Filip Rotkvić

UZROCI NASTANKA I POSLJEDICE FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU

ZAVRŠNI RAD

Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet - Zagreb

Kolegij: Međunarodna ekonomija

Mentor: Dr. sc. Hrvoje Jošić

Broj indeksa autora: 30094R09

Zagreb, rujan 2013.

SADRŽAJ

Stranica

1. UVOD......................................................................................................................1

1.1. Predmet i cilj rada.............................................................................................1

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja...............................................................1

1.3. Sadržaj i struktura rada....................................................................................2

2. SITUACIJA U ISLANDU PRIJE KRIZE...................................................................3

2.1. Općenito o Islandu............................................................................................3

2.2. Ekonomska situacija do krize..........................................................................4

2.3. Razvitak bankarskog sektora..........................................................................6

3. UZROCI NASTANKA FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU......................................9

3.1. Utjecaj financijske krize u svijetu na Island...................................................10

3.2. Ekspanzija islandskih banaka........................................................................11

3.3. Precijenjena islandska kruna.........................................................................13

3.4. Ostali mogući uzroci......................................................................................16

4. POSLJEDICE FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU................................................19

4.1. Dolazak MMF-a.............................................................................................19

4.2. Restrukturiranje bankarskog sektora.............................................................21

4.3. Inflacija i nezaposlenost................................................................................24

4.4. Diplomatski sukob s Ujedinjenim Kraljevstvom i Nizozemskom....................27

4.5. Trenutna situacija u Islandu...........................................................................30

5. ZAKLJUČAK.........................................................................................................33

LITERATURA.............................................................................................................34

POPIS TABLICA.........................................................................................................36

POPIS ILUSTRACIJA.................................................................................................37

1. UVOD 1.1. Predmet i cilj rada

Predmet ovog završnog rada jest „Uzroci nastanka i posljedice financijske krize u

Islandu“. Obrađivati će se tema vezana uz financijsku krizu koja je započela 2008.

godine i trajala sve do 2011. godine u Islandu. Navedena kriza je povezana sa

svjetskom ekonomskom krizom koja je započela 2007. godine u SAD-u.

Razlog odabira uprave ove teme jest specifičnost islandske ekonomije i utjecaja krize

na nju. Makar je većina razvijenih zemalja poprilično osjetila efekte krize 2008.

godine, Island je specifičan po tome što je to zemlja koja je uz Grčku bila najteže

pogođena, pogotovo ukoliko promatramo odnos broja stanovnika, BDP-a i cijene

krize.

Cilj ovog rada je otkriti, definirati i pobliže objasniti uzroke i posljedice krize u Islandu.

Kao prvo važno je upoznati čitatelja sa specifičnostima islandske ekonomije, prikazati

utjecaj i posljedice krize kako tekstualno tako i grafički te zaključno izvući najvažnije

pouke iz tog događaja.

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja

U svijetu ne postoji toliko veliki interes za krizu u Islandu jer je većina pažnje

posvećena SAD-u, Grčkoj, Španjolskoj, Italiji i ostalim zapadnoeuropske zemlje.

Posljedica toga je da većina literature o ovom problemu je u formi članaka ili u

dijelovima poglavlja knjiga. Važno je napomenuti da upravo na ovu temu rada gdje je

Island u središtu zbivanja napisano vrlo malo knjiga. Tako će većina izvora podataka

biti članci te dijelovi knjiga, ali i statistički podaci o ekonomskim pokazateljima.

Metode prikupljanja su sekundarne koje uključuju istraživanje interneta te čitanje

literature.

1

1.3. Sadržaj i struktura rada

Rad je podijeljen na tri glavna poglavlja (ne uključujući uvod): situaciju prije krize,

uzroci krize te posljedice krize. Upravo ovakva podjela sadržaja omogućuje postupno

uvođenje čitatelja u problematiku teme kojom se rad bavi.

U prvom poglavlju objašnjava se situacija prije krize u Islandu. To je vremenski

period od početka drugog tisućljeća do 2008. godine. U tom poglavlju će biti

objašnjena ekonomska situacija u Islandu što će omogućiti lakše razumijevanje zašto

je upravo tom jačinom kriza pogodila Island.

Drugo poglavlje objašnjava uzroke nastanka krize gdje su uzroci navedeni u

podnaslovima. Ekspanzija islandskih banaka, utjecaj svjetske krize, precijenjena

valuta i ostali uzroci će biti navedeni te objašnjeni.

Zadnje poglavlje se bavi posljedicama krize poput dolaska MMF-a, inflacije i

nezaposlenosti, restrukturiranja bankarskog sektora te diplomatskog sukoba sa

Ujedinjenim Kraljevstvom i Nizozemskom u slučaju „Icesave“. Osim navedenih

podnaslova također će biti objašnjena trenutna situacija u Islandu kako bi se što bolje

pokazalo koliko su uspješne mjere bile te da se zaokruži pogled na temu rada.

2

2. SITUACIJA U ISLANDU PRIJE KRIZE

Radi lakšeg razumijevanja uzroka i posljedica krize, u ovom poglavlju će biti pobliže

objašnjena ekonomska situacija u Islandu od početka drugog tisućljeća pa do

početka krize 2008. godine.

2.1. Općenito o Islandu

Island je malena otočna država na krajnjem sjeverozapadu Europe te je geografski

gledano najzapadnija država Europe, a uz Norvešku i najsjevernija. Unatoč

geografskom položaju otoka koji bi dao zaključiti da su zime oštre, u stvarnosti je

drugačije. Klima u Islandu je ugodna s obzirom na geografsku širinu, pa su tako zimi

prosječne temperature od -10°C do 0°C, a ljeti oko 15°C. Također je važno naglasiti

da je u prošlosti islandska klima bila toplija pa je shvatljivo kako je otok postao

privlačno mjesto za naseljavanje.

Prvi stalni stanovnici Islanda se naseljavaju u devetom stoljeću, porijeklom iz

Škotske, Irske, Danske i Norveške. Islandsku povijest obilježava složen vladarski

sustav sa elementima demokracije pa tako je islandski parlament „Althing“ najstarija

parlamentarna institucija na svijetu. Iako je Island u trinaestom stoljeću izgubio

nezavisnost ušavši u personalnu uniju s Danskom, zadržao je određenu autonomiju.

Island je političko gledano prijateljska zemlja jer nikada nije bila u izravnom konfliktu

sa nekom drugom nacijom. Jedini izuzetak je Ujedinjeno Kraljevstvo s kojima je bila u

diplomatskom sporu poslije Drugog svjetskog rata te će s njima ponovno naći u sporu

zbog mjera islandske vlade tijekom financijske krize.

Island je bio pošteđen ratova (u čitavoj povijesti Islanda samo se jedan rat odvijao na

Islandu i to građanski), ali ne i ostalih nedaća. Kuga je dvaput pogodila Island i

prepolovila broj stanovnika. Boginje su nekoliko stoljeća kasnije ponovno prepolovile

broj stanovnika. Uz sve to klima je svakim stoljećem postajala sve hladnija i hladnija

pa se površina obradivog zemljišta katastrofalno smanjila uzrokujući povremene

serije gladi i neimaštine. Sve hladnija klima prisilila je stanovništvo Islanda da se

okrene ribolovu što će postati glavna ekonomska grana sve do drugog tisućljeća.

Površina otoka je skoro za duplo veća od Hrvatske te iznosi 103 000 km2, ali se zbog

vulkanskih aktivnosti svake godine povećava za nekoliko centimetara. Veoma važan

3

podatak koji će se nekoliko puta naglašavati tokom rada jest broj stanovnika koji

iznosi otprilike 320 000 što čini Island jednu od najrjeđe naseljenom zemljom na

svijetu sa samo 3 stanovnika na km2. Islandsko stanovništvo je prilično homogeno pa

tako 92% stanovnika su Islanđani, a od manjina su najviše prisutni Poljaci sa 3%.

Osim Poljaka također ima i Litvanaca, Nijemaca, Danaca i Latvijaca ali u se njhova

pristunost mjeri u promilima, a glavna vjeroispovjest je luteranizam. Islandska

ekonomija će biti pobliže objašnjena u sljedećem podnaslovu.

2.2. Ekonomska situacija do krize U ovom podnaslovu bit će opisana ekonomska situacija u Islandu do krize, to jest do

2008. godine. Pošto su podaci iznešeni u ovom tekstu na godišnjoj razini, kao

posljednja godina će se uzimati 2007 da bi se izuzeo mogući utjecaj krize na

godišnje rezultate u 2008.

Island je kroz većinu svoje prošlosti, ekonomski gledajući bio siromašnija zemlja

Europe. Jedini izvor prihoda je bio ribarstvo (o kojem će biti više riječi kasnije) što nije

bilo dovoljno za neki veći razvoj gospodarstva. Glavna promjena u islandskoj

povijesti se dogodila 1991. godine kad je na čelo države došao premijer David

Oddsson, član konzervativne „Nezavisne stranke“ koji je uspio sa socijal-

demokratima složiti koaliciju. Te godine donešeni su brojni zakoni koji su liberalizirali

islandsko tržište. Naime, do te godine Island je imao prilično restriktivne zakone koji

su kočili ekonomske slobode. Ekonomska situacija je bila prilično loša, sa inflacijom

od 25%1, BDP-om koji stagnira, porastom nezaposlenosti za otprilike jedan postotni

poen (sa 0,5% na 1,8%) u odnosu na prethodnu godinu. Od 1991. godine, uvode se

mjere za obuzdavanje proračunskog deficita, inflacija se obuzdava kontrolom tečaja

islandske krune koja se vezuje na nekoliko valuta pa iznosi otprilike 5% na godišnjoj

razini što je znatan pad u odnosu na prethodne godine. Korporativni porez je

smanjen te se financijskog tržište liberalizira kao i bankarski sektor što sve dovodi do

porasta BDP-a. Nekoliko godina kasnije, točnije 1994. Island postaje članicom

„Europskog Gospodarskog Prostora“ koji državi omogućuje slobodniju trgovinu sa

članicama Europske Unije. Može se reći da nakon 1991. godine započinje

kontinuirani rast islandske ekonomije koji neće biti prekinut sve do 2008.

1 Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 1992, OECD Publications, Francuska, Paris, 1992. , str. 24.

4

Kao što je već rečeno, Island je u prošlosti zbog svoj specifičnih geografskih obilježja

bio neraskidivo povezan sa ribarstvom. Šuma na Islandu skoro pa i nema, a klima je

izrazito nepogodna za poljoprivredu. Jedine mogućnosti izvora prihoda za Island su

bile trgovina i ribarstvo. Od davnina je Island poznat po ribarstvu te su dva događaja

koja su obilježila tu granu: Bakalarski ratovi u 70-ima godinama 20. stoljeća te

uvođenje kvota početkom 90-ih godina. Bakalarski ratovi su bili diplomatski spor sa

Ujedinjenim Kraljevstvom oko prava na izlov bakalara (koji čini 39%2 ukupnog

islandskog ulova, ali istovremeno čini najveći udio u izvozu ribe) u kojem je Island

izašao kao pobjednik te povećao volumen ulova dajući polet ribarstvu i ekonomiju.

Nasuprot tome poletu, zbog prevelikih izlova bakalara 1995 uvode se kvote za ribare

što djelomično smanjuje obujam ribarskog sektora te njegov sveukupni doprinos.

Unatoč tome Island i dalje ostvaruje zapanjujuće rezultate u ribarstvu, pa tako je

Island 14. zemlja u svijetu po ulovu sa udjelom od 1,8% ukupnog svjetskog ulova.

Grafikon I.

ODNOS ALUMINIJA I RIBLJIH PROIZVODA U IZVOZU ISLANDA OD 1991. DO

2007. GODINE

Izvor: Statistics Iceland

2 Ministry of Fisheries and Agriculture (Sjávarútvegs- og landbúnađarráđuneytiđ): Icelandic Fisheries in Figures (Sjávarútvegurinn i tölum) 2008, Ministry of Fisheries and Agriculture, Island, Reykjavík, 2008., str. 9.

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

60,00%

70,00%

80,00%

90,00%

1991 1993 1995 1997 1999 2001 2003 2005 2007

Aluminij

Riblji proizvodi

5

Važnost ribarstva je vidljivo i u izvozu, pa je tako izvoz ribe u 2007. godini iznosio

40% ukupnog islandskog robnog izvoza naprema 2001. godini kad je iznosio 62%3.

Osim ribarstva, Island je u 70-im godinama počeo ulagati u metalurgiju, točnije u

aluminij. Otok je bogat aluminijskim rudama te su Islanđani to dobro iskoristili. Tako

je krajem tisućljeća Island proizvodio otprilike 4% svjetskog aluminija što je izuzetan

udio uzevši u obzir veličinu Islanda i njegovu populaciju. Gledavši udio aluminija u

ukupnom islandskom izvozu dobara, on je 2001. godine iznosio 20%, a 2007. godine

26%4.

Odnos aluminija i ribljih proizvoda u izvozu dobara je u obrnuto proporcionalnoj vezi

jer upravo ta dva dobra sudjeluju najviše u izvozu dobara. Pa tako porast izvoza u

aluminiju tijekom prošlog desetljeća vidljivo utječe na pad izvoza ribljih proizvoda.

2.3. Razvitak bankarskog sektora

Gledajući isključivo bankarski sektor u Islandu, dva su važna događaja koja će

pokrenuti razvitak bankarstva. Prvi je članstvo Islanda u „Europskom Gospodarskom

Prostoru“ 1994. godine koje je omogućilo Islandu povlašteni pristup tržištu Europske

Unije bez potrebe da sam Island postane članicom te iste unije. Članstvo će

omogućiti slobodan protok kapitala između EU i Islanda. Drugi važan dogođaj koji će

se pobliže objasniti jest privatizacija bankarskog sektora koja je počela 1998. i

nastavila se do 2003. godine. Naime, do 1998. godine u Islandu je postojalo nekoliko

banaka koje su bile usko specijalizirane (industrijska, poljoprivredna, ribarska itd.) te

je velika većina njih bila pod državnim vlasništvom, čak i malobrojne privatne banke

su u potpunosti ovisile o državnoj pomoći i zajmovima. Bankarski sektor je bio

prilično nerazvijen, u gubicima i pod strogom državnom kontrolom. Islandska vlada

poučena dobrim iskustvom u privatizaciji državnih tvrtki početkom 90-ih godina te

liberalizacijom tržišta odlučila je okrupniti bankarski sektor te ga privatizirati. Nakon

spajanja nekoliko manjih banaka u veće, 1998. godine krenula je njihova

privatizacija. Tako su banku „FBA“ koju je država osnovala 1997. u potpunosti prodali

kroz dva kruga prodaje dionica zaradivši otprilike 187 milijuna dolara5 u cijenama od

3 Ibid., str. 4. 4 Statistics Iceland: Exports in goods [online]. Dostupno na: http:\\www.statice.is/Statistics/External-trade/Exports [16. travanj 2013.] 5 Ingí Daníelsson, D., Rún Einarsdóttir, G.: Iceland's Financial Meltdown – The Rise and Fall of a Nation, Aarhus School of Business, Island, Reykjavík, 2009., str. 22.

6

2003. Kasnije se „FBA“ spojila sa još jednom islandskom bankom i preimenovala u

„Glitnir“ koja će kasnije biti jedna od tri najveće banke koje će propasti tijekom krize.

Ostale dvije najveće banke su također privatizirane u istom razdoblju prodajom

dionica nekoliko puta, to su bile banke „Landsbanki“ i „Bunadarbanki“ koji će kasnije

biti preimenovan u „Kaupthing“.

Grafikon II.

RAZINA BDP-A PO STANOVNIKU OD 1997. DO 2007. GODINE U 1 000

ISLANDSKIH KRUNA

Izvor: Statistics Iceland

Privatizacija banaka, mogućnost pristupa tržištu Europske Unije te uvođenje

slobodno fluktuirajućeg tečaja islandske krune u 2001.6 omogućilo je Islanđanima

dostupnost jeftinog kapitala. Kontrast između razdoblja prije i poslije privatizacije je

izrazito vidljiv, pogotovo u lakoći kreditiranja po povoljnijim kamatnim stopama.

Upravo ta iznenadna mogućnost lakog pristupa kapitalu je omogućila Islandu da uđe

u svoje zlatno doba poznato pod islandskim nazivom „utras“ ili na engleskom

„Icelandic outvasion“. Kao početak se uzima 2000. godina makar je pravi uzlet došao

nakon 2003. kada je privatizacija u potpunosti završila. Ovo islandsko zlatno doba je

6 International Monetary Fund: News Brief No. 01/29 [online]. Dostupno na: http:\\www.imf.org/external/np/sec/nb/2001/nb0129.htm [20. travanj 2013.]

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

4500

1997 98 99 2000 01 02 03 04 05 06 2007

BDP po stanovniku

7

trajalo sve do financijske krize 2008. i podiglo je Island na sam vrh ne samo

ekonomske razvijenosti već i kvalitete života. Islandski poduzetnici započeli su sa

akvizicijama raznih poduzeća u Europi, pogotovo u sjevernom dijelu. Tako Islanđani

stječu vlasništvo u engleskim, danskim, norveškim, ali i ostalim tvrtkama, naročito u

sektoru maloprodaje. Nagla eskpanzija se često uspoređivala sa vikinzima, pa se

tom razdoblju rado dodavao atribut „vikinške ekspanzije“. Statistički gledano BDP je u

porastu od 2000. godine kao i udjel aktivnosti u BDP-u koji su kapitalno intezivni

poput financijskih aktivnosti i prodaja nekretnina, ali i porast prosječnih mjesečnih

primanja.

Makar je već u tome razdoblju mogla biti sumnjiva iznimno nagla ekspanzija banaka

te se su i javljali neki glasovi koji su sumnjali da banke mogu same sebe osigurati u

slučaju nekakve krize, ali u vremenu kada sve brojke rastu, a život je iz dana u dan

bolji takve se glasove često zanemaruje jer se dobiva lažan osjećaj sigurnosti da će

razdoblje ekspanzije zauvijek trajati. Zaista i jest bilo tako, samo je nekolicina

dokumenata objavljena koja upozorava na tako nagli rast, ali su oni odmah pobijeni ili

u potpunosti zanemareni što će se kasnije pokazati velikom greškom.

8

3. UZROCI NASTANKA FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU

U ovom poglavlju će biti obrađena nekoliko mogućih uzroka financijske krize u

Islandu ponajprije nagla ekspanzija islandskih banaka, precijenjenost krune, ali i

ostali mogući uzroci. Također će biti spomenuta poveznica između globalne

ekonomske krize i njezinog utjecaja na Island.

Da bi dobro razumjeli uzroke financijske krize potrebno je prvo prikazati vremenski

slijed kako bi stekli pogled na to kako se kriza razvijala. Specifičnost ove krize jest što

se vrlo brzo razvila, tj. unutar jednog mjeseca je dostigla svoj vrhunac te što je

iznenada pogodila. Financijska kriza u Islandu započinje iste godine kada i u SAD-u,

2008. Bez ikakvih ozbiljnih naznaka koje bi prethodno ukazivale na problematično

stanje u islandskim bankama, već 25. rujna islandska banka Glitnir traži pozajmicu od

islandske središnje banke kako posljednje utočište. Nakon konzultacija islandske

vlade 29. rujna dogovara se kupnja 75% udjela banke od strane države. Nekoliko

dana kasnije događa se navala na banke gdje u panici Islanđani podižu svoje

depozite. Da bi pokušali smiriti situaciju islandska vlada donosi zakon kojim jamči sve

depozite islandskim građanima do neograničenog iznosa te daje veće ovlasti

državnoj agenciji za nadzor financijskog tržišta (FME) preko koje će se sanirati

banke. Već sljedeći dan, 7. listopada, državna agencija FME preuzima drugu i treću

najveću islandsku banku Landsbanki i Glitnir7. Istog dana Ujedinjeno Kraljevstvo

vidjevši da se događa slom islandskih banaka kod kojih britanski građani imaju

značajnije depozite donosi anti-teroristički zakon kako bi zamrznula sva sredstva

islandskih banaka u UK-u u svrhu zaštite svojih građana i njihovih depozita. Taj

zakon izaziva zgražanje javnosti u Islandu te dovodi do zaoštravanja diplomatskih

odnosa između tih dviju država. Niti dva dana nakon što je FME preuzeo dvije

islandske banke pod svoj nadzor, ista agencija preuzima najveću islandsku banku

Kaupthing pod svoju jurisdikciju te otpušta upravni odbor banke. Nevjerojatna brzina

kojom je kriza pogodila Island je vidljiva u tome što u roku od samo dva dana tri

najveće islandske banke su se našle pod nadzorom državne agencije. 24. listopada

Island službeno traži pomoć od MMF-a koji to odobrava 19. studenog u iznosu od 2

7 Teather, D.: Iceland government seizes control of Landsbanki [online]. Dostupno na: http:\\www.guardian.co.uk/business/2008/oct/07/iceland.banking [21. travanj 2013.]

9

milijardi dolara na rok od dvije godine8. Od tog datuma (19. studenog) kreće

postepena sanacija te srećom više nema novih udara po islandsku ekonomiju.

3.1. Utjecaj financijske krize u svijetu na Island Nedvojbeno je da globalna financijska kriza je imala utjecaj na većinu zemalja, bilo to

direktno ili indirektno te u manjoj ili većoj mjeri. Ona je otpočela u SAD-u kao uzrok

prenapuhanog tržišta nekretnina, to jest hipoteka koje su se bazirale na njima. Zbog

jeftinijih kamatnih stopa, krediti su postali povoljni, a opća gospodarska situacija prije

krize je bila u uzlaznoj putanji bez ikakvih naznaka pogoršanja. To je navelo razne

financijske institucije na pretjerani optimizam i smanjenu opreznost pri nuđenju

kredita. Banke su smatrale da pri tako dobroj gospodarskoj situaciji ne može ništa

poći krivo te su minimalni uslovi za kreditiranje smanjeni. Financijsko tržište je

postalo pohlepno i htjelo iskoristiti dobru situaciju za što veći profit. Hipotekarni krediti

koji se smatraju glavnim krivcem globalne financijske krize, su sve više rasli u udjelu

ukupno odobrenih kredita. Pod povećanim brojem hipoteka, bilo je samo pitanje

vremena kada će prve rate kredita propasti i dovesti nekretnine na bubanj.

Usporedno sa porastom hipotekarnih kredita, raslo je i tržište nekretnine koje je

pratilo sveopći optimizam te su cjene nerealno rasle. Kombinacijom tih dviju faktora

bilo je očito da se takva situacija ne može održavati na dulji rok. Pojavom sve

rizičnijih kredita, povećavao se i broj neplatiša. Banke su preuzimale nekretnine u

svoje vlasništvo te ih pokušavali unovčiti, no tržište nekretnina je postajalo polako

zasićeno što je dovelo do padanja cijena na tom tržištu. Zbog nemogućnosti brze

prodaje svojih nekretnina i još k tome ispod cijene, banke su odjednom suočene sa

velikom nelikvidnošću koju niti američki FED nije mogao stabilizirati. Kada je 15.

rujna 2007. jedna od najvećih banaka u SAD-u „Lehman Brothers“ banka podnijela

zahtjev za bankrot koji do danas ostaje najveći bankrot u povijesti čovječanstva,

otpočela je globalna financijska kriza. Kao domino efekt se proširila na sva razvijenija

financijska tržišta uključujući Island.

Islandsko financijsko tržište je do krize bilo veoma razvijeno kada se uzme u obzir

veličina stanovnika i gospodarstva države. Upravo je to razlog zašto je kriza teško

pogodila zemlju. Drugi razlog, usko vezan za prethodno spomenuti jest i veličina

8 H. Buiter, W., Slbert, A.: The Icelandic banking crisis and what to do about it: The lender of last resort theory of optimal currency areas, Policy insight No. 26, Centre for Economic Policy Research, Engleska, London, str. 1.

10

bankarskog sektora koja je bila preglomazna za tako malu državicu, no o tome više u

sljedećem potpoglavlju. Vidljiva povezanost globalne financijske krize sa krizom u

Islandu se iskazuje u tržištu nekretnina koje je oslabilo ujedno kao i u SAD-u.

Povezanost islandskih banaka s inozemnim tržištima pogotovo Ujedinjenim

Kraljevstvom koje je isto tako proživljavalo krizne trenutke je također dobar dokaz

utjecaja globalne razine na nacionalnu. Zanimljiv primjer globalnog utjecaja na Island

jest to što je islandska vlada prva u svijetu koja je odstupila od dužnosti upravo zbog

financijske krize. Uzevši u obzir današnju međusobnu povezanost nacionalnih tržišta

na globalnoj razini, lako je shvatiti kako se izuzetno snažan šok u financijski

najrazvijenijoj zemlji svijeta može lako proširiti na ostale zemlje poput vala koji

pogađa razvijenije zemlje više od zemalja Trećeg svijeta.

3.2. Ekspanzija islandskih banaka

Nakon provedene privatizacije koja je objašnjena u poglavlju 2.3. „Razvitak

bankarskog sektora“ kreće strmoviti uzlet čitavog bankarskog sektora u Islandu.

Nakon desetljeća strogih državnih regulativa i nerazvijenog, pa čak i nepostojećeg

financijskog sektora u Islandu te iznimno slabog bankarskog sektora koji je

preživljavao zahvaljujući pomoći od države uslijedila je privatizacija te se sve

promijenilo. Novi liberalniji pristup ekonomiji te članstvo u „Europskom

Gospodarskom Prostoru“ doprinosi nove količine stranog kapitala i potencijalnih

investicija u dotada poprilično zatvorenu i jednu od nerazvijenijih država zapadne i

sjeverne Europe. Gubitkom državnih regulativa nakon provedene privatizacije,

islandske banke agresivno nastupaju na tržištu koristeći ogromni priljev stranog

kapitala9. Island postaje poželjna zemlja za investitore, a banke to itekako dobro

iskorištavaju. U prvom desetljeću krediti postaju znantno jeftiniji i dostupniji

svekolikom stanovništvu uključujući privatni i poslovni sektor. Taj priljev jeftinih

kredita dovodi do ekspanzije u svim razinama, naročito u sektoru nekretnina i

financija. Sektor nekretnina bilježi rast pa tako čini 7% ukupnog BDP-a, povećava se

naglo zaposlenost zbog otvaranja novih radnih mjesta u području tercijarnog sektora

te se radna snaga traži i izvan granica države. Financijski sektor postaje razvijeniji,

9 Thorhallsson, B., Kirby, P.: Financial crises in Iceland and Ireland: Does EU and Euro membership matter?, Institute of international affairs, Centre for small studies, University of Iceland, Island, Reykajvík, str. 8

11

trguje se dionicima, obveznicima, opcijama, trezorskim zapisima i ostalim financijskim

instrumentima koji još do prije nekoliko godina su bili nepoznanica za Island.

Zbog povećane potrebe za financiranjem investicija putem stranog kapitala,

islandske banke šire svoje poslovanje izvan Islanda. Kako se i ostale tvrtke šire, tako

i banke otvaraju svoje poslovnice uglavnom na sjeveru Europe – u Ujedinjenom

Kraljevstvu, Danskoj, Norveškoj i ostalim zemljama. Nagli boom islandske ekonomije

nakon 2003. godine se u svjetskoj literaturi naziva engleskim nazivom „Icelandic

outvasion“10 (zbog nedostatka literature na hrvatskom jeziku, ovaj naziv nema

službeni prijevod, ali se zbog kulture i povijesti Islanda može slobodno prevoditi kao

„Vikinška invazija“ zbog uske povezanosti otoka sa drevnim Vikinzima). Neki od

pokazatelja koji ukazuju na razmjere ekspanzije bankarskog sektora odnose se na

veličinu bilance triju najvećih islandskih banaka koja 2007. godine odgovara

godišnjem islandskom BDP-u uvećanom za devet puta11, kao i obujam trgovine na

islandskoj burzi koji je također porastao za čak deset puta u odnosu na početak

tisućljeća.

Nedvojbeno je da nagla ekspanzija islandskih banaka prouzročena privatizacijom i

liberalizacijom ekonomske politike te pristupačnost svjetskom, posebice europskom

tržištu kapitala je doprinijelo izuzetno naglom gospodarskom razvoju. Tako naprimjer

valja istaknuti da je Island 2007. i 2008. godine kada je bio na vrhuncu svoje

ekspanzije ujedno bio prvi na ljestvici „Human Development Index“-a koji mjeri

kvalitetu životu svrgnuvši tako s trona Norvešku koja je do tada bila šest godina

zaredom na samom vrhu12. To nije ništa čudno ukoliko uzmemo u obzir konstantan

rast plaća. Utopija stvorena tijekom petogodišnjeg razdoblja je ubrzo prekinuta što je

dokaz da ogromni bankarski sektor nije imao pokrića. To je najbolje vidljivo iz Guidotti

– Greenspanovog pravila koje kaže da bi odnos državnih rezervi naprema

kratkoročnom vanjskom dugu trebao biti u odnosu 1:1, što u slučaj Islanda nije bilo

tako već je 2008. godine pokrivenost kratkoročnih vanjskih dugova državnim

rezervama iznosila alarmantnih 6%13 što je značilo da u slučaju manjih tržišnih

10 Ibid., str. 7. 11 Jónsson, A.: Why Iceland? How one of the world's smallest countries became the meltdown's biggest casualty, McGraw-Hill, SAD, New York, 2009, str. 208. 12 Bagus, P., Howden, D.: Deep freeze: Iceland's Economic Collapse, Ludwig von Mises Institute, SAD, Alabama, 2011., str. 40. 13 Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2011, OECD Publications, Francuska, Paris, 2011., str. 62.

12

šokova Island bi bio u velikim problemima. Kako je vrijeme pokazalo to je i bio slučaj.

Propast Lehman Brothers banke u SAD-u koje je pokrenulo lavinu događaja na

financijskim tržištima je otkrilo kako je islandski bankarski sektor postao jednostavno

prevelik da bi bio spašen. Pravo pitanje se postavlja zašto ništa nije učinjeno u smislu

regulacije te nagle ekspanzije jer je bilo već i ranije očito da tako mala država poput

Islanda nikako ne može osigurati i podnositi tako veliki bankarski sektor. Između svih

mogućih uzroka financijske krize u Islandu, ovaj je zasigurno najvažniji te je ujedno i

najviše doprinio ekonomskom slomu.

Grafikon III.

AKTIVA BANAKA IZRAŽENA U POSTOTKU ISLANDSKOG BDP-A ZA VRIJEME

PRIJE KRIZE

Izvor: International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement, International

Monetary Fund, SAD, Washington, 2008., str. 5.

3.3. Precijenjena islandska kruna Island je tijekom povijesti bio usko vezan uz Dansku kao što je prikazano u poglavlju

2.1. „Općenito o Islandu“. Upravo zbog toga, u Islandu se koristila danska kruna sve

do kraja prvog svjetskog rata kada je Island dobio veću stupanj autonomije. Te

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1000

2003 2004 2005 2006 2007

Aktiva triju najvećih banaka kao postotak BDP-a

Aktiva triju najvećih banaka kaopostotak BDP-a

13

godine Island uvodi svoju islandsku krunu. Kulturna pripadnost sjevernoj Europi je

vidljiva u samom nazivu novca „kruna“ koji je istovjetan za Dansku, Norvešku i

Švedsku (osim istovjetnog naziva zanimljiva je poveznica što Danska i Švedska –

članice Europske Unije su odbile uvođenje eura). Važan događaj u povijesti

islandske krune je godina 1981. kada je zbog hiperinflacija vrijednost krune

izmijenjena tako da je sto starih kruna vrijedilo kao jedna nova. Drugi događaj koji je

još važniji te je direktno vezan za financijsku krizu jest uvođenje slobodno

fluktuirajućeg tečaja 2001. godine14 čime se visina tečaja određuje isključivom

sučeljavanjem ponude i potražnje. U duhu sveopće liberalizacije islandske ekonomije

to je bio očekivan i hvale vrijedan potez, barem od strane MMF-a, no pokazat će se

da državna intervencija će postati nužna tijekom sljedećih godina. Istovremeno sa

uvođenjem slobodno fluktuirajućeg tečaja, islandska središnja banka pokrenula je

praksu ciljanja inflacije to jest, pomoću raspoloživih monetarnih instrumenata (poput

promjene kamatnih stopa i izdavanjem ili povlačanjem primarnog novca) središnja

banka je uvijek pokušavala držati inflaciju na razini od 2% godišnje. Ukoliko se

promotri inflacija tijekom razdoblja ekspanzije, lako se može zaključiti da središnja

banka nije bila uspješna u provođenju svoje politike izuzev 2003. godine.

Zašto je inflacija tako usko povezana sa aprecijacijom islandske krune lako je shvatiti

ukoliko se razmotri situacija naglog priljeva stranog kapitala. Kao što je već

prethodno spomenuto, liberalizacijom bankarskog sektora istome je omogućen

pristup velikoj količini kapitala. Ta velika količina kapitala je plasirana na tržište od

strane islandskih banaka u formi kredita, kako za stanovništvo tako i za

poduzetništvo. Nakon desetljeća strogih kontrola pri izdavanju kredita što je dovelo

do slabe dostupnosti ili visoke cijene novca Islanđanima, konačno im se pružila

prilika jeftinijeg zaduživanja. Slobodno se može reći da je većina stanovništva i tvrtki

to iskoristila što se i može zaključiti iz pada štednje u ukupnom BDP-u sa otprilike

20% bruto domaće štednje u udjelu BDP-a na 17% u 2007. godini15. Upravo to i je

jedan od glavnih razloga naglog porasta u blagostanju države te prethodno

spomenutog uzdizanja na HDI ljestvici. No to sve dolazi sa svojom cijenom. Zbog

velike ponude novca i olakog posuđivanja, ukupna ponuda islandske krune na tržištu

je povećana i konstantno raste. Zbog stalnog rasta količine novca u optjecaju dolazi

14 International Monetary Fund: News Brief No. 01/29 [online]. Dostupno na: http:\\www.imf.org/external/np/sec/nb/2001/nb0129.htm [6. svibanj 2013.] 15 Statistics Iceland: Savings and net lending/borrowing 1980-2012 [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/Pages/1267 [6. svibanj 2013.]

14

do inflacije na što je središnja banka Islanda dužna reagirati te upravo to i čini

restriktivnom monetarnom politikom kojom povećava kamatu. Zbog veće kamatne

stope islandska kruna sada postaje primamljiva stranim investitorima koji sve više

počinju ulagati u nju. Potražnja sada naglo raste i islandska kruna postaje

precijenjena.

Grafikon IV.

KRETANJE ISLANDSKE KRUNE PREMA EURU OD 2008. DO 2011. GODINE

Izvor: XE Currency, Statistics Iceland

Kako bi se uočio stupanj precijenjenosti islandske krune dovoljno je spomenuti da je

u istraživanju provedenom 2007. prema poznatom Big Mac indeksu, islandska kruna

bila najviše precijenjena valuta u svijetu od odabranih 46 valuta i to za čak 131% u

odnosu na američki dolar. Problem takve precijenjenosti valute je skuplji izvoz i

jeftiniji uvoz što je za malu zemlju poput Islanda koja je bila izuzetno snažna u izvozu

ribljih proizvoda i aluminija bio velik udarac16. Kako bi se to kompenziralo, financijski

sektor je morao zamijeniti izvoz sirovina u smislu profitabilnosti što se i događalo –

dovoljno je samo spomenuti podatak iz prethodnog poglavlja da je ukupna aktiva triju

najvećih islandskih banaka bila devet puta veća od islandskog BDP-a. Kontraefekt

skupljem izvozu je jeftiniji uvoz što je utjecalo povoljno na bankarski sektor zbog sve

većeg priljeva jeftinijeg novca. Unatoč utjecaju valute na uvoz i izvoz, ključna

posljedica precijenjenosti islandske krune je privlačenje pozornosti špekulanata koji

16 Spruk, R.: Iceland's Economic and Financial Crisis: Causes, Consequences and Implications, Munich Personal RePEc Archive, Njemačka, München, 2010., str. 12.

020406080

100120140160180200

I.2008

V.'08

IX.'08

X. '08 XI.'08

XII.'08

I. '09 II. '09 III.'09

IV.'09

V.'09

X. '09 V.'10

X. '10 V.'11

X. '11

€/ISK

€/ISK

15

su uvidjevši potencijal na zaradi te valute krenuli sa špekulacijama17. Špekulanti su

znali da se ova visoka cijena krune ne može održati te se očekivao pad zbog čega su

zauzimali kratke pozicije. Uzevši u obzir veličinu bankarskog sektora i stalne napade

špekulanata bilo je za očekivati da će se financijski balon kad – tad rasprsnuti sa

velikim posljedicama po ekonomiju države.

3.4. Ostali mogući uzroci Nakon uvida u dosadašnje navedene moguće uzroke, teško je izdvojiti specifično

dodatni uzrok koji bi u velikoj mjeri utjecao na pojavu financijske krize. Glavni razlog

za to jest što prethodno navedena dva moguća uzroka – preveliki bankarski sektor i

precijenjena islandska kruna su po mišljenju autora u najvećoj mjeri zaslužni za

ekonomsko pogoršanje koje će uslijediti nakon 2008. Sama veličina bankarskog

sektora u Islandu je bila zastrašujuća te je lako uvidjeti poveznicu između uzroka i

posljedice u tom slučaju. Kada se na to nadoda još izrazito volatilan tečaj islandske

krune te nesposobnost središnje banke da kontrolira inflaciju (barem prema njihovom

zadanom kriteriju od 2% godišnje) može se reći da ostali mogući uzroci su izrazito

minorni, pa skoro i beznačajni. Ipak, valja istaknuti barem dva koja su malo doprinijeli

lošoj situaciji.

Primarno se tu misli na nepotizam i korupciju. Unatoč tome što Island pripada

sjevernoj Europi koja glasi za izrazito uređenu društvenu zajednicu država sa

minimalnom razinom korupcije i nepotizma, provedena privatizacija je otvorila

nekoliko pitanja o transparentnosti provedbe iste. Island je tradicionalno pri samom

vrhu indeksa percepcije korupcije koje provodi „Transparency International“ te je čak

2005. i 2006. godine bio na samom vrhu te ljestvice što je značilo da Island ima sliku

države bez korupcije u svijetu, ali i među svojim građanima. Zato je poprilično čudno

svrstavati ili uopće govoriti o korupciji kao jednom od minornih uzroka krize. Važno je

za napomenuti veličinu samog Islandu gledajući stanovništvo. Država s otprilike tristo

tisuća stanovnika može imati velike posljedice od korupcije, makar ona bila izuzetno

rijetka. Naime, što je država ima više stanovnika to je za vidljive posljedice korupcije

potrebna i veća razina iste, no u slučaju manjih država poput Islanda dovoljno je i

samo nekolicina ljudi na visoko pozicioniranim mjestima da ugrozi čitav sistem. Osim

17 Ingí Daníelsson, D., Rún Einarsdóttir, G.: Iceland's Financial Meltdown – The Rise and Fall of a Nation, Aarhus School of Business, Island, Reykjavík, 2009, str. 35.

16

toga Island je u karatkerističnoj poziciji zbog toga što zbog malog broja stanovništva

koje je naseljeno većim dijelom u glavnom gradu, većina ljudi se poznaje što

olakšava moguću korupciju. Provedbom privatizacije u Islandu, u poslovnom svijetu

se pojavilo nekoliko potpuno do prije neznanih Islanđana koji su u kratkom vremenu

ostvarili zavidno bogatstvo. Samim time su se pojavile i priče o navodnoj korupciji18.

U javnosti se do pojave krize tome nije pridodavao neki poveći značaj, uglavnom

zbog ustaljene ideje o Islandu kao državi bez korupcije. Tek je nakon krize otkriveno

kako je bilo nelegalnih radnji od strane visoko poziociniranih bankara koji su

pokušavali iskoristiti banku za vlastite interese. Osam bankara je uhićeno 2009.

godine, a šest ih je i osuđeno od kojih je jedan bio tajnik ministarstva financija (Baldur

Guðlaugsson), a dvojica su bili izvršni direktori banke Glitnir (Lárus Wedling i

Guðmundur Hjaltason). Osude su se uglavnom odnosile na insajdersko trgovanje to

jest, trgovanje pomoću posjedovanja tajnih i povlaštenih informacija. Kriza je

definitvno bacila novo svjetlo na korupciju u Islandu za koju se smatralo da ne postoji

do tog trenutka.

Sekundarni mogući uzrok bi bilo precijenjeno tržište nekretnina19. Kao i kod većine

država koje doživljaju ekonomski uzlet tako i kod Islanda tržište nekretnina se počelo

razvijati. Nezaposlenost je bila iznimno mala, oko 3% te je postojala potražnja za

dodatnom radnom snagom izvan granica države. Pridodavši tome porast bogastva

stanovništva koje je sada imalo želje za poboljšanjem stambenog pitanja, lako je

shvatiti kako se tržište nekretnina u Islandu počelo brzo razvijati. Tako je naprimjer

2007. godine tržište nekretnina bilo na vrhuncu te se upravo te godine započelo s

gradnjom otprilike 4 500 stambenih objekata da bi 2009. godine u jeku krize taj broj

spao na samo 192 započetih građevinskih radova20. Smanjenje obujma građevinskih

radova za nevjerojatnih 23 puta dovoljno govori o prevelikoj ponudi nekretnina prije

krize. Pad, pa skoro i propast sektora građevinarstva ima za posljedicu povećanje

broja nezaposlenih te krah svih onih koji su se bavili trgovinom nekretnina. Oduvijek

je ulaganje u nekretnine smatrano manje rizičnom investicijom od ulaganja u

vrijednosne papire što omogućuje diverzifikaciju stanovništva na rizične i one manje

rizične investitore. Nažalost, iz ovoga je vidljiva jačina krize koja je pogodila

18 Ingí Daníelsson, D., Rún Einarsdóttir, G.: Iceland's Financial Meltdown – The Rise and Fall of a Nation, Aarhus School of Business, Island, Reykjavík, 2009, str. 29. 19 Ibid., str. 45. 20 Statistics Iceland: Residential buildings in Iceland 1970-2012 [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/Statistics/Manufacturing-and-energy/Constructions [15. svibanj 2013.]

17

apsolutno svakog bez obzira na njegovu averziju prema riziku. U tome i jest težina

krize jer upravo biranjem stupnjem rizika pokušavamo se zaštiti od mogućih šokova,

a pomisao da čak i oni koji su ulagali u najsigurnije – štednju i nekretnine su izgubili

daje zastrašujuću dimneziju pogotovo zato što iznenada poništava sve one godine

razvitka te vraća državu i stanovništvo nekoliko godina unazad.

Ova dva nabrojana moguća uzroka nastanka financijske krize su, kako je prethodno

spomenuto, veoma minorna. Makar je korupcija uzdrmala vrijednosti i uvjerenja

Islanđana, a propast tržišta nekretnina uništilo potencijalne investitore koji igraju na

sigurno, ipak su oni skoro pa beznačajni kada se usporede s bankarskim sektorom i

islandskom valutom, ali vrijedni spomena.

18

4. POSLJEDICE FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU U zadnjem poglavlju ovoga rada bit će detaljno obrađene posljedice financijske krize

u Islandu. Uvidom u te posljedice omogućit će se bolje shvaćanje težine krize koja je

pogodila tu državu, ali i način na koji se Island uspio oporaviti. U prva dva

potpoglavlja nazivom „Dolazak MMF-a“ i „Restrukturiranje bankarskog sektora“ će

biti prikazani mehanizmi koje je islandska vlada poduzela da bi izvela zemlju iz krize.

Kao što sam naziv kaže, pomoć MMF-a je bila neizostavna te rekonstrukcija i

smanjenje ogromnog bankarskog sektora su bili nužni za oporavak. Sljedeće

potpoglavlje opisuje direktne posljedice financijske krize na islandsku ekonomiju.

Inflacija i nezaposlenost su definitivno dva pokazatelja koja su najviše odstupala

kada se uspoređuje vrijeme prije i tijekom krize. Osim već dva navedena pokazatelja,

bit će spomenuti i ostali te će se u tom potpoglavlju dati dobar uvid u prave

posljedice. Također valja spomenuti događaj koji je zapravo obilježio propast

islandskih banaka te se dugo vremena provlačio kroz medije i izazvao pravu buru na

političkoj sceni. Diplomatski sukob između Islanda te Nizozemske i Ujedinjenog

Kraljevstva koji je nastao zbog odluke islandske vlade da neće obeštetiti štediše

islandskih banaka izvan granica svoje države od kojih su većina bili Nizozemci i

Britanci. Taj događaj je izazvao burne reakcije posebice u Engleskoj te poprilično

zahladio već ne tako dobre odnose između tih dviju država. U zadnjem potpoglavlju

će se dati uvid u trenutnu situaciju u Islandu, dakle za 2013. godinu kako bi se moglo

usporediti djelotvornost provedenih reformi i uopće pitanje da li je Island zaista

prebrodio tu krizu.

4.1. Dolazak MMF-a

Financijska kriza je pogodila Island neviđenom brzinom. Tri najveće islandske banke

Glitnir, Landsbanki i Kaupthing koje čine 85% islandskog bankarskog sektora su

propale u roku od samo tjedan dana u kolovozu 2008. Državna agencija za nadzor

financijskog tržišta preuzela je potpunu kontrolu nad tim bankama smjenjujući

dotadašnje odbore kako otkazima tako i dobrovoljnim odlaskom direktora. Bilo je

potrebno neko vrijeme kako bi se detaljno analizirala situacija u kojoj su se te banke

našle te nakon toga i osmislio plan za spašavanje istih. Nakon što je islandska vlada

19

uvidjela da je nemoguće riješiti problem bez pomoći, bila je primorana pozvati u

pomoć Međunarodni monetarni fond 24. listopada 2008. MMF-u je bilo potrebno tri

tjedna da donose odluku jer je Island zatražio pomoć u iznosu koji je čak skoro 12

puta veći od njegove kvote. Nakon pomnih analiza koje su ukazivale na

zabrinjavajuće stanje – deficit bilance plaćanja, iznenadna inflacija te vanjski dug koji

je bio pet puta veći od BDP-a, MMF je odlučio odobriti paket pomoći. Tako je 19.

studenoga Islandu stavljeno na raspolaganje 2 milijarde američkih dolara na rok od

dvije godine21. Islandu je odmah bilo dostupno oko 800 milijuna dolara, dok će se

ostatak isplaćivati u jednakim anuitetima kroz osam isplata uz obavezna

četveromjesečna izvješća o napredku reformi. „Stand-by“ aranžman MMF-a je imao

tri ključna cilja: stabilizirati tečaj islandske krune koja je pretrpjela snažan

deprecijacijski pritisak od čak 70% zbog svoje precijenjenosti prije krize, zatim razviti

detaljnu strategiju za restrukturiranje banaka i vraćanje povjerenja u iste te kao zadnji

cilj osigurati srednjoročnu fiskalnu stabilnost jer će zbog sanacije šteta fiskalna

situacija pogoršati te je potrebna preventivna intervencija u državnom proračunu.

Unatoč tome što je MMF osigurao veliki iznos, Islandu to nije bilo dovoljno za

potpunu sanaciju već je bio primoran tražiti dodatne izvore financiranja kod drugih

zemalja. Dokle god MMF-ov aranžman nije bio odobren, Island nije bio u mogućnosti

tražiti kredit od drugih država, no to se promijenilo čim je MMF odobrio svoj kredit.

Island je tražio pomoć isključivo od europskih zemalja, što je i razumljivo jer su

islandske banke i djelovale samo u Europi. Zahvaljujući tradicionalno dobrim vezama

sa skandinavskim zemljama, Islandu je odobren kredit čak veći nego MMF-ov u

iznosu od 2.5 milijardi američkih dolara22. Zemlje koje su odobrile kredit su Danska,

Finska, Švedska i Norveška. Kredit je izdan pod povoljnim uvjetima s kamatnom

stopom od otprilike 3 do 4 posto na rok od 12 godina. Isplata kredita Islandu se

odvijala sukladno sa isplatama MMF-a, to jest bila je uvjetovana prethodno

spomenutim četveromjesečnim izvještajima. Osim skandinavskih zemalja, u pomoć

su priskočile Njemačka, Poljska i Farski otoci, dok krediti od Rusije, UK i Nizozemske

nisu prihvaćeni zbog strogih uvjeta i diplomatskog spora o kojem će biti više riječi u

21 International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement – Staff Report; Staff Suplement; Press Release on the Executive Board Discussion; and Statement by the Executive Director for Iceland, International Monetary Fund, SAD, Washington, 2008., str. 4. 22 Ministry of Finance, Reykjavík, Iceland: Background information on Nordic loans to Iceland [online], Dostupno na: http://web.archive.org/web/20110720192703/http://eng.fjarmalaraduneyti.is/publications/news/nr/12286 [17. svibanj 2013.]

20

kasnijem potpoglavlju. Na taj način Island je uspio osigurati potrebna financijska

sredstva kako bi se provela sanacija štete. Izrazito veliki iznosi potrebni za to se

mogu pripisati činjenici da je Island dužan isplatiti štediše svojih banaka, no taj čin

neće proći glatko osobito u Engleskoj i Nizozemskoj.

MMF je kako će se dati isčitati iz ekonomskih podataka za novije godine, uspio

stabilizirati islandsku ekonomiju kroz svoje zahtjevane reforme. Restrukturiranjem

bankarskog sektora o kojem će više biti riječi u sljedećem potpoglavlju, održavanjem

fiskalne stabilnosti jer kako će se kasnije vidjeti dogodio se nagli porast javnog duga

zbog troška sanacije banaka, ali zahvaljujući MMF-u, popravila se slika bilance

plaćanja što omogućuje održavanje vanjskog duga solventnim. Javni dug je skočio

sa 27% BDP-a u 2007. godini na čak 88% u 2009.23 kao posljedica prethodno

navedene sanacije banaka. Da bi se taj dug držao pod kontrolom, osim bilance

plaćanja bilo je potrebno uvesti veće poreze i striktnu kontrolu nad državnom

potrošnjom. Pored ovih dvaju faktora veoma značajan je i, barem za kratki rok,

stabilizacija islandske krune. MMF je zahtijevao u početku strogu kontrolu nad

trgovinom deviza te je islandska središnja banka ukinula slobodno trgovanje

devizama i uvela dnevne aukcije koje su se održavale između banaka i poduzeća, ali

samo sa svrhom podmirivanja urgentnih obveza u stranoj valuti. Aukcije su se

održavale bez inteferencije središnje banke, pa se cijena formirala po zahtjevu tržišta

i time dala realniju sliku vrijednosti islandske krune. Sve to je pomoglo kasnije kada

su se ograničenja na trgovinu devizama ukinule da bi tada islandska kruna stabilno

nastupila na tržištu bez većih deprecijacijskih ili aprecijacijskih šokova. Također jedan

od važnih pokazatelja učinkovitosti MMF-a jest činjenica da Island trenutno otplaćuje

svoju ratu prema MMF-u prije roka što pokazuje da su reforme bile uspješne.

4.2. Restrukturiranje bankarskog sektora Makar je restrukturiranje bankarskog sektora bio jedan od uvjeta MMF-a, islandska

vlada je preduhitrila MMF po tom pitanju te započela s rekonstrukcijom poprilično

brzo nakon sloma banaka. Naravno, bilo je očito da je ogromni bankarski sektor

glavni krivac za situaciju u kojoj se Island našao te je sljedeći logičan potez bio

sanacija propalih banaka, ali i stvaranje novog bankarskog sektora.

23 Thorgeirsson, T., van der Noord, P.,: The Icelandic banking collapse: was the optimal policy path chosen?, Economics Departments of the Central Bank of Iceland, Island, Reykjavík, 2013., str. 7.

21

Situacija u kojoj se Island našao je možda bila potpuno nova i nepoznata za

Islanđane, ali financijske krize su u povijesti bile česte te propast banaka nije bila

neka novost u svijetu. Praksa je u takvim slučajevima bila da bi se čitav bankarski

sektor zemlje koju je zahvatila financijska kriza podijelio na dvije vrste banaka: one

koje imaju šanse za spas i one koje nemaju. Takva podjela na takozvane

„dobre/loše“ banke se često prakticirala (na primjer u nordijskoj financijskoj krizi na

početku devedesetih te azijskoj financijskoj krizi krajem tisućljeća) i općenito imala

dobre rezultate. Naime, dobre banke bi se spašavalo pod svaku cijenu te bi one bile

zadužene da olakšaju kretanje kapitala unutar zemlje te omogućuju daljnju štednju.

Loše banke bi pak s druge strane proglasile stečaj te likvidacijom svoje imovine

pokušale podmiriti dio svojih obveza dok bi drugi dio na sebe preuzela država. Takav

sistem je zahtijevao respecijalizaciju pojedinih banaka, ali je omogućavao brzu

provedbu i sigurnost depozita. Island je odlučio primijeniti drugačiji model.

Nakon što je u početku kriza prvo pogodila Glitnir banku, islandska vlada je naivno

vjerovala da će ta banka biti jedina žrtva krize te da će postojati šansa da spase tu

banku. Nakon samo nekoliko dana kada su i ostale dvije banke propale, bilo je jasno

da Island niti uz najbolju volju i stranu pomoć (koja bi se teško ostvarila) ne može

nikako spasiti niti jednu banku, a kamoli sve tri. Plan je bio pustiti bankarski sektor da

propadne jer se ionako ništa nije moglo učiniti. Postavljalo se pitanje kako uopće iz

totalnog kolapsa uspijeti oživiti barem jednu banku kako bi se omogućilo kretanje

financijskog kapitala barem u Islandu. Islandska vlada je pronašla rješenje u modelu

„domaće/strane“ banke koji je predstavljao poprilično neuobičajen pristup, ali je nudio

dobru mogućnost sanacije. Takav model je pretpostavljao da se iz triju takozvanih

„starih“ banaka koje su već bile propale (Glitnir, Kaupthing i Landsbanki) izuzme dio

obveza prema domaćim (islandskim) kreditorima i to prebaci u potpuno novu

banku24, dok je ostatak obveza fokusiran isključivo prema inozemnim potraživanjima.

Tako je islandska vlada odlučila stvoriti tri nove banke: Arion koja je preuzela obveze

prema domaćim kreditorima iz Kaupthinga, NBI iz Landsbanki te na kraju

Islandsbanki iz Glitnir. Nove banke su bile zadužene za isplatu dugova i štediša

samo islandskim državljanima i tvrtkama sa sjedištem u Islandu. Povrh toga kako bi

se izbjegla navala na nove banke da se podignu depoziti, islandska vlada je izdala

bezuvjetno jamstvo na apsolutno sve depozite islandskih građana te na taj način

24 Ibid., str. 5.

22

umirila stanovništvo i izbjegla masivno podizanje depozita iz tek stvorenih banaka.

Makar su u početku sve tri nove banke bile pod državnim vlasništvom, ubrzo su Arion

i Islandsbanki prešli u ruke bivših vlasnika (vlasnika Kaupthinga i Glitnira), ali pod

uvjetom da će država uvelike smanjiti subvencioniranje tih novih banaka. Što se tiče

banke NBI, ona je ostala pod državnim vlasništvom jer je odlučeno da bivši vlasnici

ne bi mogli osigurati redovno poslovanje25. Tri nove banke su u usporedbi sa starijim

bankama bile manje, pa je tako u 2010. godini ukupna aktiva tih novih banaka bila

dva puta veća od islandskog BDP-a, ipak je to napredak u odnosu na 2007. kada su

stare banke bile čak 9 puta veće od države. Unatoč smanjenju novih banaka, one i

dalje ostaju poprilično velike, ali se to kompenzira strožim nadzorom nad njihovim

poslovanjem.

Suprotno uspjehu novih banaka stavlja se neuspjeh starih banaka. Kako je većina

poslovanja bankarskog sektora bila orijentira prema inozemstvu, tako je i velik dio

obaveza ostao u starim bankama. U početku je Island jamčio da će isplatiti sve

inozemne štediše, to se ipak promijenilo u slučaju Engleske i Nizozemske o čemu će

više riječi biti u sljedećem potpoglavlju. Strane štediše su isplatile zemlje u kojima su

se nalazile poslovnice tih banaka, pa je tako potraživanje prešlo iz ruku malih štediša

u ruke stranih vlada i raznih fondova koji su si mogli priuštiti podugo čekanje na

isplatu. Većina MMF-ove pomoći te prethodno spomenutih kredita stranih vlada je

zapravo otišlo na isplatu kreditora starih banaka koji je prema nekim navodima bio

šest puta veći26 od islandskog BDP-a u 2008. godini. Naravno u tom procesu je bilo

mnogo nezadovoljnih stranaka jer neke dugove islandska vlada nije prihvaćala, to

jest otpisala ih je i odbijala isplatiti jer je dodatnom revizijom utvrđeno da nema

potrebe za tim. Cijeli proces likvidacije starih banaka je bio dug i mukotrpan, a sve

pod nadzorom državne agencije.

Govoriti o uspješnosti restrukturiranja bankarskog sektora je dvosjekli mač. Glavni

razlog je suprotstavljanje funkcionalnosti modela koje se da dokazati kod novih

banaka koje uspješno posluju te činjenice da je islandska vlada na neki način zaštitila

svoje državljanje, to jest postavila ih je na vrh prioriteta prilikom isplate dugova te

uvriježeno javno mišljenje kako je Island pustio „prepohlepne“ banke da propadnu

umjesto da ih pokušava spasiti novcem građana. Sve to ide u prilog uspješnosti tog

25 Ibid., str. 5. 26 International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement, International Monetary Fund, SAD, Washington, 2008., str. 10.

23

modela, ali postoji i druga strana. Nedostaci tog modela su vidljivi u prilično dugom

razdbolju prilagodbe jer je postojala potreba za revizijom starih banaka te

upošljavanja velikog broja stručnjaka da vodi nove banke i istovremeno likvidira stare

banke. Diplomatski sporovi nastali zbog odbijanja Islanda da direktno isplaćuje strane

štediše te visoki troškovi pokretanja novih banaka mogu govoriti protivno

primjenjenom modelu. Zaključiti da li je „islandski model“ pravilno rješenje za

postupanje u financijskoj krizi je otvoreno za raspravu, ali činjenica jest da je u

konačnici taj model uspio izvesti Island iz krize, no da li će uspjeti izvući i neke druge

zemlje s različitim ekonomskim karakteristikama nije sigurno.

Tablica I.

UKUPNA AKTIVA STARIH I NOVIH BANAKA U MILIJARDAMA ISLANDSKIH

KRUNA

Stara banka Nova banka

Kaupthing 2 937 ISK 700 ISK

Glitnir 2 371 ISK 870 ISK

Landsbanki 1 743 ISK 1 406 ISK

UKUPNO 7 051 ISK 2 976 ISK

BDP Islanda 2007. godine 1 308 ISK Izvor: International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement, International

Monetary Fund, SAD, Washington, 2008., str. 16.

4.3. Inflacija i nezaposlenost Nakon uvida u posljedice financijske krize za opće gospodarstvo te kako je Island

uspio ponovno izgraditi svoj bankarski sektor, ovo potpoglavlje će se fokusirati o

posljedicama financijske krize na stanovništvo.

Neupitno je da je financijska kriza ostavila veliki trag na stanovništvo i kvalitetu

života. Za vrijeme ekspanzije islandske ekonomije poslije provedene privatizacije i

liberalizacije, strani kapital je postao dostupan pod povoljnim uvjetima. To je

rezultiralo u povećanom zaduživanju stanovništva koje je počelo živjeti na kredit, ali

na taj način podižući kvalitetu života. Tako je, kako je već prije spomenuto, Island

24

dospio na vrh ljestvice HDI, a plaće su stalno bile u porastu. Zahvaljujući ekspanziji

ekonomije, usporedno se događao i rast maloprodaje što je doprinijelo većoj

konkurenciji te manjoj cijeni hrane i pića. Također je rastao sektor nekretnina koji je

doživio pravi „boom“ te su cijene nekretnina sukladno velikoj ponudi bile manje u

odnosu na razdbolje prije 2001. godine. Sve se činilo da ide u dobrom smjeru, no

zabrinjavajući je bio podatak da je 2008. godine odmah uoči krize ukupna

zaduženost kućanstva iznosila otprilike 130% islandskog BDP-a27, to jest gledajući

realniji pokazatelj dug je bio dva puta veći od ukupno raspoloživog dohotka. Još veći

problem je bio što će se tijekom krize smanjiti plaće, a inflacija će rasti. Ako uzmemo

u obzir da je otprilike 80% duga kućanstva vezano za inflaciju to će značiti sve teže

otplate istih. Kako bi se prikazalo blagostanje neke države, u obzir se može uzeti

imigracija kao pokazatelj privlačnosti te države. Kada bi gledali stanje u Islandu prije

krize kroz prizmu imigracije, onda bi se moglo zaključiti da je Island poprilično

uspješna država jer od 2005. godine se bilježi veliki porast priljeva imigranata u

Island u potrazi za poslom jer je tada nezaposlenost bila iznimno mala i postojala je

potražnja za radnom snagom. Tako je 2007. godine u Island imigriralo sedam puta

više ljudi nego 2001. godine. Naravno, sve će se to promijeniti kada kriza nastupi.

Kada je kriza nastupila 2008. godine, većina stanovništva je to šokiralo jer nisu

očekivali, to jest nisu niti znali pravo stanje u bankarskom sektoru. Kao i u svakoj

krizi, najveći teret su snosili upravo građani. Prvi udarac krize su bila masovna

otpuštanja u financijskom sektoru koji je propadao. Ubrzo se tržište nekretnina srušilo

te su uslijedila i otpuštanja u građevinskom sektoru. Nezaposlenost, koja se kretala

prije krize oko dva do tri posto, sada je naglo skočila na 7%28, s vrhuncem od 8%

2010. godine, pogotovo u svibnju svake godine kada nezaposlenost odstupa od

prosjeka za nekih četiri postotna poena. Najveće žrtve nezaposlenosti su uredski

radnici, menadžeri, državni službenici i radnici na traci, dok jedini radnici

neopterećeni otkazima su ribari. Upravo iz toga je vidljivo kako je ribarstvo temelj

islandske ekonomije koja uvijek osigurava značajne prihode te ima veliki značaj za

cijeli Island. Sukladno porastu nezaposlenosti događalo se iseljavanje imigranata koji

27 Ibid., str. 15. 28 Ibid., str. 25.

25

su pristigli tijekom doba ekspanzije, ali i samih Islanđana. Tako je 2009. godine

emigriralo pet puta više državljanja Islanda nego godinu prije29.

Inflacija je također poprilično pogodila već dovoljno opterećeno stanovništvo. Kao što

je prethodno spomenuto, plaće su tijekom krize pale čak za 7% tijekom 2009. godine

dok je s druge strane inflacija koja se prije krize otprilike kretala oko pet posto,

tijekom krize skočila na 12% u 2008. i 2009. godini. Pošto je stanovništvo bilo

poprililčno zaduženo, a plaće su bile u padu te nezaposlenost u rastu, postalo je sve

teže otplaćivati kredite. Tako je islandska vlada kao dio reformi osigurala povoljnije

uvjete ispalte kredita, najčešće prolongiranje roka isplate te samim time smanjenje

mjesečnih anuiteta. Najbolje vidljivi efekti krize su u elementima raspoloživog

dohotka. Tako su naprimjer, primici od kamata na depozite i dividende pali za

otprilike tri puta tijekom razdoblja od 2008. do 2010. godine što je očiti pokazatelj

koliko je jak udarac krize bio na financijski sektor kada su promjene u raspoloživom

dohotku tako značajne. Osim navedenog pokazatelja, valja istaknuti primitke od

naknade za nezaposlene koji su izuzetno naglo porasli, za čak pet puta. Gledajući

ukupno raspoloživ dohodak po stanovniku, on se smanjio za šest, odnosno osam

post u 2009. i sljedećoj godini. Ukoliko u izračun uključimo visoku inflaciju te time

realnije sagledavamo ukupni dohodak, rezultat je još gori – smanjenje od 16%

tijekom prve godine krize je izrazito velik. Također često spominjani HDI indeks je

ukazivao na lošije stanje Islanda, pa je tako Island sa prvog mjesta na ljestvici u

2007. godini pao na čak 17. mjesto u 2010. godini. Osim objektivnih podataka koji

ukazaju na ozbiljnost financijske krize, također je i subjektivno mišljenje stanovništva

isto. Tako je anketa koja se godišnje provodi među građanima Islanda pokazala da u

2010. godini 13% građana izjasnilo kako s velikim poteškoćama jedva spaja kraj s

krajem u usporedbi sa 2008. godini kada je taj postotak iznosio samo 6%30.

29 Statistics Iceland: External migration by sex and citizenship 1961-2012 [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/Statistics/Population/Migration [19. svibanj 2013.] 30 Statistics Iceland: Ability of households to make ends meet [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/pages/2496 [19. svibanj 2013.]

26

4.4. Diplomatski sukob s Ujedinjenim Kraljevstvom i Nizozemskom Pošto je islandski bankarski sektor imao poslovnice u inozemstvu, najviše u

Sjevernoj Europi, bilo je za očekivati kako Island neće biti jedina država koja će

osjetiti posljedice svoje krize. Sve tri islandske banke su imale svoje podružnice u

inozemstvu i nudile stanovništvu i tvrtkama kredite i depozite. Najveći problem od triju

navedenih banaka će predstavljati Landsbanki. Ostale dvije banke Kaupthing i Glitnir

su također poslovale u inozemstvu, ali za rad njihov podružnica su bile zadužene

državne financijske agencije zemlje u kojoj se podružnica nalazila. Pojavom krize,

matične banke na Islandu su htjele transferirati sva sredstva iz svojih podružnica

prema svojim središtima u Islandu. Razlog tome jest što bi na taj način banke imale

pod kontrolom svoju imovinu kada bi se ona nalazila u Islandu. Strane države koje su

imale u svojim granicama podružnice islandskih banaka su sa velikom pažnjom

pratile razvitak krize i na prvi znak uzbune su zamrznule sredstva tih podružnica te

na taj način u potpunosti ili velikim djelom uspjele isplatiti štediše tih banaka. Takav

slučaj nije bio samo kod jedne podružnice Landsbanki. Ona je 2006. godina otvorila

štednju preko interneta pod nazivom „Icesave“ te je usluge pružala u Ujedinjenom

Kraljevstvu i Nizozemskoj. Za razliku od podružnica ostalih islandskih banaka,

Icesave zapravo i nije bio podružnica, već se smatrala islandskom tvrtkom sa

sjedištem u Islandu makar je cijelo svoje poslovanje vodila u inozemstvu31. Upravo to

će kasnije biti problem jer pojavom krize, vlasti UK i Nizozemske nisu imale pravnu

moć da preuzmu Icesave i tako osiguraju isplatu britanskih i nizozemskih štediša.

Vlasti UK i Nizozemske su tražile od Islanda, koji je po europskim zakonima dužan to

napraviti, isplatu minimalno garantiranog depozitnog uloga svakom štediši. Taj iznos

je 20 887 € po štediši koji kada se ukupno zbroji iznosi otprilike 4 milijarde eura od

kojih je 2.7 milijarde otpada na britanske štediše, a 1.3 milijarde na nizozemske32.

Island se tada nalazio usred krize te je bio u veoma nezavidnom položaju bez

mogućnosti da isplati traženi iznos. Pošto je islandska vlast znala kako je bankarski

sektor prevelik te da bi eventualne tražbine od ostalih država u kojima su islandske

banke imale podružnice bio poprilično velik udarac za ekonomiju, islandska vlada

donijela je 6. listopada 2008. zakon kojim na prvo mjesto prilikom likvidacije banaka

31 Jónsson, A.: Why Iceland? How one of the world's smallest countries became the meltdown's biggest casualty, McGraw-Hill, SAD, New York, 2009, str. 161. 32 Ibid., str. 175.

27

stavlja štediše te da istovremeno jamči svim islandskim štedišama povrat sredstava.

Takva odluka islandske vlade je donijela šok stranim vladama jer je praktički Island

jamčio svojim građanima te je bilo očito da će se sva preostala sredstva iz

inozemstva pokušati povući kako bi se namirili islandske štediše. Strane vlasti nisu to

mogle dopustiti te su zamrznule imovinu islandskih banka gdje je to bilo pravno

moguće. Kako je već prethodno spomenuto Icesave je imao sjedište u Islandu te nije

postojala mogućnost oduzimanja njegove imovine u UK i Nizozemskoj. Kako bi

pravno zaobišli tu prepreku, parlament Ujedinjenog Kraljevstva je samo dva dana

nakon spornog islandskog zakona, primijenio stavku anti-terorističkog zakona kako bi

zamrznuo sredstva Icesave te uopće Landsbanki u Britaniji. Taj čin je izazvao stroge

reakcije islandske populacije i vlasti. Gledajući kroz perspektivu britanaca, taj je potez

bio logičan slijed događaja jer su potraživanja prema Landsbanki iznosila 44%

islandskog BDP-a te su se kroz takav zakon britanske štediše pokušale zaštiti. S

druge strane, Islanđani su de facto prozvani teroristima te se zakon koji je namijenjen

za borbu protiv terorizma koji se prakticirao na članovima Al-Qaide ili IRA-e sada

primjenjivao na dotada uglednu internacionalnu islandsku banku. Kako Island nije bio

u mogućnosti isplatiti štediše, to su umjesto njega učinile britanske i nizozemske

vlasti. Britanske vlasti su isplatile minimalno garantiranih 50 000 £ svakom štediši, a

nizozemske vlasti pak 100 000 €. Na taj način potraživanja prema Icesave, to jest

Landsbanki više nisu polazila od strane štediša već od britanske i nizozemske vlade

koja je državnim novcem isplatila pojedince. Islandska vlast je najavila kako ima

namjeru isplatiti sve štediše, kako domaće tako i strane te je pristupila pregovorima

oko uvjeta isplate Icesave štednje. Kao što je već prethodno spomenuto, Nizozemska

i UK su zahtijevale da Island isplati minimalnih 20 887 € po štediši, što je islandska

vlada smatrala pravičnim. Pravi problem se sada pak ispostavlja u uvjetima isplate 4

milijarde eura iz državne blagajne Islanda. Prvi pridjelog se pojavio pred islandskom

vladom kolovozu 2009. godine poznat pod nazivom „Icesave račun 1“33 (eng.

Icesave bill). Već kod prvog prijedloga su se pojavili protivnici vraćanja duga među

islandskim parlamentarcima smatrajući kako ne postoji ikakva pravna obveza da se

novac isplati nizozemskim i britanskim štedišama. Usprkos protivljenju, prijedlog je

prošao, ali je islandska vlada odlučila jednostrano izmijeniti prijedlog na način da se

doda klauzula koja kaže da nakon 2024. svi dugovi će biti otpisani. Naravno,

33 International Monetary Fund: Iceland: Ex Post Evaluation of Exceptional Access Under the 2008 Stand-by Arrangement, International Monetary Fund, SAD, Washington, 2012., str. 7.

28

Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo nisu prihvatili tako izmjenjen dogovor. Uskoro se

odmah nastavilo s pregovorima te su za Island ispregovarani povoljniji uvjeti poput

manje kamatne stope i odgode isplate kamata na štednju. Unatoč povoljnijim

uvjetima, otkriveno je da novi ugovor mijenja poredak isplate, to jest umjesto samo

isplate Icesave štediša novi ugovor podrazumijeva i isplatu svih Landsbanki tražbina.

Islandski predsjednik je odbio potpisati ugovor te odlučio staviti tu odluku na

referendum. To je bio prvi referendum u Islandu nakon njegova osamostaljenja te je

6. ožujka 2010 novi prijedlog otplate pod nazivom „Icesave račun 2“ nije prošao sa

čak 98% Islanđana koji su izašli na referendum te se izjasnili protiv tog prijedloga34.

Rezultat referenduma je izazvao negodovanje u nizozemskim i britanskim političkim

krugovima. Unatoč već drugome odbijanju, islandska vlada je nastavila sa

pregovorima jer nije htjela slučaj prepustiti sudu. Nakon malo manje od godinu dana

od odbijanja drugog ugovora, pregovorima je sklopljen novi „Icesave račun 3“. Ovaj je

dotada definitivno bio najpovoljniji za Island, sa nižom kamatnom stopom, gornjom

granicom isplate definiranom kroz BDP te čak moguća odgoda plaćanja. Islandski

parlament je prihvatio prijedlog, ali islandski predsjednik Ólafur Ragnar Grímsson je

ponovno stavio prijedlog na referendum. Za razliku od prethodnog referenduma kada

je pokrenuta snažna kampanja protiv „Icesave računa 2“, za vrijeme ovoga

referenduma vladalo je podijeljeno mišljenje među stanovništvom. Uvjeti dogovora su

bili višestruko povoljniji, možda čak i najpovoljniji koje bi Island ikada uspio

ispregovarati. Islanđani su znali da ako ovaj dogovor ne prođe, najvjerojatnije ih čeka

tužba, ali istovremeno nisu htjeli plaćati pogreške drugih ljudi. Referendum je održan

9. travnja 2011, malo više od godinu dana nakon prethodnog sa rezultatima od 59%

protiv dogovora. Reakcije su bile poprilično negativne – islandski političari su odustali

od pregovora, a Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo su odlučili tužiti Island sudu za

Europsku slobodnu trgovinsku zonu. Taj sud je zadužen za države koje nisu članice

Europske Unije, ali su članice Europskog Ekonomskog Prostora (Island, Norveška i

Lihtenštajn). Sud je pak 28. siječnja 2013. presudio da Island nije dužan isplatiti

traženi minimalno garantirani iznos od 20 877 € po štediši35. Vijest je odjeknula u

cijelom svijetu jer presuda se može protumačiti kao oslobađanje odgovornosti bilo

koje vlade da isplati štediše u stranim podružnicama propale banke već ta dužnost

34 Ibid., str. 7. 35 Thorgeirsson, T., van der Noord, P.,: The Icelandic banking collapse: was the optimal policy path chosen?, Economics Departments of the Central Bank of Iceland, Island, Reykjavík, 2013., str. 6.

29

pada na vladu u čijoj se zemlja ta podružnica nalazi. Nizozemska i Ujedinjeno

Kraljevstvo su tako prisiljeni podmiriti svoje tražbine iz likvidacijske mase Landsbanki

koja se namjerava završiti do 2018. godine.

4.5. Trenutna situacija u Islandu Ovo potpoglavlje daje pogled na trenutnu situaciju u Islandu za godinu 2013. Pošto

se većina ekonomskih podataka objavljuje krajem godine, u većini slučajeva će se

koristiti podaci za 2012. godinu.

Kao glavni makroekonomski pokazatelj bruto domoćai proizvod je 2012. iznosio 13,8

milijardi dolara36, no uzimajući u obzir naglu promjenu tečaja tijekom krize, navedeni

iznos je na razini BDP-a iz 2006. pa se može zaključiti da razina BDP-a netom prije

krize još nije dostignuta. Ohrabrujuća činjenica za Islanđane jest porast BDP-a u

zadnje dvije godine čime se Island zasigurno polako vraća prema razini prije krize.

Kao realniji pokazatelj se uzima u obzir BDP po stanovniku po paritetu kupovne moći

koja eliminira razlike između različitih razina cijena među zemljama. Tako je

naprimjer Island dostignuo najveću razinu BDP-a po stanovniku 2008. u iznosu od 39

447 dolara, da bi 2012. godine taj broj iznosio 37 465 $37. Makar i u tom pogledu nije

dostignut vrhunac prije krize, ipak je na većoj razini nego 2007. što može ukazivati na

poprilično brz oporavak te skoro dostizanje te razine. Ukoliko promatramo inflaciju

koja je predstavljala poprilično veliki problem tijekom krize, ona se uspjela stabilizirati

na razinu od otprilike 5 posto što je poboljšanje u odnosu na 12 posto tijekom krize.

Promatranje inflacije zahtijeva uključivanje više varijabli u obzir, no za razliku od

vremena prije krize kada se inflacija kretala od minimalnih 2 pa do čak 7 posto

ukazujući na nesposobnost središnje banke da je obuzda, podaci za unatrag tri

godine pokazuju uspješnost središnje banke da obuzdava inflaciju na razini od

otprilike pet posto. Nezaposlenost koja je tradicionalno niska u Islandu, tijekom krize

je poprilično porasla, sa 3 na čak 8 posto. Podaci iz 2012. godine ukazuju na

nezaposlenost od 6%38 što je još dvostruko više od razine prije krize, ali unatoč tome

je stopa manja nego tijekom vrhunca krize. Plaće su u konstantom rastu, ali to je

36 Statistics Iceland: Gross Domestic Product and Gross national income [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/pages/1267 [23. lipanj 2013.] 37 Ibid. 38 Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2013, OECD Publications, Francuska, Paris, 2013., str. 15.

30

očekivano zbog inflacije koja poništava taj učinak. Stanovništvo smatra da se ipak

bolje živi pa tako 11.5% ispitanih smatra da se veoma teško živi što je ipak manji broj

nego 13.7% tijekom 2010, ali još daleko od lagodnog života prije krize kada se taj

postotak kretao oko tek pet posto39. Sukladno tome emigracija je smanjena, ali i dalje

više ljudi emigrira iz Islanda nego prije krize. Najkritičniji pokazatelj koji je tijekom

krize enormno varirao jest tečaj islandske krune. Uspoređujući islandsku krunu

prema američkom dolaru, prije krize se tečaj kretao po prosjeku od 70 kruna za jedan

dolar da bi tijekom krize taj tečaj skočio na prosječnu razinu od 130 kruna za dolar.

Islandska središnja banka uspjela je stabilizirati tečaj na razinu od 120 kruna za dolar

što je zapravo potvrda koliko je kruna bila precijenjena. Sukladno deprecijaciji krune,

porastao je izvoz, pa tako zadnje dvije godine Island završava sa pozitivnom

trgovinskom bilancom. Trgovanje na islandskoj burzi se odvija u obujmu tri puta

manjem nego prije krize što je i razumljivo jer je kriza ostavila duboke ožiljke u

financijskom sektoru koji je trenutno veoma oprezan. Kao pokazatelj koji najbolje

opisuje opseg krize te koliki je teret ostavila na državu jest javni dug. Prema raznim

izvorima ovaj broj se 2012. godine kreće na razini od otprilike 120% što znači da je

ukupni javni dug 1,2 puta veći od BDP-a što je poprilično velik postotak. Kada se to

uspoređuje s podacima s početka tisućljeća kada je taj postotak bio tek oko

pedesetak posto lako je uvidjeti impakt krize na državne financije. Većina tog duga je

nastao temeljem sanacije bankarskog sektora i otplatom primljenih kredita. Unatoč

tome visokom udjelu, to je MMF predvidio te zbog toga tražio strožu kontrolu nad

državnim proračunom te islandska vlada sukladno tome provodi mjere štednje

pokušavajući obuzdati deficit u proračunu koji za 2012. godinu iznosi -3.5% u odnosu

na BDP te pokazuje tendeciju smanjenja40. Također je važno napomenuti prethodno

spomenuti podatak da je Island otplatio svoju ratu kredita prema MMF-u ranije od

planiranog čime mu ostaje otprilike 1 milijarda dolara za otplatu do 2016. godine.

Kada sagledamo ekonomsku situaciju u Islandu danas, možemo reći da unatoč tome

što još nije dostignut vrhunac prije krize, ipak vlada pozitivni ekonomski trend te je na

pravom putu prema potpunom oporavku.

39 Statistics Iceland: Ability of households to make ends meet [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/pages/1267 [23. lipanj 2013.] 40 Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2013, OECD Publications, Francuska, Paris, 2013., str. 15.

31

Potonja tabela daje ukratko prikaz najvažnijih makroekonomskih pokazatelja za

Island prije, tijekom i poslije krize kako bi se lako usporedio utjecaj krize te time i

zaokružuje čitav rad.

Tablica II.

MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI ZA ISLAND I EU-27 PRIJE, TIJEKOM I

POSLIJE KRIZE

Izvor: Statistics Iceland, Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2013, OECD Publications, Francuska, Paris, 2013., str. 15., Eurostat

2007. 2009. 2012.

Island EU-27 Island EU-27 Island EU-27

BDP po stanovniku (po paritetu

kupovne moći)

32 000 € 23 300 € 29 800 € 24 300 € 30 400 € 28 700 €

Godišnja inflacija 5 % 2.4 % 12 % 0.3 % 5 % 2.6 %

Stopa nezaposlenosti 2 % 7.2 % 7 % 9 % 6 % 10.5 %

Tečaj eura prema islandskoj kruni

(godišnji prosjek)

1 € / 87 ISK 1 € / 170 ISK 1 € / 160 ISK

Javni dug (kao postotak BDP-a) 30 % 60 % 110 % 75 % 120% 85%

Suficit/deficit državnog proračuna

u odnosu na BDP

5.4 % - 0.9 % - 10 % - 7 % - 3.4% - 4 %

32

5. ZAKLJUČAK Island - država površinom dva puta većom od Hrvatske, a stanovništvom čak 13 puta

manjom od Hrvatske proživjela je prvo desetljeće novog milenija veoma burno. Island

je iskusio intenzivni rast, tešku financijsku krizu te sigurni oporavak u tih deset

godina. Malena sjevernoeuropska državica poznata po ribarstvu je tijekom povijesti

bila jedna od najslabije razvijenih država Sjeverne Europe. Početkom tisućljeća

provedena je privatizacija, posebice banaka i istovremeno otvaranje tržišta prema

Europskoj Uniji što je rezultiralo naglim rastom. Uzlet je bio veoma snažan – nekada

relativno siromašna ribarska država se pretvorila u veoma razvijenu, bogatu i za život

poželjnu državu. Sav taj napredak se dogodio na leđima privatizacije banaka i

njihove ekspanzije. Do prije slab bankarski sektor koji je bio u većinskom vlasništvu

države te nije imao nikakve pretenzije na širenje izvan granica Islanda se sada

pretvorio u masivan sektor sa podružnicama diljem Europe. Često spominjani

podatak najbolje opisuje situaciju: aktiva triju najvećih banaka Islanda bila je

sedmerostruko veća od bruto domaćeg proizvoda. Nakon početka krize u SAD-u bilo

je samo pitanje vremena kada će zahvatiti i Island. To se dogodilo u listopadu 2008.

kada su tri najveće banke Kaupthing, Landsbanki i Glitnir propale u roku od samo

tjedan dana. Poznata fraza „prevelik da propadne“ je na primjeru Islanda postala

„prevelik da se spasi“. Island je učinio hrabri potez i odlučio prepusti banke svojoj

sudbini jer bilo kakav pokušaj spašavanja tako ogromnog bankarskog sektora bi bio

ne samo uzaludan već nemoguć. Kriza je teško pogodila Island, vraćajući životni

standard nekoliko godina unazad, ali istovremeno izazivajući žestoke kritike stranih

štediša kojima je Island odbio isplatiti tražene iznosu u slučaju „Icesave“.

Definitivna pouka koja se može izvući iz primjera financijske krize u Islandu jest da

važnost kapitalnih kontrola i kontrola banaka je od nevjerojatne važnosti za

financijsku stabilnost te kako se iznimno nagli rast ne može propustiti bez stroge

kontrole od strane države. Primjer Islanda najbolje pokazuje kako gospodarstvo

bazirano „laissez-faire“ ekonomiji ne može funkcionirati bez državnih intervencija ili

barem kontinuiranog državnog nadzora kako je i John Maynard Keynes još davnih

30-ih godina zagovarao.

33

LITERATURA

• Bagus, P., Howden, D.: Deep freeze: Iceland's Economic Collapse, Ludwig

von Mises Institute, SAD, Alabama, 2011.

• Buiter H., W., Slbert, A.: The Icelandic banking crisis and what to do about it: The lender of last resort theory of optimal currency areas, Policy insight

No. 26, Centre for Economic Policy Research, Engleska, London

• Ingí Daníelsson, D., Rún Einarsdóttir, G.: Iceland's Financial Meltdown – The Rise and Fall of a Nation, Aarhus School of Business, Island, Reykjavík,

2009.

• International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement – Staff Report; Staff Suplement; Press Release on the Executive Board Discussion; and Statement by the Executive Director for Iceland,

International Monetary Fund, SAD, Washington, 2008.

• International Monetary Fund: Iceland: Ex Post Evaluation of Exceptional Access Under the 2008 Stand-by Arrangement, International Monetary

Fund, SAD, Washington, 2012.

• Ministry of Fisheries and Agriculture (Sjávarútvegs- og

landbúnađarráđuneytiđ): Icelandic Fisheries in Figures (Sjávarútvegurinn i tölum) 2008, Ministry of Fisheries and Agriculture, Island, Reykjavík, 2008.

• Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 1992, OECD Publications, Francuska, Paris, 1992.

• Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2011, OECD Publications, Francuska, Paris, 2011.

• Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2013, OECD Publications, Francuska, Paris, 2013.

• Spruk, R.: Iceland's Economic and Financial Crisis: Causes, Consequences and Implications, Munich Personal RePEc Archive,

Njemačka, München, 2010.

• Statistics Iceland, 2013.: http:\\www.statice.is

• Thorgeirsson, T., van der Noord, P.,: The Icelandic banking collapse: was the optimal policy path chosen?, Economics Departments of the Central

Bank of Iceland, Island, Reykjavík, 2013.

34

• Thorhallsson, B., Kirby, P.: Financial crises in Iceland and Ireland: Does EU and Euro membership matter?, Institute of international affairs, Centre

for small studies, University of Iceland, Island, Reykajvík

35

POPIS TABLICA Tablica Stranica

I. Ukupna aktiva starih i novih banaka u milijardama islandskih kruna 24

II. Makroekonomski pokazatelji za Island i EU-27 prije, tijekom i poslije 32

krize

36

POPIS ILUSTRACIJA

Popis grafikona Stranica

I. Odnos aluminija i ribljih proizvoda u izvozu Islanda 5

od 1991. do 2007. godine

II. Razina BDP-a po stanovniku od 1997. do 2007. godine 7

u 1 000 islandskih kruna

III. Aktiva banaka izražena u postotku islandskog BDP-a 13

za vrijeme prije krize

IV. Kretanje islandske krune prema euru od 2008. do 2011. godine 15

37