VELEUČILIŠTE U POŽEGI

Vukovarska 17

34000 Požega

PRIRUČNIK ZA

OBRAZOVANJE ODRASLIH IZ PODRUČJA

„PČELARSTVA“

Požega, veljača 2014.

Izdavač:

Veleučilište u Požegi

Urednici:

Dr.sc. Robert Idlbek

Dr.sc. Verica Budimir

Dr.sc. Janja Filipi

Lektura:

Antonija Marinclin, prof.

Grafičko oblikovanje:

Manuel Del Vechio, bacc.oec.

Tisak:

Slavonijapapir d.o.o., Hrvatskih branitelja 42, Požega

Naklada:

200 komada

„Europsku Uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno povezati svoja znanja, resurse,sudbine. Zajednički su, tijekom razdoblja proširenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti,demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobneslobode.Europska Unija posvećena je dijeljenju svojih postignuća i svojih vrijednosti sa zemljama i narodimaizvan svojih granica.”Europska komisija izvršno je tijelo Europske Unije.

„Projekt je sufinancirala Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda.“

Za više informacija

Veleučilište u PožegiVukovarska 1734000 PožegaTel: + (385) 34 271 018Fax: + (385) 34 271 008Email: ured@vup.hrWeb: http://www.vup.hr

Veleučilište “Marko Marulić” u KninuPetra Krešimira IV. 3022300 KninTel: + (385) 22 664 450Fax: + (385) 22 661 374Email: info@veleknin.hrWeb: www.veleknin.hr

Pčelarska udruga "ZLATNA DOLINA" PožegaPožega, Zdenke Marković 3tel: 098 44 13 88 ; 091 786 55 00E-mail: info@zlatna-dolina.hr

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanjeodraslihRadnička cesta 37b10000 ZagrebTel: + (385) 1 62 74 666Fax: + (385) 1 62 74 606Web: http://ured@asoo.hr

Projekt provodi Veleučilište u Požegi u partnerstvu s Veleučilištem “Marko Marulić” u Kninu

Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske Unije.

„Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Veleučilišta u Požegi.“

Za više informacija:pcelarski-inkubator.vup.hr

1. UVOD .................................................................................................................................. 1

2. ZNANJA, VJEŠTINE I KOMPETENCIJE KOJE SE STJEČU ZAVRŠETKOM PROGRAMA .......... 2

3. UVJETI ZA UPIS U PROGRAM OBRAZOVANJA ................................................................... 3

4. TRAJANJE PROGRAMA I OBLICI IZVOĐENJA NASTAVE ..................................................... 3

5. NASTAVNI PLAN ................................................................................................................. 4

6. NASTAVNI PROGRAM ........................................................................................................ 4

6.1. Tehnologija pčelarenja................................................................................................ 4

6.1.1. Biologija i fiziologija pčela ........................................................................................ 4

6.1.2. Suvremena tehnologija pčelarenja ........................................................................ 13

6.1.3. Oprašivanje ............................................................................................................ 19

6.1.4. Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela .............................................................. 21

6.1.5. Pčelinji proizvodi .................................................................................................... 25

6.2. Upravljanje poslovanjem .......................................................................................... 32

6.2.1. Zakonska regulativa u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji .................................... 32

6.2.2. Ekonomika pčelarenja ............................................................................................ 35

6.2.3. Računovodstvo i oporezivanje ............................................................................... 38

6.2.4. Informatika i marketing u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji .............................. 45

6.2.5. EU fondovi i ostali izvori financiranja investicija .................................................... 50

6.3. Praktična nastava ...................................................................................................... 59

1

1. UVOD

Projekt „The Bee Incubator“ (Pčelarski inkubator) osmišljen je na temelju istraživanja ovoga područja u kojemu je istaknuta potreba stručnog usavršavanja odraslih nezaposlenih osoba i njihove, kroz ovaj projekt, jednogodišnje pripreme kao pčelara i poduzetnika. Upravo na temelju takve procjene potreba obrazovanja nezaposlenih odraslih osoba za područje pčelarstva te istraživanja najbolje prakse i benchmarkinga drugih institucija u regiji, izrađen je kurikulum za edukaciju polaznika za tri glavna područja: tehnologija pčelarstva, poduzetništvo i stručna praksa. Teorijski dio podučit će polaznike tehnologiji pčelarstva kao i upravljanju poslovanjem za bolju mogućnost samozapošljavanja. Stručna praksa osposobit će polaznike za pripremanje pčelarske opreme, uspostavljanje pčelinjaka i tehnološkim radnjama upravljanja razvoja zajednica i pripremama za prihvat pčelinjih paša, prikupljanje mednih okvira, ekstrakciju sortnog meda, prevenciju pčelinjih bolesti i zaštitu od istih, te radovima priprema za zimovanje zajednica i drugo.

Opći cilj projekta je jačanje kapaciteta ustanova za obrazovanje odraslih i priprema za provedbu usavršavanja polaznika u području pčelarstva s ciljem povećanja njihove konkurentnosti na tržištu rada i mogućnosti za samozapošljavanje

Specifični ciljevi projekta su:

1. Uspostava kurikuluma za obrazovanje odraslih u području pčelarstva. 2. Uspostava infrastrukture i nastavnog poligona za provedbu edukacije nezaposlenih

osoba i njihovu pripremu za samozapošljavanje i bolju konkurentnost na tržištu rada u području pčelarstva.

Sudionici realizacije projekta:

Veleučilište u Požegi glavni je ugovaratelj projekta i nositelj svih aktivnosti vezanih za uspješnu realizaciju projekta. Veleučilište u Požegi osigurava adekvatan prostor za smještaj opreme koja se nabavlja u sklopu projekta, ali i osigurava održavanje obrazovanog programa predviđenog projektnim prijedlogom.

Partner projekta „The Bee Incubator“ je Veleučilište „Marko Marulić“ u Kninu koji sudjeluje u organiziranju, ali i djelomičnom financiranju projekta.

Suradnik u projektu „The Bee Incubator“ je Pčelarska udruga „Zlatna dolina“ Požega.

2

2. ZNANJA, VJEŠTINE I KOMPETENCIJE KOJE SE STJEČU ZAVRŠETKOM PROGRAMA

R.br.

Kompetencije (Polaznici će nakon završenog

programa obrazovanja biti sposobni …)

Znanje i razumijevanje Vještine

1. Odabrati i primijeniti tehnologije proizvodnje u praksi.

Odabrati tehnologiju koju će primijeniti ovisno o situaciji na terenu.

Primijeniti tehnološke zahvate i koristiti mehanizaciju u suvremenom pčelarenju.

2 Primijeniti stečena znanja biologije pčela na primijenjenu tehnologiju.

Razumjeti biologiju pčela i koristiti ju u cilju razumijevanja primijenjene tehnologije.

Postavljanje higijenskih pojilica, sprečavanje rojidbenog nagona, prihrana pčela.

3 Poznavanje glavnih medonosnih paša i korištenje pčela u oprašivanju.

Vrijeme cvatnje pojedinih medonosnih biljaka (glavnih paša) i priprema zajednica za oprašivanje.

Primijeniti principe postavljanja košnica u cilju oprašivanja kultiviranog i samoniklog bilja.

4 Odabrati i primijeniti tehnologije prerade i ambalažiranja pčelinjih proizvoda u praksi, te razvijanje novih proizvoda.

Objasniti osnovne pojmove vezane za kvalitetu i sigurnost hrane, dobru pčelarsku praksu (DPP), vrste ambalaže i načine ambalažiranja pčelinjih proizvoda i proizvoda na bazi pčelinjih proizvoda.

Primijeniti načela DPP-e; Primijeniti tehnologije prerade i ambalažiranja pčelinjih proizvoda i proizvoda na bazi pčelinjih proizvoda; Koristiti tehničke propise i norme u području kvalitete i sigurnosti hrane.

5. Primijeniti propise koji reguliraju pčelarstvo i pčelarsku proizvodnju.

Osnovnih pojmova vezanih uz pčelarstvo i pčelarsku proizvodnju; zakonskih i podzakonskih propisa; evidencije pčelara, pčelinjaka i katastra pčelinjih paša.

Pronalaženje adekvatnog prostora za smještaj pčelinjaka imajući u vidu pozitivno-pravne propise.

6. Voditi financijsko poslovanje pčelarske proizvodnje.

Poslovnih knjiga; financijskih izvještaja; poreznog sustava, poreznih propisa i poreznih izvještaja; poslovnog plana i investicijskog elaborata.

Izrada financijskih i poreznih izvještaja pčelara; izrada kalkulacija u pčelarskoj proizvodnji; izbor odgovarajuće investicijske i financijske opcije.

7. Razumjeti osnove Europskih fondova Izrada logičke matrice.

3

metodologije upravljanja projektnim ciklusom.

namijenjenih poljoprivredi; osnova UPC metodologije.

9. Samostalno koristiti informatičke tehnologije za potrebe vođenja pčelarske proizvodnje i promocije pčelinjih proizvoda.

Dijelova računala; specifičnosti marketinga i cjenovnih tehnika na tržištu hrane; politike i brandinga pčelinjih proizvoda.

Pretraživanje Interneta; korištenje elektroničke pošte; izrada dokumenata vezanih uz pčelarsku proizvodnju; odabir medijske strategije promocije pčelinjih proizvoda.

3. UVJETI ZA UPIS U PROGRAM OBRAZOVANJA

U program obrazovanja odraslih iz područja „Pčelarstva“ mogu se upisati sve osobe koje imaju završeno srednjoškolsko obrazovanje, te navršenih 18 godina života.

4. TRAJANJE PROGRAMA I OBLICI IZVOĐENJA NASTAVE

Program za obrazovanje odraslih osoba iz područja „Pčelarstva“ realizira se kroz 240 sati nastave. Program obuhvaća obrazovanje u dva područja: „Tehnologija pčelarenja“ u trajanju od 70 sati teorijske nastave i 120 sati praktične nastave (Stručna praksa), te „Upravljanje poslovanjem“ u trajanju od 50 sati teorijske nastave.

Nastavnim programom predviđeni su sljedeći oblici izvođenja nastave:

predavanja i vježbe kroz prezentacije i interaktivni pristup te poticanje diskusija,

radionice i vježbe u skupinama na kojima se obrađuju primjeri iz prakse,

vježbe u laboratoriju uz poticanje samostalnog rada s laboratorijskom opremom,

praktičan rad u Veleučilišnom pčelinjaku koji obuhvaća sve aktivnosti sukladno dobroj pčelarskoj praksi kao osnova za samostalno vođenje pčelarske proizvodnje,

predavanja putem video linka između polaznika nastave i stručnjaka iz područja pčelarstva s udaljenih lokacija.

Polaznici edukacije dužni su voditi dnevnik prakse sukladno napucima mentora/voditelja stručne prakse.

Po završetku izvođenja nastave polaznici polažu završni ispit koji se sastoji od pisanog ispita iz područja „Tehnologije pčelarenja“, pisanog ispita iz područja „Upravljanja poslovanjem“ i eseja iz „Stručne prakse“.

4

5. NASTAVNI PLAN Nastavno područje Kolegij Broj sati nastave

Tehnologija pčelarenja

Biologija i fiziologija pčela 14

Suvremena tehnologija pčelarenja 22

Oprašivanje 6

Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela 6

Pčelinji proizvodi 22

Upravljanje poslovanjem

Zakonska regulativa u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji

5

Ekonomika pčelarenja 6

Računovodstvo i oporezivanje 14

Informatika i marketing u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji

15

EU fondovi i ostali izvori financiranja investicija. 10

Praktična nastava Praktična nastava 120

Završna provjera

Ukupno 240

6. NASTAVNI PROGRAM

6.1. Tehnologija pčelarenja

6.1.1. Biologija i fiziologija pčela

Predavači: Doc.dr.sc. Janja Filipi, prof.dr.sc. Nikola Kezić

Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija je razumijevanje biologije i fiziologije pčela kako bi što bolje razumjeli suvremene tehnologije pčelarenja.

Cilj je poznavanje anatomije i fiziologije pčela, biološkog ciklusa pčelinje zajednice, te posebnosti u razmnožavanju zajednica. Polaznici će se upoznati sa životom i radom pčela, te njihovim gospodarenjem.

Očekivani ishodi kolegija:

Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Biologija i fiziologija pčela, moći:

opisati sistematiku pčela,

opisati anatomiju pčela i pojedine sustave,

objasniti razmnožavanje pčela,

objasniti razvoj legla,

objasniti ishranu pčela i ulogu pojedine vrste hrane kod različitih razvojnih stadija,

objasniti ponašanje pčela, te opisati komunikaciju i orijentaciju pčela,

nabrojiti i opisati članove pčelinje zajednice,

objasniti raspodjelu poslova u zajednici,

objasniti život pčelinje zajednice,

opisati i objasniti pčelinji stan.

5

Sadržaj kolegija:

Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe

Porijeklo, evolucija i sistematika pčela 1 0

Pčelinja zajednica 2 0

Razvoj u leglu 1 0

Anatomija pčela 4 0

Sporazumijevanje i orijentacija 2 0

Rojenje i zimovanje 2 0

Hrana pčela 2 0

Ukupno 14 0

Porijeklo i evolucija

Medonosna pčela ima zajedničke korijene s osama. Ose su, za razliku od pčela, mesožderi. Smanjivanjem ovakve hrane neke vrste osa kopačica (Sphegidae) prelaze na biljnu hranu koja je bila dostupnija. S povećanjem raznolikosti biljaka cvjetnica, povećavala se i dostupnost hrane. Kako su pelud i nektar dobivali na važnosti u ishrani odraslih osa, vjerojatno su ženke počele koristiti ovu novu hranu kao dopunsku za prehranu ličinki u nedostatku plijena.

Potpuna preobrazba osa u pčele nastala je u onom trenutku kad su ose počele u potpunosti koristiti pelud i nektar kao hranu za sebe i za svoje ličinke. Ove su se promjene dogodile prije nekih 80.000.000 godina. One vrste koje su počele hraniti i leglo s istom hranom preci su nove porodice u razredu opnokrilaca, porodice pčela.

KLASIFIKACIJA

Shema 1: Klasifikacija roda Apis

Carstvo Animalium (životinje)

Grana Eumetazoa (prave životinje)

Razvojna linija Protosomia

Tip organizacije Polymeria (mnogokolutićavci)

Koljeno Arthropoda (člankonošci)

Skupina Mandibulata (čeljusnici)

Potkoljeno Tracheata (uzdušničari)

Razred Hexapoda (Insecta) (kukci)

Podrazred Pterygota (krilaši)

Odjel Neoptera (novokrilaši)

Odsjek Oligoneoptera (malonovokrilaši)

Red Hymenoptera (opnokrilci)

Podred Apocrita (utegnutozadčani)

Nadporodica Aculeatoidea (žalčari)

Porodica Apidae (prave pčele)

Potporodica Apinae (pčele)

Rod Apis (pčele)

6

Vrsta

mellifera (Linnaeus, 1758) florea (Fabricius, 1787) dorsata (Fabricius, 1793) cerana (Fabricius, 1793) nigrocincta (Smith, 1861) laboriosa (Smith, 1871) koschevnikovi (Buttel Reepen, 1906) andreniformis (Smith, 1958) nuluensis (Tingek i sur., 1996)

Europske pasmine pčela

Apis mellifera var. mellifera L. - tamna europska pčela. Rasprostranjena je u zapadnoj i sjevernoj, te u dijelu srednje Europe. Ova pasmina ima nekoliko ekotipova koji se nazivaju prema kraju gdje su nastali, npr. francuska pčela, ukrajinska pčela itd.

Apis mellifera var. caucasica - kavkaska pčela. Rasprostranjena je na planinskim predjelima Kavkaza i u Gruziji, Azerbejdžanu i Armeniji. Postoje dva ekotipa ove pčele: - siva kavkaska i siva gruzijska pčela.

Apis mellifera var. ligustica - žuta pčela. Potječe s Apeninskog poluotoka, a širenje na sjever su zaustavile Alpe. Posebno je popularna u područjima s toplom klimom pa je rasprostranjena u Americi (SAD-u) i Australiji.

Apis mellifera var. carnica - siva pčela. To je naša izvorna pasmina pčela. Siva pčela prirodno je rasprostranjena južno od Alpa u prostoru panonske nizine i Balkanskog poluotoka.

Najvažniji ekotipovi:

1. Apis mellifera carnica alpina - Alpska siva pčela raširena je u Austriji i alpskom dijelu Slovenije. Odlikuje se dobrim proljetnim razvojem, dobrim iskorištavanjem proljetne paše, jače izraženim nagonom za rojenjem i mirnoćom.

2. Apis mellifera carnica pannonica - Panonska siva pčela. Raširena je u nizinskim prostorima od istočnog dijela Austrije u panonskoj nizini. Ona se nešto slabije roji, proljetni razvoj započinje ranije i nešto polaganije nego alpski ekotip.

3. Apis mellifera carnica mediterana - Mediteranska siva pčela raširena je na obalnom i otočnom području Hrvatske, te u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Proljetni je razvoj polaganiji, dosta se roji. Ona je nemirna i više se na povratku s paše zalijeće u tuđe košnice. Zbog stalnih vjetrova, leti nisko pa u sakupljanju hrane pokriva manje područje.

Pčelinja zajednica

U pčelinjoj zajednici su tri tipa jedinki ili kasta. Ženski članovi pčelinje zajednice su radilice i matica, a muški članovi su trutovi. Između matice, radilice i truta postoje razlike i u veličini, u vanjskom obliku i građi.

Matica - je jedina spolno potpuno razvijena ženka. U svakoj pčelinjoj zajednici nalazi se u pravilu samo jedna matica. Matica nese jaja i ne obavlja druge poslove. Matica je veća i snažnija nego pčele radilice. Razvija se iz oplođenog jajeta. U prosjeku živi 3 do 4 godine.

Radilice - su najbrojniji članovi pčelinje zajednice. Radilicama spolni organi nisu razvijeni i one nemaju reprodukcijsku funkciju. Radilice obavljaju sve poslove u zajednici. Ti su poslovi: uzgajanje legla, gradnja saća, čišćenje košnice, obrana zajednice, skupljanje hrane i niz drugih

7

poslova. Razvijaju se iz oplođenog jajeta. U vrijeme intenzivnih aktivnosti, život radilica traje tek nekoliko tjedana (4 - 6), za vrijeme manjih aktivnosti život je dulji, a za vrijeme zimskog mirovanja žive nekoliko mjeseci, od jeseni do proljeća.

Trutovi - su spolno razvijeni muški članovi. U zajednici ih ima od nekoliko stotina pa do koju tisuću. Njima je namijenjena samo reprodukcijska uloga. Druge poslove trutovi ne obavljaju, no mogu pomagati u grijanju legla. Trutovi su u cijelosti duži i širi od radilica. Trutovi se razvijaju iz neoplođenih jaja. U košnici su prisutni od proljeća do kraja ljeta, a potkraj ljeta s prestankom paše (kad nema potrebe za oplodnjom matica) pčele ih izbacuju iz košnice.

Pčelinji stan

Pčele u umjerenom klimatu grade svoje gnijezdo u prostoru koji je zaštićen od vanjskih utjecaja (šupljina drveta, stijena ili košnica). Pčelinje gnijezdo se sastoji od većeg ili manjeg broja paralelno poredanih sati ili satina. Broj satina i njihova veličina zavisi o veličini i snazi zajednice, te o veličini i obliku prostora u kojem se gnijezdo nalazi. Satine vise okomito i paralelno su pričvršćene za strop ili za letvicu satonošu. U odnosu na leto mogu biti okrenute na toplo ( s leta se vidi samo jedna satina) ili na hladno (s leta se vidi više satina). Satina je skup šesterostranih stanica, koje su pravilno poredane jedna do druge. Susjedne stanice imaju zajedničke stjenke i čitava gradnja je pravilnog mrežastog oblika.

Prema potrebama zajednice, pčele izgrađuju različite stanice:

- radiličke stanice služe za razvoj pčela radilica i smještaj hrane (med, pelud). To su najbrojnije stanice;

- trutovske stanice služe za razvoj trutova, smještaj meda, ali rijetko i peluda; - matičnjaci služe samo za razvoj matica.

Razvoj u leglu

Razvoj u jajetu. Jaje nakon što ga matica položi na dno stanice prvi dan stoji okomito, drugi se dan nagne i treći dan polegne na dno stanice.

Ličinka. Čim izađe iz jajeta ličinki je potrebna hrana. Radilice je obilato hrane prvih dana s mliječi tako da ličinke plivaju u njoj. Trećeg dana radilička ličinka dobiva miješanu hranu, tj. osim mliječi dobiva med i pelud.

Ispružena ličinka. Kada je ličinka narasla toliko da potpuno pokriva dno stanice, počinje se ispružati po duljini stanice i to s glavom prema otvoru. Ličinka prestaje uzimati hranu, a srednje se crijevo spaja sa stražnjim. Ličinka tada izbaci izmet na dno stanice. Ličinka se počne zapredati u kukuljicu. U tom se stadiju tijelo dijeli na glavu, prsište i zadak, a drugi organi poprimaju oblik kao kod odrasle pčele.

Kukuljica. Kukuljica ima sve temeljne oblike pčele i posve je bijele boje. Zatim tijelo postupno poprima tamniju boju, a ispod hitinske kožice se razvijaju krila koja su fino naborana.

Anatomija pčela

Kukci su najbrojniji i najuspješniji razred člankonožaca (artropoda), a karakterizira ih vanjski skelet (exoskelet) koji je građen od hitina. Boja hitina je crna, no kod nekih pasmina su dijelovi tijela obojeni žuto ili narančasto, naročito prednji kolutići zatka. Veći dio kože prekriven je finim gustim hitinskim dlačicama. Različitog su oblika i imaju važnu ulogu u skupljanju peluda. Pojedine dlačice služe kao osjetni organi za primanje vibracija zvuka ili dodira.

8

Tijelo pčele, kao i kod svih kukaca, bilateralno je simetrično i dubokim je usjecima jasno podijeljeno na tri dijela, glavu (caput), prsište (thorax) i zadak (abdomen). Na glavi (caput) su smještena tri jednostavna i dva složena oka, ticala i organ za uzimanje suhe i tekuće hrane. Prsište (thorax) je srednji dio tijela pčele koji na sebi nosi krila i noge. Zadak (abdomen) izgrađen je od 9 kolutića, od kojih nisu svi vidljivi. Kod matice i radilice vidi se samo 6 kolutića. Sedmi i osmi kolutić tvore dijelove žalačnog aparata, a deveti je uvučen i tvori analni prsten. Kod truta se vidi 7 kolutića, a dva nisu vidljiva.

Pčela ima tri para nogu, koje su usađene na prvom, drugom i trećem kolutiću prsišta. Noge prije svega služe za hodanje, zatim za čišćenje tijela te za skupljanje i nošenje peluda i propolisa.

Pčela ima dva para krila vezanih za spojnu opnu drugog i trećeg kolutića prsišta. Krila su ustvari spljoštene hitinske zračne vreće. Na sebi imaju crtasta zadebljanja koja služe za učvršćenje, a kroz njih prolaze dušnici, krv i živci.

Probavni sustav

Probavni se sustav sastoji od usnog ustroja, žlijezda koje su vezane s prednjim crijevom i probavne cijevi.

Probavni sustav počinje usnim ustrojem, a nalazi se na donjem dijelu glave i sastoji se od prednje usne, prednje čeljusti i rilca.

U probavnu cijev u glavi se ulijevaju tri žlijezde:

Prednjočeljusna žlijezda (glandula mandibularis),

Mliječna ili podždrijelna žlijezda (glandula hypopharingealis), i

Žlijezda slinovnica (glandula labialis)

Probavna cijev (tubus alimentaris) dijeli se na prednje (stomodeum), srednje (mesenteron, ventriculus) i stražnje crijevo (proctodeum). Počinje usnim ustrojem na donjem dijelu glave, prolazi glavom, prsištem i zatkom i na kraju završava analnim otvorom.

Krvotok

Pčele imaju otvoren sustav cirkulacije u kojem kretanje krvi u tijelu pčela nije strogo ograničeno u krvožilni sustav nego krv nakon izlaska iz aorte slobodno oplakuje organe. Krv pčele je bistra, bezbojna ili slabo žućkasta tekućina (hemolimfa), u kojoj se nalaze krvne stanice (hemociti). Krvotok je slobodan. Izlaskom iz aorte u području glave krv slobodno oplakuje sve organe u glavi donoseći dovoljno hrane za proizvodnju matične mliječi i rad osjetilnih organa. Prelaskom u prsnu šupljinu snabdjeva hranom mišiće lokomotornog sustava, a istovremeno odnosi produkte metabolizma.

Dišni sustav

Pčele imaju izravni oblik disanja, u kojem zrak (kisik) ulazi preko sustava dušnika (traheja i traheola) i zračnih vreća izravno do svakog dijela tijela pčele. Najfinije grane bronhiola dospijevaju do svake stanice tijela i tkiva. Stanice primaju kisik izravno bez posredovanja. Krv jedino resorbira onoliko kisika koliko je neophodno za vlastite potrebe.

9

Živčani sustav

Središnji živčani sustav sastoji se od međusobno vezanih živčanih čvorova, gangliona, od kojih se dva nalaze u glavi, dva u prsima i pet u zatku. Svaki čvor predstavlja zapravo par međusobno spojenih čvorića.

Osjetilo vida

Pčela ima 3 mala točkasta i 2 velika složena oka. Točkaste oči posve su malene i jednostavne, te su u svojoj biti građene slično kao oči ljudi i viših životinja. Sastoje se od leće iznad sloja vrlo jednostavnih, izduženih retinalnih stanica povezanih sa živčanim vlaknom. Složene oči su znatno veće, duguljaste, nepomične, smještene na postranim dijelovima glave. One se po svojoj građi i funkciji znatno razlikuju od očiju ljudi. Sastavljene su od nekoliko tisuća malih dijelova koji svaki za sebe predstavlja posebno oko.

Osjetilo njuha

Osjetilo njuha smješteno je na ticalima. Ticala (antenae) su dvije duge, hitinske cjevčice smještene na prednjoj strani glave neposredno iznad štita. Kod matice i radilice se sastoje od 12, a kod truta od 13 članaka. Većina receptora za miris i veliki dio za okus smješteni su na ticalima, što znači da imaju važnu ulogu u kemijskoj komunikaciji između pčela koja regulira život zajednice. Izvan košnice osjećaj mirisa je jedan od najvažnijih faktora u otkrivanju hrane (paše). Na ticalima se nalaze i drugi osjetilni organi, uključujući i one koji detektiraju vibracije koje proizvode pčele za vrijeme plesa.

Okusne stanice i osjet opipa

Okusne stanice leže kod pčela na korijenu jezika, u usnoj šupljini, osobito iza otvora kanala mliječne žlijezde, zatim na ticalima i na prednjim nogama. Osjet opipa je dobro razvijen i razmješten po čitavom tijelu, a osobito na ticalima i nogama. Opip je vezan na osjetne dlačice.

Ostale žlijezde

Voštane žlijezde. Samo radilice posjeduju 4 para voštanih žlijezda smještenih na prednjem prekrivenom dijelu sternuma, od 4 do 7 kolutića. U dobi od 12 -18 dana s nutarnje strane nalaze se dobro razvijene voštane žlijezde. Pčelama koje više ne grade saće voštane žljezde zakržljaju. Za proizvodnju voska radilice troše velike količine meda i peluda tako da proizvode vosak samo u razdoblju dobrih paša.

Mirisna žlijezda. Između 9. i 10. kolutića na leđnoj strani zatka se nalazi mirisna - Nasanovljeva žlijezda. Normalno se ne vidi, no posebni mišići razmaknu kolutiće i izboči se svjetliji dio mirisne žlijezde .

Žalčani aparat. Žalac (aculeus) je smješten na kraju zatka, u zadnjem kolutiću pčele. Pčela ubada naizmjeničnim pokretanjem iglica. Nakon što ubode druge kukce koji nemaju elastičnu kožu, lako izvlači žalac. Međutim, kod sisavaca se elastična koža stisne oko zubića na iglicama i pčela ne može izvući žalac. Žalčani aparat se otkida, a gubitkom žalca nastaje velika rana koju pčela ne može preživjeti.

Spolni organi

Spolni organi matice čine jajnici (ovaries), jajovod (oviduct), vagina, spolni otvor, sjemenski mjehurić (receptaculum seminis) s pripadajućim žlijezdama (glandulae appendiculares) i

10

odvodni kanal. Radilice posjeduju sve dijelove spolnih organa, ali su zakržljali. Obično imaju dvije jajne cjevčice, a iznimno do 20. Trutovi ih ne mogu oploditi.

Za vrijeme svoje najveće aktivnosti, uz dobre pašne uvjete, dobra matica može položiti i 2 – 3.000 jaja dnevno. U svakoj jajnoj cjevčici stvara se u doba velike aktivnosti približno svaka 3 - 4 sata po jedno jaje.

Zbog te, izuzetno velike aktivnosti u polaganju jaja, matica u košnici ne obavlja druge poslove, a hranu prima izravno s rilca na rilce od pčela hraniteljica, koje ju stalno prate i okružuju. Matica prima hranu svake 4 minute. Sve poslove oko uzgoja legla obavljaju radilice. Matica jaja polaže tijekom cijelog života. Samo nesenje je općenito ovisno o raznim čimbenicima:

- matici (dob, pasmina, zdravstveno stanje), - zajednici (snaga zajednice, bolesti), - košnici (veličina košnice i okvira, temperatura u košnici), - okolišu (klima, godišnje doba, paša, prihranjivanje).

Spolni organi truta se sastoje od parnih sjemenika (testes), sjemenovoda (vas deferens), proširenja sjemenovoda (vesiculae seminales), sluzne žlijezde (glandula mucosa), neparnog sjemenovoda (ductus ejaculatorius) i kopulacijske cijevi (penis).

Sporazumijevanje i orijentacija

Kemijska komunikacija pčela. Većina specifičnih reakcija insekata, kao što su seksualno privlačenje, raspršivanje, agregacija, stimuliranje agresivnosti, signaliziranje opasnosti, regulirane su kemijskim tvarima.

Proizvodnja feromona u različitih jedinki u pčelinjoj zajednici ovisi o spolu i ulozi jedinke u zajednici, odnosno, o žlijezdama koje posjeduje jedinka. Trutovi neke žlijezde uopće nemaju, a neke su slabije razvijene nego u radilica ili u matice. Jednako tako, neke žlijezde su u matice jako razvijene, a u radilica zakržljale i suprotno. Aktivnost pojedinih žlijezda vezana je za životnu dob, odnosno za poslove koje jedinka obavlja. Utvrđeno je da feromone proizvode mandibularna (prednjočeljusna), Nasanovljeva, Koschevnikova, tergitne, tarzalne (stopalne) i voštane žlijezde, jednako kao i rektum matice i membrana na bazi žalca radilica. Isto tako, značajan izvor feromona je i pčelinje leglo.

Orijentacija. Orijentacija pčela za vrijeme leta uključuje prepoznavanje objekata jednako kao i poziciju sunca i polarizirano svjetlo. Pčela leti po hranu na udaljenost i do 3 km. Ukoliko se pčele premjeste na udaljenost manju od 3 km, kad izlete na novoj lokaciji, vratit će se na mjesto na kojem je prije toga bila košnica. Uočavanje objekata i procjenjivanje njihove udaljenosti pčele ostvaruju kroz brzinu izmjene slika na mrežnici oka. Pčele u potrazi za novom lokacijom za zajednicu plešu po roju i tijekom noći i u rano jutro. Zadivljujuće je da su te pčele vrlo precizno pokazivale trenutni položaj sunca, što zanči da mogu vrlo precizno utvrditi položaj i kretanje sunca i tijekom noći bez da ga vide. Kratki letovi ispred i u blizini košnice su pčelama potrebni da bi naučile prepoznati svoju košnicu i njezin položaj u odnosu na ostale objekte u blizini pčelinjaka. Prvi letovi pčela, kad su dobi od oko tjedan dana, su kratki i u neposrednoj blizini košnice. Svaki sljedeći let traje duže i pčele odlaze na veću udaljenost.

11

Rojenje

Razmnožavanje pčela odvija se na dva nivoa. Prvi nivo je razmnožavanje matice održavanjem brojnosti zajednice, te na drugom nivou rojenje odnosno povećanje broja zajednica u prirodi. Rojenje je temeljni nagon za održavanje vrste. Rojenje je dijeljenje zajednice na dva dijela. Iz košnice izlazi dio pčela zajedno sa starom maticom. S pčelama koje ostaju u košnici ostaje mlada matica. Rojenje je posebno stanje u košnici u kojem učestvuju sve pčele, a nastupa postupno. Pčele na rubovima legla izvlače matičnjake, u koje matica položi oplođena jaja. Nakon poklapanja matičnjaka i prije izlaska prve matice, stara matica s dijelom pčela napušta košnicu i razvija zajednicu u novom prostoru. Na pojavu rojenja utječu veličina pčelinjeg stana, te okolišni i genetski čimbenici. Sklonost rojenju nasljedna je odlika i prenosi se na sljedeće generacije. Prvi znak pojave rojidbenog nagona je pojačana gradnja trutovskog saća iznad okvira. Pčele grade matičnjake (obično 10 - 20). Matica postupno polaže jaja u matičnjake. Sam akt rojenja događa se nakon poklapanja prvih matičnjaka. Prije izlijetanja pčele se nasišu meda tako da imaju rezerve za nekoliko dana. Roj napušta košnicu za lijepog vremena. Tek kad je jedna polovina pčela napustila košnicu izlijeće stara matica. Zatim se roj sakupi na prikladnom mjestu, obično na obližnjem stablu u obliku grozda. Taj se prvi roj naziva prvenac.

Zimovanje

Pčele se počinju spremati za zimu puno prije nego nastupe hladni zimski dani. Već krajem ljeta pčele istjeruju trutove koji vani umiru. Zajednica u zimu ulazi samo sa ženskim članovima (matica i radilice). Kad nastupe hladnije noći u jesen pčele unose u košnicu puno propolisa kojim zatvaraju pukotine i suzuju leto. Prostore između saća suzuju i dograđuju na optimalni razmak za takvu cirkulaciju zraka koja im omogućuje lakše čuvanje topline. Jesenskim smanjenjem noćnih temperatura, matica smanjuje zalijeganje jaja dok ih sasvim ne prestane polagati. Dio pčela se zavuče u prazne stanice s glavom okrenutom prema dnu stanice, a ostale pčele se poredaju tako da formiraju oblik kugle (klupko). U sredini klupka je matica, a oko nje su najmlađe pčele. Ukoliko se koja pčela odvoji od klupka, ona se ohladi, ukoči i umire. Što je niža temperatura to se pčele tješnje zbiju na rubu klupka i tako čuvaju temperaturu. Na rubu su pčele izložene niskoj temperaturi pa se one s vremena na vrijeme zamjenjuju. U sredini klupka dok nema legla vlada prosječna temperatura od 20 - 25 oC. Temperatura se u središtu klupka može spustiti najniže do 14 oC. Na rubu klupka je temperatura prilično stalna i kreće se od 9 - 10˙oC. Što je temperatura oko klupka stalnija to lakše zimuju. Kod svake promjene temperature, pčele skupljaju ili rastežu klupko i tako troše više hrane. Tri su najvažnija uvjeta dobrom uzimljavanju pčela: jaka zajednica, zalihe hrane i pravilna ventilacija. O ovim problemima pčelar mora razmišljati već tijekom kolovoza jer zapravo tada pčelaru počinje nova proizvodna godina. Treba paziti ne samo na količinu nego i na kvalitetu hrane. Loše vrste meda za zimovanje su kestenov, vrijeskov, repičin i medljikovac. Za zimovanje su dobre one vrste medova koje imaju malo neprobavljivih tvari (peluda, minerala) jer pčele tijekom zime ne balegaju, a izmet nakupljaju u zadnjem crijevu.

Hrana pčela

Med podmiruje najveći dio potreba za energijom u obliku ugljikohidrata (šećera). Zreli med sadrži od 12 do 21% vode. Koncentracije vode više od 21% mogu omogućiti fermentaciju meda. Sadržaj šećera u nektaru kreće se od 4 – 60% pa i više, ovisno o biljnoj vrsti te o nizu okolišnih uvjeta kao što su temperatura, vlaga ili kiša. Nektar i otopine šećera s koncentracijama od 30-50% šećera izgleda da pobuđuju najjaču skupljačku aktivnost pčela.

12

Probava meda se odvija u srednjem crijevu. S obzirom na sastav meda, njegov najveći dio prelazi resorpcijom izravno u krvni optok. Medljikovac brzo kristalizira i teže je probavljiv, pa stoga nije pogodan pčelama kao hrana u doba zimovanja. Med je pčelama potreban za normalno održavanje organizma, a posebno za rad mišića. Mogućnost letenja kod pčela skupljačica izravno ovisi o količini šećera u krvi. Pčela skupljačica ima u krvi 2 - 4 % šećera, taj je postotak kod mladih pčela, koje su stalno u košnici i kod matica znatno manji. Količinu nektara ili šećera koja je neophodna za zajednicu nije moguće precizno utvrditi, a ovisi o snazi zajednice, veličini legla, vrsti nektara koji se prikuplja. Šećeri koje pčele najradije prihvaćaju se nalaze prirodno bilo u nektaru (glukoza, fruktoza i saharoza) ili u mednoj rosi (melecitoza i maltoza). Pčele daju jasnu prednost određenim šećerima kad mogu birati. Pčele najradije uzimaju saharozu, a najslabije glukozu kad mogu birati i sakupljati iz umjetnih cvjetova. Proizvodnja energije za vrijeme leta medonosne pčele ovisi prvenstveno o metabolizmu ugljikohidrata. Pčele moraju stalno obnavljati zalihu ugljikohidrata jer nisu u stanju koristiti vlastite rezerve bjelančevina, ili pelud s njegovim proteinima i mastima kao izvorom energije.

Pelud

Pelud sadrži bjelančevine, ugljikohidrate, masti, minerale i vitamine. Poneki pelud ima i saponina, koji na pčele djeluje otrovno. Pčele u košaricama stražnjih nogu unose pelud u košnicu i spremaju ga u stanice saća, i to redovito u neposrednoj blizini legla. Glavna probava peluda vrši se u srednjem crijevu (enzim proteaza), ali počinje već i ranije dodatkom sekreta žlijeda slinovnica. Pčelama je pelud potreban u radnom razdoblju, kada su u jakoj funkciji mliječna i voštana žlijezda. U nedostatku peluda pčele gube na težini, matica prestaje polagati jaja i pčele izbacuju ličinke. U doba zimskog mirovanja kad nema legla, pelud kao hrana nije nužan. Računa se da jakoj pčelinjoj zajednici godišnje treba najmanje 20 – 30 kg peluda.

Pelud se razlikuje u hranjivoj vrijednosti. Nije poznato da li pčele više vole neke posebne vrste peluda. Maurizio (1960.) razvrstava pelud u 4 skupine:

a) visoko hranjivi pelud, kao što je pelud od voća, vrbe, bjele djeteline, b) nešto manje hranjiv, kao što je pelud od brijesta, pamuka, maslačka i slični, c) pelud s malo nutritivnih svojstava kao što je pelud johe, lijeske i d) pelud s vrlo malo hranjivih tvari, kao što je pelud od raznog crnogoričnog drveća

U normalnim okolnostima pčele koje se vraćaju iz paše u košnicu nose pelud kojeg smještaju u stanice saća neposredno uz leglo. Brigu o skladištenju peluda u stanicama preuzimaju kućne pčele. Kasnije, dodavanjem meda i enzima pelud prolazi mliječno-kiselo vrenje i stvara se tzv. "pčelinji kruh". To je vrlo uspješan način očuvanja svih hranidbenih vrijednosti peluda. Potrebe za lipidima pčela osigurava iz peluda. Pelud koji sadrži više masti je atraktivniji za pčele, te ga pčele radije skupljaju. Lipidi su sastavljeni od masnih kiselina, sterola i fosfolipida koji imaju važnu ulogu u izgradnji i funkciji svih staničnih membrana. Vitamini su neophodni za rast i razvoj živih organizama. Pelud je izuzetno bogat vitaminima, osobito vitaminima topivim u vodi. Sedam vitamina B kompleksa biotin, folna kiselina, niacin, pantotenska kiselina, piridoksin, riboflavin i tiamin) su neophodni za kukce. U peludu su prisutni i inositol i askorbinska kiselina. Vitamini B skupine neophodni su za normalan razvoj legla. Vitamin B12 (cijanokobalamin) neophodan je za normalno funkcioniranje živčanog sustava i ima važnu ulogu u metabolizmu masti.

13

Voda

Vodu sakupljaju pčele skupljačice na pojilištima i unose u košnicu. Djelomično podmiruju potrebe za vodom iz meda i nektara. Voda je osobito bitna u proljeće, kad se pčele obilato hrane peludom radi proizvodnje mliječi za potrebe naglog razvoja legla. Kad su vanjske temperature visoke, pčele koriste vodu i za održavanje optimalne temperature i vlažnosti u plodištu. Pčele koje nemaju dovoljno vode žive kraće, a u ekstremnim uvjetima suše izbacuju ličinke oduzimajući od njih neophodnu vodu. Stoga je neophodno postaviti higijenska pojila na vrijeme na pčelinjaku, ne čekajući da slučajno nađu vodu u prirodi. Nehigijenska pojila su vrlo česti izvor zaraze. Ako se postavi pojilo, onda je naročito važno da bude higijenski ispravno, i da vode ima stalno, jer se na pojilo koje vodu ima samo povremeno pčele teško odlučuju.

Matična mliječ

Matična mliječ je hrana koju proizvode pčele radilice u dobi od 5 do 12 dana starosti. Matičnu mliječ izlučuje mliječna žlijezda (ili podždrijelna žlijezda), smještena u glavi pčele. Matična mliječ je kremaste konzistencije, mliječno bijele boje. Vrlo je kisela, visokog sadržaja dušičnih spojeva, jakog mirisa i nagorkog okusa. To je glavna hrana za matice kroz njihov cijeli život, te hrana za radiličke i trutovske ličinke. Mliječ ima visok sadržaj proteina, a za njezinu proizvodnju je potrebna bogata ishrana peludom. Krajem zime i u rano proljeće dok je još nedostatna ishrana peludom, pčele proizvode matičnu mliječ iz rezervi nagomilanih u masno bjelančevinastom tijelu. Posebno je važna uloga matične mliječi u pčelinjoj zajednici, ona utječe na opstanak i razvoj zajednice, te pojavu rojevnog raspoloženja. Na proizvodnju matične mliječi mogu utjecati pašni uvjeti i bolesti pčela. Od bolesti najštetniji utjecaj ima varoza koja iscrpljuje buduću pčelu još u stadiju kukuljice koja se slabije razvija, te je i mliječna žlijezda slabije razvijena.

Literatura:

1. Katalinić, J. et al. (1978 )Pčelarstvo, Zagreb: Znanje

2. Sulimanović, Đ. et al. (1993)Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb: PIP

6.1.2. Suvremena tehnologija pčelarenja

Predavači: Doc.dr.sc. Janja Filipi, Maja Ergović Ravančić, dipl.ing., pred., Mario Jakobović, dipl.ing., v.pred., prof.dr.sc. Nikola Kezić

Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija je upoznati polaznike sa suvremenim tehnologijama gospodarenja pčelama. Prikazati sve tehnologije proizvodnje pojedinih pčelinjih proizvoda, te tehnološka rješenja za pojedine aktivnosti na pčelinjaku u konvencionalnoj i ekološkoj proizvodnji. Upoznati tehnološka rješenja u pčelarskim objektima, te korištenje mehanizacije i transportnih sredstava u pčelarstvu.

Očekivani ishodi kolegija:

Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Suvremena tehnologija pčelarenja, moći:

objasniti tehnologije proizvodnje pčelinjih proizvoda,

odabrati i primijeniti različite tehnološke zahvate za proizvodnju pčelinjih proizvoda,

opisati objekte u pčelarstvu,

14

opisati transportna sredstva,

opisati mehanizaciju u pčelarstvu,

opisati principe ekološke proizvodnje u pčelarstvu.

Sadržaj kolegija:

Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe

Tehnologija proizvodnje pčelinjih proizvoda 12 0

Objekti i mehanizacija u pčelarstvu 6 0

Ekološka proizvodnja 4 0

Ukupno 22 0

Tehnologija proizvodnje

Hrvatskoj su danas od košnica nastavljača najzastupljenije LR (Langstroth-Rootova), a puno rjeđe DB (Dadant-Blattova), a od lisnjača čitav niz modifikacija AŽ (Alberti – Žnideršičeva) košnice. Još se uvijek mogu na pojedinim pčelinjacima naći pološke ili neke druge košnice, koje nisu našle široku primjenu.

Langstrot – rootova košnica

LR košnica se sastoji od potpuno jednakih nastavaka u kojima je po 10 okvira oslonjenih na utor tijela (nastavka) košnice produženom satonošom. Utor se nalazi na gornjem rubu užih stranica nastavka. Osim nastavaka s okvirima, LR košnica ima podnicu, hranilicu, pokrovnu dasku, matičnu rešetku i krov. Iako su svi dijelovi košnice standardom opisani i ne razlikuju se bitno u cijelom svijetu, najvažniji dio standarda je vanjska mjera okvira. Prednost ove košnice je fleksibilnost. Ista veličina okvira se koristi i u medištu i plodištu. Moguće je veličinu košnice prilagoditi snazi zajednice i intenzitetu paše dodavanjem nastavaka.

Dadant – Blattova košnica

DB košnica se sastoji od tijela košnice i medišnih nastavaka. Na tijelo košnice pričvršćena je podnica s letom i poletaljkom. U plodištu je dvanaest okvira. Prednost ove košnice je u visokim okvirima u plodištu. Na ovim okvirima matica može formirati pravilni krug polaganjem jaja, a na dvanaest okvira ima dovoljno mjesta za dobar i brz razvoj zajednice te za pelud i med.

Farrarova košnica

Farrarova košnica u medištu i u plodištu ima polunastavke. Smanjen je broj okvira u nastavku na deset, za razliku od DB košnice, čime je omogućeno korištenje ostalih dijelova, npr. podnice, krova i hranilice od LR košnice. Prednost ove košnice je lakši nastavak, pa ga pčelar lakše može dići. Pčelarenje se usmjerava na rad s cijelim nastavcima, a ne s pojedinačnim okvirima.

Alberti – Žnideršičeva košnica

AŽ košnica ima stalni volumen i otvara se sa stražnje strane. Horizontalnom pregradom u koju je ugrađena matična rešetka podijeljena je na plodište i medište. Medište je gore, a plodište s hranilicom je dolje. Ovako kompaktna košnica s učvršćenim okvirima je idealna za transport i ugradnju u stijene paviljonskih pčelinjaka. Micanjem zadnje mrežaste pregrade oslobađamo okvire koji se mogu pomicati pa ovu košnicu zovemo lisnjača. Prednosti su nesporne, jer se inače ne bi do danas održala u širokoj primjeni. Fiksan volumen ne zahtijeva

15

dodanu količinu rezervnog saća. Otvaranjem vrata sa zadnje strane pristupačno je i plodište i medište. Košnice je moguće postavljati jednu na drugu i tako je moguće graditi zidove paviljonskih pčelinjaka.

Satna osnova

Satna osnova je dobila naziv po tome što čini središnji dio satine. Izum satne osnove unaprijedio je pčelarstvo tako da su se pčele usmjerile na gradnju saća tamo gdje mi želimo, tj. unutar okvira. U satnu osnovu su utisnuta dna i počeci stijenki radiličkih stanica, tako da korištenje satnih osnova smanjuje broj trutova u košnici. Osnove se izrađuju pomoću preša ili pomoću valjaka.

Matična rešetka

Matična rešetka je prisutna u skoro svim tipovima košnica. Kroz matičnu rešetku mogu proći radilice, a ne mogu proći matice i trutovi. Glavna joj je uloga u sprečavanju matice u širenju legla na medišne okvire. Matične rešetke se izrađuju od žica, limova ili plastične folije koja se stavlja na satonoše ili u pregradnu dasku kod AŽ košnica.

Pčelarska oprema i pribor

Za rad na pčelinjaku potrebna je dimilica, dlijeto, četka za ometanje pčela, sipaonik, vaga i pčelarska zaštitna odjeća (pčelarska kapa, rukavice, bluza ili kombinezon).

Pčelinjak

Otvoreni pčelinjak je smješten na zemljištu na kojem su raspoređene košnice, i u pravilu je ograđen. Sve zajedno zovemo pčelinjak.

Pčelinjaci zatvorenog tipa nazivaju se i paviljonski. Paviljonski pčelinjak može biti građevina, vozilo ili kontejner u koji su ugrađene košnice. U paviljonu obično uz košnice ima i prostor za rad pčelara.

Prema smještaju, pčelinjaci mogu biti stacionarni i mobilni. Stacionarni pčelinjaci su trajno smješteni na jednom mjestu, a mogu biti otvorenog tipa i paviljonski.

Proizvodnja peludi

Pelud je zaista jedan od jedinstvenih bioloških proizvoda prirode. S jedne strane, bilje proizvodnjom peluda osigurava život pčelama, dok s druge strane, pčele skupljajući nektar pridonose preživljavanju biljnog svijeta kroz proces oprašivanja.

Sakupljač na letu. Postavlja se ispred leta košnice. Predstavlja kutiju kroz koju je okomito provučena plastična perforirana ploča. Skupljač je širi od otvora leta i tijesno prijanja na prednju stijenku košnice, tako da pčele mogu ući u nju jedino preko postavljene im zapreke (perforirane ploče s otvorima promjera 5 mm). Vodoravno ispod perforirane ploče nalazi se gušća mreža kroz koju upada pelud skinut s nogu pčela u ladicu, koja služi za skupljanje peludi. Dno ladice je također izrađeno iz mreže kako bi se pelud mogao osušiti.

Sakupljač na podnici. Sastoji se od dva pokretna elementa: ploče ili mreže za skidanje i ladice u koju pada pelud. slika skupljača Ladica ima iste dimenzije kao i podnica i postavlja se na podnicu. Perforirana ploča za skidanje peluda postavljena je u drvene vođice i može se lagano vaditi iz okvira skupljača. Ispod ploče nalazi se mreža s očicama oko 3,5 mm učvršćena na okvir skupljača. Po njoj prolaze pčele koje ulaze i izlaze iz košnice. Između te mreže i perforirane ploče mora biti razmak oko 1-2 cm koji omogućava slobodno kretanje pčela.

16

Pelud se može skupljati samo u razdoblju kada je u prirodi ponuda peluda veća od one koju pčele mogu stvarno iskoristiti. Proljeće je definitivno krivo vrijeme za skupljanje peluda. Najbolje vrijeme je ljeto, kada je samoniklo bilje u punoj cvatnji.

Proizvodnja matične mliječi

Matična je mliječ, izlučevina podždrijelne ili mliječne žlijezde pčela radilica. Predstavlja savršeno izbalansiranu hranu, koja sadrži sve što je potrebno za život matice, te ju radilice cijelog života isključivo hrani njome. Osim ove namjene, koristi se kao jedna od komponenti i za ishranu pčelinjeg legla.

Za presađivanje ličinki potrebno je pripremiti dovoljno matičnih osnova, koje pčelar može načiniti sam iz voska ili se mogu kupiti gotove plastične osnove. Prije presađivanja potrebno je osnove matičnjaka pričvrstiti na nosač. U zajednici izabranoj, matica se stavlja na prazno saće i odvaja od ostatka zajednice matičnom rešetkom. Ovaj okvir s izgrađenim radiličkim saćem može biti stariji radi lakšeg presađivanja. Kad je okvir dovoljno zaležen, matica se oslobađa, a sva položena jaja su približno jednake dobi, te će i ličinke biti jednako pogodne za presađivanje. Za prenošenje ličinki iz saća u osnove matičnjaka koriste se različite igle, koje na svom vrhu imaju proširenje. Za prenošenje ličinki neki pčelari koriste meke, tanke kistove ili načine drveni štapić, koji mora imati mek vrh. Presađene ličinke dodaju se u prehodno pripremljenu zajednicu - starter. Ovakva zajednica je pažljivo pripremljena i postignuti su uvjeti u kojima je dobar prihvat presađenih ličinki osiguran.

Hrana radiličkih ličinki i ličniki matica se razlikuje već nakon prva dva dana. Dok radiličke ličinke dobivaju u hrani sve više peluda i meda, ličinke matica dobivaju matičnu mliječ. Vrlo su značajne razlike u količini hrane, što je vidljivo i u broju posjeta pčela hraniteljica radiličkom leglu i matičnjacima. Najviše se mliječi dobiva presađivanjem trodnevnih ličinaka iz kojih se nakon 48 sati vadi mliječ.

Proizvodnja propolisa

Propolis predstavlja smolaste tvari koje obavijaju pupove različitih biljnih vrsta, prije svega drvenastih, kojeg pčele skupljaju, dodaju vlastite izlučevine i koriste za različite namjene. Prema nekim autorima riječ propolis potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis (grad), tj. za zaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugim od riječi propoliso koja na grčkom ili latinskom znači zamazivati, zaglađivati.

Na tržištu se nalaze uglavnom dva tipa propolisa: strugani dobiven struganjem drvenih površina košnice (okviri i nastavci) i propolis dobiven pomoću različitih skupljača.

Strugani se dobiva povremenim čišćenjem košnice i rezultat je normalne aktivnosti pčelara. Ne zahtijeva posebnu spretnost ni alat. Struganjem se dobiva ograničena količina propolisa.

Drugi tip skupljača propolisa napravi se od uskih letvica tvrdog drveta u obliku rešetke, s razmacima između letvica 3 mm. Skupljač se postavlja iznad satonoša, tako da pčele, nastojeći da zatvore prostor između letvica, isti popunjavaju propolisom.

Za olakšavanje odvajanja propolisa, mreža se hladi u zamrzivaču. Nakon 15-20 minuta laganim se savijanjem mreže propolis lako odvaja jer postaje tvrd i lomljiv.

Proizvodnja voska

Pčele koriste vosak kao građevni materijal za saće. One ga proizvode u voštanim žlijezdama, koje su potpuno razvijene u radilica 12-18 dana starosti.

17

Pčelinji se vosak može dobiti preradom:

- voštine od starog saća, - voštine od mednih poklopaca, - voština iz građevnjaka, - voština iz otpadaka (voštano trusje s podnica, zaperci).

Kakvoća čistog voska uvelike ovisi o metodi proizvodnje. Postoje dvije metode ekstrakcije: topljenje, uglavnom korištena metoda i kemijska ekstrakcija. Vosak se može topiti kipućom vodom, parom ili električnom i sunčevom energijom.

Glavni su zagađivači voska kemikalije koje se koriste u pčelarstvu, dok zagađivači iz okoliša imaju manju važnost. Pčelinji je voska uglavnom onečišćen lipofilnim (u masti topivim) akaricidima u rasponu od 0,5 do 10 mg/kg.

Proizvodnja pčelinjeg otrova

Pčelinji je otrov jedna od tvari koje pčele sintetiziraju u svom tijelu. One ga koriste za vlastitu obranu i obranu zajednice. Radilice i matice ga sintetiziraju u dvjema otrovnim žlijezdama i skladište u otrovnom mjehuru, a za vrijeme ubadanja ubrizgavaju kroz žalčani aparat. Sve do 60-tih godina prošlog stoljeća proizvodnja je pčelinjeg otrova bila ograničena nedostatkom prigodnih tehnika za njegovo skupljanje. Do tada se otrov dobivao iz ekstrakta žalčanih aparata ili pažljivim odstranjenjem otrovnog mjehura. Potrebno je istaknuti da su količine otrova koje se općenito mogu skupiti izuzetno male. Početkom 90-tih razvijena je treća generacija skupljača. Uporabom integriranih krugova u uređajima za skupljanje omogućena je kontrola frekvencije, voltaže, struje, valne dužine i vremenskog intervala. Za ubrzavanje skupljanje otrova, ovim se načinom može odjednom skupljati otrov s 40 skupljačkih okvira.

Potrebno je istaknuti da ne postoje skupljači i metode koje nisu opasne za pčele.

Proizvodnja rojeva

Umjetni roj (Kunstschwarm njem./ Package bees, eng.) se sastoji od 1,5 – 2,0 kg pčela, nastao stresanjem s okvira, iz jedne ili nekoliko zajednica i s kasnije pridruženom selekcioniranom maticom u kavezu.

Proizvodnja i promet paketnim pčelama u svijetu ima sve veću važnost jer se formiranjem novih zajednica samo s pčelama značajno umanjuje neželjena nasljedna sklonost pčela rojenju te se smanjuje mogućnost prijenosa bolesti i nametnika.

Kutija za transport rojeva mora imati dobru ventilaciju i mora biti dovoljno čvrsta da omogući siguran transport. Pčele u paketnom roju moraju imati osiguranu hranu. Često je to medno-šećerno tijesto, a sve je učestaliji transport pčela s gustom vodenom otopinom šećera (2-3:1). Time se osigurava neophodna voda u transportu i smanjuje mogućnost dehidracije pčela.

Smještaj pčelinjaka

Kad biramo mjesto za smještaj stacionarnog pčelinjaka potrebno je voditi računa o pčelinjoj paši pogotovo u proljeće. Važna je bogata peludna paša za rani razvoj legla te da glavna paša nije jako udaljena. Kroz literaturu i pčelarsku praksu uobičajene su preporuke za povoljan smještaj pčelinjaka s obzirom na konfiguraciju terena. Poželjan je ravan ili malo nagnut teren, na jug-jugoistok, ocjedit, da nije izložen jakim vjetrovima. Ne preporučuju se zatvoreni

18

položaji na kojima se dugo zadržavaju magla i vlaga. U krajevima u kojima prevladava stacionarni način pčelrenja, na jednom mjestu se ne preporučuje smjestiti više od 60 košnica. Dobro je da središte barem jedne dobre medonosne paše ne bude dalje od 1 km od pčelinjaka. U preostalom dijelu godine potrebna je kontinuirana tiha paša.

Objekti

Bez obzira na način pčelarenja, pčelar mora imati odgovarajući prostor za smještaj opreme, za topljenje voska, pripremu šećernog sirupa, užičavanje, uvoštavanje, za vrcanje te za smještaj ambalaže i pčelinjih proizvoda. Prostor mora biti suh, čist, dobro osvijetljen i bez stranih mirisa, te se mora moći jednostavno održavati. U skladišnom prostoru je neophodno zaštititi rezervno saće od voskovog moljca, a svakako je potrebno provesti dezinfekciju rezervnog saća parama octene kiseline radi zaštite od nozemoze. Vrcati se može na terenu u improviziranim vrcaonama u dijelu transportnog sredstva predviđenom za vrcanje, u pokretnim vrcaonama ili u stabilnim vrcaonama na pčelarskom gospodarstvu.

Prostor u kojem se vrca mora biti čist, suh te ne smije imati stranih mirisa (plijesan, nafta, ugljen, kiselo zelje, zaština sredstva, lijekovi i drugo). Potrebno je osigurati da je prostor za vrcanje dobro osvijetljen te da se može lako čistiti i dobro zatvoriti i onemogućiti ulazak pčela tj. grabež. Na prozore je potrebno postaviti bježalice za pčele koje unesemo na saću ili priboru. Veliki dio pčelara ima prostorije za obradu i pripremu meda za tržište. Prostorije za obradu meda moraju imati zidove, strop i podove izrađene od materijala koji se mogu jednostavno prati i čistiti i koji ne stvaraju prašinu. Prozori i vrata moraju biti zaštićeni od ulaska kukaca. Veći objekti moraju na vratima imati zračnu zavjsu. Objekti moraju biti zaštićeni od ulaska glodavaca, bilo kroz vrata ili otvore za odvod.

Med je proizvod životinjskog podrijetla i kada je namijenjen za ljudsku potrošnju i stavljanje u promet ima se, pored ispunjavanja deklarirane kakvoće, pripremati u za to propisanim i odobrenim objektima.

Ekološka proizvodnja

Načela ekološkog pčelarstva su određena Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01) i Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02), a donijeta su tijekom 2001. i 2002. godine kada su se stekli uvjeti da se takovi proizvodi certificiraju i nose znak "ekoproizvod".

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 10/07), nastao je kao mjera usklađivanja s odredbama i Zakonima Europske Unije.

Košnice u ekološkom pčelarstvu moraju biti izrađene od prirodnih materijala i obojene ekološkom bojom. Satne osnove moraju biti izrađene od ekološkog voska, bez žičanih dijelova i čavlića, a ako je to neophodno žica i čavli moraju biti od inoxa.

Pri osnivanju pčelinjaka u uvjetima ekološke proizvodnje mora se voditi briga da se osigura dovoljno hrane za pčele kao i pristup vodi (higijenska pojilica).

Pčelinjak mora biti postavljen tako da u polumjeru 3 km od pčelinjaka nektar i pelud potječe od poljoprivrednog bilja iz ekološke proizvodnje ili od prirodne vegetacije koja nije tretirana kemijskim sredstvima i da postoji dovoljna udaljenost od bilo koje proizvodnje koja je izvor onečišćenja okoliša, kao što su npr. gradski centar, industrijska zona, autoput, odlagalište otpada, spalionica.

19

Pri liječenju pčelinjih zajednica nije dopuštena upotreba antibiotika već se liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora provodi organskim kiselinama (mravlja, oksalna, mliječna, octena).

Ne preporuča se istovremeno pčelarenje na ekološki i konvencionalni način.

Nakon donošenja odluke o uzgoju pčela na ekološki način potrebno je odabrati i prijaviti se jednoj od ovlaštenih nadzornih stanica (Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji, NN 13/02).

Literatura:

1. Katalinić, J. et al.(1978) Pčelarstvo, Zagreb: Znanje 2. Sulimanović, Đ. et al.(1993) Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb: PIP

6.1.3. Oprašivanje

Predavači: Doc.dr.sc. Janja Filipi, dr.sc. Dinko Zima, v.pred., mr.sc. Ivica Šnajder, v.pred.

Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija Oprašivanje je prikazati i objasniti polaznicima glavne medonosne i peludonosne biljke RH, korištenje pčela u oprašivanju kao agrotehničkoj mjeri. Potrebe kultiviranog bilja za oprašivanjem s obzirom na građu cvijeta i sustav uzgoja. Osim medonosnih pčela upoznati i biologiju solitarnih pčela.

Očekivani ishodi kolegija:

Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Oprašivanje, moći:

prepoznavanje glavnog medonosnog i peludonosnog bilja,

odrediti potreban broj košnica za oprašivanje,

objasniti i smjestiti košnice za oprašivanje,

objasniti različite načine dresure pčela,

opisati primjenu pčela kod oprašivanja različitih sorti kultiviranog bilja u agrosustavu,

opisati biologiju solitarnih pčela.

Sadržaj kolegija:

Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe

Medonosno i peludonosno bilje 2 0

Oprašivanje kao agrotehnička mjera 2 0

Biologija solitarnih pčela 2 0

Ukupno 6 0

Medonosno i peludonosno bilje

U veljači i ožujku, nakon zimskog mirovanja, prvi dragocjeni pelud i nektar za razvoj pčelinjeg legla, pčelama osiguravaju sljedeće biljne vrste:

Ljeska, joha, visibaba, drijen, šafran, jaglac, bijela vrba, bijela topola, plućnjak, grab, trešnja, maslačak, divlja jabuka i dr.

Tijekom godine pčele skupljaju pelud i nektar s cijelog niza različitih biljnih vrsta:

20

Ljubičasti gavez, uljana repica, crveni glog, bijeli glog, gorski ili bijeli javor, poljski javor, klen, planinski javor, mliječni javor, žestik, žestikovina, prava svibovina, bagrem, esparzeta, grahorka, veliki trputac, malina, facelija, obična grahorica, kupina, lipica, amorfa, razne lipe, pitomi kesten, divlja mrkva, poljski osjak, bundeva, smiljkita i druge.

Oprašivanje

Pčele su vrlo učinkoviti specifični oprašivači bilja. Oprašivanje pomoću medonosnih pčela je važna agrotehnička i/ili pomotehnička mjera u povećanju poljoprivredne proizvodnje. U oprašivanju bilja učestvuju osim medonosnih pčela, solitarne pčele, bumbari, muhe, druge životinje, vjetar i voda. Pčele tokom jednog dana posjećuju cvjetove samo jedne biljne vrste, prema tome su monoflorne sve dok cvjetovi izlučuju nektar. U proljeće dok je još brojnost drugih insekata oprašivača neznatna, usljed pojedinačnog prezimljavanja jedinki (počinju razvijati svoje zajednice), pčeljinja zajednica može s velikim brojem jedinki sakupljati nektar i pelud, a time i vršiti kvalitetno oprašivanje. Da bi napunila medni mjehur nektarom pčela mora posjetiti 80 - 150 cvjetova i za prosječno 12 izleta tijekom dana opraši oko 1.000 cvjetova. Ako u srednje jakoj zajednici ima oko 15.000 skupljačica, mogu u jednom danu oprašiti oko 15.000.000 cvjetova.

Oprašivanje se provodi temeljem ugovora o oprašivanju kojeg potpisuju obje strane – i pčelar i vlasnik površina. Ugovor opisuje ponašanje pčelara i pripremu zajednica ovisno o biljnoj vrsti.

Određivanje potrebnog broja košnica po jednom hektaru izračunava se na temelju približne procjene broja cvjetova po hektaru, broja potrebnih posjeta svakom cvijetu, uzimajući u obzir srednje jake zajednice smještene u blizini bilja koje cvate. Udaljenost pčelinjaka od površina sa biljem koje pčele oprašuju, jedan je od najvažnijih faktora u ovom procesu. Što je pčelinjak više udaljen, sve je manji broj posjećenih cvjetova.

Sve kulture nisu jednako atraktivne pčelama pa ih tako i pčele različito posjećuju. Da bi naveli pčele da oprašuju baš one biljke koje su nama interesantne, provodi se dresura pčela.

Za oprašivanje lucerne i nekih vrsta voća (kruške) koje pčele nerado posjećuju dresura je neophodna iako se može primjeniti kod svih industrijskih kultura kod kojih su neophodni insekti za oprašivanje. Dresura se može primijeniti i nakon selenja pčela na novu pašu, kako bi se vrijeme prilagodbe skratilo.

Solitarne pčele i bumbari

U svijetu postoji 20000-30000 pčelinjih vrsta. Od toga broja u centralnoj Europi postoji oko 750 vrsta pčela i 70 vrsta bumbara, dok je u toplim područjima Mediterana zabilježeno oko 2000 pčelinjih vrsta i još uvijek se pronađe poneka nova vrsta.

Bumbari

Bumbari su, poput pčela, socijalni kukci koji žive u kolonijama. Izgrađuju manja, strukturno jednostavnija gnijezda, sa 100-500 jedinki. Vrijedni su i u usporedbi s pčelom medaricom brže lete. Radije se gnijezde ispod površine tla, na prirodnim livadama, u starim ambarima i u otvorima drveća. Tipični su za hladna klimatska područja te ih nalazimo u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.

Kolonije bumbara aktivne su jednu godinu, nakon čega svi bumbari ugibaju, osim oplođene ženke-matice koja napušta gnijezdo, a tijekom zime hibernira. U proljeće, pojavom prvog medonosnog bilja, ženka-matica se budi i traži pogodno mjesto za zasnivanje gnijezda.

21

Solitarne pčele

Najpoznatija vrsta pčela rezačica je Megachile rotundata (F.) koja pripada solitarnim pčelama, a u Hrvatskoj se nalazi u prirodi, dok se u Sjevernoj Americi i Australiji uzgaja i koristi za oprašivanje: lucerne, djeteline, sjemenskog luka i sjemenske mrkve. Pčele rezačice su sitnije od pčele medarice, 9,5 mm duge, obično sivkaste. Nastanjuju prirodna i šumska područja. Dok pčela medarica sakuplja pelud u košaricama na zadnjim nogama, pčela rezačica pelud sakuplja na dlačicama trbuha. Pelud i nektar sprema u vidu glatkih loptica u koje odlaže jaja. Ženka prezimi u stadiju odrasle ličinke u svilenom kokonu prekrivenom dijelovima lista.

Solitarne, pčele zidarice (Osmia spp.) dobri su oprašivači voćnih vrsta: badema, jabuke, višnje, kruške i šljive. One su sitnije od pčele medarice. Nisu agresivne, imaju žalac, ali rijetko bodu, nisu u kompeticiji s pčelom medaricom ili pak bumbarima. Dapače, njihovim zajedničkim radom povećat će se broj zametnutih plodova u voćnjacima i sjemenskim usjevima.

U svijetu se za oprašivanje kulturnog bilja koriste vrste Osmia lignaria, Osmia cornifrons i Osmia ribifloris. O. cornifrons se komercijalno uzgaja i koristi za oprašivanje voćaka u Japanu i vlažnim područjima Sjeverne Amerike. One su 80 puta efikasnije u oprašivanju jabuke od pčele medarice.

Solitarne pčele iz roda Osmia zasnivaju svoja gnijezda u šupljinama barske trstike kojom su se nekada pokrivali krovovi kuća, u šupljinama starog drveća, u pukotinama i otvorima drvenih kuća. Primjena novih građevinskih materijala ugrožava opstanak ovih vrlo korisnih vrsta. Brojnost ovih pčela u prirodi ovisi i o broju pogodnih staništa za zasnivanje gnijezda.

Pčela Anthophora pilipes je debela, dlakava, brzo leti i oprašuje brusnicu vibracijama koje proizvodi dok sakuplja pelud s unutarnje strane cvijeta. Oprašuje i po kiši. Osim brusnice, oprašuje i jabuku, ali i druge usjeve tijekom 6 tjedana u proljeće.

Literatura:

1. Delaplane, K.; Mayer, D. (2000) Crop pollination by bees, CABI Publishing, UK 2. Free (1987) Crop pollination, IBRA

3. James, R. R. ;Pitt-Singer, T. (2008) Bee pollination in agricultural ecosystems. Oxford

University Press

6.1.4. Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela

Predavači: Iva Ljubičić, pred., prof.dr.sc. Nikola Kezić, doc.dr.sc. Janja Filipi

Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija je opisati i objasniti bolesti, neprijatelje i trovanja pčela, te objasniti i primijeniti načine suzbijanja i preventivne mjere u borbi protiv bolesti i štetnika. S obzirom na bolesti pčela s kojima se susrećemo na pčelinjacima neophodna su znanja i vještine prepoznavanja i pravovremenog suzbijanja bolesti i štetnika.

Očekivani ishodi kolegija:

Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela, moći:

22

opisati različite bolesti pčela i legla,

razlikovati simptome bolesti legla i pčela i puteve širenja,

opisati načine suzbijanja i preventivne mjere,

opisati higijenske mjere i metode koje se koriste na pčelinjaku i popratnim objektima,

opisati mjere dobrobiti životinja u pčelarstvu.

Sadržaj kolegija:

Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe

Zarazne bolesti 1 0

Nametničke 1 0

Nezarazne bolesti 1 0

Štetnici i neprijatelji 1 0

Higijena pčelinjaka 1 0

Dobrobit životinja u pčelarstvu 1 0

Ukupno 6 0

Zarazne bolesti

To su bolesti uzrokovane živim uzročnikom kao što su virusi, bakterije i plijesni. U povoljnim uvjetima uzročnik se brzo razmnožava, izaziva bolesne promjene i konačno smrt domaćina.

Zarazne bolesti virusi SBV Mješinasto leglo

CPV Kronična paraliza

SPV Polagana pčelinja paraliza

APV Akutna pčelinja paraliza

DWV Bolest izobličenih krila

BQCV Bolest crnih matičnjaka

HBPV Bolest pčelinjih kukuljica

CWV Bolest zamućenih krila

BVX Virus X

BVY Virus Y

ABV Arkansas virus

EBV Egipatski virus

KBVA Kašmirski virus A

FV Nitasti virus

bakterije Paenibacilus larvae larvae

Američka gnjiloća

Melissococcus pluton Paenibacillus alvei Bacterium eurydice

Europska gnjiloća

Bacillus alvei Lažna gnjiloća

Streptococcus apis Kiselo leglo

više vrsta bakterija Septikemija pčela

plijesni Nosema apis, Nosema ceranae

Nozemoza

23

Ascosphaera apis Vapneno leglo

Aspergilus flavus Kameno leglo

Američka ili opaka gnjiloća pčelinjeg legla je tvrdokorna zarazna bolest poklopljenog legla. Raširena je u nizu zemalja. Kod nas se suzbija po zakonu. Uzročnik je gram-pozitvna štapićasta bakterija Paenibacillus larvae var. larvae. U tkivu ličinke se vrlo brzo razmnožava i ubrzo izaziva smrt svog domaćina. U propaloj ličinki nastaju nepovoljni uvjeti za daljnje razmnožavanje uzročnika, te stvara trajne oblike, ovalne endospore. Uzročnik ulazi u crijevo još nepoklopljene ličinke s hranom. Iz crijeva prelazi u tkivo ličinke tek u vrijeme ispružanja. U tkivu se brzo razmnoži i ličinka ugiba, a u to vrijeme je stanica već poklopljena. Odrasle pčele od ove bolesti ne obolijevaju.

Europska ili blaga gnjiloća pčelinjeg legla je bolest nepoklopljenog legla. U uginulim ličinkama nalazimo više vrsta mikroorganizama. Uzročnikom ove bolesti smatra se Melissococcus pluton, a ostali koji se nađu imaju drugorazredno značenje (Paenibacillus alvei, Bacterium euridice, Streptococcus apis, a i drugi) no i oni mogu samostalno izazvati bolest u određenim prilikama.

Nozemoza je bolest srednjeg crijeva odraslih pčela uzrokovana mikrosporidiom Nosema apis. Nosemoza je jedna od najraširenijih bolesti insekata, ali je strogo specifična za vrstu. Prvi puta je objavljeno 14. rujna 2005. godine u Španjolskoj da je DNA analizom utvrđen uzročnik nozemoze Nosema ceranae na europskim medonosnim pčelama. Kasnijom analizom je utvrđeno da je Nosema ceranae raširena u gotovo svim zemljama Europe. Uzročnik oštećuje srednje crijevo i uzrokuje probavne smetnje, što znatno oslabljuje cijeli organizam oboljelih radilica. Kod nas ju zovu još griža ili proljev pčela. Raširena je u mnogim zemljama, a kod nas nanosi velike štete. Ulazi u organizam u obliku spore s hranom ili vodom. Bolesne pčele slabo iskorištavaju hranu pa je stoga češće i više uzimaju. Rektum se brzo napuni i dolazi do proljeva. Zadak može biti povećan. Mliječne žlijezde invadiranih pčela slabije su razvijene, što dovodi do slabijeg razvoja legla i oslabljuje zajednicu. Pčele žive kraće, a matica smanjuje nesenje jaja i obično umire za nekoliko tjedana. Najveći gubici javljaju se u rano proljeće.

Nametničke bolesti

Nametničke bolesti

praživotinje Malpighiella mellificae Amebioza

grinje Varroa destructor Varooza

Acarapis woodi Akaroza

Tropilaelaps clareae Tropileloza

Varoza je nametnička bolest odraslih pčela i pčelinjeg legla uzrokovana grinjom Varroa destructor. Oplođene ženke parazitiraju na pčelama i hrane se hemolimfom, a jaja polažu u poklopljeno leglo. Razvojni oblici parazita sišu krv ličinkama. Poremećaji se javljaju i kod legla i kod odraslih pčela. Bolest je duga toka, a kad se razvije veliki broj parazita, zajednica slabi i naposljetku propada.

Raširena je u gotovo cijelom svijetu i predstavlja ozbiljan problem pčelarstvu. Odnos nametnika i socijalnih kukaca je specifičan jer uključuje dva nivoa parazitizma: odnos nametnika i jedinke te odnos nametnika i zajednice. Varoa mora izbalansirati odnos prema pojedinačnoj pčeli i prilagoditi se zahtjevima suživota unutar zajednice, omogućujući da zajednica živi.

24

Nezarazne bolesti

Nezarazne bolesti

Malo pčela Prehlađeno leglo

Nedostatak ventilacije Pregrijano leglo

Nedostatak vode Svibanjska bolest

Nedostatak peluda Bolest šumske paše

Svibanjska bolest nezarazna je bolest mladih pčela uzrokovana začepom crijeva peludom. Bolest se javlja u proljeće, obično u svibnju, pa odatle i njezin naziv.

Mlade pčele trebaju velike količine peluda za proizvodnju matične mliječi. Ako u to vrijeme nemaju dovoljno vode, pelud se u crijevu stvrdne i nastaje začep. Mlade pčele koje izlaze na polijetaljku grčevito se kreću, a zadak im je povećan. Bolest se može spriječiti postavljanjem higijenske pojilice na pčelinjaku.

Štetnici i neprijatelji

Štetnici Moljci Galleria melonella Achroea grisella

Voskov moljac

Leptiri Acherontia atropos Mrtvačka glava

Insekti Braula coeca Pčelinja uš

Muhe Phora incrassata Grbasta muha

Senotainia tricuspis Pčelinja muha

Kornjaši (Coleoptera)

Meloe proscarabeus Obična kokica

Meloe variegatus Šarena kokica

Dermetes lardarius Slaninrar

Aethina tumida Etinioza

Jedan od najznačajnijih štetnika je veliki voskov moljac Galleria melonella. Slične štete nanosi i mali voskov moljac Achroea grisella. Veličina i boja odraslog moljca mogu značajno varirati, ovisno o hrani u stadiju ličinke i trajanju pojedinih faza razvoja. Odrasli moljci žive od jednog do tri tjedna. Ženke su veće od mužjaka. Ženke počinju polagati jaja između četvrtog i desetog dana nakon izlaska. Ličinke se hrane nečistoćama u vosku, kao što su izmet i kokoni pčelinjih ličinki, te peludom, a jedu i vosak.

Neprijatelji pčela

Neprijatelji pčela Medvjedi

Miševi

Mravi

Stršljeni

Ose

Ptice Merops apiaster Ptica pčelarica

Literatura:

1. Katalinić, J. et al.( 1978 )Pčelarstvo, Zagreb: Znanje

2. Sulimanović, et al.( 1993) Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb: PIP

25

6.1.5. Pčelinji proizvodi

Predavači: Emilija Friganović, dipl. ing., v. pred., Zvonimir Marijanović, dipl. ing., v. pred., doc.dr.sc. Janja Filipi, Maja Ergović Ravančić, dipl.ing., pred.

Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija jest upoznati studente s osnovnim pojmovima vezanim za pčelinje proizvode, kemijski sastav i fizikalne odlike pčelinjih proizvoda, tehnologije prerade, ambalažiranja i čuvanja pčelinjih proizvoda, te načine osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda.

Očekivani ishodi kolegija:

Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Pčelinji proizvodi moći:

opisati pčelinje proizvode i navesti kemijski sastav i fizikalne odlike pčelinjih proizvoda,

opisati tehnologije prerade pčelinjih proizvoda,

nabrojiti ambalažu koja se koristi za pčelinje proizvode,

opisati i objasniti ambalažiranje pčelinjih proizvoda,

opisati skladištenje pčelinjih proizvoda,

objasniti osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda (kakvoća, analitika, HACCP).

Sadržaj kolegija:

Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe

Pčelinji proizvodi i prerada pčelinjih proizvoda 8 0

Skladištenje i ambalažiranje pčelinjih proizvoda i proizvoda na bazi pčelinjih proizvoda

7 0

Osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda 7 0

Ukupno 22 0

Tema 1: Pčelinji proizvodi i prerada pčelinjih proizvoda

- med

Prema podrijetlu med se dijeli na dvije osnovne vrste nektarni i medljikovac. Obzirom na pašu nektarni med može biti unifloran u kojem prevladava nektar jedne i multifloran koji je nastao od nektara različitih biljnih vrsta. Prema podrijetlu medljikovac najčešće potječe od crnogoričnih (jela, smreka, bor, ariš) i bjelogoričnih (hrast, vrba, bukva, lipa) biljnih vrsta. Med predstavlja koncentriranu vodenu otopinu dvaju šećera, prije svega glukoze (dekstroze) i fruktoze (levuloze) te manje količine od najmanje 22 viša šećera.

Tipičan uzorak meda sadrži:

38,5% fruktoze, 31,0% glukoze, 17,1% vode, 7,2% maltoze, 4,2% trisaharidi i ostali šećeri, 1,5% saharoze, 0,5% minerali, vitamini, enzimi.

26

Fizikalna svojstva meda

Kristalizacija

Kristalizacija je prirodno svojstvo meda. Med kristalizira zbog toga što je on prezasićena otopina u kojoj je relativno više šećera (više d 70%) u odnosu na vodu (često ispod 20%).

Viskoznost

Viskoznost tvari je jednostavno njegov otpor izlijevanju. Kao i ostala fizikalna svojstva, viskoznost ovisi o sastavu meda, prije svega o sadržaju vode.

Električna provodnost

Električna je provodnost odlika neke tvari da može provoditi električnu struju, a jedinica za mjerenje je „Millisiemens po centimetru“ (mS/cm). Električnu struju u medu provode disocirane kiseline i minerali koji se nalaze u ionskom obliku.

Specifična toplina i toplinska provodnost

Zbog osjetljivosti meda na pregrijavanje, kod planiranja postrojenja i opreme, potrebno je posvetiti posebnu pozornost na njegova toplinska svojstva. Specifična toplina meda, koji sadrži 17,4 % vlage na 20 oC, iznosi 0,54 kalorija s temperaturnim koeficijentom od 0,02 kal/

oC.

Optička aktivnost meda

Poput drugih tvari i med posjeduje svojstvo skretanja ravnine polarizirane svjetlosti, zbog različitog sastava šećera. Od šećera koji se nalaze u medu, fruktoza skreće ravninu polarizirane svjetlosti ulijevo, a glukoza, svi disaharidi i trisaharidi te oligosaharidi udesno.

Higroskopnost

Higroskopnost je sposobnost tvari da upija vlagu iz zraka. U dodiru sa zrakom med upija ili oslobađa vlagu, ovisno o količini vode u medu i relativnoj vlažnosti zraka. Upijanje se vlage iz zraka od strane meda događa kad je relativna vlažnost u skladišnom prostoru iznad 60%.

Senzorska svojstva meda

Boja

Ovisi o vrsti medonosne biljke, a kreće se od gotovo bezbojne (bagremov med) preko različitih nijansi žute pa do tamno smeđe boje (neke vrste medljikovaca). Karotenoidi su skupina crvenih i žutih pigmenata koji mogu utjecati na različitu obojenost meda.

Miris i aroma

Vrstu je meda moguće raspoznati po njegovom mirisu i okusu. Miris i aroma potječu od aromatičnih tvari koje sadrži nektar.

Okus

Okus je jedna od važnijih organoleptičkih odlika, a ovisi o biljnoj vrsti, vrstama šećera, sadržaju kiselina i raznih drugih tvari. Općenito šećeri imaju sladak okus, stoga je med sladak, prije svega, zbog sadržaja fruktoze.

27

- matična mliječ

Matična je mliječ, izlučevina podždrijelne ili mliječne žlijezde pčela radilica. Predstavlja savršeno izbalansiranu hranu, koja sadrži sve što je potrebno za život matice, te ju radilice cijelog života isključivo hrani njome. Osim ove namjene, koristi se kao jedna od komponenti i za ishranu pčelinjeg legla.

Matična je mliječ homogena tvar pastozno tekuće konzistencije, mliječne boje i karakterističnog mirisa, te kiselkastog i pomalo trpkog okusa. Osnovni su sastojci matične mliječi voda, bjelančevine, šećeri, masti i mineralne soli. Voda predstavlja oko 2/3 svježe matične mliječi, ali gledajući suhu tvar, bjelančevine i šećeri predstavljaju daleko najveću frakciju. Od dušičnih tvari, u prosjeku 73,9 % otpada na bjelančevine, 2,3 % na aminokiseline i 0,16 % na peptide. Sve esencijalne aminokiseline prisutne su u matičnoj mliječi. Sadržaj je masti jedinstven i vrlo značajna osobina matične mliječi.

- propolis

Propolis predstavlja smolaste tvari koje obavijaju pupove različitih biljnih vrsta, prije svega drvenastih. Skupljanje propolisa u pčelinjoj zajednici obavljaju specijalizirane radilice tijekom zadnje faze njihova života. Kemijski sastav propolisa varira ovisno o biljnim smolama koje su pčele skupljale, općenito je pronađeno oko 300 sastojaka, od toga na biljne smole i balzame otpada 50 %, vosak 30 %, esencijalna i aromatska ulja 10 %, peluda 5 %, i različite organske tvari 5%, uključujući i strane primjese. ). Precizniji je sastav propolisa podijeljen u tri skupine: polifenoli i općenito aromatske tvari (flavonoidi, fenolske kiseline, fenoli, alkoholi i aromatski aldehidi, kumarini), zatim terpeni (esencijalna ulja), te aminokiseline, polisaharidi, minerali, vitamini A, C, E i vitamini B skupine. Ovisno o izvorima skupljanja, boja propolisa varira od žuto zelene (bor), ružičaste (topola) do crne (breza) te sa svim ostalim nijansama. Intenzivan aromatični miris se mijenja ovisno o prisutnim smolama.

- cvjetna prah (pelud)

Pelud je bogat bjelančevinama, sadrži malo masti i obiluje mineralima i vitaminima. Od 22 poznate aminokiseline u biokemiji, sve su nađene u peludu. Ovisno o biljnoj vrsti može biti 6 – 28% proteina, 8 – 20 % lipida, vitamini i minerali, te ugljikohidrati koji najvećim dijelom dolaze od nektara.

- pčelinji vosak

Pčele koriste vosak kao građevni materijal za saće. One ga proizvode u voštanim žlijezdama, koje su potpuno razvijene u radilica 12-18 dana starosti. Sastav je pčelinjeg voska krajnje složen, te sadrži preko 300 različitih sastojaka. Glavninu čine esteri viših masnih kiselina (67 %). Osim estera, pčelinji vosak sadrži i ugljikovodike (14 %), kiseline (12 %) te ostale tvari (6 %). Također je utvrđeno i preko 50 mirisnih sastojaka. Točka topljenja se nalazi između 62–65 oC. Specifična mu se težina kreće od 0,950-0,965, a indeks refrakcije (na 75 0C) od 1,440-1,445. Kiselinski se broj (mg KOH/g) kreće od 18–23, esterski od 70–80, saponifikacijski od 89–100 i peroksidni broj treba biti najmanje 8.

- pčelinji otrov

Pčelinji je otrov jedna od tvari koje pčele sintetiziraju u svom tijelu. One ga koriste za vlastitu obranu i obranu zajednice. Radilice i matice ga sintetiziraju u dvjema otrovnim žlijezdama i skladište u otrovnom mjehuru. Pčelinji je otrov gusta bezbojna tekućina gorko nakiselog

28

okusa i specifičnog mirisa. Nakon sušenja, postaje bijeli prah ako je zaštićen od oksidacije. Specifična mu je težina 1,1313. Topiv je u vodi i kiselinama, ali ne i u alkoholu.

Pčelinji otrov je mješavina bjelančevina i peptida, a glavna sastavnica je bjelančevina melitin. Otrov sadrži i druge sastavnice kao što su hijaluronidaza, fosfolipaza A i histamin.

Proizvodi od pčelinjih proizvoda

Bezalkoholna pića na bazi meda proizvode se miješanjem osnovnih sirovina, pitke vode i meda, u različitim omjerima, te punjenjem proizvoda u sterilizirane boce. Nepasterizirani proizvod skladištimo u hladnjaku na temperaturama do 4°C, a pasterizirani proizvod skladištimo na sobnoj temperaturi na tamnom mjestu. Uvjeti temperature i vremena za proces pasterizacije su: 63°C/25 minuta ili 95°C/5 minuta.

Alkoholna pića na bazi medu su medno vino (medica), medna rakija i medni liker. Postupak proizvodnje mednog vina započinje miješanjem pitke vode i meda prema recepturi, te dodavanja čiste kulture kvasca da se potakne alkoholno vrenje. Proces se vodi do postizanja 14% vol alkohola. Prije vrenja mogu se dodati i začini. Proizvod se puni u sterilizirane boce.

Postupak proizvodnje medne rakije započinje miješanjem pitke vode i meda prema recepturi, te dodavanja čiste kulture kvasca da se potakne alkoholno vrenje. Mogu se dodati i začini. Proces se vodi do postizanja 14% vol alkohola. Nakon vrenja provodi se destilacija do min 32% vol etanola. Proizvod se puni u sterilizirane boce.

Postupak proizvodnje mednog likera započinje miješanjem voćnih rakija i meda prema recepturi (15% vol alkohola naviše). Nakon odležavanja mješavine i odvajanja taloga, proizvod se puni u sterilizirane boce.

Postupak proizvodnje mednog octa započinje miješanjem pitke vode i meda prema recepturi, te dodavanja čiste kulture kvasca da se potakne alkoholno vrenje. Mogu se dodati i začini. Proces se vodi do postizanja 14% vol alkohola. Nakon vrenja dodaju se octene bakterije da se potakne octeno-kiselinsko vrenje. Nakon odvajanja taloga, proizvod se puni u sterilizirane boce.

Tema 2: Skladištenje i ambalažiranje pčelinjih proizvoda i proizvoda na bazi pčelinjih proizvoda

Ambalažu koristimo kod pakiranja, transporta, skladištenja i prodaje bilo kojih vrsta robe, uključujući hranu, a dijelimo ju na prodajnu ili primarnu ambalaža, skupnu ili sekundarnu ambalaža, te transportnu ili tercijarnu ambalaža. Primarna ambalaža je u neposrednom dodiru s upakiranom hranom, te zajedno čine pretpakovinu.

Osnovne sirovine koje se koriste za proizvodnju ambalaže jesu drvo, metali, staklo, nafta i zemni plin, tekstilne sirovine, te nemetali i druge sirovine, pa postoji drvena, papirnata, kartonska, metalna, staklena, polimerna, tekstilna, kombinirana (višeslojna), te keramička i druge vrste ambalaže.

Zaštitna uloga ambalaže kod pakiranja i skladištenja jedna je od najznačajnijih funkcija ambalaže kada govorimo o hrani. Ovisno o vrsti ambalaže, ona pruža mehaničko-fizikalnu zaštitu, zaštitu od djelovanja kisika, vlage, mikroorganizama i drugih vanjskih utjecaja.

Metalni ambalažni materijali su nepropusni za plinove, vodenu paru i mikroorganizme, te ukoliko se osigura hermetičko zatvaranje, hrana u metalnoj ambalaži je zaštićena od

29

djelovanja vanjskih utjecaja. Prodajni oblici metalne ambalaže su sljedeći: limenke, kante, bačve, poklopci za staklenke, zatvarači za boce, tube, sprej (aerosol) doze, metalne kutije, cisterne, kontejneri. Neki metali su podložni koroziji te ne smiju doći u izravan kontakt s hranom. Kisela sredina i prisutnost kisika pogoduju koroziji. Zaštitom metala lakiranjem sprečava se interakcija hrane i metala koja dovodi do korozije. Posljedica navedene interakcije može bit prijelaz iona metala u zapakirani sadržaj, promjena kvalitativnih svojstava (npr. boje) i nastajanje plina vodika.

Agresivni proizvodi skladište se u cisternama i tankovima od nehrđajućeg čelika. Kositar je metal vrlo otporan na koroziju, ali je vrlo skup, te se danas koristi za proizvodnju bijelog lima. Aluminij i njegove legure ne propuštaju vodu, svjetlo, masnoće, vodenu paru i plinove

(izuzetak su folije do 20 m debljine koje djelomično propuštaju plinove). Aluminij je podložan koroziji. Vrlo lako oksidira na zraku pri čemu nastaje zaštitni sloj aluminijeva oksida ili hidratiziranog aluminijevog oksida koji je otporan na vodu i druga otapala u području pH-vrijednosti 4,5-8,5. Aluminij je amfoteran (otapaju ga jače kiseline i lužine), a netoksičnost aluminija je vrlo dobro svojstvo tog ambalažnog materijala.

Zbog velike kemijske postojanosti i inertnosti odnosno netoksičnosti, staklena ambalaža može se koristiti za pakiranje svih vrsta hrane. S aspekta proizvodnje staklene ambalaže posebno su važna fizičko-mehanička, termička, optička i kemijska svojstva stakla. Komercijalna stakla otporna su na djelovanje vode, kiselina (osim fluorovodične), alkalija, soli, alkohola i drugih organskih otapala. Iako je staklo kemijski vrlo postojano, određene promjene na staklu mogu nastati pod djelovanjem vode, kiselina, a naročito alkalija, ali su navedene kemijske promjene stakla, kada je riječ o primjeni staklene ambalaže za pakiranje hrane, beznačajne. Staklena ambalaža ne propušta vodenu paru i plinove, te je pogodna za pakiranje hrane osjetljive na kisik, kao i one koja sadrži lako hlapive komponente. Staklene bocu su otporne na unutarnji pritisak, te su pogodne za pakiranje pića koja se proizvode i pakiraju uz dodatak ugljikova dioksida. Mane staklene ambalaže su krtost, masa i dosta loša iskorištenost skladišnog i transportnog prostora.

Asortiman staklene ambalaže je vrlo raznovrstan. Razlikujemo staklenu ambalažu s uskim i širokim grlom, odnosno boce i staklenke različitih volumena. Zatvarače boca prema načinu zatvaranja i konstrukciji dijelimo na zatvarače koji ulaze u grlo boce (čepovi – pluteni, stakleni, te od plastičnih masa), zatvarače bez navoja (npr. krunski – od lakiranog bijelog ili kromiranog lima) i zatvarače s navojem (metalni ili plastični; brtva: pluto ili plastična masa). Za zatvaranje staklenki koriste se poklopci različite izvedbe i svojstava, a u industrijskoj primjeni se koriste isključivo metalni poklopci (brtvena masa: polimerni materijali) s navojem ili bez navoja. Staklenke u koje se pakira hrana koja se ne konzervira toplinom zatvaraju se najčešće poklopcima s navojem koji su proizvedeni od bijelog lima ili, češće, od plastičnih masa.

Polimerni materijali se danas ubrajaju u najvažnije tehničke materijale. Ambalaža se najčešće izrađuje od plastomera (termoplasta), tj. Polimernih materijala linearne i razgranate strukture, topivih na povišenim temperaturama. Od plastomera se za izradu ambalaže najčešće koriste: polietileni (PE); polipropilen (PP); homopolimeri i kopolimeri stirena; poli(vinil-klorid),(PVC); poli(viniliden-klorid), (PVDC); poliamidi (PA); poli(etilen-tereftalat), (PET); polikarbonat (PC). Od celuloze kao prirodne sirovine proizvodi se mnogo vrsta polimernih sirovina i polimernih materijala. Od polimernih materijala proizvodi se ambalaža različitih oblika i svojstava.