UZGOJ LJEŠNJAKA-knjiga

8/17/2019 UZGOJ LJEŠNJAKA-knjiga

1/49

UZGOJ

LJEŠNJAKA

priručnik


2/49

2

1. ZNAČAJ, PORIJEKLO I RASPROSTRANJENOST

PRIVREDNI ZNAČAJ LJEŠNJAKA

Privredni značaj lješnjaka je višestruk. Prije svega lješnjak je biološki visoko vrijednanamirnica. Cijeni se po zastupljenosti u značajnom postotku u sastojcima vrlo značajnim zaljudski organizam. Ubraja se među najznačajnije energetske namirnice. U jezgri lješnjaka imanajviše ulja od 52 do 77%. Po Gavriloviću od 55 - 65% , 64,33% Peker (Turska). Lješnjakovoulje ima kiselinski broj od 0,83 do 0,89, jodni broj od 89,3 do 94,4 i saponifikacijski broj od179 - 180.

Visoka tehnološka vrijednost lješnjakova ulja je razlog zašto je ono jako cijenjeno uparafinskoj i farmaceutskoj industriji.

Jezgra lješnjaka je bogata i bjelančevinama, od 16,02 do 21,37%. Prema podacimaLebedeva (bivši SSSR) njihove sorte imaju 12 - 18% bjelančevina. Gavrilović navodi za nekesorte uzgajane u bivšoj Jugoslaviji od 18 - 22%. Ocjenjuje se veliki udio nezasićenihaminokiselina - devet, najzastupljenija je arginin - 2,59%.

Zastupljenost šećera u plodu lješnjaka varira od 2,4 do 6,00%.Mineralne materije su zastupljene oko 2,66%. U mg% najviše je soli kalija - 372;magnezija - 116; kalcija - 200; fosfora - 405.

Jezgra lješnjaka sadrži vitamine, od kojih: C - 40 mg%, B1 od 0,4 - 0,9 mg%, E do 61mg%.Jezgra lješnjaka se koristi za jelo i kao sirovina za razne industrije. Jako je cijenjena u industrij ičokolade i raznih krema.

U industriji sapuna, strojnog ulja, farmaceutskoj i u parfumerijama koristi se jezgralješnjaka, čak i neki produkti koji pri preradi otpadaju. Proizvodi se i specijalna boja koja seupotrebljava u slikarstvu. Od drveta se proizvode razne vrste ugljena za različite namijene.Cvijet lješnjaka je prva pčelinja paša tamo gdje temperatura omogućuje pčelinj let. Lješnjakima jako žiliast korijen, pa se uspiješno koristi za povezivanje erozivnog zemljišta, odnosno

kao antierozivna biološka mjera.Privredni značaj lješnjaka je i u tome što njegov uzgoj nije kompliciran, ne napadaju ga

mnoge bolesti i nametnici, zadovoljava se i skromnijim uvjetima, ali pri takvim uvjetima dajemanje ekonomske rezultate. Njegovu proizvodnju moguće je maksimalno mehanizirati, što je ve lika prednos t u odnosu na druge voćke.

Privredni značaj lješnjaka sigurno je veliki i kao artikla u međunarodnoj trgovini. Zaplasman plodova lješnjaka nema nikakvih ograničenja, jer je proizvodnja deficitarna. Ovometreba dodati neznatne gubitke u masi plodova zbog kaliranja. Plodovi su transportabilni iprikladni za manipuliranje.

Lješnjak u narodnom fo lklornom naslijeđu ima svoje značajno mjesto. Njemu supripisivali neku čudotvornu moć. Njegove plodove koristili su svećenici starih naroda da bipostali vidoviti. Plodove su spaljivali uz određenu ceremoniju i to bi im pružalo nadu uvidovitost. Pri ceremoniji vjenčanja plodovi su korišteni kao sinonim plodnosti za mladence.Travari su u meleme stavljali jezgre lješnjaka, jer im je pripisivana magična moć. Narod je usve to vjerovao, ali nije shvatio otkuda ta moć plodovima lješnjaka. Sigurno je moćlješnjaka prije svega dolazila zbog toga što je izuzetne hranljive vrijednosti, što se vidi posadržaju važnijih sastojaka u njemu.

PORIJEKLO I POVIJEST LJEŠNJAKA

Lješnjak (Corylus avellana L.), poznata i kao europski lješnjak, vrlo je stara vrsta voćaka.Nađeni su ostaci peludi ove biljke na osnovi kojih se procjenjuje da je postojala 8000 do 5500godina prije nove ere. U odnosu na učešće drugih biljaka u nađenim ostacima, pelud

lješnjaka je sudjelovao sa oko 75%. Jako je raširena gotovo u čitavom svijetu, ali samo kaodrvo. Za industrijske svrhe se uzgaja samo u četiri velika područja koja se nalaze u blizini ipod utjecajem velikih vodenih površina. Ova se područja odlikuju blagim zimama i sviježimljetima.


3/49

3

Nije pouzdano utvrđeno porijeklo lješnjaka. Evreinoff (1963) ističe da je sadašnja Corylusavellana nastala od Corylus Mac-Quarri koja potječe sa Grenlanda. Smojlanin (1936) navodidva centra za rod Corylus. Jedan je Mala Azija, odakle potječu: C. avellana, C. pontica, C.colurna, a drugi je istočna Azija, gdje se nalazi u prirodnim skupinama C. heterophyla, C.manshurica, C. colurna i dr. Najviše sorti je nastalo od C. avellana.

Nalaze se u kulturi: C. avellana; C. colurna, C. americana, C. californica i C. rostrata.Nekoliko vrsta lješnjaka, koje rastu u divljem stan ju u centra lnoj i istočnoj Azij i nisuubrojene u kulturi.

RASPROSTRANJENOST I PROIZVODNJA

Lješnjak je uglavnom rasprostranjen u umjerenokontinentalnoj zoni i sredozemnoj klimi.Najviše je lješnjaka na prostoru od Male Azije, južne Europe i Sjeverne Amerike, odnosno nadijelu Crnog i Sredozemnog mora, kao i Tihog oceana. Lješnjak se nalazi i u istočnoj i zapadnojEuropi, ali je njegovo uzgajanje ograničeno.

Najveću proizvodnju ostvaruje Turska - 71% svijetske proizvodnje, Italija - 13%,Španjolska - 3% i u Oregonu i Washingtonu 5%.U bivšoj Jugoslaviji se osamdesetih godina prošlog stoljeća javlja interes za uzgajanjem

lješnjaka. Podignuto je nekoliko većih plantaža vegetativno proizvedenih sadnica (G. Milanovac,Ljubinje, Poreč, Umag, Peć i dr.).

Proizvodnja lješnjaka u svijetu

Proizvodnja lješnjaka u svijetu, prosiječno, 1974/76. godine iznosila je 421.777 tona, a1981/82. godine 481.429 tona, odnosno za 59.652 t više. Kako se ova proizvodnja kretala uvremenskom razdoblju od 1990. do 2003. godine vidi se u tablici .

0

200400

600

800

1000

1200

1 9 9 0

1 9 9 2

1 9 9 4

1 9 9 6

1 9 9 8

2 0 0 0

2 0 0 2

2 0 0 4

Turska

Ostali

Ukupno

U Europi je sa proizvodnjom od 99.830 t (1974/76.) na prvom mjestu bila Italija. Ona je na

prvom mjestu sa proizvodnjom od 115.000 t i 1982. godine. Poslije Italije na drugom mjestu jeGrčka, zatim Španjolska, Francuska itd.

Tablica 1. Proizvodnja lješnjaka u svijetu (t)

Tablica 2. Proizvodnja lješnjaka u nekim državama svijeta (t)

Tona x 100.000


4/49

4

POČETNEZALIHE

UROD

2003

SEZONSKIUVOZ

I

UKUPNA

OPSKRBA

SEZONSKIIZVO

ZI

DOMAĆA

POTR OŠNJ

A

ZAVR ŠNE

ZALIHE

TURSKA

ITALIJA

ŠPANJOLSKA

SAD

OSTALI

35,000

35,000

2,000

6,700

5,000

480,000

85,000

22,000

32,000

55,000

-

75,000

13,000

12,000

10,000

515,000

195,000

37,000

50,700

70,000

435,000

60,000

15,000

26,000

37,000

80,000

130,000

20,000

21,000

30,000

0

5,000

2,000

3,700

3,000

UKUPNO 83,700 674,000 110,000 867,700 573,000 281,000 13,700

Države koje su važniji proizvođači lješnjaka:

Turska. Proizvodnja lješnjaka u Turskoj značajno prelazi druge zemlje. Ona proizvodi oko71% svijetske proizvodnje. Procjenjuje se da je pod lijeskom 135.000 ha. Plantaže lješnjaka sulocirane na podnožju Pontijskih planina do 700 m nadmorske visine. Godišnja proizvodnjaiznosi 90.000 do 240.000 t plodova.

Najviše su rasprostranjene domaće sorte: iri-kara, palas, sivri, tambul i sijanci pitomihsorti.

Italija. Plantaže lješnjaka se nalaze na području Pijemonta, Avelina i na Siciliji. Procjenjujese da je pod lješnjakom oko 22.000 ha sa jednogodišnjom proizvodnjom od 37.000 do 130.000 tplodova. Najviše se uzgajaju sorte: tonda gentile, tonda romana, rond blansh di avelano,rond di žifone. Ova proizvodnja se intenzivira uzgajanjem stablašica na podlozi C. colurna.

Španjolska. Komercijalna proizvodnja lješnjaka se odvija na površini od oko 23.000 ha napodručju Katalonije i Aragona. Godišnje se proizvede oko 29.000 t. Osnovne sorte su: negreta,žironel, grifol alforma i dr .

SAD. Proizvodnja lješnjaka u SAD je kasnijeg datuma. Procjenjuje se da ima oko10.000 ha visoko intenzivnih nasada na području Oregona i Washingtona. Godišnje seproizvede 6.000 do 16.000t. Glavna sorta je barcelona, zatim davijana. Uzgaja se kaostablašica.

Bivši SSSR. Proizvodnja lješnjaka u bivšem SSSR-u je na oko 20.000 ha. Najviše seuzgaja u Azerbejdžanu i južnim djelovima Ukrajine. Glavna sorta (90%) je ata-baba. Značajnepovršine su i u Gruziji i krasnodorskom području.

Grčka. U Grčkoj se proizvodi oko 8.330t.

Turska71%

Španjolska3%

SAD5%

Ostali8%

Italija13%

Francuska. U ovoj zemlji se lješnjak uzgaja na Korzici (140 ha), manje u drugimpodručjima, tako da se proizvodi oko 1.800 t plodova.

Tablica 3. Grafi č ki prikaz proizvodnje lješnjaka u svijetu


5/49

5

Francuska uvozi lješnjak iz Španjolske i Turske. Ona je za vrijeme 1950 - 1970. godinestalno povećavala uvoz (od 5.460 na 14.420 tona).

Raste stalni interes za uzgajanje lijeske, naročito u jugoistočnom dijelu Francuske. Njeno je uzgajanje otežano zbog nedovoljnog poznavanja ciklusa cvjetanja, odnosno biologijecvjetanja.

U poslijednjih nekoliko godina prerađevine od lješnjaka su povećane: u Njemačkoj za 52%,u Belgiji 72%, u Francuskoj i Nizozemskoj - 104% itd.Potrošnja po stanovniku iznosi u Francuskoj - 150 g, u Italiji - 250 g, Belgiji, Nizozemskoj,Njemačkoj - 600 g.

Hrvatska. Proizvodnja lješnjaka je kod nas u stalnom opadanju. Tek su mjere VladeRH sa politikom poticaja potakle poljoprivrednike na povećanje nasada. Međutim i unatočtome radi se o neznatnim količinama, jer nema organiziranog otkupa. Stari kooperantskisustavi ne uzimaju nove kooperante već idu na kupovinu zemljišta i povećanje vlastitihnasada.

Prema podacima iz 2003. godine u Hrvatskoj ima:

- 268.201 - stablo lješnjaka,- 230.673 - rodnih stabala,- 99.081 - ukupan broj stabala na plantažama,- 80.855 - ukupan broj rodnih stabala na plantažama,- 149,58 ha - ukupna površina pod lijeskom na plantažama,- 119,59 ha - ukupna rodna površina na plantažama.


6/49

6

2. BOTANIČKA PRIPADNOST I VRSTE

BOTANIČKA PRIPADNOST LJEŠNJAKA

Lješnjak je najčešće grmasta voćka, rijetko stablašica. Lišće je u dva reda, dvostrukonazubljeno. Muški cvijetovi su u vidu resa. Ženski cvijetovi u vidu pupoljaka, u doba cvatnjeimaju samo crvene žigove. Plod se nalazi u zelenom omotaču. Rod Corylus dolazi od grčkogkerys - kaciga; u vezi sa omotačem (kupolom) koja pokriva plod. Pripada familiji Betulacae,potfamiliji Coryloidees.

Rod Corylus ima više vrsta. Najviše je samobesplodnih. Zbog toga su sijanci-hibridivrlo heterogeni i variraju u mnogim osobinama. Sve vrste lješnjaka imaju 22 kromosoma, osimC. avellana. Ova vrsta ima 18 ili 22 kromosoma. U praksi nekih zemalja, npr. u Turskoj,podignuto je mnogo nasada lješnjaka sijancima. Zbog toga je i proizvodnja manje tipizirana zarazliku od SAD, gdje su podizani gotovo isključivo određenim sortama, i to kao stablašice, jer jelakša mehanizirana berba.

U slijedećoj tablici prikazan je pregled vrsta lješnjaka sa mjestom gdje su nastale:

Tablica 4. Latinsko ime, udomać eni naziv lješnjaka i regija porijekla(H. B.Lagerstdt)

VAŽNIJE VRSTE

Običan lješnjak - C. avellan

L., Stablo je obično visoko (oko 4 - 6m) sa velikim brojem grana igrančica. Plodovi se razlikuju poobliku od plosnato-okruglastih do jajolikih sa ravnim ili špicastimvrhom. Kupola (omotač) je iz dvadijela, sa jedne ili obje stranerasiječena. U odnosu na plod možebiti ispod vrha ploda, u ravnini vrhaploda i iznad vrha ploda.

Običan lješnjak se nalazi svedo 63° sjeverne geografske širine i

na jugu do 37° i 33" g.š. To znači da je raširen u cijeloj Europi i Maloj Aziji. U našoj zemlji jeraširen od morskog nivoa do planinskih masiva sa četinarima. Nejednakim ekonomskimuvjetima prilagodile su se odgovarajuće forme običnog lješnjaka. Razlikuju se podgrupe, ali je

Latinsko ime Udomaćeno

ime

Porijeklo

C. americana Marsh američka SADC. avellana L. C. europska

lijeskaEuropa, Azija

colurna L. turska lijeska Azija, sjevernaEvropa, Iran,Kina

- var. chinensis Franch kineska lijeska Kina

- var. jacguemontii Dene (var.lacera)

indijska lijeska Indija

C. cornuta Marsh (C. Rostrata Ait )

kanadskalijeska

Kanada

- var. californica Rose kalifornijska l. Kalifornija,Kanada

C. ferox Walf himalajskalijeska

Indija

C. heterophylla Fich sibirska lijeska Azija, Japan

- var. sutchinesis Franch — Kina

- var. yunnanensis Franch — Kina

C. maxima Mili. divovskali eska

Europa, Turska

C. sieboldiana BI. japanskali eska

Japan

- var. mandshurica (Maxim) mandžurijskalijeska

Azija, Japan, Kina

C. tibetica Batal tibetska lijeska Centralna Kina

Križanje C- avellana je moguće sa vrstamaC. colurna C. ferox, C. tibetica,C. sieboldiana C. maxima, C. americana,cornatfl C. heterophilla,


7/49

7

značajan onaj što kasno cvjeta i koji je izrazito otporan prema mrazu. Ima ih sa ranimcvjetanjem i okruglim plodovima i sa kasnim cvjetanjem i izduženim

plodovima.

Lješnjak: 1 - granč ica sa muškim i ženskim cvijetovima,

2 - granč

ica s lišć

em,3 - plodovi sa omotač em i bez omotač a

Postoji više varijacija C. avellana. Neke varijacije se susreću po parkovima, i to:- C. avellana var. pendula Dip., sa obješenim

granama,- C. avellana var. aurea Kirchu, grane i lišće su

žute boje,- C. avellana var. atropurpurea,Winkl., lišće je

crvenosmeđe boje.

Pontijski lješnjak - C. pontica C. Koch. Stablo je srednje visoko (do 5 m). List imaokruglasto-srcolik oblik sa žljezdama i 6 - 8 plodova u grupi .Plodovi su krupni, najčešće okruglasti. Omotač je cijeli ili rasječen, u potpunosti obuhvaća

plod i prelazi vrh ploda. U vršnom dijelu je proširen. U fazi zrelosti plodovi otpadaju zajednosa omotačem. Plodovi su kvalitetni - po izgledu i ukusu.

Pontijski lješnjak je rasprostranjen oko Crnog mora u Maloj Aziji i Zakavkazju - diobivšeg SSSR.

Ovaj lješnjak je sudjelovao u stvaranju keriturskih sorti, među kojima je imperatorskatrebizonda. Sorte ovog lješnjaka poznate su kao celske sorte.

Krupni lješnjak - C. maxima Mili.

Lamberta lješnjak. Po razvijenosti je srednje bujnosti (3 - 5 m visine) sa krunom raznihoblika. Plodovi su ovalno izduženi, grupirani po 3 - 12. Omotač je cijeli i u potpunosti pokrivaplod (dva puta je duži od ploda).

Rasprostranjen je u Maloj Aziji i južnim dijelovima Balkanskog poluotoka. Postoje forme kojese kultiviraju. Rodonačelnik je privredno značajnih sorti, kao što je bademoliki lješnjak i dr.Lambertov lješnjak je nazvan po engleskom selekcionaru Lambertu.

Div lješnjak - C. colurna L. Za razliku od ostalih, ovaj lješnjak je vrlo bujan, dostiže visinu 12- 25 m. Lišće je srcoliko, grane maljave. Plodovi su sitni, oštro zaokruženi, imaju debelu i tvrduljusku. Omotač ploda je vrlo karakterističan, reckav, plod pokriva oko 2/3. Plodovi imajukarakterističnu osnovu kojom je vezan omotač i zauzima oko 1/3 do 1/2 ploda.

Rasprostranjen je gotovo svugdje: Mala Azija, Balkanski poluotok, Kavkaz, Afganistan i

druga područja.


8/49

8

Div lješnjak - grana sa plodovima u vegetaciji (lijevo);- plodovi sa omotač em (desno)

Div lješnjak (medvjeđ a lijeska)

Po razvijenosti njegovo stablo čini izuzetak. Ovaj lješnjak ima tu osobinu da ne daje izdanke ikoristi se kao podloga za uzgajane sorte. Ima drvo visoke tehničke vrijednosti.

Ostale vrste. Corylus cornuta L. Slična je C. maximi. Raste u divljem stanju u Sjevernoj Americi.


9/49

9

Corylus americana Wait. Ove su vrste značajne u hibridizaciji za dobijanje potomstvaotpornog na niske temperature u SAD i Kanad i.

Mnogobrojne su sorte nastale hibridizacijom između vrsta C. avellcna X C. maxima i C.avellana X C.americana.

Corylus americana

3. MORFOLOGIJA LJEŠNJAKA

Korijen. Kod lješnjaka se po načinu postanka, razlikuju dva korijena: vegetativni igenerativni. Generativni korijen značajan je za proizvodnju podloga od div. lješnjaka (C.colurna), budući da ne daje izdanke. U praksi se još prakticira proizvodnja sadnica lješnjaka(pojedinih sorti) na neki od vegetativnih načina razmnožavanja. Sve su one na vegetativnomkorijenu.

Masa korijena vegetativno razmnoženog lješnjaka je na površini koja ne prelazi površinuprojekcije, odnosno oko 6 - 7% mase korijena može se nekad naći izvan projekcije krune.Korijen je vrlo razgranat i u tome je velika sposobnost lješnjaka da maksimalno koristi vodu izzemljišta, odnosno da podnosi sušu. Osnovna masa korijena je na dubini od 40 cm i oko 1 mhorizontalno od debla.


10/49

10

Č est oblik krune lješnjaka - grm

U biološkom smislu lješnjak koji ima sposobnost vegetativnog razmnožavanja ima osobinu ida na stalnom mjestu formira masu izdanaka. Ovo svojstvo u suvremenoj proizvodnji lješnjakaposkupljuje proizvodnju, pa se napušta proizvodnja sadnica vegetativnim putem. Sadnice seproizvode kalemljenjem na div lješnjak koji ne daje izdanke.

Kruna. U spontanom stanju lješnjak formira grm sa malim izuzetkom kod nekih vrsta - C.cohirna. U grmu su grane nejednake starosti, pa i njihova boja kore se razlikuje. Kod mlađihgrana (dvije godine) kora je siva, pokrivena dlačicama. Kod starijih grana je kora glatka izatvorenije boje.

Lišće je široko, obrnuto jajoliko, na vrhu špicasto, po periferiji nepravilno nazubljeno. Napovršini je glatko, a s naličja maljavo.

U kruni se nalaze grančice koje nose muške i ženske cvijetove. Cvijetovi su izdvojeni.

Tablica 5. Prosječ an broj pupoljaka na rodnoj grani u zavisnosti od položaja

Sorta Položaj grane Prosječan broj pupoljaka

mješovit. vegetat.

1. Španjolski dugi vršni 0,28 3,10

srednji 0,21 1,15

bazalni 0,50 0,46

2. Bolvijerov vršni 0,05 3,50

srednji 0,16 0,94

bazalni 0,00 0,63


11/49

11

Muški cvijetovi su poredani u vidu vretena i može ih biti do 260. Ovako poredani muškicvijetovi nazivaju se rese. Resa je prosječno dugačka oko 5 cm, na njoj je približno 150 cvijetova.Rese se počinju formirati krajem lipnja do polovine srpnja.

U kontinentalnom dijelu u zimski period ulaze potpuno formirane, tako da je faza cvjetanjamoguća od polovine prosinca i traje više tjedana, a najmanje četiri.

Ženski cvijetovi su grupirani u cvastima sa dva do 10 - 12 - 16 i više cvijetova.

Tablica 6. Prosječ na veli č ina rese za vrijeme mirovanja icvjetanja - resanja

Siječanj Veljača

Sorta mirovanje cvjetanje mirovanje cvjetanje

- resanje - resanje

1. Barcelona 4,9 5,7 25 62

2. Kosford 4,8 6,0 26 65

3. Davijana 4,4 5,3 22 51

4. Lambert filbert 4,8 5,8 23 62

5. Halski div 4,3 4,8 22 65

6. Rimski 4,2 5,4 24 46

Tablica 7. Broj cvijetova iz cvasti

Sorta Minimalno Maksimalno Prosječno

1. Bolvijerov 4 13 8 – 102. Španjolski

dugi5 20 8 – 10

Ženski cvijet ima dva plodnika u osnovi povezana, koji se završavaju tučkovima crveneboje karakterističnog izgleda kao „brada". Oni su „sjedeći" na jednogodišnjim grančicama.

Moguća je homogamija i dihogamija. Istovremeno nemaju fiziološku funkciju muški i ženskicvijetovi, pa se u praksi događa protoginija i protandrija.

Iako faza cvjetanja nastaje vrlo rano, do oplodnje dolazi tek u vrijeme kad temperatura

poraste - prosječno oko 9°. To je vr lo često i do 6 mjeseci poslije cvjetanja. U fazi cvjetanjaženski cvijet nema plodnika. Plodnik se formira poslije nanošenja peludi na žig tučka.

U kojoj mjeri utječe naneseni pelud na žig tučka da bi se formirao plodnik nije utvrđeno.Svakako se može govoriti o njegovom stimulativnom djelovanju.

Tablica 8. Dužina ljetnih izdanaka iz mješovitih i vegetativnih pupoljaka (cm)

KAR AKTERISTIKECVIJETA

Položaj ljetnihizdanaka

Dužina ljetnih izdanaka izmješovitih vegetativnih

1. Španjolskidugi

Vršni 5,48 9,70Srednji 4,27 6,04

Bazalni 3,83 1,812. Bolvijerov Vršni 6,74 17,62

Srednji 10,75 8,82Bazalni 5,00 10,56


12/49

12

LJEŠNJAKA

Lješnjak je monoičan. Ista grana nosi oba tipa cvijeta. Muški su grupirani u viseće rese,cilindrične od oko 4 cm i do 20 cm u trenutku cvjetanja. Ženski su u cvasti pri vrhu - glomerule.U vrijeme cvjetanja se javljaju žigovi crvene boje.

U pazuhu lisnih ostataka se nalaze rese ili ženski cvijetovi.

Muški cvijetovi se nalaze poredani na jednom vretenu u obliku rese na granama izprethodne godine. Rese su grupirane 2 - 3, katkad 8 - 10 (C.pontica) izvjesne sorte imajumalo resa (pijemont) i sorte vrste C. maxima imaju malo resa.

Prema Pisaniju odrasli lješnjak - drvo proizvodi oko 1 kg resa (svaka ima 230 cvijetova).Nađeno je 183 cvijeta u resi (130 - 260 prema dužini rese).

Cvjetanje muških cvijetova i oprašivanje odvijajuju se u jeku zime bez lišća. Muškicvijetovi se otvaraju prije ženskih oko 15 dana ili istovremeno. Cvijetići se razmiču zbogoslobađanja peludi preko jedne linije suprotne vezi antere.

Odraslo drvo oslobađa oko 30 grama peludi. Zrna peludi su 20 - 30 μm u promjeru. Jednaantera ima oko 5 milijuna peludnih zrna, a u cm3 ima 15 - 70 milijuna peludi, u zavisnosti odpromjera. Velika je sposobnost prilagodljivosti za proizvodnju peludi. Pelud se prenosi nekoliko

stotina km. Neki autori misle da je to manje. Oprašivače treba postavljati na 25 m zbogpotpunije peludizacije.Prema Woodworthu (M. Woodworth, 1929), što je potvrdio i M. Salesses (M. Salesses,

1971), mejoza se odvija krajem kolovoza. Mnogi se čimbenici od kojih to zavisi ne znaju. Nijebilo detaljnih proučavanja vezanih za ovu problematiku.

2001 2002 2003

Faze razvoja ženskog cvijeta: razvoj u 2001, 2002. i 2003. godini (lijevo), razvoj muške cvasti-rese(desno)

Vanjski čimbenici i njihov utjecaj nisu poznati ili su poznati samo djelomično.Proizvodnja peludi zavisi od brojnih čimbenika: sorte, starosti, bujnosti, zemljišta,

klimatskih uvjeta prethodne godine. Poslije sadnje javlja se mlada vegetativna masa.Reproduktivni organi se formiraju kasnije. Nedovoljna bujnost favorizira formiranje muškihorgana.

Otvaranje antera se vrši pri lijepom i tihom vremenu, bez vjetra. Oslobađanje peludi nijeneposredno. Hladne ga zime usporavaju. Na niskim temperaturama ne izostaje. Izostajena -8° do -12°. Rese su osjetljive kad su suhe i onda se smrzavaju cvijetovi, a antere se ne otvaraju.

Ako hladnoća ne nastupi u fazi cvjetanja, tada se javlja oslobađanje peludi. Oslobađanjepeludi traje 3 - 4 tjedna. Pelud je lak i oslobađa se u velikim količinama. Postotak klijavostipelud i je različ it kod pojed inih sorti, tako je npr. kod barcelone 10%, kosforda 70%, davijane75% i fidžeralda 76%.

Ženski cvijetovi su u cvastima i pripadaju pupoljcima koji se zovu glomerule.Glomerule su locirane na različitim mjestima, u donjim dijelovima ili u gornje dvije trećinegrane. Izolirane su ili grupirane i u osnovi petljike rese. Ima izgled vegetativnog pupoljka.


13/49

13

Cvast je obavijena ljuspastiri listovima i dva embrionalna listića. Ispod cvasti je prisustvosvih internodija grane. Cvast je kratak klas sa 5 - 6 brahteja obavi jenih listićima, što u stvaripredstavlja začetak ploda.

Faze otvaranja muških cvijetova (lijevo) i ženski cvijetovi - pupoljci na granč ici (desno)

Ženski cvijet ima tučak od dvije karpele (dvopolni žig), ali se u osnovi dodiruju u nivouplodnika. Plodnik nije formiran u trenutku peludizacije. Ima jedan plodnik - dvostruk, jedananatropni sjemeni zametak.

Žigovi imaju površinu koja pokriva 4/5 tučka i predstavlja bradavičaste izrasline zaprihvaćanje peludi.

BROJ CVIJETOVA U GLOMERULI

U literaturi se često javlja srednji broj plodova u glomeruli do 8 u sorti bolvijerov, rodnikutard i španjolski dugi.

Resa je klas koji se sastoji od malih izraštaja cvijeta sa prašnicima u pazuhu 2 pralista i jedne braheje koja se veže za osovinu cvasti .

Prema ispitivanju cvjetanja muških i ženskih cvijetova često se uočava dihogamija.Raskorak između cvjetanja muških i ženskih cvijetova može se protegnut i na nekoliko tjedana(rodni kutard i pijemont). Moguća je i homogamija - istovremeno muški i ženski cvijetovi ili s

malom razlikom (bolvijerov i lijepi bilbien).

Tablica 9. Broj tuč kova u glomeruli

S o r t a Najmanje Najviše Prosijek

Rodni kutard 5 14 7 - 8

Bolvijerov 4 13 8 - 10

Španjolski dugi 5 20 8 - 10

Ranije cvjetanje muških cvijetova i njihovo sazrijevanje tada se govori o protandr iji iobrnuto o protoginiji.


14/49

14

Fenološka ispitivanja mogu biti različita, pa čak i kontradiktorna. Kulturne forme lijeskenaginju protandriji, druge homogamiji ili protoginiji, neke su dominantno protoginične.

Neslaganja mogu biti zbog različitih observacija u različitim uvjetima. Američke sorte suprotoginične, a europske protandrične. Takve tendencije se mogu modificirati ekološkimuvjetima, osobito temperaturom. Blaga temperatura prije cvatnje pojačava protandri ju, niskafavorizira homogamiju, pa i protoginiju. To je moguće i zbog vremena cvjetatnja.

FAZA CVJETANJA SORTI LJEŠNJAKA

Podatke o cvjetanju sakupio je M. Leglise iz Stanice za voćarstvo u Bordeaux. Dijagramprikazuje da su ispitivane sorte bile protandrične, protoginične i da ima i onih kod kojih jezapažena homogamija. Dihogamija je jako izražena kod sorti: pijemont kosford i španjolskidugi, i kratak je period cvjetanja muških i ženskih cvijetova, dok je kod sorte dovton izraženaprotoginija.

Druge sorte (rodni kutard, bolvijerov i gilbert) imaju dug period cvjetanja muških i ženskihcvijetova. Zbog relativne istovremenosti cvjetanja muških i ženskih cvijetova može segovoriti o homogamiji.

a) Postoje sorte s ranim i sa kasnim cvjetanjem. Rano cvjetaju pijemont i kutard, ostale sukasne. Leglise navodi sorte ranog cvjetanja: trebizonde, negret, fructo albo, fructo rubro,noisetier, a feulles purpres (crvenog lišća), belle de guibilino itd. Sorte koje kasnijecvjetaju su: bergeri, royale, eugenie i dr.

b) Kod iste sorte iz godine u godinu postoji razlika u početku i trajanju cvjetanja muških iženskih cvijetova, važnosti dihogamije, perioda receptivnosti tučka. Duže traje periodreceptivnosti peludi nego što traje period rasijavanja peludi.

ULOGA TEMPERATURE

Temperatura djeluje na procese koji prethode fazi cvjetanja i početak cvjetanja muškihcvijetova. Niska temperatura usporava početak cvjetanja muških cvijetova za razliku od fazecvjetanja ženskih cvijetova. Da procvjetaju ženski cvijetovi potrebna je niska temperatura za jedan period prije faze cvjetanja. To su sume temperature koje uti ječu na datum početkacvjetanja. Datum cvjetanja je uvjetovan temperaturom, ali ona nije definirana. Baldini i Pisaninavode da niže temperature od 9° ubrzavaju otvaranje ženskih cvijetova, a više od 9° favorizirajuotvaranje muških cvijetova. Ženske cvasti zahtjevaju niže temperature nego rese - muškicvijetovi. Bergamini i Ramina (1968) su ispitivali koliko sati je potrebno s temperaturom od 7°za pojedine sorte i našli da za sorte: gentile i avelino treba u zimskom periodu - 350 zamuške i 600 sati za ženske cvijetove.

FORMIRANJE REPRODUKTIVNIH ORGANA

Formiranje reproduktivnih organa kod lješnjaka je vezano i za vegetativni porast. Sortenastale od C. avellana - rimski, halski i dr. formiraju grančice od 1 - 5 i 6 - 15 cm koje su nosiocireproduktivnih organa. Sorte postale od C. maxima, čiji su predstavnici sorte bademoliki, ranitrebizonda, formiraju dugačke grančice na kojima su reproduktivni organi od 6 - 15 i 16 - 25 cm,sa velikim brojem cvijetova po jedinici dužine. Korelacija između dužine grančica i formiranjacvijetova proučavana je u SAD i Francuskoj, ali je naglašavan utjecaj ekoloških čimbenika iprimjenjene tehnologije.

U SAD - Painter i Hatman (1958) navode da sorta barcelona ima grančice 16,25 - 23,75

cm na kojima se formira 89,7% plodova. Nije utvrđen postotak praznih plodova u zavisnosti oddužine grančica. U južnoj Francuskoj su proučavane sorte: bolvijerov, španjolski dugi i rodni kutard u

pogledu zastupljenost i broja plodova na grančici do 10 cm i od 15 do 40 cm. Bilo je najviše


15/49

15

plodova na grančicama od 15 - 40 cm. Autori koji su ovo proučavali preporučuju primjenusuvremene mjere u proizvodnji kojima se podstiče porast grančica.

ODNOS OPLODNJE KOD LJEŠNJAKA

Najveći broj sorti lješnjaka je samosterilan, što su pokazala proučavanja u Francuskoj iSAD. U bivšoj Jugoslaviji Modic, Manušev i dr. su došli do istih zaključaka. Djelomično jesamooplodan mali broj sorti lijeske. Prema Nedevu i suradnicima samooplodne su sorte:bademoliki, kosford, rani trebizonda i dr., i to od 10% do 37%. Ovaj postotak ne osiguravadobru berbu, potrebno je da se pri uobičajenom broju ženskih cvijetova oplodi od oko 60 -85%. U uvjetima Francuske se navodi da je dugi španjolski samooplodan svega 6 - 10%,što je nedovoljno za dobru berbu.

Tablica 10. Period mirovanja

S o r t a Vrijeme skidanjagrančica zaizazivanje kretanja

Vrijemecvjetanja Vrijeme odskidanjagrančica

docvjetanja

ženskih muških ženskih muških

Bolvijerov 23. XI 1972. 9. XII 29. XII 16 6

Kosford 23. XI 1972. 27. XII 9. XII 34 16

Davijana 23. XI 1972. 27. XII 4. XII 34 11

Lambert filbert 23. XI 1972. 27. XII 12. XII 34 19

Rimski 23. XI 1972. 24. XII 29. XII 1 6

Ne postoji sorta univerzalni oprašivač, kao što ne postoje ni standardne svijetske sorte, neu velikom broju. Sortiment lješnjaka se karakterizira više obilježjem svake zemlje gdje jenjegova proizvodnja značajna. Istraživanja ove problematike su još skromna.

Među sortama koje se uzgajaju u Bugarskoj navode se kao dobre kombinacije sorti: kosford,rani trebizonda, hempelov, rimski; zatim - rimski, bademoliki, kosford; i kombinacija ranitrebizonda, hempelov, bademoliki, bijeli lambert, kosford, ata-baba, i dr.

Lebedev i dr. (1953) navode da je i običan lješnjak dobar oprašivač za kulturne sortelješnjaka.

U Španjolskoj za sortu tonda gentile preporučuju oprašivač: kosford, atolda, bern i lokalneforme.

U SAD za barcelonu se preporučuje davijana i dr.

PERIOD PORASTA PLODOVA LJEŠNJAKA

Period porasta plodova traje 4 - 5 mjeseci. U početku se povećava kupola i ljuska, a zatim jezgra. Plodovi sazrijevaju kod nas od početka do polovine kolovoza, a u zavisnosti od klimatskihuvjeta, i do polovice rujna.


16/49

16

Proces dozrijevanja lješnjaka

Izgled ploda lješnjaka u ljusci i u presjeku

Tablica 11. Postotno uč ešć e broja plodova po cvastima

Sorta Plodova u cvastima

1 2 3 4 51. Bolvijerov 50 36 112. Kosford 20 51 213. Lambert filbert 25 31 26 134. Halski div 59 30 85. Rimski 22 37 22 11


17/49

17

Tablica 12. Morfometrija ploda

S o r t a

BolvijerovKosford Lamb

ert filHalskidiv

Rimski

Plod (mm) duž. 20,2 22,9 21,9 23,5 18,8šir. 18,1 22,0 17,6 17,0 21,0

deblj. 17,9 18,4 12,5 17,0 18,3

Jezgra duž. 11,9 14,6 8,8 11,7 17,2

šir. 16,5 16,8 17,3 18,7 13,4deblj. 12,0 13,4 9,4 11,3 14,4

Ljuska: jezgra 56,5:43,5 55,6:44,4 42,9:57,1 52,0:48 53,3:46,7

Plod (grama) 2,3 3,6 1,4 2,5 3,0

Ljuska (grama) 1,3 2,0 0,6 1,3 1,6Jezgra (grama) 1,0 1,6 0,8 1,2 1,4

Broj plodova/kg 486 298 851 405 351Redoslijed 4 1 5 3 2

Diferenciranje cvjetnih elemenata u uvjetima Italije počinje krajem svibnja da bi semuški cvijetovi - začetak formiranja rese - okularno vidjelo između polovine lipnja do polovinesrpnja, što zavisi od godine i lokaliteta.

Obnova lješnjaka kratkom rezidbom

Lješnjak stupa u period rodnosti - kalemljen i na vlastitom korijenu tijekom druge,treće godine, a generativno razmnožen kasnije, u 6 - 7 godini. U punu rodnost dolazi poslije 9- 10. godine. Pri optimalnoj primjeni agrotehnike i pomotehnike period eksploatacije traje oko15 godina, poslije čega je neophodna regeneracija - obnova kratkom rezidbom. Njegov vijek je dug, preko 100 godina.


18/49

18

4. EKOLOGIJA LJEŠNJAKA

ODNOS PREMA KLIMATSKIM ČIMBENICMA

Toplina

Lješnjak ima u odnosu na druge jezgraste vrste voćaka neke specifičnosti. On formira naprošlogodišnjim grančicama cvijetove koji su podvojeni - muški zasebno i ženski zasebno. Fazacvjetanja se odvija vrlo rano u prosincu, ali oplodnja nastaje mnogo kasnije, oko 2 - 6 mjeseciposlije peludizacije. Izgradnja cvjetnih elemenata nije kao kod drugih voćaka. Plodnik nijeformiran kad se odvija peludizacija, nego znatno kasnije, sa porastom temperature seintenzivira porast plodnika. Biološka je karakteristika dihogamija iako je moguća i homogamija.

Početak cvjetanja značajno varira od sorte i variranja temperature u zimskom periodu kadse cvjetanje odvija.

Zbog svoje biološke prirode lješnjak je više izložen djelovanju negativnih niskihtemperatura nego druge vrste voćaka. On je u različitom fiziološkom stanju, manje je pritome otporan na mraz gotovo čitav zimski period. Ekonomski su najopasnija oštećenja od

mraza reproduktivnih organa. Tako, na primjer, postoje sorte sa izraženom fiziološkomfunkcijom gametofita muškog reproduktivnog organa ranije - protandrija i ženskog - protoginija,odnosno istovremeno homogamija.

Protoginične sorte ranije počinju fazu cvjetanja - rimski, bijeli lombardijski, bademolikilješnjak i dr. U kontinentalnom dijelu faza cvjetanja izuzetno može biti rano, u studenom.

Sorte lješnjaka nastale od C. maxima s cvjetanjem ženskih cvijetova počinju polovinomsiječnja i početkom veljače. Obično u siječnju i veljači oslobađa se pelud iz antera muškihcvijetova. Jedna resa ima oko 5.000.000 peludnih zrna veličine 25 - 40 mm, odnosno jednostablo daje približno 30 g prašnika.

Tablica 13. Pregled nekih fizi č kih i kemijskih osobina plodovalješnjaka neposredno poslije berbe

S o r ta

Mogul

Pijemont

Kosf ord

Rimskidugi

Halski điv

Prosječno

Dužina ploda saomotačem (cm)

3,36 2,31 2,39 2,49 4,44 3,00

Masa ploda:

- sa omotačem (grama) 2,76 4,16 3,59 4,34 6,48 4,27- bez omotača (grama) 1,75 3,23 2,79 3,28 4,67 3,15- postotak 63,41 77,65 77,72 75,58 72,07 73,29

Jezgra:- grama 0,91 1,81 1,73 2,03 2,27 1,76- % u masi ploda bez

omotača55,05 56,10 62,15 61,85 48,56 56,74

Suhih materija:

- u omotaču (%) 24,55 27,11 31,85 33,32 29,77 29,32- u ljusci (%) 76,76 78,19 76,56 79,27 79,27 78,01- u jezgri (%) 42,10 64,90 65,75 50,01 77,72 60,09

Ženski cvijet zadržava sposobnost da primi pelud više dana. Ova sposobnost žiga zavisi odsorte, pogodnosti uvjeta uzgajanja odnosno vremena u fazi cvjetanja. Maksimalna sposobnost

zadržavanja peludnih zrna traje obično 15 dana.Muški cvijetovi se otvaraju relativno dugo, od 10 - 90 dana. Oslobađanje peludi također je

uvjetovano temperaturom i traje 1 - 2 tjedna. Pored fertilnog zastupljen je i sterilni pelud. U


19/49

19

zavisnosti od sorte postotak sterilnog peluda kreće se između 1 - 50%. Mali je postotaksterilnog peluda kod sorte bolvijerov lješnjak, dok je kod sorte rani kutard 40 - 50%. Premazastupljenosti sterilnog peluda razlikuju se dvije grupe sorti i to: prva grupa do 30% i drugagrupa preko 30%. Prema Barbeau (Barbeau, 1973) sorte koje rano cvjetaju imaju malo resa imanji postotak sterilnog peluda.

Pelud lješnjaka se lako raznosi vjetrom ukoliko je vrijeme suho, bez padalina. Klijavostpeludi je dobra, ali zavisi od temperature. U literaturi se nalaze podaci da je optimalnatemperatura za klijanje peluda 15° i 20° (Trotter), 25° (Barbeau). Temperatura od 0 - 2°zadržava klijanje peludi, dok su samo neke sorte imale klijavost peludi na 3 - 5°.

Nepovoljno utječu na klijavost peludi niska temperatura i visoka relativna vlažnost zraka.Nanesena na žig tučka, peludna zrna u fazi cvjetanja ostaju nekoliko mjeseci (ponekad 4 - 5),pa tek klijaju kad temperatura (prosječna dnevna) dostigne 9 - 14°.

U godini sa produženom zimom može se usporiti cvjetanje muških cvijetova tako da se privišim temperaturama ubrzava njihovo cvjetanje.

Prema Bergamineu i Raminau (1968) za pravilno cvjetanje muških cvijetova potrebne suniske temperature do 7° u zimskom periodu, za uvjete Italije, 350 - 600 sati u zavisnosti odnaslijedne osnove sorte, a za ženske cvijetove 600 - 800 sati. Još nema za važnije sorte pre-ciznih podataka u ovom pogledu.

Rano cvjetanje ženskih cvijetova je podložno oštećenjima od negativnih niskihtemperatura. Niska negativna temperatura od -7° u fazi cvjetanja je izazvala oštećenja do50%. Prema Kovalu (1968) temperatura od -12° nije značajnije imala štetnog utjecaja.Nejednako oštećenje od mraza na sortama zavisi od datuma kad se javlja i od osobina sorte.Prema Nedevu i suradnicima (1976) po stablu je ostvaren dobar prinos kod sorti: rimski (15,3kg), bademoliki lješnjak (15,4 kg), iako je temperatura bila -14,4° u drugoj polovini siječnja.Druge godine niska temperatura iznosila je -19,6°; 9. siječnja, pa je imala veći utjecaj naprinos. Prinos kod istih sorti po stablu bio je znatno manji: 9,6 kg i 11,0 kg/s tablo.

Prema Thaguševu (1969) u SSSR-u temperatura padne na minus 25° do minus 30°, paneke sorte nisu donijele rod - furfulak, bademoliki i dr. Lokalne sorte su i zdržl jivi je namraz.

Kulturne, uzgajane sorte lješnjaka vode porjeklo od vrsta sa različitim biološkim

osobinama. Zbog toga se teško može reći da lješnjak zahtjeva ove klimatske uvjete. Trebaocjenjivati zahtjeve sorti lambert i onih koje su od ove sorte izdvojene. C. maxima je nastao uuvjetima mediteranske klime, zbog toga je i osjetljivost prema smrzavanju izraženija. Šumskilješnjak (C. avellana i C. americana) rodnačelnik je sorti koje su otpornije na oštećenja izazvanatemperaturama. Postoje grupe sorti koje se javljaju kao hibridi između vrsta lješnjaka safiziološki nejednakom otpornošću na mraz, pa to čini poteškoću u određivanju osjet ljivosti tihsorti na niske negativne temperature.

Prema Tihonovu (1952) lješnjak se može intenzivno uzgajati u područjima gdje u zimskomperiodu (biološko mirovanje) temperatura padne i do -30°. Međutim, ovaj kriterij se ne možeprimjeniti za sve sorte, jer su neke sorte bile pri toj temperaturi oštećene (lambertov bijeli).Druga stabla nekih zapadnoevropskih sorti su izdržala tu temperaturu. Nije moguće preciziratiprosječan prag temperature.

U jednom ogledu Kartekini (Cartechini) i Tombesi (1968) su ispitivali na -28° pupoljke sortetonda romana. Oštećenje je bilo 4,45% na -10°, zatim 39,05% na -16° i 100% na -22°. Osjetljivijisu ženski pupoljci nego muški. Pri temperaturi od -10° smrzlo ih se 50%, a kod -16°izmrzavanje je bilo 100%. U zavisnosti od vitalnosti lješnjaka je i njegova osjetljivost na mraz.Tako već pri temperatur i od -2° do -4° ženski cvijetovi mogu biti oštećeni u znatnom postotku,a muški pri -9°.

Lješnjak sigurno donosi rod u području gdje je srednja godišnja minimalna temperatura oko-4° i apsolutni godišnji minimum -10,9° do -11,8°. Međutim, ovo je kriterij za najosjetljivijesorte.

Tablica 14. Pregled sorti lješnjaka po osjetljivosti muških cvijetovana niske temperature

Vrlo osjetljive Osjetljive Srednje osjetljive Otporne

Okrugli Barcelona Morel Halski div

Pijemontski Negret Španjolski dugi Kosford

Trebizontski Grosal Davijana Eugenija


20/49

20

Prema Romisondou (1978) muški cvijetovi, dok su zatvoreni, izdrže do -16°, odnosno-18°, a kad su otvoreni svega -8° do -10° i u trenutku oslobađanja peludi samo -5° do -7°, aženski cvijetovi prije cvjetanja izdrže -13° do -16°, a u trenutku cvjetanja -7° do -8°. Mrazevisa temperaturom -4° do -6° mogu oštetiti mlade ljetne izdanke i do 50%.

Za muške cvijetove je potrebno 350 - 600 sati sa temperaturom ispod 7°. Ženskicvijetovi su zahtjevniji. Ipak za većinu sorti je potrebno 600 - 800 sati, odnosno 1000 -1300sati za vegetativne pupoljke.

Padaline

Lješnjak zahtjeva tijekom godine kako dovoljno vode u zemljištu, tako i relativne vlage uzraku. Vrlo je značajno da su padaline pravilno raspoređene po mjesecima. Nedostatak vodese manifestira višestruko nepovoljno: plodovi otpadaju, jezgra se ne formira dovoljno, kvalitetaplodova se smanjuje - krupnoća nije karakteristična, a i jezgre su lošije kvalitete.

Potrebno je 700 - 800 mm padalina odnosno oko 70 mm mjesečno. U fazi intenzivnogporasta plodova i ljetnih izdanaka najpotrebnija je voda - to su mjeseci: svibanj i l ipan j.

Sve sorte nisu jednako otporne na nedostatak vode. Osjetljivije su sorte na lakom,pjeskovitom zemljištu, kao i na plitkim zemljištima.Smatra se da je za lješnjak povoljna lokacija sa hidrotermičkim koeficijentom od oko 1,25.

Ostali klimatski čimbenici

Lješnjak je heliofit - to znači da su za njega pogodniji osvjetljeni položaji. Osvjetljenost seregulira i brojem stabala po hektaru. Potvrdu da lješnjak zahtjeva dosta svjetlosti nalazimo unjegovom uzgajanju oko Sredozemnog mora.

U fazi cvjetanja vjetrovi su vrlo štetni. Tihi vjetrovi u toku godine manje mu smetaju.Tuča-grad također može štetno djelovati.

Lješnjak kao drvo može uspijevati svuda, ali su njegovi zahtjevi u pogledu klime strogoprecizirani kad se uzgaja zbog proizvodnje plodova. To se vidi, prije svega, po tome što suzemlje najveći proizvođači plodova sa klimatskim uvjetima u kojima nema mnogo niskih nega-tivnih temperatura. Sa povoljnim klimatskim uvjetima za uzgajanje lješnjaka ističu se:Turska, Španjolska, Italija, Kalifornija. Zemljišta na kojima se lješnjak uzgaja dosta suneplodna. To znači da su klimatski čimbenici vrlo značajni i od njih zavisi njegovo uspješnouzgajanje.

U poslijednje vijreme podižu se plantaže lješnjaka koje se navodnjavaju, što se ranije nijeprakticiralo. Ovo je slučaj u područjima gdje nema dovoljno padalina i gdje je zemljišteoskudno vodom. Neophodno je da se omoguće 2 - 3 zalijevanja tijekom vegetacije, a to dajevisok prinos, posebno kod nekih sorti lješnjaka koje se uzgajaju u Ukrajini, Kaliforniji i dijelovimaBugarske. Samo jedno zalijevanje u Bugarskoj dalo je prinos 10 - 15 kg/stablo.

Za dobru rodnost je potrebna i dobra osvjetljenost. Pogrešno je uvriježeno shvaćanje dalješnjak podnosi i uspijeva u sjenci. Reproduktivni organi su po periferiji krune što potvrđujezahtjeve lješnjaka za osvjetljenjem kako bi se on i formiral i.

ODNOS LJEŠNJAKA PREMA ZEMLJIŠTU

Dobri prinosi mogu se očekivati na zemljištima srednje plodnosti, lakim, pjeskovito-glinastim, humusno -karbonatnim i umjereno vlažnim. Na siromašnim, kamenitim i suhimzemljištima ne postižu se dobri rezultati, nema vegetativnog prirasta ni formiranja repro-duktivnih organa.

Prema reakciji zemljišta (pH vrijednosti) lješnjak je tolerantan, jer dobro uspjeva nazemljištu pri vrijednosti pH od 5 - 8.


21/49

21

Lješnjak ne podnosi močvarna zemljišta. Kod nas se pokušavalo sa uzgajanjemlješnjaka na takvim zemljištima koji nisu uspjeli. Nije bilo uspjeha zbog toga što nije zemljišteodgovaralo po fizičkim osobinama.

U divljem stanju lješnjak se nalazi na vapnenasto -silikatnom zemljištu.

Zemljište za lješnjak mora biti takvo da omogućuje ravnomjerno razvijanje korijenovemreže kako lateralno, tako isto i po dubini. A to će omogućiti zemljišta sa dovoljno hranljivihmaterija, vode i zraka u toku cijele godine.

Treba nastojati da se prilikom izbora zemljišta za komercijalno uzgajanje lješnjaka izaberuona koja traže najmanje ulaganja za dovođenje u odgovarajuće uvjete.

Prema H. Eganu (1958) zemljište za lješnjak treba sadržavati:

15 - 20% gline 20 - 30% sitnogpijeska

15 - 20% koloida 30 - 50% krupnogpijeska.

Rebov predlaže 5 - 20% gline i 50% pijeska - ističe se i značaj humusa čak 10% kao i 25%vapna, ali se ne pravi razlika po sortama.

U Italiji sastav zemljišta izgleda:

- krupan pijesak 35,3 - 51,2%- humus 2,5 - 3,9%- sitan pijesak 22,7 - 29,5% - pH 6,92 - 7,4- koloidi 14,1 - 23,4% - dušik (N) 0,12 –

0,22%

- glina 7,4 - 10,5% - fosfor (P2O5) 38 –223 mg/kg- vapno - 1,3% - kalij(K2O) 286 - 798

mg/kg.

5. POMOLOŠKI PREGLED - SORTIMENT LJEŠNJAKA

KLASE LJEŠNJAKA

Svrstavanje lješnjaka po klasama nametnula je praksa. Za ovu podjelu kao osnova poslužila

je vrsta lješnjaka, rodonačelnik, od koje su sorte stvorene. Razlikujemo šest klasa.

Prva klasa: običan lješnjak, rodonačelnik je C. avellana. Najvažnije osobine sorti ove klasesu omotač u ravnine ploda ili malo iznad njega, rasječen do osnove, u osnovi vezan; plodovisitni, okrugli ili sa različitim oblikom. Ljuska tvrda. Ovoj klasi pripadaju neke ruske selekcije.

Druga klasa: celski lješnjak je proizvod od divlje vrste C. pontica. Ima omotač malo iznadravnine ploda, cijeli ili rasječen do osnove, iznad ploda se malo sužava pri vrhu je raširen, porubu rasječen. Ljuska srednje debela, često s rebrima. Jezgre se dobro vade. Važnije sortefurfulak, kerasund, rimski, celski, davijana, garibaldi, i dr.

Treća klasa: lombardijski lješnjak koji je nastao od C. maxima. Omotač je duži odploda, cijeli i povijen na vrhu, ima izgled trube. Plod cilindričan, jajolik. Ljuska tanka. Jezgrakvalitetna. U ovu klasu se ubrajaju sorte: lambert (bijeli i crveni), bademoliki i eugenija.


22/49

22

Četvrta klasa: hibridi postali ukrštanjem divljih formi sa kulturnim sortama u raznimkombinacijama. Sorte ove klase mogu imati svojstva roditelja. Važnije sorte su: normtemopon,notigen, kao i brojne selekcije u Rusij i i dr.

Peta klasa: američki lješnjak je postao od C. americana i C. cornuta. Ima vrlo dugačakomotač, znatno duži od ploda. Plodovi su sitni do srednje krupni, okrugli, široko ovalni, tvrdeljuske. Ovoj klasi pripadaju važnije selekcije SAD.

Šesta klasa: div lješnjak (medvjeđa lijeska) je rodonačelnik svih sorti ove klase.Omotač krupan, mesnat, izreckan. Plod sitan, okruglast, široko ovalan, neravan sa velikomosnovom, tvrda ljuska. Nema mnogo sorti, navode se neke nove selekcije.

Poznavajući sorte koje pripadaju spomenutim grupama može se unaprijed predvidjetikakva će važnija biološka svojstva potomstvo imati. Naravno ovdje je riječ o stvaranjunovih sorti.

Lambert-sorte su nastale od divljih vrsti u područja sredozemne i crnomorske klime.Zbog toga su osjetljivije na mraz, ali su sa tankom ljuskom i ukusnom jezgrom koji zauzimajuprvo mjesto.

GRUPE SORTI LJEŠNJAKA

Postoji više načina da se grupiranja sorti lješnjaka. U primjeni je klasifikacija koja lješnjakgrupira na pitome, plemenite, kulturne sorte i šumske forme.

Pitome sorte su postale većinom od vrsti: C. avellana, C. maxima i C. pontica. Načinpostanka, tj. rodonačelnik sorta, kao kriterij za grupiranje sorti lješnjaka nije prikladan. Izpraktičnih razloga je usvojena klasifikacija koja za razvrstavanje sorti uzima morfološke ka-rakteristike. Prema ovom kriteriju razlikuju se četiri grupe, i to:

- Lambert-sorte,- Celske sorte,

- Lambert-hibridi,

- Celski hibridi.

Lambert-sorte. Ova grupa sorti ime je dobila po omotaču - njegovom izgledu i građi. Omotačkod ovih sorti je razrezan, duži je od ploda, po izgledu podsjeća na „bradu". Ovoj grupi pripadajuprivredno značajne sorte sa ranijim vremenom sazrijevanja plodova.

Celske sorte. Značajna karakteristika kod ovih sorti je također građa omotača. On jerasiječen na dva dijela i pri osnovi srastao. Kod zrelih plodova omotač se povija i plodovi lakoispadaju. Omotač u osnovi nema cilindrično zadebljanje koje je karakteristično za lambertsorte.

U ovoj su grupi sorte s plodovima koji variraju od okruglastog do izduženog, u pogledu

veličine također su moguća velika variranja.

Lambert-hibridi. Uglavnom su u ovoj grupi zastupljeni hibridi sorti iz ranije dvije grupe(lambert i celske). Plodovi su slični lambert-sortama, a po omotaču celskim sortama. Plodovilako ispadaju iz omotača. Jezgra kod ovih sorti je dobre kvalitete pogodna za konzumiranje i zaindustriju prerade.

Celski hibrid i. Sorte ove grupe su nastale kao lambert hibridi sa biološko-fiziološkimkarakteristikama celskih sorti. Kod ovih sorti je omotač iz dva mjesta koja su u osnovi srasla.Mnoge sorte ove grupe se ubrajaju u privredno značajne sorte.

Šumske forme. Razne forme šumskog lješnjaka, koji se ne kultiviraju, svrstane su u ovugrupu. Ovdje nije riječ o sortama, jer se o njima ne radi, već o raznim formama i sl. Zbogogromnog broja varijanti, susrećemo i vrlo veliko šarenilo plodova po krupnoći, obliku, izgleduomotača i drugim svojstvima. Ove su forme prema svojim osobinama bliske celskim sortama.


23/49

23

SORTE LJEŠNJAKA

Sorte lješnjaka su prikazane po abecedi, pri čemu su drugi kriteriji zanemareni.

Apold a. Sorta čije porijeklo nije poznato.Stablo srednje široko, proizvodnost osrednja, izražena protandrija. Faza cvjetanja srednja.Oprašivači su: kosfort, čudo iz bolvijera. Omotač ravan pri vrhu ploda.

Plod okruglast ima masu oko 3,2 g sa dimenzijama 27,6 x 19,6 x X 17,5 mm. U račvici je 1,6plodova. Boja ljuske smeđa u prugama. Jezgra bez žilica, sudjeluje u masi ploda sa oko 41,5%.Kao stolna sorta je značajna jer ima krupne plodove.

Ada-baba. Ova sorta je nastala u zapadnom Azerbejdžanu i tamo sudjeluje sa oko 90% nasvim površinama pod lijeskom.

Raste bujno (10 - 12 m visoko) sa uspravnim grmom. Formira mnogo resa, tipično jeprotognična sorta, samosterilna je sorta. Dobro oprašuje rimski i rani trebizonda, a nije zasortu bademoliki.

Plodovi su krupni, oko 1,41 - 2,5 grama, i više ih je u grupi (3 - 6), okruglasto pljosnati.Omotač je dva puta duži od ploda i potpuno ga obavija, pri vrhu se sužava i završava srednje

nazubljenim obodom sa prosječno šest izraženih zuba. Ljuska je tanka i lako lomljiva sa ot-porom do 34,69 kg/cm2.Jezgra kvalitetna i bogata uljem - 67,5%. Randman jezgre 49 - 52%.Jedini ozbiljniji nedostatak kod ove sorte je što plodovi teško ispadaju iz omotača. Prinos

se kreće 15 - 16 kg/stablo.

Bademoliki lješnjak. Prema postanku ova sorta pripada u one sorte nastale od C.maxima. Grm je srednje bujnosti i daje mnogo izdanaka. U fazi kad počinje oplodnja ima grančicaod 16 do 25 cm oko 38,3% i u vršnom dijelu donosi najveći prinos. Formira se mnogo resa i ugrupi 3 - 4, cvjeta srednje rano. Protoginična je sorta. Formira samooplodnjom 10 - 20%plodova. Dobro oprašuje rimski i rani trebizonda, a nije za kosford.

Plodovi mogu biti 6 - 8 zajedno, pojedinačno teži oko 1,73 g ili je manji, izduženo-cilindrični

ka vrhu špicast. Omotač je dva puta duži od ploda, cijeli rijetko rasječen sa jedne strane. U fazizrelosti plodovi lako ispadaju iz omotača.

Ljuska je smeđe boje; tanka i lako lomljiva. Ljuska se lomi pod pritiskom od 18,82 kg do 21kg na cm2.

Jezgra je razvijena i 54% sudjeluje u masi ploda. Sadrži 60,64% masti, 18,5% proteina,6,24 mg% aminokiselina.

Po stablu rodi do 15 kg, nije alternativne rodnosti, sadi se na manjem razmaku, pa jeprinos po jedinici površine zadovoljavajući. Nije za uzgajanje na vlastitom korijenu jer dajemnogo izdanaka.

Barcelona (Barcelona, Catagnvera). Postala od C. avellana. Najzastupljenija je sorta uSAD - 85% (Oregon). Masovno je rasprostranjena i u Francuskoj pod imenom rodni kutard. Grm je bujan, sa malo izdanaka. Faza cvjetanja je vrlo rana (od polovine prosinca do krajaveljače) sa izraženom homogamijom. Formira mnogo resa. Ima dosta peludi. Plodovi krupni 3,3g, okruglasti, indeks - 0,91, dimenzije: 21,6x21,2x18,6 mm, po 2 - 3 zajedno. Omotač u ravniploda, rasječen. Ljuska debela; jezgra se teško odvaja od ljuske. Upotrebljava se u industrijiprerade.

U SAD se predlaže peludator davijana.Jezgra ima 68,14% ulja i randman je 42,69%. Otporna je na bolesti i nametnike. Navlastitom korijenu nema mnogo izdanaka.


24/49

24

Barcelona

Dugi španjolski - Longue d Espagna (Du Chilly, Lambert Filbert, Kentich Kob). Ova sortavodi porijeklo iz Engleske. Stablo je male bujnosti, uspravno raste, produktivno. Kasno cvjeta,izražena je homogamija. Dobri su oprašivači: kosford, bolvijerov, morel i dr. Plodovisazrijevaju kasno.

Plod je duguljast, oko 2 ,3 g , dimenzije 25,5x16,5x14,7 mm. U račvici prosječno ima2,8 plodova. Omotač je duži od ploda, ljuska srednje debela, svijetlije boje, prugasta, maljava.

Jezgra je kvalitetna, randman 47,1%. Osobito se cijeni za stolnu upotrebu.

Dugi španjolski

Eugenija (Empress Eugenie, Imperatrice Eugenie). Ova sorta se uzgaja u Engleskoj i

vrlo je cjenjena zato što joj je jezgra dobrog okusa, a vrlo je rodna. Ima razvijen grm.Plod je sitan do srednje krupan (2,2 g): visina 2,2 - 2,5 cm, širina 1,4 cm. Omotač u ravninisa lješnjakom i rasječen. Zajedno su 2 - 4 ploda na jednom mjestu. Ljuska tanka, lomi selako, jezgrom ispunjena. Randman jezgre 57,5% i sadržajem u lja 66,79%. U uvjetimapovoljnim za lijesku daje dobre prinose.

Rodni kutard (Fertile de coutard). Francuska sorta koja je raširena i izvan Francuske.Stablo bujno, produktivno rano cvjeta; protandrična je. Oprašuje je negret, davijana i dugišpanjolski. Omotač duži za 1/3 od ploda. Sazrijeva kasno. Ova sorta je dosta slična sabarcelonom. Plod okruglast 3 - 4,2 g, ujednačen. Randman 39 - 44%.

Furfulak (Impsriale de Trebizonde, Karidaty). Potječe od C. pontica i vodeća je sorta u

Turskoj. To je stara sorta, širi se i u drugim zemljama, posebno u Francuskoj. Opisana je ikao trebizonda. Srednje bujno raste, formira mnogo izdanaka. Faza cvjetanja je rana. Imaširoko lišće. Plodovi su oko 3 grama, okrugli, indeks: 1,75, malo spljošteni na vrhu, dimenzi je:


25/49

25

18,4x22 5x20,4 mm, i grupirani do 6 u grupe. Omotač dug, potpuno pokriva plod. Ljuskatanka, lako lomljiva. Jezgra dobre kvalitete i u međunarodnom prometu vrlo cjenjena.Prikladna za konzumiranje i preradu, sadrži 60,4% ulja. Randman 44% do 46%.

Dobri oprašivači su: barcelona, palas, negret, tonda gentile del a longa i dr.

Kosford (Cosford, Prolitique e Coque Tondre, Zellernuss). Kosford je iz Engleske. Nije jako bujna sorta, dostiže oko 5 - 6 m visine, koliko i promjer. List srednje veličine, čak i sitan,obrnuto jajastog oblika. Plodovi 2 - 4 zajedno. Omotač u nivou ploda ili duži, rasječen.

Plod duguljast - indeks okruglosti - 0,66, srednje veličine - 2,5 g sa dimenzi jama:24,3x17,0x15,5 mm.

Jezgra u masi ploda sudjeluje 49,7 - 53,2%, ima 68,27% ulja. Sazrijeva kasno.

Mortarela.(talijanska sorta. Nije velike bujnosti, ali je dobre rodnosti. Cvjeta srednje rano;ima izraženu homogamiju. Dobri su peludatori : tonda di gifoni, san govani i dr. Fazasazrijevanja rana.

Plod okruglast (indeks - 0,79) sa masom 2,1 g i dimenzijama: 21,4x16,8x14,8 mm. Uračvici su prosječno 4,5 ploda. Omotač je duži od ploda, ljuska tanka sa diskretnimprugama.

Jezgra ploda sudjeluje u masi ploda 45,0%. Upotrebljava se u industriji i kao stolna.Otporna je na niske temperature, pa se ova sorta rado uzgaja.

Morel (Morell) je francuska sorta. Stablo male bujnosti . Cvjeta srednje kasno do kasno.Sazrijeva srednje. Peludator je dugi španjolski.

Plod sitan do srednje krupan 1,9 - 2,7. Randman jezgre 42 - 46%.

Negret (Negret) Negret je iz Španjolske. Vodi porijeklo od C. avellana. U Španjolskoj jevodeća sorta lijeske, naročito u Kataloniji.

Grm je osrednje bujnosti, uspravno raste, formira izdanke. Cvjeta rano, protoginična je sorta.

Plod je srednje veličine - oko 3 g, dimenzija 20,5x16,9x14,6 mm, okruglast (indeks

0,77) i zajedno su 3-4 ploda. Omotač je malo duži od ploda. Zreli plodovi lako otpadaju.Ljuska tanka, lako lomljiva. Jezgra lako ispada iz ljuske i dobrog je okusa. Randman jezgra47,7%. Mnogo se cijeni u industriji čokolade.

Rojal uvedena u kulturu 1934. godine. Američka sorta, hibrid barcelona X davijana. Stablovrlo bujno uspravno, produktivno. Srednje rano cvjeta, protandrična je. Oprašivači su apolda,bolvijera i kosford. Plodovi srednje sazrijevaju.

Plod okruglast (indeks 0,82), masa ploda 4,2 g sa dimenzijama 23,6x21,0x19,8 mm. Uračvici je 25 plodova zajedno. Omotač duži od ploda. Ljuska je srednje debela sa tamnijimprugama.

Jezgra je 43,5%, sa prisustvom žilica, kod prženja se pokožica dobro odvaja.Zbog krupnoće se cijeni kao stolna sorta.

Rimski. Nastala je od C. avellane. Ima vrlo bujno stablo. Iako je grm, raste uspravno.Formira malo izdanaka. U per iodu početne rodnosti prevladavaju grančice sa cvijetovima od16 - 25 cm (56,4%), dok kod starijih stabala (16 - 20 godina) grančice prevladavaju od 1 - 5 cm(67%). Ova sorta ponekad prerodi, pa alternativno rađa.

Ne formira mnogo resa, po tome se ubraja u grupu sa slabo do srednje mnogoformiranih resa. Obično su u grupi 2 - 3 zajedno.

Rano počinju cvjetati ženski cvijetovi, još u studenom. Ima izraženu protaginiju.Samosterilna sorta, ali je dobar oprašivač za standardne sorte bademoliki i kosford, nije dobraza trebizonde.

Plodovi su teški oko 3,12 g. okruglastog oblika, malo izduženi, dimenzija 20x20x32 mm.Zajedno su do 3 ploda. Ljuska je debela, teško lomljiva, izdrži oko 31,07 do 33,78 kg na cm 2.

Omotač je ravan sa vrhom ploda, sastavljen od dva lista koji se pilasto po obodu završavaju.Sazreli plodovi lako iz nje ispadaju.


26/49

26

Jezgra je dobro razvijena i u masi ploda sudjeluje 42,07%. Sadrži 64% masti, 17%bjelančevina, i 5,7 mg% nezasićenih masnih kiselina.

Pojedinih godina izražena je rodnost do 38 kg/stablo. Slabo formira izdanke, pa se možeuzgajati i kao stablašica na vlastitom korijenu. Dobrom agrotehnikom i pomotehnikom može seumanjiti alternativnost rađanja ove sorte, što joj je inače značajniji nedostatak.

Rimski lješnjak

Crveni lambert (Rotblattrige Lambert). To je sorta iz grupe lambertovih. Stablo srednje bujno,sa crvenim lišćem, dekorativno djeluje. U račvici ima 1 - 7 plodova. Omotač je duži od ploda.

Plod je sitan, 1,36 g, dimenzija 23 X 12 X 14 mm. Randman jezgre 48,52%.

Ljuska srednje tvrda, lijepog izgleda sa prugama. Lijep izgled jezgre.

Crveni lambert

Sun Giovani . Italijanska sorta. Stablo raste vrlo bujno, srednje širok grm, produktivan.Rano cvjeta sa izraženom homogamijom. Oprašivači su joj: tonda bjanka, tonda di điffoni,mortarela i dr. Rano sazrijeva.


27/49

27

Plod duguljast (indeks 0,76) sa dimenzijama: 22,3x18,4x15,4 mm. Omotač duži odploda, ljuska srednje tanka, svjetlokestenjaste boje, prugasta i pri vrhu maljava.

Jezgra je sa malo žilica, prilikom prženja se odvaja pokožica. Randman 46,2%.Dobra je sorta, daje malo izdanaka. Osjetljiva na neke bolesti i kasni mraz.

Sivri. Turska sorta. Stablo malo bujno, grm širok, produktivan. Rano cvjeta, protandrična je. Rano sazrijeva.

Plod izdužen (indeks 0,80) srednje krupan - 2,5 g, dimenzija 21,3x18,2x15,8 mm. Uračvici su 4 ploda. Omotač duži od ploda. Ljuska srednje debela, kestenjasta sa dvijeuzdužne brazde i neznatno prugasta.

Jezgra kod prženja ostaje čista. Randman jezgre 44,6%.Raširena u Turskoj zbog dobre kvalitete jezgre. Nedostatak je što se plodovi teško

oslobađaju iz omotača.

Pijemontski ( Tonda Gentile del a Longhe, T. G. del Piemonte). Italijanska sorta. Postalaod C. avellane. Ona je među zastupljenijim sortama u Italiji. Najviše je ima u provinciji Kuneo(Cuneo). Nedavno je unesena i uzgaja se kod nas na području Umaga i u drugimpodručjima.

Ima srednje razvijen grm, prijelazni oblik, formira izdanke. Srednje formira rese u grupama2 - 3. Faza cvjetanja je jako rano, dihogamija izražena - protoginična. Samosterilna je i saslabom je klijavošću peludi zbog čega je loš oprašivač. Oprašuju je sorte kutard rodni, negret,sorte postale od C. maxime i C. pontica.

Plodovi su okruglasti (indeks - 0,94) sa zaoštrenim vrhom. Masa ploda - 2,38 grama,dimenzije: 18,6x18,6x16,6 mm, pojedinačni ili u grupi 2 - 3. Omotač je koliko i plod ili dužiod njega, pri vrhu široko otvoren pa plodovi lako iz nje ispadaju. Ljuska je tanka (1,1 mm), al itvrda, do 47,08 kg na cm2 čvrstine.

Jezgra sadrži oko 72,3% ulja i 13,2 bjelančevina. Randman jezgre je do 58%. Za klimatskopodručjeozbiljnijih nedostataka ova sorta lijeske nema.

Tonda Gentile della Langhe

Okrugli bijeli (Tonda Biancha). Italijanska sorta. Bujnost srednja, grm raste na prijelazuizmeđu uspravnog i širokog. Osrednje je produktivna sorta. Faza cvjetanja rana, protandrična.

Dobri oprašivači: tonda rosa, mortarela, kampanika i dr. Sazrijeva kasno.Plod duguljast(indeks - 0,87), srednje krupan plod - 2,8 g,dimenzija 21,7x20,6x16,9 mm. Omotač ispodnivoa ploda, ljuska srednje tanka, kestenjaste boje sa prugama. Randman jezgre40,8%.Organoleptička ocjena dobra, mala rodnost ograničeno uzgajanje.


28/49

28

Okrugl i g i fonski (Tonda di Giffoni). Italijanska sorta. Stablo ne raste bujno,produktivno je. Prijelaznog oblika.

Plod okruglast (indeks -1), srednje krupan -2,4 g sa dimenzijama 19,0x20,7x18,2 mm. Uračvici su 2,8 ploda zajedno. Omotač duži od ravnine ploda. Ljuska srednje tanka, kestenjasteboje sa prugama i dvije brazde uzdužno.

Randman jezgre 60%, ljuska se odvaja pri prženju.

Ima dobru rodnost i kvalitetu plodova. Plodovi su traženi u industriji čokolade i k rema.Osjetljiva prema kasnim mrazevima. Tipična sorta za mediteransko područje.

Tonda Giffoni

Rimski ukusni (Tonda Gentile Romana, T. G. di Viterbo). Italijanska sorta, srednjebujnosti, prijelaznog habitusa, dobre produktivnosti. Faza cvjetanja srednje kasna, sa

promjenljivim karakteristikama - homogamija, protandrija ili protoginija. Oprašivači su: Tondadi Giffoni, Mortarela i dr. Sazrijeva početkom rujna.

Plod okruglast (indeks - 0,95), dimenzija 20,7x20,6x17,9 mm i srednje krupan - 2,7 g.Prosječno u račvici 2,7 ploda. Omotač je duži od ploda, l juska tanka, svije tlo kestenjasteboje, prugasta.Randman 45,0%. Kod prženja jezgri odvaja se pokožica.

Zbog kvalitete jezgri tražena je u industriji slatkiša.

Tonda Gentile Romana

Okrugli crveni (Tonda Rossa). Italijanska sorta, bujna, uspravno raste, srednjeproduktivna. Srednje cvjeta. Dihogamija: mohogamija - protandrija. Oprašivači: TondaBijancha, Tonda di Giffoni i Tonda romana. Vrijeme sazrijevanja - kasno.


29/49

29

Plod duguljast (indeks - 0,84), srednje krupan - 2,7 g, dimenzija 21,1x19,8x15,9 mm. Uračvici je prosječno 1,7 ploda. Omotač kraći od plodova. Ljuska srednje debela, smeđeboje sa prugama.

Jezgra sudjeluje sa 38,3% u masi ploda. Iako su dobre osobine kvaliteta jezgre i dobrarodnost, nedostatak je mali randman jezgre.

Trebizonda (Imperiale di Trebizonda, Kar idaty). Stara turska sorta. Raširena je u Turskojgdje je dobre rodnosti. Stablo je slabo bujno, a grm širok. Cvjeta srednje rano, protandrična je.

Peludatori su: Tonda romana, Palas i dr. Sazrijeva polovinom sezone za sortelješnjaka.

Plod okruglast (indeks - 1,15), masa ploda 2,6 g, sa dimenzijama 18,4x22,5 X 20,4 mm. Uračvici 2,9 plodova. Omotač je duži od ploda, ljuska tanka, lijepe boje.

Jezgra čista, 45,3%. Upotrebljava se za stolnu potrošnju i u industriji.

Vebsov (Webb's Preisnus). To je lambert hibrid. Srednje bujna. Rano cvjeta. Protandrična je. Srednje rano sazrijeva. Plod srednje krupan oko 2 g, dimenzije: 27x14x16 mm. Ljuskasrednje debela. Omotač duži od ploda. Randman jezgre - 46%.

Bolvijerov (W under von Bolhviller, Geante de Hale). Drvo visoko do 6 m i otporno nazimske temperature. Ima ovalne listove - 10 do 12 cm dužine i 7 do 8 cm širine. Plodovi su po2 - 4 zajedno. Omotač ravan sa plodom ili malo duži, s obje strane rasječena i po obodunazubljena dublje ili pliće. Cvjetanje je kasno - kraj siječnja i traje tri tjedna. Ženski cvijetovi se javljaju početkom ožujka. Ima puno resa i antere su bogate s peludi. Plod konusno okruglast(indeks - 0,85) u osnovi četvrtast, dužina 2 - 2,5 cm i širina 2,23 cm. Masa ploda 3,6 g.Ljuska svijetlosmeđa sa tamnijim prstenovima. Jezgra ukusna i ispunjava ljusku. Randman jezgre - 36,5%. Sazrijeva početkom rujna. Prilagođena kontinentalnoj klimi, pa je zato i sa vrlodobrom rodnošću.

Istarski dugi – populacija od Corylus maxima. Grm ove sorte je dosta bujan: više ide u širinu

nego u visinu, pa ima loptasti oblik. Ovo je najmasovnija sorta u Hrvatskoj, zastupljena je sa cca80% u svim plantažama. Široka rasprostranjenost uvjetovana je nekim njenim dobrimosobinama. U usporedbi sa nekim drugim sortama daje redovitiju i obilniju berbu, a manjestrada od lijeskotoča jer ima tvrdu ljusku. Ipak, ne ubraja se među visoko kvalitetne sorte, jerzreli plodovi teško ispadaju iz omotača, a randman jezgre nije najpovoljniji.

Prema vremenu cvjetanja ove sorte utvrđena je mogućnost njenog oprašivanja drugimsortama: odlično se oprašuje sortama apolda i bandnuss, vrlo dobro sortama northampthon,rimski lješnjak i ludolf, a slabo ju mogu oprašiti sorte princess royal i comune.

Omotač je duži od ploda. Vrh mu je nazubljen, sužen i savijen, tako da se plod ne vidi.Omotač je sastavljen od 2 lista, koji su s jedne strane spojeni.

Plod istarskog dugog je krupan, ovalno duguljastog oblika, pravilno zasvođen. Kapica mu jevelika, okruglog oblika, pravilno zasvođena. Pupak je izražen samo na pojedinim plodovima.

Prosječne biofizičke osobine ploda su: masa ploda 3,437 g, dužina 26,240 mm i širina20,130 mm. U grozdu ima od 1 do 10, a najčešće 2 ploda (28,030%).

Ljuska ploda je tamno smeđa, s tamnijim prugama. Vrh ploda je prekriven sivim dlačicama,koje ponekad dopiru do njegove sredine. Šav je slabo izražen. Debljina joj iznosi 1,430 mm.

Pokožica jezgre je tamnosmeđa i glatka. Pelikula je tanka i lako se odvaja od glatke jezgre.Jezgra je krupna, izdužena, sa izraženim šiljkom. Biofizičke osobine su: masa 1,492 g,

dužina 19,768 mm, širina 13,806 mm, a prosječan randman joj je dobar i iznosi 43,489 %.Jezgra sorte istarski dugi sadrži: sirovih masti 64,38%, bjelančevina 16,62% i invertnog

šećera 3,34%.List je velik, neprevilnog okruglog oblika, bez izraženog šiljka.


30/49

30

Grm istarskog lješnjaka

7. PODIZANJE PLANTAŽA LJEŠNJAKA

Za podizanje plantaža lješnjaka poduzimaju se sve organizacijske tehničke mjere kao i koddrugih voćaka, jer od pravilnog podizanja zavisi i ekonomski efekt proizvodnje. Kad je riječ o

ovoj kulturi smatramo da je posebno značajna studija o ekološkim uvjetima, naročito o klimi.Treba usaglasiti čimbenike klime lokaliteta sa biološkom prirodom sorte.

PRIPREMA ZEMLJIŠTA

Masa korijena lješnjaka nalazi se na dubini između 10 i 40 cm. Na rasprostranjenostkorijenove mreže značajan utjecaj imaju fizičke osobine zemljišta. Na plodnom zemljištu lješnjakima gustu i isprepletanu korijenovu mrežu koja zauzima veću površinu, a osnovna masakorijena nalazi se do 40 - 50 cm dubine (oko 80%). Pojedine žile prelaze i dubinu od 70 cm.Laterarno prostiranje je u odnosu obujma krune, samo manji dio korijena prelazi taj obujam.Odmah uz deblo u prvom metru nalazi se više žila nego u drugom; sa udaljavanjem od deblasmanjuje se broj žila.

Zemljište za plantažu lijeske priprema se na cijeloj površini i na dubini do 60 cm, što zavisiod njegovih fizičkih osobina.


31/49

31

Rigolanje cijele površine može se izvesti na klasičan način uz primjenu teških traktora iplugova rigolera. U novije vrijeme se preporučuje priprema zemljišta podrivanjem podrivačima.Najbolje su se pokazali podrivači vibratori, odnosno podrivači sa vibrirajućim radnim tijelom.Ovakva priprema zemljišta ima neke prednosti, jer se zemljište ne prevrće, a rastresa se nacijeloj dubini koja se želi. Na ovaj se način povećava zapremina zemljišta, to doprinosipoboljšanju vodnog i zračnog režima zemljišta, kao i opće poroznosti.

U nekim slučajevima zemljište se mora pripremati kopanjem jamica. Za tu svrhu mogu sekoristiti svrdla sa vlastitim pogonom ili priključene na traktor.

Na strmom zemljištu moraju se izgraditi terase.

Agromeliorativna gnojidba

Agromeliorativna gnojidba je zahvat koji se izvodi u sklopu svih operacija u neposrednojpripremi zemljišta. Sigurno je da od plodnosti zemljišta zavisi i uspjeh u uzgajanju lješnjaka. On je vrlo zahvalan na sva dodatna ulaganja oko poboljšanja kvalitete zemljišta.

Određivanje količine organskih i mineralnih materija koje treba zemljištu dodati vrši se premazemljištu, odnosno prema rezultatu analize zemljišta. Organske materije se nadoknađuju

dodavanjem stajnjaka, komposta, t reseta, uzgajanjem biljaka za zelenu gnojidbu i dr.Unošenje mineralnih gnojiva, odnosno pojedinih hraniva zavisi od toga da li je zemljište unjima siromašno ili nije. Prema iskustvu iz SAD (Oregon) agromeliorativnom gnojidbom uzemljište koje sadrži do 7,5 mg na 100 g zemljišta K2O unosi se 330 do 450 kg K2O, akozemljište sadrži 7,5 do 15 mg na 100 g zračno suhog zemljišta 325 do 330 kg K2O. Uzemljišta sa preko 15 mg nije potrebno unošenje kalija.

Pri agromeliorativnom gnojenju za lješnjak treba se pridržavati onih normi ko je su dateza orah.

IZBOR SORTI LJEŠNJAKA

Za proizvodnju plodova lješnjaka mora se predvidjeti odgovarajući sortiment. Prilikomizbora sorti mora se voditi računa o nizu čimbenika. Potrebno je poznavati biološku prirodusorti i nj ihovo ponašanje prema uvjetima sredine. Veliki značaj ima i tržište, odnosno namjenaproizvodnje. S tim u vezi razlikuju se sorte sa plodovima prikladnim za različite namjene: zastolnu upotrebu, za industriju (kreme) i kombiniranu namjenu.

Napominjemo da je lješnjak pomološki nedovoljno obrađen; zbog toga se pojavljujuslučajevi da ista sorta ima u jednom kraju zemlje jedno ime, a u drugom drugo, što predstavljapoteškoću o kojoj treba voditi računa.

Nisu bez utjecaja pri izboru sorti ni druge osobine: period ranog stupanja u rod, obilno iredovno rađanje, kvaliteta plodova, oslobađanje iz omotača, otpornost prema bolestima,nametnicima, suši i sl., homogamija, autofertilnost ili interfertilnost. Faza cvjetanja je značajnoobilježje (cjenjenije su sorte koje su kasnocvjetne). I plodovi se više cjene ako su

ujednačeniji po obliku i ispunjeni jezgrom.Za industriju čokolade, krema i dr. plodovi trebaju biti sitniji do srednje krupni, okrugli iliovalnog oblika, tanke ljuske i s visokim randmanom jezgri. Jezgra treba biti pravilna i da sepokožica lako odvaja prilikom prženja.

Plodovi za potrošnju kao stolno voće trebaju biti što krupniji, atraktivnog izgleda i oblika.Pri izboru sorti treba imati na pameti da su najznačajnija svojstva: rodnost, bujnost, oblik

ploda, randman jezgri, odvajanje omotača (kupole), veličina ploda i otpornost na negativnetemperature.

Ocjena krupnoće plodova prema namjeni je nejednaka, što se vidi iz slijedeće tablice.

Tablica 15. Slaganje plodova nejednake krupnoć e prema namjeni


32/49

32

Odličnu kvalitetu označava (5), vrlo dobar(4), dobar (3), dovoljan (2) i ne zadovoljava (1).

POZNAVANJE SORTI LJEŠNJAKA U POGLEDU OPLODNJE

Odnosi oplodnje su slabo proučavani kod lješnjaka i utoliko je ovaj problem složeniji. Unašim uvjetima malo je podataka koji se odnose na ovu problematiku.

Lješnjak je jednodoma voćka, što znači da su mu muški i ženski gametofiti razdvojeni.Pored toga kod njega je moguća protoginija, protandrija i homogamija. Ova fiziološka svojstvasu uvjetovana nasljedna osnova, a na nju utječe i klima područja. Kad bi postojala pravilnost upojavi protoginije i protandrije kod iste sorte po godinama i u određenim klimatskim uvjetima,ovaj problem ne bi bio toliko težak, lako bi se napravile kompatibilne kombinacije sorti. Sortelješnjaka su samobesplodne - autosterilne, a postoje i inter - sterilne kombinacije. U poslijednjevrijeme je sve više podataka koji informiraju o ponašanju pojedinih sorti u pogledu odnosaoplodnje. U SAD su opovrgli da su sorte lješnjaka autofertilne. Kod nas je Madić, 1969,1971. na ovom problemu dao značajne rezultate i skrenuo pažnju da su sorte lješnjakaautosterilne. Poslije njega do istih zaključaka su došli Manušev (1972) i S. Lukić (1981).

Poslije korekcije sorti u pogledu odnosa oplodnje u Americi su povećali prinos sa jednena 3 - 3,5 tone/ha. To su isto postigli u Italiji i Španjolskoj - od 0 ,7 do 3 t/ha.

Na plantaži trebaju biti zastupljene sorte: glavne, dopunske i sorte oprašivači. Glavnesu sorte najzastupljenije. Treba nastojati kombinirati glavne sorte koje se međusobno oprašuju,što nije moguće uvijek, pa se traže dopunske sorte radi peludizacije, ali pri tome ne trebaizbjegavati, makar u manjem obujmu, i sorte oprašivače.

Teško je preporučiti odnos ovih sorti, ali, prema iskustvu proizvođača iz Španjolske sorteoprašivači ne trebaju biti zastupljene više od 25%. Autofertilne sorte mogu se uzgajati i u čistimnasadima, iako su ostvareni veći prinosi u kombinaciji više sorti. Oprašivače postavljati na

udaljenosti do 30 m. Iako vjetar prenosi pelud i do 1 kilometra, daleko bolji se rezultati postižukad su oprašivači na manjem razmaku. U Španjolskoj se podižu plantaže gdje je jedna sortazastupljena sa najviše 43%. U Francuskoj se predlaže za jednu sortu 20 - 30% oprašivača.

Zbog složenosti cvjetanja, oplodnje kao i nedovoljnog poznavanja odnosa između sort ipreporučuje se uzgajanje više sorti u plantaži.

IZBOR SADNICA LJEŠNJAKA

U praksi se koriste kvalitetne sadnice proizvedene kalemljenjem ili jednim od vegetativnihnačina. Sadnice obavezno nabavljati od ovlaštenog proizvođača, čija je proizvodnja podkontrolom.

Sadnice moraju biti odabrane s posebnom pažnjom. Treba obratiti pažnju na razvijenostkorijena, zdravstveno stanje i identičnost sorte. Pogreške pri izboru mogu dovesti do vrlonepovoljnih posljedica. Ove posljedice su kod lješnjaka teže nego kod drugih voćaka, zbogspecifičnosti cvjetanja i procesa oplodnje.

Sadnice lješnjaka proizvedene vegetativnim putem vrlo često su s nedovoljno razvijenimkorijenom. Takve sadnice u prvoj godini se slabije primaju i sporo razvijaju. Sadnice saskladnim razvojem nadzemnog dijela i korijena bolje su od onih kod kojih korijen nije razvijen,a nadzemni dio jest. Za komercijalne nasade preporučuju se sadnice proizvedene kalemljenjemna div lješnjaku - C. colurni, jer su uvijek sa razvijenijim korijenom.

RASPORED SORTI LJEŠNJAKA U PLANTAŽI

Prema istraživanjima mnogih autora sorte lješnjaka su autosterilne, čak se nalaze igrupe sorti koje su inkopatibilne između sebe. Od sorti koje su izabrane planom za

Promjer ploda (mm) Za industriju Za konzumacijupreko 18 1 5od 16,5 do 18 3 4od 15,5 do 16,4 5 3od 13,1 do 15,4 4 2sitniji od 13,0 2 1


33/49

33

odgovarajuću plantažu, već prema odnosima oplodnje, moraju se sorte ukomponirati tako dase vodi računa o nekim praktičnim razlozima. Naime, uvjek treba da je jedne sorte paran brojredova, naročito ako se kombiniraju ili moraju kombinirati sorte čiji plodovi sazrijevaju ranije sasortama čiji plodovi sazrijevaju sasvim kasno. O drugim se momentima vodi računa već priizboru sorti u fazi cvjetanja (podudarnost) i sl.

RAZMAK STABALA U PLANTAŽI

Već je istaknuto da se sorte lješnjaka razlikuju po bujnosti. Po ovoj osobini segrupiraju u nekoliko grupa: kržljave (trebizondski); malo bujne (pijemontski, dugi španjolski);srednje bujne (barcelona, eugenija); bujne (negret, kosford) i vrlo bujne (halski div). Osimnasljedne osnove, na bujnost utječe i bujnost podloge, kao i niz drugih čimbenika: plodnostzemljišta, padaline, primjena agrotehničkih i pomotehničkih mjera, zašti ta i dr.

Navedene čimbenike treba uzeti u obzir kad se određuje hranljivi prostor za stabla uplantaži. Pored toga i primjena mehanizacije može utjecati na veličinu razmaka stabalalješnjaka u plantaži. Maksimalna mehanizacija u proizvodnji plodova lješnjaka uvjetovana je ioblikom krune. Bolje se mehaniziraju procesi proizvodnje u nasadima sa stablašicama i sa

većim razmakom.

Nasad lješnjaka u obliku stablašica

Razmak sadnje pri podizanju plantaže lješnjaka treba usaglasiti sa važnijim faktorima

od kojih to zavisi. To su zemljište, bujnost sorti, osobine stabla (grm ili stablašica), pa ikonfiguracija zemljišta.

U donjoj tablici dat je pregled razmaka u zavisnosti od navedenih čimbenika kojepreporučuje Karlone (1962).

Stablašice se uzgajaju na manjem razmaku (prosječno 5x6 m), i to najbolje da se sadnjaobavi u kvadrat ukoliko je ravna površina, na nagnutim površinama razmak je 4x5 m. Razmacisu veći ako se lješnjak uzgaja kao grm, 7x8 m.


34/49

34

Tablica 16. Pregled razmaka za lješnjak u zavisnosti od nekih č imbenika

Zemljište Bujnostsorte

Osobinastabla

Razmak (m)

ravnapovršina

nagib

Siromašno mala stablašica 4x5 3x4

Srednje mala stablašica 4x6 4x5Plodno bujna stablašica 6x7 5x6

Siromašno mala grm 5x7 4x6

Srednje mala grm 7x8 5x6

Plodno bujna grm 9x8 6x7

Prema Kovačeviću (1955) mogu se koristiti različiti razmaci za lješnjak.U Francuskoj lješnjak se uzgaja na razmaku 5x5 m (Barbeau, 1973), a u Italiji na razmaku

4 X 6 m, u redu je manji razmak. U Oregonu je znatno veći ovaj razmak 6 X 6 m; 7,5 X 7,5 m, što

zavisi od podloge. U Njemačkoj lješnjak se uzgaja, ako je podloga C. colurna, na razmakuu8x4 m. Bilo je slučajeva da se poslije 24 godine kad je razmak iznosio 4 x4 m, morao vaditi -krčiti svaki drugi red. Lješnjak je heliofit i zbog toga traži i veći razmak.

Visina prinosa po 1 ha zavisi i od broja stabala.U donjoj tablici daje se pregled prinosa u zavisnosti od hranljivog prostora.

Tablica 17. Utjecaj razmaka na prinos kg/ha

Starost Razmak (m)

nasada 4,5x4,5 6x6 7,5x7,5

3 58,7 18,2 9,44 353,5 120,2 94,5

5 530,5 247,8 165,3

6 1029,8 382,7 336,2

7 1586,2 765,4 607,9

8 1870,4 691,3 683,5

9 1283,6 840,3 516,3

10 1283,6 1042,8 588,3

11 1971,0 2530,1 1604,2

Ukupno: 11122,5 6638,6 4510,6

Kako se iz tablice vidi, najveći je prinos postignut u gustom sklopu 4,5x4,5 m. Već u 8.godini je ostvaren prinos od 1,87 tona.

Na bazi iznesenih činjenica teško se može predložiti jedan standardan razmak, budući daon zavisi od mnogih faktora o kojima se mora voditi računa u svakom konkretnom slučaju. Zbogtoga smo mišljenja da za stablašice treba dati veći razmak, orijentaciono 6 X 4 m, 6 m izmeđuredova, a 4 m u redu, a za grm na vlastitomom korijenu 5,5 x5,5 m. U prvom slučaju je višestabala za oko 27%.

TEHNIKA SADNJE

Na prvi pogled izgleda da nema razlike u načinu sadnje sadnica lješnjaka i drugih voćaka.Međutim, postoje neke specifičnosti u odnosu na druge voćke. Budući da lješnjak vrlo rano


35/49

35

počinje vegetirati, on praktično ima kratak period mirovanja, a to znači da je neusporedivobolje da se sadnja obavi u jesen, i to rano, nego u proljeće.

Nikako ne treba sadnice saditi dublje nego što su bile u brazdi. Preduboko zasađenasadnica gotovo 2 - 3 godine, ne raste, to znači da i kasnije prorodi.

Izgled plantaže lješnjaka uzgajanih u obliku stablašica

8. PROGRAM RADOVA DO STUPANJA PLANTAŽE LJEŠNJAKA U PERIODRODNOSTI

FORMIRANJE KRUNE

Prema biološkoj prirodi lješnjak formira grm, zbog čega se nekad prednost davala ovomobliku krune. U Europi dominira grmast oblik uzgajanja lješnjaka koji se formira sadnjom 3 - 4sadnice na jednom sadnom mjestu. Lješnjak formira mnogo izdanaka koji povećavaju grm.Pogrešno se pripisuju neka svojstva grmu, a u stvari su samo privremenog karaktera. Po nekimautorima grm je rodniji. No, to je samo u prvim godinama, jer je lješnjak na vlastitom korijenu, paprije prorodi. Međutim, ovaj oblik uzgajanja je sa manjim brojem stabala po ha, i kad seobračun prinosa izvrši po jedinici površine, tada je prinos manji kod grma nego kod

stablašice, naravno ako je ista sorta.


36/49

36

Kruna u obliku grma

Poslije 10 - 12 godina grm počinje, zbog fizioloških promjena u formiranju cvijetnih pupoljaka,da se u pogledu rodnosti i vegetativnog porasta drugačije ponaša. Opada rodnost, smanjuje sevitalnost. Zbog toga se nameće potreba za intenzivnijom proizvodnjom, a to znači i većimtroškovima proizvodnje. Pored toga i primjena mehanizirane berbe je otežana, štoposkupljuje proizvodnju plodova.

Među značajnijim promjenama u procesu proizvodnje lješnjaka svakako je napuštanjegrma i prelazak na stablašice kao uzgojni sustav sa različitim oblicima krune. Najčešće je oblikkrune vaza, ali se ne isključuju i ostali oblici.

Moguće je da se od sadnica sa podlogom C. colurne formira grm sa 3 - 4 osnovne granenastale od isto toliko sadnica koje treba zasaditi na svakom sadnom mjestu. Smatra se da jeovaj način formiranja oblika relativno skup i da nema opravdanja.

U novopodignutim nasadima lješnjaka sve je više stabala s deblom od oko 50 - 80 cm ikrunom u obliku vaze sa 3 - 4 grane. Na ovaj način se lješnjak počinje uzgajati u Europi i SAD(Oregon i Washington). Mnogi autori ističu da su na ovaj način troškovi proizvodnje lješnjakamanji. Prednosti stablašice nad grmom se mogu ovako definirati: stabla bolje koristesvjetlost; veća je produktivnost rada; moguća je maksimalna primjena mehanizacije; manji sutroškovi proizvodnje.


37/49

37

Plantaža lješnjaka u obliku stablašica u 5. godini

Formiranje vaze kod lješnjaka

Ova kruna, kao i kod drugih voćaka, nema provodnice. Najčešće ima 3 - 4 osnovne grane.Prilikom formiranja krune na određenoj visini za deblo ostavi se dio s pupoljcima iz kojih će serazviti osnovne grane.

Kruna u obliku vaze: rezidba na kraju druge godine (lijevo) i izgled u toku vegetacije (desno)

Zbog bolje veze osnovne grane sa deblom treba između osnovnih grana ostavljati 15 - 20cm, tj . ne preporuča se ostavljanje za osnovne grane ljetnih izdanaka jedan iznad drugog,budući da se s vremenom grane toliko približe da izgleda kao da su iz jednog mjesta. Osnovne


38/49

38

grane trebaju biti ravnomjerno raspoređene u prostoru. Na svakoj primarnoj osnovnoj graniformiraju se po 3 - 4 sekundarne grane koje su postavljene tako da je, prva od osnoveudaljena oko 30 cm, druga od prve 50 - 100 cm, a treća od druge kao druga od prve. Prvaserija sekundarnih grana je između svake osnovne grane, druga serija suprotno prvoj, atreća suprotno drugoj seriji.

U periodu formiranja krune značajno je da se sve grane ravnomjerno razvijaju. U ovom seperiodu rezidba sastoji u blagoj intervenciji - uklanjaju se ljetni izdanci koji smetaju jedandrugom i oni koji se razvijaju u unutrašnjosti krune. Osim toga mogu se skraćivati i oni ljetniizdanci koji su izuzetno bujniji od drugih.

Formiranje drugih oblika krune lješnjaka

Grm . Od drugih oblika krune već je spomenut grm. Odmah nakon sadnje sadnica seskraćuje na 15 - 30 cm. Iz korijena će se razviti izdanci od kojih se ostavlja 3 - 4 za osnovnegrane. Broj osnovnih grana u grmu zavisi od bujnosti sorti, ali ih se ostavlja onoliko koliko jepotrebno da se ne umanji opći porast. Budući da se izdanci stalno formiraju, njih treba uklanjatiredovito, samo se ostavljaju oni izdanci koji su potrebni za formiranje grma. Praktično u toku

formiranja rezidba se svodi na prorijeđivanje.Grmasta vaza. Ovaj oblik krune je prijelaz između vaze i grma. Prilikom sadnje se

zasade 3 - 4 sadnice. U pravcu međuredova se okrenu dvije i dvije na rastojanju od oko 40cm. Sadnice su zasađene malo ukošeno, tako da čine široku vazu već od prve godine.Ukoliko se lješnjak uzgaja po ovom načinu, bolje je da su sadnice na podlozi C colurna, jerneće formirati izdanke. Ovaj se način danas malo prakticira.

Kruna lješnjaka u obliku grma

Lješnjak sa visokim deblom


39/49

39

Mogu se formirati i ostali oblici krune. Čak se može formirati i palmeta sa kosimgranama, kao i drugi razni oblici, ali su iskustva sa njima skromna.

DRUGI RADOVI U PLANTAŽI LJEŠNJAKA DO STUPANJA U ROD

U komercijalnoj plantaži lješnjaka obavljaju se uglavnom svi radovi koji se inače izvodei u drugim voćnim plantažama. Nije potrebno da se smanjuje intenzivnost proizvodnjelješnjaka. Ukoliko do toga dođe, neminovno se to odražava na financijskom rezultatu. Našaiskustva sa uzgajanjem lješnjaka su skromna, pa se koriste iskustva stečena u drugimzemljama i pod drugim uvjetima. Primjenjujući tuđa iskustva u proizvodnji l ješnjaka, treba ih unašim uvjetima provjeravati dok se ne dođe d

Documents

UZGOJ LJEŠNJAKA-knjiga