadnu bluzicu! viknu Paola, pokazujuizabezeknutim pogledom bluzu koja je visila s lustera. Modastvarno nije vie mogla da izdri, pa je pokuala da izvrisamoubistvo!

    Prasnusmo u smeh. Slika odee koja, obuzeta strahom, beina luster, bila je previe komina da bismo se zadrali nazdravom smehu.

    Nakon toga zavrnusmo rukave i dovedosmo sve u red.Dan je bio na izmaku, ba kao i naa snaga.Kad sam se vratila kui, utonula sam u dubok san, spavala

    deset sati i sanjala da hodam na glavi: sve se izvrnulo naopake.

  • B4.

    Boje, boje...

    ilo je jesenje vee, jedno od onih veeri kad se ranosmrkava, a nas prodavaice, kao i sve ostale, obuzima

    sezonska seta. Nismo bile umorne, ali slabana popodnevnasvetlost pojaavala je svaki i najmanji napor, poveavala svakisvakodnevni oseaj slabosti.

    Odjednom, u tiini prodavnice razlegnu se neki glas. Dobro veeeee ree izvesna vrla dama glave uvijene u

    smaragdnozeleni turban.Govorila je polako i sveano; ozbiljnim glasom strogo je

    naglaavala vokale; ko zna, moda je to bio skriveni nain dapreleti konsonante i da veto prikrije hirovito grleno r.

    Dobro vee bezvoljno odgovorih, razmiljajui o ve davnomletnjem odmoru, o ispitima na univerzitetu koje sam s naporompoloila i o tekom radu koju sam uloila kako bih sredila novukolekciju.

    Prodavnica je promenila izgled, dreave boje laganih letnjihhaljina prepustile su mesto uukanoj jesenjoj odei od somota,tvida i kuvane vune.

    Mogu li nekako da vam pomognem? upitah je i oslunuhneki udan odjek sopstvenog glasa.

    Naaaravno odvrati gospoa jo vie oteui vokale i svidljivom nelagodom izgovarajui grleno r koje joj je zaplitaloizgovor. Traim neku booordo eeearpu! Tano. Booordo!

    Bila je vie nego jasna. Dama aristokratkinja traila je earpuodreene boje: bordo.

    Gospoo rekoh joj glasom proetim jesenjom setom ovo jejedina bordo earpa koju imamo i ceremonijalno ispruih prednjom lepu earpu od kamira.

    Koliko kota? odvrati, najednom piskavo i ubrzano. Izvesno je veoma kvalitetna, budui da u sastavu ima i

    odreen procenat kamira. Kota pet stotina pedeset evra

  • rekoh, pokuavajui da objasnim tako visoku cenu.To je prilino velika suma, koju ne mogu ba svi da potroe za

    jednu earpu, ali to je ujedno bila i jedina bordo earpa koju smotog dana imali, a ja svakako nisam elela da joj prodam ono tonije traila.

    Koliko kooota? ponovi madam, ponovo usporavajuivokale.

    Pet stotina pedeset evra odvratih bez mnogo prie.Gospoa je gledala u neverici, verovatno se iznenadila.

    Naslutila sam da je traila neto manje skupo, te se nimalonisam iznenadila kad mi je odgovorila.

    Preskupa je!Nisam bila toliko spremna kad je, nemarno kotrljajui svoje

    grleno r, dodala: I previe je booordo!Nije mi ostavila vremena ni da se pozdravim s njom ve je, bra

    od vojnika na smeni strae, uzmakla i pravih lea izala,ostavljajui me s upornim i neprijatnim pitanjem; ta je trebaloda znai da je previe bordo?

    Bordocrvena je, mislila sam, odreena boja, bez previe ilipremalo.

    U svim renicima italijanskog jezika, savremenim i onimstarijim, postoji jedna tabela, zove se karta boja, i u njoj jebordocrvena predstavljena onakva kakva jeste, jedinstvena,prikazana u uokvirenom kvadratiu s lepom napomenom:bordocrvena.

    Na ta je gospoa mislila kad je rekla previe bordo?Svi mi, vrlo esto, greimo prilikom tumaenja neke osobite

    nijanse boje. Osim toga, danas se boje gotovo vie i ne nazivajusvojim originalnim imenima: grimizna, sijenska zemlja, veronskozelena, parmsko ruiasta, mangan tamnoplavo. Ti lepi naziviprizivaju u seanje drevnu seosku tradiciju; moda su previekomplikovani da bi ih koristili potroai koje prodire urba daneto kupe.

    Bilo kako bilo, gospoa sa smaragdnozelenim turbanom sevratila.

  • Ula je u prodavnicu marirajui i uputila se prema meni. Evoje, vratila se, bie da se predomislila, pomislih.

    Gospoa se nije predomislila. tavie. Dooobro veeee! izjavi uobiajenim tonom. Dobro vee! odgovorih s jakim oseajem da uestvujem u

    prizoru koji se ve odigrao. Htela bih da pogledam neku earpu booordo boje! Ali neka

    bude bordo, je l jasno?Malopreanji oseaj najednom se pretvorio u potpunu

    izvesnost; ja zapravo ponovo preivljavam neto to se vedogodilo; gospoa nije primetila da je ponovo ula u istuprodavnicu i da je postavila isto pitanje istoj prodavaici koja juje gledala zbunjeno i s nelagodom. Stvarno nisam znala ta da jojkaem. Koje rei je trebalo upotrebiti kako bih joj ukazala nagreku?

    Mogla sam da joj kaem: E, to ste me ve pitali, pre petminuta, a ja sam vam pokazala earpu koja je za vas bila previeskupa i, pre svega, previe bordo! Probudite se! Svakako da jojto nisam mogla rei.

    Zato sam joj samo, pomalo diplomatski, rekla: Svakako,gospoo, imamo, mm, kao to sam vam maloas rekla, mm itad primetih da joj se na svako moje mm zenice ire, pulsirajui dakle jedina bordo-crvena earpa koju imamo je ova, odkamira i kota pet stotina pedeset evra, seate se, zar ne?

    Madam zinu. Onda joj lice postade bordocrveno. tavie,postalo je previe bordocrveno.

    Onda zaprepaeno uzviknu: Uh! Ali ja sam ve bila ovde! Aova earpa ne valja! Ne valja! Previe je, previe booordo! Dovienja!

    Okrenula se i pourila napolje. Pobee i vie je nismo videli.Ali, svaki put kad bi u prodavnicu stigla bordo odea, moja

    koleginica Paola i ja setile bismo se smenog dogaaja sgospoom sa smaragdnozelenim turbanom. Za nas je bordozauvek ostalo boooordo.

    Upravo tog dana poela sam da primeujem raznovrsne

  • promene koje nae muterije svakodnevno unose u kartu boja.Tako matovite i originalne promene da sam odluila danajneobinije zabeleim u sveicu, s ciljem da, ko zna, jednogdana redigujem kartu boja i unesem nove i, sasvim sigurno,aktuelnije.

    Dragi urednici renika i enciklopedija, dragi proizvoai

    pigmenata i boja za modnu industriju, prenosim vam, kako sledi,izvesne zahteve naih muterija, koji mogu koristiti izmenama imodernizovanju karte boja.

    Najiskrenije vas uveravam da je re o autentinim zahtevima skojima sam se srela tokom svoje karijere prodavaice.

    Prenosim ih onako kako sam ih ula. Sirove, zapisane trenutakpoto su izgovorene.

    Drage gospoe muterije, sad mogu da razotkrijem tajnu. Padobro, svaki put kad ste me videle kako otravam u onaj tajniugao, odlazila sam da zabeleim vae izraze izgovorene na licumesta.

    Imate li majicu boje vrha paunovog pera? elela bih neku manje poroznu haljinu. Izvinite, imate li neku neutralniju boju? Imate li neku bluzu boje koja nije izgledna? Zato to treba da

    je obuem ispod kompleta koji je izgledan. Sluajte, ova boja je tehnoloki tuna. Traim neto malo zelenije, kao polja u okolini Rima! Da,

    svakako, ali u kojem periodu godine, madam? Vidite, polja uokolini Rima imaju razliite tonove, u zavisnosti od klime...,padalo mi je na pamet da odgovorim.

    A ovu bluzu imate samo u boji breskvinog cveta? Da nematesluajnu i u boji kajsijinog cveta?

    Traim suknju boje izmeu ljive i plavog patlidana, ali dane bude ljubiasta!

    Imate li od svih boja pomalo? Ove godine su u modi boje, a jaboje neto ne vidim...

  • Imate li prsten s meseevim kamenom, ali da kamen budebeo, peskiran, pravilnijeg oblika, s fasetom na sredini?10

    Imate li manje nepristojne boje? Imate li manje praznine boje? (Ne, madam, samo

    boine!, rado bih joj odgovorila). Imate li crni demper boje kore drveta? Izvinite, ali ovaj blejzer, osim u jezivoj bledosmeoj, imate li

    u jo nekoj boji? Imamo ljubiasti. A zato? Ovo, u drugoj boji, imate li u nekoj drugoj boji?

    Kosa mi se najvie dizala na glavi od bezobzirne lakoe s kojomsu mi postavljale izvesna pitanja:

    Imate li ovu suknju i u crvenoj boji? pitala me je, jednom,jedna muterija maui preda mnom crvenom suknjom.

    Gospoo, mislim da je zapravo ba ta crvena! A, ne! uzviknu ona ljutito, zato to joj oponiram. Ovo je

    boja maka, a ja traim boju trenje, ba crvenu! Jeste lirazumeli?

    U tom sluaju, bojim se da ba crvenu nemamo odgovorih,oseajui izvesno saoseanje prema sirotoj suknjici neshvaeneboje.

    Neke gospoe su, meutim, identifikovale boje s tkaninom odkoje je napravljena odea: Dobro vee, htela bih jednu crnubluzicu, ali moe da proe i neka od tkanine nemarno mi jerekla jedna mlada ena. Kad sam joj zatim pokazala crnu bluzicukoja je neizbeno bila od tkanine, odvratila je: Ne, vidite, neelim tofanu, eventualno moe da bude od tkanine.

    Druge su pak bile opsednute izvesnim bojama.Jednog dana dola je gospoa opsednuta tamnoplavom bojom. Ovu suknju, u kojim jo bojama imate? upita me. U ruiastoj, bledosmeoj i zelenoj precizno joj odgovorih. A tamnoplavu? nastavi ona. ao mi je, tamnoplavu nemamo rekoh, nastojei da delujem

    potpuno sigurno. Ma, jeste li sasvim sigurni? Moda je ovde vie nema, ali se

  • moe nai u nekoj drugoj vaoj prodavnici, mogli biste datelefonirate i proverite da nije ostala neka?

    Vrlo rado, gospoo, ali injenica je da ovu suknju nisu niradili u tamnoplavoj boji.

    A ove pantalone? U kojim bojama ih imate? U crnoj, ljubiastoj i zelenoj. A tamnoplave? Tamnoplave nemate? Ne, ao mi je. Ali, ako elite, mogu da vam pokaem ta

    imamo u tamnoplavoj boji. Imamo jednu lepu tamnoplavusuknju koja e vam se moda svideti.

    Ma ne! Ja sam htela upravo ovo, ali u tamnoplavoj boji!Jo se seam gospoe koja je, privuena bojom suknje na lutki

    u izlogu, ula u izlog da je vidi izbliza.Sad, pria o izlogu je delikatan sluaj.Naa aranerka je bila veoma zahtevna profesionalka, i kad bi

    primetila da je neki predmet pomeren makar samo za milimetaru njenom briljivo postavljenom izlogu, pobesnela bi.

    Zato potrah prema gospoi smiljajui nain da je izvuem iztog svetilita reda i lepote.

    Gospoo, treba li vam neto, mogu li da vam pomognem?ena izae provlaei se izmeu stotinu izloenih predmeta i

    ree: Izvinite, imate li suknje kao to je ova u izlogu? i pokazadugaku kariranu suknju s crvenim i zelenim kvadratima, onuna lutki u samoj sredini.

    Zar ne biste da probate ba tu koju ste videli u izlogu? Ali ja neu istu takvu, hou neku slinu! odgovori ona

    iznervirano, zato to joj protivreim.Nisam shvatila. Zato mi trai suknju slinu onoj koja joj se

    ve svia? Htela bi samo da aska? Poeh da gubim strpljenje. Neu iste are, elela bih bele i tamnoplave kvadrate!Zaista su opsednute tom tamnoplavom! Meutim, imali smo

    jednu s belim i svetloplavim kvadratiima, koja je stigla prenekoliko nedelja; setila sam je se i pokazala joj je.

    ujte, s belim i tamnoplavim kockama imamo ovu, krojenu upun krug, kako vam se ini, da li biste je probali?

  • Sluajte odseno ree u tom sluaju bih radije uzelasuknju s cvetnom arom.

    Opsednutost nekom bojom nije se zavravala samo naoajnikoj potrazi za odreenom nijansom ili arom; muterije suesto traile boje i sfumature koje postoje samo u njihovoj mati.

    Izvinite, gospoice ree jednog dana lepa devojka prijatnimi utivim glasom videla sam u izlogu vrlo lepu crvenu suknju,imate li je u jo nekoj boji?

    Naravno odgovorih, trudei se da to bolje uzvratim nanjenu ljubaznost imamo plavu.

    Ona besno odvrati: Ali to nije isto!Onda joj rekoh, pokuavajui da se obuzdam: Model je isti,

    samo je boja drugaija.Devojka mi se obrati: Pa vidite da je drugaija?Ponekad bi zahtevi bili ne samo nejasni ve krajnje

    uznemirujui: ujte, ova bluza bode oi! Nemate neku nenijuboju? Osim toga, u ovome ovde oseam se previe, previegestapo!

    U vie navrata sam, za vreme studija, nailazila na temukvarenja jezika izazvanog takozvanim kulturnim zagaivanjem.

    Ali ovde nije bilo nieg naroito kulturnog. Sve dame suprilagoavale sebi izvesne nejasne rei koje su ule i potom seizraavale nerazumljivo.

    Dobar dan, htela bih neto to ide preko, da ga obuemispod neeg to ide iznad, pomalo alternativne boje... Ne znamda li ste me razumeli... to jest... malo je komplikovano, zar ne? Ovo je bio jedan od tipinih zahteva osobe s veoma jasnimidejama koja, meutim, ne ume dobro da ih izrazi.

    Nasuprot tome, postoje i one koje odlino umeju da se izraze,ali nemaju ni najmanju predstavu o tome ta hoe.

    Dobar dan, imate li crne kouljice? upitala me jeneoekivano jednostavno jedna mlada muterija. Naravno odgovorih, zadovoljna tako jasnim, odlunim i jednostavnimzahtevom. Pogledajte ovu, upravo je danas stigla, vrlo je ljupka,zar ne?

  • Hm, zapravo, nisam htela ba kouljicu, treba mi, u stvari,crna bluzica, dugih rukava, zapravo tri etvrti duine, ali crna!

    Pomislila sam da je previe lepo to su devojine ideje takojasne i jednostavno izraene. Tako je precizno izrazila i svoj drugizahtev, da sam zahvalila nebesima na njenom smislu zapraktinost.

    Mislim da imam upravo ono to vam treba! uzviknuh,pruajui joj bluzicu identinu onoj koju je opisala. Hoe li vamovo odgovarati? ta mislite?

    Da, ali vidite, htela sam neto od trikotae, ne od tkanine,razumete?

    Ne znam kako, ali imala sam nepogreiv oseaj kako jeobeshrabrena injenicom da joj pokazujem upravo sve ono totrai.

    ujte, imamo mnogo modela crnih bluzica s tri etvrtrukavima! rekoh, uz krajnji napor odravajui veseli ton kojimsam joj dotad odgovarala. Pokazala sam joj mnogo bluza, vie sene seam koliko tano, svakako ih je bilo mnogo. Mogu to sasigurnou da tvrdim zato to se seam gomile razbacanihbluzica koja je rasla na pultu.

    Eto, hm, ja, zapravo... hm, hm zamuckivala je devojkaizgubljenog pogleda.

    Da, slobodno recite ohrabrih je, ve pomalo razoarana. U stvari, ja, zapravo, hou pantalone, isto crne, ali

    pantalone! Jeste li ba sigurni? trudila sam se da budem ljubazna,

    iako sam ve potpuno izgubila strpljenje. Zar ne biste radijemalo pogledali okolo, da vidite ta vam se svia?

    Ne, ne, meni se svia sve, eto, samo sam htela crnepantalone, zapravo, ne, htela sam suknju, tanije, suknjudugaku do listova. Zapravo, ne, htela bih farmerke. Ili ne znam,ne znam. Izvinite. Do vienja!

    Izala je sporo i setno, ali za razliku od ostalih, koje vie ne bidolazile, ona je dolazila esto, da popria i zatrai savet. Nije bilamuterija kojoj je nemogue udovoljiti, bila je samo, to sam tek

  • kasnije shvatila, vrlo neodluna i vrlo usamljena.

  • M5.

    Sindrom kupomanije

    uterije kojima je nemogue udovoljiti sasvim su drugapria. Trae odeu nedefinisane boje, za ispod, za preko, a

    kad nau neto to se odlino uklapa u njihov ukus, onda seotkriva njihova istinska tajna drama: odgovarajua garderoba uzkupljeni komad.

    Ako kupe neku suknju, izbezumljuju se kako bi naleodgovarajuu koulju ili bluzu, i nemaju mira dok ne nau bakakvu su zamislile.

    Ima i onih koje ulaze u prodavnicu pokazujui par upravokupljenih cipela i trae neto to bi ilo uz njih.

    Ili one koje to je najvii stepen ludila nemaju ni najmanjupredstavu o tome ta bi kupile, ali po svaku cenu hoe da kupeneto.

    ujte, volela bih da vidim neto to bi ilo uz ovo.Dakle, ta dama trai od mene? Neto za ispod ili neto za

    preko? Neto za preko da stavi preko neeg ispod? Za nekusveanost? Za posao? Za ples? Za kuda? ta e da radi u tome?

    Neto to bi ilo uz ovo. Hoe da vidi samo neto to bi ilo.Taj zahtev me je iskreno razdraio.

    Imate li na umu neto odreeno? upitah je, da bih dobilabar neka uputstva.

    Sluajte, da sam imala neto na umu, sigurno vas ne bihpitala za savet!

    Progutala sam gorinu.Ali nepristojan odgovor nikako da mi sklizne niz drelo.

    Sluajte odgovorih bez zadrke bolje vam je da pogledatemalo okolo i da smislite neto, poto sam ja svoje ideje iscrpela!

    Moda mi je bio potreban odmor. Moda je trebalo na izvesnovreme da napustim ovo mesto i ovu ulogu prodavaice-psihoanalitiarke.

    S druge strane, poela sam da primeujem da veina muterija

  • od kupovine trai mnogo vie od jednostavnog zadovoljavanjasopstvene tatine. Moje koleginice i ja razvile smo, radei kaoprodavaice, priblinu teoriju o klijentima i klijentkinjama kojidolaze u nau prodavnicu: svi, ak i oni koji na prvi pogleddeluju obino i normalno, kriju u sebi bolest mahnite kupovine,neku vrstu blagog i zaraznog sindroma kupovine, ija se klinikaslika ne moe objasniti jednim preciznim naglim uzrokom, i ijise sekundarni efekti na nas prodavaice jo ne mogu utvrditi.

    Izvesni asopisi vezani za neutaive elje podsticali su me dasve vie razmiljam o tom udnom sindromu koji se u poetkuanalizirao gotovo u ali, ali se proirio brzinom tornada. Uvlaimuterije u neumornu trku za izgubljenim i nikad pronaenimkomadom odee, komadom odee koji ima maginu mo daodagna, poput tapia arobnjaka Merlina, sve njihove brige,komplekse, griu savesti zbog previe konzumiranja mleneokolade, bele okolade i okolade s lenicima (zato to, recimoistinu, punjena okolada ne moe uvek da zadovolji prodrljivanepca).

    Ukratko, nije potrebno diplomirati psihijatriju da bi se shvatilokako se iza izvesnih udnih zahteva gnezde prvi simptomi vegalopirajueg sindroma kupovine.

    ujte, da li biste mi pokazali kombinacije? Imate li sparene? Pokaite mi sparene kombinacije? Ova haljina je protepana sa strane... Kako u da je obuem? Gospoo, moete je navui kao da je majica... vidite... ima

    otvor za glavu... Ma ta kaete! Ma nije valjda? Evo, sad u vam pomoi... rekoh, dok se bucmasta dama

    krivila nastojei da navue haljinu.Kad ju je obukla, zapanjeno se pogledala u ogledalo. Ooo, pa

    stvarno mi stoji k salivena! A ko bi rekao da je moe navubez otvora sa strane! Ipak, malo sam nekako naduvana...svakako, imam i ja tu i tamo vika, ali ono to se naduva moese i izduvati!

  • Imate gilipterke?Pitala me je devojica s ogromnom tetovaom na lopatici i

    prenaglaenim pseudorimskim naglaskom. Kako, oprostite? Gilipterke... male... za deake! Zar ne vi da sam ja malo

    mukobanjasta? Ovaj, ne... Imamo samo ensku odeu... ovde... odgovorih

    gotovo mucajui.

    Vrhunac smo dostigli onog jutra kad je pred zatvorena vrataprodavnice stala jedna gospoa.

    ujte, dobar dan... ree mi zamiljeno, dok samotkljuavala katance na velikim staklenim vratima imate limaramu Paole Barale?

    Kako, molim? rekoh, oiju jo punih sna i pare tople kafe. Htela bih maramu Paole Barale.eprkala sam po kartoteci seanja nastojei da prepoznam to

    ime i prezime. Jedina slika koju sam videla nije bila slika nekekreatorke, ve televizijske subrete koja ve dugo vremena se trtiu televizijskom nedeljnom popodnevu.

    Paola Barala, subreta? Da, ba ona! s nadom odvrati muterija. Ne, mi ih ne prodajemo. Nisam znala da je Paola Barale

    kreirala liniju marama. Ne, ne, ja hou ba njenu... ula sam da se prodaje! Samo

    njena marama ti ulepava vrat kao njoj! A... razumem... ao mi je, ali mi ne prodajemo maramu Paole

    Barale rekoh, jo ne shvatajui smisao onog to sam izgovorila. Dobro, odoh ja onda da je potraim negde drugde, do

    vienja!

    Izvinite, je l ova haljina sme da se potapa u varikinu? pitalame je jedna starija dama. Seam je se zato to sam bila uverenada je ispala iz televizora, umorna od reklamiranja poznatevarikine: smrdljivog proizvoda za izbeljivanje koji ve

  • generacijama skida nemogue fleke i prisiljava te da prostire veusred beskrajnog cvetnog polja, kako bi to bolje uivao ucvetnoj aromi.

    Ta reklama me je oduvek uasavala: zamislite samo kolikotreba da se mui ena u tim godinama nosei metrima i metrimaogromnu korpu punu mokrih stolnjaka i prostirui ih uogromnom cvetnom polju kilometrima dalekom od kue. I to beziije pomoi!

    Naravno, zato to svi prisutni jednostavno stoje i zure u njudok ona prostire na suncu ogromne zaslepljujue bele stolnjake.

    Stara gospoa je, zahvaljujui mojoj mati, koja je postala joivlja od mate autora reklame i jo uvrnutija od zahteva koji sumi tog dana upueni, dakle, pobegla s malog ekrana umorna odprostiranja vea i dola je u nau prodavnicu. To je bilo jedinologino objanjenje koje sam mogla da smislim kako bihopravdala njeno udno pitanje.

    Dakle... sme li da se potapa u varikinu? bila je uporna milabakica.

    Gospoo, haljina nije bela, ne znam ta da vam kaem.Bojim se da bi je varikina unitila. I na uputstvu za odravanjepie da nije preporuljivo...

    Ma, jeste li ba sigurni? Rekla bih da je tako, gospoo. Ali zato biste je stavljali u

    varikinu? Ako se isprlja, moete je oprati obinimdeterdentom...

    Da, znam... ali ako je jednom sluajno isprskam varikinom? Ako je jednom sluajno isprskate varikinom, upropastie je,

    je l tako? A je l vi esto koristite varikinu? A ne... ne... I ne pomiljam na to! Ipak... nikad se ne zna ta

    vam se u ivotu moe dogoditi. E, da... nikad se ne zna. Bolje da jo malo razmislim...Spustila je haljinu preko pulta i otila. Ko zna, moda se ova

    ila dama, poto je iskoila iz TV ekrana i okusila pravi ivot,prepala i odluila da se vrati svom lepom cvetnom travnjaku i da

  • prostire rublje.Komplikovana pitanja, nereive nepoznanice.Moda je najtei deo mog posla upravo pronalaenje pravog

    odgovora na sva pitanja: za to treba biti matovit i hladnokrvan.Mata kako bi se lake protumaila pitanja.Hladnokrvnost kako bi se izbegla neka nesmotrena emotivna

    reakcija i da bi se savladali iznenadni napadi smeha, para kojapod pritiskom izlazi na ui, vikanje, pla i sve one reakcije kojeneobina pitanja muterija mogu da izazovu.

    Jedino kad se pitanja postavljaju preko telefona, mogue jedozvoliti sebi pomalo mimike: Halo? Dobar dan, je l viprodajete haljine-kecelje s izvezenom tunikom ispod?

    Pokuala sam da zamislim haljinu koja bi mogla odgovaratineobinom telefonskom opisu.

    Setih se jedne koja pomalo lii na kecelju, te joj rekoh: Da...hm... mislim da ih imamo...

    Dobro, koja je robna marka?Odgovorih joj da mi ne prodajemo firmiranu garderobu, ve

    ono to kreira naa dizajnerka. I tako joj rekoh: Haljine praviValentina... Nemaju nikakvu marku. Deo su linije odee koja sepravi za prodavnicu...

    Odgovor me je ostavio bez teksta: Ne, ne zanima me koja jevaa robna marka! Zanima me robna marka haljine!

    I tako sam, bez rei i zatiena slepim telefonom, izvela pravupredstavu: napravila sam sve mogue grimase pokuavajuiverno da doaram ludilo za koje me je gospoa nadahnula.Shvatila sam da nisam uzalud izala na ispit iz predmeta istorijaplesa i mimike.

    To kreveljenje je bilo korisno, jer sam se posle toga osealamnogo bolje.

    Meutim, to nije bilo jedino pitanje koje me je, smatramprikladnim da ponovim, ostavilo bez rei.

    Svakog dana su me obasipali bujicom pitanja, sumnji, zahtevai molbi za savet, nad kojima se i dan-danas ponekad iznenadazamislim. U takvim prilikama, stajala bih kao ukopana, bolnih

  • stopala, usredsreena na misao koja mi se tako esto javljala:ma ta hoe ova?

    Izvinite... imate iroke mantile? Imate li pantalone u mukom fazonu? ujte... imate li tule?11 tule... ne... Ne... ne verujem,

    gospoo... Aha! A imate li inuve za tanice? Halo, dobar dan, imate li neto za pet, deset evra? Dajte mi neto to e malo da me razveseli... ujte, odvedite mog sina u toalet, mora da opere ruke! Sluajte, gospoice... Da li biste mi pokazali neki vulkanski

    demper? Kako, gospoo? Kako to mislite? Vulkanskidemper! S okovratnikom u obliku vulkana!

    Izvini, da nema sluajno rezervni uloak? Oprostite, imate li treger-majice s dugim rukavima? Treba mi termomajica. Meni treba termofor! Ali... imate li vi jo neto... osim ove majiice i ove haljine? Halo, dobro vee, imate li jo onu haljinu koja se pojavila u

    dodatku Mari Klera broj deset, na dvadeset etvrtoj strani? Vidite, volela bih malo agresivniju haljinu! Gospoo, je l vam odgovara majica koju ste probali?

    Odgovara mi, ali ne elim je! Kako to? Zaudara na jaja! Dobar dan. Imam trista milijardi dempera. Dakle, ovde mi

    ne treba nita, do vienja. Oprostite. Ova majica... kakvu svrhu ima? Ali, zar ovde nema haljina? Hoete li mi dati pinokija?Iako je zahtev zvuao udno, ovog puta sam bila sigurna da

    razumem znaenje: Da li bi vam ovi odgovarali? upitah,pruajui izuzetno mravoj gospoi u trenerci pantalone dokolena koje mnoge gospoe identifikuju s pantalonicama odcvetnog papira kakve je nosio slavni lutak.

    Ma, ne... Niste me razumeli. Potreban mi je pinokio zakaenje odee, ne pinokjete!

    ula sam mnogo izraza za ofinger; izraze koji se razlikuju u

  • zavisnosti od naina na koji se taj predmet oduvek naziva unekoj porodici: vealica, aufinger, dra. Izraz pinokio nikadnisam ula.

    ujte, hoete li mi dati manje uske pantalone? U ovima mi jeVenerin breg previe istaknut!

    Ove cipele nisu dobre. Previe ljapkaju! O, majko moja! ree jedna dama isprobavajui oigledno

    tesan top odjednom su mi porasle grudi! Imate li neku majicu za cigovanu suknju? Imate li pantalone do pola zadnjice? Majko moja uzviknu jednog dana neka mlada studentkinja

    ova suknja je ionako broj manja, a kad se jo uzme u obzir dasam usred ciklusa, ima da eksplodiram!

    Imate li ofinger veliine small? ujte, treba mi duga suknja manje-vie kratka, kako bih

    mogla da hodam...

    Bio mi je potreban odmor. Sigurno.Sve nedoumice su se rasprile kad je u prodavnicu ula ko zna

    koja po redu veito nezadovoljna dama i, preturajui po policikoju smo malo pre toga sredile trinaesti put u poslednjih polasata, neutivo upitala: Oprostite... ta ima ovde za mene?

  • I

    Napuljski predah(Ili: Ne ize samo prodavaice)

    ako sam odluila da prve godine neu protraiti dva danaodmora na koje meseno imam pravo i koje sam briljivo

    skupljala, nije prolo vie od est meseci kad me je sudbina, ilibolje rei moja sustanarka, primorala na tri dana prisilnogodmora.

    Sve uporniji zahtevi nezadovoljnih muterija nagonile su mojuve iznurenu psihu na zagonetne reakcije i neoekivano nasilnoponaanje.

    Verovatno je u pitanju bio sluaj galopirajueg sindromakupomanije.

    Tako sam jednog jutra, jednog blagog jutra s poetka jeseni,umesto da se mahnito i oajniki posvetim uenju, poela dapokazujem prve znake delirijuma i, zamiljajui da sam jo uprodavnici, bacila sam se na sreivanje fioka, pisaeg stolazatrpanog knjigama, kredenca s posuem, ormana i svega onogto je moj zamagljeni um procenio kao nesreeno.

    Poput crnog viteza koji se sprema da savlada belog viteza usrednjovekovnom dvoboju, vrtela sam se po kui naoruanapeglom i kukastim tapom kojim sam skidala izguvanu odeu svisokih ofingera.

    I dok su mi se u mislima, uokvirene oblaiima poput onih ucrtaima o maku Silvestru, pojavljivale slike prodavnice uneredu, s gomilama pantalona i dempera nabacanih popo