Viktor Schauberger - Život u učenju od prirode

Jane Cobbald

V I K T O R SCHAUBERGER

Život u učenju od Prirode

Jane Cobbald

VIKTOR SCHAUBERGER

Život u učenju od Prirode

SADRŽAJ

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

9

ZAHVALE

15

PREDGOVOR ALICKA BARTHOLOMEWA

17

U V O D

19

1. NASTANAK VODENOGA ČAROBNJAKA

2 3

2. KRIVUDAV PUT DO MUDROSTI

29

3. OSJEĆANJE ZEMLJINOGA PULSA

3 9

4. JAJA IJAJOLIKI OBLICI

51

5. RITMOVI ŽIVOTA

61

6. PRIRODNI MAGNETIZAM

6 9

7. KAKO STVARI RASTU

7 7

8. ŽIVOTNE ENERGIJE

87

9. MATERIJALNA RAZLIKA

9 9

10. NASLIJEĐE, N A D A H N U Ć E I VIZIJA

109

1 1 . PREDAJUĆI ŠTAFETU

121

12. U DVADESET PRVO STOLJEĆE

131

RAZGOVOR S GOSPODOM INGEBORG SCHAUBERGER

135

IZVORI, VEZE I PRIMJENE

143

KAZALO

149

PREDGOVOR HRVATSKOM I Z D A N J U

D A V N O J E R E Č E N O - jezici postoje da bi sc ljudi lošije razumjeli. Riječi ne mogu

uobličiti cjelovitost misli niti prenijeti sve nijanse značenja ili kulturnoga konte

ksta. Isto vrijedi i za definicije i sve druge izraze koji teže tome da precizno opišu

neku pojavu, nakon što su je prvotno izolirali od ostatka svijeta.

Nigdje takav problem nije bolje uočljiv nego u pokušaju sažetoga opisivanja čo

vjeka o kojemu govori ova knjiga. Drugim riječima, nemoguće je precizno defi

nirati tko i stoje bio Viktor Schauberger. Štoviše, u suvremenome poimanju svi

jeta, kojim vladaju specijalisti za razna područja, to je jednostavno nemoguće.

Viktor Schauberger nalikuje osobi izvan svoga pravog vremena. Vjerujem da bi

nekada davno - u doba vladavine možda dubokoumnijih doktrina koje su spa

jale umjetnost, religiju, filozofiju i znanost u neodvojivu cjelinu, što je danas ne

zamislivo — stvari stajale znatno drugačije.

T k o je, dakle, bio Viktor Schauberger? Pokušajmo sa - znanstvenik. Doista,

ako je znanost disciplina koja pokušava dokučiti istinu o prirodi svijeta oko nas,

Schauberger je to doista bio. Ali opet - kada bi Schauberger saznao da ste ga na

zvali znanstvenikom, vjerojatno bi se uvrijedio. Po pitanju metode, njegov je put

spoznaje bio potpuno različit. On se nije bavio analizom, razbijajući predmet u

sitne dijelove da bi na temelju djelića pokušao spoznati nešto o cjelini. On je pro

matrao cjelinu sa svim njenim neodvojivim elementima i vezama između njih.

Tako je otkrivao temeljna, upotrebljiva načela koja nisu imala usputne destruk

tivne učinke. Kako i bi? Bila su to načela Prirode same. Stoga gaje njegov put vo

dio u potpuno suprotnome smjeru od onoga kojim se kreće suvremena znanost.

Tamo gdje su oni vidjeli mrtvu tvar i mehanizme, on je vidio inteligenciju priro

de i živa bića. Dok su oni vodu smatrali kemijskim spojem, on ju je smatrao ži

vim bićem. Do biti vode nije bilo moguće doći promatrajući atome od kojih se

sastoji, njena se priroda otkrivala ponašanjem unutar većih sustava kojih je bila

9

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E

10

P R E D G O V O R

11

dio i koje je, prema Viktorom shvaćanju, animirala, bivajući nešto nalik krvi or

ganizma kojega znamo kao Zemlju. Kao i mi sada, tako se i Schauberger suočio

s manjkom izraza koji bi opisivali ono što je otkrio. Stoga je morao sam skovati

novu terminologiju. Ne treba posebno naglašavati da to također nije pripomo-

glo prihvaćanju njegovih ideja i razumijevanja svijeta. Razilaženja, animoziteti i

nerazumijevanje sa znanstvenom zajednicom bili su neminovni. Njegov put bio

je put intuitivne spoznaje funkcioniranja cjeline. Schauberger nije mogao shva

titi kako akademski ljudi (osim časnih iznimaka) ne uviđaju očigledne stvari

koje je, uz to, mogao zorno dokazati i demonstrirati - bilo eksperimentom, bilo

učinkovitošću nekoga izuma nezamislive efikasnosti, utemeljenog upravo na tim

načelima. Stoga ih je smatrao neznalicama. Oni mu nisu ostajali dužni. Ta on je

bio tek lugar, neobrazovan čovjek koji je većinu svoga života proveo u šumi. Zar

je to čovjek koji će davati lekcije desecima stručnjaka, znanstvenika, inženjera

i profesora?

Stoga, da ne bismo uvrijedili ni Schaubergera ni znanstvenike, pokušajmo ga

nazvati - filozofom. Doista, značajan dio njegovih zaključaka doveo ga je na trag

velikih filozofa povijesti, od antičke Grčke nadalje. Usporedba njegovih zaklju

čaka i zaključaka nekih od najvećih filozofa u povijesti pokazuje da između njih

skoro da nema nikakve razlike. Kada se ne bi znalo da je riječ o neobrazovanu

lugaru, čovjek bi pomislio daje Schauberger prepisao misli Platona, Heraklita,

Pitagore, Keplera, Goethea... Osim toga, filozofi su umovali, ali na temelju svo

jih zaključaka nisu stvarali praktične izume. Stoga propada naš pokušaj opisa

Schaubergera kao filozofa. Tek filozofa, u ovom slučaju.

Stoga pokušajmo s - izumitelj. Taj pojam doista ima puno veze sa Viktorom

Schaubergerom. Bio je inovator i izumitelj na mnogim poljima. Na popisu njego

vih izuma i inovacija nalaze se korita za spuštanje trupaca, brane, konstrukcije ko

rita rijeka, vodovodne cijevi, alati za zemljodjelstvo, letjelice koje su mogle levitira-

ti, čak i neke vrste »free energy « uređaja... Pa ipak, on nije bio »klasični« izumi

telj, nalik, recimo, Edisonu, koji je mukotrpnom metodom pokušaja i pogreša

ka dolazio do izuma koji su funkcionirali u okviru poznatoga znanja. Kada smo

već spomenuli Edisona - Schauberger je bio više nalik Tesli, intuitivnom geniju

elektriciteta koji je izume stvarao na temelju shvaćanja kako funkcionira sama

Priroda. On je stvarao izume, ali oni su bili tek posljedica otkrivanja načela koja

nitko prije njega nije uvidio. Schauberger je shvaćao principe cjelovitosti, ali je

bio i konkretan. Usprkos tome što je toliko volio boraviti u šumi, on nije nudio

povratak životu u šumi već tehnološki svijet zasnovan na potpuno drukčijim na

čelima od danas prevladavajućih. Istim onima koja vladaju u šumi i na svakome

drugom netaknutom dijelu našega planeta.

Schauberger je veći dio života proveo u frustraciji. Njegove ideje bile su toliko

drukčije od svega što čini suvremeni znanstveni i tehnološki idejni sklop, da za

pravo nikada nije imao priliku nametnuti ih. Sto može jedan čovjek protiv bu

jice? Ništa.

Ili ipak može bar nešto? Ono stoje Schauberger i napravio - ostaviti svoje za

misli i ideje onima koji dolaze. Jer ideje putuju dugo i polako - ponekad deset

ljećima (kao što zorno svjedoči i ova knjiga, prva koja predstavlja Schaubergera

na hrvatskome jeziku). Ponekad i stoljećima. Nadajmo se da ovo potonje neće

biti slučaj s Viktorovim otkrićima.

Toliko slova smo potrošili, a nismo definirali tko je bio Viktor Schauberger.

Možda bi neki apstraktniji izrazi poput »filozof prirode« ili »znanstvenik rene

sansnoga t i p a « , bio manje neprecizan - ali zato ne bi bio ništa više precizan.

S obzirom na to daje Schauberger bio čovjek sa sposobnošću pronicanja dubo

ke magije prirode kroz proučavanje vode, možda je, na kraju krajeva, izraz koji

ga najbolje opisuje upravo onaj po kojemu je i postao slavan.

»Čarobnjak vode«.

Doista, bio je potreban čarobnjak đa bismo shvatili što ta obična, svakodnevna

vođa, tvar koje oko nas ima u gotovo neograničenim količinama, uistinu jest.

K R E Š I M I R M I Š A K

Ovu knjigu posvećujem gospodi Ingeborg Schauberger,

iznimnoj i odlučnoj dami koja je vjeru u svoga svekra

održala više od pedeset godina.

ZAHVALE

Oko ove knjige pomogli su mi dragi prijatelji: Jenny Mitchell u Australiji; Wolf

gang i Susanne Prock, Johannes Stadler, Jorg i Ingrid Schauberger te gospoda In-

geborg Schauberger u Austriji; Curt Hallberg u Švedskoj te Alick Bartholomew,

Nick Raeside, Denise Tearle i Gill Whitehurst u Ujedinjenome Kraljevstvu. Za

hvaljujem svima, a osobito svome partneru Nigelu Thorleyu koji je bio izrazito

dobroćudan za vrijeme cijeloga ovog projekta.

Kako ova knjiga obuhvaća i stanovita sporna područja, izazvat će razlike u mišlje

njima o svome sadržaju. Za njih i pogreške u tekstu sama snosim odgovornost.

Jane Cobbald

OPASKA ČITATELJU

Viktor Schauberger živio je u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća, u svijem vrijedno

sti drukčijih od današnjih. Jedna od promjena koje su se otada dogodile jest odnos

prema lovu. Za njegova naraštaja, odlazak ljudi u lov predstavljao je prirodnu stvar.

Nije vidio ništa sporno između lova i svojega silnog poštovanja Prirode. Danas je

svijet složeniji i mnoge su vrste u divljini ugrožene pa neki od nas imaju o tome po

dijeljene stavove. Međutim, neporecivo je da brojne od njegovih izvanrednih priča

potječu iz vremena dok je, loveći, samovao u planinskim šumama.

ZABILJEŠKA O ILUSTRACIJAMA

Knjiga sadrži izbor crteža Viktora Schaubergera koji ranije nisu objavljivani u ovo

me obliku. Izabrani su iz nizova skica koje je nacrtao 1946. i 1947. godine. Bilo je to

teško razdoblje za njega i njegovu zemlju. Nije mogao nastaviti ni s jednim od pro

jekata na kojima je prije radio. Našao se u izolaciji vlastita doma. Onemogućen da

radi na bilo kakvome praktičnom izazovu na otvorenome, povukao se u sebe. Crteži

su nastali na papiru s crtovljem, uglavnom bez popratnih objašnjenja.

15


16

PREDGOVOR

A L I C K A B A R T H O L O M E W A

Po mome mišljenju, oni omogućuju letimičan pogled na svijet kakvim ga vidi

Viktor Schauberger. Svjedoče o njegovu opažanju pojavnih oblika u Prirodi i nje

govu uviđanju njihova značenja. Neki od njih doimaju se poput vrtloga u brza

ku; drugi su pak nalik sitnoj ribi. Ostali se mogu tumačiti na oba načina. Sve su

to dijelovi kontinuuma koji pokazuju njegovu očaranost neprekinutim procesi

ma koje je promatrao u igri oko sebe. Svjedoče o njegovu geslu »kapieren und

kopieren«, shvati i preslikaj. Drugim riječima, ponajprije nastoj razumjeti Pri

rodu, a potom ju preslikaj.

Skraćenice Schauberger ovih izvora upotrijebljenih u ovome rukopisu:

VČ - Vodeni čarobnjak

PKU - Priroda kao učitelj

PZ - Plodna zemlja

EE - Evolucija energije

Pojedinosti o ovim knjigama moguće je naći u Literaturi i dodatnim uputama,

na 141. stranici.

VIKTOR SCHAUBERGER dao je osobit doprinos znanju o svijetu Prirode. Slavan

je po svojim otkrićima u području proučavanja vode, u poljoprivrednim tehni

kama i na području energije - što poboljšava, a što ugrožava život. Schauberger

nam donosi sveobuhvatan, cjelovit pristup razumijevanju Prirode. Rabeći sjajna

rješenja u Prirodi, izumio je uređaje za proizvodnju energije da bi ljude oslobo

dio robovanja rušilačkim izvorima energije. Razvio je poljoprivredne postupke

kako bi poboljšao kakvoću tla i usjeva.

Schauberger je pokazao da kod uravnoteženih ekosustava koji su u skladu s pra

vilima bioraznolikosti postoji veća kreativnost i evolucija viših i složenijih oblika

života, ali da u njima istovremeno vladaju red i stabilnost. Otkada su prohodali Ze

mljom, ljudi surađuju s Prirodom. Iako smo još uvijek dio nje, danas se ponašamo

kao da smo superiorni, dominirajući nad drugim vrstama i zlorabeći njezinu dare

žljivost. Viktor je prije osamdeset godina upozorio - nastavimo li djelovati protiv

Prirode, Zemljini ekosustavi će oslabjeti, klima će postati razorna, a ljudsko će se

društvo raspasti u ekstremnome nasilju, pohlepi i pandemijsldm bolestima.

Pred nama je posve osobita knjiga. Iz Janeine očaranosti glavnim likom proi

zlazi želja da otkrije kako je djelovao Schaubergerov um. Viktor je bio intuitivan

vizionar - inženjer prije nego egzaktni znanstvenik - te je bio zaokupljen razu

mijevanjem zagonetnih procesa Prirode. Jane Cobbald nam pruža vrijedne uvi

de u Viktorov svjetonazor. Vješto je uvela njegov glas u tekst navodeći anegdote

koje ocrtavaju njegovu osobnost.

Većina istraživača iz knjiga saznaje što treba očekivati da će vidjeti, a potom

promatra ono što je nesvjesno očekivala. Viktor Schauberger nije imao takvih

očekivanja. Promatrao je s ushićenjem djeteta. Jane ženskom intuicijom prenosi

taj osjećaj zadivljenosti.


18

U V O D

I S P R V A M E zamislima Viktora Schaubergera privukao njegov rad s bakrenim ala

tom. Odrasla sam na farmi i sjećam se registriranja podsvjesne tuge kada sam se

zapitala treba li ljudski odnos prema Zemlji i njezinim bićima biti baš takav. Sje

ćam se ovaca u toru u proljeće. Ovce su još poludivlje pa, iako fizički dobro zbri

nute, torovi se nisu doimali pravim mjestima za njih. Obrađena polja me tako

đer nisu privlačila. Sume i divljina, manje obuhvaćeni dijelovima posjeda, bila

su mjesta na kojima sam željela boraviti.

Već odrasla, u 1990-ima čitala sam o Viktoru Schaubergeru i nadahnjivala se iz

vješćima o njegovu radu s bakrenim alatkama. Činilo se to tako profinjenom za

misli. Možda je naposljetku ipak moguće pronaći drukčiji način obrade zemlje.

Bila sam primorana pričekati još deset godina prije nego što sam mogla nasta

viti s takvom zamisli. Tada sam imala vrt, tipičan engleski vrt s cvijećem i po

vrćem. Nisam bila odveć uspješna vrtlarica, iako mi nije manjkalo entuzijazma.

Tada sam započela upotrebljavati bakrene alatke u svome vrtu. Radeći s njima

postupno sam uočavala da je riječ o posve drukčijem osjećaju. Alatke su sjekle

tlo čistim rezovima. Dobiva se osjećaj da se radi sa zemljom, a ne protiv nje. Su

protno tome, upotreba mojih starih željeznih alatki navodila me da se osjećam

kao da uspostavljam svoju volju nad vrtom.

Nikada neću zaboraviti berbu svojih krumpira prve godine. Nekoliko sam go

dina bila nastojala uzgajati krumpire u malim priređenim recima u dnu vrta, uvi

jek sa sličnim rezultatom. Svaki put pobrala bih jedva nešto više krumpira nego

sto sam ih posadila i svi su se odreda morali vaditi iz zemlje metalnom šipkom.

Ovaj put priča je bila posve drukčija. Biljke su bujno rasle, a početkom kolovoza

krumpiri su stali izvirivati na površinu tla. Skupila sam ih nekoliko da ih odmah

pripremim, a ostatak vratila u zemlju s pokošenom travom. Iskopavši krumpir

19

Njezina objašnjenja važnosti prave vrste gibanja, najkorisnije vrste temperatur

nih promjena i značenja oblika jajeta od osobite su koristi. Njezini opisi Vikto-

rovih uvida u rast biljaka, suptilnih energija uključenih u to i elektromagnetskih

interakcija u vodi i tlu pomažu da se demistificiraju ti procesi.

Nakon Viktorove smrti njegov sin Walter utemeljio je Schaubergerov istraživač

ki institut, Pitagora-Keplerovu školu. Janeini razgovori s njegovom udovicom,

gospodom Ingeborg Schauberger pomažu oslikavanju odnosa oca i sina.

Viktor Schauberger, iscjelitelj okoliša i pronalazač tehnologije naklonjene oko

lišu, živopisno je opisivao kako naše omalovažavanje zakona prirode donosi samo

katastrofe. Njegova vizija čovječnosti koja djeluje unutar prirodnih zakona staza

je koju moramo ponovno otkriti želimo li preživjeti.

Malo je mario za sebe, ali je s razumijevanjem usvajao kako živjeti u skladu s na

šim okolišem, posvetivši život unapređivanju života drugih. Njegovi uvidi od ži

votne su važnosti za nas danas, kada prevladavajuća znanstvena paradigma vidi

Zemlju kao inertnu materiju, a prirodu se smatra mehaničkim sustavom te se nje

zini resursi iskorištavaju na korist čovječanstva, pridonoseći uništavanju okoliša i

klimatskim promjenama. Jane Cobbald predstavlja djelo koje, vrlo čitko, unapre

đuje razumijevanje silno važnih i značajnih načela koje je Schauberger otkrio.

J A N U C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E

20

U V O D

Oduvijek me privlačila šuma. Satima sam mogao sjediti i gledati vodu

kako protječe, a da se ne zasitim i posustanem...

Postupno sam započeo igru s tajnim silama vode, predajući svoju svje

snost i prepuštajući vodi da na neko vrijeme ovlada njome. Malo poma

lo, ta je igra prerasla u vrlo ozbiljan izazov jer sam shvatio da je moguće

odvojiti svoju svjesnost od tijela i predati je vodi. Kada se moja svjesnost

najzad vratila, najdublje skrivena duša vode često mi je otkrivala najpo-

sebnije stvari...

Primjenjujući tu viziju zavezanih očiju, naposljetku sam razvio vezu s tajno

vitom Prirodom čiju sam bit postupno učio opažati i razumijevati.

Viktor Schauberger, Priroda kao učitelj, str. 29-30

21

potkraj kolovoza dobila sam obilan prinos, urod se približavao komercijalnom

uzgoju. Od svih tih krumpira samo je šest izvađeno rilom. Dok ovo pišem, oba

vila sam berbu ovogodišnjega krumpira, a prinos je jednako dobar kao i te prve

godine.

Nakon prve sezone lišila sam se svojih starih alatki od željeza. Nije mi više pa

dalo na pamet da ih upotrijebim u vrtu. Još sam uvijek povremeno entuzijastič-

na u svome pristupu vrtlarenju, ali moram kazati da je sada uspješniji nego rani

je. Sve je to vrlo osobno, a da tako i ostane, pridodajem kako mi se vrt sada čini

sretnijim.

Ova knjiga nastajala je iz osobnih zapisa. Bila sam očarana Viktorom Schau-

bergerom i pročitala sam sve što sam o njemu uspjela pronaći. Započela sam tra

gati za temeljnim načelima u nastojanju da u svojoj glavi posložim različite stra

ne njegova sustava.

Pred vama je rezultat takvoga nastojanja. U spisima Viktora Schaubergera tra

žila sam ono što je on vidio, njegova tumačenja zbivanja koja je promatrao, izu

me koje je razvijao kao rezultat svojih razumijevanja. Ovdje nije konačno objaš

njenje zamisli Viktora Schaubergera, to su prije zaključci mojih osobnih razmi

šljanja temeljenih na Schaubergerovoj ostavštini, koju je preveo Callum Coats, i

vlastitim obilascima mjesta u prirodi nadahnutim njegovim zapisima.

Moj je cilj istražiti različite strane njegova sustava razmišljanja i predstaviti ih

njegovim riječima. On je kovao nove riječi i pojmove da bi objasnio prirodne pro

cese koje je promatrao. Moj je osjećaj da Schaubergerova objašnjenja nisu tako

teška koliko su različita. Polazio je od osnovnih načela, putova Mudre Prirode,

kako ju je nazivao.

Mnoge njegove zamisli razilaze se s dominirajućom znanosti, a ponekad joj jed

nostavno protuslove. Kada se takvo što dogodi, slijedim Viktora Schaubergera,

iako se pozivam i na konvencionalnu znanost kada ona može pomoći u objaš

njavanju njegova načina mišljenja.

Jane Cobbald, siječanj 2006.

I. NASTANAK V O D E N O G A ČAROBNJAKA

D I O L U G A R S K O G A posla Viktora Schaubergera sastojao se u dovlačenju već pro

danoga drveta s planine. To se obično radilo tegllenjem na saonicama s upregnu

tim parom volova. Schauberger je mrzio gledati bol koju na teškom terenu živo

tinjama zadaje teret koji su morale vući i podnošenje vozačeva biča. Znao je ta

kođer da vozač mora natovariti saonice što je više moguće kako bi pokrio svoje

troškove i zaradio plaću.

Tragovi kroz snijeg bi se uništili kada bi vozač upotrijebio lance za kočenje na

strminama pa je običavao potjerati volove galopom koji im je trebao olakšati slje

deći uspon. To je iziskivalo veliki napor životinja te je ovoga puta jedna od njih

posve iznemogla. Vozač je sišao i dao oduška bijesu bičujući i urlajući na izmo

renu životinju da se podigne. Borila se da ustane na noge, ali se zapetljala u za

pregu. Schauberger je doviknuo čovjeku da prestane, ali ga je time samo još više

razjario. Ugledao je kako životinji na usta nadire pjena, a u očima sjaji posljed

nji tračak skršenoga duha.

Čovjek je tada dohvatio povodac sa srebrnim zvončićima i prebacio ga preko

leđa uspravnoga vola na drugoga koji je ležao. Kada mu gaje namjestio preko gla

ve, to je vola toliko užasnulo da je učinio zadnji napor da se podigne i tada podbo

čovjeka koji je odletio ustranu. Za vozača je to bila kap koja je prelila čašu. Opora-

vivši se od pada, dograbio je čekić, obišao oko saonica i odbio lance te su se ldade

s praskom stumbale niz kosinu. Tada je nestao s parom svojih volova.

Nakon što je neko vrijeme razmišljao, Viktor Schauberger vratio se nači

nu prijevoza koji mu se više sviđao, ali je do tada bio spriječen da ga ko

risti. Bio je to prijevoz niz planinske potoke. Takav je način ranije dvaput

odbačen iz dva razloga. Prvi je razlog bio taj što se smatralo da bi se tako

uništavala korita bujica, a drugi je bilo mišljenje kako teže klade bukve i

bora neće plutati.

23


24

I . N A S T A N A K V O D E N O G Č A R O B N J A K A

25

Znao je kako je njegov otac prevozio tone bukovih stabala vodom na ve

like udaljenosti. Sjećao se očeva objašnjenja da noću i osobito za mjeseči

ne voda postaje svježija i žustrija te tako s lakoćom nosi teške trupce. Na

pravio je improviziranu branu i ustavna vrata te u nju nabacao raspršene

klade. Idućega jutra plutale su bez teškoća potokom, ali čim su se sunčeve

zrake probile do vode, drvo je potonulo. Kloneći se dnevnoga svjetla, Vik

tor Schauberger uspio je gotovo cijelu pošiljku, osim nekoliko jogunastih

»utopljenika« zaostalih u dubokoj jaruzi, spustiti u dolinu.

Viktor Schauberger zacijelo je bio usamljeno dijete. Imao je nekoliko braće i se

stara, ali izgleda daje vrijeme najradije provodio lutajući šumom u blizini svoga

doma u gornjoj Austriji. Njegov otac, djed i preci kojih se uspijevao sjetiti, radili

su u šumama. Mladi Viktor upijao je njihove tradicije te se u svom kasnijem ži

votu često prisjećao mudrosti koje su mu oni prenosili.

Nije bio zaneseni školarac. Njegova tri starija brata krenula su na sveučilište, ali

kada je otac poželio da i on krene njihovim stopama, Viktor je odbio. Već je bio

zamijetio da previše učenja iz knjiga sprečava ljude da uoče čuda koja je on tek

započinjao opažati. Nije želio doživjeti istu sudbinu, a u tome ga je podržavala

majka. Dogovorili su se da će se školovati za državnog lugara.

Navršio je dvadeset četvrtu kada je izbio Prvi svjetski rat, te je unovačen. Borio

se u Rusiji, Italiji, Srbiji i Francuskoj te je naposljetku ranjen. Nakon rata zapo

slio se kod princa Adolfa von Schaumburg-Lippea gdje je preuzeo skrb za 21000

hektara gotovo nedirnutih šuma u Gornjoj Austriji. U tom velikom lovištu bio

je najbolji lugar i lovočuvar.

Godine 1924. princ je pokrenuo natječaj ne bi li pronašao najučinkovitiji način

da zrelo drvo dovuče s udaljenih područja u planini. Viktor Schauberger bio je

nastavio sa svojim promatranjem Prirode te je sada predstavio svoje ideje o ka

nalu za odvoženje trupaca koje je temeljio na svojim proučavanjima. Njegova je

polazna točka bila da izgradi korito onako kako se kreće vodeni tok, a ne kako

to stoji u uobičajenim zamislima o izgradnji kanala. Kako se radilo o neortodok

snoj zamisli, a on je bio tek obični lugar bez službenoga obrazovanja u tome po

dručju, možda i ne iznenađuje što je njegov prijedlog smjesta odbijen.

Otprilike u to vrijeme Viktora Schaubergera zamijetila je princeza, mlada žena

princa Adolfa, dok je u njegovu lovištu lovila na svoj rođendan. S istančanim smi

slom za pravi trenutak, zazvao je za nju jelena dvanaesterca tradicionalnim nači

nom austrijskih lovaca, puhanjem u školjku. Poslije nezaboravnoga prvog obila

ska, princeza je provodila sve više vremena loveći u tom prostranom području, a

Schauberger ju je pratio u ulozi lovočuvara. U jednoj takvoj prilici raspravljali su

o natječaju koji dotada još nije donio nikakva korisnog rezultata, pa se razgovor

usmjerio na prijedlog Viktora Schaubergera. Princeza se zanimala za potanko

sti. Iako su joj tehničke pojedinosti vjerojatno bile nejasne, mogla je shvatiti da

bi, uspije li, ta zamisao bila daleko jeftinija od svih drugih.

Po povratku, princeza je uvjerila svoga supruga da pobliže pogleda lovočuva-

rev neobičan, ali obećavajući nacrt. Sporazum je bio na pomolu. Nacrt je trebao

biti prihvaćen p o d uvjetom da Schauberger osigura novac. Pokaže li se uspje

hom, bit će obeštećen. S druge strane, imat će potpuni nadzor nad nacrtom i iz

gradnjom kanala.

Da skratim dugu i događajima ispunjenu priču, Schaubergerov kanal nadmašio

je čak i njegova osobna očekivanja. U to doba, manje od desetljeća nakon pada

Carstva, austrijsko društvo bilo je još uvijek izrazito hijerarhično. Prihvaćajući tu

osobitu priliku koju mu je princ ponudio, Viktor Schauberger je izašao iz svoga

mjesta u toj rigidnoj hijerarhiji. Od toga trenutka njegov se život počeo razliko

vati od života njegovih predaka.

Schauberger je otada bio poznat kao »vodeni čarobnjak«. Napustio je posao

kod princa i krenuo u izgradnju sličnih objekata posvuda u središnjoj Europi. Po

stao je namještenik vlade u Beču. Jednom je znanstveniku bilo određeno da su

rađuje s njim kako bi demistificirao Schaubergerova shvaćanja onima s tradici

onalnijim obrazovanjem. Schaubergerov je rad objavljen u znanstvenim časopi

sima. Patentirao je nekoliko izuma za poboljšanje kakvoće vode.

Čak i u najranijoj mladosti moja najveća želja bila je shvatiti Prirodu i ta

kvim se razumijevanjem približiti istini, onoj istini koju nisam mogao otkri

ti ni u školi, niti u crkvi.

Viktor Schauberger, PKU, str. 29

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E I . N A S T A N A K V O D E N O G Č A R O B N J A K A

27

Nakon što je oslobođen, posvetio se novome području ispitivanja - poljopri

vredi. Još ga je uvijek vukla želja za otkrivanjem tehnologija koje bi poboljšale

kakvoću života ljudskih bića i uspostavile prosvijećeniji odnos s planetom Ze

mljom. Provodio je terenska ispitivanja s poljoprivrednim alatkama presvučeni

ma bakrom, koja su dovela do izvanrednih rezultata. Međutim, opet je bio spri

ječen da postigne ikakvu komercijalnu primjenu svojih zamisli.

Suočivši se s još jednom nepremostivom zaprekom, vratio se svojim drugim

istraživanjima i naposljetku primio neku vrstu podrške akademskoga establiš-

menta. Nakon strahota posljednjega rata postao je uvjeren da su njegovi prona

lasci ponudili ljudima njemačkoga govornog područja priliku da se iskupe za gri

jehe pred ostatkom svijeta. Mogli su donijeti bolji svijet cijelome čovječanstvu.

Jednako je tako nužno pročistiti sadašnji pristup onih koji kao političari otu

đeni od Prirode osuđuju (našu) sadašnju sudbinu, situaciju za koju je cijelo

pučanstvo također bez sumnje krivo. Slobodnim i dragovoljnim otkrivanjem

najveće tajne Prirode to se, barem djelomice, može ispraviti.

Viktor Schauberger, svibanj 1945., EE, str. 91

Posljednja epizoda njegova života vrlo je tužna. Godine 1958. posjetila ga je ne

kolicina Amerikanaca. Obećali su mu sve pogodnosti koje su mu bile potrebne,

pod uvjetom da dođe u Ameriku nastaviti svoja istraživanja. Takve je pozive pri

je odbijao, ali ovaj je, iz nekih razloga, prihvatio. Viktor i njegov sin Walter otišli

su u SAD iako nije govorio engleski, a Walter tek pomalo. Došao je u Ameriku,

ali se obećane pogodnosti nikada nisu ostvarile. Viktor i Wilter bili su prepušte

ni sebi u bungalovu u Teksasu, ne radeći ništa. Viktor se razbolio i zatražio da se

vrati kući. Dopušteno mu je uz uvjet da potpiše dokument na engleskome koji

su mu ponudili domaćini prema kojem se odriče svih svojih prava na sadašnja i

buduća otkrića. Bio je častan čovjek pa, otkrivši s čime se morao složiti, shvatio

je da ne može nastaviti svoje životno djelo. Umro je u tjednu u kojemu se vratio,

25. rujna 1958. u Linzu, u Austriji.

Kako je rad Viktora Schaubergera postajao sve poznatiji, ne iznenađuje da je

privukao pažnju nacista. Godine 1934. Adolf Hitler ga je pozvao u Berlin. Hi

tler ga je srdačno pozdravio govoreći mu kako je proučavao njegov rad te da ga

se dojmilo ono što je pročitao. Njihov prethodno predviđen tridesetminutni sa

stanak potrajao je sat i pol. Cijeneći istinu i ne pokazujući obzir za interese vla

sti, što je obilježilo čitav njegov život, Viktor Schauberger nastavio je Hitleru go

voriti gdje je njegova politika upravljanja energijom i riječnim tokovima otišla

U krivome smjeru. Hitler se zainteresirao i zatražio od njega da razgovor nastavi

s njegovim znanstvenim savjetnicima. Međutim, sastanci sa savjetnicima poka

zali su se manje plodonosnima.

Tako je izgledao život Viktora Schaubergera u 1930-ima. Našao se u vrtlogu no

vih pronalazaka. Prijavljivao je patente za uređaje za proizvodnju energije. Cijelo

vrijeme uživao je podršku nekolicine uglednika, opirući se pritisku establišmen-

ta. Bio je uvjeren da su suvremeni oblici proizvodnje energije opasni, razarajući

i otrovni, te da Priroda djeluje drugim, graditeljskim sustavom stvaranja. Vjero

vao je da je samo dubokim razumijevanjem djelovanja Prirode moguće otkriti

alternativni način koji bi poboljšao kvalitetu života.

Godine 1941., pred izbijanje Drugoga svjetskog rata, Schauberger je unovačen

iako je još trpio od posljedica ranjavanja u prethodnome ratu i bio suviše star za

aktivnu službu. Viktor Schauberger ostavio je nekoliko zapisa iz toga razdoblja

u kojemu je bio obvezan nastaviti svoja istraživanja u njemačkoj službi. Godine

1943. prebačen je u SS. Pod prijetnjom smrću bio je obvezan raditi za Heinricha

Himmlera. Dodijeljen mu je prostor u blizini koncentracijskoga logora Mautha

usen te mu je naređeno da u osoblje pozove logoraše. Uspio je izvući neke ustupke

- svi koji su s njime radili prebačeni su iz logora i dopuštena im je civilna odje

ća. Uspostavili su svoju radionicu u dvorcu Schonbrunn, a nakon savezničkoga

bombardiranja, nastavili su raditi u selu Leonstein u Gornjoj Austriji.

Pri kraju rata Amerikanci su počistili njegov prostor u Leonsteinu, a Rusi od

nijeli sve iz njegova bečkog stana te ga potom zapalili. Nakon što je rat završio,

američke su ga snage držale nekoliko mjeseci u zatvoru. Gotovo je neprekidno

ispitivan o svome radu te mu je savjetovano da ga prekine.

2 . KRIVUDAV P U T D O M U D R O S T I

J O Š u M L A D O S T I Viktor Schauberger jednoga je dana ugledao nešto što

je ostalo uza nj do kraja života. Na prvi pogled nije to bilo ništa neobično,

i mnogi od nas su to vidjeli, ali je tom osobitom prilikom shvatio njegov

golemi značaj i dobio nadahnuće za glavninu svoga budućeg rada.

Bio je u planini i stajao uz potok. Brzak je bio širine otprilike metra. Kri

stalno jasan, leden i brz. Mučile su ga mnoge stvari i dovele na to mjesto.

Još u djetinjstvu majka mu je govorila da se duhovi umrlih vraćaju na takve

potoke kako bi pomogli živima u teškim vremenima. Rekla mu je da će i

ona također biti ondje da mu pomogne. Sada, kada je odrastao, osjećao je

da mu je potrebna njezina pomoć. Zurio je neko vrijeme u vodu, puštajući

svoj pogled i svijest da prate njezin tok, ali pomoć se nije pojavila.

Razočaran, predao se. Stavio je štap u vodu da bi se prebacio na drugu oba

lu i, učinivši to, preplašio pastrvu koja je nepomično stajala u struji. U tre

nu se poput strijele bacila uzvodno. Smjesta mu se pojavilo nekoliko mi

sli. Kada ju je uzbunio, pojurila je uzvodno, protiv struje, a ne nizvodno.

Kakva ju je energija navela da postupi tako? Sinulo mu je kako je mnogo

puta ugledao pastrvu gotovo nepomičnu u brzaku potoka. Kako uspije

vaju mirovati u tako brzoj vodi, tek povremeno klepnuvši škrgama i za-

mahnuvši repom? Da sve bude još zagonetnije, Viktor Schauberger znao

je da nedaleko od mjesta gdje je stajao započinje visoki vodopad. Kako

se pastrva uopće ondje našla? Shvatio je kako prisustvuje pojavama o ko

jima konvencionalna znanost ne raspravlja. Sinulo mu je kako im to us

pijeva i kako bi to znanje mogao iskoristiti za opće dobro.

SPIRALNI PLES

Jedno od omiljenih štiva Viktora Schaubergera bila je Smaragdna pločica Hermesa

Trismegistosa, alkemičarski tekst iz drevne Grčke. Sadržavao je čuveno načelo:

koliko iznad, toliko ispod. Viktor Schauberger prepoznao je to načelo u kretanju

Zemlje kroz nebeski svod koje se zrcali u protoku vode u potoku.

29

A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 2 . K R I V U D A V I P U T D O M U D R O S T I

Planet Zemlja okreće se oko svoje osi. To nam daje dan i noć. Također, okreće

se oko Sunca pod kosim kutom tako da u različito doba godine prvo jedna, a po

tom druga hemisfera prima sunčeve zrake p o d izravnijim kutom. To nam daje

godišnja doba. I treće, cijeli sunčev sustav kreće se unutar galaksije koja nam daje

astrološke ere poznate kao staro i novo doba. Tako se planet koji nastanjujemo

vrti kroz svemir noseći nas sa sobom.

Tekućice na Zemljinoj površini zrcale takvo kretanje. Na daleko nižoj razini

možemo to vidjeti kada voda ulazi u odvod. Ona se prirodno vrtloži oko središ

njega vrtloga. Kako smo učili u školi, na sjevernoj hemisferi voda koja odlazi u

odvod vrtloži se suprotno od kazaljke na satu, a južno od ekvatora u smjeru ka

zaljke. Međutim, kada sljedeći put izvučete čep iz odvoda, promotrite središnji

vrtlog! On također slijedi svoj vlastiti zmijoliki ritam. Tako, na neki način, vidi

mo dvostruku spiralu. Vođa koja otječe vrti se oko središnjega vrtloga, a cjelina

se također leluja i pokreće.

Takvo se kretanje može vidjeti u načinu na koji sjemenke sikomore lepršaju kada

se ujesen odvajaju od matičnoga stabla, okrećući se i spuštajući zavojito podalje

na tlo. Odražava se to i u plesu, u valceru. Plesači se vrte jedan oko drugoga u ri

tmu glazbe, dok istovremeno opisuju veći krug krećući se plesnim podijem.

Sada zamislite sebe kako stojite na riječnoj obali. Po mogućnosti uz rijeku koja

teče prirodno te njezin tok nije izmijenjen ljudskom rukom. Promatrajte tok vode.

Ona ne teče jednako cijelom širinom rijeke. Najbrža je negdje blizu sredine, a sa

svim mirna uz obale. Svako ispupčenje ili zapreka, poput kamena, izaziva vrtlo-

ge nizvodno. Oni imaju svoje spiralne pokrete, a bačeni prut privremeno okreće

pravac — uzvodno, protiv struje.

Struja ne teče pravocrtno - zmijoliko opisuje širi luk. Zavojita je duž toka, po

put vode koja istječe iz kade ili poput planeta Zemlje koji se okreće u svemiru.

Naposljetku se cijeli vodeni tok kreće, a u širim riječnim dolinama nailazimo na

meandre. Na daleko manjoj i bržoj razini promatramo potočiće na plaži dok jure

svojim putom u more, vijugajući kroz pijesak.

Viktor Schauberger tvrdio je da voda u svome toku nastoji zrcaliti tri vrste kre

tanja planeta. Prvo, voda se okreće oko svoje osi: K R U Ž N O KRETANJE, poput

31


32

2 . K R I V U D A V I P U T D O M U D R O S T I

33

GRAVITACIJA I LEVITACIJA

Sunce je daleko najveći i najteži objekt u sunčevu sustavu. Zašto svi planeti ne

popadaju prema njemu? Zato što se kreću oko njega. Nešto u njihovu okretanju

sprečava ih od padanja na Sunce. Bliže nama, i drveće i ljudi rastu uvis, usprkos

gravitaciji. Nešto ih osnažuje da se opiru sili teži. Viktor Schauberger naziva tu

suprotnu silu LEVITACIJOM. Kako znamo iz iskustva astronauta, sila teža sla

bi pri uspinjanju iznad atmosfere. To upućuje na to da ona nije stalna.

Zamislite vrh kovitlaca. Dok vrtloži, on stoji na svojoj točki, očigledno prkoseći

gravitaciji. Jednom kada vrtloženje prestane, počinje padanje. Vrh kovitlaca ne sto

ji na jednome mjestu poput balerine. Kreće se po površini opisujući veću spiralu.

Drukčije rečeno, kreće se ujednačavajući kružno-spiralnu prostornu krivulju.

Sada zamislite kapljicu vode na površini vrha kovitlaca. Kada se vrh zavrti, ka

pljica će odletjeti. Što ako se voda nalazi unutar vrška kovitlaca poput vode u nu

trini Zemlje? Bit će potaknuta da se digne.

Mislim da bi bilo daleko bolje daje Newton ponajprije razmišljao kako jeja

buka uopće došla gore.


Ta levitacijska sila koncentrira se prema unutra, prema vrtlogu u središtu spi

rale. Moćan primjer toga vidljiv je u primjeru tornada. Kod tornada masa pada

jućeg zraka i vode uzrokuje nastajanje središnjega vrtloga. Ponaša se kao divov

ski usisavač, noseći velike objekte na prilične udaljenosti - metrima, katkad i

kilometrima. Kada se kreće kako Priroda smjera, voda se kreće u kružno-spiral-

noj prostornoj krivulji i u svome kretanju sadržava levitaciju. T\j proces poma

že objasniti kako pastrva može preskočiti vodopad uzdižući se u središte spira

le vode koja se spušta.

Ako je spriječena da se kreće u tome pravcu, levitacija nestaje i površina vode

je ravna. To se događa s podzemnim vodama u nutrini Zemlje, sa sokovima dr

veća i s rijekom koja teče prema moru. Takva voda hrani i održava život u sebi.

planeta koji se kreću oko svoje osi donoseći nam dan i noć. Potom, voda VIJU

GA dok teče svojim koritom, kao što planet Zemlja vijuga dok rotira oko Sun

ca tijekom godine. I, najzad, sav vodeni tok uvija se i okreće u P R O S T O R N O J

KRIVULJI odražavajući cijeli sunčev sustav koji slijedi svoj put kroz galaksiju.

To je razlog zašto voda, prepuštena svojim vlastitim mehanizmima, nikada ne

teče pravocrtno.

Njegova osobita pronicljivost dovela je tu misao korak dalje - da je voda naj

zdravija i najpotentnija kada teče kako želi. Svoje spoznaje doveo je do praktič

nih primjena. Kanali za spuštanje klada koje je izgradio trebali su potaknuti vodu

da teče na način da nosi debla teža od sebe. Nacrt takvih kanala išao je za tim da

podupre to gibanje kružno-spiralnom prostornom krivuljom.

Jednoga dana mladi je Viktor Schauberger sjedio na obali jednoga od je

zera u blizini Oda u Gornjoj Austriji. Bilo je vruće ljetno popodne, a on

je razmišljao da zapliva.

Sjedeći ondje, zamijetio je neko kretanje vode u jezeru. Stala se kovitlati

bez vidljiva razloga. Drveće koje se našlo uz jezero nakon proljetnoga ota

panja i zaostalo u pijesku na njegovim rubovima, počelo se okretati zahva

ćeno kovitlacima. Nosilo ga je prema nečemu što se doimalo poput vrtlož

ne kade usred jezera. Ondje je zastalo, a onda je povučeno nadolje takvom

snagom daje deblima strgnuta kora. Drveće više nije izronilo.

Ponovno se sve smirilo, ali samo na trenutak. Iz jezera je nanovo počela

sve snažnija tutnjava koja je prerasla u urlik. Odjednom se, uz zvuk gr

mljavine, stup vode visok kao kuća izdigao iz sredine jezera i na površi

ni zavrtio poput lijevka.

A onda se srušio. Valovi su zapljuskivali obalu primoravajući Schauber

gera da se povuče s mjesta na kojem je dotada sjedio. Kada su se smirili,

površina jezera doimala se zamjetno višom.

Taj fenomen bio je poznat tamošnjim ljudima. Pričali su kako nakon du

gog razdoblja vrućeg vremena jezera počinju hučati, a potom izbijaju vo

deni stupovi.


3 .


35

što uključuje majstorstvo; akademsko jer se naučava u svim sveučilišnim ustano

vama.

Ta vrsta gibanja temelji se na pritisku, spiralnom rastu prema van. Kao i pro

izvodna snaga, tehničko gibanje vodi zagrijavanju, širenju i destrukciji kompo

nenata. Schauberger tvrdi da Priroda koristi to gibanje kako bi izazvala raspa

danje i truljenje. To se načelo primjenjuje u svakodnevnom životu. Staklenke za

konzerviranje obično imaju »sigurnosno d u g m e « u središtu poldopca s poru

kom da se sadržaj ne koristi ako se dugme može utisnuti. Ako se sadržaj počne

raspadati, širi se te sigurnosno dugine iskoči.

Današnja tehnologija stremi naprijed sa silama koje djeluju unazad.

Viktor Schauberger, EE, str. 174

Kao i kod svake energije, sa svakim oblikom gibanja povezano je zračenje. Sto

jeći uza stroj možete ga gotovo osjetiti. Prema tvrdnjama Viktora Schauberge

ra, pošaljete li ga kroz zrakopraznu cijev moguće je vidjeti tamnocrveno svjetlo.

Takva emanacija dovodi do pogoršanja kakvoće naše vode, naše hrane pa čak i

našega misaonog procesa. On vodu promatra kao živu krv živuće Zemlje i kaže

da voda koja se pokreće silom, tehnički, kroz turbinu primjerice, može oboljeti,

čak postati kancerogena. Viktor Schauberger govori kako su stari Grci znali za tu

tehnologiju, ali su se, za razliku od nas, odbili njome koristiti. Mislili su da je pre

opasna te su se radije oslanjah na snagu ljudi i životinja u fizičkim poslovima.

Ilije posvemašnja glupost ili najveći zločin svih vremena koristiti razgrade-

ne atomske energije za izgradnju svjetskoga gospodarstva.


Izvorno se gibanje također može osjetiti. Tko se nije osjetio osvježenim i smirenim

nakon što je neko vrijeme proveo na riječnoj obali promatrajući vodu kako krivu

da svojim putem prema moru? To gibanje predstavlja plavozelenu energiju koja se

razlijeva uokolo, osnažujući cijeli život i povećavajući plodnost okolnoga tla.

Pogledajte neke vodene biljke u brzim potocima. U brzim strujama one lelujaju

nježno, uspravno, više kao da su zahvaćene povjetarcem negoli bujicom koja se

obrušava na njih. Jedini put kada se takve biljke istrgnu iz korijena jest kada bu

jica izađe izvan nadzora i izgubi svoj ritam - primjerice, u poplavi.

Bilo je proljeće, doba mrijesta, jasna mjesečina obasjavala je noć. Viktor

Schauberger sjedio je pokraj jezerca u podnožju vodopada. Voda je po

put tekućega metala padala u jezerce, potom zažuborila i onda se smiri

vala. Kut mjesečine na vodi dopuštao mu je da promatra kruženje riba u

prozirnoj vodi jezerca.

Iznenada su se sve ribe razbježale. Iz nizvodnoga toka u jezercu pojavila

se velika pastrva. Započela je plivati ukrug. Plivajući, njezini su pokreti

postajali sve izraženiji, kao da se kretala u obliku osmice. Viktoru Scha-

ubergeru učinilo se da pastrva gotovo pleše neku vrstu narodnoga plesa.

Njezin put doveo ju je do uzburkane vode podno vodopada.

Nestala je. Sve stoje Schauberger mogao vidjeti bila je divlje uskovitlana

voda iznad mjesta gdje je zadnji put vidio pastrvu. Sljedećega trena po

javila se ponovno, ali stojeći na repu i plivajući s vidljivim naporom pre

ma gore. Dosegnula je vrh vodopada i kao da se odgurnula perajom svo

ga repa. Schauberger je začuo glasan pljusak kada se spustila u vodu nad

vodopadom.

JOŠ O GIBANJU

Viktor Schauberger spomenuti proces opisuje kao PLANETARNO GIBANJE

ili I Z V O R N O GIBANJE. To je pribrano, usredotočeno, centripetalno gibanje

koje privlači u središte spirale. Mehanički pronalasci industrijske revolucije te

meljili su se na obrnutom procesu. Naši strojevi rade spiralno prema van, stva

rajući buku, toplinu i pritisak. Takvi su strojevi poznati kao neučinkoviti. Kom

ponente unutar stroja, uključujući često fosilna goriva, djeluju posredstvom pla

mena. One se uništavaju da bi proizvele energiju ili gibanje te pritom oslobađa

ju otrovni otpad.

Schauberger je na tu vrstu gibanja ukazivao kao na T E H N O A K A D E M S K O ili

T E H N I Č K O gibanje: tehno od grčke riječi techne, u značenju umijeće ili vještina,


36


37

I dok tehnoakademsko gibanje uzrokuje pritisak kada se komponente susret

nu i eksplodiraju, izvorno gibanje ima suprotan učinak kada se one susretnu i

kondenziraju. Njihova međusobna povezanost vodi smanjenju pritiska što Vik

tor Schauberger opisuje kao BIOLOŠKI VAKUUM. Taj je princip primijenio u

nekoliko svojih izuma.

»Kako bi se to drukčije trebalo napraviti?«, pitanje je koje uvijek slijedi. Od

govor je jednostavan: točno suprotno od onoga kako se radi danas!


Ako promatramo potok kako se ruši niz planinsku strminu, pitamo se je li voda

gurnuta ili povučena? Jesu li šljunak i kamenje gurani ili vučeni uzduž korita?

Viktor Schauberger bi rekao da su povučeni baš kao što voda istječe kroz otvor.

Govori o tome kao o V U Č N O J SILI. Jednako tako, rekao bi da planet Zemlja

propada kroz nebesa.

Može se činiti očiglednim kako sposobnost vodotoka da nosi teške terete ovi

si o strmini njegova nagiba. Što je strmiji nagib, veća je sposobnost prenošenja.

Viktor Schauberger razmatrao je tu konvencionalnu mudrost. Kako su pokazali

njegovi kanali za prijevoz trupaca, vučna sila povezana s izvornim gibanjem ima

jednak ili veći kapacitet prenošenja na strmom nagibu, a ne uzrokuje uzburka

nost niti uništavanje vodotoka pri takvom postupku.

Ptice i ribe čija su tijela izvedena da razviju iste levitacijske energije, privuče

ne su svojim medijem dok se kreću. I ovdje vidimo suprotnost tehnologiji koja

pokreće sve naše strojeve. Tehničko gibanje odbija i potiskuje. Izvorno gibanje

poziva, privlači.

Ptica ne leti - nju se leti. Riba ne pliva - ona jeplivana.


Jednako tako, Viktor Schauberger tvrdi da u ljudskome tijelu nije srce to koje

pumpa krv, nego krv pumpa srce. U prilog tome, on kaže da kada je krv pregrijana,

primjerice dok osoba ima groznicu, zahvaćeno je i srce pa se ritam njegovih ot

kucaja mijenja.

Jedno od planinskih jezera znao je nadlijetati jastreb. Svake večeri, otprili

ke u isto vrijeme, pojavljivao bi se nad jezerom, kružio i ispuštao svoj sabla

sni krik, sjurio se nad vodu te odletio s lososom u kandžama. Za mladoga

Viktora Schaubergera, to je predstavljalo zagonetku. Lososi nisu površin

ski plivači. Kako ga je jastreb uspijevao zgrabiti, a da i ne smoči noge?

Na jednoj strani jezera nalazilo se stjenovito ispupčenje iz kojega je ra

sla visoka omorika. Jedne večeri uspeo se na drvo. Stajao je nepomično,

skriven zelenilom, promatrajući svojim teleskopom. Nedaleko ispod sebe

ugledao je losose koji su plivali u svojoj rupi. Jednim je okom budno mo

trio hoće li ugledati jastreba.

Točan kao i obično, stigao je nad jezero. Krcštavo se oglasio i objavio svoj

dolazak svima u dolini. Tada je započeo letjeti prema gore praveći nad

jezerom spiralu sa sve manjim krugovima. Iznenada se, poput kamena,

sjurio u jezero, a onda lepetom krila zakočio baš nad površinom. Veliki

losos već se koprcao u njegovim kandžama. Najzad je, s plijenom, odle-

tjeo preko šume.

Viktor je bio tako hipnotiziran jastrebom da je zaboravio gledati što su

radili lososi. Odlučio je sve dobro promotriti idući put.

Prvom prilikom vratio se i uspeo na drvo na izbočini odakle se pružao po

gled na jezero. Lososi su opet plivali u svojoj rupi. U sumrak jastreb je po

novno najavio svoj dolazak jezovitim krikom. Započeo je u spirali kružiti

nad jezerom. Ovaj put Viktor je pažljivo motrio losose i bio tako hipnoti

ziran njihovim kretanjem daje gotovo ispao iz sjedala koje si je namjestio

na drvetu. Lososi su plivali u istoj spirali, oponašajući let jastreba iznad

njih. Dok su se izdizali u vodi, imitirajući jastrebov način uspinjanja, pli

vali su sve bliže jedni drugima prema površini. Ribe u sredini spirale bile

su tako blizu jedna drugoj da su njihove peraje najzad probile površinu

vode. I tada se dogodilo. Njegova se sjena nadvila nad tim minijaturnim

vrtlogom i sekundu potom odletio je s lososom u kandžama.

Mnogim se večerima Viktor vraćao da promatra ovu dramu. Jastreb je sti

zao navrijeme i ispuštao svoj krik koji je odjekivao unaokolo. Svaki put

pak on se njihao na drvetu gledajući kako se svi u igri kreću jednakom

spiralom. I gotovo svaki put jastreb je odletio s lososom u kandžama.

3 . OSJEĆANJE ZEMLJINOGA PULSA

Na planinskoj visoravni nalazio se izvor prekriven trošnom kućicom. Ku-

polasta kamena koliba izgledala je kao da bi se svakoga trena mogla sru

šiti te ju je Viktor Schauberger, vrlo mladi lugar, odlučio porušiti. Njego

vi stariji sudruzi u lovu, međutim, nisu takvo što držali dobrom zamisli.

»Srušiš li tu kolibu«, rekli su, »izvor će presušiti«.

Iako u tome nije vidio nikakvu logiku, Schauberger je odlučio postupi

ti pažljivo. Zamolio je svoje ljude da obilježe svaki kamen dok rastavlja

ju kolibu kako bi je, pokaže li se potrebnim, mogli ponovno izgraditi.

Tako je i učinjeno.

Kao što su stariji predvidjeli, izvor je doista presušio. Visoravan je osku

dijevala vodom pa je izvor bio dragocjen. Po njegovim uputama kupola je

ponovno izgrađena, a nekoliko dana kasnije voda je ponovno potekla.

Iz tog je iskustva shvatio da postoji osjetljiva povezanost sunčeva svjetla,

topline i podzemnih voda, koju nije razumijevao u potpunosti.

ANOMALNA TEKUĆINA

Temperatura vode kritičan je dio sustava Viktora Schaubergera. Opće je pozna

to da je voda neobična supstancija te da je gušća u tekućem nego u krutom sta

nju. Zbog toga led pliva na površini vode. Ustvari, voda je najgušća na četiri Cel-

zijeva stupnja, malo iznad smrzavanja. Schauberger upućuje na tu temperaturu

kao na anomalnu točku ili točku neutralnosti. On kaže da je voda na toj tempe

raturi bez temperature.

Zemlja je prožeta vodom koja osjeća otkucaje mijenjanja temperature iz ritmo

va dana i godišnjih doba. Ti ritmovi zagrijavanja i hlađenja šire se u Zemlju. Za

uzvrat, podzemna voda neprekidno mijenja temperaturu. Kao što meteorolozi

izrađuju karte temperatura zraka, iscrtavajući linije između svih točaka jedna

ke temperature, sličnu je kartu, koja bi pokazivala sloj iste temperature, mogu

će izraditi za podzemne vode. One se zagrijavaju odozdo, a naizmjenično hlade

39


40

3 . O S J E Ć A N J E Z E M L J N O G A P U L S A

il

su Schaubergerovim kanalima za spuštanje trupaca mogle ploviti klade teže od

vode koja ih je nosila. U tim kanalima on je na nekim točkama ispuštao iskori

štenu, a punio korita svježom, hladnom vodom i takav se postupak odvijao ci

jelim tokom.

Vodeno tijelo također odgovara na ritam dana i noći, zagrijavanjem danju i hla

đenjem noću. Schauberger kaže da šumari tradicionalno najteža debla brzacima

spuštaju noću kada voda ima najveću snagu nošenja.

Viktor Schauberger imao je, promovirajući svoje neortodoksne zamisli,

mnoga neslaganja s establišmentom. Međutim, uživao je i podršku kru

gova od kojih to nije očekivao. Jedan medu njima bio je ministar poljo

privrede Andreas Thaler, i sam seljački sin. Thaler mu je ispričao sljede

ću priču:

»U blizini moje seoske kuće u Tirolu nalazi se izvor koji sam za vruće

ga ljeta s nelagodom promatrao jer je taj maleni izvor bio za mene i moje

imanje sve ili ništa. Godinu za godinom uspijevao sam napraviti da izli

jevanje toga malog izvora bude sve više i više dok se sve unaokolo poče

lo sušiti i prelazilo u smeđe. Što je vrijeme bilo toplije, voda je postajala

hladnijom i naposljetku tijekom ekstremno sušnoga ljeta izbijala je go

tovo dvadesetak koraka poviše prvobitnoga izvora. Voda je bila bolja i

obilnija.« (PKU, str. 67)

Kasnije je Schauberger naišao na drugi lutajući izvor, sličan onome na

imanju ministra Thalera, u crnogorskim planinama. Njegov mu je vodič

ispričao da se ljeti pojavljuje na višem mjestu u planini, a zimi nestaje i iz

bija u dolini. Viktor Schauberger uzeo je svoj termometar i izmjerio tem

peraturu vode u izvoru. Iznosila je točno 4 Celzijeva stupnja. Petnaest me

tara niže, voda je već bila toplija, 8 Celzijeva stupnja.

Voda na anomalnoj točki ima najveći kapacitet nosivosti jer je gusta i podržava

je okolna voda. Može nositi najviše plutajućih čestica tvari i otopina plinova. Ta

voda je zrela. Pripravna je predati svoje blago okolišu. Izvorska voda bogata je

spojevima ugljika koje skuplja na svome putu prema gore. Ti spojevi ugljika na

staju iz ostataka predaka one vegetacije koja sada cvjeta na površini. Kako voda

i zagrijavaju odozgo. Negdje ispod naših nogu sloj je koji se nalazi na anomalnoj

točki. Schauberger to opisuje kao G R A N I Č N I SLOJ.

Sada dolazimo do zapanjujućeg saznanja. Svaki dio vode koji se odmakne od

anomalne točke, bilo da se zagrijava do pet stupnjeva ili da se hladi prema tri

stupnja, proširit će se. Kada se nešto proširuje, kreće se prema van u svim prav

cima, uključujući i prema vodi na anomalnoj točki. To znači da se granični sloj

neprekidno steže uslijed vode koja se proširuje oko njega, poput zubne paste u

tubi. Sve dok nema poldopca, lagani pritisak pri dnu tube istiskuje pastu iz otvo

ra, točke najmanjega otpora oko mase zubne paste.

Obrnuto, svaka voda koja se hladi ili zagrijava prema anomalnoj točki, kako

postaje gušća, sažima se. To privlači više vode. Tako je sloj vode na anomalnoj

točki od četiri Celzijeva stupnja najgušći pa skuplja svu okolnu vodu.

Sve plovi, pluta i kreče se. Nema starija ravnoteže i nema stanja mirovanja.

Viktor Schauberger, VČ, str. 167

U podzemnoj vodi ispod nas djeluje pulsirajući ritam koji se proširuje ili zguš

njava odgovarajući na promjene temperature po danima ili godišnjim dobima. S

levitirajućim efektom Zemljina gibanja postupno se podiže prema gore. Ako je

biljni pokrivač odstranjen, tlo je izloženo izravnoj sunčevoj toplini, a rezultiraju-

ći puis topline vraća gornju granicu podzemne vode natrag. Sve dok je površina

zaštićena vegetacijom i zadržava se na stalnoj temperaturi, voda bez temperatu

re naposljetku će probiti.

Viktor Schauberger je u mnogim prilikama mjerio temperaturu izvorske vode u

trenutku izviranja iz zemlje i otkrio da je voda iz planinskih izvora zaista na tem

peraturi od točno ili približno četiri Celzijeva stupnja. U jakim izvorima voda za

država takvu temperaturu cijele godine. Ti su izvori najsnažniji ljeti, danju, kada

se zemlja zagrije i stegne bestemperaturni sloj.

U svakome vodenom tijelu, granični sloj se drži pritiskom okolne vode: hlađe

njem ili zagrijavanjem, ali uvijek proširivanjem. To je drugi dio objašnjenja kako


42


43

Temperatura je, dakle, razlika među različitostima iz kojih izrasta nepre

kidno gibanje evolucije, koja je sama rezultat napetosti što proizlaze iz su-

protstavljenih smjerova gibanja.


Temperaturni gradijenti pomažu nam razumjeti zašto tlo ponekad upija kišni-

cu, a ponekad je odbacuje na površinu. Ogoljena zemlja upija toplinu iz sunčeva

svjetla. Kada je toplija od kišnice, voda u tlu širi se brže nego kiša. Stoga postoji

negativni temperaturni gradijent iz zemlje prema zraku. To je dovoljno da spri

ječi kišu da prodire u tlo te ona otječe površinom. Na vrućim, bezvodnim tlima

takvo što dovodi do poplava nakon loša. Kiša ne može prodrijeti u vrelu zemlju,

stoga teče površinom.

Kada je tlo prekriveno raslinjem, ono ga štiti od izravne sunčeve topline te osta

je hladno. U tome primjeru nastaje pozitivan temperaturni gradijent. Topla kiš-

nica širi se u tlo gdje se hladi, što omogućuje daljnje upijanje kiše.

Gibanje vode rijekama do mora, isparavanje u zrak i ponovno vraćanje na ze

mlju u obliku kiše, poznato je kao HIDROLOŠKI CIKLUS. Schauberger dodaje

novu dimenziju općeprihvaćenomu razumijevanju toga ciklusa, opisujući pune

i polovične hidrološke cikluse. Kada je zemlja dostatno hladna daje upije, kišni-

ca zatvara svoj puni ciklus prolazeći kroza zemlju, sazrijevajući i pojavljujući se u

izvorima. Tada utječe u rijeke i potoke, isparava, oblikuje se u oblake i ponovno

pada kao kiša. On to naziva punim hidrološkim ciklusom. Kada je pokrov vege

tacije odstranjen, voda je spriječena da ulazi u tlo te tako otječe površinom. Tada

ponovno isparava te naposljetku pada kao kiša. Drugim riječima, voda ide preči

com, gubeći dio svojega puta kroza zemlju. Taj drugi proces on opisuje kao po

lovični hidrološki ciklus. Takva voda može biti pitka, ali nije tako zrela ili blago

tvorna kao voda koja je zaključila puni ciklus.

TEMPERATURA I RIJEKE

Zamisao o temperaturnim gradijentima također nam pomaže razumjeti što se zbi

va kada rijeka mirno teče svojim tokom, a što uzrokuje da nagriza svoje obale, na

nosi mulj ili plavi. Dio vode koji je najbliži anomalnoj točki jest onaj gdje je struja

postaje toplijom u dodiru sa sunčevim svjetlom, ona će ih predati. U boci kvali

tetne, tek natočene izvorske vode vidimo kako na stijenkama nastaju mali mje

hurići. To je ugljični dioksid jer se ugljik u izvorskoj vodi miješa s atmosferskim

kisikom. Ne potpuno jednako kao u gaziranoj mineralnoj vodi. Ako se vodu od

nese na hladno, tamno mjesto, poput podruma, tada će ponovno apsorbirati mje

huriće, ali će njezin okus i dalje biti neukusan i bljutav. Izgubila je svoju prvobitnu

pjenušavost, sve kvalitete koje je nakupila na svome putu kroz tlo.

Viktor Schauberger vjerovao je da temperatura objašnjava zašto katkad naduto

životinjsko truplo pluta na vodi, a drugi put opet potone i nikada se više ne po

javi. Ponajprije, tijelo je bilo zagrijano, širilo se i počelo truliti. Drugo, ono tone

do graničnoga sloja gdje se postupno sjedinjuje sa zemljinim energetskim odla

galištem. U prvome primjeru, životinjsko truplo se gibalo tehnički: lutalo je, ši

rilo se i zagrijavalo; u drugome, hladilo se i gibalo planetarno: nadimalo se, kon

denziralo. Kada peremo u toploj vodi, očekujemo da će svojstva zagrijane vode

odstraniti nečistoću. Pranje u hladnoj vodi je možda poticajno, ali ne odstranju

je učinkovito prljavštinu. Svaki postupak ima svoje mjesto.

Događa li se rast ili pad isključivo je pitanje temperature... Ona obdaruje

vodu njezinim temeljnim oblikom energije. U jednome primjeru to obilježa

va rast ili život, a u drugome pad ili smrt.

Viktor Schauberger, PZ, str. 68

TEMPERATURNI GRADIJENTI

Viktor Schauberger uveo je novi pojam da bi objasnio svojstva vode kada mije

nja temperaturu - pojam T E M P E R A T U R N I H GRADIJENATA. Voda koja se

odmiče od anomalne točke, zagrijavanjem ili hlađenjem, na negativnome je tem

peraturnom gradijentu. Odmičući se, ona predaje neke blagodati koje je priku

pila. Voda koja se približava anomalnoj točki postaje gušća i, prikupljajući to u

sebe iz okoliša, nalazi se na pozitivnom ili opadajućem temperaturnom gradi

jentu. Na negativnome temperaturnom gradijentu voda kao da izdiše, a na po

zitivnome kao da udiše.


P I S M O V I K T O R A S C H A U B E R G E R A S I N U 1 9 4 1 .


45 44

najsnažnija. Ta voda teče najbrže. Schauberger je naziva jezgrom vodenoga tije

la. Kada rijeka teče glatko i mirno, jezgra vodenoga tijela uvija se u sebe iz toplije

vode koja je okružuje, tako je hladeći i smanjujući pritisak na riječne obale.

Ako je biljni pokrov odstranjen s obala, površinu vode obasjava više sunčeva

svjetla pa rijeka mora obaviti više posla da bi upravljala tom dodatnom topli

nom. Umjetne betonske obale mogu biti hrapave i proizvoditi dodatnu toplinu

trenjem kako voda otječe. Kada je rijeka ispravljena ima strmije nagibe pa se s

njima također mora nositi.

Temperaturni gradijent upravlja i kakvoćom mulja na riječnim obalama. Jezgra

vodenoga tijela, najbliža anomalnoj točki, ima najveće svojstvo nošenja. Tako tim

dijelom rijeka nosi najveće kamenje. Kako se voda grije prema obalama, postu

pno odlaže manje čestice. Obale se učvršćuju najfinijim sedimentom koji djelu

je kao koža rijeke.

To shvaćanje navelo je Schaubergera da vidi glupost pokušaja da se rijeka kon

trolira ispravljanjem ili podupiranjem njezinih obala. Bilo je to, s njegova motri

šta, naopako razmišljanje. Rijeka nadzire obale, a ne obratno. U svojoj kritično

sti bučno je negodovao protiv vodnih vlasti. Objavljivao je pisma i članke optu

žujući ih za razaranje Rajne i Dunava, za pretvaranje bogatstava središnje Europe

u zatrovane kanale blata i gubitak mnogobrojnih jutara plodne obradive zemlje.

Takav vatreni val psovanja jednoga bivšeg šumara bez akademskoga obrazova

nja nije ga baš omilio vladajućima.

Rijeka, prepuštena sama sebi, sama će se i regulirati. Ona će čak prilagoditi

svoj vlastiti gradijent, omogućavajući sebi da teče optimalnom brzinom. Gdje

strmo pada, nastaje povećano trenje između slojeva vođe u rijeci, te rijeke s ko

ritom i obalama. To znači više topline, pa se voda zagrijava. Posljedica toga je

da voda odlaže dio sedimenta koji nosi. Zauzvrat, smanjuje se gradijent te tako

rijeka može teći hladnija i mirnija. U donjem toku ohlađena jezgra vodenoga ti

jela sada može uzeti više sedimenta. I tako nastavlja, udišući i izdišući, čitavim

putem do mora.

J A N E C O B B A L D : V I K T O R . S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E

PRAKTIČNE PRIMJENE

Djela ljudskih ruku dobrodošla su, vjerovao je on, sve dok se vodi računa o putu

kojim voda želi protjecati i dok se zadovoljava njezin okoliš. Godine 1927. prija

vio je, naposljetku odobreni, patent uređaja za regulaciju rijeke, koji uređuje ri

ječni tok iznutra. Radilo se o betonskim blokovima usidrenima u pravilnim raz

macima na određenim mjestima riječnoga korita. Unutrašnje površine blokova

bile su zaobljene tako da iznutra daju oblik jajeta. Zarezane su uskim kanalići-

ma koji vode prema unutra i prema gore u povećavajućoj krivulji prema sredi

štu protoka vodenog puta. Te kočione prepone, kako ih je nazvao, postavljene

su uzvodno gdje rijeka nagriza korito. Svrha tih blokova bila je da usmjeravaju

tok vode prema jezgri vodenoga tijela, podalje od obale. Kada su takvi blokovi

ugrađeni, rijeka je mogla nositi teže kamenje i sediment preko kočionih prepo

na i odlagati ih u nižem dijelu toka.

Drugo polje kojemu je poklonio pažnju bila je konstrukcija brana. Temperatur

ni gradijenti od ključne su važnosti za sigurnost brana. Ako je betonski zid brane

topliji ili hladniji od vode koju zadržava, razlika u temperaturi znači da će dva

tijela djelovati međusobno. Temperaturni gradijent određuje hoće li voda nagri

zati branu koja je zadržava, stvarajući pukotine u zidu, ili na nju odlagati sedi

ment i tako je ojačavati.

Godine 1930. Viktor Schauberger osmislio je zid brane tako što je uzeo u ob

zir temperaturna svojstva vode i pretvorio ih u prednost. Kada se površina jezera

zimi zamrzne, toplija voda, na četiri Celzijeva stupnja, uhvaćena je u klopku na

dnu. Predložio je postavljanje druge opne na unutarnjoj strani zida brane, prema

jezeru, s otvorom između tih dviju opni na vrhu i na dnu. U temelju brane, topli

ja voda bliža jezerskome dnu privučena je u pukotinu između dviju opni. Ona

raste i naposljetku curi preko ruba na vrhu brane. Voda koja je u dodiru s beton

skom branom toplija je od površine vode i okolnoga zraka. S manje izraženim

temperaturnim krajnostima, struktura zida brane ne uništava se tako brzo. Ljeti

je temperaturna razlika obrnuta. Voda s dna hladnija je od površinske vode i, bu

dući da je privučena prema gore, hladi zid brane. Ista zamisao sada ima suprotni

•16



48

3 . O S J E Ć A N J E Z E M L J N O G A l ' U L S A

49

Razgovori s Forchheimerovim kolegama potvrdili su Schaubergeru ono što je

već naslućivao. On i znanstvenici imali su u osnovi različita shvaćanja prirode

vode i onoga što ona znači. Schaubergerova polazna točka, nadahnuta njegovom

intuicijom i potvrđena brojnim iskustvima, jest da je voda živi entitet. To zna

či da ima svoju strukturu i osobine. Voda diše i prolazi kroz procese umiranja i

obnavljanja. Može biti zdrava ili nezdrava. On se usredotočio da shvati kako se

procesi života manifestiraju kroz vodu i kako te procese možemo voditi na do

brobit svih. Za znanstvenike s kojima se susretao, voda je bila inertna supstan

cija s nekim zanimljivim fizikalnim svojstvima. Schaubergerovo stajalište nije se

moglo usuglasiti sa stajalištem znanstvenika, čak ni polovično. On je promatrao

živi svijet, a oni su proučavali onaj mehanički.

Da je voda doista ono što hidrolozi drže da jest - kemijska inertna supstan

cija - onda već odavna ne bi bilo ni vode, niti života na ovoj Zemlji.

Viktor Schauberger, VČ,str. 85

Susret s Philippom Forchheimerom, čovjekom s ugledom i naobrazbom, te bez

predrasuda, pokazao se zaista sretnom prilikom. Međutim, Forchheimer je već

bio u dubokoj starosti i umro je 1931. godine. Serija članaka, koji su predstavlja

li svojevrsni proboj, bila je okončana, a pokretni most prema znanstvenoj zajed

nici ponovno podignut.

Vodu smatram krvlju Zemlje. Njezin unutarnji proces, iako ne identičan ono

me u našoj krvi, bez sumnje mu je vrlo sličan. Taj proces daje vodi gibanje.

Usporedio bih to unutarnje gibanje s onime u pupoljku cvijeta. Dok se rascvje-

tava, stvara krunu latica sličnu vrtlogu u središtu, na kraju koje stoji istinska

tajna gibanja - život m statu nascendi, u obliku koncentracije gibanja.


Viktor Schauberger čudio se oblicima kapi rose. Prije no što se sunce

rada postoji kratak trenutak u kojemu zrak kao da postaje hladniji. U

tome trenu, ako su uvjeti povoljni, embrionalna vrećica, nalik praznome

učinak, štiteći zid brane od pregrijavanja. U oba slučaja na zid brane djeluje pozi

tivni temperaturni gradijent jer je temperatura zida brane bliža anomalnoj točki

nego temperatura površine vode u jezeru. U sldadu s time, voda jezera ne nagri

za zid brane. Taj mehanizam također štiti branu od fluktuacije u temperaturi iz

među dana i noći. Jednostavna zamisao štiti cijeli zid brane od krajnosti u tem

peraturi koje bi inače neizbježno razarale građevinu.

Ta izvedba također omogućava inženjerima da reguliraju temperaturu vode koja

istječe iz brane. Voda u jezeru može se povlačiti na različite načine ovisno o dobu

godine i temperaturi prirodnoga vodenog toka. To omogućuje da voda nizvod

no teče u optimalnoj temperaturi, smanjujući kovitlace i sprečavajući da prodire

u obale ili nanosi mulj dok nastoji primiti vodu drukčije temperature.

Sve stoje potrebno da se ponovno uspostavi prirodni poredak jest urediti ano-

malno stanje zdravija uz pomoć temperaturnoga gradijenta.


NOVI PRIJATELJ

Razdoblje ranih 1930-ih bilo je jedno od rijetkih perioda kada je Viktor Scha

uberger uživao podršku uglednih znanstvenika. Profesor Philipp Forchheimer,

umirovljeni hidrolog, bio je određen da mu se pridruži, u početku kako bi shvatio

i objasnio zagonetna korita za spuštanje trupaca. Prof. Forchheimer svakako je

bio strpljiv i bez predrasuda. Mogao je slijediti tijek razmišljanja Viktora Schau

bergera i u njemu vidjeti smisao. Postao je tako uvjeren u vrijednost znanja Vik

tora Schaubergera da mu je dogovorio pisanje serije članaka, koje je sam uredio,

za austrijski Hidrobs'kiglasnik. Forchheimer je zapisao: »Nadmoćnost Schauber-

gerove zamisli nad suvremenim projektima je očigledna.« (VC, str. 133)

Bio je to velik potez za osobu Forchheimerova ugleda i prestiža. Postavio je sebe

u ulogu učenika i pokazao se sposobnim izdići se iznad omalovažavanja i netr

peljivosti znanstvenih krugova prema Viktoru Schaubergeru i uviđati istinitost

onoga o čemu je govorio. Prepoznao je važnost njegovih proučavanja i borio se

za njih kod svojih kolega.


4. JAJA I JAJOLIKI OBLICI

P R V I K A N A L za spuštanje trupaca koji je Viktor Schauberger izgradio za

princa Adolfa von Schaumburg-Lippea nije bio nalik nijednom dotad.

Izgrađen od drveća, zmijoliko je kružio niza strmine, a ne najkraćim pu

tom, i imao je izgled zatupljene strane jajeta. Sam je bio prikupio novac

za gradnju pa su njegov bankovni račun i samopoštovanje ovisili o uspje

hu pothvata.

Došao je dan kada se osjetio spremnim da iskuša kanal. Uzet je prvi trupac

s gomile i spušten u ležište korita. Plutao je kojih stotinjak metara, a zatim

potonuo na dno. Voda je nadirala straga i prekrila stranice kanala, ali se

trupac nije pokrenuo. Schauberger je bio zaprepašten. Pomaknuo je tru

pac i udaljio radnike da bi o problemu razmislio u miru i tišini. Pogledao

je izbliza i otkrio daje strmina nagiba prevelika za nizak obujam vode.

Polagano je šetao oko kanala. Bio je siguran da su zavoji ispravni. Spustio

se do bazena za zadržavanje vocie, sjeo na kamen na toplome suncu i za

gledao se u vodu. Sjedeći tako, osjetio je kako ga nešto grebe kroz kožnate

hlače. Poskočio je i, okrenuvši se, spazio daje sjedio na zmiji koja se smo

tala na toplome kamenu. Dohvatio ju je i bacio u vodu. Doplivala je do

obale, ali nije mogla izaći jer je površina kamena bila suviše strma. Plivala

je naprijed i nazad te naposljetku našla svoj put preko brane.

Zapitao se kako zmija pliva tako brzo bez peraja. Dohvatio je svoj dale

kozor i promatrao njezino kretanje kroz vodu dok nije dosegnula dru

gu stranu bazena i ispuzala van. Predočio je sebi zmijino čudno gibanje

u vodi petljom i shvatio da je izvodila naizmjenične vodoravne i okomi

te zavoje.

U tome trenutku sinula mu je ideja. Krenuo je potražiti radnike i našao ih

kako u kolibi pripremaju hranu. Zatražio je da pojedu što prije te da podu

do pilane i donesu tristo tankih daščica ariša. Tada im je pokazao kako

da zabiju daščice pod kosinom u dnu korita. Do kasno navečer šuma je

odjekivala od udaraca čekića.

Blizu ponoći, kada se vratio kući, našao je poruku glavnoga šumarskog

povjerenika kojom javlja da će princ, princeza i nekoliko stručnjaka ujutro

mjehuru sapunice, pojavljuje se na vršku vlati trave. U hladnom, plavom,

blistavom jutarnjem svjetlu mjehurić se puni vodom. Kada čovjek boso

nog stane u rosnu travu, osjeti se osnažen i okrijepljen. Kako se sunce us

pinje na nebu, kakvoća svjetla se mijenja, postaje toplije i njegove zrake

izravno dodiruju rosnu kap. U tome trenutku, uskoro rođena kap rose

sjedinjuje se sa svojom dušom. Kap rose sada osjeća snagu sile teže i po

staje punijom, svijajući vlat trave. Vrećica se rasprsne i voda kapa niz vlat,

prenoseći blagodat zemlji.

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 3 . J A J A I J A J O L I K I O B L I C I

Svaka snaga... otkriva se i izbija iz izvornoga oblika života, jajeta.


Viktor Schauberger smatra da svi jajoliki oblici imaju prirođenu plovnost. To

svojstvo pomaže biljnim sokovima da rastu u drvetu. Danju korijenje privlači

podzemnu vodu prema toplijoj krošnji stabla. Kako se voda zagrijava, kisik iz

atmosfere miješa se s lebdećim spojevima ugljika i oblikuje ugljični dioksid. Taj

ugljični dioksid nalazi se u jajolikim mjehurićima u kapilarama. Plovnost tih mje

hurića pomaže biljnim sokovima da se uspinju do krošnje drveta.

Schauberger izražava svoju zabrinutost zbog prakse plantažnoga uzgoja šuma u

kojemu su stabla izloženija sunčevom svjetlu nego u prirodnome razvoju. U na

stojanju da se zaštite od dodatne topline, stabla rastu brže. Kapilare su šire i spu-

žvastije, »mjehurići« ugljičnoga dioksida ne sjedaju kako treba, rastući biljni sok

nije tako hranjiv pa drvo obolijeva. Takvi postupci, usmjereni na količinu drveta

na štetu kakvoće u konačnici, po njegovu mišljenju, ne koriste nikomu.

Jednoga dana, prije službenoga otvorenja kanala za spuštanje trupaca, po

javio se glavni šumarski povjerenik. Zabranio je nastavak radova dok ne

stigne istražno povjerenstvo. Članovi, predstavnici lokalne vlasti i šumar

ske uprave, pojavili su se u pravome trenutku. Pregledali su cijelo gradi

lište i došli do brane visoke petnaestak metara koja je okruživala bazen s

vodom. Obavijestili su Viktora Schaubergera daje brana nesigurna te da

neće biti dovoljno čvrsta da izdrži pritisak nadolazeće vode kada se jed

nom otvore vrata ustave.

Schauberger nije odgovorio ni riječi. Uzeo je svoju pušku i sišao do bra

ne. Uspeo se na zid brane i ispalio dva pucnja u zrak. Ako su službeni lju

di ikada posumnjali u mentalnu stabilnost gospodina Schaubergera, nje

govo ponašanje sada kao daje potvrdilo njihove sumnje. Međutim, nisu

znali da su ta dva pucnja u zrak bila ranije dogovoreni znak njegovim lju

dima da otvore velika vrata ustave iznad kanala.

Odjednom se začulo hučanje. Schauberger je pokazao uzvodno na jureći

vodeni zid u kojemu su se vidjele ldade i busenovi trave kako se miješa

ju u zapjenjenoj vodi. Povjerenici su pomahnitalo vikali i kretnjama mu

S3

prisustvovati pokusnom spuštanju trupaca. Pohitao je nazad, dobrih sat

vremena pješice, i obećao radnicima platiti trostruku satnicu ako nasta

ve raditi cijelu noć i završe posao do osam ujutro. Kao po dogovoru, za

vršili su do 7.30. Poslao ih je na doručak, obećavši dodatni poticaj ako se

vrate na ustavu u 9.30.

Svita je stigla. Njegovi radnici otvorili su vrata ustave i započeli šipkama

gurati trupce u kanal. Teža klada kliznula je medu lakše, a radnici su po

tajice nastojali pogurati je s puta. Netko medu uzvanicima ih je vidio i po-

vikao da odstupe. Schauberger se složio s njime. Trupac je plutao preko

bazena, a kada je dostigao i začepio kanal, razina vode iza njega počela se

dizati. Svi su zurili u trupac. Kanal bi se u trenu prepunio.

Začuo se klokot kad se teški trupac stao pomicati. Zanjihao se lijevo, pa

desno, a onda se sjurio niz korito. Jurio je vijugajući s jedne na drugu stra

nu i iza zavoja nestao s vidika, (vidi PKU, str. 52-53)

Kasnije je Schauberger dalje razvijao zamisao s daščicama u koritu na koju

ga je potakla vodena zmija. Koristio se njome u regulaciji rijeka tako da

voda ne dere obale i patentirao još jedan izum da bi poboljšao protok u

cijevima za vodu. Oba uređaja potiču vodu da spiralno kruži prema unu

tra tako da se smjer gibanja okreće središtu spirale, oslobađajući pritisak

na obale ili stijenke cijevi za vodu.

Jajoliki oblici posvuda su u prirodi kada ih počnete tražiti. Zemljina or

bita oko Sunca, obično opisivana kao eliptična, zapravo slijedi oblik ja

jeta. Kišne kapi i cvjetni pupoljci također. Promatramo U ribu, poput pa

strve, jajolikog je oblika iz sva tri plana - odozgo, sprijeda i sa strane. Ja-

joliko je i tijelo ptice. Učitelji slikanja navode oblik jajeta kao temelj za

crtanje ljudske glave.

Spirala se udobno smješta u jajoliki oblik. Kada naraste u širinu i dobi

je na intenzitetu, stane se kretati prema vrhu takvoga oblika. Odlažete li

jaja u hladnjak s vrhom jajeta nadolje, dulje će sačuvati svježinu. Amfo

re koje su naši preci koristili za čuvanje hrane i pića, imale su takav, ina

če nepraktičan, oblik.

Schauberger kaže da jaje s vrhom nadolje zrači prema van dok ono sa za-

tupljenim krajem nadolje privlači u sebe. Ovo potonje je najbolji oblik za

izazivanje raspadanja. Sukladno tome, preporučuje da se hrpa za kom-

post oblikuje kao jaje sa zatupljenim krajem nadolje.


54

3. JAJA 1 J A J O L I K I O B L I C I

SS

pokazivali da pohita na sigurno mjesto. Schauberger je ostao stajati na

gnut kao da provjerava zid brane na kojemu je stajao.

Izradio je bazen u obliku jajeta i bio siguran da će izdržati. Prvi udar vode

ušao je u bazen, zakrenuo se i usmjerio svoju snagu prema navirućoj novoj

vodi. Debla su se ustobočila i čak iskakala u zrak iz vrtloga prije nego što

se bazen ispunio s milijun prostornih metara, a voda i debla stišala svoj

ples. (vidi PKU, str. 53-54)

Život je rođen iz jajeta. Gdje se u prirodi pojavi, oblik jajeta predstavlja zametak

sljedećega utjelovljenja, bez obzira je li riječ o ptici, ribi ili nekom finom izvoru

energije. Svaka kap rose sadržava navještaj novoga života. Ako je posljedica hla

đenja, kao u primjeru cvjetnoga pupoljka, daje rađanje novoga života u fizičko-

me obliku. Ako je pak posljedica zagrijavanja, kao u kapi rose, onda rada ener

giju koju osjećamo kao štipkanje dok koračamo mokrom travom.

Sveti gral - krajnji oblik jajeta (čašice)

Viktor Schauberger

OD VODE DO ZRAKA

Viktor Schauberger vidi napredak u načinu kako pojedine vrste polažu svoja jaja.

Ribe, koje svoje živote provode u vodi, legu jaja bez ljuske. Njihova su jaja hra

njena i zaštićena vodom i njezinim sastojcima. Amfibije, koje mogu živjeti na-

zraku, moraju pak zaštititi svoja jaja vodenim pokrovom. Neki vodenjaci, kaže

on, polažu svoja jaja u vlažne rupe te ih potom prekrivaju urinom i izlučevinama

iz želuca. Drugi jaja polažu sa smežuranom opnom. Problem je uvijek u tome da

izvan vode jaja moraju biti zaštićena od štetnih utjecaja i prehranjivati se hra

nom odgovarajuće kakvoće.

Ptičja jaja predstavljaju daljnji korak u toj progresiji. Njihova jaja su majstorska

djela inženjeringa. Ljuska jajeta mora zaštititi novi život unutra i dopustiti da se

kroz nju procjeduje hrana dobre kakvoće. Ona je čvrstoga oblika, a ipak dovolj

no fina da propušta hranjive tvari da se šire do života koji se unutra razvija. Medu

osobito vrijednima u toj vrsti je crni orao koji jaja polaže u visinama gdje je zrak

razrijeđen i atmosfera suviše rijetka da bi usmjeravala snagu sunčevih zraka.

Schauberger je vjerovao da su naši preci primjenjivali ista načela za cjevovode

i grobne komore. Kamenje je obrađivano na način da se postigne rezultat sličan

širenju hranjivih energija, istodobno zaštićujući sadržaje od štetnih utjecaja. To

im je omogućavalo da uz male šume podižu umjetne gorske izvore vode visoke

kakvoće. On kaže da su se cjevovodi izrađivali od prirodnih kamenih cijevi oblo

ženih žbukom. Žbuka se izrađivala od pijeska i vapna, ili se upotrebljavala »r im

ska žbuka« napravljena od vulkanskoga pepela umjesto pijeska.

Vjerovao je da se slični načini još uvijek mogu pronaći u Meksiku u obliku pi

ramida i obeliska čije su vanjske površine obrađivane tako da omogućuju šire

nje zraka. Postupak bi se potom olakšavao nadsvođenjem zgrada zlatnim kro

vovima i šiljatim kupolama.

Zahvaljujući neophodnim katalizatorima djelovali su kao prave ljuske ja

jeta. Postali su stvarni dišući mehanizmi omogućavajući da se razviju razli

čiti elementi staroga zidarstva.


Za Schaubergera takva primjena načina djelovanja prirode dio je ljudskoga posla

nja. Kao što se životinjsko carstvo oslobodilo prevlasti vode, usavršavajući načine

kako se legu mladi, tako i ljudsko društvo u cjelini pokazuje isti žar uzdizanja.

Drevni narodi, bolje rečeno njihovi vladari i oni koji su upravljali njihovim

životima (visoko svećenstvo), učinili su posve istu stvar jer je prava svrha evo

lucije da sve izdiže na višu razinu razvitka ili otkrića.


Schauberger je vjerovao da se tehnologija jajolikoga oblika i spiralno gibanje

koje mu prirodno pristaje može primijeniti i danas. Moguće ju je prilagoditi da

osigura vodu visoke kakvoće i za piće i za natapanje usjeva. Ona sadrži tajnu novih


N E N A S L O V L J E N I C R T E Ž V I K T O R A S C H A U B E R G E R A

56

3 . J A J A I J A J O L I K I O B L I C I

37

oblika energije koji mogu zamijeniti naftu i dizelske strojeve za koje je ustvrdio

da su razarajući, rasipni i opasni. Stoga će se čovječanstvo, oslobođeno gladi, po

novno vratiti zdravlju i imati slobodu kretanja na zemlji, pod vodom i u zraku.

Schauberger je opisivao zrelu, ljekovitu vodu koja izranja iz gorskoga izvora

kao O P L E M E N J E N U VODU. Patentirao je uređaj u obliku jajeta koji vođu iz

slavine pretvara u izvorsku vodu visoke kakvoće. Uz pomoć materijala posude,

protjecanjem i točnim temperaturnim gradijentom, voda može ponovno upija

ti neophodne elemente na svome putu i vratiti svoju energiju. Schauberger je na

sebi ispitivao takvu vodu i uvjerio se u njezino blagotvorno djelovanje. Prijatelji

i znanci doznali su za to i zatražili da je i sami kušaju. U nekoliko tjedana stale

su kolati priče o izvanrednim oporavcima od kroničnih oboljenja. Bubrežni ka-

menci, reumatizam, malarija - sve se smanjivalo nakon stoje oboljeli popio vode

iz Schaubergerove jajolike posude. Čak su se smanjivala i oboljenja od raka. Me

đutim, u Austriji je zakon samo kvalificiranim liječnicima omogućavao da liječe

ljude. Vlasti su doznale za njegovo djelovanje te je bio primoran prekinuti istra

živanje budući da je njegova voda smatrana nezakonitom.

Viktor Schauberger priča bajkovitu zgodu iz jedne od svojih ekspedicija

u šumu. Ondje se u visokoj planini prostirala dolina koja je godinama bila

nedostupna zbog klizišta. Zbog toga nitko ondje nije boravio.

Upotrijebivši konopac i kuke za penjanje uspeo se do ulaza u dolinu. Pro

lazio je netaknutom šumovitom zemljom sa starim, visokim omorikama i

stablima ariša, po zdravom bilju što je raslo ispod njih. Promatrao je pla

ninske divlje jarce, divokoze, i one su promatrale njega, više znatiželjno

nego uplašeno. To je potaknulo njegov lovački ponos. Iako su bile opre

zne, nisu se oglasile svojim upozoravaj učim piskavim glasanjem.

Kao i obično, njegov izgovor za takav put bio je lov. Bio je u potrazi za

tetrijebom. Prolazeći dolinom, otkrio je granu na koju bi se tetrijeb spu

štao kako bi otpjevao svoju jutarnju pjesmu. Potražio je mjesto na koje

mu će ga pričekati. Nešto podalje otkrio je pogodno stablo, oslonio se na

nj zaogrnuvši se kaputom kako bi se ugrijao i namjestio se da čeka svita

nje. Vladala je noć bez mjesečine. Pod drvećem je postajalo sve mračnije

te uskoro nije mogao vidjeti ni prst pred nosom. Usnuo je.

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 3. JAJA I J A J O L I K I O B L I C I

kvočka koja leži na jajima ili toplina sunca, tada u protoplazmi okruženoj

grubim i nježnim materijalom ljuske jajeta započinje tajanstveno tkanje i

omatanje oko žumanjka. Počinje širenje majčinstva i umotavajuće, voljeno

i gajeno gibanje, koje dovodi do trošenja one supstancije u kojoj je bila usa

đena tako žarko iščekivana neodoljiva pobuda.


58

Kada se probudio još je uvijek vladala tama, ali kroz mrak se pred njim

ukazao maleni plamen. Nije to bila vatra, nego prije crvenkasti plamičak

iznad tla. Bio je slušao o vatri lutalici i pomislio da bi to moglo biti takvo

što. Nastavio ju je promatrati.

Njegovu je pažnju tada privukao svjetlosni jajoliki oblik koji je lebdio nad

humkom na proplanku. Ta je utvara bila tako čudna da se osovio na noge.

Lebdjela je iznad humka, vrhom nadolje, ispuštajući žućkasti sjaj. Pove

ćavala se sve dok nije izrasla gotovo dva metra uvis i metar u širinu. Tre

sao se od straha i hladnoće.

Približio se sjajnome nadzemaljskom jajetu dok su mu koljena klecala

od straha. Nije ispuštalo toplinu ni miris. Stavio je ruku imutra, ne osje

tivši ništa i ne vidjevši nikakvu sjenu. Zamijetio je kako je humak prekri

ven malim bijelim cvjetovima. Podigao je busen s tla vrhom svoga šta

pa, ali nije ugledao ništa. Jaje je i dalje sjalo, nepromijenjeno, svojim bez

bojnim svjetlom.

Vratio se do svoga stabla i ostao promatrajući dalje. Naposljetku je svje

tlo počelo slabjeti i uskoro je nestalo. Nedugo potom zrak je postao to

pliji i počelo je svitati.

Otišao je do humka da ga razgleda po danjem svjetlu. Posvuda po hum-

kubili su nježni bijeli cvjetovi s krupnim kapima rose na laticama. Kad je

dodirnuo jednu od kapi, ona je teško pala na tlo kao da je s cvijeta uda

rena čekićem.

Štapom je prošao po humku, ali nije otkrio ništa neobično. Tada je nje

gov štap naišao na otpor. Bio je to divokozin rog. Istraživao je dalje i ot

krio još rogovlja te naposljetku netaknuto tijelo divokoze. Streljivo ko

jim je ubijena još je uvijek bilo ondje u prednjoj nozi. Lovna je sezona bila

već odavno prošla, a životinja kao da je ovdje ležala neko vrijeme. Shva

tio je da stoji na počivalištu divokoza. Brižljivo je vratio busenje natrag i

napustio dolinu.

Ono što zovu nebesima u stvarnosti je zbir sličan vrećici jruktigena u oplo

đenom pilećem jajetu, koja pluta i polagano se okreće oko svoje osi pod utje

cajem stalnih promjena temperature. U tome procesu nježna će struja živo

ta biti ispuštena u obliku impulsa koji se ovlaženim jezikom mogu osjetiti

kao hladnoća na vrhu jajeta, a toplina na zatupljenom dijelu. Ako se okre

taji toga životnog stroja pojačavaju uslijed povišene temperature koju daje

5. RITMOVI ŽIVOTA

V I K T O R S C H A U B E R G E R znao je daje planinski potok hladniji bliže izvo

ru i pitao se ima li to ikakve veze sa sposobnošću pastrve da nepokretna

stoji u brzacu. Proveo je pokus kako bi provjerio svoju postavku o znače

nju tih malih promjena temperature.

Izabrao je mjesto na potoku gdje je bio vidio nepomičnu pastrvu. Zatra

žio je od svojih ljudi da ponesu kotao nekoliko stotina metara uzvodno,

napune ga vodom i stave na vatru. Tako su i učinili. On se vratio da pro

matra pastrvu. Kada se voda dobro zagrijala, ljudi su je izlili u potok. Za

nekoliko trenutaka pastrva je započela trzati repom i bacakati se. Unatoč

svim pokušajima, nije se uspjela zadržati na mjestu, nego ju je voda odni

jela nizvodno. Nešto kasnije mirno se vratila u prvobitni položaj.

ČAROBNA ŠUMA

Temperatura je od presudne važnosti za životne procese. Razlika u djeliću stup

nja određuje hoće li jaje istruliti ili će se razviti. Ona određuje hoće li sjeme osta

ti neiskorišteno ili stvoriti novi život.

Hodate li prirodnim šumovitim krajem, ispod visokih stabala, čut ćete vjetar,

a na njihovim vrhovima ugledati sunčevo svjetlo. Ali, onuda kuda koračate, po

šumskome tlu, tiho je i hladno. Dok gazite po mekoj prostirci od lišća, s balda

hinom koji vam stabla nadvijaju nad glavom, zaštićeni ste od vanjskoga vreme

na. Viktor Schauberger govori o tome kako zrelo drveće ureduje mikroklimu is

pod sebe, štiteći svoje izdanke tako da mogu cvjetati.

Svojim lepršavim lišćem i njišućim granama matično stablo širi svoj kisik

i stvara novi visokokvalitetni prehrambeni materijal za mlado drvo ispod

sebe, kojega samo na taj način može upijati.

61



62

5 . R I T M O V I Ž I V O T A

63

KAKO SE BILJNI SOK USPINJE

Kako se biljni sok uspinje prema krošnji visokih stabala? Kapilarni postupak dio

je toga procesa. Ali, svatko tko je vukao porub svoje odjeće po lokvi vode znat će

da taj kapilarni postupak ima ograničenu snagu. On privlači nekoliko centimetara

vode u tkaninu naše odjeće, ne više. Ni u drvetu mehanički kapilarni postupak ne

može biti objašnjenje za sve. Za početak, sok se mora uspinjati, a ne spuštati. Kada

uredujete živicu i sadite mladicu, ona mora biti iznad razine mjesta na kojemu je

odsječena. Ako je mladica niža od razine gdje je odrezana, ona će se sasušiti. Bilj

ni sok mora ići prema gore, protiv sile teže. Jasno, riječ je o suptilnim procesima.

Prema Schaubergerovu stajalištu, temperatura također ima svoju važnost.

Na crnogoričnim šumama promatrao je sljedeći fenomen. Oko podneva, za to

plih tihih dana može se vidjeti fina izmaglica kako se izdiže ponad vrhova drve

ća te nestaje u svjetlu i toplini. Po njegovu mišljenju, to je posljedica negativnoga

temperaturnog gradijenta. Sokovi u drveću, koji sadrže vrijedne sastojke ugljika,

naglo su povučeni prema gore gdje se miješaju s atmosferskim kisikom. Kaže da

su stari šumari običavali promatrati takvu pojavu u vrijeme objeda i pakirali kiš

ne kabanice u ruksake jer je to naviještalo popodnevnu lošu. Takva se izmaglica

ne vidi nad mješovitim šumama gdje je temperatura stalnija.

Viktor Schauberger obučavan je za lugara, a ne za plantažnoga biologa. Učio je

iz onoga što je oko sebe vidio u šumama i planinama. Neka od njegovih sazna

nja odgovaraju onome stoje napisano u botaničkim udžbenicima, druga pak ne.

Primjerice, tek se usput zanimao za postupak fotosinteze. (Način kojim biljke

koriste zeleni klorofil u lišću da bi za dana došle do sunčeve energije. Tu ener

giju koriste da bi razgradile vodu u sokovima i spojile ju s atmosferskim ugljič

nim dioksidom i tako stvorile škrob i druge ugljične spojeve.) Više gaje zanima

la voda kao medij za događanje takvih interakcija, pokretana svojim tempera

turnim promjenama i izmjenama noći i dana te godišnjih doba.

Za dnevnoga svjetla pozitivni temperaturni gradijent djeluje izvan stabla prema

unutra jer je vanjska strana toplija i debela kora štiti nutrinu. Ta temperaturna

razlika jednolika je, ali malena, ograničena visokim baldahinom od lišća. Sokovi

Stabla su dugovječna. Ona su dio složenoga ekosustava koji u svome okrilju sa

država i prehranjuje mnoštvo života. To je okoliš koji ljudi mogu uništiti, ali ga

ne mogu lako stvoriti. Samo drveće predstavlja čudo. Biljni sok uspinje se uza sta

blo da dosegne i nahrani lišće visoko iznad, u krošnji stabla.

Pojam B I O C E N O Z A opisuje kolektivitet organizama u nekome području.

Svaki živi dio biosfere, svaka biljka i životinja, daje svoj vlastiti doprinos kakvo

ći cjeline. Svatko dodaje svoj jedinstveni okus podzemnoj vodi koja omogućuje

i održava njihov suživot. Drveće, dugovječno kakvo već jest, daje složenom eko

sustavu vremena potrebnog da se razvije p o d njegovom zaštitom. Za Viktora

Schaubergera, to je od ključne važnosti za zdravlje svih. Okoliš omogućuje ra

zvitak viših oblika života. No, on je krhak. Smanjenje biocenoze znači da jedan

ili više prinositelja ovoj sveukupnosti ne ispunjavaju svoju ulogu. To dovodi do

osiromašenja kakvoće podzemne vode, oboljenja biljaka i životinja i, u konač-

nici, do bolesnih ljudi.

Kao i monokultura na plantažama, drveće se bori za potrebne hranjive sastoj

ke iz dostupne vode. Stabla postaju čisti potrošači vode, uzimajući je više nego

što je proizvedu te naposljetku isušuju zemlju. U prirodnoj šumi koja obiluje ra

znolikim životnim oblicima, voda je prožeta hranjivim sastojcima visoke kakvo

će. Schauberger je vjerovao da takva vrsta šumske zemlje postaje čisti proizvo

đač vode. Stablima je potrebna manja količina vode pa gornja granica podzemne

vode i tekući izvori ostaju visoki .

Schauberger se užasavao postupaka krčenja šuma - rezanja svih stabala u neko

me području zbog čega zemlja ostaje izravno izložena suncu. To, po njegovu mi

šljenju, uzrokuje pregrijavanje tla. Dovodi do opadanja gornje granice podzemnih

voda, a time do suše i naposljetku do umiranja šume. Međutim, to ne znači da se

šuma ne smije sjeći. Schauberger zastupa selektivnu sječu - žetvu zrelih stabala

tako da izdanci mogu preuzeti njihovo mjesto i nastaviti kolektivitet šume.

Šuma je prebivalište vode i jednako tako prebivalište životnih procesa čija

kvaliteta opada ako je narušen njezin organski razvitak.



prema vanjskome dijelu stabla zagrijavaju se i šire, stišćući hladniji sok u sredinu.

Podrška jajolikih zračnih mjehurića također pomaže uspinjanju sokova. Atmos

ferski kisik kojega on opisuje kao »muški« , postaje aktivniji u toplim uvjetima na

osunčanoj strani stabla, dok su ugljični spojevi (za Schaubergera, ženske supstan

cije) življi u hladnijim uvjetima na sjenovitoj strani. Spoj to dvoje vodi stvaranju

složenijih spojeva kao što su škrobovi i proteini. Noću je temperaturni gradijent

64


65

obrnut. Kisik se oslobađa u središtu stabla, uzrokujući zagrijavanje, dok vanjski

dio stabla ostaje hladniji

Za Viktora Schaubergera, kora drveta predstavlja djelo inženjerskoga dizaj

na slično ljusci jajeta. Temperatura je jedan od nižih oblika zračenja. Viši oblici

uključuju sunčevu energiju koja može spaliti onoga tko nije odgovarajuće zašti

ćen. Kora pruža tu zaštitu osjetljivim unutarnjim procesima u stablu.

Promatramo li johe poredane duž riječnih obala, možemo zamijetiti da one ne

rastu prema svjetlu, nego nadsvoduju jedna drugu te se vrhovi njihovih krošnji

gotovo dodiruju. One tako tvore svod koji sadrži izravnu hranjivu i difuznu

mješavinu koju onda udišu kroz koru, čija funkcija odgovara škrgama.


Drveće se razlikuje po svojoj sposobnosti da trpi izravno sunčevo svjetlo. Jed

nako kao i konvencionalno šumarstvo i Viktor Schauberger dijeli ga na podvr

ste, drveće koje traži svjetlo i ono koje traži sjenu. Biljke koje traže svjetlo, po

put engleskog hrasta, imaju debelu koru koja ih izolira od sunca. Biljke koje tra

že sjenu, kao što su bukva i bor, ne mogu podnijeti previše svjetla i toplina izrav

no utječe na njihovu koru. Ona remeti temperaturni gradijent koji upravlja kre

tanjem soka prema krošnji. U šumama koje su u svome razvoju prepuštene sebi,

drveće raste visoko i uspravno. Postoji debeli baldahin od grana te tako vrlo malo

sunčeva svjetla stiže do tla. U takvim šumama prizemlje je zaštićeno od vanjskih

ekstremnih vremenskih uvjeta.

Samo jedna zraka sunca dovoljna je da izmijeni stanje ravnoteže između

tijela i vode.


Ako su biljke koje traže sjenu zasađene na izravnome sunčevom svjetlu, nji

hove grane mogu rasti samo na onoj strani stabla okrenutoj od sunca ili pak de

bla nabreknu od spužvastoga rasta. Za Viktora Schaubergera ova druga pojava


66


67

su rastućim biljkama. Voda koja dolazi s površine oskudna je solima, a bogata

kisikom. Ona prolazi dublje od sloja u anomalnoj točki. Uranja u zemlju gdje se

zagrijava, a u procesu razlaganja na svoje sastojke, stvara još više topline. Topli

na znači širenje pa tako ona raste i može prikupljati soli na svome povratnom

putovanju.

Da bi soli postale dostupne biljkama, gornja granica podzemne vode mora biti

visoka. Sve što bi uzrokovalo da se gornja granica podzemne vode spusti, kao što

je plantažna monokultura ili pregrijavanje površine odstranjenjem vegetacije, po

remetilo bi procese. To dovodi do manje zdravih biljaka i životinja. Viktor Scha

uberger promatrao je rast drveća koje je primalo vodu oskudnu tim solima. Niži

dijelovi debla bili su zdravi do granice do koje je sol došla, ali naviše prema kroš

nji izgledala su nekako mršava, koščata, kao da ih je napala kakva životinja.

Da seljak samo zna kolika je važnost sume, njegovao bije kao sAm život.


Za njega, optimalni je izgled zdrava drveta visok valjak iste širine duž cijeloga

debla. Ono raste okomito u odnosu na tlo, na drugačijoj razini od zemlje, kao da

ga je sama zemlja odgurnula. Stožast oblik, poput božičnoga drvca, simptom je

njegove nemoći da duž cijeloga debla zadrži stalni temperaturni gradijent. Drvo

nije sposobno visoko uznijeti vrijedne ugljikove sastojke te ih odlaže niže.

Viktor Schauberger mislio je da šumari mogu naučiti lekciju o upravljanju

šumama iz načina na koji krava pase. Krava prikuplja busene trave jezi

kom, okreće ih oko njihove osi i tada povlači. To uzrokuje da se stabljike

trave lome na pravome mjestu. I ne samo to - krava tada ruje travu svo

jim mokrim ustima što izaziva promjenu polarnosti u zraku koji okružuje

odsječenu travu i omogućuje da ozljeda trave gotovo odmah zacijeli. Na

posljetku težina njezina tijela zbija travu izgubljenu njezinim čupanjem i

u tom postupku ona vraća više topline zemlji nego što je nestala zbog va

kuuma stvorena njezinim čupanjem. To znači da se, unatoč činjenici da

je krava odnijela nešto trave, tim postupkom zemlji vraća još više energi

je te pašnjak može rasti zdravije, raznovrsnije i plodnije.

jednaka je otečenosti životinja i ljudi u groznici. S njegova stajališta, brzorastuće

drvo slabe kakvoće, koje se proizvodi takvim šumarskim postupcima, posljedi

ca je bolesti, a ne zdravlja.

Vrlo se kritički odnosio prema toj utrci za količinom drva na uštrb kakvoće.

Biljke koje traže sjenu previše su izložene suncu što uzrokuje bolest, a plantaž-

ni uzgoj pojedinih vrsta lišava šumu njezine bioraznolikosti. Jedan od simpto

ma oboljenja živoga organizma je porast temperature. Schauberger je pokazao

kako povećani temperaturni gradijent, daleko od anomalne točke od četiri Cel

zijeva stupnja, vodi proširivanju i truljenju.

Truljenje je dio životnoga ritma, neizbježan proces koji sljedećem naraštaju omo

gućuje da se oblikuje na ostacima prethodnoga. Da bi pripomogla tome procesu,

priroda se oslanja na mikroorganizme koji izazivaju truljenje i koji se razmno

žavaju u takvim uvjetima. Svako živo biće ima svoju optimalnu temperaturu u

kojoj se unutarnja flora i fauna održavaju u ravnoteži. Problemi nastaju kada se,

uslijed pregrijavanja, ti mikroorganizmi skupljaju u inače zdravom biću, bilo to

stablo, životinja, biljka ili čovjek.

Voda ima ulogu neumornoga nosača svjetla, energije i topline. Prvo i najvaž

nije, ona je nosač svih supstancija koje stvaraju i održavaju život.


SOL ZEMLJE

Soli nastaju od metala i kiseline i rastapaju se u vodi. Primjerice, kemijski naziv

za kuhinjsku sol je natrijev klorid. Ona je kombinacija natrija, metala i kloridne

kiseline. Soli sadrže mikroelemente koji su neophodni za zdravlje biljaka. Tem

peratura upravlja izviranjem tih hranjivih soli iz zemlje da bi hranile vegetaciju

na površini. Sol se rastapa u toploj vodi, a taloži kada se voda hladi. Duboko u

zemlji podzemna voda dostiže visoke temperature te može upijati različite soli.

Kako se voda podiže, hladi se prema anomalnoj točki. Tako dugo dok je nasla

ga u anomalnoj točki unutar dosega korijenja vegetacije, odložene soli dostupne


6. P R I R O D N I M A G N E T I Z A M

N E K E S P O S O B N O S T I opažanja koje je posjedovao Viktor Schauberger po

sve su iznad iskustava većine nas. Dok ih se sluša, doimaju se posve bizar

nima, gotovo nezamislivima.

Takav se događaj zbio jednoga osobito hladnoga zimskog dana. Lovio je

divlje koze, divokoze. Ustrijelio je mužjaka koji se srušio u jarugu. Sjurio

se za njim niza strminu. Nasreću nije propao kroz led kada je pao u potok

na dnu klisure. Pripremio je jarca da ga ponese kući.

Zatim je pošao preko leda do otvorene vode da opere ruke. Zagledao se u

ledenu, mirnu, kristalno čistu vodu. Bila je duboka nekoliko metara. Pro

matrajući, zamijetio je nekoliko velikih klada kako se pomiču ispod nje

ga u čudnome plesu. Kraj jedne klade plutao je uspravno približavajući se

drugoj. Kada je prišao bliže drugoj kladi, ona je odskočila unazad kao da

je odgurnuta i ponovno se smirila. Potom je sljedeća klada ponovila isti

ples. Schauberger je ostao u čudu. Zaboravio je na jarca i ostatak popod-

neva proveo na ledu, nesvjestan hladnoće, promatrajući gibanje tih veli

kih, teških bukovih klada u mirnoj dubokoj vodi.

Kako se spuštala večer, postajalo je hladnije. Počeo je izlaziti puni mjesec.

Okretanje klada sada se pojačalo. Odjednom, jedna od njih se uspravila i

ustremila u zrak. Probila je površinu vode i našla se ovijena ledenom ogr

licom. Pojavile su se i druge klade te su za nekoliko minuta zaplesale svoj

ples, svaka izbijajući na površinu s čipkastom ogrlicom od leda.

Nova su čuda tek uslijedila! Ponovno se zagledao u vodu i ugledao novo

gibanje. Dio krupnoga jajolikog kamenja s dna toka započelo se gibati na

isti način kao i klade. Kao da je zaboravilo da je podčinjeno zakonu gravi

tacije, zanosilo se jedno prema drugome i opet se odbijalo.

Kako se puni mjesec uspinjao na nebu, on je sada obratio pažnju na ka

menje. Jedan se, veličine i oblika ljudske glave, započeo okretati u sve

punijem krugu. Zatim se također izdigao na površinu optočen ledenom

ogrlicom. Uskoro su se pojavili i drugi kameni obluci te se neko vrijeme,

ondje na ledenoj mjesečini, površina vode prošarana kamenjem ljuljala u

njihovu tajanstvenome plesu.

Promatrao je i način na koji tradicionalni seljaci kosom kose travu. Kosa se

čekića i naoštri uvečer. Sljedećega jutra, prije no što sunce izađe dovoljno

visoko nad livadu, seljak kosi rosnu travu pod niskim kutom. Napon koji

je tijekom noći nastao u kosi izoliran je drvenim drškom te tako spaljuje

ozljede trave. Na taj način i polje i sječena stočna hrana zadržavaju svoju

energiju. Ni jedna od njih se ne gubi pražnjenjem u atmosferu. Kako se

sunce uspinje, košnja postaje sve napornija bez obzira na to kakva je oštri

ca. Kosa gubi svoj akumulirani naboj, seljaci odlažu kose za taj dan izvan

izravnoga dodira sa suncem, kako bi se ponovno napunile.

Jednak prirodni proces promatrao je u jesenskim jutrima. Za izlaska sunca,

kada se jedva osjeti povjetarac, na tisuće uvelih listova opada na tlo. Čim

se sunce digne dovoljno visoko da zagrije zrak, pojava prestaje. Za Scha

ubergera, ranojutarnje sunce ima najjaču snagu i stvara najveću količinu

kisika. Kisik spaljuje ozljede nastale zbog odvajanja lišća od matičnoga

stabla i otvorena rana brzo zacjeljuje. (vidi PZ, str. 113-115)


70

6 . P R I R O D N I M A G N E T I Z A M

71

Kod magnctizma, isto se odbija od istoga. Baš to se, vjerovao je Viktor Schau

berger, događalo s kladama. Bile su magnetizirane pod djelovanjem ledene vode

i pune mjesečine te su se tako odbijale jedna od druge.

Dinamo, poput onoga što napaja svjetiljku na biciklu, ima tri sastojka. To su

kretanje (u primjeru bicilda okretanje kotača), magnetizam (maleni magnet u di

namu) i elektricitet (koji osvjetljava svjetiljku). Ako postoje dva, pojavit će se i

treći. Kod svjetiljke bicikla djeluju magnetizam i kretanje tako da se stvara elek

tricitet koji osvjetljava svjetiljku. Schauberger tvrdi da, kao što je to posve toč

no s tehničkim pokretanjem (kao kod dinama), isti princip djeluje i kod izvor

noga gibanja. Razlika je u kvaliteti magnetizma i elektriciteta. Jedno vodi lakoći

i narastanju, drugo težini i razaranju. Plešuće klade i kamenje izranjali su na po

vršinu jer je nastupilo veliko punjenje pod djelovanjem B I O M A G N E T I Z M A u

mjesečini i ledenoj vodi.

U svakodnevnoj primjeni, magnetizam je ono što navodi komadić željeza u

kompasu da pokazuje sjever. Međutim, fizičari poznaju najmanje tri vrste ma

gnetizma, a onaj u komadiću željeza naziva se feromagnetizam (»ferro« znači

željezo). Feromagnetski materijali imaju sjeverni i južni pol te privlače druge fe-

romagnetske materijale da se poravnavaju s njima.

Viktor Schauberger osobito se zanimao za drugu vrstu magnetizma, poznatu

kao DIJAMAGNETIZAM (dia na grčkome znači kroz). Dijamagnetizam je naziv

za polje pokretano elektronima koji se uvijaju oko jezgre atoma. Sve su stvari sa

stavljene od atoma te je svaka supstancija u konačnici dijamagnetska. U prisutno

sti feromagneta ti materijali skreću pod pravim kutovima u magnetsko polje.

Među dijamagnetskim materijalima su ugljen, bakar, voda, zlato i srebro. Me

đutim, neki su materijali osjetljiviji na feromagnetizam tako da je njihov prirod

ni dijamagnetizam nadjačan. Supstancije koje to uzrokuju su PARAMAGNET-

SKE. Svaki atom u takvim materijalima reda se u smjeru vanjskoga feromagnet-

skog polja iako sami ne mogu zadržati nikakav magnetizam. Kada su maknuti

iz vanjskoga feromagnetskog polja, vraćaju se svome izvornom, neporedanom

stanju. Paramagnetski materijali, medu ostalim, sadrže kisik i aluminij. Zrak je

paramagnetski. Stoga postoji razlika između elektromagnetskih svojstava vode

u zemlji i atmosferskoga kisika.

Procjenjuje se da zemlja sadrži četiri posto željeza. To znači da postoji slabo fe-

romagnetsko polje nad cijelom Zemljom i proteže se u atmosferu gdje se s njim

povezuje paramagnetska atmosfera. Magnetna kompasna igla poklapa se s tim

poljem kada pokazuje sjever. To polje uzrokuje da se dijamagnetski materijali u

zemlji, kao što su voda i organska tvar, pokreću pod pravim kutom prema nje

mu, drugim riječima, prema gore. Schauberger vjeruje da u sjaju pime mjesečine

voda dobiva dijamagnetsko punjenje što joj omogućuje da prenosi objekte koji

su inače teži od nje, kao što su klade i kamenje koje je promatrao one noći.

Kao i obično, Schauberger je pošao dalje od konvencionalnoga razmišljanja. Po

njemu je dijamagnetizam posljedica unutarnjega vijuganja, hlađenja i zgušnjava-

jućega gibanja koje je opisao kao kružno-spiralnu prostornu krivulju. Tako se giba

i planet Zemlja i tekućina u njoj. Tekućina koja se pokreće u tome pravcu ima za

posljedicu negativni pritisak i elektromagnetsko polje. Elektricitet nastao u ta

kvome polju, koji naša tijela mogu registrirati kada stojimo u prirodnoj šumi ili

pokraj potoka, hladan je i konstruktivan. Nasuprot tome, elektricitet koji osvjet

ljava naše domove, a nastaje centrifugalnim gibanjem, vruć je i destruktivan.

Mnogi od suvremenika držali su kako je teško prihvatiti zamisli Viktora

Schaubergera, uključujući i tvrdnju da šljunak pod vodom može proizvo

diti iskre. Jedan od njegovih prijatelja, urednik časopisa, rekao mu je kako

je to pretjerana tvrdnja ako želi da ga znanstvena zajednica shvati ozbiljno.

Schauberger se samo glasno nasmijao rekavši: »Iskre pod vodom? Zar ih

nikada niste vidjeli? Odmah ću vam ih pokazati. Pođite sa mnom!«

Napunio je vjedro vodom i odnio ga u zatamnjeni kut. Zatim je uzeo dva

kamena i trljao ih pod vodom. Pojavile su se iskre! Baš kao i kad se želje

zo i kremen taru na svjetlu. Za njegova prijatelja to je bio bajkovit pokus

koji je kasnije često izvodio pred sumnjičavcima.

Za Viktora Schaubergera taj je fenomen predstavljao izvor legendi o čistome

zlatu za koje mnogi tvrde da su ga vidjeli kako svjetluca u vodama Rajne. Iskre


72

su posljedica trenja kamenja pod vodom, kamenja koje sadrži metal. On vjeruje

da je to još jedan primjer biomagnetizma, kao kad polovi potiskuju jedan dru

goga (magnetski materijali su BIPOLARNI, tj. imaju dva pola, sjeverni i južni).

On kaže da je najbolji način da se proizvede taj efekt iskrenja da se uzme kamen

iz viših područja planinskih potoka i razlomi na dvije polovice tako da obje ima

ju jednaka magnetska svojstva.

Sve oko nas odgovara jednome ili drugome obliku magnetizma i tako uzaja

mno djeluje sa svime s čime se dodiruje. To znači da se sve oko nas podvrgava

promjeni, brzo ili usporeno. Čak je i kamenje podvrgnuto tome procesu promje

ne. Ništa ne ostaje jednako — sve je u gibanju.

Tako dugo dok se zemlja, voda i zrak mogu planetarno gibati, tako da vjetar

puše, a voda spiralno otječe, nastajat će energija. Kako smo vidjeli, oblik jajeta po

tiče izvorno gibanje te je također ključni sastojak procesa. Prema stajalištu Vikto

ra Schaubergera, sam život je koncentrirana energija. Ta stalna promjena i uzaja

mno djelovanje predstavljaju temelj za cvjetanje organskoga života na Zemlji.

U međusobnoj mješavini bipolarnih elemenata, svako gibanje povlači reak

tivne učinke atomske i neprimjetne naravi.


Da bi se stvorila električna energija, mora postojati magnetsko polje. Supstanci

je koje izvorno potječu iz zraka imaju pozitivan električni naboj, a one sa Zemlje

ili Mjeseca pak negativan. To se najbolje vidi kada sijevaju munje, a to se događa

kada promjena mjestimice naraste do takve razine da provali nazad prema Ze

mlji. Kiša koja upija kisik i tako stječe pozitivan naboj, opisana je kao A N O D

NA VODA. Podzemna voda koja stječe negativan naboj na svome putu prema

površini, opisana je kao KATODNA VODA. Drugim riječima, Zemlja je gole

ma, veličanstvena, samopuneća spiralna baterija. U bateriji energija teče od ka-

tode prema anodi - izvan Zemlje u atmosferu. Na višoj razini, Mjesec je katoda,

Sunce je anoda, a zemaljska voda je elektrolit - medij koji omogućuje da dolazi

do procesa izmjena energije.


74

6 . P R I R O D N I M A G N E T I Z A M

75

Slično tome, čaša obične destilirane vode uvlačit će u sebe sastojke iz tijela oso

be koja ju je ispila. Poznato je da pijenje destilirane vode može štetiti jer izvlači

minerale iz tijela. Onaj koji je pije, hrani piće. Čaša svježe izvorske vode, s druge

strane, hrani onoga tko ju pije.

Predlagao je novi projekt za hidroelektrične turbine. Voda bi padala kroz lijevak

koji je zarezan spiralno na unutarnjoj strani da potiče prirodno uviruće gibanje.

Kao da izlazi iz brizgalice, struja vode padala bi na neku vrstu lopatica vadičepa

koje se okreću kao posljedica pada vode velikom brzinom. S takvim se uređajem

voda, koja bi rotirala oko svoje osi, ne bi oštećivala u tome procesu.


ŠTO TO ZNAČI ZA RIJEKE

Kako smo vidjeli, voda može nositi naboj. Za Viktora Schaubergera to je ve

oma važna činjenica. Ona određuje otječe li voda mirno ili nagriza obale, je li

okolno tlo plodno ili jalovo i je li čaša vode ukusna i osvježavajuća ili bez oku

sa i bljutava.

Ako je vodeno tijelo iscrpilo svoj naboj, kao što će se dogoditi ako dođe u do

dir s metalnim željezom ili putem zagrijavanja, tada je iscrpljeno. U nastojanju

da se napuni privlačit će energiju od bilo kuda. Viktor Schauberger vjeruje da se

baš to događa kada voda protječe kroz željeznu rešetku ili hidroelektričnu turbi

nu. Željezo izvlači iz nje svaki naboj. (Željezo ima sposobnost da izazove iskrenje.

Svaka iskra predstavlja pražnjenje, izvlačenje energije sadržane u metalu.) Cen

trifuge turbine remete i obrću njezino izvorno (planetarno) gibanje. Schauber

ger upućuje na udubljenja koja primjećuje na oštricama hidroelektrične turbi

ne. Ta udubljenja su, po njegovu mišljenju, posljedica tehničkoga gibanja. Oni

me što naziva »izvorno gibanje«, voda zadržava kisik. Tehničko gibanje spre

čava vodu da zadržava kisik pa ga ona oslobađa. U tome stanju kisik nije stabi

lan i troši se na sve na što nailazi uključujući i oštrice turbine. Hidroelektričnim

turbinama prigovarao je i iz drugoga razloga. One narušavaju prirodni tok vode

u njezinu vijuganju, kružno-spiralnoj prostornoj krivulji. Turbine lome struktu

ru vode naslagama progresivno zagrijavajuće vode koja spiralno kruži oko hlad

ne jezgre vodenoga tijela.

Prošavši kroz turbinu voda nastoji obnoviti svoju ravnotežu i vratiti se izvor

nome gibanju — uvirućem gibanju. Kako je bila iscrpila svaki naboj koji je nosi

la, ona se sada iznova popunjava. Privlači naboj koji se nalazi u podzemnoj vodi,

ostavljajući manje za bujanje vegetacije na okolnim tlima. Sve stoje potrebno da

se to ispravi jest da se zaustavi uništavanje voda. Vodeni tok koji ide putom ko

jim želi, na temperaturi koju želi, hrani život oko sebe.

... preživljavanje ili izumiranje ovisi o reguliranju elektromagnetskih me

đudjelovanja.

7- KAKO STVARI RASTU

D O K JE bio još mladi lugar, Viktora Schaubergera povremeno je posjeći

vao jedan seljak. Na njegovu posjedu redovito su uspijevale obilne žetve

i visoki prinosi, ali su ga susjedi smatrali ludim jer je, za razliku od njih,

sve radio na drukčiji način i u drugo vrijeme.

Jedne večeri, u sumrak, onuda je prolazio Viktor Schauberger. Zatekao

je seljaka u ambaru iza kuće kako stoji ispred velike drvene bačve i pjeva

mu neku čudnu pjesmu. Držao je u ruci veliku drvenu pjenjaču miješaju

ći sadržaj u bačvi. Pjesma je bila neka vrsta visokih i niskih tonova, goto

vo povika. Kada je ton rastao, miješao je u jednome pravcu. Mijenjajući

ton, okretao je i pravac miješanja. S vremena na vrijeme zastajao bi i do

davao šaku ilovače koju je mrvio i bacao u bačvu, a onda nastavljao mi

ješati i pjevati.

Schauberger se približio i pogledao u sadržaj bačve. Unutra je bila bistra

voda. Seljak mu se nasmijao na pozdrav i miješajući nastavio svoju čud

nu pjesmu. Naposljetku je izvadio pjenjaču i rekao: »Eto, sada može pro

vreti.«

Uz čašu jabukovače, u kući, seljak je objasnio što je radio. Ilovača je sadr

žavala aluminij. Umiješao ju je u hladnu vodu u bačvi, zajedno s izdahnu-

tim ugljičnim dioksidom, koji je nastajao dok je pjevao. To je prožimalo

vodu neutralnim nabojem. Nakon drljanja polja drvenom drljačom, po

lje je špricao nabijenom vodom, lišćem paprati, kao da mu daje blagoslov.

Voda je isparavala ostavljajući za sobom kristale. Kristali omogućuju stva

ranje svjetlucave ljubičaste mreže visoke kakvoće, između zemlje i neba.

Stari seljak spominjao je tu mrežu kao »himen«. Omogućavao je tlu da

ostane vlažno i plodno čak i za najvećih vrućina u godini.

MIJEŠANJE NEBA I ZEMLJE

U ovome poglavlju promatramo shvaćanja Viktora Schaubergera o tome kako što

raste. Po njegovu mišljenju, fizički rast reztdtat je združivanja dviju različitih vrsta

energije - jedne koja dolazi od Sunca i druge koja spiralno iz Zemljine nutrine

77


izlazi na površinu. Schauberger o takvim vrstama energije govori kao o ETERI-

C I T E T I M A . Njihovo međudjelovanje omogućuje da se razvija život na Zemlji.

Skovao je tri nove riječi da bi mogao objasniti svoje opažanje kako što raste:

OKSIGEN, KARBON i F R U K T I G E N .

OKSIGEN upućuje na element kisik, ali i više od toga. Usredotočuje se na nje

gova energetska svojstva. To je etericitet uzrokovan aktivnošću sunca.

KARBON se odnosi na element ugljik i sve njegove spojeve. Karboni tvore fi

zički oblik svega života na Zemlji, od virusa do slonova.

F R U K T I G E N je prvi zemljin etericitet koji ćemo susresti (još će dva uslijediti

kasnije). To je energija povezana s karbonima. Oslobađa se iz fizičkih ostataka

života na Zemlji kada se oni razgrađuju u tlu.

78

7 . K A K O S T V A R I R A S T U

79

OKSIGENI

Sunčevo svjetlo neprekidno pada na zemlju i u tome procesu stimulira atmos

ferski kisik. Svjetlošću i toplinom kisik postaje aktivniji. Ustvari, Viktor Schau

berger ide i dalje od toga. On kaže da sunčevo svjetlo nastaje u susretu s atmosfe

rom. Kako je između Zemlje i Sunca mrak, možda ima pravo. Kisik koji on opi

suje kao otpad Sunca, očvrsnuta je sunčeva svjetlost.

Voda koja s neba pada kao kiša upija dio kisika i u tome procesu stječe pozi

tivan naboj. Sada poduzimamo prvi korak u organsku kemiju Schaubergerova

stila. On želi napraviti razliku između elementa kisika kako je opisan u udžbe

nicima kemije i živoga, međudjelujućeg oblika energije koji on zapaža oko sebe.

Sukladno tome, etericitete s tom pozitivnom, muškom kvalitetom opisuje kao

OKSIGENE.

Oksigeni su aktivni kada je vruće. U šumi, sunčeva svjetlost pada kroz lišće na

tlo. Kisik tada može biti prerađen žbunjem koje bi se inače spržilo. Takav se pro

ces može vidjeti u gustim šumama. Grane matičnoga drveća prethodno prožva-

ču hranu u sunčevu svjetlu za mladice koje rastu pod njihovim okriljem. Slično

tome, kada se rijeka kotrlja preko kamenja u svome koritu, stvaraju se maleni vr-

tlozi. Ti su vrtlozi usta koja uzimaju atmosferski kisik.

KARBONI I FRUKTIGENI

Element ugljik baza je molekula koje oblikuju organizme svega života na Zemlji,

od virusa do biljaka, od insekata do slonova. Kako se Viktor Schauberger zanima

za nešto drukčiji proces, on daje i ponešto drukčiji naziv svim tim ciglama života.

Njegov se pojam za njih može prevesti kao KARBONI. Kada bilo koja vegetaci

ja umire, ona se pretvara nazad u medij za budući rast, kao humus, ili se odlaže

u tlo kao ugljen, nafta ili plin. Energetski potencijal u tome odlagalištu ugljičnih

spojeva naziva se F R U K T I G E N . Schauberger upozorava na njegovu slatkastu,

masnu emulgiranu prirodu, nasuprot kiselinskoj kvaliteti oksigena.

Fosilna goriva stoga predstavljaju energetsku banku Zemlje, depozitni račun

za buduće fruktigene. Podzemna voda uspinje se kroz taj materijal na putu do


s o


U Schaubergerovu opisu MLADA VODA usputni je proizvod mirnoga među

djelovanja tih dvaju etericiteta, oksigena i fruktigena. No, još nije spremna za

piće. Mora proći kroz ciklus sazrijevanja tonući u zemlju i izlazeći ponovno da

bi dobila soli i fruktigene. Tada je, izranjajući u izvoru, dovoljno zrela da hrani

biljke i životinje.

Voda je organski magnet, a istodobno i transformator, prijamni k i predajnik.

Ona je medijator ili akumulator rasta koji posreduje život...

Viktor Schauberger, VČ, str. 55 - primjedba

Oksigeni su to aktivniji što su topliji, dok fruktigeni postaju potentniji u hlad

nim, zamračenim uvjetima. Viktor Schauberger ukazuje da u dizelskome m o

toru vozila nastaje reakcija kisika i ugljikovih spojeva. Međutim, to je centrifu

galna reakcija do koje dolazi u uvjetima topline i tlaka. Ona za posljedicu ima

buku, razaranje komponenti, energetski i toksički otpad. Upozorava također da

je, iz energetske perspektive, taj stroj neučinkovit. Suprotstavlja ga promišljeno-

me, vlažnom, tihom, graditeljskom procesu vegetativnoga rasta, ublažavanoga

učinkom hlađenja vjetra kroz drveće.

Element vodik također ima ulogu u ovome sustavu. On vidi vodik kao ko

načni noseći medij svih ovdje opisanih procesa. Ugljik i vodik oblikuju gradiv-

ne elemente živih bića. Organska kemija znanost je koja ih proučava. Kemijska

je definicija vode da je ona molektda koja se sastoji od dva atoma vodika i jed

nog atoma kisika.

Odvojeni i podvrgnuti zagrijavanju i pritisku, kisik i vodik će eksplodirati i

gorjeti. Kada su pak okolnosti pogodne Schauberger tvrdi da vodik može veza

ti, inače agresivni kisik, da bi stvorio vođu. Toplina i pritisak proizvode vatru,

a hladnoća i biološki vakuum dovode do vode i vegetativnoga rasta zasnovano

ga na ugljiku.

Zagrijavanje i hlađenje dio su ciklusa, poput dana i noći, naizmjenični ritam u

procesima rasta. Kada su fruktigeni potentniji, u hladnim uvjetima, međudjelo

vanje se zbiva u mediju vode i ono je korisno. Pod opadajućim temperaturnim

81

površine i upija neke fruktigene. On kaže da su biljke opremljene da preuzmu

akumulirani naboj iz podzemne vode kroz čvoriće na korijenju koje naziva KORI

JENSKOM P R O T O P L A Z M O M . Podzemna voda ritmički prazni svoju akumu

liranu energiju u te male vrećice slične jajetu. To je dio zemljina pulsiranja kako ga

osjeća vegetacija. Te su vrećice vrlo osjetljive i slamaju se kada je biljka iščupana s

korijenom, a one izložene zraku. Biljka ih stvara nanovo kada je presađena.

Oko visokih planinskih izvora rastu hranjive trave. Viktor Schauberger

često je ondje nailazio na bolesne i ranjene životinje kako pasu takve bilj

ke. Jedući ih, izgleda da su pomagale procesu iscjeljivanja. Voda u takvim

izvorima siromašna je rastvorenim kisikom, a obiluje mikroelementima

i ugljičnim spojevima. Vjerovao je da visoka kakvoća izvorske vode koja

je hranila te biljke omogućuje da one iscjeljuju planinske životinje. Ona

također omogućava životinjama da iscjeljuju razarajući učinak sunčevih

zraka na svojoj koži na prorijeđenome planinskom zraku. Onemogućen

prilaz takvim mjestima, vjerovao je, značio bi da bi visoko nabijena sun

čeva svjetlost mogla spržiti njihovu kožu i životinje bi mogle postati šu-

gave. Stari šumari su mu pričali, namigujući i smijući se, da im je pijenje

vode s takvih izvora pomoglo da njihova muškost bude živahna i u viso

kim godinama.

Tu izviruču vodu iscjeljujučom su nazivali stari lovci jer je ublažavala ko-

stobolju, artritis i druga oboljenja starije dobi. Zlobno se smješkajući, pate

tično su objavljivali da obnavlja muškost ili je održava u poznim godinama

zbog čega čak ni feudalni veleposjednici, kada su počeli posrtati, nisu propu

štali da piju vodu s tih izvora koji vraćaju mladost.


MEĐUDJELOVANJE OKSIGENA I FRUKTIGENA

Oksigeni okomito prodiru kroz atmosferu. Fruktigeni se spiralno uspinju kroza

zemlju u podzemnoj vodi. Vegetativni rast temeljen na ugljiku posljedica je zdru

živanja atmosferskog kisika, napunjenoga suncem i tih fruktigena. Oni se sasta

ju na mjestu gdje biljke rastu na površini zemlje. Schauberger takav pojas naziva

GEOSFERA. Geosfera je električki neutralna.


82


83

gradijentom, prema anomalnoj točki od četiri Celzijeva stupnja, fruktigeni pot

pomognuti vodikom, sposobni su vezati oksigene. To vodi nastajanju ugljičnih

spojeva - drugim riječima, do fizičkoga rasta - i vode.

Za Schaubergera, taj susret pozitivne i negativne energije predstavlja proces naj

veće važnosti u geosferi. To je savez muških i ženskih životnih energija na razini

Sunčeva sustava i vodi rađanju sljedećega naraštaja na planetu Zemlji. Kako smo

vidjeli, gibanje vode njezinim tokom oponaša gibanje planeta svemirom. Na isti

način, svaki put kada ženka jedne vrste poziva mužjaka da se pare i stvore slje

deći naraštaj, oni na nižoj razini sudjeluju u združivanju energija Zemlje i Sunca

koje se sve vrijeme zbiva oko nas.

Kao i uvijek, problemi nastaju s ljudskim uplitanjem. Organizmi namijenjeni

procesima hlađenja bit će uništeni uvedu li se toplina, svjetlost i kisik. U šumi,

matično drveće filtrira sunčevu svjetlost za svoje mladice. Na jednak način, naša

pluća uvjetuju da se kisik koji udišemo može vezati s fruktigenima sadržanima

u našoj krvi, koji su bili filtrirani u utrobi.

CIKLUS FIZIČKOGA ŽIVOTA

Da bi došlo do rasta, truljenje se već moralo dogoditi. Viktor Schauberger zani

mao se za ovu transformaciju, raspadanje organizama na jednostavnije sastavne

dijelove. Osobito je proučavao različite procese fermentacije. U pravljenju vina

kvasac prolazi kroz dva početna stupnja. U prvome stupnju organizam kvasca

udiše kisik, nagriza meso ploda, pretvara ga u sok i izdiše ugljični dioksid. To

omogućuje da se kvasac povećava. U drugome stupnju, svjetlost i kisik isključeni

su, te kvasac ulazi u drukčiji proces. Nagriza složene šećere ploda i na taj ih način

pretvara u alkohol koji je jednostavniji spoj ugljika. U oba stupnja izdiše ugljični

dioksid i oslobađa se energija.

Viktora Schaubergera osobito zanima taj drugi proces, proces HLADNE FER

MENTACIJE koja, vjeruje on, dopušta ispuštanje energije bolje kakvoće. Nje

gova je tvrdnja da je razlika između ta dva procesa bila dobro poznata u nekim

krugovima. To je razlog zašto su posmrtni ostaci važnih ljudi često sahranjivani u

kovčezima od specifičnih metala u hladne podzemne grobnice do kojih nije dopi

rala toplina, svjetlost ni kiša bogata kisikom. Kada se takvi ostaci počnu polagano

raspadati, za tamnih se noći pokraj takvih prebivališta može zamijetiti sablasna

svjetlost. Energija sjedinjena s tim procesom isijavala je ledenu svjetlost kakvu je

on jednom u noći bez mjesečine vidio iznad mjesta uginule divokoze.

Zbog toga su, kako je objašnjavao veoma lukavi stari šumar, visoki svećenici

davali sebe sahraniti u uvijek hladnu crkvenu kriptu. Zato su i obični sveće

nici imali barem maleni krov podignut nad svojim grobovima uzduž gro

bljanskoga zida na istočnoj strani, da bi se zaštitili od kiše.


Sve što umire naposljetku svoje ostatke vraća zemlji. Preci vegetacije koja je

sada živa uvenuli su i istrunuli ostavljajući ostatke u tlu. Truljenjem i hladnim

vrenjem organizam koji je jednom bio stablo raspao se u masu biljne tvari. Pod

zemna voda na svome putu do površine prolazi kroz te ostatke, privučena da sret

ne nadolazeću sunčevu energiju. Kada dođe s njom u dodir, biva prožeta frukti-

genom, esencijalnom kvalitetom živih bića ugrađenim u složene ugljične spoje

ve nastale tijekom procesa života i rasta pradavnih biljaka. To sljedećemu nara

štaju živih bića omogućuje da se sažme i prođe isti proces.

PRIMJENA OVIH ZAMISLI U POLJOPRIVREDI

U svojim poznim godinama Viktor Schauberger okrenuo se poljoprivredi. Zami

slio je dva uređaja za poticanje procesa hladnoga vrenja biljnih tvari ili stajsko

ga gnoja koji bi, naneseni na tlo, poticali stvaranje » h i m e n a « o kojemu je prije

mnogo godina govorio onaj stari seljak.

Prvi uređaj služi za stajski gnoj. Iskopajte u zemlji komoru u obliku jajeta. Pro

vjerite jesu li stranice čvrste da budu nepropusne za vodu te da u taj prostor ne do

piru vanjsko svjetlo i toplina. Napunite prostor svježim, fino isjeckanim stajskim

i tekućim gnojem. Prelijte ga vodom s visokim stupnjem rastvorenoga kisika, kao

što je kišnica, ili riječnom vodom koja je bila izložena suncu. Dodajte minerale

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 7 . K A K O S T V A R I R A S T U

SS

različitoga potencijala, poput aluminijem bogate ilovače kakvu je stari seljak bio

razmrvio u svoju bačvu s vodom. Pokrov prostora ima mali motor u središtu koji

pokreće mješalicu koja izaziva vrtlog u donjoj trećini komore. Mješalica je bolja

ako sadrži bakar i cink. Kada padne noć na komoru se stavlja pokrov da u nju

ne ulazi zrak i uključi se motor. Sljedećega dana nema ni traga stajskome gnoju

ostavljenome u komori. Ona sadrži samo djelotvornu vodu slatkastoga mirisa.

Uvečer se manja količina toga visokotekućega gnoja raspe po tlu.

Kada sunce sljedećega dana obasja tlo, supstancije neba i zemlje susreću se i mi

ješaju, kako Schauberger navodi iz jednoga od svojih omiljenih izvora, Smarag

dnih pločica, Hermesa Trismegistosa. Sve dok nastali sloj nije oštećen željeznim

oralom, po Schaubergerovu vjerovanju, taj gnoj može dovesti do deveterostru

koga povećanja prinosa, pa čak i ponovnog kultiviranja pustinje.

Druga od njegovih zamisli jest preuzimanje stare tradicije - pravljenje komposta.

Izaberite stablo, najbolje zrelo deblo voćke sa širokom lisnatom krošnjom. Isko

pajte rupu oko podnožja debla, ali tako da ne oštetite korijenje. Zaštitite donji

dio debla papirom, korom ili kartonom do visine prvih grana. Tada stavite svje

že pokošenu travu, ljuske od krumpira i otpatke drugoga povrća u pripremljenu

rupu. Mogu se dodati i lišće i slama već požnjetih žitarica. Raspršite nešto pra

ha bakra i cinka, malo soli pa čak i manju količinu smedega šećera po vrhu mje

šavine. Ugazite ju i prekrijte slojem zemlje. Zemlja može biti pomiješana s pije

skom ili šljunkom s obližnjega potoka. Ponavljajte takve slojeve sve dok imate

otpadaka povrća, postupno sužavajući promjer i slažući ga na karton oko debla

sve dok konačni kup ne zadobije oblik jajeta. Kada je takvo oblikovanje gotovo,

pukotinu kroz koju bi mogao ulaziti zrak prekrijte lišćem i vanjske stranice na

bijte stražnjom stranom lopate.

Prvi stupanj fermentacije započinje ljeti kada je hrpa podignuta, a kišne gliste

se razmnožavaju. Ujesen je masa zatvorena i prekrivena lišćem koje je otpalo s

drveta. Zimi se, u tako zatvorenom prostoru, može dogoditi proces hladne fer

mentacije. Sljedećega proljeća kompostna naslaga će procvjetati. To je znak da

je sazrela. Raširite kompost po zemlji lopatom od bakra ili bronce i brzo ga uko

pajte. Kao bonus, sljedeće će jeseni i vaša voćka obilno roditi.

Procesi grijanja i hlađenja izmjenjuju se i pulsiraju cijeloga života. Kada vlada

toplina, nastaje širenje te se tako razmnožavaju bakterije kao nužan dio procesa

razgrađivanja svega što više nije potrebno kako bi ostalo na raspolaganju sljede

ćem naraštaju. Schauberger ponekad o planetu Zemlji govori kao o naslazi gno

ja. Kako je truljenje neizbježni dio životnih procesa, shvaćamo da on to čini po

štujući složenost i međuovisnost svega.

Vjerovao je da će zlouporaba zemljinih zaliha fruktigena u tehnoakademskom

gibanju destabilizirati vremenski sustav planeta. Već 1930-ih predvidio je da će to

dovesti do oluja, poplava i drugih nepredvidivih vremenskih stanja dok se Maj

ka Zemlja pokušava prilagoditi. Njezine banke energije koriste se za svrhe koje

idu protiv njezina prirodnoga puta napretka. Život je, s njegova stajališta, giba

nje prema sve složenijim supstancijama višega stupnja. Preokretanje toga pro

cesa vodi u smrt.

Rast je izravna posljedica prijenosa Volje, koja se zbiva u ritrnićkome preo

kretanju polariteta posrednika života, vode.


Rast i truljenje dva su dijela istoga procesa kao što magnet ima sjeverni i južni

pol. Zajedno, oni vode evoluciji. Za Schaubergera, evolucija je otvoreni proces

pročišćavanja. Kao što se planet Zemlja kreće nebom, tako se žive stvari kreću

naprijed. Naši preci pojavili su se ranije u vremenu te su tako, po njegovu mišlje

nju, manje razvijeni nego sadašnji, nastupajući naraštaj. Naraštaj u usponu razvija

se na iskustvu onih koji su taj put već prošli. Mladi naraštaj stiže kasnije te je ra

zvojno stariji. To je, po njegovu shvaćanju, jednako primjenjivo na biljke, životi

nje i ljudska bića. To znači da je sav život naklonjen razvitku i poboljšanju, a to

se događa kada su dva procesa, rast i truljenje, u ravnoteži.

Za svojih putovanja Viktor Schauberger posjetio je samostan Arlcs-sur-

Tech u istočnim Pirinejima. Taj samostan ima kriptu s velikim mramor

nim sarkofagom potpuno zaštićenim od /raka, s izbočenom bakrenom


86

8. ŽIVOTNE ENERGIJE

N A K O N U S P J E Š N O G A prvog kanala za spuštanje trupaca, Viktor Schau

berger nastavio je graditi druga takva korita po središnjoj Europi. Za jed

ne od takvih gradnji projektirao je novu vrstu ustavnih vrata koja su po

ticala vodu da se okreće poput protoka urina iz divlje životinje u trku. Taj

tok omogućio je oblikovanje središnjega lijevka, svjetlucajućega vrtloga

energije koji se giba u pravcu suprotnome od toka vode.

Na dan ispitivanja novih vrata sipila je kiša. Sagnuo se i promatrao vrtlog

koji se oblikovao na vratima ustave. Kiša je kapala s oboda šešira ispred

njegovih očiju. Nije padala ravno u lijevak koji je vidio ispred sebe. Sjaj

na traka svjetla u središtu spirale kao da ju je sprečavala u tome. Svaka

kap s njegova šešira išla je postrance, ocrtavajući stožastu formaciju na

vrhu lijevka.

Ali, ne zadugo. Iznenada, mlaz hladne vode buknuo je uvis i pogodio ga

u lice. Pripisao je tu pojavu činjenici da je zrak bio hladniji od vode te se

lijevak nije mogao širiti prema gore. Umjesto toga išao je ustranu i kako

se stožac širio, vodu koja je kapala s njegova šešira gurao je postrance. Po

jačavajući vrtlog uzrokovao je da više vode bude usisano prema gore i u

njegovo lice koje je bilo točno iznad vrtloga.

U ovome poglavlju razmatramo druga dva Zemljina etericiteta koja je opisao Vik

tor Schauberger. Oba nastaju iz izvornoga gibanja, u uvirućem, koncentrirajućem,

spiralnom kretanju koje je vidljivo u kretanju planeta kroz nebesa i u pulsiranju krvi

kroz arterije i vene. KVALIGENI zrače prema van, u polje koje okružuje objekt u

spiralnom kretanju, bilo daje to voda koja teče rijekom ili planet Zemlja koji se kre

će. DINAGENI se koncentriraju prema unutra, prema središtu spirale. Jedan od

izuma koje je razvio direktan je rezultat njegova razumijevanja ovih energija.

Kao što smo vidjeli, smirujuće združivanje oksigena i fruktigena donosi rast

živih bića. Njihovo međusobno djelovanje daje nam naša fizička tijela, naš prvi

87

cijevi iz koje izlazi voda čudesnih ljekovitih svojstava. Teče tako najmanje

sedamsto godina. Redovnici iscjeljujuća svojstva vode smatraju takvim

misterijem da su ponudili nagradu za objašnjenje. Za Viktora Schauber

gera visoka kakvoća vode nije bila tajnovita. Svaki izvor koji šiklja iz ze-

mljina sarkofaga i zaštićen je od sunčevih zraka nosi potencijal jednakih

ljekovitih svojstava. U kripti ispod toga pirinejskog samostana zadovo

ljeni su svi preduvjeti, stekle su se sve pretpostavke. Hladna je i tamna.

Voda je hermetički zatvorena u svome mramornom prostoru tako da do

nje ne može doprijeti kisik. Bakrena cijev završna je sastavnica koja po

maže toku vode da poveća životnu energiju te postane zrela voda kakva

izvire iz zemlje.

Izvor života nastaje kada se etericiteti zemlje vežu s onima iz nebesa. Zato

materinske sile i energije moraju biti moćnije od slučajnih oplodujućih sup

stancija jer ako se proces događa obrnutim redom, nastaje vatra.


J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 8. Ž I V O T N E E N E R G I J E

89

dom. Međutim, naša tijela i ona svih biljaka i životinja oko nas samo su kratko

ročna posudba. I ona će se vratiti zemlji u svoje vrijeme da bi otvorila put sljede

ćem naraštaju. Taj cildus rasta i povratka prvi je zahtjev da bi život postojao na

Zemlji. Viktor Schauberger opisuje ugljike nataložene za fizički rast kao balast,

odbačen da omogući razvoj višim energijama. Kvaligeni i dinageni su te pove

zane dugoročnije energije.

Svako gibanje znači energiju. Postoje različite kvalitete zračenja povezane s

izvornim i tehničkim gibanjem. Tehničko gibanje proces je kojim se priroda služi

za razbijanje stvari na sastavne dijelove. To je gibanje destruktivno. Kreativnost se

teško pojavljuje u takvome polju. Da se poslužimo ekstremnim primjerom, nije

lako napregnuto razmišljati uz buku strojeva. Glazbeni zvuči također mogu biti

poticajni ili rušilački - mogu stimulirati ili sprečavati misaoni proces. Kvaligeni

i dinageni imaju različite učinke kada su rezultat tehničkoga gibanja.

KVALIGEN

Viktor Schauberger vrstu energije koja zrači prema van naziva kvaligen jer ona

utječe na kvalitetu života svakoga koga dotakne. Ti oblici zračenja zahvaćaju kva

litetu procesa svih živih bića, uključujući naše vlastite misli. Kvaligeni povezani s

izvornim gibanjem imaju poticajna svojstva. Oni nastaju kao posljedica kreativ

nog utjecaja. To je razlog zašto osvježavajuće i poticajno djeluje šetnja divljinom,

šumama, planinama ili uz more. Na takvim mjestima, daleko od buke i zračenja

strojeva, možemo zamijetiti zračenje života na Zemlji. To je osobito primjetno

zorom i predvečer kada sunce nije tako jako. Kvaligeni utječu na kvalitetu ljud

skih misaonih procesa, jednako kao i na naše fizičko i mentalno zdravlje.

Kvaligeni utječu i na kvalitetu vegetativnoga rasta. Isijavane kvaligene upija

podzemna voda koja opet hrani vegetaciju. Zdrava, bujna vegetacija održava

zemlju hladnom, omogućavajući podzemnoj vodi da raste i hrani je, te se tako

nastavlja cildus života.

Planeti u svojim spiralnim gibanjima nebesima također isijavaju kvaligene. Od

lika kvaligena je levitacija. Viktor Schauberger govori kako su mlada, zdrava djeca


90

8. Ž I V O T N E E N E R G I J E

Prema stajalištu Viktora Schaubergera, to je energija na koju se pastrva oslanja

kada nepomično stoji u jakoj struji planinskoga potoka te strelovito, poput munje,

kreće uzvodno kada je uznemirena. Oko hladnijega središta vode postoji spiralno

gibanje cijeloga toka vode. To izaziva pokretanje dinagenske energije i njezin tok

u suprotnome smjeru. Pastrva leži u tome strujanju prilagodavajući svoj položaj,

kada je potrebno, nježnim pokretima svojih škrga, peraja i repa. Teški trupci, koji

plutaju ispod površine potoka, potpomognuti su i gurani tom energijom.

Po Schaubergeru, sve što vidimo u procesu je poboljšavanja i evolucije, prema

sve većoj složenosti. Na isti način kao što su oksigeni koncentrirana sunčeva svje

tlost, dinageni su energetski dvojnici metala, najfinijih fizičkih elemenata koji se

prirodno nalaze na Zemlji.

Schauberger ide i dalje od toga. Izjavljuje da će u odgovarajućim uvjetima i s

opadajućim temperaturnim gradijentom, metali sadržani u kamenju zapravo ra

sti u procesu očvršćivanja bipolarnih dinagena. Dalje kaže daje taj fenomen po

tvrdio forenzički znanstvenik dr. Zuckerkandl. (vidi EE, str. 23) Objašnjava to

učincima dviju vrsta gibanja. Tehničko gibanje, uz prisustvo rastućega tempe

raturnog gradijenta, vodi ekspanziji. Izvorno (ili planetarno) gibanje, suprotno

tome, vodi zbijanju. Kada su uvjeti prikladni, energija dinagena može se zgusnu

ti u svoj fizički pandan, metal.

Primjer toga procesa dao je u vodenome toku. Kada kamenje koje struja nosi

zbog trenja pada na dno, nastaje toplina. Hladnija voda, približavajući se ano

malnoj točki od četiri Celzijeva stupnja, upija tu toplinu iz okolne, toplije vode.

Jezgra vodenoga tijela također može nositi kamenje, šljunak i sediment nizvod

no, gdje će započeti proces nagrizanja. Metali sadržani u kamenju nabijeni su tim

stalnim trenjem. Ta energija dinagena koncentrira se naposljetku u metale koji

se katkad vide kako svjetlucaju na riječnome dnu.

Svaka kiselina je tekući metal, a bez metala nema energije ni životnoga elek

triciteta bilo koje vrste.

91

Viktor Schauberger, PZ, str. 176 Viktor Schauberger, EE. str. 156

i životinje tako prožeti kvaligenima da ne osjećaju svoju vlastitu fizičku težinu.

Promatrajući malu djecu može se vidjeti koliko im je teško da ostanu mirni.

Kvaligene isijava planet Zemlja, a jednako tako i Mjesec. Poznato je da Mjesec

privlači svu vodu na Zemlji - svakoga dana on podiže Tihi ocean za nekoliko me

tara. Promjene u mjesečevoj gravitaciji mogu se izmjeriti u čajnoj šalici, a morske

mijene najjače su u vrijeme punoga i mladoga mjeseca. Tradicionalno, austrijski

šumari najteže trupce s visokih planina prevoze potocima pod svjetlom punoga

mjeseca, kada je voda najplovnija. Sunčeva svjetlost, govorio je otac Viktoru Sc-

haubergeru, čini da se voda sklupča i ulijeni.

... kolosalne noseće i vučne sile koje cijelu zemlju održavaju u nestabilnom,

plutajućem stanju i uzrokuju da ona rotira osobitim spiralnim prostornim

krivuljama (kružno-spiralno prostorno gibanje). To su iste one sile koje omo

gućuju da sve što gmiže i leti na ovoj naslazi gnoja - Zemlji - nadvlada vla

stitu fizičku težinu.


DINAGENI

Treća vrsta Zemljina etericiteta, koja upotpunjuje trio s fruktigenima i kvalige

nima, također je posljedica izvornoga gibanja. Dok kvaligeni zrače prema van,

ova energija teče suprotnim smjerom od gravitacije, prema gore u smjeru sredi

šta spirale. Viktor Schauberger ovu vrstu Zemljine energije opisuje kao dinagen.

Ona se dramatično prikazuje u središnjemu strujanju vodenoga mlaza gdje vr

tlog djeluje u smjeru suprotnome od toka vode. Na isti način kako se Zemlja kre

će naprijed kroz nebesa u svojoj rotaciji i spiralnome plesu, dinagenska se ener

gija kreće prema njoj.

Zemlja rotira u spiralnim prostornim krivuljama oko svoje dijamagnetske

osi. Ta os nije osovina nego negativno potencirana koncentracija dinagena

koja raste kroz to uviruče gibanje. Sama os je nešto srodno rupi u koju su usi-

sane plodonosne supstancije.


92


93

Metali se kombiniraju s drugim elementima da bi stvorili soli. Soli su topljive u

vodi. One se nalaze u urinu i fekalijama koje su izašle iz životinja. Tada su izvor

koncentriranoga dinagena. Viktor Schauberger tvrdi da bi mjehur bio vakuum

i onemogućavao bi prolaz vode, kada ne bi bilo dinagenske energije koja ide u

suprotnome pravcu omogućavajući izbacivanje urina. Taj otpad tada može po

taknuti daljnji razvoj fruktigena. Tradicionalni vrtlari znaju da je urin vrlo učin

kovit aktivator komposta koji ubrzava proces pretvaranja vegetacijskoga otpa

da u gnojivo za sljedeći naraštaj biljaka.

Jednom je prilikom Viktor Schauberger pozvan da grupi znanstvenika

predstavi svoje zamisli o regulaciji rijeka. Bilo je to 1930-ih u Austriji, na

mjestu i u vrijeme kada su se položaj i kvalifikacije vrlo poštivali. Scha

uberger, samo s lugarskom naobrazbom, trebao je govoriti skupini sve

učilišnih profesora te nekolicini inženjera hidraulike. Kako je bio pisao

da je sve što oni rade krivo, već su unaprijed bili spremni da ga ne doče

kaju sa simpatijama.

Raspravu je orvorio rektor zatraživši da ukratko izloži svoje zamisli o prirod

noj regulaciji rijeka, kojom ne bi nastajale erozije i štete uzrokovane vodom,

što dovodi do korisnih učinaka u cijelome razvojnom lancu. Schauberger

je odgovorio da se takvi pristupi ne daju zbiti u nekoliko riječi. »Izvolite«,

rekao je rektor, »možda možete osvijetliti bit stvari u nekoliko kratkih re

čenica. Molim da budete što jasniji i da se držite biti«.

Na to je Schauberger polagano i pažljivo odgovorio: »Na isti način na

koji jureći divlji vepar prelazi rijeku.« Iako činjenično točna, ta primjed

ba zasigurno nije bila u skladu s rektorovim poimanjem i nije mu baš

omilila toga skorojevićkog šumara. Nasreću, sveučilišni profesor koji je

sponzorirao skup shvatio je što Schauberger smjera. Taj se gospodin po

kazao sposobnim da načelo izvornoga gibanja i njegove popratne energi

je predstavi svojim kolegama pristupačnijim jezikom te je započeta živa

i korisna rasprava.

Viktor Schauberger vjerovao je da kapi rose utjelovljuju oplodnju negativno nabi

jenih dinagena svojim atmosferskim pandanom. Kako su dinageni povezani s meta

lima, vjerojatnije je da će se pojaviti tamo gdje je tlo bogatije mikroelementima. Viktor Schauberger, EE, str. 26

Tri etericiteta - fruktigeni, kvaligeni i dinageni postoje također i kod spiralno

ga kretanja prema van, tehničkoga gibanja, ali tada imaju suprotan učinak. Tako

dinageni, koji nastaju centrifugalnim gibanjem, dovode do raspadanja, razaranja

života. S izvornim gibanjem oni vode povećanju životne snage. Oboje su dijelovi

pulsirajućega ritma života, ali za pojavu evolucije i napretka na Zemlji ravnote

ža mora biti naklonjena izvornome gibanju.

Život sam... najveća je shvatljiva koncentracija dinagena.

Viktor Schauberger • I L I I ' ? ' J I

Tri opisana Zemljina etericiteta tvore hijerarhiju. Fruktigeni, energetski vid uglji

ka, spajaju se s oksigenima. Oni rađaju vodu i vegetaciju. Schauberger opisuje fruk

tigene kao zametke kvaligena. Fizički, na ugljiku temeljen rast može se gledati kao

na balast koji je odbačen oslobađanjem kvaligena. Kvaligeni koji imaju svoj život

i izražaj kroz izvorno gibanje, nazvani su tako jer upravljaju kvalitetom procesa

svega živoga, uključujući i nas. Isijavajući kvaligeni također omogućavaju da ži

vot cvjeta u svoj svojoj raznovrsnosti koja uspostavlja okvir za nastavak toga pro

cesa. U isto vrijeme kao i kvaligeni, izvorno gibanje uzrokuje nastanak dinagena.

Dinageni, najviši i najpotentniji od tri etericiteta, omogućavaju povećanje života

te uspostavljaju uvjete za nastanak sljedećih generacija fruktigena.

Problemi nastaju kada ili izvorno ili tehničko gibanje izađu iz ravnoteže. Po mi

šljenju Viktora Schaubergera, to je uvijek posljedica ljudskoga uplitanja. Aludira na

katastrofu Atlantide za koju ima neobično objašnjenje. On navodi da su stanovnici

Atlantide bili vrlo sposobni u uprezanju energija levitacijskoga rasta, ali su naposljet

ku otišli predaleko. Primijenili su tu tehnologiju tako uspješno da su čitava područja

Zemlje bila iščupana i podignuta k nebu, a među njima i sam otok Atlantida.

Visoko svećenstvo drevnih kultura imalo je dominirajuće znanje o toj sili,

koje su njegovali i čuvali kao sam život tako da zbog svojeg umijeća budu

poštovani kao bogovi.


94


Danas se suočavamo sa suprotnim problemom. Naša industrija, naš svijet ovi

san je o raspadanju izazvanome procesima tehničkoga gibanja. Nastaje višak de

struktivne energije koja ima drukčiji skup posljedica.

NEPREKIDAN POKRETAČKI STROJ

Uvidi Viktora Schaubergera u te prirodne energije, razvijani kroz godine proma

tranja u šumama i planinama, doveli su do zamisli o tome kako se mogu upotrije

biti u strojevima. Vidio je načine kako upotrijebiti energiju povezanu s izvornim,

a ne tehničkim gibanjem. Pokažu li se uspješnima, to će značiti da strojevi neće

stvarati otrovni otpad i neće uništavati svoje gorivo. Sveti gral neprekidnoga kre

tanja bit će dostupan svima. Mnogo puta pokušavao je opisati trenutak kada će

se takva lepeza mogućnosti, izlazak iz problema čovječanstva, pred njim odjed

nom razbistriti. Često se prisjećao trenutka kad je stajao pokraj planinskoga po

toka i uznemirio pastrvu izazvavši je da klizne uzvodno protiv struje te bljeska

razumijevanja koji mu je tamo sinuo.

Jednoga sam dana shvatio značenje »drugoga svijeta«. To je veliki nadsvod-

ni luk iznad nas koji je čuveni pjesnik jednom nazvao »živim dahom Boga«,

što nije prazan izraz. Njegovo značenje postat čejasno samo onima koji zna

ju kako osloboditi goleme energije, materijalne i nematerijalne, koje su sadr

žane u svakoj kapi vode i u najtanjoj struji zraka.


Nekoliko je puta pokušavao razviti stroj pokretan dinagenskom energijom.

Možda najčuveniji razvio je kasnih 1930-ih i ranih 1940-ih. Može raditi na vodu

ili zrak. Izgleda poput malenoga letećeg tanjura - kružni disk s malo izdignutim

središtem. Kapsulu okružuju dvije kružne vodoravne ploče, jedna iznad druge.

Ploče imaju oblik koncentričnih valova, sličnih onima koji nastaju oko točke na

kojoj je kamen bačen u jezerce. Na strani svakoga vala, usmjereni prema sredi

štu, nalaze se prorezi nalik ribljim škrgama. Mali konvencionalni motor pokreće

rotaciju ploča oko osovine središnje kapsule. U inačici pokretanoj vodom, motor


96


97

Postoje dvije činjenice u koje smo sigurni, no da bi se stvar još više zamrsila čak

su i one, kako se čini, kontradiktorne. Prvo, Schauberger je za svoga života, izgle

da, vjerovao da su drugi ljudi uspješno koristili ovu tehnologiju. Drugo, posto

jali su mnogobrojni pokušaji nakon njegove smrti da se razvije usisna turbina,

ali nikakvi rezidtati nikada nisu objavljeni. Najuspješniji dokumentirani poku

šaj zabilježio je dvopostotni levitacijski efekt. Teško da bi to bilo dovoljno da se

leteći tanjuri pošalju put nebesa.

75. srpnja 1936.

Danas smo započeli sklapati stroj za transformaciju atoma. Sutra ili preko

sutra proradit će po prvi put. Jednostavno i istinito, to je dojam koji se stje

če pivmatranjem.

24. srpnja 1936.

U smislu manufakture dijelovi stroja nisu propisno izrađeni i sada, naža

lost, cijeli posao moram napraviti još jedanput jer ne mogu postići potrebne

okretaje...

25. srpnja 1936.

Ovaj tjedan provjeravao sam stroj koji namjerno ili nenamjerno ima mnoge

neispravne dijelove. U budućnosti ne želim više ništa imati s inženjerima.

U konačnici, oni su nečasni i glupi.

27. srpnja 1936.

Gotovo je! Najzad sam postigao planetarno gibanje'. Želio sam stroj razbiti

u komadiće. Unutra se sve događalo suprotno mojim očekivanjima...

Čini se kao da Priroda odbija otkriti mi svoju konačnu tajnu bio-gibanja.

Sve je bilo drukčije nego što sam zamislio. Uvijek je ponešto nedostajalo i

zaista sam počeo sumnjati...

Izvaci iz dnevnika Viktora Schaubergera, EE, str. 125-127

povlači vodu u kapsulu i raspršuje ju tehničkim gibanjem prema van. Kao i kod

pastrvinih škrga, tok prema van gura vodu kroz proreze. Ona potom pada u pro

stor između dviju ploča i niz drugu stranu vala povlači još vode za sobom. Taj se

proces nastavlja između valova i kroz svaki od njih u pločama, sve dok voda ne

dosegne vanjski rub.

Dospjevši dotle, usmjerena je prema jednoj od nekoliko prskalica. Te prskalice

imaju oblik nadolje usmjerenoga vrha jajeta sa središnjom osovinom izvedenom

tako da uzrokuje da se tekućina uvija u samu sebe. Kako prolazi kroz prskalice,

ona pada i spiralno se okreće prema van, stvarajući vrtloge dinagenske energije

u suprotnome pravcu. Voda tada pada u spremnik za zadržavanje te odlazi na

zad kroz središnju kupu da bi ponovila cijeli proces. Dok se kreće kroz turbinu i

izvan nje, vodi se poboljšava kvaliteta, dok istovremeno stvara energiju. Energi-

zirana tekućina može se izvući. Nastala snaga može se koristiti za stvaranje ener

gije ili pogona, ili za poboljšanje kakvoće vode za piće.

Mala količina energije potrebna je da ga pokrene, ali nakon toga, to je u biti stroj

koji se vječno pokreće. Viktor Schauberger vjerovao je da takav uređaj može biti

98 posto učinkovit, u usporedbi s otprilike 12 posto kod konvencionalnih stro

jeva. Patentirao je svoj uređaj 1940., kada je Austrija bila pod vlašću nacističke

Njemačke. Godine 1941. unovačen je u njemačku vojsku, u dobi od pedeset pet

godina, a 1943. dospio je pod čizmu SS-a. Obvezali su ga da nastavi s projektom

uz pomoć drugih zatvorenika koncentracijskoga logora. Koristeći princip usi

snih turbina, razvili su levitacijski stroj. Kada je pokrenut prvi put, tiho se uspeo

do stropa hangara, ostavljajući isprva plavozeleni trag, a potom srebrni bljesak.

Tresnuo je o strop i raspao se.

Pitanje je li projekt nastavljen nakon toga vremena, bilo je predmetom brojnih

nagađanja. Postoje pojedinačne priče i glasine, ali činjenice su neiihvatljive. Go

vorilo se da su nakon rata ruske trupe uzele sve papire iz njegova stana u Beču

i potom ga zapalile. Amerikanci su uzeli sve iz njegove radionice u Leonsteinu.

Tada su na nekoliko mjeseci zatočili Schaubergera, a oslobodili su ga p o d uvje

tom da napusti projekt. Sve je to plodno tlo za teoriju zavjere, o čemu se drug

dje više pisalo.

9. MATERIJALNA RAZLIKA

G O D I N E 1933. kada je u središnjoj Europi već bio izgradio nekoliko kana

la za odvođenje trupaca, Viktor Schauberger primio je poziv bugarskoga

kralja Borisa da jedan takav izgradi u njegovoj zemlji. Poziv je prihvatio i

otputovao u tu zemlju. Kako je Schauberger nedvojbeno bio čovjek širo

kih zanimanja i neortodoksnih perspektiva, kralj Boris ga je zamolio da

istraži fenomen koji ga je već počeo zabrinjavati. Zamijetio je pad poljo

privrednih prinosa, a nije znao što stoji iza toga.

Schauberger se zaputio Bugarskom. Cijela zemlja mu je djelovala bezvod

no, s vegetacijom koja se borila s pomanjkanjem vode. Posvuda su se vi

djele duboke jaruge izbrazdane kišom, pokazujući da ništa što je palo nije

moglo prodrijeti u tlo, iako je bilo rastresito i porozno. U velikome di

jelu zemlje odnedavna su bili uvedeni suvremeni čelični plugovi. Među

tim, na jugu, u blizini turskih sela ugledao je veličanstvene visoke stablji

ke kukuruza. Istraživao je dalje. Taj kukuruz obrađivale su žene iz doma

ćinstava. Još su uvijek upotrebljavale tradicionalne drvene alatke koje su

bile suviše lagane za obradu urednih, vrlo suvremenih brazdi. Primijetio

je da grumeni zemlje i krivuđave linije drvenih plugova ostavljaju tlu na

izmjence svjetlo i sjenu. Pitao se dovodi li izbor materijala i to neuredno

oranje zemlje do tako bogata uroda i, ako da, kako.

M U D R O S T DRVEĆA

Bugarska epizoda nije bila prva u kojoj se Viktor Schauberger dao u potragu za

zamjenom za željezo. Na početku 1930-ih, kada je zahuktali njemački industrij

ski stroj prešao Rajnu prema sjeveru, on je odlučio da je najzdraviji i najpraktič

niji način prijenosa vode za domaću upotrebu drvenim cijevima umjesto želje

znim, koje je izabrala bečka vodna uprava.

Sastavio je popis razloga zašto je nezdravo, dapače opasno, dovesti željezo kao

metal u dodir s pitkom vodom. Željezo je neplemenit metal. Kako voda prolazi

99

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 9 . M A T E R I J A L N A R A Z L I K A

C&TEŽ ZA PATENT 138296, L O P A T I C E ZA N A V O Đ E N J E U D R V E N O J V O D O V O D N O J CIJEVI

101

Voda, dakle, ne samo daje, vodena željeznim cijevima, izgubila visoku razinu

svoje duše, nego je postala opterećena ubitačnom drugorazrednom dušom.


Već je bio zabilježio uspjeh u prijenosu vode koristeći drvo. Drveni kanali za

spuštanje trupaca koje je gradio posvuda u središnjoj Europi privukli su pažnju

šire javnosti. Nije vidio zašto se jednako načelo ne bi moglo primijeniti kod vo

dovodnih cijevi. Sve dok je drvo dobre kakvoće i dobro položeno, potrajat će

duže od željeznih cijevi.

I ne samo to — vratio se zamisli koju je prvi put primijenio kod kanala za spušta

nje trupaca dok je promatrao vodenu zmiju kako pliva u bazenu s vodom. Tada

je žurno pribijao tanke daščice na stranama kanala. Izvedba je time bila pobolj

šana. Lopatice za navođenje od posrebrenoga bakra pričvršćene su na unutarnje

stranice cijevi usmjeravajući vodu da teče kružno-spiralnom prostornom krivu-

100

kroza nj, ono korodira i ostavlja naslagu taloga u cijevi. Tako se gaje štetne bakte

rije koje tada odlaze s vodom. I ne samo to, blagotvoran negativni naboj, koji voda

stječe svojim putem prema gore kroz tlo, poništava se u dodiru s pozitivno nabi

jenim željezom. Voda tada postaje bljutava i nezdrava. Schauberger je bio uvjeren

da če to dovesti do porasta oboljenja medu ljudima koji piju takvu vodu.

Znao je da su se prije dvije tisuće godina Rimljani, kako su njihovi gradovi po

stajali veći, odrekli drvenih cijevi. Govorio je kako su promatrali učinak vode na

novčiće bačene u izvore i tada su se, nažalost, odlučili za olovo, koje je u nekom

pogledu čak i štetniji materijal od željeza. Po njegovu mišljenju, njihova pogreš

ka, koju se sada nadao ispraviti, nije bila samo u izboru materijala. Osjećao je da

se ponajprije nisu smjeli odreći drveta.

Schaubergerovo možda najomiljenije geslo glasilo je »shvati i preslikaj« (još

bolje to zvuči na njemačkom, kapieren und kopieren). Kako smo vidjeli, njego

vo nadahnuće došlo je iz vremena koje je kao mlad čovjek provodio u šumama

i planinama. Njegova prva službena obuka i tradicija njegovih predaka otkad je

pamtio, bila je šumarstvo. Gajio je duboko poštovanje za čudo inženjerske teh

nologije kakvo je drvo. Vidio je kako drvo prenosi vodu od korijenja do krošnje

i bez upotrebe crpke. I drugdje smo razmatrali njegova shvaćanja kako je posti

gnuto čudo hidraulike. Materijal koji je priroda izgradila da nosi tu vodu je drvo.

Drvo ima neutralni električni naboj. Ono je dobar električni izolator. Ako se drži

izvan dodira sa svjetlom, ne oštećuje se. Svako zdravo drvo pruža dokaz da voda

zadržava svoju kakvoću dok teče deblom.

Za Schaubergera, Priroda je živa. To znači da je sve što prenosi živu tekućinu,

bila to rijeka, drvo kroz koje se uspinje biljni sok, ili vene kojima lav teče našim

tijelima također živo i može biti više ili manje zdravo. Proces prenošenja žive te

kućine pridonosi zdravlju žila, a istodobno osnažuje i samu tekućinu. Uzmimo

za primjer rijeku. Rijeka se prožima sa svojim koritom, izgrađuje ga, obnavlja i

prilagođava njegov oblik na način sličan onome kako sok koji teče kroz deblo

uzajamno djeluje sa živim stablom. Suvremeni projekti za vodene cjevovode, vje

rovao je, ne obaziru se na svoju štetu, na taj ključni uvid.


102 103

ljom. Dok se okreće oko sebe, cijelo okrećuće vodeno tijelo spiralno se spušta niz

cijev. Voda potaknuta da teče u takvome kanalu ovim gibanjem postaje zdravi

ja jer joj njezino gibanje omogućuje da sve nečisto izbaci u vanjski dio cijevi. To

gibanje daje vodi snagu da protječe sredinom cijevi poboljšavajući svoju kakvo

ću i također održava zdravo drvo cijevi. U času pristizanja na odredište, istječe

zrela, zdrava, pitka voda.

Debla iz plantažnoga uzgoja ne bi bila pogodna za takve cijevi, ali on je raču

nao da postoji dovoljno stabala potrebne kakvoće, prirodno izraslih bez suvre

menih šumarskih tehnika. Priredio je nacrte sa svim potankostima. Predao je

prijave za patent. Ali, nikada se ništa nije dogodilo. Bečka vodna uprava nije pri

hvatila njegovu zamisao.

Učestalost raka povećava se razmjerno duzini glavne željezne vodovodne

cijevi.


ZLATNI PLUG

Kako smo vidjeli, nakon što su ga iza Drugoga svjetskog rata Amerikanci oslo

bodili, Viktoru Schaubergeru savjetovano je da prekine svoje istraživanje usisne

turbine. Tako je svoju pažnju usmjerio posve drukčijoj temi, za koju je osjećao da

je ljudska rasa poduzela još jedan pogrešan zaokret - poljoprivredi.

U razmišljanjima o poljoprivredi kretao je sa stajališta po kojem, prepuštena

svojim vlastitim sredstvima, zemlja ostaje plodna. Istaknuo je činjenicu da samo

jedno drvo svake godine urodi velikim količinama sjemena. Sve dok se ljudi drže

podalje, odvija se super-proizvodnja golemih razmjera.

Jednu od inovacija u početku dvadesetog stoljeća predstavljalo je umjetno gno

jivo. Viktor Schauberger bio je zabrinut da ono donosi kratkoročnu korist, a da

u konačnici zagušuje tlo. Kratkoročno donosi napregnuti rast, ali dugoročno šte

ti. Smatrao je da je riječ o stimulansu koji nastaje od troske iz visokih peći. Pri

znavao je da njezini sastojci koriste biljkama, ali je vjerovao da to nije slučaj s

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 9. M A T E R I J A L N A R A Z L I K A

105

Za poljoprivredne alatke tražio je zamjenu za željezo i opredijelio se za bakar.

Svoj izbor bakra tumačio je dvama razlozima. Prvo, minerali koji sadrže bakar,

poput malahita, zadržavaju vodu. Drugo, tamo gdje u zemlji ima bakrene rude,

vegetacija buja. I dalje, među razlozima koje nije izričito navodio, jest da je ba

kar stvrdnut hladnoćom prije nego toplinom, što je slučaj sa željezom, nije ma

gnetičan i tako ne remeti magnetizam tla. Najzad, bakar ima visoku termalnu i

električnu provodljivost. To znači da energije tla koje dolaze u dodir s bakrom

nisu iscrpljene kao one koje nailaze na metalno željezo, nego su potpomognute

u svom toku i mogu hraniti biljke.

Godine 1947. bio je spreman provesti terenske pokuse. Imao je podršku kvali

ficiranoga poljoprivrednog znanstvenika Franza Rosenbergera koji je bio neza

visni svjedok u četiri pokusa. Tri su probe izvedene u suradnji s glavnim agrono

mom Odjela za primarnu industriju u Salzburgu. Odabrano je nekoliko terena

oko Salzburga. Plan je bio obraditi naizmjenične pojaseve u istome polju konven

cionalnim čeličnim plugom i plugom s pobakrenim lemešima. U svemu drugome

komadi zemlje bit će obrađeni jednako. Odabrane su različite vrste sjemena. Od

žitarica odabrane su ječam, zob i raž; od korijenskih biljaka mrkva i krumpir, a

od zelene stočne hrane uzeti su djetelina, trava i silazni kukuruz.

Ostvarivanje neke zamisli često je složen posao te su pokusi neizbježno bili ote

žani praktičnim problemima. U nekima od njih, čelični plug nije upotrijebljen kao

kontrolni. U drugima su pak žetva i berba obavljene, a da plodovi nisu bili izva-

gani i izmjereni. U takvim slučajevima promatrači su se oslonili na ranije provo

đeni nadzor plodova u polju i napravili procjene prinosa. Međutim, tmatoč svim

tim neprilikama rezidtat je bio jasan i nedvojben. Od svih obrađenih biljaka, po

lja obrađena pobakrenim plugom imala su veće, zdravije biljke, manje štetočina

i značajno veće prinose nego kontrolne parcele. Izvanredni pobakreni plug po

stao je poznat kao »zlatni plug«.

Ali, onda su stvari krenide po zlu. Viktor Schauberger izradio je nacrt novo

ga pluga i želio s njime ući u serijsku proizvodnju. Međutim, bilo je mnogo ljudi

zadovoljnih statusom quo, a bili su u mogućnosti da dopuste ili spriječe razvoj


104

njezinim električnim svojstvima. Bila je deenergetizirana vatrom i zato bi lišila

tlo energije, baš kao što čaša bljutave vode iscrpljuje čovjeka, a željezni plug ze

mlju. Zbog tih je razloga vjerovao da umjetno gnojivo i željezne poljoprivredne

alatke predstavljaju jednako pogrešne zaokrete, sprečavajući zemlju da zadrži

moguću plodnost.

Ako se pospe umjetno gnojivo, tada ostaci troske, posve lišeni potencijala zbog

razarajućeg utjecaja vatre, lišavaju podzemnu vodu njezinih levitativnih i

stimulirajući}) supstancija. Biološka posljedica takvoga nasilnog sustava po

punjavanja lažna je proizvodnost koja daje mnogo ploda, ali zemlji prepu

šta malo hranjive vrijednosti.


Njegov posjet Bugarskoj 1930-ih dao mu je ideju da svi razlozi koje je navodio

protiv upotrebe metalnoga željeza za prijenos vode, imaju jednaku vrijednost kada

se primijene na poljoprivredne strojeve. Vjerovao je da dovođenje željeza u dodir

s podzemnom vodom može djelovati uništavajuće na zdravlje tla i biljaka. Dodir

sa željezom iz vode izvlači svaki naboj koji ona nosi, a kako je željezo neplemeni

ti materijal, ono također i korodira. Kako je već zabilježeno u stajalištima Vikto

ra Schaubergera, takvo što omogućuje razmnažanje štetnih bakterija. Naposljet

ku, upotreba željeznoga pluga isušuje tlo. Pozitivno nabijeno željezo uravnotežu-

je negativan naboj geosfere te također razlaže podzemnu vodu. Naposljetku, po

njegovu mišljenju, to dovodi do opadanja gornje granice podzemne vode. Uči

nak upotrebe željeznih plugova opisao je kao širenje babinje groznice, groznice

poroda djeteta nad Zemljom.

Željezo i čelik, polarizirani vatrom, jednako su krajnje opasni za šume i po

lja, jer te ispražnjene supstancije poput magneta privlače vrijedne energi

je iz tla.


ISCJELJIVANJE ZEMLJE

Schauberger je vidio druge mogućnosti za bakar. Čuo je o tradiciji u južnoj Ru

siji, o tome kako su Tatari stavljali bakrene trake i cijevi u kanale kojima je pro-

tjecala voda namijenjena njihovim poljima. Tako su oživljavali vodu. Razvio je

zamisao i predlagao odlaganje vode u polja u spremnicima u obliku jajeta, izra

đenima od ilovače, gline za posuđe, stakla i drveta. Ako je riječ o drvenoj bačvi,

željezne obruče treba odstraniti i zamijeniti ih bakrenima ili drvenima. Tada ba

kar i cink treba, zabijene na komadima drveta, postaviti u spremnik. U idealno

me primjeru spremnik treba biti dva metra dubok i ukopan u zemlju. Na vrhu

je potrebno ostaviti malu rupu i prekriti je lanenim ili grubim platnom, tako da

difuzni kisik ulazi u spremnik. Voda sadržana u takvoj posudi emitirat će zdra

vo zračenje po okolnoj zemlji.

9 . M A T E R I J A L N A R A Z L I K A

107

Međutim, postoji način kako treba upotrebljavati željezo. Viktor Schauberger

govori kako su seljaci običavali štititi procvjetale voćnjake od kasnih mrazeva pr

skajući vodu iz željeznih ili čeličnih prskalica. Tako su podizali temperaturu u

krošnjama, a kako raspršeni zrak ima različit naboj, ne miješa se s okolnim, daleko

hladnijim, zrakom. Bakar ima suprotan učinak od željeza. Obrnuti proces, prska

nje iz bakrenih prskalica, hladi zrak i tako štiti mlade izdanke da se ne sprže.

Svako ljudsko uplitanje mora pripomoći prirodnim procesima rasta, truljenja

i obnavljanja u kojima zemlja ponovno sjedinjuje ostatke prethodnih naraštaja

da bi dala život narednomu. Radije nego da se zemlja prekriva otpadom kemij

ske industrije, preporučivao je prskanje energetskom vodom i kompostom kod

kojega je završen ciklus hladnoga vrenja. Zajedno s upotrebom bakrenih alatki,

takav sustav značit će da poljoprivreda može biti tako produktivna da ljudska

rasa nikada više neće trpjeti glad.

Te reaktivne sile postoje u gotovo neograničen im količinama, zahvaljujući

procesima vrenja visokoga stupnja koje izazivaju prirodno fermentirane ma

sti iz umrlih oblika života u anomalnoj zoni. To također objašnjava kako iz

najmanjega sjemena može izrasti divovsko drvo koje opet rada na milijune

sjemenki. Dobro posađen krumpir može dati do 20 kilograma visokokvalitet

noga krumpira u polovici godine ako se netko samo sjeti ugraditi vrstu nega

tivno nabijenoga katalizatora nužnoga za svaku vrstu preobrazbe.


projekta. Razvijanje takvoga novog pothvata zahtijeva delikatne diplomatske vje

štine za kakve Schauberger nikada nije pokazao da ih posjeduje. Sam je priznao

da na svojoj strani nije imao čak ni seljake. Oni su bili zabrinuti hoće li prevelika

proizvodnja kao posljedica upotrebe novoga pluga sniziti cijene. Priča, kako je

kasnije ispričao sin Viktora Schaubergera, glasi da je završni udarac došao kad ga

je jedna službena osoba obavijestila da su joj tvornice gnojiva financijski vrijed

ne dok ohrabruje upotrebu njihovih proizvoda. Njegov plug umanjio bi potrebu

za gnojivima. Bi li Viktor Schauberger bio voljan ući u sličan aranžman u kojem

bi ta osoba promovirala upotrebu pluga u zamjenu za odgovarajuću nadoknadu?

Odgovor je bio konačan: »Ne.« Schauberger je smjesta okončao razgovor, izjav

ljujući da ne posluje s kriminalcima. Možda ne iznenađuje što je otada za njega

postalo vrlo teško uopće doći do bakra te je bio primoran napustiti projekt.

Seljaci su se pribojavali značajnoga smanjenja cijena svojih proizvoda iako su

prve godine dosegnuli šezdeset posto veće prinose. Jedini napredak koji seljaci

priznaju jest uklanjanje visokih troškova kontrole štetočina jer, kao što je slučaj

u svakoj prirodno zdravoj šumi, nijedan parazit ne može tamo preživjeti.


106

IO. NASLIJEĐE, N A D A H N U Ć E I VIZIJA

Den Sinnen hast du dann zu trauen,

Kein Falsches lassen ste dich schauen,

Wen debt Verstand dich ivach erhalt,

Mit frischen Blick bemerke jreudig.

Und ivandle, sicher wie geschmeidig.

Dutch Alien reichbegabter Welt.

(Potom se moraš osloniti na svoja osjetila:

Neće ti pokazati ništa krivo

Ako te tvoj razum drži budnim.

Gledaj pažljivo, čilo i radosno,

I koračaj sigurno premda gipko,

Cvjetnim livadama tako nadarenoga svijeta.)

Johann Wolfgang von Goethe, cit. Naydler,

Goethe on Science

Viktor Schauberger priznaje svoj dug velikim misliocima koji su mu prethodi

li. Osobito je štovao Goethea spominjući ga kao Princa poezije. Često je navodio

završni redak Goetheova epskoga djela Faust:

Vječna ženstvenost vodi nas naprijed

(Das ewig Weibliche zieht uns hinan)

Ta je izreka za Viktora Schaubergera sadržavala jednu od osnovnih činjenica

naših života, neprekidno izvorno gibanje.

109


110

I O . N A S L I J E D E , N A D A H N U Č E 1 V I Z I J A

111

Johann Wolfgang von Goethe rodio se u Frankfurtu 1749., a umro 1832. godi

ne. Manje obaviještenima teško je cijeniti golemu Goetheovu ostavštinu u svije

tu njemačkoga jezika i kulture. Njegova djela nije lako prevoditi, a obuhvaćaju

toliko mnogo kategorija. Poslije divlje mladosti (poznate kao Sturm unci Drang,

godine »mladenačkoga nesređenog oduševljenja«) postao je glavni upravitelj

vojvodstva Weimar. To zvuči sjajno, ali Weimar je bio malen i nedvojbeno izvan

glavnoga puta toga vremena. Međutim, Goethe ga je ucrtao na kartu. Postao

je širom Europe poznat kao čovjek pera: znanstvenik, filozof, pjesnik, kazališ

ni pisac i romansijer. Posjetio ga je i Napokon. Zauzimao se za holistički sustav

znanstvenoga razmišljanja, nasuprot redukcionističkoj struji prosvjetiteljskoga

mišljenja onoga vremena.

Njegova su djela uređena u 143 toma. Ovo je knjiga o Viktoru Schaubergeru,

ne o Goetheu, pa ćemo stoga izdvojiti svega dvije Schaubergerove zamisli koje

su odjeci još iz Goetheova doba.

CJELINA PRIRODE

Kako smo vidjeli, Viktor Schauberger shvaćao je vodu kao »krv Zemlje« (izre

ka kojom se prvi poslužio Goethe), a Zemlju kao živi entitet. Sve što postoji na

Zemlji podvrgnuto je promjeni kao dio toga života koji odiše cjelinom. To je ton

njegova istraživanja. Zemlja nije nepokretni skup elemenata koji se raščlanjuje u

laboratoriju, ona živi i to treba cijeniti svim našim osjetilima.

Takav se pristup posve slaže s Goetheovim motrištem. Za Goethea, opasnost

mikroskopa i teleskopa u tome je da oni opažaju čak i manje odsječke stvarno

sti nego je to nama dopušteno našim već ograničenim osjetilima. Naposljetku,

ljudsko oko zamjećuje samo djelić golema elektromagnetskoga spektra. Naše su

uši također podešene tako da skupljaju samo malen dio onoga što postoji. Ali,

shvaćena u cjelini, naša osjetila mogu tvoriti instrument koji ima veću sposob

nost opažanja od bilo kojega uređaja. Naša zadaća je potom da ostanemo spo

sobni vjerovati procesu i razumjeti što nam pokazuju naša osjetila, kao što je to

učinio Viktor Schauberger kada je pustio svoju svijest da teče s vodom planin

skoga potoka, u priči s početka ove knjige.

STVARNOST IZA POJAVA

Jedna od Goetheovih zamisli osobito odjekuje u poimanjima Viktora Schauber

gera. To je pojam ur-fenomena, izvornika ili arhetipa. Na tragu Goetheova mi

šljenja, Schauberger je tragao za arhetipom, bitnom odlikom fenomena koji je

promatrao. On opisuje planetarno gibanje kao izvorno ili arhetipsko gibanje. I

kretanje planeta i nebesa i tok vode u struji zrcale to arhetipsko gibanje. Oblik

jajeta je drugi arhetip. Svaki novi život izvire iz jajeta i svaki je driucčiji odjek is

hodišnoga arhetipskog jajeta. Što se više približavamo primjercima oblika i razu

mijevanju arhetipa u podlozi svega, bliže smo istini. Goetheovim riječima:

Nijedno organsko biće u potpunosti ne odgovara ishodišnoj zamisli. Viša ide

ja skriva se iza svega. To je moj Bog - to je Bog kojega svi tražimo i nadamo

se da će uspostaviti naš spokoj, ali možemo ga samo slutiti, ne i vidjeti. (Goe

the, cit. Naydler, 2000., str. 109)

UZROK POKRETANJA

Viktor Schauberger priznaje doprinose učenja Leonarda da Vincia i Paracelsusa

nekoliko stoljeća unazad. Obojica su bili samouki izvorni mislioci i promatrači

Prirode, kao i sam Schauberger. Često se vraća Da Vincijevoj sintagmi: U Primo

Motore, Prvi uzrok ili Glavni pokretač. Da Vinci se zanimao za poriv prema rav

noteži u Prirodi - način kako će se sila primijenjena na objekt pretočiti u kretanje

i potom se izjednačiti. Ako je kretanje prekinuto, objekt će odskočiti i nastaviti

svoje kretanje dok se izvorna pokretna sila ne iscrpi. Schauberger je također bio

opčinjen tajnom kretanja, osobito kružno-spiralnom prostornom krivuljom.


ANALIZA ILI SINTEZA?

Ideja o arhetipu ili ur-fenomenu, kako ju je opisao Goethe, može se pratiti una

trag do Platona. Goethe se osobito zanimao za klasično grčko promišljanje, a i

Viktor Schauberger se u svojim spisima često pozivao na Grke. Schauberger je

veliku važnost pridavao intuitivnim uvidima, kao i Goethe, Grci i brojni mislioci

u vremenu između. Po njegovu mišljenju, takav oblik opažanja nudi duboko,

holističko shvaćanje životnih procesa, nasuprot isključivo racionalnome mišlje

nju koje može pružiti samo nepotpunu sliku stvarnosti. Ovdje je njegovo objaš

njenje razlika između znanstvene metode primijenjene u dvadesetome stoljeću

i tradicije čijim se dijelom smatrao:

Temeljno učenje jonskoga filozofa prirode Talesa (625. — 545. pr. Kr.) »Voda

je izvor svega života«, utjelovljuje duboko razumijevanje i od goleme je važ

nosti. Ne smije se ni u kom slučaju tumačiti kao čista spekulacija. Kao Grk

posjedovao je intuiciju koja je, prema Goetheu, »otkrivenje koje se oslobađa

iz unutrašnjega sebe«. Intuicija je duhovno gledanje, a ne uvid koji se stječe

iskustvom ili racionalnim mišljenjem. Prema Spinozi, to je najviši oblik opa

žanja jer samo čisti principi Prirode ostaju aktivni, dok sklonost kategorizi

ranju (mentalitetpodjele) ljudskoga uma ne stupa u akciju.

Viktor Schauberger, VČ. str. 15

Međutim, valja kazati da se Viktor Schauberger u svome radu koristio s oba su

stava mišljenja. U vremenu samovanja u planinama stjecao je uvide koje je dalje

mogao razumijevati racionalnom analizom. To ga je dovelo do njegovih prona

lazaka. Važno mu je bilo da je intuitivno shvaćanje na prvome mjestu.

Riječi »anal iza« i »s inteza« mogu se primijeniti i u području ideja i u područ

ju fizičke stvarnosti. Izvorni je grčki smisao analize odriješiti, razdvojiti na jedno

stavnije elemente. Nasuprot sintezi koja znači sastavljanje — proces od jednostav

nijih načela do složenih posljedica. Za Viktora Schaubergera analiza jest ono što

se događa kod raspadanja i tehničkoga gibanja. Sinteza opisuje čudo koje nastaje

u rastu drveća. Kako oba procesa zajedno oblikuju pulsiranje prirode, tako su oba

112

I O . N A S L I J E D E , N A D A H N U Ć E I V I Z I J A


114

IO. N A S L I J E D E , N A D A H N U Ć E I V I Z I J A

115

nužna za napredak našega mišljenja i razumijevanja. Viktor Schauberger vjero

vao je kako ova dva procesa zajedno, u ispravnoj ravnoteži, daju treći - proces u

kojemu neprekidno gibanje naprijed samoga života nalazi svoj izraz.

TOK POSTOJANJA

Poštovanje vode dijelio je s Heralditom, jednim od najranijih znanih grčkih fi

lozofa čija je glavnina spisa izgubljena. Heraldita su njegovi nasljednici držali

»nerazumljivim« jer su neke od njegovih izreka bile izuzetno zagonetne. Do

bar primjer je sljedeća: » Z a duše je smrt postati vodom, za vodu je smrt postati

zemljom, ali iz zemlje nastaje voda, iz vodene duše«.

Usporedimo je s jednom od zagonetnijih izreka Viktora Schaubergera:

Zračna jaja rađaju vodu.

Vodena jaja rađaju zemlju.

Zemljinajaja rađaju energijskajaja (dinagene).

Obojica su tijekom života bila opčinjena neprekinutim gibanjem koje vidimo

oko nas. Smjer je opisanoga procesa različit, ali postoji sličnost u pristupima u

spisima te dvojice ljudi razdvojenih dvama tisućljećima.

Heraklitje davno ustvrdio da se nitko ne može okupati dvaput u istoj vodi

jer je ona u neprekidnome gibanju čak i kada naočigled miruje te je stoga u

stalnome stanju metamorfoze.


Schauberger je međutim vjerovao da je iznova otkrio zamisli koje sežu još da

lje unatrag, do vremena Atlantide. Vjerovao je kako su tehnologiju njegovih pro

nalazaka poznavali, razumijevali i primjenjivali naši preci. Ustvari, on tvrdi daje

njihova zlouporaba u pozadini katastrofe Atlantide. Oni su toliko prekomjerno

poticali te energije u nastajanju da su čitavi dijelovi Zemlje istrgnuti k nebu.

N A D A H N U Ć E VIKTORA SCHAUBERGERA

Viktor Schauberger svoje je djelo već vidio kao hranjenje plamena znanja. Pre

nosio je štafetu velikih mislilaca prošlosti u današnjost. To učenje pokazuje put

ljudima da žive u skladu s planetom Zemljom, našim sadašnjim domom.

Bio je šumar, lugar naviknut da bude sam sa sobom. Još kao mladić, mnoge je

sate provodio sam u divljini promatrajući procese koji su se mirno razotkrivali

oko njega. Ako ste ikada bili u šumama, daleko od mjesta gdje prebivaju ljudi,

znate da su one goleme. Drveće je visoko kao i planine. Planinski potoci su moć

ni. U takvome okolišu osoba može samo razmišljati o prirodi i ljudima. Priro

da je kudikamo moćnija, brižnija, veličanstvenija. Priroda u miru i tišini posti

že čudesne stvari koje nas ondje čekaju da ih vidimo kada to odlučimo. Nakon

vremena provedenoga na takvim mjestima, glavnina suvremenih ljudskih posti

gnuća kao što su ceste, tvornice i gradovi doimat će se poput mrtvih komadića

kože, raka nad krajolikom.

Otuda nadahnuće Viktoru Schaubergeru. Sate je provodio gledajući kako se voda

vrtloži u struji, a po povratku kući trudio se nacrtati ono što je vidio. Svugdje je vi

dio jednake obrasce, u načinu na koji raste drveće i na koji divlje životinje u trku

prelaze vodu. Naposljetku su se njegovi crteži razvili u uzorke njegovih izuma.

Razgovarao je s gorštacima koji su živote provodili u šumama i planinama i učio

o onom što su oni vidjeli. Naučio je da kada stariji čovjek pije vodu s izvora vi

soko u planini, ostaje seksualno živahan. Vidio je kako se pastrve same vraćaju

u iste potoke u vrijeme mriješćenja, skačući na vodopade u želji da ih dosegnu.

Vidio je planinske koze kako se vraćaju na takva mjesta kada su ozlijeđene i jedu

iscjeljujuće trave što rastu uokolo. Potom je nastojao uhvatiti smisao tih zapaža

nja, otkriti što je to osobito u vodi na mjestima poput ovih.

Da je ostao u planinama radeći kao šumar i učeći iz onoga što je gledao, vodio

bi ispunjen život, a nitko za njega ne bi ni znao izvan njegove neposredne oko

line. Vjerojatno bi ga se prisjećali kao mudra i zanimljiva starca, s malko čud

nim idejama.

Međutim, u njemu je sazrijevala ideja o tome gdje se to čovječanstvo okrenulo u

pogrešnom smjeru i kako bi ljudski život mogao, na način da svi uživaju priliku


116

IO. N A S L I J E Đ E , N A D A H N U Ć E I V I Z I J A

117

da žive pod zaštitom Prirode, biti jednak onome životu koji teče u šumi. Ne tre

ba se boriti protiv Prirode - svi smo mi dio života. On je vidio kako bi to moglo

izgledati. Vidio je procese kojima se služi priroda i shvatio da i mi možemo od njih

imati koristi. Priroda je stvaralac mreže, a ne uništavač. Takvi mogu biti i ljudi.

Započelo je kanalima za spuštanje trupaca, koji su išli protiv naravi konvenci

onalnoga mišljenja. Unatoč neprihvaćanju najkraćega puta i uzimanju drugih

specifičnih razmišljanja poput onoga o temperaturi vode, oni su djelovali, i to

vrlo učinkovito. Dizajn je bio fin i precizan. Drugi su pokušali imitirati njihov

dizajn, ali nisu uspjeli. Iz toga je uspjeha Schauberger shvatio da može izgraditi

i druge uređaje koji će biti blagodat svim ljudima. Osmislio je metode regulacije

rijeka koje omogućuju da rijeka upravlja sama sobom. Kasnije je razvio naprave

za proizvodnju pitke vode izvorske kakvoće te levitacijske strojeve.

Živeći s tim znanjem, vizijom kakav život može postati, slomilo mu se srce kada

je vidio što su vodne vlasti učinile s Dunavom i Rajnom. Njihove upravljačke stra

tegije počivale su na zamisli daje voda inertna. On je rijeke gledao kao dio živu

će cjelovitosti i činio sve u svojoj moći da vlasti uvjeri da vide ono što je on vidio.

Prakse plantažnoga uzgoja šuma također su mu slamale srce. Jasno je sagledavao

štetu koju su one napravile u cijelome ekosustavu.

VIZIJA

Planet Zemlja je konačan. Materija se ne može stvoriti ili uništiti - ona može

samo mijenjati oblik. Kako je sve što vidimo u procesu, znači da materija nepre

kidno mijenja svoj oblik. Viktor Schauberger pridaje veliko značenje smjeru pro

mjene: silaznom, kroz destrukciju i raspadanje na jednostavnije dijelove ili uzla

znom kroz pročišćavanje i rast.

Taj prevladavajući proces ima učinak na sva živa bića. Ako je prethodni proces u

uzlaznoj putanji onda je najvažniji imptds raspadanja. To znači da biljke ne mogu

rasti zdravo, te rastu glad i nevolja u cijelome životnom lancu. Promatrao je to u

svijetu oko sebe, držeći to izravnom posljedicom ovisnosti ljudske rase o destruk

tivnoj tehnologiji. Ljudski usud doživljava se kao teški rad potican strahom.

Njegova je vizija išla za tim da ne mora tako i biti. Priroda može osigurati sve

što nam je potrebno za poboljšanje, povećanje kvalitete života. Priroda se koristi

više stvaralačkim nego uništavajućim energijama i u tome ima veliko iskustvo.

Bit Majke Zemlje živi u hranjenju, zaštiti i podizanju. To se može osjetiti stoji li

se tiho u dubini šume. Šuma se može doživjeti kao divovski stroj koji prerađuje

sunčevu energiju i energiju zemlje spajajući ih za povećanje i napredak svega u

njezinim granicama. Mi također možemo biti zaštićeni i podržavani kada gaji

mo poštovanje i razumijevanje prema mogućnostima Prirode i upravljamo na

šim životima u svjetlu toga razumijevanja.

Za Schaubergera, način ostvarivanja toga sna jest u zamjeni postojeće tehno

logije onom koju je iznova otkrio promatranjem načina na koji djeluje priroda.

Drugi u modernoj eri otkrili su to prije njega, ali su bili spriječeni u primjeni. On

imenuje Johna Worrella Kellya i Johna Andrewa u SAD-u s granice dvadeseto

ga stoljeća. Ta se tehnika uglavnom temelji na stvaranju, a ne na destrukciji. Ne

samo da je učinkovitija, nego je i njezina upotreba blagodatna, napredna i ople-

menjujuća za sveopći život ubrajajući i samu Zemlju.

U budućnosti će Majka Zemlja ponovno moći mirno podizati svoje euer-

gizirajuće supstancije u posvemašnjem miru, koje danas tako glupo sago

rijevaju.


U vrijeme Atlantide znanje je bilo poznato samo rijetkima, upućenima, zato je

i propala. On nije želio da se to ponovno dogodi.

Svoju je ulogu vidio dvostrukom - da razvije tehnologiju i da poučava druge te

meljnim načelima, tako da ih i budući naraštaji mogu koristiti. Ne bi bila izgu

bljena za čovječanstvo, kako se to zbilo u prošlosti.

Taj potonji dio njegove uloge zahtijevao je da predstavi pogled na svijet koji se

toliko razlikovao od onoga što se uči u našim školama i fakultetima, kao što se

planetarno razlikuje od tehničkoga gibanja. Djelomice je to učinio pričama iz

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D U

118

I O . N A S L I J E D E , N A D A H N U Ć E I V I Z I J A

119

da je to dio razloga zašto je pristao otići u Ameriku u posljednjoj godini života.

Bila je to posljednja prilika da ostavi nešto budućim naraštajima.

Je li to prst sudbine ili izvanredan slučaj koji je doveo do otkrića najdublje

tajne evolucije, tajne koja je zapretena ležala tisućama godina pokraj najti

šega stvora na Zemlji? Bila je to pastrva što nepokretno pluta usred bujnih

voda planinskoga potoka, koja se mladom šumaru otkrila kao naslijeđeni

dar prisne povezanosti s Prirodom.


osobnoga iskustva, a dijelom razvijajući sustav objašnjavanja onoga što je vidio

na djelu.

Međutim, neodvojiv dio pogleda na svijet Viktora Schaubergera jest da je ta teh

nologija dostupna samo onima koji poštuju život i skrbe za opće dobro. Zasigurno,

za njegova života i kasnije samo su se rijetki pokazali sposobnima da iskoriste

njegove zamisli u komercijalne svrhe i osobni probitak.

Implozivni strojevi... mogu se povjeriti samo onima koji smještaju opće dobro

iznad svoga osobnog blagostanja. Oni apsolutno ne bi smjeli imati nikakva

interesa da žude za vlašću.


Predviđao je svijet u kojemu će biti toliko obilja da neće biti potrebe za ratom.

Nitko ne treba biti gladim. Milosrđe i tolerancija bit će najracionalniji motivi ljud

skoga ponašanja. Čovječanstvo će krenuti svojom stazom evolucije.

Ljudski rod, po naravi nikad tovarna životinja, s mojim će strojem biti oslo

bođen svake muke.


Viktor Schauberger bio je jednostavan čovjek. Vjerovao je kako je pronašao rje

šenje općeljudskih problema. Vjerovao je da će istina izaći na vidjelo - prije ili

kasnije donositelji odluka vidjet će ono što je njemu bilo tako očigledno. Njima

je tek preostalo da primijene tehnologiju koju je on otkrio na korist svima.

Preporodom duha ljudski rod naviknut će se da duboko poštuje i skrbi za sav

život koji izrasta iz Zemlje.


Pri kraju života počeo je sumnjati da istinama, koje je pohranio u sebi, prijeti

opasnost da umru zajedno s njim. Spas ljudske rase odbacili su oni koji su ga mo

gli primijeniti. Za njega je to predstavljalo veliko razočaranje. Osobno sumnjam

I I . PREDAJUĆI ŠTAFETU

S I N V I K T O R A Schaubergera, Walter, ispričao je osobitu priču o događaju

koji se njegovu ocu zbio 1938. godine.

Uvjet za stjecanje ratne mirovine, uslijed ranjavanja u Prvome svjetskom

ratu, Viktoru Schaubergeru bio je da se svake treće godine odazove na

kratki liječnički pregled. Kada je to trebao učiniti 1938., Nijemci su već

bili okupirali Beč. Prije no stoje otišao na kliniku našao se s prijateljicom,

gospođom Madom Primavesi. Ispričao se što će zbog pregleda izbivati ko

jih dvadesetak minuta. Pristala je na to da ga pričeka.

Nakon sat i pol i četiri šalice kave, Schauberger se još nije vratio, a gospoda

Primavesi se zabrinula. Nazvala ga je kući, ali ondje ga nije našla. Pozava-

jući ga kao čovjeka koji ne bi pogazio svoju riječ, zaputila se u kliniku da

vidi što se dogodilo. Nitko joj nije mogao reći što je s njim. Gospoda Pri

mavesi tada je od ravnatelja klinike, kojega je poznavala iz društava, za

tražila da krenu od sobe do sobe. Schaubergera su naposljetku pronašli na

odjelu za duševne bolesnike, svezanoga u luđačku košulju kako mirno leži

na krevetu u čeličnome kavezu, okruženim bučnijim pacijentima u dru

gim kavezima. Već u to vrijeme bio je to postupak uklanjanja ljudi koji su

izgledali nepoželjni Trećem Reichu uz pomoć smrtonosne injekcije.

Schauberger je ubrzo oslobođen. Ravnatelj klinike naširoko se ispričavao

i napisao pismo kojim potvrđuje njegovo dobro duševno zdravlje.

Walteru je tu priču vjerojatno ispričao njegov otac. Walter je u nju očevid

no povjerovao, baš kao i njegova udovica, gospoda Ingeborg Schauber

ger. Sam Viktor u svojim spisima izravno ne spominje taj incident. Bio je

tako nepopustljivo kritičan prema statusu quo tolike godine da je čak i

sam priznao da je na tome putu pribavio podosta neprijatelja. Međutim,

to se ipak čini ekstremnim načinom utišavanja kritika.

NAPOKON PRIZNANJE?

Viktor Schauberger imao je mnogo razloga za razočarenje vlastima. Ispričana pri

ča ekstremni je primjer. Bio je sumnjao da su se katkad drugi okoristili njegovim

121


122

I I . P R E D A J U Ć I Š T A F E T U

123

jedne niti, i one su se njihale u spiralnome utoku vode u cijev. I ne samo to, splele

su se jedna oko druge dok je voda otjecala. Istraživači su se pitali nisu li razma

knice uzrokovale spletanje, te su ih odstranili i voda je ponovno potekla u cijev.

Niti su se i dalje spletale dok je voda otjecala. Priznali su da je takvo ponašanje

niti novina za znanost. Zamijetili su tamnjenje vode oko vlakana, kao da iz vode

oko njih dolazi manje svjetla. Zaključili su da same mehaničke sile - centrifugal

no i centripetalno gibanje - ne mogu objasniti taj fenomen. Mogao bi se objasni

ti samo ako djeluju i električni procesi.

U sljedećem nizu testova, voda je otjecala u cijevi različitih oblika i materija

la te je mjerena protočnost. Test je sužen na tri cijevi: ravnu staldenu cijev, rav

nu bakrenu cijev i bakrenu cijev u obliku opadajuće spirale poput kuduova roga.

Voda koja je protjecala kroz staklenu cijev pokazala je najveći otpor, najveće tre

nje. Ravna bakrena cijev pokazivala je manje, a spiralna bakrena cijev prkosila je

očekivanjima. U jednome trenu mjerni uređaji bilježili su ništicu ili čak negativ

no trenje u vodi koja je otjecala tom cijevi. Tako je narušen jedan od svetih ka

nona znanosti, drugi zakon termodinamike, po kojemu se zatvoreni sustav pra

zni bez novoga dotoka energije. Po riječima Franza Popela:

Tumačenje i vrednovanje gore odabranih promatranja također dopušta hi-

potetički zaključak da sinkronizacija kinetičke energije tekuće vode proi

zvodi više energije zahvaljujući spiralnosti i uvrtanju cijevi nego što je po

trebno da se svladaju gubici nastali trenjem. Pojavljuje se neprekidno rastu

će ubrzanje protoka vode. (Prof. Franz Popel, 15. ožujka 1952., navedeno

u EE, str. 243).

To dokazuje mnogo onoga o čemu je Viktor Schauberger govorio tolike godine.

I objašnjava uspjeh njegovih kanala za spuštanje trupaca trideset godina ranije.

Svjedoči da su politike upravljanja rijekama Rajnom i Dunavom bUe zaista loše

vođene. Dokazuje da prekidanje vijugavoga riječnog toka neće ubrzati protoč

nost kao stoje on opetovano upozoravao. Uvjerava da ojačavanje riječnih nasipa

nije najbolji put za upravljanje tokom. Pokazuje da, kada se u cijevi potiče izvorno

zamislima. Spominje se kako je tijekom rata Heinkel bio u prilici tajno pregle

dati jedan od njegovih patentiranih pronalazaka i sam se njime okoristio. Spre

čavanje njegova projekta zlatnoga pluga bilo mu je uobičajeno iskustvo, posljed

nje u dugome nizu razočaranja.

Nakon što je napustio projekt pluga, Schauberger se na nov način vratio jed

nome od svojih ranijih zanimanja. Svojim novim razumijevanjem važnosti ma

terijala, poboljšao je nacrte cijevi za vodu. Promatrao je spiralne obrise u priro

di. Uzmete li životinjski rog kao što je onaj kudu antilope i prerežete ga, presjek

ima profil jajeta zagriženoga na zatupljenome dijelu. Izvodio je pokuse s tokom

vode kroz bakrene cijevi, zavijene u sličan oblik.

Godine 1952. Viktor Schauberger zadobio je priliku da svoje istraživanje pred

stavi na Sveučilištu u Stuttgartu. Profesor Franz Popel iz Instituta za higijenu ne

voljko je pristao na to da obavi neka istraživanja protoka vode u cijevima različi

tih oblika i materijala. Ustvari, ispočetka je tražio da se povuče iz tih ispitivanja,

rekavši da ne može vidjeti nikakva pozitivnog rezultata. Predstavnik njemačkoga

Ministarstva za vodne resurse uvjerio ga je da ostane, obrazlažući da bi to moglo

okončati Schaubergerove napade na njihove metode upravljanja rijekama. Čak

i tada, prihvatio je da istražuje samo dio pokusa koje je Schauberger zahtijevao,

a i to na Schaubergerov osobni trošak.

Prvi se test doimao prilično neškodljivim. Voda iz bazena ulivena je u usku sta

klenu cijev tako da je oblikovala vrtlog baš kao što se događa s vodom kada iz

kade istječe u uski odvod. Prije izlijevanja vode u cijev postavljena je tanka svile

na nit s bakrenim vlaknima, pričvršćenima na dnu. Istraživači su promatrali po

kretanje niti dok je lagano rotirala u prostornoj krivulji u središtu vrtloga, kao

što je Schauberger predvidio. Uobičajena bi mudrost rekla da će centrifugalnim

gibanjem nit biti odgurnuta uza stranu cijevi. Činjenica da nije, bila je prvo izne

nađenje za profesora Popela.

Sljedeće, u cijev su postavljene tri svilene niti. Postavljene u svaki kut trokuta-

stoga čepa, učvršćene su razmaknicama u sredini i prema donjem dijelu te ote

žane na kraju. Iako su niti imale manje prostora za pokretanje nego u primjeru


124

. P R E D A J U Ć I Š T A F E T U

N E N A S L O V L J E N C R T E Ž V I K T O R A S C H A U B E R G E R A

gibanje, ono neće dovesti do začepljenja jer teži materijali odlaze središtem vr

tloga. Najzad, ovdje je neovisna potvrda središnjega dijela sustava Viktora Scha

ubergera, značenje, relevantnost i raspon primjene načela izvornoga gibanja.

Međutim, ljudska rasa pokazuje zapanjujuću sposobnost da ignorira činjenice

koje ne pristaju stečenoj mudrosti, a akademska zajednica u tome nije izuzetak.

Izgledalo je da su pokusi donijeli zanimljive preliminarne rezultate koji su oprav

davali daljnja istraživanja. U nedostatku novca, do novih istraživanja nije došlo.

PONOVNO SAM

Unatoč nedostatku novca Viktor Schauberger nastavio je sam, tražeći primje

ne ove tehnologije. Radio je na načelima koja je otkrio i koja su bila neprekidna

tema cijeloga njegova života. Dok svi suvremeni strojevi snagu proizvode pri

tiskom, toplinom i širenjem, Schauberger se pouzdao u suprotan proces - usi

savanje umjesto pritiska, hlađenje umjesto zagrijavanja i uvijanje prema unutra

umjesto prema van.

Njegovi strojevi trebali su raditi na zrak ili vodu. Zahtijevali su mali početni ulaz

struje da započnu proces uvijanja koji hladi vodu ili zrak, uzrokujući pad tempe

raturnog gradijenta prema anomalnoj točki koja tada stvara biološki vakuum.

Tako se privlači sve više i više zraka ili vode. Dobivena turbina može se upotrije

biti za stvaranje struje, ili za proizvodnju visoko kvalitetne zdrave pitke vode.

Jedna takva primjena bila je kućna električna centrala. Temeljena je na ranije

opisanoj usisnoj turbini te ima nekoliko dodatnih dijelova. Njezino središte sasto

ji se od uvrtloženih bakrenih cijevi. Iz vodoravnoga plana one su upletene prema

središnjoj točki od koje nastavljaju spiralno jedna oko druge do okomitoga pla

na, gotovo poput žila sa sokovima u deblu drveta. One uzimaju vodu koja izlazi

iz usisne turbine. Iznad njih je cijev s usisnim otvorom. Ulaz u cijev naizmjence

se otvara i zatvara dok cijevi ispod nje rotiraju sve brže i brže. Privremeni vaku

um uzrokovan oscilirajućim gibanjem u tom stroju, vjerovao je, omogućuje go

tovo deveterostruko povećanje proizvedene struje.

Viktor Schauberger nije raspolagao s dovoljno novca da razvije kućnu električ

nu centralu. Sam je rekao kako su vlasti dvanaest puta uzele njegove zamisli za


126

1 I . P R E D A J U Ć I Š T A F E T U

127

svoj račun te stoga nije bio sklon podijeliti ih s ljudima koji su mu mogli pomo

ći. To je još više sputavalo njegova nastojanja, ostavljajući ga usamljenoga, neza

dovoljnoga i razočaranoga.

Do svojih posljednjih dana izgarao je zbog važnosti svojih otkrića. Upotreba teh

nologije zasnovane na raspadanju bila je škodljiva za cijelo čovječanstvo vodeći nas

silaznom stazom s rastućim opsegom oboljenja, ponajprije od raka. Čak se bio po

čeo pitati naučavaju li vlasti svjesno tu opasnu tehnologiju u školama i sveučilišti

ma. To ga je učinilo još opreznijim u opsežnijem objavljivanju svojih otkrića. Želio

je da njegove zamisli opstanu i da budu dostupne narednim naraštajima da se nji

ma koriste. Kako se planet Zemlja stalno kreće naprijed svojom uvijajućom spiral

nom stazom, tako su budući naraštaji evolutivno stariji i na taj način, vjerovao je,

mogu postati sposobni prosuditi životnu važnost njegovih otkrića.

SIN I NASLJEDNIK

Sin Viktora Schaubergera, Walter, koji ga je pratio na Sveučilište u Stuttgartu

1952., bio je akademski obrazovan. Školovao se za fizičara i krajem 1950-ih po

čeo je cijeniti važnost očeva djela.

S Viktorom nije bilo lako živjeti. S obzirom na njegovu nepovjerljivost prema

znanstvenoj javnosti bio je također sumnjičav i prema sinovljevoj sposobnosti da

shvati njegov rad. Walter je napustio akademsku karijeru da bi pomogao ocu, ali

Viktor mu se ipak nije želio povjeriti. Međutim, pokušali su s nekoliko zajednič

kih pothvata. Godine 1949. u Austriji su uspostavili Zeleni front koji je mogao

postati prva suvremena politička stranka zelenih. Imali su iste preokupacije kao

i buduće stranke zelenih - nuklearna energija, uništavanje šuma, upravljanje ri

jekama - i upozoravali su na opasnosti koje prijete ne obuzdamo li svoje krajno

sti - klimatske promjene i zagađivanje.

Jednom se prilikom Walter zaputio u Odjel za poljoprivredu Sveučilišta u Beču

da predstavi očeve zamisli. Po povratku, on i njegova supruga Ingeborg bili su na

čaju s Viktorom. Prema riječima gospode Ingeborg, Walter im je oboma govo

rio o posjetu te kako mu je drago što je imao priliku Viktorove zamisli objasniti

sveučilišnome svijetu te o pozitivnoj reakciji na koju je naišao. Viktor je reagi

rao Ijutito: »Što si to učinio? Pokvario si cijelu stvar! Te neznalice nikada neće

razumjeti moj r a d ! «

Gospođa Ingeborg stala je u muževljevu obranu, objašnjavajući kako vjeruje da

je njezin suprug učinio dobru stvar. Viktor se iznenadio stoje stala uz supruga i

nikada se više s njime nije svađao pred njom.

Ta je zgoda možda bila još bolnija zbog razočaranja u životu Viktora Schauber

gera. Njegova žena nije mu davala takvu podršku i razumijevanje. S vremenom

je ipak došao do zaključka da je Walter dobro postupio razgovarajući sa sveuči

lišnim ljudima. Bilo je to ono što sam očito nije mogao učiniti.

Viktor Schauberger često je govorio da ono što predlaže ne izaziva poteškoće.

Moramo samo činiti ono što već radi Priroda svuda oko nas i oduvijek. To je samo

malen korak i na nama je da otkrijemo ključ. Drugo što je običavao govoriti jest:

» I m a m tajnu i nitko ne zaslužuje da mu je p r e d a m ! « Vrijednim toga nije mu se

doimao čak ni vlastiti sin. Ma kakva bila njegova tajna, odnio ju je u grob.

Walter je 1958. pratio oca u SAD. Kako smo vidjeli, to putovanje skupo je staja

lo već postarijega Viktora. Po povratku iz Teksasa, Viktor se vratio kući u Linz,

a Walter svome domu u Bad Ischlu, udaljenom nekoliko sati vožnje. Walter se

zatvorio s objašnjenjem kako ne želi da ga uznemiravaju. Nekoliko dana kasnije

stigla je vijest da je Viktor umro.

ŠTO SLIJEDI?

Može se samo nagađati kako je očeva iznenadna smrt pogodila Waltera. Njegova

supruga Ingeborg relda je kako je to za njega bio veliki šok. Kako će nastaviti? S

jedne je strane shvaćao važnost očeva djela. U drugu ruku, njegov ga otac nika

da nije držao pravom osobom koja će ga naslijediti. I doista, Viktor je vrlo jasno

dao do znanja da nikada nije našao pogodnoga kandidata. Hoće li to vrijedno

djelo biti zaustavljeno? Gospođa Ingeborg veoma je cijenila značenje Viktorove

ostavštine i osjećala da Walter jest osoba koja će preuzeti štafetu. Savjetovala je

Walteru da nastavi - to je sada postala njegova zadaća. Ona će ga podržavati.


128

Walter je smatrao da se njegova uloga sastoji od nekoliko bitnih obilježja. Jedno

je da rehabilitira očev ugled. Mnogi su ljudi odbacili Viktora kao luđaka. Kako

smo vidjeli, Walter je imao akademski položaj te bi očeve zamisli prikazao na

dostojan način. Započeo je s t im poslom još za Viktorova života i zadobio očev,

mada nevoljni, pristanak. Putovao je svijetom radeći taj posao. Richard St. Barbe

Baker, utemeljitelj International Men of the Trees, organizirao mu je 1951. pre

davanje na Sveučilištu u Birminghamu. Walter je prijateljevao s urednicima ča

sopisa i tako uspio objaviti nekoliko članaka.

Međutim, uskoro je zbog takvoga pristupa naišao na probleme. Mnogi su ljudi

bili oduševljeni i privatno mu pružali podršku, ali su odbijali izreći je javno. Vik

torove zamisli bile su tako nekonvencionalne i izvan glavne struje da su se pribo

javali kako će podrška ugroziti njihove karijere.

Walter je napustio svoj izlet u politiku i Zeleni front. Došao je do zaključka da

sustav koji predlaže nadmašuje politiku. Svaka politička stranka, govorio je, tre

ba imati svoje zelene.

PITAGORA-KEPLEROV-SUSTAV

Walter je pokazivao sklonost matematici. Tragao je za matematičkim načinom

za opisivanje oblika koje je njegov otac upotrebljavao u svojim izumima. Poka

zao je matematički odnos između oblika jajeta i hiperbolične krivulje. Zapravo,

da bi to postigao morao je razviti novu granu matematike.

Osnovao je organizaciju, Pitagora-Keplerov-Sustav ili PKS, kako bi promovi

rao vlastiti i očev rad. Ta je otkrića predstavio na seminarima koje je organizi

rao PKS. Seminarima su se odazvali ljudi različitih disciplina: inženjeri, ekolozi,

inovatori i poduzetnici. Bio je uvjeren da odstranjenje sveukupne tehnologije ne

predstavlja napredak ljudske rase i tragao je za načinima kojima Priroda i teh

nologija mogu djelovati zajedno. Temeljna tema seminara bila je otkrivanje na

čina borbe za šumu i za vodu da bi se otkrila tehnologija po ljudskoj mjeri koja

ne djeluje razarajuće na Zemlju.

Ta druga strana Walterova rada nije tekla bez razočaranja. Tražio je put naprijed,

a mnogi ljudi s kojima je radio, vraćali su se starim vremenima. Više no jednom W A L T E R S C H A U B E K G E K I S E M I N A R S K A S K U P I N A P K S

129


130

1 2 . U DVADESET PRVO STOLJEĆE

GLATKI PRIJELAZ

Tajnik gospođe Schauberger, Wolfgang Prock nakon Walterove smrti 1997. pre

uzeo je uzde PKS-a. Nastavljajući širenje zamisli i prednosti nove tehnologije, pri

premio je CD s Viktorovim idejama o vodama. Obnovio je PKS-ove seminare

koji su bili zamrli potkraj Walterova života. Godine 1999. sin Waltera i Ingebo

rg, Jorg, napustio je svoju karijeru u medijima da bi se vratio u PKS. Studirao je

matematiku i riziku te je na pravome mjestu da nastavi posao predstavljanja za

misli svoga oca i djeda široj publici.

VALOVI SE ŠIRE

Walterov rad na širenju znanja o djelu njegova oca i dalje donosi plodove, osobi

to sada, u eri Interneta. Na primjeni ideja Viktora Schaubergera rade pojedinci

širom svijeta, od Švedske do Australije i od Južne Koreje do SAD-a. Osobiti su

uspjesi zabilježeni u metodama tretiranja vode.

Postojao je i usporedni razvoj. Austrijanac, pripadnik naraštaja starijega od Vik

tora Schaubergera priredio je 1924. niz predavanja predlažući novi pristup po

ljoprivredi. Ta predavanja Rudolfa Steinera predstavljala su prekretnicu pokre

ta biodinamičke poljoprivrede i jedan od primjera novoga pristupa holističkoj

znanosti. Potaknuti Steinerovim uvidima, istraživači poput Theodora Schwen-

ka, Georgea Adamsa i Johna Wilkesa počeli su promatrati vodene tokove i neo

visno došli do sličnih zaključaka kao i Viktor Schauberger. Razvili su »obrasce

protočnosti«, vodene tokove koji potiču tekućice da se kreću zavojito i uvijaju te

je otkriveno da takva voda ima blagotvorna svojstva za ribe i život u vodi.

Na neki način vrijeme je sustiglo Viktora Schaubergera. Njegove zamisli o

upravljanju rijekama sada su počele dospijevati u središte pozornosti. Primjerice

131

govorili bi: »To što kažete je zanimljivo, ali vaš je otac rekao...« Međutim, bio

je odlučan da oca ne pretvori u gurua te je ostao usredotočen na putove razvitka

zamisli i na prioritete o kojima su se on i njegov otac bili složili.

Seminari su bilježili uspjehe. Walter je bio komunikator, govornik koji je plije

nio pažnju. Ljudi su odlazili s nadahnućem. Za razliku od oca, uspijevao je po

taknuti ljude da na podlozi Viktorovih uvida razvijaju osobne zamisli. Walter je

svoju tdogu vidio kao osobu u središtu koja objašnjava načela sustava. Na drugi

ma je ostalo da traže načine primjene. Walterovim radom očeve su zamisli pro

nalazile put u razvoju proizvodnje mlijeka, obradi vode, upravljanju rijekama pa

i više od toga.

Surađivao je sa švedskim prijateljem Olofom Alexanderssonom, koji je napi

sao malu, ali nadahnjujuću knjigu o Viktoru Schaubergeru. Kasnije je prevede

na na engleski i tako se sustav mišljenja Viktora Schaubergera prelio preko gra

nica njemačkoga govornog područja.

Potkraj Walterova života, ime njegova oca postalo je poznato posvuda. Pojedin

ci su eksperimentirali s idejama koje je predlagao, s različitim uspjehom. Mož

da je Walterovo najveće postignuće to što su njegov glas i glas njegova oca pri

dodani neslaganjima s prevladavajućim trendovima u poljoprivredi. Pripadali

su onima koji su tokom neradnih agroindustrijskih godina od 1950-ih do 1980-

ih održali zamisao o Zemlji kao živućem entitetu prema kojemu se valja opho

diti s poštovanjem.


132

2 1. U D V A D E S E T P R V O S T O L J E Ć E

133

dogodile su se dvije goleme poplave Rajne i trovanje širokih razmjera. Godine

1986. požar u kemijskome postrojenju na obali Rajne uzrokovao je ozbiljno za

gađenje rijeke. Uginule ribe prekrile su obale stotinama kilometara nizvodno u

Nizozemskoj. Bio je to znak za buđenje, obnovljen nakon poplava velikih raz

mjera 1993. i 1995. Godine 1998. ministri Europske unije složili su se oko akcij

skoga plana za obranu Rajne od poplava. Sadržavao je zamisli o tome da izgrad

nja nasipa ne može jamčiti zaštitu od poplava, da se rijeka može prelijevati preko

svojih obala osobito u gornjim područjima. Šumarstvo je imenovano ključnom

sastavnicom riječnoga menadžmenta. Izgledalo je da je geslo Viktora Schauber

gera »shvati i preslikaj« naposljetku primijenjeno.

Prosvjetljenje se proširilo, iako uz zapreke, i unapređivanjem šumarskih prak

si. U Ujedinjenome Kraljevstvu, oluja golemih razmjera u listopadu 1987. pred

stavljala je poticaj. Otkriveno je da plantažno uzgojene četinjače napreduju sla

bije nego izvorni predjeli šuma listača. Ne samo to, primijećeno je da se područja

p o d šumama koje rastu bez uplitanja obnavljaju daleko brže nego ponovno za

sađena područja. Na prijelazu u dvadeset prvo stoljeće, odnos četinjača spram

šuma listača u Ujedinjenome Kraljevstvu na razini je otprije pedeset godina. To

su postignuća koja bi godila srcu Viktora Schaubergera, iako bi on vjerojatno ot

krio mnogo toga što bi kritizirao. Postoji i odmak od prakse krčenja šuma, iako

ne zbog razloga koje je zagovarao Viktor Schauberger. Sada se prepoznaje da ta

kva praksa vodi narušavanju ekosustava, a novi pojam »neprekidnoga pokriva

nja« šuma ušao je u rječnik šumarskoga menadžmenta.

Ispunila su se i neka turobna predviđanja. U 1930-ima on je mislio kako je pre

komjerno oslanjanje na fosilna goriva - ugljen, naftu i plin - opasno kratkovidno.

Predviđao je da će se u budućnosti ratovi voditi oko pristupa vodi. U bezvodnim

područjima, gdje jedna rijeka teče kroz više od jedne zemlje, to je zasigurno po

kretački motiv. Bio je uvjeren da će posvemašnja ovisnost čovječanstva o tehno-

akademskom kretanju opasno destabilizirati klimatske sustave planeta.

OSTAVŠTINA

Viktor Schauberger pripadao je izvanrednim ljudima dvadesetog stoljeća. Posti

zao je uvide i razumijevanja koja čak i sada, na početku dvadeset prvoga stoljeća,

ostaju uglavnom neistražena od strane prevladavajuće znanosti.

Njegovo nadahnuće potječe iz dana dok je bio šumar s vrlo malo dodira s vanj

skim svijetom. Ondje je stekao duboko razumijevanje drveća i vode, te poštova

nje za žive procese Majke Zemlje. Međutim, imao je i nepovjerenje šumara pre

ma postupcima čovjeka.

Posjedovao je vještine inženjera, iako najneobičnije naravi. Mogao je učiti iz

procesa Prirode oko sebe i svoja saznanja primijeniti u razvoju strojeva. Zbog ne

povjerenja ostatka čovječanstva nastavljao je provoditi ograničenja šteta. Ponu

dio je alternativu razarajućim posljedicama ljudske civilizacije - i njezinoj tvr

doglavoj tehnologiji. Nudio je rješenja, bez objašnjenja temeljnoga sustava koji

je stvorio probleme.

Ta politika trpi od očiglednih nedostataka. Ponajprije, iz vlastitoga je iskustva

znao da drugi imaju poteškoće u primjeni njegovih zamisli. Bez njegove pomoći

nisu mogli izgraditi ni kanale za spuštanje trupaca. U usporedbi s njegovim ka

snijim pronalascima, bile su to vrlo jednostavne gradnje. Čovjek se pita je li realno

očekivati od drugih da razvijaju njegove sofisticirane strojeve. Čak je i on morao

raditi manje izmjene napredujući od plana do prototipa, a za njega su temeljna

načela bila gotovo njegovo drugo ja, rezultat višegodišnjih istraživanja.

Drugo, ljudi su slutili da je nudio rezultat svoga rada s vrlo malo objašnjenja o

putu kojim je prolazio. Zbog nepovjerenja i pomanjkanja poštovanja spram ci

vilizacije dvadesetog stoljeća, i ljudi koje je vidio kao njezine nastavljače, nije se

osjećao sldon ponuditi cjelovita objašnjenja. To opet znači da su ga baš oni ljudi

koji su potpuno opremljeni da razviju njegove pronalaske, nerado prihvaćali.

Imajući malene izglede da bude prihvaćena, ta je politika nosila i urođenu opa

snost. Viktor Schauberger otkrio je način upotrebe nekih moćnih prirodnih pro

cesa. Moć podrazumijeva odgovornost te je njegov jedini način da spriječi ne

odgovornu upotrebu svojih otkrića bio da o njima zadrži informacije. Drugi, u

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D I ' R I R O D E

134

RAZGOVOR S G O S P O Đ O M

INGEBORG SCHAUBERGER

GOSPOĐA SCHAUBERGER udovica je Waltera, sina Viktora Schaubergera. Još

uvijek živi u njihovu obiteljskom domu u Bad Ischlu, u Gornjoj Austriji gdje smo

vodile ovaj razgovor.

Zahvaljujem Vam što ste pristali sa mnom razgovarati o vašim sjećanjima na Vik

tora Schaubergera.

Goethe je govorio o razlici između poezije i stvarnosti. Velika pjesma može na

stati iz male jezgre stvarnosti. Želim govoriti o stvarnosti Viktora Schaubergera

kako ga se sjećam. Nema više puno živih koji su poznavali pravoga Viktora Sc

haubergera.

Viktora sam poznavala kratko, od 1952. do njegove smrti 1958. godine. Nisam

s Viktorom provela previše vremena. Walter i ja živjeli smo u Bad Ischlu, a on je

živio u Linzu.

Bio je jedan od osobitih ljudi dvadesetoga stoljeća. Ali, u vremenu u kojemu

sam ga poznavala, bio je razočaran mnogim stvarima. Uvijek je bilo tako, cije

loga njegova života. Njegove su zamisli uvijek očaravale ljude, ali su ih samo ri

jetki uspjeli ostvariti.

Kako ste susreli Waltera?

Imala sam dvojicu braće. Jedan je umro za Drugoga svjetskog rata. Jednoga je

dana njegova udovica, moja šogorica, rekla da te večeri dolazi vrlo zanimljiv čo

vjek koji mnogo govori. Upitala me hoću li i ja doći. Tako sam odlučila susre

sti ga. Bio je to Walter. Sprijateljili smo se. Imala sam 36 godina, i sama udovica.

135

sličnoj situaciji, utrošili su godine učeći svoje učenike da se pobrinu kako bi ste

čena znanja primjenjivali mudro i brižno.

Unatoč iskrenoj želji da prenese svoje znanje, Viktor Schauberger nije bio pri

rodni učitelj. Njegovo nepovjerenje u motive škola i sveučilišta davalo mu je male

povode da takvim postane. Po temperamentu bio je sklon praktičnostima, ali ne

i teoriji koja bi ih podupirala. Međutim, bio je posve svjestan važnosti svojih ot

krića i ostavio je umnožene spise. Ostavio je pojedinosti svojih pronalazaka i pre

slike svoje prepiske. Bilo kako bilo, nikada svoja znanja nije koherentno ususta-

vio. Jedina knjiga koju je napisao nosi neprivlačan naslov. Unsere Sinnlose Arbeit

(Naš besmisleni rad) ne privlači pažnju i ne potiče na čitanje.

Nikada nije pronašao dovoljno ljudi sposobnih, strpljivih i pripravnih da s nji

me surađuju i temeljna načela razvijaju u cjelinu razumljivu drugima. Prema kra

ju života, ne našavši nastavljača, priklonio se nadi da će se budući naraštaji poka

zati sposobnima razvijati zamisli koje je otkrio.

Za mene, djelo Viktora Schaubergera predstavlja nadahnuće. Ono je samo još

jedan dokaz da ljudi ne moraju nužno slijediti trag destrukcije, ma kuda se zapu

tili. Mnogo toga valja otkrivati. Postoje i drugi načini života, stvaralački putovi

suživota na planetu Zemlji. Stoje pred nama ako ih potražimo.

Fidus in silvis silentibus - Vjerni mirnim šumama

(geslo obitelji Schauberger)


INGEBO-RG S C H A U B E R G E R , 2 0 0 4 . ( S N I M I L A : S U S A N N E P R O C K )

Moj je muž poginuo u ratu, u Rusiji. Walteru je bilo 37, rastavljen s dvoje djece.

Susrela sam njegovu djecu i svidjela su mi se od prvoga trenutka kada sam ih vi

djela. Bilo je to 1952. godine.

Walter je uvijek govorio kako se neće ponovno ženiti, a ja sam bila sretna da

ostanem u prijateljstvu s njim. Ali, jednoga je dana Jorg (njezin sin) objavio da

želi doći na svijet pa smo promijenili mišljenje. Viktor nije došao na vjenčanje.

Mislim da ga je Walter zaboravio pozvati! Sjećam se da je pitao svoju majku je

li Viktor pozvan.

U početku Viktor nije odobravao brak. Njegov brak u to vrijeme nije bio baš

sretan te je bio skeptičan općenito spram braka. Bio je težak suprug. Kada bi od

lučio, bio bi vrlo šarmantan sa ženama, ali je svojoj ženi Mariji govorio - ti ne ra

zumiješ moj posao. Ostani u kuhinji i brini se za djecu, i to je za tebe puno! Nije

136

R A Z G O V O R S G O S P O Đ O M I N G E B O R G S C H A U B E R G E R

osjećao da ima njezinu potporu. Bila je sedam godina mlada od njega. Rođen

dan je imala dva dana iza njegova. Umrla je dvadeset godina nakon njega, goto

vo na isti dan.

Ne znam je li me Viktor poštovao. Walter je kasnije govorio da me poštuje. Kada

smo razgovarali nasamo, bio je vrlo ljubazan sa mnom.

Walter je govorio mnogo. 0 čemu je govorio?

Wilter je govorio o pomoći prirodi, o pomoći drveću. Moramo imati više drve

ća, više šume. Prva zadaća šuma jest da osiguraju vodu. Što možemo činiti za Pri

rodu, što učiniti za šume i što možemo učiniti za šume i vodu zajedno? O tome

je uvijek govorio.

Bilo je to vrijeme industrijskoga rasta, vrijeme njemačkoga poslijeratnog eko

nomskog čuda. Sve je moralo biti veće i bolje. Ta dvojica ljudi, Viktor i Walter,

govorila su kako nije dobro uvijek imati veće i veće. Govorili su kako treba pro

matrati gdje je zgusnutost i što je bitno za cjelinu života. Viktoru i Walteru to je

bilo važno. Kako su mogli rastumačiti tu zamisao, a da je ljudi razumiju.

Obitelj Schauberger ima dugu tradiciju rada u šumarstvu. Radi li još tko taj posao

danas?

Viktor je bio posljednji. Odrastao je sjeverno od Linza u području još i danas

izvornih šuma. Danas je to u Austriji rijetkost. Četiri je godine vojnikovao u Pr

vome svjetskom ratu. Borio se u Rusiji, Italiji, Srbiji i Francuskoj te bio ranjen.

Nakon rata radio je u šumskoj divljini do 1924. kada je s njegovim šumarskim

poslom bilo gotovo. Potom je gradio kanale za spuštanje drveta (njegov prvi pro

nalazak kojim je privukao pažnju šire javnosti) i bio je pozvan na posao u Beč.

Bio je posljednji iz svoje obitelji koji je radio u šumarstvu. Danas se nitko ne bavi

tim poslom. Nema lova, nitko više ne radi u šumskim divljinama.

0 čemu je Viktor govorio?

Viktor Schauberger uvijek bi govorio: razmišljaj o Prirodi. Prirodi treba mno

go vremena da se razvije. Zato se prirodne stvari ne događaju odmah. Običavao

137

J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E R A Z G O V O R S G O S P O D O M I N G E B O R G S C H A U B E R G E R

139

Danas vjerujem da su ga prema kraju života obuzimale sumnje. Stao se pitati je

li uopće postigao nešto. Njegove su mu se zamisli činile tako jednostavne i oče

vidne, ali kao da ih nitko nije uspio razumjeti.

Tragedija Viktora Schaubergera bila je u tome da nije uspijevao prenijeti ono

što je njemu bilo jasno. Uviđao je da ljudi ne razumiju, ali nikada se nije pitao je

li razlog u njemu. Pogreška je uvijek bila na strani drugih.

Drugi je problem bio u tome što nije vjerovao ljudima. Sve je radio sam jer nije

vjerovao da će drugi to dobro obaviti. Mislim da se bojao kako će ljudi uzeti nje

gove zamisli i pogrešno ili koristiti, bilo zbog neznanja ili namjerno. Njegov je

rad bio tako nekonvencionalan, tako osobit da su poneki mislili kako je to prije

vara. To nije bdo baš od pomoći.

Viktor i Walter razmišljali su jednako. Zašto se nisu slagali?

Imali su istu ideju, ali otac je rekao: » Ž a o mije, ideja je moja !« Počesto se lju

tio na Vvaltera. Mnoge su poteškoće stajale između oca i sina. Viktor je uvijek

govorio: »Budi tiho, ne razumiješ što ja misl im!«

Viktor je imao intuiciju. Sva njegova tri brata imala su sveučilišno obrazovanje,

bili su istaknuti ljudi. Ali, Viktor nije vjerovao mišljenju akademski školovanih

ljudi. Vjerovao je da akademsko učenje kvari način razmišljanja ljudi. Akadem

sko školovanje sprečava ljude da razumijevaju putove Prirode.

Walter je studirao na sveučilištu. Viktor nije volio s njime dijeliti svoje zamisli.

Pribojavao se da će Walter pogrešno tumačiti njegove ideje, da će reći stvari koje

Viktor ne bi mogao prihvatiti.

Jednoga dana otac je bio ovdje u Ischlu. On i ja smo razgovarali. »Oče,« relda

sam mu, »nije to tako. Walter također poznaje neke stvari.« Viktor me upitao:

»Podupireš li Waltera?« Rekla sam: »Da, stojim uz njega i ono što radi i znam

da Walter također intuitivno razumije putove Prirode.« Viktor je to s oklijeva

njem prihvatio i nakon toga nikada više protiv Waltera nije rekao ni riječ. Dobro

su surađivali zajedno do kraja, posljednje dvije ili tri godine Viktorova života.

Na koncu, Viktor je rekao Walteru: »Mislim daje dobro da si studirao. Možeš

sa školovanim ljudima, inženjerima razgovarati njihovim jezikom.« Jer nitko nije

138

je govoriti Walteru: »Pogledaj, sada je sve skuplje od vode. Ali, vidjet ćeš, sljede

ći će rat biti oko nafte. Pa i više od toga - za vodu.«

Uvijek bi govorio: » Z a r ne vidiš? Ne vidiš li vodu kako se uspinje drvećem, 30

metara i više? Nema crpke na zemlji! Priroda radi potiho, bez zagrijavanja ili za

gađivanja. U industriji uvijek vlada buka, toplina i zagađenje«.

Rekao je kako s načinom na koji se izgrađuje industrijsko društvo, a sada smo

do grla u problemima, tonemo u teškoće. »Što možemo učiniti da se čovječan

stvo vrati na pravi put? T k o će se založiti za vodu?«, pitao je. » Z a Zemlju?« Da

nas su stvari malo bolje nego u Viktorovo i Walterovo vrijeme. Vremena se kreću

ususret načinu mišljenja Viktora Schaubergera.

Želio je izazvati ljude, navesti ih na razmišljanje. Govorio bi inženjerima i pro

fesorima: »Vi ne znate. Čak mi ne znate reći kako raste vlat trave. A ako ne zna

te to, što onda znate o drveću?« Uzeo bi svoj šešir i otišao.

Bio je govornik koji je plijenio pažnju. Kada je govorio, slušali su ga svi i razu

mjeli ono stoje mislio. Međutim, kada su se razilazili i nastojali zapamtiti, dojam

bi blijedio. Pamtili su osjećaj, ne razumijevanje. Nisu se sjećali što su razumjeli u

njegovoj nazočnosti. Kao da je veza bila presječena.

Imao je skupinu odanih pristaša koji su ga voljeli slušati. Kada bi završio, govo

rili su: » O v o je sjajno!« Ali, kada ih je upitao što su razumjeli, usnice bi se sti-

snule i nisu odgovarali.

Bio je nestrpljiv čovjek. Ponekad je bjesnio ili očajavao jer je život prekratak da

predstavi sve svoje zamisli i cjelinu svoje vizije. Govorio je: » Z a r me ne razumi

jete?« Gledajući unazad, vidim daje bio nesretan. Govorio je, govorio i govorio,

ali kao da ga nitko nije čuo. Kao da govori u vjetar. A mnogi od ljudi koji su ga

slušali, željeli su odgovore odmah. Za Viktora i Vvaltera, razumijevanje Prirode

bilo je najvažnije od svega. Strojevi su došli mnogo kasnije.

Njegova životna zadaća bila je razgovarati sa svima, poticati ljude na razmišljanje.

Znao je da cijelu svoju viziju mora predstaviti prije smrti. U vrijeme kada sam ga po

znavala, mislim daje mogao osjetiti da mu se približava smrt. To mu je davalo oso

bit osjećaj žurnosti. Imao je vrlo jasnu predodžbu onoga što je potrebno. Za njega,

ona je bila jednostavna. Zato je bio vrlo nervozan kad ga ljudi nisu razumjeli.

JANI- C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E

140

R A Z G O V O R S G O S P O D O M I N G E B O R G S C H A U B E R G E R

141

razumijevao Viktorov jezik. Pomirili su se i to je Waltera učinilo vrlo sretnim. Po

slije toga je bio daleko smireniji.

Walter je poštovao svoga oca i njegove zamisli. Prevodio je očeve ideje na jezik koji

su ljudi razumjeli. I Walter je bio čovjek intuicije. Od one vrste koja vidi da je žena

trudna prije no što i sama sazna! Umio je premostiti dva svijeta - bio je intuitivan i

akademski rječit. Viktor je također premošćivao dva svijeta - od starih znanja vla

stita oca do današnjih. Viktor je živio stotinu godina ispred svoga vremena.

/ tada je uslijedila američka epizoda.

Ne znamo točnu pozaclinu američke avanture. Nitko točno ne zna što se dogodi

lo, mnogi o tome samo nagađaju. Godine 1958. ovdje su došla dvojica, Amerikan

ci. Obećali su Viktoru brda zlata. Rekoše: »Sve što poželite, Viktore, možete ima

ti.« Moguće je da imate sve. Dođite s nama u Teksas. Viktor nije znao engleski, a

Walter je poznavao samo osnove jezika. Njega je zanimao samo jezik matematike i

rizike. Bio je ondje i prevoditelj, naturalizirani Amerikanac njemačkoga podrijetla.

Rekao mi je: »Ni riječi. Nikome ne govorite o ovome. Mi vas motrimo.«

Prvo su krenuli u New York. Tamo su imali službenu dobrodošlicu. »Kakva sre

ća za Ameriku, kakva sreća za vas«, govorili su. Tri ili četiri dana proveli su u New

Yorku, a potom odletjeli u Dallas. Odvezli su se u pustinju. Dobili su bungalov u

pustinji. A Viktor i Walter su upitali: »Kada ćemo započeti s poslom?« »Mora

te imati vremena za pri lagodbu«, rekoše im. No, nije bilo posla, ni cilja. Walter

nije znao zašto su uopće tamo. Samo su osjećali da su stalno p o d nadzorom.

Viktor se razbolio i otišao u bolnicu. Činili su sve što su mogli, sve što je pože

lio, imao je prvorazrednu njegu. Ali, nitko iz SAD-a nije obitelji u Austriji rekao

da je Viktor obolio. Mi nismo znali da je bolestan.

Želio se vratiti kući. Rekoše mu: »Ako se želite vratiti u Europu, morate pot

pisati ovaj dokument.« Morao je obećati da nikome neće govoriti o svojim za

mislima. Isključivo Amerikancima. Primorali su ga da potpiše taj dokument. Pet

dana nakon povratka, umro je. Prije smrti, uvijek bi ponavljao: » N e smijem go

voriti ništa. Uzeli su mi riječi.«

Nakon Viktorove smrti pojavio se neki Amerikanac i ispričao se Walteru zbog na

čina kako su se ponašali prema njima. Ali, ipak nije mogao objasniti zašto se to tako

dogodilo. Kasnije su dolazili i drugi Amerikanci, petoro ili šestoro njih u različita

vremena. Svi su govorili: »Oprostite zbog takvoga postupka.« Nisu svi Amerikan

ci tako loši. Ali, nakon toga, Walter više nije imao posla s Amerikancima.

Pričajte mi o Pitagora-Keplerovom-Sustavu.

Walter je započeo PKS. Osjećao je da je njegova životna zadaća objasniti nače

la Viktorova sustava. Walter je vrlo predano proučavao Keplerove ideje i vidio

sličnost s Viktorovim intuitivnim uvidima. Tragao je za matematičkim objaš

njenjima Viktorova sustava. Keplerov rad o gibanju planeta predstavljao je do

bru polaznu točku.

A Pitagora?

Pitagora je suviše daleko u prošlosti, ali ono što je naučavao u Egiptu imalo je

odjeka u Viktorovim zamislima. Pitagora je bio djed, Kepler otac, a Viktor sin.

Svaki je dohvatio štafetu svoga prethodnika i predavao ju dalje. Kod svakoga od

njih izričaj je bio različit, ali temeljna načela su jednaka.

J O R G (njezin sin): Pitagora i Kepler bili su za moga oca heroji jer su u fiziku i

astronomiju unijeli ideju harmonije. Oni su moga oca doveli do Zakona o nara

vi Prirode - Natur-Ton-Gesetz - s hiperboličnim stožcima i hiperboličnom spi

ralom kao manifestacijom pulsiranja u evoluciji. To je razlog zašto PKS simbo

lizira hiperbolična spirala.

0 idejama Viktora Schaubergera znam iz čitanja knjige Olofa Alexanderssona i

prijevoda njegovih spisa koje je napravio Callum Coats. Tako danas njegova poru

ka dolazi do ljudi.

Olof Alexandersson boravio je ovdje 1959. godine. Bio je prvi nestručnjak koji

je uspostavio vezu s Walterom. Ne znam kako je do toga došlo. Dolazio je šest ili


I N G E B O R G S C H A U B E R G E R I A U T O R I C A , 2 0 0 4 . ( S N I M I L A : S U S A N N E I ' R O C K )

sedam puta i ostali su u vezi. Bio nam je od velike pomoći i još uvijek jest. Svatko

tko je pročitao njegovu knjigu rekao bi: » O h , kakav je Viktor bio čovjek!« Olofi

Walter imali su akademski odnos. Sa mnom pak, to je bilo osobno prijateljstvo.

Callum Coats je prvi put u Bad Ischl došao sa svojom majkom, godinu dana na

kon Viktorove smrti. Njegova je majka poznavala Richarda St. Barbe Bakera i on

ju je predstavio obitelji Schauberger. Sjećam se kada je Callum došao. Ušao je u

ured PKS-a i vidio spirale nacrtane na zidovima. U tome trenutku pred njim su

se otvorila velika vrata. Bio je to trenutak u kojemu se mijenja život. Sjećanje na

te spirale pratilo ga je. Kasnije se vratio i radio ovdje.

Callum je moj dragi prijatelj. Gdje god da se Viktor nalazi, mislim daje vrlo za

dovoljan Callumom.

Bad Ischl, Austrija, 3.-6. lipnja 2004.

142

IZVORI, VEZE I PRIMJENE

IZVORI I VEZE

Skupine koje istražuju i primjenjuju ideje Viktora Schaubergera:

P Y T H A G O R A S - K E P L E R - S Y S T E M po Viktoru i Walteru Schaubergeru.

Kaltenbach 162, A-4820 Bad Ischl, Austria

Tel +43 6132 24814

www.pks.or.at

Organizaciju je osnovao Walter Schauberger. PKS je domaćin seminara na njemačkome jezi

ku u područjima rada Viktora i Waltera Schaubergera. Povremeno priređuje seminare na en

gleskome. Imaju otvorene dane svake srijede od svibnja do rujna, od 16.00 do 19.00 sati.

ALICK BARTHOLOMEW

Sulis Health, The Hollies, Mill Hill, Wellow, Bath BA2 8QJ

www.schauberger.co.uk

Izdavač Alick Bartholomew prvi je s djelom Viktora Schaubergera upoznao čitatelje en

gleskoga govornog područja. Njegova internetska stranica sadrži širok popis linkova u

svezi sa Schaubergerom.

GRUPPE DER NEUEN »Novi krug«

Dipl.ing. Volker Jonas, Dewitzer str. 103, D-04425, Taucha, Germany

Tel: 034298 49091 http://www.gruppederneuen.de

Ovu su skupinu prijatelji Waltera Schaubergera utemeljili da bi nastavili istraživati Vik

torove zamisli.

IMPLOSION MAGAZINE

Klaus Rauber, Geroldseckstr. 4,77736 Zell a.H.

Tel. 07835-5252, Fax: 07835-631498

Časopis na njemačkome jeziku, kojega je 1958. utemeljio Aloys Kikaly, pristaša i prija

telj Viktora Schaubergera, a obnovio ga je Klaus Rauber.

143

http://www.pks.or.at

http://www.schauberger.co.uk

http://www.gruppederneuen.de


144

I Z V O R I , V E Z E I P R I M J E N E

IMPLEMENTATIONS COPPER GARDEN TOOLS Jane Cobbald P.O.BOX 2568, Nuneaton CV10 9YR, U.K. Tel/fox 0845 330 3148 ili +44 24 7639 2497. www.implementations.co.uk

Britanski distributer PKS-ovih bakrenih vrtnih alatki.

CENTRE FOR IMPLOSION RESEARCH POB 38, Plympton, Plymouth PL7 5YX, UK Tel +44 (0)1752 345 552, fax +44 (0)1752 338 569 www.implosionresearch.com

Dolly Knight i Jonathan Stromberg razvili su niz uređaja za poboljšanje kakvoće vode. Proizvode također osobne harmonizere za koje se pokazalo da poboljšavaju opći dobar osjećaj osoba koje ih nose.

VORTEX WATER SYSTEMS PO Box 1295, Bandera, TX 78003, USA Tel 830-796-8377, fax 830-796-8033 http://www.texashillcountrymall.com/vortex/

Dan Reese razvio je sustav za pročišćavanje vode koji se temelji na tehnologiji vrtloga.

LITERATURA I DODATNE UPUTE

VIKTOR SCH AUBERGERS WRITINGS

Glavni izvori za prvih jedanaest poglavlja četiri su toma Eco-Technology Series (Gateway Press, 1998.-2000.) koji predstavljaju rukopise Viktora Schaubergera koje je preveo i uredio Callum Coats: Prvi tom, The Water Wizard (Vodeni čarobnjak); Drugi tom, Nature as Teacher (Priroda kao učitelj); Treći tom, The Fertile Earth (Plodna zemlja); Četvrti tom, The Energy Evolution (Evolucija energije).

DRUGE KNJIGE O VIKTORU SCHAUBERGERU

Alexandersson, Olof: Livitig Water, 1982. Inspirativna knjižica koja donosi priču o Viktoru Schaubergeru i njegovim zamislima.

Coats, Callum: Living Energies, Gateway Press 1996. Cjelovitiji pregled djela Viktora Sc

haubergera.

Bartholomew, Alick: Hidden Nature, Vie Startling Insights of Viktor Schauberger, Floris Books 2003. Pristupačan prikaz sustava mišljenja Viktora Schaubergera.

145

THE INSTITUTE FOR ECO-TECHNOLOGY

Krokcgatan 4.S-413 18 Goteborg, Sweden

http://iet-community.org

Potaknuta idejama Viktora Schaubergera, ova skupina istražuje i potiče praktičnu primjenu njegova djela.

VORTEX SCIENCE

www.vortexscience.com

»Unapređivanjem Prirode služimo čovječanstvu.« Kanadska internetska stranica pod vodstvom Williama Baumgartnera, nadahnuta medu ostalim i djelom Viktora Schaubergera, istražuje nove pravce razmišljanja o našem planetu i novim nerazarajućim tehnologijama.

FRANK GERMANO

www.frank.germano.com

Sa sjedištem u SAD-u, Frank Germano inženjer je koji se bavi promocijom i primjenom ideja Viktora Schaubergera. Vodi debatne grupe elektroničkom poštom, kojoj se može pristupiti putem ove stranice. Skupini se može pristupiti izravno na: http://groups.ya-hoo.com/group/viktorschaubergergroup

MODERN ENERGY RESEARCH LIBRARY

http://merlib.org

Još jedna korisna stranica, sa sjedištem u Finskoj. Njen istaknuti cilj jest da drugima po

maže u otkrivanju uvida i pronalazaka Viktora Schaubergera i drugih.

PRIMJENE

Neke komercijalne primjene ideja Viktora Schaubergera

PKS GARTENGERATE AUS KUPFER

Kaltenbach 162.A-4820

www.kupferspuren.st

PKS-ove bakrene vrtne alatke, potaknute radom Viktora Schaubergera s bakrenim vrt

nim priborom.

http://www.implementations.co.uk

http://www.implosionresearch.com

http://www.texashillcountrymall.com/vortex/

http://iet-community.org

http://www.vortexscience.com

http://www.frank.germano.com

http://groups.ya-

http://hoo.com/group/viktorschaubergergroup

http://merlib.org

http://www.kupferspuren.st


146

I Z V O R I , V E Z E I P R I M J E N E

je u Zemljinu gravitacijskom polju. Tako se, kao posljedica susreta sunčeva svjetla s vanjskom atmosferom, dobiva čisti kisik za planet.

Za opis izvanrednih svojstava elemenata ugljika i njegove pogodnosti za život u tempe-ratumome lancu tekuće vode: Denton: Nature's Destiny, op. cit., Chapter 5.

O procesima fermentacije: McGee, Harold: On Food and Cooking: the Science and Lore

of the Kitchen, Harper Collins 1991.

Deveto poglavlje

Kako željezo provodi isušenu energiju iz tla: Tabraham, A.P: Solar Energy and Dowsing

in the Isles of Stilly for Gardeners and Farmers, 1982., A.P. and E.V. Tabraham, St Mar's, Isles of Scilly.

A.P. Tabraham iskusni je rašljar. Knjiga govori o njegovim istraživanjima o tome zašto rani narcisi uzgojeni na Otočju Scilly tamo više ne cvjetaju. Implementi željeza, otkrio je, imali su pritom važnu idogu.

O bakrenome priboru i puževima: krv puža golaća i puža sadrži hemocijanin, baziran na bakru, za razliku od hemoglobina u krvi sisavaca. Za daljnju raspravu o značenju toga: The Story of Copper Garden Tools by Jane Cobbald, Implementations, P.O.Box 2568, Nuneaton CV10 9YR, UK.

Deseto poglavlje

Postoji knjiga na koju se Viktor Schauberger često poziva, ali je nisam uspjela pronaći. To je Tf)e Flight of the Great Horse, Svena Hedina. Prema Viktoru Schaubergeru, knjiga opisuje izvanredne tehnologije još postojeće na Bliskome istoku u vrijeme Hedinova posjeta, za prijenos vode podzemnim cjevovodima.

Sven Hedin bio je švedski istraživač prve polovice dvadesetoga stoljeća. Druge su njegove knjige dostupne, uključujući opis njegovih putovanja pustinjom Gobi. Osim svoje zaokupljenosti mjerenjem ljudskih lubanja, što se držalo važnim i vrijednim znanstvenim ispitivanjem toga vremena, a potom izašlo iz mode, nedvojbeno je bio hrabar, radoznao i častan čovjek.

Više o Goetheu:

Naydler, Jeremy: Goethe on Science: an anthology of Goethe's scientific ivritings, Floris Bo

oks, Edinburgh 1996.

Gray, Ronald, Goethe: a critical introduction, Cambridge University Press 1967.

O Leonardu da Vinciju:

Viktor Schauberger često je aludirao na Leonardov Prima Motore. Jedini podsjetnik na

Glavnoga pokretača pronašla sam u Leonardovoj bilježnici danas poznatoj kao Codex

147

LITERATURA

Prvo poglavlje

Za širi opis aktivnosti Viktora Schaubergera u ratnim godinama: Cook, Nick: The Hunt

for Zero Point, Arrow Press 2002.

Treće poglavlje

Za opis izvanrednih svojstava vode i niza zapanjujućih podudarnosti koje ju čine jedinstveno pogodnom za potporu života zasnovanoga na vodiku: Michael J. Denton: Nature's

Destiny, The Free Press 1998.

Četvrto poglavlje

O prilagodbi jaja iz vode za bezvodni medij: Batmanghelidj, F: Your Body's Many Cries

for Water, Tagman Press 2000.

Na str. 12, dr. Batmanghelidj donosi sličan slučaj za razvitak ljudskoga tijela od vrsta što žive u vodenom okolišu, koje su tijekom vremena stekle strategije upravljanja svojom unutarnjom vodom.

Šesto poglavlje

Suvremeni udžbenik o znanosti tla koji o važnosti transfera energije u zemlji (kation je pozitivno nabijena električna čestica) kaže:

Izmjena kationaje uz fotosintezu temeljni proces podržavanja života. Bez toga svojstva tla

zemaljski ekosustavi ne bi mogli zadržati dovoljno hranjivih sastojaka da podupru prirod

nu ili uvedenu vegetaciju, osobito u slučaju takvih poremećaja kao što je sječa stabala, po

žar ili kultiviranje.

(Iz Brady, Nyle C. and Weil, Raymond R.: The Nature and Properties of Soils, eleventh edition, Prentice Hall 1996., str. 270)

Pola stoljeća prije taj je proces predstavljao temeljni dio pristupa Viktora Schaubergera kultiviranju. Izgleda da ga je dominirajuća znanost sustigla.

Sedmo poglavlje

Za opis kemijskih elemenata: Emslcy, John: Nature's Building blocks: An A-Z Guide to the

Elements, Oxford University Press 2001.

Stvaranje kisika sunčevim svjetlom: opis Viktora Schaubergera o kisiku kao očvrsnuto-me sunčevim svjetlom graniči s mističnim, ali za to postoji fizikalno objašnjenje. Voda koja isparava visoko u atmosferu dolazi u dodir sa sunčevom energijom. S tom energijom ona se raspada na svoje sastavne dijelove, vodik i kisik. Taj proces je poznat kao fotoliza.

Vodik je suviše lagan da ga zemlja zadrži pa bježi u svemir. Kisik, teži element, zadržan


148

KAZALO

Alexandersson, Olof 142, 145

aluminij 70,77

anomalna točka 39,40, 41, 42,43,45,48,

66, 67, 82, 91, 124

Atlantida 93

bakar 70, 84,105,106

Baker, Richard St Barbc 128

biocenoza 62

biološki vakuum 36, 81, 124

biomagnctizam 70,72

bipolarni 72, 91

Coats, Callum 20,141,142, 145

dijamagnetizam 70,71

dinageni 87

Dunav 45, 116, 123

etericiteti 78, 86

evolucija 16, 17,85,145

fermentacija 82,84,147

feromagnetizam 70

Forchheimer, Philipp 48,49

fotoliza 146

fruktigen 58, 78,79,80, 81, 82, 83, 85, 87,

90, 92,93

geosfcra 80

gnojivo 92, 102, 104

Goethe,J. W. 10,109, 110, 111, 135, 147

granični sloj 40

Heraklit 10, 112, 114

Hermes Trismcgistos 29, 84

izvorno gibanje 34, 36,72,74, 93, 109, 124

jezgra vodenoga tijela 45

karboni 78,79

kisik 42, 53,61,63,64,65,67,68,70,72, 74, 78, 79, 80, 81, 82, 86, 107, 146, 147

kompost 52,84,92, 107

korijenska protoplazma 80 krčenje šume 62, 132 kružno-spiralna prostorna krivulja 32, 33,

71,74, 101, 111 kudu antilopa 122,123 kvaligeni 87, 89, 90, 93

Leonardo da Vinci 148

levitacija 33, 89

oksigeni 79,80,81,91

Paracelsus 111 paramagnetsko 70,71 Pitagora-Keplerov-Sustav 128 planetarno gibanje 34, 97, 111 plantažna monokultura 67 Platon 10, 111 Popel.Franz 122, 123

Rajna 45,71,99,116, 123, 131, 132, 148 rajnsko zlato 71

149

Atlanticus. Ovdje je dio na izvornome talijanskom (ali nije napisan s desna na lijevo kako

je to radio Leonardo) s prijevodom:

Ogni corpo sperico di densa e resistente superfizie, mosso da pari potenzia jara tanto movi-

mento con sua balzi causati da duro e solio smalto, quanto agittarlo libero per I aria.

0 mirabile giustizia di te, Primo Motore! Tu non hi voluto mancare a nessuna potenzia

l'ordini e qualita de'sua neciessari effeti, con cio sia che una potenzia debbe cacciare 100 bra-

cei una cosa vinta da lei, e quella nel suo obbedire trova intoppo, ai ordinato che la poten

zia del corpo ricusi novo movimento, ili quale per diversi balzi recuperi la intera somma del

suo debito viaggio.

»Svako sferno tijelo guste i otporne površine, kada se pokreće jednakom silom, učinit će

takav pokret u odskocima uzrokovanim njegovim učinkom na konkretnu podlogu kao

da je bačeno slobodno u zrak.

O kako je divljenja vrijedna Tvoja pravda, o Ti Glavni pokretaču! Ti nisi želio da bilo

koja sila bude lišena postupaka ili odlika nužnih za njezine učinke: jer ako sila ima spo

sobnost da pokrene objekt koji je osvojila, stotinu braceia, a taj objekt pokoravajući se

naiđe na prepreku, Ti si naložio da će nova sila sraza uzrokovati novo gibanje koje će ra

zličitim odskocima potvrditi sav stupanj udaljenosti koju je morala prijeći.«

(Tfje Notebooks of Leonardo da Vinci, World's Classics, Oxford University Press, 1998., str.

76)

Višeo Heraklitu:

Barnes Jonathan: Early Greek Philosophy, Penguin Classics 1987.

Jedanaesto poglavlje

Cjelovit prijevod izvješća profesora Popela u: The Energy Evolution, str. 219-246.

Druga polovica poglavlja temelji se na obavijestima gospode Ingeborg Schauberger.

Dvanaesto poglavlje

O istraživanjima vode koja je potaknuo Rudolf Steiner:

Schwenk, Theodor: Sensitive Chaos, Rudolf Steiner Press, London 1965.

Wilkes, John: Flowforms, Floris Books, Edinburgh 2004.

O izmijenjenim stajalištima o rijeci Rajni:

Više o Akcijskom planu za obranu od poplava Rajne vidi na United Nations Environment

Program internetskoj stranici, http://www.unep.org/geo/geo3/english/463.htm

O izmijenjenim stajalištima o šumama Ujedinjenoga Kraljevstva: Rackham, Oliver: Tl)e

Illustrated History of the Countryside, Weidenfeld and Nicholson 2003.

http://www.unep.org/geo/geo3/english/463.htm


Schauberger, Ingeborg 13, 15, 18, 121, 126,

127, 131, 136, 142, 148 Schauberger, Jorg 15, 131, 136 Schauberger, Walter 18,27, 121, 126, 127,

128, 129, 130, 135, 136, 137, 139, 140, 141, 142, 143

Schaumburg-Lippe, princ Adolf von 24, 51 sinteza 111, 112 sol 66,67

Stciner, Rudolf 148

Tales 112

temperaturni gradijent 42, 43, 45,46,48,

63, 64, 65, 66, 67

truljenje 35, 66, 82, 85

ur-fenomen 111

vodik 81, 146 vučna sila 36

Zuckerkandl 91

željezo 70, 71,74, 99, 104, 105, 107, 147

Documents

Viktor Schauberger - Život u učenju od prirode