ODVJETNIK 2-2020

1

Sadržaj

UVODNIK

Josip Šurjak, predsjednik HOK-a 2

IZ HOK-a

Online tečaj: Podnošenje zahtjeva Europskome sudu za ljudska prava

i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 4

Predsjednik CCBE-a pisao visokim europskim dužnosnicima o problemima

odvjetnika u pandemiji koronavirusa 11

ČLANCI I RASPRAVE

Jadranko Jug: Novela Zakona o parničnom postupku iz 2019. godine 12

Iris Gović Penić: Pregled nekih od značajnijih izmjena i dopuna ZPP-a 34

Antun Šagovac: Pravo na naknadu za faktično izvlaštenu nekretninu

i zastara potraživanja na ime naknade 54

Davor Jelić: Pravo na naknadu troškova upravnog spora u svjetlu odluke

Ustavnoga suda Republike Hrvatske, posl. broj U-III-2086/2018. 66

ENGLESKI ZA ODVJETNIKE

To furlough or not to furlough? 76

HRVATSKI ZA ODVJETNIKE

Pravilna upotreba brojeva 1, 2, 3, 4 78

PRISEGE

Prisege dane 19. veljače 2020. 80

Prisege dane 11. ožujka 2020. 82

IN MEMORIAM

Domagoj Matejčić 84

ODVJETNIK 2-2020

2

Uvodnik

Glasilo-Časopis Hrvatske odvjetničke komore, Zagreb, 2 - 2020., god. 93.Journal of the Croatian Bar Association, Zagreb, 2 - 2020, annual fi le 93

Uredništvo Zagreb, Koturaška cesta 53/IItel: 6165 207; fax: 6170 838e-mail: hok-cba@hok-cba.hr

Prodaja oglasnog prostora-marketing1/1-6.800,00 kn / 1/1 (omot)-7.800,00 kn / 1/2-3.800,00 kn

IzdavačHrvatska odvjetnička komora, ZagrebKoturaška cesta 53/IItel: 6165-200; fax: 6170-686

www.hok-cba.hr

IBAN HR66 2360000-1101268409 Godišnja pretplata za tuzemstvo 200,00 kn, za in ozem stvo 40 eura,pojedinačni broj za tuzem stvo 40,00 kn, za inozemstvo 8 eura.Copyright © Hrvatska odvjetnička komora 2008.Niti jedan dio ove publikacije ne smije se objaviti bez posebnog odobrenja izdavača.

Svi potpisani tekstovi odražavaju stavove i mišljenja isključivo njihovih autora, a ne Hrvatske odvjetničke komore,

urednika i Uredništva Časopisa-glasila „Odvjetnik”. Uredništvo zadržava pravo objave primljenih materijala u časopisu

i/ili na web stranici HOK-a. Materijali objavljeni na web stranici ne honoriraju se.

Prvi broj časopisa „Odvjetnik” objavljen je 25. studenoga 1927. godine. Prvi urednik bio je dr. Ivo Politeo.

„Odvjetnik“ je i stvarni sljednik „Pravnika“ – glasila kluba odvjetnika u području odvjetničkog odbora u Osijeku koji

je izlazio od 1913. do 1914. godine a urednik glasila bio je dr. Hugo Spitzer.

Glavni i odgovorni urednik: Josip Šurjak, odvjetnik, Zagreb Urednik: Igor Hrabar, odvjetnik, Zagreb Izvršna i grafička

urednica: Nataša Barac, Zagreb, Koturaška cesta 53, tel: 6165 218, fax: 6170 838, e-mail: hok-cba@hok-cba.hr, natasa.

barac@hok-cba.hr, Uredništvo: Leo Andreis, dr. sc. Atila Čokolić, Višnja Drenški Lasan, Davor Bubalo, Maša Gluhinić,

Mario Janković, Mladen Klasić, dr. sc. Tin Matić, Sanja Mišević, Ingrid Mohorovičić-Gjanković, Matija Potočnjak, Robert

Travaš – odvjetnici, Mato Arlović, sudac Ustavnog suda RH, mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinja Županijskog suda u

Zagrebu, mr. sc. Hrvoje Momčinović, sudac Ustavnog suda u m., Dražen Tripalo, sudac Vrhovnog suda RH, Arno Vičić,

odvjetnik u m., Mladen Žuvela, sudac Ustavnog suda u m., Lektor: Zvonko Šeb, Tisak: Kerschoffset d.o.o., Zagreb,

Grafička priprema: P.L. Studio, Zagreb. Fotografije: Grgur Žučko, Nataša Barac, Sanja Mišević.

ODVJETNIK 2/2020.

Što to žele odvjetnici? (po treći put)

Poštovane kolegice i kolege, dragi čitatelji,zaista što to žele odvjetnici? Ili kako je ko-lega dr. Ivo Politeo postavio pitanje u uvod-niku Odvjetnika 1940. godine: Što hoće pravi odvjetnici?Posebno u ovom nestabilnom vremenu „korone“, u vremenu promjena načina živo-ta, ali i načina poslovanja, dakle u promjeni načina zarađivanja za svoj kruh svagdašnji. A iz povijesti društvenih odnosa znamo da čovjeka najviše određuje način na koji zara-đuje za svoj kruh.I onda odjednom peta dimenzija vlasti, koju Montesquieu nije predvidio, naloži nam da ostanemo doma, da sudnice budu zatvorene, da se u naše odvjetničke urede

ne dolazi, da stranke nemaju prava na prav-nu pomoć, da je zdravlje ispred svega, da se kotač ubrzane svakodnevice usporava a zapravo gotovo zaustavlja. A u tom zaustavljanju vrtnje životnih od-nosa svjesni smo kao odvjetnici, da se utr-njuju i ljudska prava i slobode, sve u cilju zaštite zdravlja cjelokupne svjetske popu-lacije, možda prvi put globalno u ukupnoj povijesti čovječanstva. Mi kao odvjetnici uvijek i svugdje u svijetu štitimo interese stranaka, običnih ljudi ali i organizacijskih oblika djelovanja i poslo-vanja tih istih ljudi. Malih i velikih. Zato smo svjesni da je Društvo šira i dublja kate-gorija od Države. Interese Države štiti dr-žavno odvjetništvo. A mi štitimo Društvo u cjelini, kroz obranu interesa pojedinca i udruživanja pojedinca u poslovne i ine

Piše:

Josip Šurjak, predsjednik HOK-a

ODVJETNIK 2-2020

3

Uvodnik

oblike, kakvi god oni jesu u svojim različi-tim oblicima registriranja i djelovanja. Jer smatramo da bi zakoni trebali biti primjena zdravog ljudskog uma. I nužnosti održava-nja Kontinuiteta reda.I upravo zato smo prvi reagirali u pravosu-đu kada smo 12. ožujka 2020. poslali dopise Ministarstvu pravosuđa i Vrhovnom sudu Republike Hrvatske s molbom da djeluju u smjeru predviđanja nespornih događaja koji su se nazirali u pravosuđu na obzorima „korone“. Pa smo 18. ožujka 2020. opet prvi inicirali donošenje zakona o interventnim mjerama u bitno drugačijem obliku od ono-ga sadržaja koji je usvojen mjesec dana kasni-je, tada već u nevrijeme. Pa smo početkom travnja ove godine prvi inicirali i obrazložili prijedloge za pokretanjem e-rasprava (na da-ljinu), s vrlo jednostavnim tehničkim poma-galima, koja ne zahtijevaju velika ulaganja, već tiho stupaju u već pristiglu budućnost. Nismo to predložili i obrazložili samo zbog vremena „korone“, već zbog nespornih teh-noloških promjena koje su već ovdje među nama, a koje će prilično promijeniti naš kruh koji jedemo u odvjetništvu. Jer znamo da je pokretanje i osuvremenjivanje pravosu-đa u interesu Društva.Stoga se ispričavamo svima onima koje smo uznemirili svim naprijed navedenim inici-jativama i prijedlozima, jer znamo da oni nisu redovni i uobičajeni, pa posve razumi-jemo da je to moglo dovesti do poremećaja tradicionalne uobičajenosti. Tradicionalna uobičajenost ima svoj ritam koji s naporom razumijemo, ali samo do one mjere koja ne ugrožava Društvo. Stoga smo reagirali in-stitucionalno. Između ostalih razloga, zato postoji naša Komora, i odvjetništvo kao ustavna kategorija.Komora koja podjednako služi za zaštitu od-vjetništva i zaštitu interesa stranaka. I zato postoj i unutar Komore, uz ostalo, i Odvjet-

nička akademija, i Disciplinsko tužiteljstvo, i Disciplinski sud, i radne grupe za predla-ganje zakona, i sva druga tijela koja nisu mi-rovala prethodna tri neuobičajena mjeseca zaustavljenog djelovanja institucija.Nadalje, ispričavamo se i svima onima koje smo sa svojim inicijativama i prijedlozima zatekli izvan njihovih mjesta prebivališta, pa nisu mogli obavljati svoje obveze i duž-nosti, jer su ih naše inicijative možebitno uznemirile. Mi smo smatrali u tim inici-jativama da se na tom putu u tehnološku budućnost može koristiti sadašnjost kao temelj, i da isti put nije pogibeljan, iako je strm i zahtijeva potrošnju energije. Stoga se nadamo da su sada svi sretno dohvatili ba-rem sadašnjost, u kojoj će djelovati ne samo u okviru nadležnosti koja im je zadana, već i u smjeru tehnološke budućnosti.No bez obzira na Sfi nge tradicionalizma, nužnost nam je i dalje davati inicijative pravosuđu, smatrajući da će to dovesti do promjena koje će biti korisne pravosuđu pa samim time i Društvu. Stoga pozivam sve kolege odvjetnike da nam se pridruže u našoj Komori, u radu i djelovanju, jer ih nismo niti prestali poziva-ti sve ovo vrijeme trajanja svojih mandata. Od letargije nitko nema koristi, osim mož-da onih kojima su primanja stalna, redovna i zagarantirana. A nama odvjetnicima to svakako nisu.Evo ponovno smo na kraju početka pitanja (mog sugrađanina) dr. Ive Politea iz sredine prošloga stoljeća: Što to žele pravi odvjet-nici? Učinkovito pravično pravosuđe uz teh-nološki napredak, bogatstvo društvenih odnosa, stabilni poredak Države u kojemu smo nezavisni u djelovanju, a sve u cilju za-štite interesa pojedinca i prosperiteta Druš-tva u cjelini.

ODVJETNIK 2-2020

4

Iz HOK-a

Piše: Sanja Mišević,

odvjetnica u Osijeku

Online teËaj: Podnošenje zahtjeva Europskome sudu za ljudska prava i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

1. UvodMožda nikad bolje vrijeme za reći nešto o online tečaju…Hrvatska odvjetnička komora organizirala je u veljači ove godine, sada već drugi put, online tečaj za svoje članove-odvjetnike, o podno-šenju zahtjeva Europskome sudu za ljudska prava u Strasbourgu. U vrijeme održavanja uvodnog sastanka u prostorijama HOK-a, zasigurno je bilo malo onih koji su mogli pretpostaviti da će online učenje uskoro po-stati nužda u Republici Hrvatskoj, a sve zbog jeka pandemije koja vlada u vrijeme kada s čitateljima našeg časopisa želim podijeliti sve blagodati učenja na daljinu, te ih ohrabriti da prihvate ovaj način učenja. I doista, sada kada je pravosuđe naše države prisiljeno „voziti u leru“, idealna je prilika za svrnuti misli s glo-balne pandemije i nešto naučiti.

Još me jedan razlog ponukao da se osvrnem na ovu temu baš sada. Naime, fokus tečaja su ljudska prava, a fokus i mog zanimanja trenutačno, s obzirom na stanje u Republici Hrvatskoj zbog globalne pandemije izazva-ne COVID-19, ljudska su prava. Naime, svjedoci smo ograničenja kretanja, ogra-ničenja slobode tržišta rada, kao i kretanja robe i usluga, i sličnih.Europski sud za ljudska prava nastao je kao reakcija europskih zemalja na događanja tijekom Drugoga svjetskog rata, sa svrhom sprječavanja bilo kojeg vida totalitarizma, fašizma i sličnog. U tom kontekstu zasigur-no nije naodmet kritički promišljati jesu li mjere koje su poduzele europske države proporcionalne svrsi, sprječavanju širenja zaraze i suzbijanju iste. Također, jesu li za-dovoljene procedure koje se moraju poštivati

ODVJETNIK 2-2020

5

Iz HOK-a

krug država, a nadležnost Europskoga suda za zaštitu ljudskih prava, koji Konvenciji daje snagu kroz vođenje sudskih postupa-ka, osim na države članice Europske unije prostire se i na sve države koje su ratifi cirale Konvenciju.Konvencijom su utvrđena prava i slobode koje su države potpisnice dužne jamčiti svakome. Pri tome, države potpisnice ima-ju primarnu ulogu i odgovornost za zašti-tu konvencijskih prava, kao i za adekvatnu korekciju mogućih povreda, koje se načelo naziva načelom supsidijarnosti. To podra-zumijeva i da se stranke Europskome sudu za ljudska prava mogu obratiti tek nakon što iscrpe domaća sredstva pravne zaštite. Odbor ministara je tijelo zaduženo za pra-ćenje izvršenja odluka Europskoga suda za ljudska prava.Republika Hrvatska punopravna je članica Vijeća Europe od studenoga 1996. godine. Pridržavajući se konvencijskih odredbi, svakodnevno se educirajući (pa i kroz ovaj tečaj), te uredno izvršavajući odluke Eu-ropskoga suda za ljudska prava, Republika Hrvatska aktivno pridonosi djelotvornom radu Suda.

3. Pravilo 47. Poslovnika Europskoga suda za ljudska pravaPretpostavke za pravilno popunjavanje obras-ca zahtjeva sadržane su u pravilu 47. Poslovni-ka Suda koji donosi plenarna sjednica Suda u skladu s ovlastima propisanima u članku 25. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Najznačajnije izmjene Poslovnika Suda koje se tiču pravila 47. usvo-jene su u svibnju 2013. godine, a stupile su na snagu 1. siječnja 2014. godine. Izmjene unose dvije bitne novine:– zahtjev se podnosi isključivo na službe-

nom obrascu Suda– samo pravilno popunjen obrazac uz

kod ograničenja temeljnih ljudskih prava i sloboda?! Vrijeme je zasigurno saveznik is-pravnog stava, a na nama je svima, napose pravnicima, da ukazujemo na dvojbe te na-lazimo rješenja. Još je jedna zanimljivost na koju želim uka-zati već u uvodu ovog teksta.Europski sud za ljudska prava, počevši od 16. ožujka 2020., suspendirao je na mjesec dana sve rokove, dakle, šestomjesečni rok za podnošenje zahtjeva iz članka 35. Konven-cije, te sve one rokove koje je dodijelio stran-kama u postupcima koji su pred njim u ti-jeku. U isto vrijeme, u Republici Hrvatskoj nisu suspendirani rokovi, što može dovesti do kršenja ljudskih prava.Niti Ustavni sud Republike Hrvatske nije suspendirao rokove, samo je 24. ožujka 2020. godine privremeno, radi omogućava-nja poštovanja roka za podnošenje podnesa-ka Ustavnom sudu kojima se pokreću ustav-nosudski postupci, a koji su vezani uz rok (ustavna tužba, žalba protiv odluke DSV-a), omogućio podnošenje tih podnesaka elek-troničkom poštom, uz obvezu podnositelja da naknadno, u određenom roku, Ustav-nome sudu dostave potpisani podnesak istovjetnog sadržaja, o čemu će biti pravo-vremeno obaviješteni pozivom objavljenim na internetskim stranicama Ustavnog suda.

2. Općenito o Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europskome sudu za zaštitu ljudskih pravaRiskirajući da mlađe kolege pomisle kako banaliziram temu, ukazala bih na činjenicu da je Europska deklaracija za zaštitu ljud-skih prava koju je donijelo Vijeće Europe, kao najstarija europska organizacija koju čine sve države s područja Europe (osim Bjelorusije). Dakle, za razliku od Europ-skoga vijeća koje je glas vlada država članica Europske unije, Vijeće Europe okuplja širi

ODVJETNIK 2-2020

6

Iz HOK-a

koji su dostavljeni svi potrebni doku-menti prekida šestomjesečni rok za podnošenje zahtjeva iz članka 35. Kon-vencije.

Najčešće pogreške zbog kojih zahtjevi ne udovoljavaju pravilu 47.– punomoć nije potpisana u obrascu za-

htjeva, već se dostavlja izdvojeno, bez uvjerljivog objašnjenja zašto je to bilo neizbježno

– nije ispunjen odjeljak za podatke o oso-bi ovlaštenoj za zastupanje kad je pod-nositelj zahtjeva pravna osoba

– podnositelj koji je pravna osoba nije priložio dokument iz kojeg je razvidno da je pojedinac koji je podnio zahtjev ovlašten zastupati podnositelja pravnu osobu (npr. izvadak iz sudskog registra)

– potpisi u obrascu zahtjeva nisu u izvor-niku

– propust da se dostave preslike svih prav-nih lijekova (nerazumijevanje načela supsidijarnosti).

4. Uvjeti nedopuštenostiPostoje važni uvjeti dopuštenosti navedeni u Konvenciji koji moraju biti zadovoljeni prije nego što se predmet može ispitati. Upravo nepoznavanje te materije dovodi do velikog broja predmeta koji nikada ne budu razma-trani pred Sudom.Tako možemo govoriti o:

4.1. Postupovne osnove nedopuštenosti:4.1.1. Neiscrpljivanje domaćih pravnih sredstavaČlanak 35. stavak 1.: „Sud može razmatrati predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva, u skla-du s općeprihvaćenim pravilima međuna-rodnog prava i unutar razdoblja od šest mje-seci od dana donošenja konačne odluke.“Obveza iscrpljivanja domaćih pravnih sred-stava dio je običajnog međunarodnog pra-

va, a logička podloga pravila o iscrpljivanju pružanje je prilike nacionalnim vlastima da spriječe ili isprave navodne povrede Kon-vencije.Ovo pravilo primjenjuje se uz određenu fl eksibilnost, jer i Sud je u svojim odlukama ukazivao na potrebu da se to pravilo primje-ni uz određeni stupanj fl eksibilnosti i bez prekomjernog formalizma, s obzirom na kontekst zaštite ljudskih prava.Poželjno je da se podnositelj već kod iscrplji-vanja domaćeg pravnog puta pozove na even-tualnu povredu Konvencije, međutim, bit će dovoljno i isticanje argumenata na temelju domaćeg prava s istim ili sličnim učinkom.Domaće pravno sredstvo mora biti dostu-pno i djelotvorno.Sud je tako presudio da obraćanje (utjeca-nje) višem sudu prestaje biti „djelotvorno” zbog neusklađenosti sudske prakse tog suda, sve dok takva neusklađenost postoji.Bitno za istaknuti je da kada Vlada tvrdi da nisu iscrpljena domaća pravna sredstva, ona snosi teret dokazivanja da podnositelj nije iskoristio pravno sredstvo koje je i djelotvor-no i dostupno. Nakon što Vlada dokaže da je podnositelj imao na raspolaganju odgova-rajuće i djelotvorno pravno sredstvo, podno-sitelj treba dokazati sljedeće: – da je to pravno sredstvo uistinu iskori-

šteno– da je to pravno sredstvo u konkretnim

okolnostima predmeta iz nekog razloga neodgovarajuće i nedjelotvorno

– da su postojale posebne okolnosti koje su podnositelja oslobodile obveze ispu-njenja tog zahtjeva.

4.1.2. Nepoštovanje roka od 6 mjeseciČlanak 35. stavak 1.: „Sud može razma-trati predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva, u skladu s općeprihvaćenim pravilima među-narodnog prava i unutar razdoblja od šest

ODVJETNIK 2-2020

7

Iz HOK-a

mjeseci od dana donošenja konačne odluke.“Rok od šest mjeseci počinje teći od dana kad je podnositelj i/ili njegov zastupnik imao dovoljno saznanja o konačnoj doma-ćoj odluci.Rok od šest mjeseci teče od dana kad je od-vjetnik podnositelja postao svjestan odluke kojom je okončano iscrpljivanje domaćih pravnih sredstava, bez obzira na činjenicu da je podnositelj postao svjestan te odluke tek kasnije.Činjenica da posljednji dan roka od šest mjeseci pada u subotu, nedjelju ili na služ-beni praznik i da se u takvoj situaciji, prema domaćem zakonu, vremenski rokovi produ-žuju na sljedeći radni dan, ne utječe na utvr-đivanje dies ad quem.U kontekstu aktualne situacije u vrijeme pisanja ovog rada, bitno za istaknuti je da je ESLJP, počevši od 16. ožujka 2020., sus-pendirao na mjesec dana sve rokove, dakle, šestomjesečni rok za podnošenje zahtjeva iz članka 35. Konvencije, te sve one rokove koje je dodijelio strankama u postupcima koji su pred njim u tijeku. Kao kuriozitet navodim da u Republici Hr-vatskoj u isto to vrijeme nisu suspendirani zakonski rokovi, pa oni teku unatoč činjeni-ci da je rad pravosuđa de facto blokiran!

4.1.3. Anonimni zahtjevČlanak 35. stavak 2.: „Sud neće razmatrati niti jedan pojedinačni zahtjev podnesen na

temelju članka 34. koji je (a) anoniman…“Podnositelj zahtjeva mora biti propisno identifi ciran u obrascu zahtjeva (pravilo 47. stavak 1. Poslovnika Suda). Sud može odlu-čiti da se identitet podnositelja zahtjeva ne smije objaviti javnosti (pravilo 47. stavak 4.). Tada će podnositelj zahtjeva bit označen svojim inicijalima ili jednostavno slovom.1

Međutim, jedino je Sud nadležan za utvrđi-vanje je li neki zahtjev anoniman.

4.1.4. U osnovi istiČlanak 35. stavak 2. „Sud neće razmatrati niti jedan pojedinačni zahtjev podnesen na temelju članka 34. koji je: … (b) u osnovi isti kao neki predmet što ga je Sud već ispitivao, ili koji je već podvrgnut nekom drugom me-đunarodnom postupku istrage ili rješavanja

1 Predmet Glavaš protiv Hrvatske, (br. 33137/14, odluka od 13. rujna 2016.

Unatoč upozorenju od strane ESLJP-a o pravnim posljedicama otkrivanja povjer-ljivih informacija iz postupka postizanja „prijateljskog rješenja“ s državom, podnosi-telj je u javnom govoru otkrio detalje iz tog postupka. Relevantne dijelove podnosite-ljevog govora prenijelo je nekoliko dnevnih listova. Budući da je podnositelj svjesno iznio povjerljive podatke, ESLJP je zaključio da je njegovo postupanje povrijedilo pravilo povjerljivosti propisano Poslovnikom Suda, a što predstavlja zlouporabu prava na podnošenje https://sljeme.usud.hr/usud/prakES.nsf/Praksa/52D25C6AA0D493E-8C1257DE20039487E?OpenDocument

ODVJETNIK 2-2020

8

Iz HOK-a

te ako ne sadrži zahtjeva nikakve nove rele-vantne činjenice.”Sud će utvrđivati odnose li se zahtjevi na bit-no iste osobe, iste činjenice i pritužbe. Neće biti dovoljno da podnositelj zahtjeva navede samo nove činjenice kojima samo nastoji po-duprijeti svoje prošle prigovore.Također, svrha ove odredbe je izbjegavanje da više međunarodnih tijela rješava isto pi-tanje.

4.1.5. Zlouporaba prava na podnošenje zahtjevaČlanak 35. stavak 3.: „Sud će proglasiti nedopuštenim svaki pojedinačni zahtjev podnesen na temelju članka 34. ako smatra da je: (a) nespojiv s odredbama Konvencije i dodatnih protokola, očito neosnovan ili predstavlja zloupotrebu prava na podnoše-nje zahtjeva...”Ovdje se prvenstveno misli na navođenje neistinitih činjenica kako bi se Sud zavarao (korištenje lažnog identiteta, krivotvorenje dokumenata i slično). Nadalje, smatrat će se zlouporabom prava ako podnositelj koristi uvredljiv govor ili ako zlorabi načelo povjer-ljivosti u postupku postizanja prijateljskog rješenja.

4.2. Osnove nedopuštenosti koje se odnose na nadležnost SudaČlanak 35. stavak 3.: „Sud će proglasiti ne-dopuštenim svaki pojedinačni zahtjev pod-nesen na temelju članka 34. ako: (a) zahtjev smatra inkompatibilnim s odredbama Kon-vencije i dodatnih protokola, očito neosno-vanim ili zloupotrebom prava na podnoše-nje zahtjeva…“ Članak 32.: „Nadležnost Suda proteže se na sve predmete glede tumačenja i primjene Konvencije i dodatnih protokola što su mu podneseni sukladno člancima 33., 34., 46. i 47. 2. U slučaju spora o nadležnosti Suda odlučuje Sud.”

4.2.1. Nespojivost ratione personaeU skladu s ovim načelom, nužno je da je navodnu povredu Konvencije počinila dr-žava članica, ili da joj se barem ta povreda na neki način može pripisati.Tako će se utvrditi da su zahtjevi nespojivi s Konvencijom ratione personae ako podno-sitelj ne može dokazati da je upravo on žr-tva povrede, ako je zahtjev podnesen protiv države koja nije ratifi cirala Konvenciju ili protiv međunarodne organizacije koja nije pristupila Konvenciji i slično. 2

4.2.2. Nespojivost ratione lociSpojivost ratione loci traži da se navod-na povreda Konvencije dogodila unutar nadležnosti tužene države ili na području koje ona djelotvorno kontrolira. Ako vla-

2 Ezgeta protiv Hrvatske, (br. 40562/12, presuda od 7. rujna 2017.) Podnositeljica je u parničnom postupku sudjelovala kao umje-šač na strani tužitelja, te je prigovarala da je u tom postupku povrijeđeno njezino pravo na sud ustanovljen zakonom, zajamčeno član-kom 6. Riječ je bila o parničnom postupku koji je vodila, te presudu izradila i objavila, sudska savjetnica koja, prema tvrdnjama podnositeljice, nije bila zakonom ovlaštena voditi takvu vrstu postupka. Odlučujući o prigovoru Vlade da podnositeljica nije imala status žrtve navodne povrede jer u domaćem postupku nije bila stranka već umješač, Sud je ukazao da se č lanak 34. Povelje ne odnosi samo na izravnu ž rtvu ili ž rtve navodne po-vrede, već i na sve neizravne ž rtve kojima bi povreda nanijela štetu ili koje bi imale valjani i osobni interes u nastojanju da se povreda ispravi. Podnositeljici je pred domaćim sudovima bilo dopušteno ratione personae koristiti pravna sredstva – žalbu, reviziju i ustavnu tužbu. Stoga je ESLJP ocijenio da se situacija izravno odnosila na podnositeljicu zahtjeva jer je taj parnični postupak imao izravan utjecaj na njezino pravo vlasništva slijedom čega je članak 6. stavak 1. Konven-cije bio primjenjiv.

https://sljeme.usud.hr/usud/prakES.nsf/Praksa/81A2B2B4747D5904C1257E5F-00373CF3?OpenDocument

ODVJETNIK 2-2020

9

Iz HOK-a

da tužene države istakne ovaj prigovor, Sud će ga ispitati na temelju čl. 1. Kon-vencije.

4.2.3. Nespojivost ratione temporisDržava članica ne može odgovarati za čin ili činjenicu koja se dogodila ili situaciju koja je prestala postojati prije datuma kada je Konvencija stupila na snagu u odnosu na tu državu. Ovo načelo pokriva razdoblje nakon što je tužena država ratifi cirala Kon-venciju ili protokole.To je u skladu s općim načelom međuna-rodnog prava zabrane retroaktivnosti.Međutim, ako je riječ o trajnoj povredi, nadležnost je proširena, pa će ipak posto-jati nadležnost Suda kod trajnog nezako-nitog posjeda zemljišta, uskrate pristupa imovini, neplaćanja naknade za nacionali-ziranu imovinu i slično.3

4.2.4. Nespojivost ratione materiaeDa bi neki prigovor bio spojiv ratione mate-riae s Konvencijom, pravo na koje se poziva podnositelj mora biti zaštićeno Konvenci-

3 Blečić protiv Hrvatske (br. 59532/00, presuda Velikog vijeća od 8. ožujka 2006.) ESLJP je, smatrajući kako su događaji koji su prethodili podnošenju zahtjeva izvan njegove vremenske nadležnosti, odbacio zahtjev podnositeljice kao nespojiv ratione temporis. Naime, podnositeljica je iznijela prigovore da je odlukama sudova kojima joj je otkazano stanarsko pravo došlo do povrede njezinog prava na dom (članak 8.) te prava na mirno uživanje imovine (članak 1. Protokola br. 1). ESLJP je utvrdio da je do miješanja u podnositeljičino pravo na dom i pravo na mirno uživanje imovine došlo presudom Vrhovnoga suda jer je upravo u tom trenutku podnositeljica izgubila svoje stanarsko pravo i da je to bio trenutni čin, koji se dogodio 15. veljače 1996., dakle, prije 5. studenog 1997. kad je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Hrvatsku.

https://sljeme.usud.hr/usud/prakES.nsf/Praksa/DA1EBA049D8A2F-64C12573700036B77E?OpenDocument

jom i protokolima uz nju koji su stupili na snagu. Kod ovog pojma najčešće se razmatrao pojam „prava i obveze građanske naravi“, kao i pojam „spor“. Ove, kao i većinu dru-gih pojmova koji su izazivali dvojbu kod primjene Konvencije, moguće je razumjeti iščitavanjem odluka Suda. Upravo zato, kaže se da je Konvencija „živi organizam“, koji svakom novom odlukom Suda dobiva nove dimenzije.4

4.3. Nedopuštenost utemeljena na osnovanosti4.3.1. Očigledna neosnovanostKad je zahtjev spojiv s Konvencijom, a za-dovoljeni su i svi prethodni uvjeti u smislu formalnih uvjeta dopuštenosti, Sud može utvrditi nedopuštenost zahtjeva, iz razloga neosnovanosti zahtjeva, najčešće iz razloga očigledne neosnovanosti.Zahtjev je „očigledno neosnovan“ ako prethodno ispitivanje njegova sadržaja nije ukazalo na ikakvu povredu prava iz

4 Reić protiv Hrvatske, (br. 77664/14, odluka od 5. listopada 2017.) Podnositeljica je podnijela zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti majke, a s kojim zahtjevom je odbijena pred nacional-nim sudovima. Podnositeljica u svom zahtje-vu podnijetom ESLJP-u prigovara da joj je odlukama kojima je odbijen njezin zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovi-nu povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola broj 1. ESLJP je taj prigovor odbacio kao nespojiv ratione materiae na temelju članka 35. stavka 3.a Konvencije jer su domaća tijela utvrdila da podnositeljica nije stekla zakonom propisane uvjete za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu, a koja utvrđenja nisu bila arbitrarna ili očito nerazumna. Stoga se njezin zahtjev za obiteljsku mirovinu nije mogao smatrati „vlasništvom“ u smislu članka 1. Protokola broj 1.

https://sljeme.usud.hr/usud/prakES.nsf/Praksa/CC7CB6F1389AA-405C12580810030BEEB?OpenDocument

ODVJETNIK 2-2020

10

Iz HOK-a

Konvencije, tako da već u početku može biti utvrđeno da je zahtjev nedopušten, bez daljnjeg ispitivanja.Možemo govoriti o zahtjevu u cjelini ili o nekom konkretnom prigovoru u širem kon-tekstu predmeta. Stoga u nekim predmeti-ma dio zahtjeva može biti odbačen, kao da je po naravi zahtjev „četvrte instance“, a za ostatak se utvrdi da je dopušten, te čak može dovesti i do utvrđenja povrede Kon-vencije. Upravo ovdje dolazi do izražaja načelo supsidijarnosti, što podrazumijeva da za-datak osiguranja poštivanja, provedbe i izvršenja prava zajamčenih Konvencijom prvenstveno imaju vlasti država ugovorni-ca, a ne Sud. Sud može intervenirati samo ako domaće vlasti ne ispune svoje obvezeTako Sud neće ispitivati zaključke doma-ćih sudova vezane za utvrđenja činjenič-nog stanja, tumačenja i primjene domaćeg prava, dopuštenosti i ocjene dokaza na suđenju, krivnje ili nevinosti okrivljenika u kaznenom postupku i slično. Iznimka će postojati samo onda kada su utvrđenja i zaključci nacionalnih sudova očigledno proizvoljni, i izravno idu protiv pravde i zdravog razuma, i sami po sebi predstavlja-ju povredu Konvencije.

4.3.2. Nema znatne šteteOvaj uvjet uveden je Protokolom 14., te je stupio na snagu 2010. godine.Uvođenje ovog novog uvjeta smatralo se potrebnim radi sve većeg broja predmeta pred Sudom. On Sudu daje dodatni alat koji mu treba pomoći da se usredotoči na predmete koji traže ispitivanje osnova-nosti. Međutim, i ova odredba ima dvije zaštitne klauzule, pa će Sud i kada je u pi-tanju beznačajna materijalna šteta morati utvrditi:

– traži li poštivanje ljudskih prava ispiti-vanje osnovanosti predmeta

– je li predmet propisno razmotren od domaćeg suda.

5. Umjesto zaključkaLjudska prava i slobode kroz povijest ute-meljena su te nadograđivana uz velike bor-be i žrtve. Odraz demokracije svake države upravo možemo sagledati kroz stupanj po-štovanja ljudskih prava i sloboda.Upravo krizne situacije, kakve su trenutač-no u cijelome svijetu uzrokovane pande-mijom Covid-19, ispit su za svaku državu i kada je poštovanje, odnosno ograničenje ljudskih prava u pitanju.S obzirom na zakonska ograničenja prava i sloboda kojima trenutačno svjedočimo u Republici Hrvatskoj, ostaje upitno hoće li ona u budućnosti utjecati na povećan broj pritužbi Europskome sudu za ljudska pra-va u Strasbourgu. Naime, unatoč činjenici da je građanima ograničen pristup pravo-sudnim tijelima, ali i odvjetnicima, zakon-ski rokovi nisu suspendirani, što može, i zasigurno hoće, utjecati na povredu prava na pristup sudu. Elektronička komunika-cija s pojedinim sudovima, pa i u većim gradovima, nije omogućena, građanima je zbog zabrane napuštanja mjesta prebivali-šta odnosno boravišta, otežan, a ponekad u manjim mjestima i onemogućen kontakt s odvjetnikom, što sve svakako dovodi u pitanje pravo svakog građana na pristup sudu.„Slobodna se vlada osniva na nepovjerenju, a ne na povjerenju; u skladu s tim, naš je Ustav utvrdio granice do kojih, i ne dalje, može ići naše povjerenje… U pitanjima moći nema se više što slušati u vjeri u čovje-ka, već ga lancima Ustava treba sputati da ne čini zlo…“ Th omas Jeff erson

ODVJETNIK 2-2020

11

Iz HOK-a

Predsjednik Vijeća odvjetničkih komora Europe (CCBE) Ranko Pelicarić poslao je u travnju pisma predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, te potpredsjed-nici Europske komisije za vrijednosti i transparentnost Věri Jourovoj i povjereniku za pravosuđe Didieru Reyn-dersu, u kojima upozorava na situaciju u kojoj su se našli europski odvjetnici zbog pandemije koronavirusa te na opasnosti koje se, zbog te situacije, postavljaju pred vlada-vinu prava i ljudska prava.CCBE predstavlja više od milijun europskih odvjetnika koji žele dati svoj doprinos zajedničkim naporima u bor-bi protiv pandemije, napisao je predsjednik CCBE-a te dodao kako prije svega želi upozoriti „političare i zako-nodavce na razini Europske unije kao i na nacionalnoj ra-zini na neke očite prijetnje vladavini prava kao i prijetnje općenito građanskim i ljudskim pravima i koracima koji su poduzeti kao reakcija na pandemiju“.„Odvjetnici su posebno zabrinuti zbog ograničavanja kretanja koje, iako potrebno, može potencijalno također predstavljati i ograničenje pristupa pravdi“, napisao je Pe-licarić, dodajući da „CCBE traži poduzimanje dodatnih koraka koji bi trebali olakšati pristup pravdi u ova teška vremena te vjeruje da bi se uz određenu potrebnu zaštitu mogle održavati dodatne rasprave, posebice u slučajevima koji uključuju slobodu građana, obiteljska prava i u dru-gim hitnim slučajevima“.U pristupu pravdi, nastavio je, ključan su faktor troškovi, koji bi se na „europskoj i nacionalnoj razini“ mogli sma-njiti kada bi se „ukinuli oni slojevi koji predstavljaju teret građanima, poput PDV-a, sudskih ili drugih taksi koje prosječni klijent ne može platiti“.Pri tome veliku pomoć može odigrati i tehnologija, od-nosno „inovativna tehnološka rješenja“ koja mogu olak-šati redovan rad sudova i osigurati da građani ne budu izloženi nerazumnim odgodama u ostvarivanju svojih prava. Ta tehnološka rješenja uključuju videokonferenci-je sudskih postupaka, uz online povezanost sa sudovima, tužiteljstvima i odvjetnicima u okviru e-pravosuđa.

Predsjednik CCBE-a pisao visokim europskim dužnosnicima o problemima odvjetnika u pandemiji koronavirusa

„Sada je vrijeme da se hitno i u potpunosti primijene te inicijative“, ističe Pelicarić.„Iako je izazov pandemije velik, ne možemo dozvoliti da to znači i razvodnjavanje ili ukidanje poštivanja ljud-skih i temeljnih prava i slo-boda koja su danas, u ovom trenutku nesigurnosti, još važnija nego u stabilnim vremenima“, stoji u pismu predsjednika CCBE-a.Osim toga, u ovim teškim vremenima, ograničenja moraju biti proporcional-na i zemlje članice moraju osigurati da temeljna ljud-ska prava budu ograničena na što je moguće kraće razdoblje. „Iako odvjetnici trpe zbog gospodar-skih ograničenja uzrokovanih zdrav-stvenom krizom, oni su u velikoj mjeri isključeni iz mnogobrojnih me-hanizama i programa pomoći koje su osmislile nacionalne vlade. Odvjetnici pružaju osnovnu uslugu u demokratskom društvu i moraju dobiti pomoć na isti način u svim dijelovima Europe“, nastavio je Peli-carić dodajući da se „rješenja, koja uključuju i fi nancijsku pomoć iz europskih i nacionalnih fondova, moraju hitno pronaći za odvjetnike, njihove profesionalne strukture i za čitavu profesiju“.„Uvjeren sam da će odvjetnici nastaviti igrati važnu ulo-gu u zaštiti društva i posebice vladavine prava u ovim teš-kim vremenima u interesu naših sugrađana. Stoga tražim od Komisije i nacionalnih vlada da to uvide i podrže nas u našem radu“, zaključio je na kraju pisma predsjednik CCBE-a.

Pripremila:

Nataša Barac,

izvršna urednica

„Odvjetnika”

ODVJETNIK 2-2020

12

Članci i rasprave

Piše: doc. dr. sc.

Jadranko Jug,sudac Vrhovnoga suda Republike

Hrvatske

1. UvodOd 1991. godine pa do danas naš osnovni postupovnopravni zakon1 u građanskoj grani sudovanja noveliran je petnaest puta.2 Nisu sve novele bile opsežne, odnosno nije se uvijek ra-dilo o stvarnoj noveli već samo o ispravku3, od-luci Ustavnoga suda Republike Hrvatske (dalje – USRH) koji je ukinuo određene odredbe ZPP-a ili produljio rok odgode prestanka va-ženja ukinutih odredbi,4 ili pročišćenom tek-stu ZPP-a, odnosno ispravku odredbi ZPP-a. Prave novele ZPP-a ustvari su pet izmjena i do-puna ZPP-a5, od kojih su najveće ona iz 2003. godine i zadnja novela iz 2019. godine koja je predmet razmatranja u ovome radu. Prije toga, 1999. godine donesena je jedna novela6 kod

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53791, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 –

Odluka USRH-a, 84/08, 96/08 – Odluka USRH-a, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH-a i 70/19 – dalje ZPP).

2 Ibid.3 v. Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama

ZPP-a (Narodne novine, br. 123/08).4 v. Odluku USHR-a br.: U-I-1569/2004,

U-I-305/2005, U-I-1677/2004, U-I-320/2005, U-I-1702/2004, U-I-464/2006, U-I-1904/2004, U-I-3351/2006 (Narodne novine, br. 2/07).

5 v. Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine, br. 117/03 – dalje ZID ZPP/03), Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine, br. 84/08 – dalje ZID ZPP/08), Zakon o izmjenama i dopu-nama ZPP-a (Narodne novine, br. 57/11 – dalje ZID ZPP/11), Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine, br. 25/13 – dalje ZID ZPP/13) i Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine, br.70/19 – dalje ZID ZPP/19).

6 v. Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a

Novela Zakona o parniËnom postupku iz 2019. godine

koje je najznačajnija novina bila da je izmijenila i povisila vrijednost predmeta spora koja je bila potrebna da bi se mogla izjaviti revizija.7 No-vela ZPP-a iz 2003. najopsežnija je novela jer je ZID ZPP/03 sadržavao 287 članaka, a mož-da najbitnija novina u ZID ZPP/03 uvođenje je prvi puta tzv. izvanredne revizije8. Osim te novine, ZID ZPP/03 napustio je načelo mate-rijalne istine, redefenirao je izuzeće, tko može biti punomoćnik stranke, dostavu pismena, uveo je obvezni postupak mirnog rješenja spo-ra ako je tuženik Republika Hrvatska, propisao je mogućnost podnošenja stupnjevite tužbe, redefi nirao je prekid i obustavu postupka, is-ključio je mogućnost iznošenja novota u žalbi, redefi nirao bitne povrede odredaba parničnog postupka i ukinuo zahtjev za zaštitu zakonito-sti.9

(Narodne novine, br. 112/99 – dalje ZID ZPP/99).

7 v. čl. 4. ZID ZPP/99. Ta izmjena odnosila se na sve postupke u kojima je drugostu-panjska odluka donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP/99. To je značilo da su neke stranke izgubile pravo na reviziju iako im je predmet bio pred drugostupanjskim sudom, ali nije donesena drugostupanjska odluka. Zakonodavac je time onemogućio izjavlji-vanje revizije većem broju stranaka koje su pravo na taj izvanredni pravni lijek imale od podnošenja tužbe i tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka. Takav pristup u vezi s pravom na izjavljivanje revizije zadržan je i u svim kasnijim novelama, što je vrlo upitno s ustavnopravnog aspekta prava na pravično suđenje.

8 v. čl. 219. ZID ZPP/03 koji je izmijenio dotadašnji čl. 382. ZPP-a te je uveo mo-gućnost izjavljivanja izvanredne revizije po dopuštenju drugostupanjskog suda.

9 v. čl. 2., 38., 45., 67. – 79., 99., 108. – 112., 195., 197. i 239. ZID ZPP/03.

ODVJETNIK 2-2020

13

Članci i rasprave

ZID ZPP/08 proširuje nadležnost trgovač-kih sudova prema personalnom kriteriju, uvodi presumiranu vrijednost predmeta spora, ograničuje mogućnost izjavljivanja revizije na odvjetnike i stranke s polože-nim pravosudnim ispitom, mijenja odred-be o dostavi pismena te propisuje obvezni postupak mirenja prije pokretanje parnice ako je jedna od stranaka Republika Hrvat-ska.10 Novelom ZPP-a iz 2008. godine mi-jenja se koncept revizije pa za tzv. izvanred-nu reviziju više nije potrebno dopuštenje drugostupanjskoga suda, a redefi nira se i postupanje Vrhovnoga suda Republike Hr-vatske (dalje – VSRH) u vezi s revizijom.11 Također se tom novelom mijenja postupak u sporovima male vrijednosti kod kojih se uvodi prethodni postupak čijim zaključe-njem nastupaju određene pravne posljedice te se prvi put u ZPP-u spominju europski parnični postupci.12 Novelom iz 2011. go-dine uvodi se mogućnost tonskog snimanja ročišta, produžuje se mogućnost povlačenja tužbe do pravomoćnosti odluke, proširuje se mogućnost odlučivanja po slobodnoj ocjeni, dodaju se novi razlozi za apsolutno bitnu povredu odredaba ZPP-a, redefi nira se postupanje drugostupanjskog suda u po-vodu žalbe, izjavljivanje revizije i postupak u povodu izjavljene revizije te se uvodi tuž-ba za zaštitu kolektivnih prava i interesa.13

Osnovne izmjene koje je propisao ZID ZPP/13 odnose se na proširenje ovlasti sa-vjetnika za provođenje postupka i predlaga-nje odluke, sastav suda u drugostupanjskom postupku i kad VSRH odlučuje o žalbi, skra-ćivanje subjektivnog i objektivnog roka za povrat u prijašnje stanje, uvođenje prethod-nog postupka u redovni parnični postupak i propisivanje pravnih posljedica zaključenja

10 v. čl. 2., 3., 5., 14. – 18. i čl. 19. ZID ZPP/08.11 v. čl. 29. - 36. ZID ZPP/08.12 v. čl. 44. ZID ZPP/08.13 v. čl. 6., 13., 17., 18., 22., 24. – 28., 29. – 42.,

47. i 49. ZID ZPP/11.

prethodnog postupka.14 Novelom ZPP-a iz 2013. godine ukinuta je mogućnost mirova-nja postupka, uvodi se presumirano postoja-nje tražbine pod određenim pretpostavkama, mijenjaju se pravne posljedice nepristupa na ročište za glavnu raspravu i uvodi rok za izno-šenje činjenica i predlaganje dokaza.15 Tako-đer ZID ZPP/13 mijenja način donošenja, objave, pisane izrade i dostave presude, uvodi zabranu dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude, uvodi mogućnost pozivanja drugo-stupanjskog suda na obrazloženje prvostu-panjske presude, redefi nira se postupak male vrijednosti i uvodi se elektronička komunika-cija u postupcima pred trgovačkim sudom.16

Razlozi zbog kojih je zakonodavac pristu-pio donošenju nove novele ZPP-a slični su kao i oni koji su bili razlogom donošenja svih ranijih novela. To su prije svega težnja za ubrzanjem sudskog parničnog postupka, smanjenjem troškova i općom funkciona-lizacijom pravosudnog sustava te otklanja-njem uočenih problema u primjeni ZPP-a. Posebni razlog bila je nužnost izmjena pravila o reviziji i uvođenja novog pravnog instituta kojim se rješavaju sporovi u koji-ma odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedin-stvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (dalje – ogledni postupak). Nakon uvođenja tzv. izvanredne revizije novelom ZPP-a iz 2003. godine, a posebno nakon izmjena u vezi s tom vrstom revizije novelom iz 2008. godine, na VSRH-u došlo je do enormnog povećanja broja spisa u po-vodu revizija, a time i do znatnog produžava-nja rješavanja predmeta, čime je dovedena u pitanje ustavna uloga VSRH-a kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj.17 Uvođenjem

14 v. čl. 3., 9., 15., 32., 33., 39. i 63. ZID ZPP/13.

15 v. čl. 36., 37., 38., 40., 65. i 69. ZID ZPP/13.16 v. čl. 73., 80., 82., 90. i 93. ZID

ZPP/13. 17 U vrijeme stupanja na snagu ZID ZPP/19

ODVJETNIK 2-2020

14

Članci i rasprave

revizije po dopuštenju i tzv. preskakajuće re-vizije, zakonodavac je mišljenja da će to do-prinijeti rasterećenju VSRH-a i zauzimanju bitnih pravnih stajališta koja će ujednačiti postupanje drugostupanjskih sudova. Stoga je u osnovi novela ZPP-a iz 2019. „revizijska novela“, ali je također osim novog koncepta revizije i uvođenja oglednog postupka došlo do znatnijih izmjena drugih pravnih insti-tuta za koje je zakonodavac procijenio da ih treba ispraviti, dopuniti ili potpuno izmije-niti. Također je vidljivo da je novela ZPP-a iz 2019. godine nastavila s izmjenama koje vode većoj disciplini stranaka, ubrzanju po-stupka, smanjenju troškova i ukupno većoj efi kasnosti parničnog postupka. Osnovne izmjene u ZID ZPP/19 odnose se na određene izmjene nadležnosti općinskih i trgovačkih sudova, uvođenje elektronič-ke komunikacije, novine u vezi s troško-vima postupka i načina njihova obračuna, preinaku tužbe, rješavanje spora mirnim putem, prekid i obustavu postupka, pisa-na očitovanja stranaka, razloge za žalbu, ispitivanje presude po službenoj dužnosti, dokaze i odlučivanje u žalbenom postupku, novo uređenje revizije, uvođenje oglednog postupka, posebne parnične postupke (po-sebno postupak u sporovima male vrijed-nosti i postupak pred trgovačkim sudom) i određene izmjene u vezi s europskim par-ničnim postupcima. Naravno, vrlo su bitne i prelazne i završne odredbe ZID ZPP/19 jer opće pravilo da se novela primjenjuje na

na VSRH-u bilo je neriješeno više od 13.500 revizijskih predmeta i stranke su morale če-kati više godina na odluku u povodu revizije. Takvo stanje tražilo je da se ubuduće osigura brže postupanje VSRH-a, odnosno da VSRH ubuduće ostvaruje svoju ustavnu ulo-gu ujednačavanja sudske prakse (osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni) u skladu s čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje USRH).

postupke koji su pokrenuti nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19 ima niz iznimaka.Novine koje donosi novela ZPP-a iz 2019. u radu će biti prikazane u poglavljima koja se od-nose na opće odredbe, prvostupanjski postu-pak, postupak po pravnim lijekovima unutar kojeg su redovni pravni lijekovi i novi koncept revizije, posebne parnične postupke (uključu-jući europske parnične postupke), ogledni po-stupak i prijelazne i završne odredbe.

2. Opće odredbe2.1. Akti EU-a i zabrana zlouporaba prava Prva izmjena koja se propisuje u ZID ZPP/19 odnosi se na navođenje naziva pravnih akata Europske unije (dalje – EU) čija se provedba osigurava u ZPP-u.18 Sada se navode na samom početku ZPP-a ti prav-ni akti EU-a, a i dalje su detaljnije odredbe u vezi s njihovom provedbom na samom kraju ZPP-a. Radi se više o nomotehničkoj izmjeni prema istom načelu za sve zakone koji u pravilu na samom početku navode pravne akte EU-a s kojima su usklađeni i čiju provedbu osiguravaju. Prva suštinska novina u ZID ZPP/19 odnosi se na pravni institut zabrane zlouporabe prava i gdje se dodaje u čl. 10. st. 1. ZPP-a da su i drugi sudionici u parničnom postupku dužni na-stojati da se postupak provede bez odugo-vlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, odnosno da je sud dužan onemo-gućiti njihovu svaku zlouporabu prava u postupku.19 Naime, do sada je ta odredba ZPP-a navodila samo stranke, a u sudskoj praksi vrlo se često događalo da i drugi su-dionici u parničnom ili izvanparničnom postupku u kojem se supsidijarno primje-njuje ZPP zloupotrebljavaju svoja prava.20 Iako je sudska praksa proširila primjenu te

18 v. čl. 1. ZID ZPP/1919 v. čl. 2. st. 1. ZID ZPP/13.20 Drugi sudionici u parničnom postupku

osim stranaka su, primjerice, umješači (v. čl. 205. – 209.a ZPP-a).

ODVJETNIK 2-2020

15

Članci i rasprave

odredbe i na druge sudionike u postupku, sada je zakonodavac i formalno propisao da se ta odredba primjenjuje i na sve druge sudionike parničnog postupka. Također je izvršena jedna manja izmjena koja jasnije propisuje postupak u povodu zahtjeva za vraćanje novčanog iznosa na ime naplaćene kazne zbog zlouporabe prava nakon što je takvo rješenje preinačeno ili ukinuto.21

2.2. NadležnostU čl. 34. st. 1. ZPP-a mijenja se toč. 9. te se proširuje isključiva nadležnost općinskih sudova za određene sporove radi rastereće-nja trgovačkih sudova. To su sporovi radi naplate komunalnih naknada, javnih komu-nikacijskih usluga, korištenje općekorisnih funkcija šuma, pristojbe HRT-a, naknade za parkiranje, regresnih zahtjeva iz zdrav-stvenog, mirovinskog i invalidskog osigu-ranja.22 U pravilu će biti riječ o sporovima male vrijednosti te je zakonodavac procije-nio da je nepotrebno takve sporove voditi na trgovačkim sudovima kada je to trebalo prema personalnom kriteriju jer se, primje-rice, radilo o dvije pravne osobe. U čl. 34.b toč. 1. ZPP-a izmijenjena je nadležnost trgo-vačkih sudova u odnosu na sporove između pravnih osoba i obrtnika, uključujući trgov-ce pojedince (brisani su trgovci pojedinci što je usklađenje s izmjenama u Zakonu o trgovačkim društvima – dalje ZTD23).24 U čl. 34.b ZPP-a izmijenjena je toč. 5. pa sada

21 Zahtjev se podnosi sudu u roku od tri mjeseca od primitka rješenja o ukidanju ili preinačenju rješenja o izricanju novčane kazne, a sankcija nepodnošenja u roku je odbacivanje zahtjeva. Nakon donošenja rješenja suda kojim se Republici Hrvatskoj nalaže isplata zahtjev se podnosi ministar-stvu nadležnom za poslove pravosuđa (v. čl. 2. st. 2. ZID ZPP/13).

22 v. čl. 3. ZID ZPP/13.23 Narodne novine, br. 11/93, 34/99, 121/99,

52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 11/12, 68713, 110/15 I 40/19.

24 v. čl. 4. ZID ZPP/19

trgovački sud (stečajni sud) postaje nadležan i za sporove koji su pokrenuti prije nastupa-nja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka.25

2.3. Vrijednost predmeta spora i izuzećeČl. 35. st. 1. i čl. 40. st. 3. ZPP-a usklađuju se s novim konceptom revizije jer vrijednost predmeta spora više nije bitna za pravo na izjavljivanje revizije.26 Čl. 73. st. 5. ZPP-a je-zično se usklađuje i normativno poboljšava, a u čl. 73. st. 6. ZPP-a sada se određuje da se prijedlog za izuzeće suca može staviti do donošenja prvostupanjske odnosno drugo-stupanjske odluke.27 Osnovna izmjena glede trenutka do kojega se može podnijeti zahtjev za izuzeće odnosi se na drugostupanjski po-stupak, gdje je sada krajnji rok pomaknut do donošenja drugostupanjske odluke, ako nije bilo rasprave. Do novele bilo je propisano da se u drugostupanjskom postupku zahtjev za izuzeće može staviti u pravnom lijeku ili od-govoru na pravni lijek, a što je bilo potpuno neprihvatljivo jer se uopće nije znalo koji će županijski sud i koje vijeće dobiti predmet na odlučivanje s obzirom na nadležnost svih ili više županijskih sudova za konkretan spor.28

2.4. Privremeni zastupnikNovelom je izmijenjen čl. 84. st. 1. i st. 5. ZPP-a u kojima se sada određuje da će sud

25 Ibid. Ratio te odredbe je da će trgovački sud (stečajni sud) lakše i sveobuhvatnije riješiti sve sporove koji su vezani za određenog ste-čajnog dužnika. Do zadnje novele u takvim situacijama prekidao se postupak i nastavljao se kod istog općinskog suda nakon što je stečajni upravitelj preuzeo postupak za stečajnog dužnika.

26 v. čl. 5. i 6. ZID ZPP/19.27 v. čl. 7. ZID ZPP/19.28 v. čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima

sudova (Narodne novine, br. 67/18 – dalje ZPSS). Sudska praksa je i prije ove izmjene prihvaćala da se zahtjev za izuzeće u dru-gostupanjskom postupku može podnijeti i nakon izjavljivanja žalbe odnosno odgovora na žalbu.

ODVJETNIK 2-2020

16

Članci i rasprave

postaviti tuženiku ili tužitelju privreme-nog zastupnika na njihov trošak (do sada su postojale dvojbe tko je dužan snositi te troškove).29 Isto tako je novelom ZPP-a iz 2019. godine dodan u čl. 85. novi st. 3. kojim se određuje da je sredstva za pokriće postavljanja privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj (osim ako se on postavlja tužitelju iz razloga u čl. 84. st. 2. toč. 4. i 5. ZPP-a), a sankcija neuplate predujma u roku koji odredi sud je odbacivanje tužbe.30

2.5. PunomoćniciČl. 91.a st. 1. i 2. ZPP-a usklađuju se s novim konceptom revizije (dodaje se da punomoć-nici mogu podnijeti i prijedlog za podnoše-nje revizije), a u čl. 91.a ZPP-a promijenjen je st. 3., pa sada stranka ili njen punomoćnik koji nije odvjetnik uz prijedlog za dopušte-nje revizije ili reviziju mora priložiti dokaz o položenom pravosudnom ispitu (ako to nije već ranije u postupku podnio sudu) ili najkasnije do isteka roka za podnošenje pri-jedloga za reviziju ili revizije.31 Dakle, sada je produžen rok za podnošenje dokaza o polo-ženom pravosudnom ispitu do isteka roka za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije ili revizije te se radi o odredbi koja je in favo-rem punomoćnika stranaka.

2.6. Podnesci u elektroničkom oblikuNovelom ZPP-a iz 2019. godine općenito se uvodi elektronička komunikacija u sudove.32

29 v. čl. 8. ZID ZPP/13. Tako su neki sudovi zauzimali stajalište da te troškove snosi sud ili da se podmiruju na teret državnog proračuna, a neki da su ih dužne podmiriti stranke.

30 v. čl. 9. ZID ZPP/19.31 v. čl 10. ZID ZPP/19.32 Elektronička komunikacija prvenstveno se

odnosi na podnošenje podnesaka i dostavu pismena, a bila je prvotno propisana samo za trgovačke sudove u čl. 93 ZID ZPP/13. kojim su, uz ostalo dodani čl. 492.a, 492.b, 492.c i 492.d ZPP-a. Novelom ZPP-a iz 2019. godine elektronička komunikacija uvodi se za sve sudove slijedom čega su

Tako se u odnosu na podneske određuje da se podnesak može podnijeti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (mora biti potpisan kvalifi ciranim elektroničkim potpisom u skladu s posebnim propisima koji se smatra vlastoručnim potpisom) te se dan kad je informacijski sustav potvrdio primitak podneska smatra danom predaje podneska sudu.33 Također se propisuje da su određene osobe uvijek dužne podnesak podnijeti u elektroničkom obliku (državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, procjenitelji, sud-ski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici i pravne osobe).34 Ako navedene osobe niti nakon poziva suda (rok 8 dana) ne dostave podnesak u elektroničkom obliku smatrat će se da je on povučen.35 Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa uspostavlja informa-cijski sustav, a pretpostavke za elektroničku komunikaciju (podnošenje podneska i do-stavu pismena) te organizaciju i djelovanje informacijskog sustava uređuje pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa.36 Međutim, obvezna elektronička komunika-cija općinskih sudova s obveznicima takve komunikacije, iako se primjenjuje na sve po-stupke u tijeku, započet će se primjenjivati tek kada ministar pravosuđa donese odluku o ispunjavanju uvjeta za elektroničku ko-munikaciju za općinske sudove, a nakon što se za to ispune uvjeti.37 Do tada se dostava obavlja po pravilima ZPP-a koja su bila na snazi prije novele iz 2019. godine.

izmijenjene odredbe čl. 492.a, 492.b i 492.c te je brisan čl. 493. ZPP-a.

33 v. čl. 11. st. 1. – 3. ZID ZPP/19. Sud će isto tako u slučaju ako podnesak koji je podne-sen u elektroničkom obliku nije prikladan za obradu na sudu, o tome elektroničkim putem obavijestiti podnositelja i naložiti mu da podnesak ispravi u skladu s uputom (čl. 11. st. 4. ZID ZPP/19.).

34 v. čl. 11. st. 5. ZID ZPP/19.35 v. čl. 11. st. 6. ZID ZPP/19.36 v. čl. 11. st. 7. i 8. ZID ZPP/19.37 v. čl. 118. ZID ZPP/19.

ODVJETNIK 2-2020

17

Članci i rasprave

2.7. Ročišta, zapisnici i donošenje odlukaNovelom ZPP-a iz 2019. godine izmijenjen je čl. 115. ZPP-a tako da je dodana moguć-nost održavanja ročišta na daljinu putem audiovizualnih uređaja (ili da se na taj na-čin izvede pojedini dokaz), a u čl. 126.c st. 3. ZPP-a dodaje se da stranke mogu tražiti prijepis tonske snimke ročišta uz plaćanje naknade koju propisuje ministar pravosuđa pravilnikom.38 U čl. 131. ZPP-a dodaje se novi st. 5. koji omogućuje da član vijeća koji je izdvojio glas priloži pisano obrazloženje odluci i koje se objavljuje isto kao i odluka.39 Objavljivanje izdvojenog mišljenja člana vi-jeća može biti važno za eventualnu izmjenu sudske prakse pro futuro, a može biti vrlo korisno i za stranke koje na temelju pravnog shvaćanja izraženog u izdvojenom mišlje-nju mogu eventualno podnijeti prijedlog za dopuštenje podnošenja revizije, a u svakom slučaju može biti korisno za razvoj sudske prakse.

2.8. Dostava pismenaNovelom iz 2019. godine pravila o dostavi prije svega usklađena su s novim mogućno-stima i obvezom elektroničke komunika-cije. U čl. 133. st. 1. ZPP-a, u vezi s elek-troničkom dostavom određuje se i mijenja da se ona obavlja u skladu sa ZPP-om (ne u skladu s posebnim zakonom), a dodaje se i novi st. 5. kojim se propisuje obavezna do-stava određenim osobama u elektroničkom obliku ili na odgovarajući način (državna ti-jela, državni odvjetnici, odvjetnici, javni bi-lježnici, sudski vještaci, procjenitelji, tuma-či, stečajni upravitelji, povjerenici i pravne osobe).40 Izmijenjen je čl. 133.c ZPP-a pa sada sud može naložiti strankama da izrav-no jedna drugoj upućuju pismena preporu-čenom poštom uz povratnicu ili na drugi način uz dokaz o obavljenoj predaji (prije

38 v. čl. 12. i 13. ZID ZPP/1939 v. čl. 14. ZID ZPP/19. 40 v. čl. 15. ZID ZPP/19.

novele stranke su morale biti suglasne).41 To ne vrijedi ako su obje stranke ili njihovi punomoćnici ili zakonski zastupnici uvijek dužni podnositi podneske u elektroničkom obliku u skladu s čl. 106.a ZPP.42 Novelom je brisan čl. 134. ZPP-a jer je uvedena elek-tronička dostava pravnim osobama i držav-nim tijelima, a izmijenjen je čl. 134.a ZPP-a, sada se odnosi na fi zičke osobe koje obav-ljaju registriranu djelatnosti za koje nije propisana obvezna dostava elektroničkim putem (liječnici, obrtnici i sl.).43 Dostava se prema čl. 134.a ZPP-a u sporovima koji se tiču te djelatnosti obavlja na adresu iz tuž-be, zatim na adresu sjedišta iz upisnika, a nakon toga stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda (dostava je obavljena protekom 8 dana).Novelom se redefi nira dostava preko pretinaca u sudu, pa predsjednik suda više nema ovlast samostalno odrediti da svi odvjetnici, javni bilježnici ili druge pravne osobe sa sjedištem na području suda primaju pismena preko pre-tinaca u sudu (čl. 134.b ZPP-a).44 Kod obične i osobne dostave fi zičkim osobama i fi zičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost, u sporovima izvan te djelatnosti novina je da će se kod neuspjele ponovljene dostave i stavljanja pismena na oglasnu ploču sve daljnje dosta-ve stavljati na e-oglasnu ploču uz istovremeni pokušaj dostave na adresu prebivališta (čl. 143. st. 5. ZPP-a).45 Također se u čl. 143. st. 5. i 6. ZPP-a sada određuje da će se dostave na e-ogla-snu ploču stavljati sve dok stranka ne obavijesti sud o adresi svog prebivališta, a sve buduće do-stave na e-oglasnu ploču (dostava je obavljena istekom osmog dana od stavljanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova) su pravovaljane bez obzira je li uspjela dostava na adresu prebivališta.46 Dakle, stranka treba izri-

41 v. čl. 16. ZID ZPP/19.42 Ibid.43 v. čl. 18. i 19. ZID ZPP/19.44 v. čl. 20. ZID ZPP/19.45 v. čl. 24. ZID ZPP/19.46 Ibid.

ODVJETNIK 2-2020

18

Članci i rasprave

čito obavijestiti sud o adresi svog prebivališta, a ne samo primiti pismeno, da se daljnja pi-smena ne bi dostavljala preko e-oglasne ploče. Očigledno se radi o namjeri zakonodavca da pojača disciplinu stranaka i da je svaka stran-ka dužna voditi računa o tome da ima urednu adresu prebivališta i da je ona sudu dostupna. Novelom je određeno da se osobnom dosta-vom smatra i dostava u elektroničkom obliku, a što je u skladu s novim konceptom elektronič-ke komunikacije općenito.47 Novelom ZPP-a iz 2019. propisan i je način dostave pismena u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.48

2.9. Troškovi postupkaKod troškova postupka osnovna izmjena u noveli ZPP-a iz 2019. godine odnosi se na obračun troškova kod djelomičnog uspjeha u parnici.49 Zadržava se i dalje mogućnost da kod uspjeha u približno podjednakim dijelo-vima svaka stranka snosi svoje troškove kao i načelo krivnje za naknadu troška, a također je zadržano rješenje da kod razmjerno ne-znatnog neuspjeha u parnici zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, druga stranka duž-na je u cijelosti naknaditi trošak postupka.50

47 v. čl. 25. ZID ZPP/19.48 Ibid. Dostava se obavlja putem informacij-

skog sustava u sigurni elektronički poštanski pretinac te adresat mora preuzeti pošiljku u roku 15 dana nakon zaprimanja informa-tivne poruke o dostavi pismena. Adresat preuzima pismeno tako da dokaže svoj identitet putem NIAS-a i potvrdi primi-tak pismena, a smatrat će se da je dostava obavljena istekom 15 dana od dana kada je pismeno stiglo u pretinac i ako adresat u tom roku nije potvrdio primitak. Informacijski sustav obavještava sud o dostavi potvrdom u elektroničkom obliku, a može se dostaviti i skenirane dokumente na temelju izvornika u fi zičkom obliku potpisanog kvalifi ciranim elektroničkim pečatom suda (v. čl. 143. ZPP-a koji je dodan čl. 25. ZID ZPP/19.

49 v. čl. 29. st. 2. ZID ZPP/19. 50 v. čl. 29. st. 3., 4. i 5. ZID ZPP/19. Novelom

ZPP-a iz 2019. u cijelosti je zamijenjen čl. 154. ZPP-a, ali su neka rješenja ostala ista

Sljedeća novina je da se uvodi obveza naknade troškova postupka umješaču na strani stranke koja je izgubila parnicu te je on dužan nakna-diti troškove koje je uzrokovao svojim rad-njama.51 Novim načinom izračuna troškova parničnog postupka kod djelomičnog uspje-ha stranaka sada je propisano da će sud prvot-no odrediti postotak uspjeha u parnici svake stranke, zatim će od postotka stranke koja je uspjela u većem dijelu oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri te će na-kon toga utvrditi ukupan iznos troškova one stranke koja je u većoj mjeri uspjela i koji su bili potrebni za vođenje parnice. Nakon toga sud će odmjeriti toj stranci naknadu dijela ta-kvih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postota-ka u kojima su stranke uspjele u parnici.52 Kod toga je bitno da se omjer uspjeha ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom za-htjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.Kod novog obračuna troškova kod djelomič-nog uspjeha u parnici zakonodavac je želio pojednostaviti postupak izračuna i odmjera-vanja troška rukovodeći se time da će na taj način sud zapravo određivati trošak samo onoj strani koja je uspjela u parnici u većem

kao u ova dva slučaja djelomičnog uspjeha u parnici i dužnost naknade troška po načelu krivnje.

51 v. čl. 29. st. 1. ZID ZPP/19. Zakonodavac je kod toga imao u vidu da neke radnje u postupku, koje su prouzročile trošak, mogu biti poduzete samo od umješača (npr. samo umješač izjavi žalbu), slijedom čega je i on dužan snositi troškove koje je time prouzro-čio drugoj strani.

52 Dakle, sada više nema mogućnosti da stran-ka koja je uspjela u parnici u većem dijelu naknadi drugoj stranci trošak koji u konač-nici može biti i veći od njenog, jer je druga strana imala odvjetnika kao punomoćnika i njen trošak je daleko veći (do novele je sudska praksa priznavala svakoj strani trošak razmjerno uspjehu i nakon toga se prebijalo iznose troška i nalagalo plaćanje razlike onoj strani čiji je trošak bio manji).

ODVJETNIK 2-2020

19

Članci i rasprave

dijelu. Smatram da je to samo djelomično točno, jer nove odredbe uvode i kvalitativni uspjeh u parnici kao važan za odlučivanje o omjeru uspjeha53, a novela ne regulira izrije-kom na koji način će se vrednovati djelomič-no povlačenje tužbe (smanjenje tužbenog zahtjeva)54. Stoga će vrlo teško biti načelno zauzeti pravna stajališta u vezi novim obraču-nom troškova kod djelomičnog uspjeha u par-nici. Čl. 158. ZPP-a izmijenjen je tako da je sada propisano da je tužitelj dužan naknaditi

53 Npr. kod sporova u vezi s naknadom štete vrlo je bitno je li se tuženik protivio svojoj od-govornosti za naknadu štete (osnovi zahtjeva) i jesu li u povodu toga zapravo većim dijelom nastali troškovi postupka. Stoga se npr. može uzeti da je uspjeh u cijelosti u vezi s osnovom zahtjeva 50 posto ili više ukupnog uspjeha u parnici i gdje visina zahtjeva i uspjeh u tom dijelu čini manji dio u odnosu na koji se ukupno utvrđuje uspjeh u parnici.

54 Prema dosadašnjoj sudskoj praksi djelomič-no povlačenje tužbe (smanjenje tužbenog zahtjeva) smatralo se kao povlačenje tužbe u vezi s naknadom troškova, s time da se nije tražilo izjašnjenje tuženika o tome pristaje li na takvo povlačenje tužbe i tuženik nije takav trošak morao odmah zatražiti, nego se prihvaćalo da to zatraži u troškovniku nakon zaključenja glavne rasprave. Kod toga je problem što prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjet-nika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) na taj način zbog raspona vrijednosti predmeta spora u isti razred s istim iznosom na ime zastupanja mogu ulaziti stranke koje su uspjele u cijelo-sti sa svojim zahtjevom i druga strana koja se poziva na smanjenje tužbenog zahtjeva tuži-telja za 20 posto (npr. kod zahtjeva za isplatu iznosa od 100.000,00 kuna gdje je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev na 80.000,00 kuna). Također ima razmišljanja o tome da bi tuže-nik, ako se radi o djelomičnom povlačenju tužbe kod smanjenja tužbenog zahtjeva, imao sva prava i obveze kao i kod povlačenja tužbe (v. čl. 193. ZPP-a), odnosno trebala bi njegova suglasnost za smanjenje tužbenog zahtjeva i tuženik bi kod davanja suglasnosti morao tražiti trošak, odnosno ako ne bi bilo suglasnosti tužitelj ne bi mogao smanjiti tužbeni zahtjev.

trošak tuženiku i ako se odrekao tužbenog za-htjeva te je dodana iznimka od tog pravila uz udovoljenje tužbenom zahtjevu ili zbog dru-gih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.55 Uvedeno je i pravilo da svaka stranka snosi svoje troškove kod izlučnih parnica (nedopu-stivost ovrhe), ako je ovrhovoditelj u ovršnom postupku imao opravdanih razloga smatrati da ne postoje prava trećih osoba.56 Ratio za takvo rješenje je da se dodatno ne sankcionira savjesni ovrhovoditelj, ali je vidljivo da se za ovršenika koji je također tuženik u izlučnim parnicama ne traži savjesnost i dobra vjera (tuženik bi u pravilu trebao znati za prava tre-ćih na stvar koja je predmet ovrhe). U čl. 164. st. 9. ZPP-a proširuje se ovlaštenje savjetnika za donošenje odluke o troškovima u slučajevi-ma iz čl. 164. st. 8. ZPP-a.57

3. Postupak pred prvostupanjskim sudom3.1. Postupak mirenja tijekom parničnog postupkaOdredbe čl. 186.d, e, f, i g ZPP-a o postup-ku mirenja tijekom parničnog postupka u cijelosti su zamijenjene novim odredbama.58 Novine se odnose prvenstveno na osnaženje mirenja kao alternativnog načina rješavanja sporova te da se omogući sucima da sami upute ili potaknu pokretanje postupka mi-renja. Uvodi se i obvezno upućivanje odre-đenih stranaka na pokretanje postupka mi-renja (posljedica nepristupanja sastanku radi pokušaja mirenja gubitak je prava na daljnji trošak).59 Sud može rješenjem tijekom cije-loga parničnog postupka uputiti stranke da u roku 8 dana pokrenu postupak mirenja ili strankama predložiti rješavanje spora u postupku mirenja.60 Ako stranke prihvate rješavanje spora u postupku mirenja pred

55 v. čl. 29. ZID ZPP/19.56 v. čl. 30. ZID ZPP/19.57 v. čl. 31. ZID ZPP/19.58 v. čl. 35. – 38. ZID ZPP/19. 59 v. čl. 35. st. 8. i 9. ZID ZPP/19.60 v. čl. 35. st. 1. i 2. ZID ZPP/19.

ODVJETNIK 2-2020

20

Članci i rasprave

sudom ili ga suglasno predlože, određuje se sastanak radi pokušaja mirenja, a postupak mirenja pred sudom vodi izmiritelj određen s liste izmiritelja koju utvrđuje predsjednik suda te nagodba sklopljena u postupku mi-renja provedenom pred sudom ima značaj sudske nagodbe.61 Obavezno upućivanje od strane suda pokretanja postupka mire-nja nakon zaprimanja odgovora na tužbu propisano je ako su obje stranke dionička društva ili pravne osobe kojima je većinski član Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a ako u roku 8 dana ne pristupe postupku mirenja gube pravo na naknadu daljnjih troškova pred prvostupanjskim sudom.62 Prijedlog za mirenje stranke mogu podnijeti i na-kon podnošenja pravnog lijeka, a mogu ga podnijeti i u nekom od centara izvan suda te mogu zatražiti zastoj postupka uz jedno produženje (zastoj prvi puta može trajati do 60 dana, a drugi puta do 120 dana s time da se zahtjev za produženje mora podnijeti prije isteka prvog roka).63 U slučaju da niti jedna stranka nakon isteka rokova za zastoj postupka na poziv suda ne predloži nastavak postupka u roku petnaest dana, smatra se da je tužba povučena.64

61 v. čl. 35. st. 3., 4. i 7. ZID ZPP/19. 62 v. supra bilj. 50. Smatram da je pravilno tu-

mačenje ove odredbe takvo da su obveznom mirenju dužne pristupiti stranke koje su obje dionička društva bez obzira na to tko je većinski dioničar, stranke od kojih je jedna dioničko društvo bez obzira tko je većinski dioničar, a druga pravna osoba u kojima je većinski član Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samou-prave, te ako su obje stranke pravne osobe u kojima je većinski član Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

63 v. čl. 38. st. 1. i 2. ZID ZPP/19.64 v. čl. 38. st. 3. ZID ZPP/19. Ta odredba je

pokazatelj osnovnih nastojanja zakonodavca za većom stranačkom disciplinom te eko-nomičnijem i bržem provođenju parničnog postupka.

3.2. Preinaka tužbeNovelom ZPP-a iz 2019. godine izmijenje-ne su odredbe o mogućnosti preinake tužbe tako da je dodan čl. 190. st. 2. ZPP-a kojim se dopušta preinaka i nakon zaključenja pret-hodnog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave.65 Uvjet za takvu preinaku je da tužitelj bez svoje krivnje nije tužbu mogao preinačiti do zaključenja prethodnog po-stupka.66 Nakon donošenja novele iz 2013. godine i uvođenja prethodnog postupka u redovni parnični postupak, nakon čijeg za-ključenja nije bila dopuštena preinaka tužbe, u praksi su se pojavile procesne situacije za koje je zaključeno da bi bilo svrsishodno na-praviti iznimku u vezi s nemogućnosti pre-inake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, a analogno kao kod navođenja činjenica i predlaganja dokaza.67 U čl. 196. st. 2. ZPP-a ispravljena je pogreška u vezi s preinakom tužbe pristupanjem novih tužite-lja ili tuženika (sada ispravno do zaključenja prethodnog postupka).68

3.3. Prekid postupkaNovelom ZPP-a iz 2019. godine izmijenjen je čl. 213. ZPP-a, nomotehnički pravilnije odre-đen je čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP-a te su dodane

65 v. čl. 39. ZID ZPP/19.66 Ibid.67 Tako se je vrlo često u sporovima radi nakna-

de štete nakon provedenog vještačenja u fazi glavne rasprave pojavljivala potreba poviše-nja tužbenog zahtjeva. U takvim procesnim situacijama bilo je upitno može li tužitelj uopće može naknadno utužiti eventualnu razliku naknade štete ili se radi o presuđe-noj stvari. Sada u svim onim situacijama za koje se može zaključiti da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, on može preinačiti tužbu sve do zaključenja glavne rasprave. Smatram da kod toga ova iznimka ne smije postati pravilo, odnosno suci ovu odredbu ne bi trebali tumačiti kao da je preinaka tužbe općenito ponovno moguća do zaključenja glavne rasprave (ipak se radi o iznimki).

68 v. čl. 40. ZID ZPP/19.

ODVJETNIK 2-2020

21

Članci i rasprave

dvije daljnje procesne situacije kada sud može odrediti prekid postupka.69 Tako sada sud može odrediti prekid postupka i ako je zahtjev Sudu EU-a o tumačenju Ugovora EU-a te valjanosti i tumačenju akata institucija EU-a već podnesen u drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva.70 Također sada sud može odrediti prekid postupka u ko-jemu odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja, kada se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova objavi rješenje kojim se dopušta prijedlog za zauzimanje pravnog shvaćanja VSRH-a u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (dalje – ogledni postupak).71 Novina je i da protiv rješenja o prekidu zbog podnošenja zahtjeva Sudu EU-a nije dopuštena žalba, te sud o podnošenju zahtjeva mora obavijestiti Ministarstvo vanjskih poslova.72 Rješenje o prekidu iz čl. 213. st. 2. toč. 3. ZPP-a (dopu-šten prijedlog za zauzimanje pravnog shvaća-nja u oglednom postupku o istom pravnom pitanju) objavljuje se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča i dostavlja strankama u roku 30 dana od objave rješenja kojim je dopušten prijedlog.73 U daljnjem roku od 45 dana te stranke mogu dostaviti očitovanje VSRH-a u vezi s prijedlogom za dopuštenje zauzimanje pravnog shvaćanja, a VSRH će uzeti u obzir i očitovanja izvan roka ako je to moguće.74

69 v. čl. 41. ZID ZPP/19.70 v. čl. 41. st. 2. toč. 2. ZID ZPP/19. Do

novele iz 2019. godine sudovi bi u takvim si-tuacijama jednostavno zastajali s postupkom ili bi sami ponavljali isti zahtjev Sudu EU-a.

71 v. čl. 41. st. 2. toč. 3. ZID ZPP/19.72 v. čl. 41. st. 3. ZID ZPP/19. Ratio isklju-

čenja mogućnosti podnošenja žalbe protiv rješenja o prekidu postupka zbog podnoše-nja zahtjeva Sudu EU-a je u tome što se u praksi dešavalo da je drugostupanjski sud ukidao takva rješenja i posredno utjecao na podnošenje zahtjeva, a što je isključivo pravo prvostupanjskog suda na koje ne smije utjecati viši sud (praksa Suda EU-a).

73 v. čl. 42. st. 1. ZID ZPP/19.74 v. čl. 42. st. 2. ZID ZPP/19. Tom odredbom

dano je pravo svim strankama i umješačima

U slučaju prekida postupka iz čl. 213. st. 2. toč. 3. ZPP-a, postupak će se nastaviti kad se objavi rješenje VSRH-a o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava.75

Postupak koji je prekinut zbog razloga nave-denih u čl. 212. toč. 5. ZPP-a (kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog po-stupka), a vodi se o tražbini koja se prijavlju-je u stečajnom postupku, nastavit će sud po službenoj dužnosti i donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu (ako je već donesena prvostupanjska presuda ona će se ukinuti): ako tužitelj nije podnio prijed-log za nastavak parnice pod pretpostavkama iz zakona kojim je uređen stečajni postupak, ako tužitelj nije prijavio tražbinu u stečaj-nom postupku i ako je tražbina priznata u stečajnom postupku.76 U čl. 215.b ZPP-a dodan je st. 2. kojim se propisuje obavezna obustava postupka kod prekida postupka iz čl. 212. toč. 4. ZPP-a (prestanak postojanja pravne osobe ili zabrana rada) ako pravni sljednik pravne osobe ne preuzme postupak u roku tri mjeseca nakon pravomoćnosti rje-šenja o prekidu.77

3.4. Presumpcija o postojanju tražbineU vezi s ovim pravnim institutom, novelom iz 2019. godine došlo je do izmjene koja se odnosi na to da sada sud po službenoj duž-

iz drugih postupaka, a u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja kao u oglednom postupku, da se očituju o rješenju oglednog postupka. To je potpuno razumlji-vo jer će biti vezani odlukom u oglednom postupku, a na taj način mogu doprinijeti donošenju pravilne odluke u oglednom postupku.

75 v. čl. 213. st. 5. ZPP-a koji je dodan čl. 43. st. 4. ZID ZPP/19.

76 v. čl. 43. st. 2. ZID ZPP/19. Ovom je izmjenom zakonodavac propisao mogućnost dovršenja parnice koja više nema svrhu jer njenim vođenjem tužitelj ne bi mogao ostva-riti svoju tražbinu u stečajnom postupku.

77 v. čl. 44. ZID ZPP/19. Ovom izmjenom želi se postići da postupci ne ostanu u prekidu unedogled.

ODVJETNIK 2-2020

22

Članci i rasprave

nosti može tražiti podatke od Ministarstva fi nancija (rok za dostavu je 60 dana) o tome je li tuženik koristio odbitak poreza za traž-bine veće od 10.000 kuna, dok je za traž-bine do 10.000 kuna oboriva presumpcija da je tuženik koristio taj odbitak, a tuženik može dokazati suprotno u roku 15 dana dostavom dokumentacije.78 Na taj način želi se ubrzati i pojednostaviti primjena tog pravnog instituta kod tražbina male vrijed-nosti.

3.5. Dokazi i osiguranje dokazaNovelom je dopunjen čl. 232. st. 1. ZPP-a pa je sada stranka dužna podnijeti ispravu na koju se poziva kao dokaz u trenutku pred-laganja tog dokaza (osim ako sud ne odluči drugačije), a kod saslušanja stranaka brisan je st. 2. čl. 264. ZPP-a (da se radi o supsidi-jarnom dokazu).79 Kod osiguranja dokaza izmijenjen je čl. 273. st. 3. ZPP-a, dodana je mogućnost da o prijedlogu za osiguranje do-kaza osim suca odlučuje i sudski savjetnik.80

3.6. Odgovor na tužbu i pripremno ročišteKod odgovora na tužbu (čl. 284. ZPP-a) novelom ZPP-a iz 2019. godine propisano je da će sud u roku od 60 dana od podnoše-nja tužbe narediti da se ona dostavi tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tuž-bu.81 Daljnja izmjena odnosi se na određiva-

78 v. čl. 45. ZID ZPP/2019.79 v. čl. 46. i 47. ZID ZPP/19. Odredbom o

dužnosti stranaka da odmah uz podnesak moraju priložiti ispravu na koju se pozivaju kao dokaz želi se postići disciplina stranaka u cilju ekonomičnijeg i bržeg vođenja postupka. Dokaz saslušanjem stranaka i do sada je u praksi u suštini bio tretiran kao i svaki drugi dokaz, a ne da se mogao provoditi samo onda kada nije bilo drugih dokaza ili kad je sud, unatoč izvedenim drugim dokazima, smatrao da je to važno za utvrđenje važnih činjenica.

80 v. čl. 48. ZID ZPP/19.81 v. čl. 50. st. 1. ZID ZPP/19. Riječ je o

instrukcionom roku, ali je vidljivo da se i

nje pripremnog ročišta koje se sada zakazuje tek nakon primitka odgovora na tužbu, a ne odmah kod dostave tužbe na odgovor.82 Čl. 288.a st. 1. ZPP-a izmijenjen je tako da se sada obvezuje sud da na pripremnom roči-štu dodatno potiče stranke na mirno rješe-nje spora uz obvezu suda da stranke upozna s tom mogućnošću. Novela ZPP-a iz 2019. godine popunila je i pravnu prazninu u situ-aciji kad s pripremnog ročišta izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalje s ročišta (sada se u takvom slučaju smatra da je tužitelj povukao tužbu).83 Do novele u takvoj pro-cesnoj situaciji sud je mogao samo odgoditi pripremno ročište, pa ako bi se to ponovilo i na odgođenom pripremnom ročištu sud je mogao samo zakazati glavnu raspravu gdje je u istoj situaciji mogao smatrati da je tužitelj povukao tužbu.84 Također je izmijenjen čl. 288.a st. 1. ZPP-a, sada se obvezuje sud da na pripremnom ročištu dodatno potiče stranke na mirno rješenje spora uz obvezu suda da stranke upozna s tom mogućnošću.85

na taj način želi ubrzati postupanje tijekom postupka.

82 v. čl. St. 2. ZID ZPP/19. Ratio ove odredbe je u tome što se za vrijeme važenja ZPP-a prije novele iz 2019. godine pripremno ročište zakazivalo odmah kod dostave tužbe na pisani odgovor tuženiku, te su stranke znale doći na pripremno ročište iako su bile ispunjene sve pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe koja im se tek tada pri-općavala. Radilo se zapravo o lošoj procjeni vremenskog razmaka između isteka roka za odgovor na tužbu i zakazanog pripremnog ročišta. Također se moglo dogoditi da, iako je tuženik osporio tužbu i tužbeni zahtjev, njegov odgovor na tužbu tužitelj nije zapri-mio prije zakazanog pripremnog ročišta.

83 v. čl. 53. ZID ZPP/19.84 v. čl. 295. ZPP-a. Bilo je i drugačijih raz-

mišljanja u smislu da je sud i na pripremnom ročištu mogao analogno primijeniti ovu odredbu koja je propisana za ročište za glavnu raspravu.

85 v. čl. 52. ZID ZPP/19.

ODVJETNIK 2-2020

23

Članci i rasprave

3.7. Pisano očitovanje na navode protivne stranke tijekom glavne raspraveIza čl. 299. ZPP-a dodan je čl. 299.a ZPP-a kojim je određeno da sud može pozvati stranke da se, u pravilu u roku koji nije duži od 30 dana, pisano očituju na navode pro-tivne stranke.86 Stranka se može i na navode protivne stranke pravodobno očitovati i bez poziva suda (mora podnesak o očitovanju dostaviti sudu i protivnoj strani najkasnije 8 dana prije zakazanog pripremnog ročišta ili glavne rasprave), a u protivnom ih sud neće uzeti u obzir (iznimka je ako stranka bez svo-je krivnje nije očitovanje predala u roku kada može tražiti da ih sud uzme u obzir i ako to ne bi dovelo do odugovlačenja postupka).87 Radi se o uvođenju procesne discipline, a sve u svrhu bržeg i učinkovitijeg provođenja par-ničnog postupka.

3.8. Presuda U čl. 331.b ZPP-a brisan je st. 4. (ako iz či-njenica navedenih u tužbi ne proizlazi osno-vanost tužbenog zahtjeva, sud će odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tu-žitelj ne preinači tužbu, donijet će presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija), a slijedom toga, u čl. 332.a ZPP-a dodan je novi st. 1. kojim je određeno da u slučaju ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, a udovoljeno je uvjetima iz čl. 331.b st. 1. toč. 1., 3. i 4., i ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog za-htjeva, sud će donijeti presudu kojom se tuž-beni zahtjev odbija.88 Riječ je o još jednom primjeru skraćivanja, odnosno ubrzanja postupka, a ujedno veće discipline strana-ka i procesne discipline, jer se tužitelju tom izmjenom ne pruža još jedna mogućnost za preinaku tužbe ako ju nije pravilno sačinio. Daljnja izmjena u noveli ZPP-a iz 2019. go-dine odnosi se na uručivanje presude na roči-

86 v. čl. 54. ZID ZPP/19.87 Ibid.88 v. čl. 55. i 56. ZID ZPP/19.

štu za objavu presude.89 Izmijenjen je čl. 335. st. 8. i st. 9. ZPP-a, pa je sada predviđeno da se iznimno stranka koja je pristupila ročištu na kojem se objavljuje presuda može uputiti da ovjereni prijepis može preuzeti neposred-no u sudu istog dana (pravilo je i dalje da joj se presuda odmah uručuje).90 Izmijenjen je u cijelosti i čl. 338. st. 4. ZPP-a (sadržaj obrazloženja presude), sada je nomotehnički uređen.91

4. Postupak po pravnim lijekovima – redovni pravni lijekovi4.1. Žalba protiv presudeNovelom ZPP-a iz 2019. godine u čl. 348. ZPP-a dodan je st. 4. kojim uveden je zastoj rokova za žalbu protiv presude (rješenja) u razdoblju od 1. do 15. kolovoza.92 U čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a djelomično je izmije-njena defi nicija te apsolutno bitne povrede ZPP-a (ako presuda nema razloga o odluč-nim činjenicama, a ne samo ako nema razlo-ga),93 a promijenjen je i čl. 365. st. 2. ZPP-a pa sada drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi više na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troš-kovima postupka.94 U čl. 366.a ZPP-a dodan

89 v. čl. 57. ZID ZPP/1990 Smatram da bi ova iznimka u naravi mogla

postati pravilo jer je za suca prihvatljivije i komotnije da stranku uputi da kasnije tijekom dana preuzme presudu neposredno u sudu.

91 v. čl. 58. ZID ZPP/19.92 v. čl. 59. ZID ZPP/19. Riječ je o zastoju

samo rokova za žalbu koji se primjenjuju i za rješenja te kod odluka u izvanparničnim postupcima u kojima se supsidijarno primje-njuje ZPP.

93 v. čl. 60. ZID ZPP/1994 v. čl. 61. ZID ZPP/19. Ratio tih izmjena

je u tome što je veliki broj prvostupanjskih presuda bio ukidan na temelju te apsolut-no bitne povrede odredaba ZPP-a te će drugostupanjski sud sada moći primijeniti tu odredbu jedino ako se stranka izričito na nju pozvala u žalbi. Kod toga nije dovoljno

ODVJETNIK 2-2020

24

Članci i rasprave

je st. 4. te je određeno da se zabrana dvostru-kog ukidanja presude i obveza provođenja rasprave pred drugostupanjskim sudom ne odnosi na presude zbog ogluhe i presude zbog izostanka.95 Redefi niran je i čl. 373.b ZPP-a kad drugostupanjski sud radi pra-vilnog utvrđenja činjeničnog stanja odluči provesti raspravu.96 Bitna je izmjena da osim ponavljanja izvedenih dokaza može izvesti i predložene dokaze koje je sud propustio izvesti.97 Novelom ZPP-a brisan je čl. 375. st. 5. ZPP-a kojim je bila predviđena moguć-nost da drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati svoju presudu ako prihvaća či-njenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom i primjenu materijalnog prava.98

da se stranka pozove na to da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, nego treba navesti gdje i na koji način ju je prvostupanj-ski sud počinio. Isto se odnosi na troškove postupka.

95 v. čl. 62. ZID ZPP/19. To je potpuno logično jer presude zbog ogluhe i zbog izostanka nisu meritorne presude i bilo bi neprihvatljivo da nakon ukidanja tih odluka drugostupanjski sud ne može više ukinuti meritornu odluku i mora zapravo sam prvi puta provesti raspravu. Kod te je odredbe trebalo staviti opću odredbu da se zabrana dvostrukog ukidanja ne odnosi na slučajeve procesnih ukidanja prvostupanjskih odluka.

96 v. čl. 63. ZID ZPP/19.97 Do zadnje novele nije bilo navedeno da

drugostupanjski sud može izvesti na raspravi pred drugostupanjskim sudom i one dokaze koje su stranke predložile, a koje je propustio izvesti prvostupanjski sud, pa je sada popu-njena ta praznina. Međutim, i do ove izmje-ne trebalo je šire tumačiti raniju odredbu, tako da je drugostupanjski sud mogao izvesti i te dokaze.

98 v. čl. 65. ZID ZPP/19. U praksi se pokazalo da su drugostupanjski sudovi pogrešno koristili tu odredbu, na nju su se pozivali, a ustvari su u cijelosti navodili razloge i obrazlagali svoju odluku. Također su često propuštali odgovoriti na žalbene razloge bit-ne povrede odredaba parničnog postupka, a postavljalo se i pitanje izjavljivanja revizije protiv takve odluke koja se pozivala na

Promijenjen je i čl. 377. st. 1. ZPP-a te je određeno da je prvostupanjski sud kod uki-danja presude od strane drugostupanjskog suda dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka.99

5. Novi koncept revizije5.1. Revizija protiv presudeOsnovno pravilo novog koncepta revizije je da stranke mogu podnijeti reviziju pro-tiv presude donesene u drugom stupnju ako je VSRH dopustio podnošenje revizije (čl. 382. st. 1. ZPP-a).100 Revizija se zatim podnosi u roku od 30 dana od dana dosta-ve odluke revizijskog suda o dopuštenosti revizije.101 Iznimka od navedenog pravila je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude u drugom stupnju bez dopuštenja VSRH-a (u roku od 30 dana od dostave) u sporu: o postojanju ugovora o radu, prestan-ku radnog odnosa ili radi utvrđenja postoja-nja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, radi zaštite od diskriminacije i radi objave ispravka informacije (čl. 382.a ZPP-a).102

obrazloženje prvostupanjske odluke. Stoga je zaključeno da se briše ta odredba.

99 v. čl. 66. ZID ZPP/19. Smatram da drugostupanjski sud u izreci svoje odluke mora navesti da vraća predmet na ponovno odlučivanje u prethodni postupak, a u pro-tivnom podrazumijeva se da se vraća u stadij glavne rasprave. Dakle, pravilo je vraćanje u stadij glavne rasprave, a iznimka vraćanje u stadij prethodnog postupka. Riječ je o dobroj izmjeni jer se do sada kod ukidanja prvostupanjske odluke postupak vraćao u stadij prethodnog postupka bez obzira u ko-jem stadiju je počinjena bitna povreda i čime su se neopravdano stranke našle u poziciji da ponovno navode činjenice i predlažu dokaze (posebno ona strana koja je to propustila).

100 v. čl. 67. st. 1. ZID ZPP/19.101 v. čl. 67. st. 2. ZID ZPP/19.102 v. čl. 68. ZID ZPP/19. Takva revizija

podnosi se u roku od trideset dana od dana dostave presude donesene u drugom

ODVJETNIK 2-2020

25

Članci i rasprave

5.2. Prijedlog za dopuštenje revizijePrijedlog za dopuštenje revizije može se pod-nijeti zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u nje-govoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.103 Nadalje, prijedlog za dopuštenje revizije može se podnijeti protiv drugostu-panjske presude kojom se potvrđuje prvo-stupanjska presuda zbog postupovnoprav-nog pitanja koje se odnosi na bitne povrede ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. samo ako je podnositelj zbog tih razloga pobijao prvostupanjsku presudu ili ako su te povrede počinjene tek u drugostupanjskom postupku.104 Kod prijedloga za dopuštenje

stupnju. Što se tiče radnih sporova u vezi s postojanjem ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi postojanja radnog odnosa, zakonodavac je ustvari zadr-žao ranije rješenje da je u takvim sporovima uvijek dopuštena tzv. bivša redovna revizija. Isto tako je u čl. 392. Obiteljskoga zakona (Narodne novine, br. 103/15 i 98/19 – dalje OBZ) i čl. 23. Zakona o suzbijanju diskrimi-nacije (Narodne novine, br. 85/08 i 112/12 – dalje ZSD) propisano da je u tim postup-cima dopuštena tzv. bivša redovna revizija pa je zakonodavac i u tim postupcima zadržao stari koncept izjavljivanja revizije. S druge strane nejasno je zbog čega je zakonodavac tužbe radi objave ispravka informacije prema čl. 40. Zakona o medijima (Narodne novine, br. 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje ZM) također izuzeo iz općeg pravila o izjavljiva-nju revizije samo po dopuštenju VSRH-a. U ovom zadnjem slučaju vjerojatno je razlog to što je u čl. 52. st. 4. ZM-a samo navedeno da je protiv presude drugostupanjskog suda dopuštena revizija, pa bi se opet moglo tumačiti da je to bivša tzv. redovna revizija.

103 v. čl. 69. st. 1. ZID ZPP/19. Razlog važnosti dijelom je isti kao što je bio kod izjavljivanje tzv. izvannredne revizije, ali je proširen i razlogom koji se odnosi na razvoj prava kroz sudsku praksu. Dakle, osim što se novim konceptom osigurava ujednačavanje sudske prakse kao i ranije, dodaje se i mo-gućnost kreiranja novih stajališta i shvaćanja u sudskoj praksi.

104 v. čl. 69. st. 2. ZID ZPP/19. To je isto

revizije također je zadržano rješenje iz ZPP-a prije novele da se on ne može podnijeti zbog postupovnopravnog pitanja koje se odnosi na bitne povrede ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 3. (stvarna i mjesna nadležnost) i ako je od-lučeno o zahtjevu o kojemu već teče parni-ca.105 Novina je da se prijedlog za dopuštenje revizije zbog materijalnopravnog pitanja koje se odnosi na pogrešnu primjenu mate-rijalnog prava, na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, može podni-jeti samo ako je podnositelj zbog tog razloga žalbom pobijao prvostupanjsku presudu.106 Kod prijedloga za dopuštenje revizije zadr-žani su slični razlozi važnosti za dopušte-nje kao kod bivše tzv. izvanredne revizije za meritorno odlučivanje koji se navode samo primjerice.107 VSRH će tako sada dopustiti reviziju ako se može očekivati odluka o ne-kom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj pri-mjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito ako je riječ o pravnom pitanju: o kojem odluka drugostupanjskog suda odstu-pa od prakse VSRH-a, o kojem nema sudske prakse VSRH-a, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, o kojem sudska praksa VSRH-a nije jedinstvena i ako tre-ba preispitati sudsku praksu zbog promjene zakonodavstva, međunarodnih sporazuma, prakse Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Suda EU-a ili Europskoga suda za ljudska

rješenje koje je i prije novele ZPP-a iz 2019. godine bilo propisano u čl. 385. st. 2. ZPP-a.

105 v. čl. 69. st. 3. ZID ZPP/19. Riječ je o apsolutno bitnim povredama ZPP-a koje su ipak manjeg značenja.

106 v. čl. 69. st. 5. ZID ZPP/19. To je zato što drugostupanjski sud više ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka.

107 v. čl. 382. st. 2. ZPP-a prije novele i čl. 385.a nakon novele, odnosno čl. 70. ZID ZPP/19. Iako su razlozi važnosti navedeni primjerice, u praksi će se uglavnom dopuštati izjavlji-vanje revizije kad će biti ispunjeni razlozi važnosti koje ZPP navodi primjerice.

ODVJETNIK 2-2020

26

Članci i rasprave

prava.108 Bitno je napomenuti da je prijed-log za dopuštenje izjavljivanja revizije vrlo sličan ranijoj tzv. izvanrednoj reviziji, ali je bitna razlika u tome da iza njega eventualno tek slijedi izjavljivanje revizije. Stoga se ne bi trebalo iscrpljivati u prijedlogu za dopuštenje revizije širokim obrazloženjima sudske prak-se i primjene prava u konkretnom predme-tu, već bi se trebalo što kraće i jasnije navesti pravno pitanje,109 te navesti razlozi zbog čega je ono važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj kroz sudsku praksu. Također treba uzeti u obzir da samo dopuštenje izjavljivanja revizije ne znači automatizmom da će revizija biti osnovana i da će za stranku biti donesena povoljnija odluka.110

108 v. čl. 70. ZID ZPP/19. Vidljivo je da je kod navođenja primjerice razloga kod kojih bi se radilo o tome da je pravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, dodan i novi razlog koji se odnosi na različitu sudsku praksu VSRH-a. To je zato što se ponekad događa da i najviši sud u Republici Hrvatskoj koji ujednačava sudsku praksu može iznimno donijeti suprotstavljene odluke koje su i otpremljene strankama. Ukupno bi pretpo-stavke za dopuštenje izjavljivanja revizije bile da je riječ o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u konkretnom predmetu i da postoji jedan od razloga važnosti koji se primjerice navodi, a iznimno i prema odluci VSRH-a i izvan primjerice navedenih razloga važnosti (npr. ako bi bila riječ o nekom grubom krše-nju zakona ili neprimjeni postupovnoprav-nih ili materijalnopravnih odredbi zakona.

109 Treba navoditi samo pravna pitanja o kojima ovisi odluka u sporu, a ne čitav niz pitanja od kojih su većina činjenične naravi, odgovor ovisi o svakom konkretnom pred-metu, odgovor je u samom zakonu i sl.

110 Može se raditi o važnom pitanju u odnosu na koje nema sudske prakse VSRH-a te je dopušteno izjavljivanje revizije stranci koja ima pravno shvaćanje suprotno onome koje je izraženo u nižestupanjskim odlukama, ali su odluke nižestupanjskih sudova u skladu s pravnim shvaćanjem koje je VSRH zauzeo u reviziji, slijedom čega je revizija odbijena kao

5.3. Revizija protiv presude na temelju čl. 382.a ZPP-aU odnosu na reviziju iz čl. 382.a ZPP-a, u suštini nema nikakvih većih razlika u odno-su na razloge zbog kojih se može podnijeti u odnosu na ranije odredbe iz koji razloga se mogla izjaviti tzv. redovna revizija.111 Tako se i dalje revizija iz čl. 382.a ZPP-a može pod-nijeti zbog bitne povrede ZPP-a iz čl. 354. st. 2. osim povreda koje se odnose na stvarnu i mjesnu nadležnost te litispendenciju, bitne povrede ZPP-a iz čl. 354. st. 1. učinjene pred drugostupanjskim sudom te pogrešne pri-mjene materijalnog prava.112 Jedina je razlika u tome što se revizija iz čl. 382.a ZPP-a može izjaviti zbog pogrešne primjene materijalnog prava na koji razlog drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti samo ako je zbog tog razloga žalbom pobijana prvostupanjska presuda.113

5.4. Odlučivanje o prijedlogu za dopuštenje revizijeO prijedlogu za dopuštenje revizije odluču-je VSRH u vijeću od tri suca, a prijedlog se podnosi prvostupanjskom sudu u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presu-de (prijedlog se dostavlja na odgovor drugoj strani).114 U prijedlogu se mora određeno naznačiti pravno pitanje, izložiti razlozi važ-nosti, i priložiti različita praksa viših sudova ako se podnositelj na nju poziva, a u rješenju kojim se dopušta revizija revizijski sud navo-di u kojem dijelu i u odnosu na koje pravno pitanje dopušta reviziju.115 U rješenju kojim se prijedlog odbacuje dovoljno se određeno pozvati na nedostatak pretpostavki za podno-šenje revizije, a pravni lijek protiv rješenja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije nije

neosnovana.111 v. čl. 71. ZID ZPP/19. i čl. 385. ZPP-a prije

novele.112 v. čl. 71. st. 1. i 2. ZID ZPP/19.113 v. čl. 71. st. 3. ZID ZPP/19.114 v. čl. 72. st. 2. i 4. ZID ZPP/19.115 v. čl. 72. st. 3. i 6. ZID ZPP/19.

ODVJETNIK 2-2020

27

Članci i rasprave

dopušten.116 Vijeće VSRH-a odbacit će ne-potpun i nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije kao i nepravodoban ako je to propu-stio prvostupanjski sud.117 Prijedlog je nepot-pun ako se ne može utvrditi koja presuda se pobija, ili nije potpisan, nepravodoban ako je podnesen izvan roka za njegovo podnoše-nje, a prijedlog je nedopušten ako ne sadrži pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, ako ga je podnijela neovlaštena osoba ili osoba koja se odrekla tog prava ili osoba koja nema pravni interes.118 Sve navedeno na odgovarajući se način primjenjuje i na reviziju.119

5.5. Postupak odlučivanja o reviziji i vrste odluka revizijskog sudaO reviziji odlučuje vijeće VSRH-a bez održa-vanja rasprave, na nejavnoj sjednici te nepra-vodobnu, nedopuštenu i nepotpunu reviziju odbacuje vijeće sastavljeno od pet sudaca.120 Revizija iz čl. 382. ZPP-a je nedopuštena i ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena ili ako revizija nije podnesena zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.121 Re-vizija iz čl. 382.a ZPP-a je nedopuštena i ako je podnesena zbog razloga zbog kojih se ne može podnijeti.122 Granice ispitivanja pobi-jane presude kod revizije iz čl. 382.a ZPP-a samo su u onom dijelu u kojem se ona po-

116 v. čl. 72. st. 5. i 7. ZID ZPP/19. Obrazlo-ženja u rješenjima VSRH-a kojima će se odbacivati prijedlozi za dopuštenje revizije biti će sumarna, što znači da će se samo navesti nedostatak neke od pretpostavki za podnošenje revizije i u najkraćim crtama će se navesti zbog čega nije ispunjena konkretna pretpostavka. Neće se ponavljati što su sudovi sudili, koje su činjenično stanje utvrdili i kako su primijenili materijalno pravo te kakvo su pravno shvaćanje zauzeli. Stranka treba znati samo zbog čega joj nije dopušteno izjavljivanje revizije.

117 v. čl. 77. st. 1. ZID ZPP/19.118 v. čl. 77. st. 2. – 5. ZID ZPP/19.119 v. čl. V. čl. 77. st. 5. ZID ZPP/19.120 v. čl. 75. ZID ZPP/19.121 v. čl. 77. st. 7. ZID ZPP/19.122 v. čl. 77. st. 8. ZID ZPP/19.

bija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.123 Granice ispitivanja pobijane presude kod revizije po dopuštenju iz čl. 382. ZPP-a samo su u dije-lu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.124

Kad VSRH odlučuje o reviziji/prijedlogu za dopuštenje može se pozvati na razloge neke svoje ranije odluke. Odluke revizijskog suda kod odlučivanja u povodu revizije identične su kao i prije novele iz 2019. godine,125 a re-vizijski se sud kod odlučivanja o prijedlogu za dopuštenje revizije ili o reviziji može pozvati i na razloge neke svoje ranije odluke.126

5.6. Revizija protiv rješenjaRevizija se protiv rješenja drugostupanj-skog suda može podnijeti samo ako je tim rješenjem postupak o predmetu spora pra-vomoćno završen.127 Revizija protiv odluke suda drugog stupnja kojom je pravomoćno odlučeno o troškovima postupka dopuštena je ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP, a u postupku u povodu revizije protiv rješenja odgovarajuće se primjenjuju odredbe ZPP-a o prijedlogu za dopuštenje revizije i revizije protiv presude, osim ako u ZPP-u nije drugačije određeno.128

123 To je isto kao i do novele kod tzv. redovne revizije (v. čl. 76. st. 2. ZID ZPP/19).

124 To je također isto kao do novele kod tzv. izvanredne revizije (v. čl. 76. st. 1. ZOID ZPP/19).

125 v. čl. 394. i 395. ZPP-a koji su izmijenjeni čl. 81. i 82. ZID ZPP/19.

126 v. čl. 396. ZPP-a koji je izmijenjen čl. 83. ZID ZPP/19 (ta mogućnost postojala je i do novele).

127 v. čl. 86. st. 1. ZID ZPP/19. Određene dvojbe može izazvati pitanje kada je riječ o rješenju drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno dovršen. Smatram da je riječ o svakom drugostupanjskom rješenju (uključujući i procesna rješenja) kojima se postupak pravomoćno završava, a ne samo rješenja o meritumu spora.

128 v. čl. 86. st. 2. i 3. ZID ZPP/19.

ODVJETNIK 2-2020

28

Članci i rasprave

6. Posebni postupci6.1. Postupak u parnicama iz radnih odnosa, zbog smetanja posjeda i izdavanje platnog nalogaU parnicama iz radnih odnosa, rok za odgovor na tužbu produžen je s 8 dana na 15 dana te su brisani čl. 436. i 437. st. 1. ZPP-a čime je rok za žalbu i za izvršenje kakve činidbe 15 dana, a ne više 8 dana.129 U parnicama zbog smetanja po-sjeda također je sada rok za odgovor na tužbu i rok za žalbu 15 dana.130 Novela u čl. 451. st. 1. ZPP-a pojašnjava kada je prigovor protiv plat-nog naloga nepotpun, a to je ako se iz prigovo-ra ne može utvrditi koji se platni nalog pobija, ako nije potpisan ili ako u njemu nisu navedeni razlozi pobijanja.131 Također je dodan u čl. 453. ZPP-a novi st. 3. koji propisuje da u postupku u povodu pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stranke mogu istaknuti prigovor stvarne i mjesne nenadlež-nosti sve dok se pred tim sudom ne upuste u raspravljanje o glavnoj stvari.132

6.2. Postupak u sporovima male vrijednostiNovelom ZPP-a iz 2019. godine u cijelosti je izmijenjen čl. 461. ZPP-a.133 U postupku u sporovima male vrijednosti tako je sada pro-pisano da ako je ukinut platni nalog, a riječ je o sporu male vrijednosti, tužitelj može izni-jeti činjenice i predložiti dokaze u podnesku u roku 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, a tuženik u roku 15 dana od primitka takvog podneska tužite-

129 v. čl. 88. i 89. ZID ZPP/19. Novelom je unifi ciran rok za žalbu i rok za izvršenje kakve činidbe u svim posebnim parnič-nim postupcima s rokovima u redovnom postupku. Na taj način neće više biti dvojbi koji rok vrijedi ako je sud naveo pogrešni rok u uputi o pravnom lijeku kod posebnih parničnih postupaka (iako je sudska praksa rok tumačila in favorem stranke).

130 v. čl. 90. ZID ZPP/19.131 v. čl. 91. ZID ZPP/19.132 v. čl. 92. ZID ZPP/19.133 v. čl. 93. ZID ZPP/19.

lja.134 Nadalje, sud će upozoriti stranke na sadržaj navedenih odredbi u rješenju kojim je ukinut platni nalog, a u postupku u spo-rovima male vrijednosti pravilo je da će sud na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, a iznimka je ako zbog okolnosti slučaja iz čl. 461. st. 6. ZPP-a to nije mogu-će (nove činjenice i dokazi na pripremnom ročištu ako ih stranka nije mogla bez svoje krivnje istaknuti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu).135 Sljedeće izmjene koje se odnose na sporove male vrijednosti su da više nema odredbe u vezi s posljedicama izostanka s kojeg kasnijeg ročišta nakon pripremnog ročišta,136 brisan je čl. 466. ZPP-a koji je propisivao da se presuda u postupku u spo-rovima male vrijednosti objavljuje odmah nakon zaključenja glavne rasprave te je sada propisano da je rok za žalbu, za izvršenje kakve činidbe i za podnošenje prijedloga za donošenje dopunske presude 15 dana, a ne više 8 dana.137 Možda najvažnija izmjena je

134 v. čl. 93. st. 3. i 4. ZID ZPP/19. Ratio takve odredbe je da se strankama da mogućnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza jer se u prijedlogu za ovrhu ili za izdavanje platnog naloga ne iznose činjenice i predlažu dokazi koji su važni za vođenje parničnog postupka. Isto se odnosi na navode prigo-vora protivne strane. Međutim, u ostalim slučajevima postupka u sporovima male vrijednosti ostaje pravilo da su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu.

135 v. čl. 93. st. 5. i 8. ZID ZPP/19. Nakon zaključenja prethodnog postupka uvijek će se na istom ročištu održati i glavna rasprava, a iznimka je samo onda ako su na pripremnom ročištu iznijete nove činjenice i predloženi novi dokazi koje stranke nisu mogle bez svoje krivnje iznijeti u tužbi ili odgovoru na tužbu.

136 v. čl. 94. ZID ZPP/19. To je potpuno logično jer se sada pripremno ročište i glavna rasprava provode u kontinuitetu na istom ročištu.

137 v. čl. 95. i 96. ZID ZPP/19. Na taj je način postupak u sporovima male vrijednosti u

ODVJETNIK 2-2020

29

Članci i rasprave

da u postupcima u sporovima male vrijedno-sti žalba protiv presude ili rješenja ne odga-đa ovrhu, osim ako sud koji donosi odluku, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazlože-nim rješenjem odredi drugačije.138

6.3. Postupak pred trgovačkim sudovimaU postupku pred trgovačkim sudovima nove-lom ZPP-a iz 2019. godine također su propi-sane bitne izmjene. Sve one odredbe koje su se odnosile na elektroničku komunikaciju brisane su jer je elektronička komunikacija novelom uvedena za sve sudove. Tako je propisano da će sud u pravilu utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava te da sud može po službenoj dužnosti od trećih osoba, i to osobito od gos-podarskih i obrtničkih komora, tražiti struč-na mišljenja i podatke s kojima ne raspolaže o trgovačkim običajima koje trgovci redovito primjenjuju u određenim obveznim odnosi-ma.139 Sljedeća novina je da stranka neće biti posebno obavještavana o ročištima koja će se zakazivati nakon održanog pripremnog ročišta na tom ročištu, kao i o drugim ročištima koja će biti određena na prethodno održanim roči-štima, već će podatke o tom ročištu i drugim naknadnima moći saznati na mrežnoj stranici e-predmet (smatra se da je obaviještena o no-vom ročištu istekom 8 dana od objave).140 Ta-

odnosu na objavu presude i rokove za žalbu, odnosno izvršenje kakve činidbe i prijedloga za donošenje dopunske presude, izjednačen s redovnim parničnim postupkom i drugim posebnim postupcima.

138 v. čl. 97. ZID ZPP/19. Razlog donošenja takvog rješenja je ubrzanje postupka, sprečavanje vođenja bespotrebnih sporova vrlo male vrijednosti i sl. Vrlo je vjerojatno da će biti malo slučajeva da će sud posebnim obrazloženim rješenjem odstupiti od općeg pravila da žalba ne odgađa ovrhu.

139 v. čl. 98. i 99. ZID ZPP.140 v. čl. 102. st. 2. ZID ZPP/19. Ovdje je bit-

no napomenuti da se ta odredba odnosi na određivanje ročišta na prethodno održanim ročištima (uključujući i pripremno ročište ako se na tom ročištu glavna rasprava ne

kođer je novina da sud može odrediti da stran-ke prilože pisane iskaze stranaka ili svjedoka s ovjerenim potpisom kod javnog bilježnika (sa-slušanje se svodi samo na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja).141 Ako se ne ospori pisani ovjereni iskaz i ako sud to ocjeni nepotrebnim, neće se usmeno provesti saslušanje, a dokaz se neće uzeti u obzir kod odbijanja pristupa svjedoka ili stranke radi sa-slušanja.142 Proširena je mogućnost sudjelova-nja sudskih savjetnika u postupku, pa oni sada mogu donijeti rješenja o prekidu postupka na temelju zakona, rješenja o nastavku prekinutih postupaka te rješenja o obustavi postupka.143 Također je i u trgovačkim sporovima došlo do izjednačavanja rokova za žalbu i za izvršenje neke činidbe s onima iz redovnog postupka te je rok za žalbu sada 15 dana kao i rok za izvrše-nje neke činidbe.144

7. Ogledni postupakNovelom ZPP-a iz 2019. u parnični se postu-

zaključi). Stoga se ta odredba ne bi mogla primijeniti na određivanje ročišta izvan prethodno održanog ročišta, kao što je, primjerice, nakon što sud zaprimi nalaz i mišljenje vještaka. Na taj način stranke znaju da ako nisu pristupile ročištu, da se o eventu-alno zakazanom sljedećem ročištu mogu informirati na mrežnoj stranici e-predmet.

141 v. čl. 100. st. 1. ZID ZPP/19. Očigledno se ovom odredbom želi ubrzati i pojednostaviti postupak pred trgovačkim sudovima. U čl. 100. st. 2. ZID ZPP/19 propisano je da se na pisane iskaze ovjerene kod javnog bilježnika također odnose posljedice davanja lažnog iskaza kao pred sudom.

142 v. čl. 100. st. 3. i 4. ZID ZPP/19. Dvije su pretpostavke da sud nakon zaprimanja pisanih iskaza ovjerenih od javnog bilježnika ne provodi usmeno saslušanje. Prva je da stranke ne osporavaju pisani iskaz, a druga je da sud smatra da to nije potrebno. Ako se provodi usmeno saslušanje sankcija nepristu-pa stranke, svjedoka ili vještaka na određeno ročište radi saslušanja je da se pisani iskaz neće uzeti u obzir.

143 v. čl. 102. st. 3. ZID ZPP/19.144 v. čl. 105. ZID ZPP/19.

ODVJETNIK 2-2020

30

Članci i rasprave

pak uvodi jedan potpuno novi pravni institut koji se slikovito može nazvati i „preskakajuća revizija“. Zakonodavac je tim pravnim institu-tom želio postići ubrzanje postupanja u svim onim postupcima u kojima se radi o istim prav-nim stvarima, odnosno u kojima je meritum isti, a koji su pokrenuti ili će biti pokrenuti u većem broju u kraćem razdoblju. Također se na taj način osigurava jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, od-nosno razvija se pravo kroz sudsku praksu što je ustavna uloga VSRH-a. Stoga su postupci u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja slični sporovi koji su u većem broju već pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o istom pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava).145 Ako je na sudu podnesen veći broj tužbi u sličnim sporovima ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o pitanju važnom za jedinstvenu primje-nu prava, sud će dostaviti prijedlog za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava VSRH-u radi zauzimanja pravnog shvaćanja u tom pitanju (nakon što je održano pri-premno ročište i održana sjednica sudskog odjela), a prijedlog se odmah objavljuje na mrežnoj stanici e-oglasna ploča sudova.146 Od objave prijedloga do objave okončanja ogled-nog postupka stranke u oglednom postupku ne mogu slobodno raspolagati zahtjevom147

145 v. čl. 108. ZID ZPP/19 kojim je dodan čl. 502.j ZPP-a.

146 v. čl 502.k ZPP-a koji je dodan čl. 108. ZID ZPP/19. Vidljivo je da prvostupanjski sud mora u postupku održati pripremno ročište, a nakon toga treba biti održana sjednica odjela tog suda koji donosi konačnu odluku o pokretanju oglednog postupka.

147 v. čl. 502.k st. 2. ZPP-a koji je dodan čl. 108. ZID ZPP/19. Tom se odredbom onemogućuje da stranke svojim dispozici-jama onemoguće daljnje vođenje oglednog

te od objave prijedloga do objave okončanja oglednog postupka zastaje zastarijevanje pra-va na podnošenje zahtjeva u odnosu na koji je podnesen prijedlog za rješenje pitanja važ-nog za jedinstvenu primjenu prava u pravnim stvarima u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pitanja148. Nakon primitka prijedloga predsjednik VSRH-a bez odgode će od pred-sjednika svih prvostupanjskih sudova zatra-žiti da ga obavijeste o tome jesu li i u kojem broju pokrenuti pred njihovim sudovima ta-kvi sporovi (predsjednici sudova dužni su te podatke dostaviti u roku od 15 dana).149

U prijedlogu prvostupanjski sud mora određeno naznačiti pravno pitanje o kojem predlaže zauzimanje pravnog shvaćanja te određeno navesti razloge zašto smatra da je ono važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.150 O dopuštenosti prijedloga odlučuje vijeće VSRH-a od pet sudaca rješenjem u roku od 30 dana od isteka roka predsjednicima prvo-stupanjskih sudova za dostavu podataka, a u odluci kojom se prijedlog odbija dovoljno je da se VSRH pozove na nedostatak pretpo-stavki za podnošenje prijedloga te se rješenje o odbijanju prijedloga objavljuje odmah na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, na-kon čega prvostupanjski sud nastavlja postu-

postupka jer je nakon pokretanja oglednog postupka opći interes ispred pojedinačnog u konkretnom postupku.

148 v. čl. 502.k st. 3. ZPP-a koji je dodan čl. 108. ZID ZPP/19. Ta je odredba in favorem svih onih stranaka koje zbog istog pravnog pitanja namjeravaju podnijeti tužbu. Ako im nije nastupila zastara prava na podnošenje tužbe, one mogu sačekati odluku u povodu oglednog postupka i u skladu s njome po-krenuti ili ne pokrenuti postupak.

149 v. čl. 502.l ZPP-a koji je dodan čl. 108.ZID ZPP/19. Tom se odredbom osigurava da VSRH u ukupnosti sagleda prisutnost konkretnog pravnog pitanja u postupcima u Republici Hrvatskoj, a što je također od važnosti za odluku o dopuštenju prijedloga.

150 v. čl. 502.lj st. 1. ZPP-a koji je dodan čl. 108. ZID ZPP/19. Sadržaj prijedloga u oglednom postupku zapravo je identičan kao kod prijedloga za dopuštenje revizije.

ODVJETNIK 2-2020

31

Članci i rasprave

pak .151 U odluci kojom se dopušta prijedlog, VSRH navodi u kojem dijelu i u odnosu na koje određeno pravno pitanje dopušta zauzi-manje pravnog shvaćanja (rješenje se objavlju-je na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova) te protiv rješenja u povodu prijedloga pravni lijek nije dopušten .152 O pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava odlučuje vijeće od pet sudaca VSRH-a u roku od 90 dana od dana objave rješe-nja kojim je dopušten prijedlog (rješenje se objavljuje na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova).153 Nakon donošenja pravnog shvaćanja VSRH-a, sud će u nastavljenim postupcima biti vezan tim pravnim shvaća-njem te se stranke već u rješenju o nastavku postupka obavještavaju o zauzetom prav-nom shvaćanju.154 U nastavljenim postupci-

151 v. čl. 502.lj st. 2. i 3. ZPP-a koji je dodan čl. 108. ZID ZPP/19. Kod odbijanja prijedloga kao i kod odbacivanja prijedloga za dopušte-nje revizije navest će se samo sumarni razlozi nedostatka pretpostavki za podnošenje prijedloga.

152 v. čl. 502.lj st. 4. i 5. ZPP-a koji je dodan čl. 108. ZID ZPP/19. Sadržaj odluke kojom se dopušta prijedlog za donošenje odluke u oglednom postupku zapravo je identičan kao kad se dopušta izjavljivanje revizije.

153 v. čl. 502.m ZPP-a koji je dodan čl. 108. ZID ZPP/19. Zakonodavac se opredijelio da meritornu odluku u oglednom postup-ku donosi vijeće od pet sudaca, a ne cijeli građanski odjel VSRH-a. To se opravdava time da VSRH sudi u vijećima, da se na odjelu odluke donose preglasavanjem, da nije moguće obrazlagati volju i shvaćanje odjela i sl. Međutim, vidljivo je da pokreta-nje odlučivanja u oglednom postupku ovisi o odluci odjela prvostupanjskoga suda, da odluka u oglednom postupku obvezuje cijeli VSRH i sve sudove u Republici Hrvatskoj te da ona može biti donesena većinom glasova samo triju sudaca. Stoga sam mišljenja da bi bilo bolje da je meritorno odlučivanje u oglednom postupku (a i kod odluke o dopuštenju) prepušteno sjednici građanskog odjela VSRH-a.

154 v. čl. 502.n st. 1. ZPP-a koji je dodan čl. 108. ZID ZPP/19.

ma sud će nastojati da stranke nagodbom ili na drugi nesporni način dovrše postupak, a u postupcima koji ovise o istom pravnom pi-tanju sud će o troškovima postupka odlučiti po slobodnoj ocjeni (uvažavajući sve okol-nosti, naročito postupanje stranaka nakon što su obaviještene o zauzetom shvaćanju VSRH-a.155

8. Europski parnični postupciU čl. 507.ć st. 1. toč. 2. ZPP-a u vezi s primje-nom Uredbe o dostavi sudskih i izvansudskih isprava u građanskim i trgovačkim predme-tima u državama članicama,156 ispravljena je pogreška tako da je za dostavu izvansudskih isprava u druge države EU-a sada nadležan općinski sud prema mjestu prebivališta ili uobičajena boravišta, odnosno sjedišta tijela ili osoba koje traže dostavu.157 Čl. 110. ZID ZPP/19 u cijelosti je izmijenjeni čl. 507.č ZPP-a pa sada u smislu čl. 15. st. 1. citirane uredbe na zahtjev osobe zainteresirane za is-hod nekog sudskog postupka, dopuštena je dostava u Republici Hrvatskoj preko javnog bilježnika (postupak u skladu sa Zakonom

155 v. čl. 502.n st. 4. i 5. ZPP-a koji je dodan čl. 108. ZID ZPP/19. S obzirom na to da će biti zauzeto pravno shvaćanje u vezi s pravnim pitanjem od kojeg ovisi odluka u pojedinačnim postupcima, sudu je ostav-ljena mogućnost da o troškovima postupka odluči slobodno cijeneći sve konkretne okolnosti slučaja, a osobito jesu li pojedine stranke imale razloga pokrenuti spor zbog neizvjesnosti pitanja o kojemu je ovisilo nje-govo rješenje te postupanje stranaka nakon što su obaviještene o zauzetom pravnom shvaćanju.

156 Uredba (EU) br. 1393/2007 Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi sudskih i izvansudskih isprava u građanskim i trgovačkim predmetima u državama članicama i o ukidanju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000.

157 v. čl. 109. ZID ZPP/19. Dosadašnja odredba pogrešno je navodila nadležnost općinskog suda na čijem području ima pre-bivalište ili uobičajeno boravište, odnosno sjedište, osoba kojoj treba dostaviti pismeno.

ODVJETNIK 2-2020

32

Članci i rasprave

o javnom bilježništvu158 kao kod priopćenja izjava i samo ako mu se predujme troškovi). Izmijenjena je i odredba čl. 507.i ZPP-a koja se od-nosi na provedbu Uredbe o uvođenju Europskoga postupka za izdavanje platnog naloga159. Sada je za odlučivanje o zahtjevima za izdavanje, preispitiva-nje, kao i za davanje potvrde o ovršnosti europskog platnog naloga nadležan općinski, odnosno trgovač-ki sud prema prebivalištu/uobičajenom boravištu/sjedištu tuženika.160 Sljedeća izmjena ZPP-a koja se odnosi na provedbu te uredbe odnosi se na izmjenu čl. 507.n ZPP-a. Sada je određeno da ako tuženik podnese prigovor protiv europskog platnog naloga u smislu čl. 15. citirane Uredbe, daljnji postupak će se provesti prema pravilima europskog postupka u sporovima male vrijednosti, ako su primjenjiva, a ako nisu, prema odredbama ZPP-a u povodu prigo-vora protiv platnog naloga uz uvažavanje odredaba čl. 17. citirane Uredbe.161 Također je u čl. 507.m st. 1. ZPP-a izvršen ispravak, sada je ovršna isprava u Re-publici Hrvatskoj ovršni europski platni nalog koji je izdao neki drugi sud na području EU-a.162

9. Prijelazne i završne odredbePosebnom odredbom ZID ZPP/19 u prijelaznim i završnim odredbama određuje da se čl. 295. st. 2. ZPP-a primjenjuje i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ZID ZPP/13.163 Prijelazne i

158 Narodne novine, br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16.

159 Uredba (EZ) br. 1896&2006 Europskoga parla-menta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju Europskoga postupka za izdavanje platnog naloga.

160 v. čl. 11. ZID ZPP/19. Do novele bilo je propisano da je u takvim slučajevima isključivo nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Takvo rješenje mnogo je povoljnije za tuženika jer je sada nadležan općinski ili trgovački sud prema prebivalištu/uobi-čajenom boravištu, odnosno sjedištu tuženika.

161 v. čl. 113. ZID ZPP/19. Do novele bilo je odre-đeno da će se takav postupak isključivo provesti u skladu s odredbama ZPP-a o postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga.

162 v. čl. 114. ZID ZPP/19. Do novele pogreškom je bilo određeno da je ovršna isprava u Republici Hrvatskoj ovršni europski platni nalog koji je izdao sud u Republici Hrvatskoj.

163 v. čl. 116. ZID ZPP/19. Tom odredbom popunjena je pravna praznina u odnosu na

završne odredbe ZID ZPP/19 propisuju osnovno pravilo da se novela ne primjenjuje na postupke koji su pokrenuti prije njegovog stupanja na snagu, od-nosno u takvim slučajevima primjenjuje se ZPP koji je bio na snazi do novele.164 Međutim, nakon toga u prijelaznim i završnim odredbama propisane su iznimke od tog osnovnog pravila. Prva iznimka od osnovnog pravila je da se određene odredbe ZID ZPP/19 primjenjuju na sve postupke u tijeku.165 Tako se ZID ZPP/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku u odnosu na odredbe o troškovima privremenog za-stupnika, podneske u elektroničkom obliku, elektro-ničku dostavu, o mirenju, o izostanku s pripremnog ročišta, presudi zbog ogluhe, o zastoju rokova za žalbu i vraćanju postupka nakon ukidane odluke drugo-stupanjskog suda u određenu fazu prvostupanjskog postupka.166 Sljedeća iznimka je da se ZID ZPP/19 primjenjuje na sve postupke u kojima nije zaključen prethodni postupak u vezi sa situacijom u kojoj sud može prekinuti postupak kao i u vezi s oglednim po-stupkom radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava.167 Nadalje, ZID ZPP/19 primjenjuje se na sve postupke u kojima nije do njegovog stupanja na snagu donesena prvostupanjske presuda u odnosu na izmjene u vezi s troškovima postupka i da žalba protiv odluke u sporovima male vrijednosti u pravilu ne zadržava ovrhu,168 dok se ZID ZPP/19 primjenjuje u odnosu na novi koncept revizije u onim postupcima u kojima do stupanja na snagu ZID ZPP/19 nije do-nesena drugostupanjska presuda.169 U čl. 118. st. 1. ZID ZPP/19 određeno je da će se obvezna elektronička komunikacija općinskih su-dova s državnim tijelima, državnim odvjetništvom,

postupke pokrenute prije stupanja na snagu ZID ZPP/13 i na koje se nije odnosila odredba iz čl. 95. ZID ZPP/13 da se smatra da je tužitelj povukao tužbu ako obje stranke izostanu s ročišta za glavnu raspravu. Naime, ZID ZPP/13 ukinuo je moguć-nost mirovanja i posljedica nakon isteka mirovanja, a nije predvidio primjenu čl. 95. ZID ZPP/13 na postupke pokrenute prije te novele, slijedom čega bi neki postupci vječno bili u mirovanju.

164 v. čl. 117. st. 1. ZID ZPP/19.165 v. čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19. 166 Ibid.167 v. čl. 117. st. 2. drugi dio rečenice ZID ZPP/19.168 v. čl. 117. st. 3. ZID ZPP/19.169 v. čl. 117. st. 4. ZID ZPP/19.

ODVJETNIK 2-2020

33

Članci i rasprave

javnim bilježnicima, sudskim vještacima, procjenite-ljima, tumačima, stečajnim upraviteljima te pravnim osobama primjenjivati na sve postupke u tijeku kad ministar nadležan za poslove pravosuđa donese od-luku o ispunjavanju uvjeta za elektroničku komuni-kaciju za općinske sudove, a nakon što se za to ispune uvjeti na svim općinskim sudovima, a u čl. 118. st. 2. ZID ZPP/19 određeno je također da će se obavezna elektronička komunikacija sudova i pravnih osoba primjenjivati na sve postupke u tijeku kada mini-star nadležan za poslove pravosuđa donese odluku o ispunjavanju uvjeta za elektroničku komunikaciju. Sve su pravne osobe stoga dužne u roku godine dana od dana stupanja na snagu ZID ZPP/19 zatražiti pristup informacijskom sustavu elektroničke komu-nikacije sa sudovima putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, a dok se ne ispune uvjeti za elektroničku komunikaciju, obveznim sudionicima elektroničke komunikacije s općinskim sudovima i pravnim osobama dostava se obavlja prema pravilima ZPP-a do novele.170

U prijelaznim i završnim odredbama ZID ZPP/19 u odnosu na postupke u kojima u trenutku stupanja na snagu ZID ZPP/19 postoji pravomoćno rješenje o prekidu iz razloga navedenih u čl. 212. toč. 4. ZPP-a,171 sud može nastaviti i istodobno obustaviti, ako pravni sljednik pravne osobe ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ZID ZPP/19.172 Također je u prijelaznim i završnim odredbama ZID ZPP/19 određeno da se na postupke u kojima do stupanja na snagu ZID ZPP/19 nije do-neseno pravomoćno rješenje o prekidu zbog razloga iz čl. 212. toč. 4. ZPP-a primjenjuju odredbe čl. 44. ZID

170 v. čl. 118. st. 3. i 4. ZID ZPP/19.171 To je razlog za ex lege prekid postupka zbog

prestanka postojanja pravne osobe, odnosno kad nadležno tijelo pravomoćno odluči o zabrani rada pravne osobe..

172 v. čl. 119. st. 1. ZID ZPP/19. Tom su odredbom obuhvaćeni postupci u kojima je rješenje o prekidu po navedenoj osnovi postalo pravomoćno prije donošenja ZID ZPP/19, dok se odredba čl. 44. st. 1. ZID ZPP/19 odnosi na postupke u kojima je po osnovi čl. 212. toč. 4. ZPP-a sud donio rješenje o prekidu nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19.

ZPP/19.173 Odluke iz čl. 119. st. 1. i 2. ZID ZPP/19 mogu donijeti i sudski savjetnici.174 Na kraju prijela-znih i završnih odredbi ZID ZPP/19 određeno je da će ministar nadležan za poslove pravosuđa u roku od 30 dana od stupanja na snagu ZID ZPP/19 donijeti pravilnike iz čl. 11. i 13. ZID ZPP/19175 te da ZID ZPP/19 stupa na snagu 1. rujna 2019. godine.176

10. ZaključakNovela ZPP-a iz 2019. godine jedna je od najop-sežnijih izmjena i dopuna ZPP-a do sada. U svojoj osnovi ta je novela prvenstveno revizijska novela kojom se gotovo u cijelosti mijenja koncept revizije u hrvatskom pravnom sustavu, koji zajedno s uvođe-njem oglednog postupka čini cjelinu koja bi trebala doprinijeti ujednačavanju sudske prakse i jačanju ustavne uloge VSRH-a kao najvišeg tijela sudske vlasti u Republici Hrvatskoj, a ujedno i bržem i efi -kasnijem provođenju parničnog postupka. Također se u parničnom postupku na svim sudovima uvodi elektronička komunikacija što bi također u konač-nici trebalo doprinijeti bržem i efi kasnijem provo-đenju parničnih postupaka. Uz navedeno, novelom su izmijenjene odredbe ZPP-a o nadležnosti općin-skih i trgovačkih sudova, uvedene su novine u vezi s troškovima postupka i načinom njihova obračuna, preinakom tužbe, rješavanjem spora mirnim putem, prekidom i obustavom postupka, pisanim očitovanji-ma stranaka, razlozima za žalbu, ispitivanjem presu-de po službenoj dužnosti i odlučivanjem u žalbenom postupku. Redefi niran je postupak u sporovima male vrijednosti i postupak pred trgovačkim sudom, a određeni su ispravci i izmjene u vezi s europskim parničnim postupcima. U svakom slučaju, primjena navedenih izmjena u sudskoj praksi najbolje će po-kazati opravdanost i učinkovitost ove novele ZPP-a.

173 v. čl. 119. st. 2. ZID ZPP/19. Ta se odredba odnosi na procesnu situaciju kada su nastupile pretpostavke za prekid postupka u skladu s čl. 212. toč. 4. ZPP-a prije stupanja na snagu ZID ZPP/19, ali nije done-seno pravomoćno rješenje o prekidu postupka.

174 v. čl. 119. st. 3. ZID ZPP/19.175 v. čl. 120. ZID ZPP/19. Radi se o pravilnicima

koji se odnose na podnošenje podnesaka i dostavu u elektronskom obliku te o visini naknade za prijepis tonske snimke ročišta.

176 v. čl. 121. ZID ZPP/19.

ODVJETNIK 2-2020

34

Članci i rasprave

1. UvodU Narodnim novinama br. 70/19 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu Za-kon o izmjenama i dopunama ZPP-a).

Pregled nekih od znaËajnijih

izmjena i dopuna ZPP-a

Zakon je stupio na snagu dana 1. rujna 2019. i načelno se primjenjuje na postupke pokrenute od 1. rujna 2019. pa nadalje. Na-ime, u Prijelaznim i završnim odredbama (čl. 117.) propisano je da se postupci koji

Piše: mr. sc.

Iris Gović Penić, sutkinja

Županijskoga suda u Zagrebu

Sažetak

Nakon višegodišnjeg odgađanja donošenja posljednjeg Zakona o izmjena-

ma i dopunama Zakona o parničnom postupku, izmjene i dopune ipak su

prošle svoju zakonodavnu proceduru te su stupile na snagu 1. rujna 2019.

Do sada su se već pojavile mnoge dileme o primjeni novina, neke od njih

razjašnjene su kroz stručne skupove, a rjeđe kroz sudsku praksu, za neke

postoje prijedlozi kako ih rješavati, a neka od rješenja tek će se iskristali-

zirati kroz sudsku praksu. No, uvijek kada je riječ o posljednje navedenoj

situaciji, realno je očekivati da će tijekom jednog razdoblja sudska praksa

biti neujednačena.

Autorica u ovom radu daje prikaz nekih od značajnijih izmjena i dopuna

Zakona o parničnom postupku, vremensko važenje tih novina, izlaže neke

od dilema vezanih uz primjenu novina i ukazuje na moguće načine tumače-

nja spornih situacija. Poseban naglasak stavljen je upravo na ono što jest ili

bi moglo biti sporno u primjeni izmijenjenih i dopunjenih odredbi Zakona

o parničnom postupku, posebno uvažavajući vremensko važenje izmjena i

dopuna osnovnog građanskog procesnog zakona.

Naime, u nekim slučajevima vremensko važenje novina nije potpuno jasno

ili logično, ali autorica daje svoje tumačenje spornih situacija.

Ključne riječi: nadležnost, izuzeće suca, troškovi postupka, privremeni za-

stupnik, pravosudni ispit, izdvojeno mišljenje suca, preinaka tužbe, dostava

presude, dostavljanje isprava, pristupanje novog tužitelja, proširenje tužbe

na novog tuženika, prethodni postupak, rokovi, presumirano povlačenje

tužbe, prekid postupka, nastavak postupka, ogledni postupak, revizija

ODVJETNIK 2-2020

35

Članci i rasprave

su pokrenuti prije 1. rujna 2019. trebaju dovršiti po odredbama ranijeg zakona. To znači da se Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a načelno na njih ne primjenjuje.No, postoje i izuzeci. O tim izuzecima go-vora će biti u okviru izlaganja o pojedinim institutima o kojima će biti govora u ovom radu.

2. Izmjene na području nadležnosti suda (čl. 34. st. 1. t. 9. ZPP-a i čl. 34. b. t. 5. ZPP-a)U pogledu nadležnosti ranije je bilo pro-pisano da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima za zaštitu od nezakonite rad-nje. Sada je ta odredba zamijenjena odred-bom kojom je propisano da općinski su-dovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi naplate: naknada za opskrbu pitkom vodom, pli-nom, toplinskom i električnom energijom, naknada za održavanje čistoće, naknada iz pretplatničkog ugovora javnih komu-nikacijskih usluga, naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma, naknada za pristojbu Hrvatske radiotelevizije, na-knada za parkiranje, regresnih zahtjeva iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja1.Razlog te izmjene, uvođenje isključive nad-ležnosti općinskih sudova za nabrojene vr-ste sporova, rasterećenje je trgovačkih sudo-va od sporova beznačajnih za gospodarstvo, a do „izbacivanja“ sporova za zaštitu od ne-zakonite radnje iz teksta ZPP-a došlo je jer su ti sporovi bili predviđeni u čl. 67. ranijeg Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 53/1991, 9/1992, 77/1992, 20/2010), a taj Zakon više nije na snazi. Iz tih razloga raniji tekst u potpunosti je

1 Regresni zahtjevi između osiguravajućih društava te drugih pravnih osoba ostali su u nadležnosti trgovačkih sudova.

zamijenjen novom odredbom drugog sadr-žaja. No, ova odredba primjenjuje se samo na po-stupke pokrenute od 1. rujna 2019.Na području nadležnosti trgovačkih sudo-va došlo je do promjene, sada se sporovi koji su pokrenuti prije nastupanja pravnih po-sljedica otvaranja stečaja pred trgovačkim sudom ne dovršavaju pred sudovima pred kojima su pokrenuti, već pred sudom koji vodi stečajni postupak. Ipak, pretpostavka je da za tu vrstu spora nije uvijek nadležan općinski sud ili da zakonom nije propisana nadležnost nekog drugog suda. I ta se izmjena odnosi samo na postupke po-krenute od 1. rujna 2019.Razlog je te novine ekonomičnost postupka te svrsishodnost specijalizacije trgovačkih sudova, a posljedica je novine da će sada dolaziti do promjene nadležnosti i da će tr-govački sudovi pred kojima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, dovršavati parnične predmete u kojima je stranka osoba nad kojom je kod trgovačkog suda otvoren stečaj, iako je do otvaranja ste-čajnog postupka bio nadležan npr. općinski sud. No, onda kada je za neki spor uvijek nad-ležan općinski sud, kao što je npr. uvijek nadležan u sporovima o stvarnim i osob-nim služnostima ili u sporovima iz radnih odnosa, tada do promjene nadležnosti ipak neće dolaziti. Na području nadležnosti novina je i ta da Trgovački sud u Zagrebu više nije isključi-vo nadležan za odlučivanje o zahtjevima za izdavanje i preispitivanje, kao i za davanje potvrde o ovršnosti europskoga platnog na-loga prema Uredbi br. 1896/2006. Sada je nadležan općinski, odnosno trgovački sud ako se radi o predmetima iz stvarne nad-ležnosti trgovačkih sudova, prema prebi-valištu ili uobičajenom boravištu, odnosno sjedištu tuženika.

ODVJETNIK 2-2020

36

Članci i rasprave

I ta se odredba o nadležnosti primjenjuje samo na postupke pokrenute od 1. rujna 2019.

3. Izuzeće suca (čl. 73. st. 5., 6. i 7. ZPP-a)Izmjenama i dopunama ZPP-a sada je pro-pisano da je stranka dužna podnijeti za-htjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do dono-šenja odluke pred nadležnim sudom. Ranije je stranka bila dužna taj zahtjev pod-nijeti najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke, odnosno stranka je zahtjev za izuzeće suca višeg suda mogla staviti u pravnom lijeku ili u odgovo-ru na pravni lijek.Sada je, dakle, otvorena mogućnost traže-nja izuzeća suca sve do donošenja odluke svakog suda.No, te se izmjene i dopune ne mogu primje-njivati na postupke započete prije 1. rujna 2019.

4. Trošak postavljanja privremenog zastupnika (čl. 84. st. 1. i 5. ZPP-a i čl. 85. st. 3. ZPP-a)Novina na području postavljanja privreme-nog zastupnika tužitelju i tuženiku jest da je sada propisano da se privremeni zastupnik postavlja na trošak tužitelja odnosno tuženi-ka kao osobe kojoj se privremeni zastupnik postavlja.Zatim u odredbi koja uređuje prava i obveze privremenog zastupnika dodana je odredba prema kojoj je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupni-ka dužan predujmiti tužitelj na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba2. Ako tužitelj ne predujmi ta

2 S obzirom na to da nije dopuštena posebna žalba, na predujmljivanje sredstava za pokri-

sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud odbacuje tužbu.Tužitelj nije dužan predujmiti troškove samo kada se privremeni zastupnik postav-lja upravo njemu (tužitelju) zbog razloga iz članka 84. stavka 2. točaka 4. i 5., a to su: ako je boravište tužitelja nepoznato, a nema punomoćnika, ako se tužitelj ili njegov za-konski zastupnik, koji nemaju punomoćni-ka u Republici Hrvatskoj, nalaze u inozem-stvu, a dostava se nije mogla obaviti.Ovo novo uređenje primjenjuje se na sve postupke u tijeku, dakle, neovisno o tome kada je tužba podnesena.

5. Dokazivanje položenog pravosudnog ispita (čl. 91.a ZPP-a)Reviziju, a sada i prijedlog za dopuštenje revizije, i dalje u pravilu može podnijeti samo odvjetnik, a sama stranka ili osoba koja ju je kao opunomoćenik prema ZPP-u ili nekom drugom zakonu ovlaštena zastu-pati iako nije odvjetnik mogu podnijeti reviziju ili prijedlog za dopuštenje revizije pod uvjetom da imaju položen pravosudni ispit.No, novina je da su stranka, odnosno nje-zin opunomoćenik, dužni uz prijedlog za dopuštenje revizije, ili reviziju, ili najka-snije do isteka roka za njihovo podnošenje, priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu ili drugu javnu ispravu u izvorniku ili preslici iz koje proizlazi da stranka ili njezin punomoćnik imaju položen pravosudni ispit, ako takva potvrda ili druga javna isprava u izvorniku ili preslici prethodno nije podnesena sudu u istom postupku.Dakle, potvrdu o položenom pravosud-nom ispitu osoba koja nije odvjetnik više ne mora podnositi odmah uz reviziju već

će troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika stranka se može žaliti u okviru žalbe na odluku o glavnoj stvari.

ODVJETNIK 2-2020

37

Članci i rasprave

može i naknadno do isteka roka za podno-šenje prijedloga za reviziju odnosno za revi-ziju, s tim da to ne mora biti potvrda već i neka druga javna isprava iz koje proizlazi da stranka ili njezin punomoćnik imaju polo-žen pravosudni ispit.No, vezano uz ovu izmjenu postoji dvojba o vremenskom važenju. Naime, odredba koja uređuje dostavu potvrde o položenom pra-vosudnom ispitu nije u kategoriji odredaba koje se primjenjuju na sve postupke u tijeku, pa bi to značilo da se primjenjuje samo na postupke započete 1. rujna 2019. i nadalje. Kad bi se smatralo da je i to odredba o re-viziji, s obzirom na to da je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a propisano da se odredbe o reviziji primjenjuju na sve postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena drugostupanjska odluka, onda bi se i izmjena o dostavljanju potvrde o položenom pravosudnom ispitu trebala primjenjivati na sve postupke u tijeku u ko-jima do 1. rujna 2019. nije donesena drugo-stupanjska odluka.S obzirom na to da je dosadašnje uređenje dostavljanja te potvrde bilo (nepotrebno) previše formalno, a o tome se izjašnjavao i Europski sud za ljudska prava u svjetlu po-vrede prava na pošteno suđenje3, trebalo bi smatrati da se ta izmjena kao odredba koja se tiče revizije primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije done-sena drugostupanjska odluka. Dodatni argument za takvo shvaćanje je da se novo uređenje uvjeta za dopuštenost revizije u pogledu vrste sporova i razloga za dopuštenost revizije primjenjuje na postup-ke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena drugostupanjska odluka, pa bi bilo opravdano i ovu odredbu o pravosud-nom ispitu primjenjivati na te postupke.

3 O tome vidi predmet Omerović protiv Hrvatske.

6. Izdvojeno mišljenje suca (čl. 131. st. 5. ZPP-a)U dijelu koji uređuje donošenje odluke do-dana je odredba prema kojoj se na zahtjev člana vijeća koji je izdvojio glas, njegovo pisano obrazloženje izdvojenog glasa treba priložiti pisanoj odluci. To mišljenje objav-ljuje se na isti način kao i odluka.Ova novina primjenjuje se samo na postup-ke započete od 1. rujna 2019., a trebala bi doprinijeti razvoju prava. Njome se omogu-ćuje i strankama i višim sudovima da imaju informaciju o postojanju drugačijih mišlje-nja o određenim relevantnim pravnim pita-njima kao i o razlozima zašto je tomu tako.

7. Naknada troškova postupka (čl. 154. ZPP-a)Na području naknađivanja troškova po-stupka došlo je do važnih izmjena.I dalje je stranka koja u cijelosti izgubi par-nicu dužna protivnoj stranci i njezinu umje-šaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. No, novina je da je sada propisa-no da je i umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama. Nadalje, kada su stranke djelomično uspjele u parnici, sud najprije treba utvrditi posto-tak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mje-ri uspjela treba oduzeti postotak one stran-ke koja je u manjoj mjeri uspjela.Kad utvrdi te omjere i oduzme ih, sud tre-ba utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspje-la u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao na-kon navedenog obračuna postotaka u koji-ma su stranke uspjele u parnici. Iz te se odredbe može zaključiti da ona znači sljedeće: ako je jedna strana uspjela

ODVJETNIK 2-2020

38

Članci i rasprave

60 posto, a druga 40 posto, tada se od 60 oduzima 40, i onoj stranci koja je uspjela sa 60 posto odmjerava se naknada njenih po-trebnih troškova u visini od 20 posto jer 20 posto predstavlja razliku između 60 posto i 40 posto (60–40=20).No, pritom treba voditi računa o tome da se omjer uspjeha u sporu ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u po-gledu osnove zahtjeva. Dakle, omjer uspje-ha u sporu ne mora biti čisti matematički izračun prema visini vrijednosti predmeta spora, već se posebno treba cijeniti i uspjeh dokazivanja osnove zahtjeva. Postoje prijedlozi da se ta odredba tumači tako da kada je tužitelj uspio s npr. 50 po-sto zahtjeva u pogledu visine, a u pogledu osnova u cijelosti, da se uspjeh dokazivanja osnove uzme kao uspjeh od 100 posto, a uspjeh s visinom od 50 posto, da se zatim zbroj ovih omjera (100+50=150) podijeli s 2 (1 po osnovi uspjeha u pogledu visine + 1 po osnovi uspjeha u pogledu osnove = 2), pa da se kao konačni uspjeh tužitelja uzme 75 posto jer 150 : 2 = 75. Dalje, prema prethodno izloženim pravilima o oduzimanju, u ovom primjeru od 75 posto uspjeha tužitelja treba oduzeti 25 posto s ko-liko je uspio tuženik (ukupan omjer 100 po-sto – tužiteljevih 75 posto = 25 posto uspjeha tuženika), i u konačnici tužitelju dosuditi 50 posto njegovih troškova (tužiteljevih 75 posto – tuženikovih 25 posto = 50 posto konačnog uspjeha tužitelja), s tim da se tužitelju priznaju samo troškovi za koje je ocijenjeno da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka. Iz izloženoga može se primijetiti da novo uređenje naknade troškova postupka ostav-lja sucu slobodu procjene uspjeha u sporu, pa je za očekivati da će i sudska praksa na tom području biti raznolika.Treba ukazati i na to da će zasigurno biti sporno značenje sintagme „uspjeh prema

konačno postavljenom tužbenom zahtje-vu“. Zatim, dvojbeno će biti hoće li sudovi tro-šak odmjeravati prema vrijednosti pred-meta spora iz konačnog tužbenog zahtjeva neovisno o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje te hoće li su-dovi smatrati za odluku o troškovima po-stupka odlučnim to da stranci za sve radnje pripada isti broj bodova iako je mijenjala visinu tužbenog zahtjeva4.Ipak, neovisno o tim dvojbama i shvaća-njima koja će biti zauzeta u sudskoj praksi, iako se opravdano može očekivati da će biti različita, valja istaknuti da sud i nadalje može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primje-nom čl. 156. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi iz čl. 156. st. 1. ZPP-a, stranka je dužna neovi-sno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Dakle, riječ je o naknađivanju pojedinih troškova prema načelu krivnje.Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troš-kove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove opet pri-mjenom čl. 156. st. 1. ZPP-a.Sud i nadalje može odlučiti da jedna stran-ka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protiv-na stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.Kao i do sada, prema rezultatu dokazivanja sud odlučuje i hoće li troškove iz čl. 153. st.

4 To će se dogoditi u situaciji kada je visina tužbenog zahtjeva u jednom dijelu postupka iznosila npr. 20.000,00 kuna, a u drugom npr. 40.000,00 kuna. U odnosu na obje visine tužbenog zahtjeva stranci pripada 100 bodova i stvarno ta promjena nije utjecala na visinu naknade za pojedine parnične radnje.

ODVJETNIK 2-2020

39

Članci i rasprave

5. ZPP-a (kada sud dokaze određuje ex off o) podmirivati jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret sredstava suda.Novo uređenje naknađivanja troškova po-stupka primjenjuje se na postupke u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena prvostu-panjska odluka, dakle nije odlučno je li riječ o rješenju ili presudi niti kada je postupak započeo, pod uvjetom da je odluka done-sena 1. rujna 2019. pa nadalje. Novo uređe-nje vrijedi i u situacijama kada je prvostu-panjska odluka prethodno bila ukinuta od strane višeg suda, pod pretpostavkom da je (nova) prvostupanjska odluka donesena 1. rujna 2019. ili kasnije.Vezano uz troškove postupka važno je znati da u postupcima koji su pokrenuti nakon 1. rujna 2019. drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primje-nu materijalnog prava vezanu uz odluku o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).To znači da sama stranka treba izričito u žalbi istaknuti u kojem dijelu odluku o troškovima postupka smatra nezakonitom jer drugostupanjski ex off o odluku o troško-vima postupka nije ovlašten ispitivati.

7.1. Naknada troškova nakon povlačenja tužbe (čl. 158. st. 1. i 2. ZPP)Tužitelj koji povuče tužbu i nadalje je du-žan protivnoj stranci nadoknaditi parnič-ne troškove. No, novina je da je sada u toj odredbi propisano da je i tužitelj koji se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Dalje, propisano je da, iznimno, ako je tuži-telj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udo-voljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih ra-zloga koji se mogu pripisati tuženiku, troš-kove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Ranije je bilo propisano da je samo ako je tužba povučena odmah nakon što je tuže-

nik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan tužitelju nadoknaditi tu-ženik. Novim uređenjem omogućava se tužitelju da ostvari pravo na naknadu troškova postupka kada tuženik nije pristao na povlačenje tuž-be koje je uslijedilo odmah nakon udovolje-nja tužbenom zahtjevu i u drugim sličnim situacijama. Naime, tužitelj se uvijek može odreći tužbenog zahtjeva, pa ako se odrekne odmah nakon udovoljenja, prema novom uređenju ima pravo na naknadu troškova postupka. I ova izmjena i dopuna primjenjuje se na postupke u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena prvostupanjska odluka. Isto tako vrijedi da se primjenjuje i nakon ukidanja prvostupanjske presude, ako je nova odluka donesena od 1. rujna 2019. pa nadalje.

7.2. Troškovi u izlučnim parnicama (čl. 160. ZPP-a)Ranije je u odredbi čl. 160. ZPP-a bilo propisano da „Ako u izlučnoj parnici bude prihvaćen tužbeni zahtjev za izlu-čenje stvari, a sud utvrdi da je tuženik kao vjerovnik u ovršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne po-stoje prava trećih osoba na tim stvarima, odredit će da svaka stranka snosi svoje troškove.“, dok je sada ovo pitanje ure-đeno na sljedeći način: „Ako u izlučnoj parnici bude prihvaćen tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom na određenom predmetu ovrhe, a sud utvrdi da je tuženik kao ovrhovoditelj u ovrš-nom postupku imao opravdanih razloga smatrati da ne postoje prava trećih osoba na tom predmetu, odredit će da svaka stranka snosi svoje troškove.Preciznije je uređeno da se određivanje da svaka stranka snosi svoje troškove postup-ka odnosi na parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

ODVJETNIK 2-2020

40

Članci i rasprave

Novo uređenje primjenjuje se na postupke u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena pr-vostupanjska odluka.

8. Preinaka tužbe (čl. 190. st. 2. ZPP-a)Tužba se i dalje može preinačiti samo do za-ključenja prethodnog postupka. No, novina je da tužitelj može preinačiti tužbu čak do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preina-čiti do zaključenja prethodnog postupka. Najčešće situacije koje su se u praksi do-gađale, a zbog kojih je došlo do ove izmje-ne, preinake su tužbe nakon provođenja vještačenja, Naime, u situacijama kada stranke (a niti sud) nemaju odgovarajuće stručno znanje, svi elemente na temelju kojih se može konačno postaviti tužbeni zahtjev postanu poznati tek nakon prove-denog (građevinskog, medicinskog, fi nan-cijskog…) vještačenja pa je u takvim situ-acijama bilo nepravedno onemogućavati preinaku tužbe. Ova se novina primjenjuje na sve postupke u tijeku (čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a). Dakle, zakonodavac ovu izmjenu nije vezao niti uz datum dono-šenja prvostupanjske odluke, niti uz zaklju-čivanje prethodnog postupka. Ovdje se opravdano može postaviti pitanje je li takvo uređenje posljedica pogreške za-konodavca, jer primjena u praksi znači da bi sud drugog stupnja trebao zaključiti da je dopuštena preinaka tužbe i onda kada je učinjena u vrijeme kada nije bila dopu-štena odnosno da bi trebao zaključiti da je nezakonito odbijanje preinake tužbe i posljedično tome ukidati prvostupanjske presude iako u vrijeme preinake prema tada važećem ZPP-u takva preinaka nije bila do-puštena ako je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka.Za pretpostaviti je da je zaista riječ o po-grešci zakonodavca, ali s obzirom da je

dosadašnje uređenje preinake tužbe često bilo nepravedno, prijelazni režim trebao bi biti tumačen onako kako piše u zakonu, a to je da se preinaka procjenjuje prema no-vom režimu, neovisno o tome što se takvim tumačenjem omogućava da se primjenjuje pravni režim koji nije bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke.

9. Pristupanje novog tužitelja odnosno proširenje tužbe na novog tuženika (čl. 196. st. 2. ZPP-a)Ranije je do zaključenja  glavne  raspra-ve mogao uz tužitelja pristupiti novi tužitelj ili je tužba mogla biti proširena na novog tuženika uz njegov pristanak. Sada se to može učiniti do zaključenja prethodnog postupka.No, novina se odnosi samo na postupke po-krenute nakon 1. rujna 2019.

10. Određivanje prekida postupka (čl. 213. ZPP-a, čl. 213.a ZPP-a i čl. 215. ZPP-a)Prema novom uređenju određivanja preki-da postupka, sud će prekid postupka odre-diti, dakle, mora, ako je:1) odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12. ZPP-a)2) odlučio podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju ugovorā Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije.Nadalje, sud može, ali ne mora, odrediti prekid postupka:1) ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna2) ako je zahtjev Sudu Europske unije o tu-mačenju ugovorā Europske unije te valjano-

ODVJETNIK 2-2020

41

Članci i rasprave

sti i tumačenju akata institucija, tijela, ure-da ili agencija Europske unije već podnesen u drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva3) u postupku u kojemu odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja, kad se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova objavi rješenje kojim se dopušta prijedlog za zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhov-noga suda Republike Hrvatske u ogled-nom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (ogledni postupak).Protiv rješenja o prekidu postupka zbog podnošenja zahtjeva Sudu Europske unije nije dopuštena žalba. Argumentum a con-trario, protiv ostalih rješenja žalba je dopu-štena, osim ako nije izričito isključena.Ako je sud odredio prekid postupka zbog razloga što je podnio zahtjev Sudu Europske unije, o tom prekidu, odnosno o podnošenju zahtjeva Sudu Europske unije, sud koji je pod-nio zahtjev dužan je obavijestiti ministarstvo nadležno za vanjske poslove.Ako je sud prekinuo postupak zbog postav-ljanja prethodnog pitanja Sudu Europske unije, postupak se nastavlja kad se pravo-moćno završi postupak pred sudom ili dru-gim nadležnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na nje-gov završetak. Odredba o prekidu postupka u postupku u kojemu odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja (oglednom postupku) pri-mjenjuje se i na postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije održano pripremno ročište ili je održano pripremno ročište, ali nije zaključen prethodni postupak5.

5 U oglednom postupku, rješenje o prekidu postupka objavljuje se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova te dostavlja stranka-ma i umješačima u roku od 30 dana od dana objave rješenja kojim je dopušten prijedlog.

Stranke i umješači u postupku u kojemu od-luka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja

Ostale odredbe o prekidu postupka primje-njuju se samo na postupke koji su započeti nakon 1. rujna 2019.Kada je sud prekinuo postupak zbog oglednog postupka, postupak se nastav-lja kad se objavi rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava. No, o ogled-nom postupku više govora biti će u za-dnjem dijelu ovog rada. Ovdje je potreb-no samo istaknuti da stranka ima pravo žalbe na rješenje o prekidu postupka ako smatra da nisu ispunjene zakonske pret-postavke za prekid postupka. Npr., zbog toga što smatra da to pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava, zbog toga što smatra da to pitanje nije vezano uz njen spor…

10.1. Nastavak postupka nakon otvaranja stečajaU čl. 215. ZPP-a koji uređuje nastavak po-stupka, sada je dodana nova odredba (st. 2.) o nastavku postupka nakon otvaranja stečaja.Prema toj odredbi postupak koji je prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka, a vodi se o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku, sud će nastaviti po službenoj dužnosti i donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, ako:– tužitelj nije podnio prijedlog za na-

stavak parnice pod pretpostavkama propisanima zakonom kojim je uređen stečajni postupak

– tužitelj nije prijavio tražbinu u stečaj-nom postupku

mogu podnijeti očitovanje o rješenju pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u roku od 45 dana od dana objave rješenja kojim je dopušten prijedlog.

Očitovanja podnesena nakon isteka roka Vrhovni sud Republike Hrvatske uzet će u obzir, ako je to još moguće.

ODVJETNIK 2-2020

42

Članci i rasprave

– je tražbina priznata u stečajnom po-stupku.

Kada je prekid postupka nastupio nakon donošenja prvostupanjske odluke, a sud obustavlja postupak, istim rješenjem sud i ukida prvostupanjsku odluku.No, ova odredba primjenjuje se samo na po-stupke pokrenute od 1. rujna 2019.Vezano uz ovu novinu treba ukazati na to da je do sada u sudskoj praksi zauzeto shva-ćanje da se tužbeni zahtjev, ako vjerovnik ne prijavi tražbinu, odbija kao neosnovan. O tome govori sljedeća odluka:„Glede odluke pod točkom II. izreke valja reći je čl. 137. i čl. 138. Stečajnog zakona (Narodne novine, br. 71/15., 104/17., da-lje: SZ) propisano da je imovinsko prav-na tražbina radi naknade štete iz radnog odnosa tražbina višeg isplatnog reda, što znači da je tužitelj vjerovnik u odnosu na tuženika u stečaju i da je stoga bio dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj. Odnosno, tužitelj je u okviru tog postupka imao pra-vo zahtijevati ostvarenje svoje tražbine (čl. 167. SZ-a). Međutim, s obzirom na propust tužitelja da prijavi svoju tražbinu u stečaj, tužitelj je izgubio pravo zahtijevati nakna-du štete u stečajnom postupku, a time i pra-vo s uspjehom zahtijevati naknadu štete u ovom parničnom postupku u odnosu na ste-čajnog dužnika. Točno je pri tome da zbog takvog propusta sud nije mogao odbaciti tužbu pozivom na čl. 215. ZPP-a, a niti je na taj način mogao odlučiti u smislu neke druge odredbe ZPP-a ili SZ-a, već je trebao odlučiti meritorno na način da odbije tuž-beni zahtjev kao neosnovan.“Županijski sud u Zagrebu, Gž R-510/19 od 5. travnja 2019.S obzirom na to da se nova odredba o obu-stavi postupka primjenjuje samo na nove postupke, shvaćanje izložene odluke i dalje je primjenjivo u postupcima koji su započe-ti prije 1. rujna 2019.

10.2. Nastavak postupka koji je prekinut jer je pravna osoba prestala postojati odnosno prestala s radom (čl. 215.b st. 2. ZPP-a)Novi ZPP sadrži i odredbu o nastavku po-stupka nakon prestanka postojanja pravne osobe odnosno nakon njenog prestanka s radom.Prema novom uređenju postupak koji je prekinut zbog toga što je stranka pravna osoba prestala postojati, odnosno jer je nad-ležno tijelo pravomoćno odlučilo o njenom prestanku rada, sud treba nastaviti i isto-dobno obustaviti ako pravni sljednik prav-ne osobe ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od pravomoćno-sti rješenja o prekidu postupka, dakle, do 1. prosinca 2019. Prema Prijelaznim i završnim odredbama (čl. 119. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a) postupke u kojima na dan 1. rujna 2019. (dan stupanja na snagu Zakona) već postoji pravomoćno rješenje o prekidu po ovoj osnovi, sud može nastaviti i istodobno obustaviti ako pravni sljednik pravne osobe ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona, dakle, opet do 1. prosinca 2019. Ovdje je upotrijebljena formulacija „može“, što znači da sud nije dužan, ali je ovlašten donijeti to rješenje.Na postupke u kojima do 1. rujna 2019. nije doneseno pravomoćno rješenje o prekidu, primjenjuje se odredba članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a. Prema spomenutom čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, nakon prekida postupka zbog prestanka postojanja ili prestanka rada pravne osobe, sud treba nastaviti postupak i istodobno ga obustaviti pod uvjetom da pravni sljednik pravne osobe ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da

ODVJETNIK 2-2020

43

Članci i rasprave

ga sud pozove da to učini u roku od tri mje-seca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka (do 1. prosinca 2019.). Dakle, u ovom slučaju, za razliku od pret-hodnog, postoji dužnost suda da donese ovo rješenje, a ne samo mogućnost.

11. Dokazivanje (čl. 232. st. 1. ZPP-a i čl. 262. st. 2. ZPP-a)Stranka je i nadalje dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. No, novina je da je sada propisa-no da je stranka dužna podnijeti ispravu u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drugačije. Dakle, ako sud nije odredio drugačije, vri-jedi pravilo da je dužna podnijeti ispravu u trenutku kada se na nju pozove.Kada će sud drugačije odrediti, ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Sud bi tako mogao odrediti kada postoji neki opravdani razlog zbog kojega se isprava nije mogla odmah podnijeti. Postojanje oprav-danog razloga ocjenjuje isključivo sud, ali korisno je da se i suprotna stranka o tome izjasni kako bi sud pravilno postupio. Ocijeni li suprotna stranka da sud nije pra-vilno postupio i da nije bilo razloga da se odredi da stranka može podnijeti ispravu na koju se poziva naknadno, ili ako sud ne odredi drugačije a stranka smatra da je sud trebao odrediti drugačije, može biti riječ o bitnoj povredi odredaba parničnog postup-ka ako se može zaključiti da sud nije pravil-no primijenio odredbu o dostavi isprave, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na za-konitost i pravilnost odluke suda. No, to bi sama stranka morala izričito navesti u žalbi jer na taj žalbeni razlog drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti. Novina je i ta da je brisan članak 262. st. 2. ZPP-a kojim je bilo propisano da se dokaz saslušanjem stranaka izvodi kad nema dru-gih dokaza ili kad se unatoč izvedenim dru-

gim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica.Obje ove novine primjenjuju se samo na po-stupke pokrenute nakon 1. rujna 2019.Ipak treba istaknuti da niti do sada sasluša-vanje stranaka prije izvođenja drugih doka-za u praksi nije dovodilo da ukidanja sud-skih odluka tako da ovakvo ograničavanje primjene novog uređenja izvođenja dokaza saslušanjem stranaka nema neko praktično značenje, osim što je sada izričito dozvo-ljeno saslušavanje stranaka u ranijoj fazi postupka. Naime, za saslušavanje stranke npr. prije saslušanja svjedoka, a da bi pred-stavljalo bitnu povredu odredaba parnič-nog postupka, tražilo se da je to bilo ili da je moglo biti od utjecaja na zakonitost i pra-vilnost odluke, a do tog se zaključka samo zbog krivog redoslijeda izvođenja dokaza u pravilu nije dolazilo.

12. Dostava tužbe na odgovor (čl. 284. st. 1. i 4. ZPP-a)Vezano uz dostavu tužbe na odgovor treba istaknuti da i dalje vrijedi obveza suda da, ako smatra da se na temelju tužbe može da-lje postupati, naredi da se primjerak tužbe dostavi tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. No, novina je da je to sud sada dužan učiniti najkasnije u roku od 60 dana od podnošenja tužbe.Ipak, nova odredba ne primjenjuje se na po-stupke koji su započeti prije 1. rujna 2019. Do sada je bilo propisano da u pozivu za davanje odgovora na tužbu sud uvijek treba odrediti i pripremno ročište, te upozoriti stranke da će se na tom ročištu, ako za to budu ispunjeni uvjeti, zaključiti prethodni postupak i provesti glavna rasprava. Sada je propisano da nakon primitka od-govora na tužbu ili isteka roka za odgovor na tužbu sud određuje pripremno ročište te upozorava stranke da će se na tom ročištu, ako za to budu ispunjeni uvjeti, zaključiti

ODVJETNIK 2-2020

44

Članci i rasprave

prethodni postupak i provesti glavna ra-sprava. Ako je udovoljeno uvjetima za donošenje presude bez održavanja rasprave ili presude zbog ogluhe, sud neće odrediti pripremno ročište nego će strankama dostaviti pisani otpravak presude.Sve to primjenjuje se na postupke započe-te od 1. rujna 2019., a dovodi do toga da se u novim postupcima više ne mora odmah zakazati pripremno ročište već nakon pri-mitka odgovora na tužbu ili isteka roka za taj odgovor sud može, bez prethodnog zakazivanja pripremnog ročišta, donijeti presudu bez održavanja rasprave ili presudu zbog ogluhe ako su ispunjene pretpostavke za donošenje tih vrsta presuda.

13. Presumirano povlačenje tužbe kod izostanka stranaka s pripremnog ročišta (čl. 291. st. 4. ZPP-a)U čl. 291. ZPP-a dodan je st. 4. prema koje-mu, ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na roči-šte ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.Ova odredba primjenjuje se na sve postupke u tijeku.

14. Retroaktivna primjena čl. 295. st. 2. ZPP-a (čl. 116. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a)U čl. 116. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a propisano je da se odredba čl. 295. st. 2. ZPP-a (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske) pri-mjenjuje i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu Zakona o izmjena-ma i dopunama ZPP-a (Narodne novine, br. 25/13).

Prema čl. 295. st. 2. ZPP-a, a koji je dodan Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine, br. 25/13), ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke, ili ako dođu na ročište ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.U odnosu na tu novu odredbu u čl. 295., Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine, br. 25/13) bilo je pro-pušteno propisati retroaktivnu primjenu te odredbe, pa je sada novim Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine, br. 70/19) ova pogreška ispravlje-na. Naime, Zakonom o izmjenama i dopu-nama ZPP-a (Narodne novine, br. 25/13) ukinuta je mogućnost presumiranog povla-čenja vezano uz mirovanje postupka, te se ta novina primjenjivala na sve postupku u tijeku (čl. 102. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, Narodne novine, br. 25/13), dok se novo uređenje presumiranog povlačenja u skladu s čl. 295. st. 2. ZPP-a nije primjenjivalo na postupke u tijeku.Značaj ove izmjene je u tome da se sada i na postupke koji su započeti prije 1. trav-nja 2013. primjenjuje odredba čl. 295. st. 2. ZPP-a, koja je, zapravo, ostala neizmije-njena, ali samo je određeno drugačije vre-mensko važenje izmjene učinjene 2013. na način da se primjenjuje i na postupke koji su bili u tijeku na dan 1. travnja 2013.

15. Poziv suda na pisano očitovanje na navode protivne stranke (čl. 299.a ZPP-a)Potpuno novi članak u ZPP-u je čl. 299.a.Odredbama iz tog članka propisano je da sud može pozvati stranke da se u roku koji, u pravilu, nije duži od 30 dana pisano oči-tuju na navode protivne stranke. Dakle, rok može biti i kraći od 30 dana, a može biti i duži od 30 dana ako je određivanje dužeg

ODVJETNIK 2-2020

45

Članci i rasprave

roka opravdano okolnostima slučaja. Nai-me, rok od 30 dana postavljen je samo kao pravilo u pogledu roka koji nije poželjno prekoračivati. Dakle, taj rok može biti i kraći i duži. No, stranke mogu tražiti produženje roka u skladu s čl. 111. ZPP-a, a uvjet je da postoji opravdani razlog za produženje i da je pri-jedlog za produženje podnesen prije isteka (sudskog) roka čije se produženje traži. Dalje, propisano je da se stranka može na navode protivne stranke pravodobno očito-vati i bez poziva suda tako da njezin podne-sak bude dostavljen sudu i protivnoj strani najkasnije osam dana prije sljedećeg pripre-mnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu. Ako je podnesak dostavljen i sudu i suprot-noj stranci osam dana prije sljedećeg pripre-mnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu, tada nikakvih vremenskih ograničenja nema. Pri tome se za ocjenu pravodobnosti ne bi trebao uzimati u obzir propust suda da u razumnom roku podnesak proslijedi su-protnoj stranci/strankama. Naime, treba-lo bi utvrditi je li objektivno bilo dovoljno vremena da se podnesak dostavi suprotnoj stranci i da ostane osam dana do sljedećeg ročišta.Podneske koji su predani nakon isteka roka ili protivno uvjetima koji su prethodno izloženi, sud ne uzima u obzir. Iznimno, stranka može tražiti da ih sud uzme u obzir ako ih bez svoje krivnje nije mogla podni-jeti pravodobno ili ako njihovo uzimanje u obzir ne bi dovelo do odugovlačenja po-stupka.Sud u pozivu na očitovanje treba upozoriti stranke na posljedice zakašnjenja. To znači, ako sud stranku ne upozori, a podnesak je predan nakon isteka roka ili protivno izlo-ženim uvjetima, sud ih ipak mora uzeti u obzir, a ako ih ne uzme, može biti riječ o relativno bitnoj povredi odredaba parnič-nog postupka ako je neuzimanje u obzir

utjecalo ili moglo utjecati na zakonitost i pravilnost sudske odluke. No, može biti govora i o bitnoj povredi odredaba parnič-nog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, da stranci nezakonitim postupanjem suda nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.O istim bitnim povredama odredaba par-ničnog postupka možemo govoriti i kada je sud pogrešno zaključio da je stranka svojom krivnjom propustila pravodobno podnijeti podnesak ili da bi, neovisno o krivnji, uzi-manje u obzir podneska dovelo do odugo-vlačenja postupka. Pri tome poželjno je da je stranka odmah u podnesku istaknula razloge zbog kojih bi podnesak trebalo uzeti u obzir, iako nije podnesen pravodobno.Na kraju, ovdje je važno naglasiti da se taj (novi) članak ZPP-a primjenjuje samo na postupke pokrenute nakon 1. rujna 2019.

16. Novine na području donošenja presude zbog ogluhe i presude bez održavanja ročišta U članku ZPP-a koji uređuje presudu zbog ogluhe (čl. 331.b ZPP-a), izbrisana je odred-ba čl. 331.b st. 4. ZPP-a prema kojoj sud na pripremnom ročištu treba odbiti tužbeni zahtjev kada iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a na tom ročištu tužitelj nije preinačio tuž-bu. Ova odredba primjenjuje se na sve po-stupke u tijeku.S druge strane, u članku ZPP-a koji uređuje presudu bez održavanja rasprave (čl. 332.a ZPP-a) dodana je odredba prema kojoj, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku a udovoljeno je uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe i ako iz či-njenica navedenih u tužbi ne proizlazi osno-vanost tužbenoga zahtjeva, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.I ta se izmjena primjenjuju na sve postupke u tijeku.

ODVJETNIK 2-2020

46

Članci i rasprave

Analizom tih odredaba dolazi se do za-ključka da one dovode do toga da kada osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ispunje-ne su ostale pretpostavke za presudu zbog ogluhe, odbijanje tužbenog zahtjeva čini se presudom bez održavanja rasprave, s tim da ispuštanje onog dijela ranije formulacije iz odredbe koja je uređivala presudu zbog ogluhe, prema kojemu je tužitelj bio ovla-šten preinačiti tužbu kako mu tužbeni za-htjev ne bi bio odbijen, znači da za preinaku tužbe sada vrijede samo opća pravila i nema nekih posebnih odredbi vezanih uz preina-ku tužbe pri donošenju nekontradiktornih presuda.

17. Dostava presude (čl. 335. st. 8. ZPP-a)Umjesto dosadašnjeg uređenja prema ko-jemu sud stranci koja je pristupila ročištu za objavu presude uručuje ovjereni prijepis presude, sada je propisano da stranci koja je pristupila ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud na ročištu uručuje ovjereni prijepis presude ili je, iznimno, upućuje da ovjereni prijepis presude može preuzeti ne-posredno u sudu istoga dana.Dakle, novina je mogućnost upućivanja da se presuda preuzme u sudu tijekom dana u kojem je presuda objavljena. Koje su to okolnosti zbog kojih bi se mogla koristiti ta iznimka nije propisano, pa se može očeki-vati da će se ta iznimka dosta koristiti, a po-sebno s obzirom na to da za korištenje ove iznimke suprotno ZPP-u nema procesnih sankcija. Ta se novina ne primjenjuje na postupke koji su započeli prije 1. rujna 2019.

18. Tijek rokova za žalbu (čl. 348. st. 2. ZPP-a)Odredba čl. 348. st. 1. ZPP-a ostala je neiz-mijenjena. Prema njoj, protiv presude done-

sene u prvom stupnju stranke mogu podni-jeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ZPP-u nije određen drugi rok. U mjeničnim i čekov-nim sporovima taj je rok osam dana.No, sada je dodan stavak 2. u kojem je pro-pisano da rokovi za žalbu iz st. 1. ne teku od 1. do 15. kolovoza.Dan 15. kolovoza u Republici Hrvatskoj inače je blagdan i neradni dan propisan zakonom6, a ako prvi sljedeći dan isto bude dan na koji sud ne radi, a posljednji bi dan roka pao upravo na taj dan, rok se produža-va na prvi idući radni dan suda. Ova nova odredba primjenjuje se na sve po-stupke u tijeku.S obzirom na to da je u čl. 381. ZPP-a pro-pisano da se u postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući način primjenjuju odredbe koje važe za žalbu protiv presude, to rokovi za žalbu protiv rješenja također ne teku u razdoblju od 1. do 15. kolovoza. No, svi ostali rokovi i dalje teku pa za stran-ku ipak mogu nastupiti štetne posljedice ako neki drugi rok, koji nije rok za žalbu, istekne između 1. i 15. kolovoza. Zbog toga nije na odmet ukazati na mogućnost traže-nja produženja roka kada je riječ o sudskom roku koji se na prijedlog stranke može pro-dužiti.

19. Bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje sud pazi ex off o (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a) Razlika u pogledu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati) jest da je sada umjesto formulacije „ako presuda nema uopće ra-zloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o od-

6 Čl. 1. Zakona o blagdanima spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 110/19).

lučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni“ upotrijebljena formulacija „ako presuda nema razloga o odlučnim či-njenicama“.No, ono što je mnogo važnije jest to da dru-gostupanjski sud na bitne povrede odreda-ba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a više ne pazi po službenoj dužnosti.Ipak, ta se odredba primjenjuje samo na po-stupke pokrenute nakon 1. rujna 2019.U praksi će biti sporno može li drugostu-panjski sud ispitivati ima li prvostupanjska presuda nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i u onom dijelu na koji žalitelj nije izričito ukazao, odnosno mora li žalitelj konkretno opisati nedostatke zbog kojih se odluka ne može ispitati ili je dovoljno da samo istakne bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.Za očekivati je da će sudska praksa o tom pitanju biti različita, odnosno neujednače-na.

20. (Ne)mogućnost ponovnog ukidanja presude (čl. 366.a st. 4. ZPP-a)U članak 366.a ZPP-a koji uređuje nemo-gućnost ponovnog ukidanja presude dodan je stavak 4. prema kojemu se ta nemoguć-nost ne odnosi na presude zbog ogluhe i presude zbog izostanka.Ta se novina primjenjuje samo na postupke pokrenute od 1. rujna 2019. No, i do sada se u sudskoj praksi smatralo da se nemoguć-nost ukidanja ne odnosi na presudu zbog ogluhe i presudu zbog izostanka.

21. Rasprava pred drugostupanjskim sudomNa području raspravljanja pred drugostu-panjskim sudom najveća novina je to da drugostupanjski sud, koji smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba izvesti dokaze koji su pravodobno

predloženi a nisu izvedeni, može zakazati raspravu pred drugostupanjskim sudom i u toj situaciji.Do sada je to mogao učiniti samo kada je trebalo ponoviti već izvedene dokaze.No, ova izmjena primjenjuje se samo na po-stupke pokrenute nakon 1. rujna 2019.

22. Neobrazlaganje presude (čl. 375. st. 5. ZPP-a)U ZPP-u je brisana odredba prema kojoj ako se presudom žalba odbija, u obrazlo-ženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvo-stupanjskom presudom, kao i primjenu ma-terijalnog prava.Brisanje se odnosi na sve postupke u tijeku, što znači da od 1. rujna 2019. suci ne mogu primjenjivati čl. 375. st. 5. ZPP-a.

23. Novi prethodni postupak (čl. 377. st. 1. ZPP-a)Ranije je u ZPP-u, u čl. 377. st. 1., bilo pro-pisano da je nakon ukidanja presude prvo-stupanjski sud dužan provesti novi pret-hodni postupak i, ako za to budu ispunjeni uvjeti, glavnu raspravu.No, sada je propisano da je prvostupanjski sud dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka.Ta se izmjena odnosi na sve postupku u ti-jeku.Praktični značaj ove odredbe je u tome što bi se ranije ukidanjem presude postupak vratio u fazu prethodnog postupka pa su stranke bile ovlaštene u ponovljenom po-stupku „popraviti“ sve što nije bilo zakoni-to. Npr., ako je preinaka tužbe bila učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka i zbog toga je presuda ukinuta, povratkom predmeta na prvostupanjski sud i novim

ODVJETNIK 2-2020

48

Članci i rasprave

prethodnim postupkom ta je preinaka au-tomatski postajala dopuštenom.Sada tomu više nije tako. Novi prethodni postupak moći će se provesti samo ako je povreda zbog koje je presuda ukinuta bila učinjena do zaključenja prethodnog po-stupka.Kako primjena te novine izgleda u sudskoj praksi govori sljedeća odluka:„Ukida se presuda Općinskog suda … poslov-ni broj … od ... pa se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje i to u fazu prethodnog postupka, drugom sucu pojedincu.…Međutim osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 286. st. 1. ZPP-a, jer tuženiku nije dano najmanje osam dana od zaprimanja poziva do održavanja pri-premnog ročišta za pripremu. Kada se tome doda i to da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postup-ka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 289. ZPP-a jer je o dokaznim prijedlozima odlučeno na način da je određeno da će se izvesti predlo-ženi dokazi, ali nije navedeno koji i po čijem prijedlogu, a na ročištu za glavnu raspravu prvostupanjski sud je odredio koje će dokaze provesti, pa je potrebno zaključiti da su na-vedene bitne povrede odredaba parničnog postupka bile počinjene na štetu tuženika.Budući da je odmah nakon zaključenja prethodnog postupka istog dana u nastavku održano ročište za glavnu raspravu i odmah zaključeno, da u pozivu za pripremno ro-čište nije navedeno da će se provesti glavna rasprava ako budu ispunjeni uvjeti (čl. 284. st. 4. ZPP), da tom ročištu nije prisustvovao tuženik niti njegov punomoćnik, koji su po-zvani na pripremno ročište na način kako je to naprijed navedeno, nisu primili i poziv za ročište za glavnu raspravu, potrebno je zaključiti da je na opisani način tuženiku onemogućeno raspravljanje čime je počinjena

bitna povreda odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju tuženik ukazuje.…U ponovnom, postupku prvostupanjski sud otklonit će ukazane bitne povrede i to tako što će ponovno zakazati pripremno ročište i isto održati nakon što je strankama ostavio dovoljno vremena da se pripreme, i to ročište provest će sukladno odredbama ZPP-a te će navesti koje dokaze stranke predlažu, odlučit će koje će dokaze provesti a koje ne, i nakon toga zaključit će prethodni postupak.“ Županijski sud u Zagrebu, Gž R-2131/2019 od 14. siječnja 2020.

24. Nešto više o reviziji u radnim sporovimaNačelno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske do-pustio podnošenje revizije. O ovoj reviziji po dopuštenju ovdje neće biti govora već o iznimkama koje se odnose na radne sporove.Naime, stranke iznimno mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, uz ostalo, u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno pre-stanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, kao i u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije (u po-vodu kojih se u pravilu vodi radni spor jer je diskriminacija najčešće vezana uz radni odnos). Revizija bez dopuštenja (slična ranijoj re-dovnoj reviziji) u sporu za zaštitu od diskri-minacije (što znači u sporovima u povodu tužbi iz čl. 17. Zakona o suzbijanju diskri-minacije, Narodne novine, br. 85/08), veli-ka je novina i promjena jer je do sada shva-ćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske bilo da je u tim sporovima dopuštena samo izvanredna revizija, pa čak i onda kada bi

ODVJETNIK 2-2020

49

Članci i rasprave

revizija po vrijednosnom kriteriju bila do-puštena. Ova revizija, kao i svaka druga, podnosi se u roku od 30 dana od dostave presude done-sene u drugom stupnju, a može se podnijeti pod uvjetima iz čl. 386. ZPP-a koji glasi:„Revizija iz članka 382.a ovoga Zakona može se podnijeti zbog:– bitne povrede odredaba parničnog po-

stupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica

– bitne povrede odredaba parničnog po-stupka iz članka 354. stavka 1. ovoga Zakona učinjene pred sudom drugog stupnja

– pogrešne primjene materijalnog prava. Revizija se može podnijeti protiv drugo-

stupanjske presude kojom se potvrđuje pr-vostupanjska presuda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ovoga Zakona samo ako je podnositelj zbog tih povreda žalbom pobijao prvostu-panjsku presudu, ili ako su te povrede uči-njene tek u drugostupanjskom postupku.

Revizija se može podnijeti protiv drugostu-panjske presude kojom se potvrđuje prvostu-panjska presuda zbog pogrešne primjene ma-terijalnog prava na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, samo ako je podnositelj zbog tog razloga žalbom pobijao prvostupanjsku presudu.“Kao i sve druge odredbe o reviziji, i odred-be o reviziji u radnim sporovima odnose se samo na postupke u kojima je drugo-stupanjska odluka donesena 1. rujna 2019. pa nadalje. Dakle, na sve revizije koje se odnose na drugostupanjske odluke koje su donesene prije 1. rujna 2019. primjenjuje se „stari“ režim i po njemu se postupak u po-vodu revizije dovršava.

Kako se stranke nerijetko iznenade odlu-kom revizijskog suda u pogledu dopušte-nosti ove vrste revizije, radi izbjegavanja pogrešaka, u nastavku slijedi kratki prikaz relevantne sudske prakse koja je primjenjiva i nakon 1. rujna 2019.1) Izvod iz Zapisnika sa šeste sjednice Gra-đanskog odjela Vrhovnoga suda Republi-ke Hrvatske (6/19) održane 4. studenoga 2019.:„Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici: Ako tužitelj uz tužbeni zahtjev za utvrđe-nje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu kumulira i tužbene zahtjeve koji se odnose na zaštitu prava koja su povrijeđena uslijed nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, tada će se dopuštenost revizije ispitivati prema odredbi članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku (Narod-ne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14), osim ako se radi o osobama koje obav-ljaju menadžerske poslove.“ 2) „Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj pri-hvatio ponudu poslodavca iz izmijenjenog ugovora uz pridržaj prava utvrđenja nedo-puštenim otkaza ugovora o radu, te je i dalje nastavio raditi kod tuženika (na istom rad-nom mjestu, ali s izmijenjenim koefi cijentom plaće). U takvoj situaciji presuda nije done-sena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), pa se dopuštenost revizi-je ocjenjuje prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.“Vrhovni sud Republike Hrvatske br. Revr-1388/2014 od 2. lipnja 2015. 3) „Predmetnim tužbenim zahtjevom traži se utvrđenje da je tužitelj kod tuženika ‘ra-dio od 15. rujna 1982. na radnom mjestu vo-zača autobusa’ i da je ostvario kod tuženika ukupno 33 godine radnog staža.

ODVJETNIK 2-2020

50

Članci i rasprave

Dakle ne traži se utvrđenje postojanja rad-nog odnosa već se traži utvrđenje da je u vremenu postojanja radnog odnosa strana-ka tužitelj radio na radnom mjestu na ko-jem se staž osiguranja računa u povećanom trajanju.“Vrhovni sud Republike Hrvatske br. Revr-1232/2014-2 od 30. lipnja 2015.4) „Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odluka radničkog vijeća od 20. lipnja 2012. Prema pravnom shvaćanju ovog suda za-htjev za utvrđenjem ništetnosti odluke rad-ničkog vijeća nije spor iz čl. 382. st. 1. toč. 2. jer se ne radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.“Vrhovni sud Republike Hrvatske br. Revr-262/2014 od 29. travnja 2015.5) „Predmet spora je tužbeni zahtjev na do-nošenje odluke koja nadomješta uskraćivanje suglasnosti radničkog vijeća na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu, slijedom čega se ne radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa revizija nije dopuštena niti na temelju čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.“Vrhovni sud Republike Hrvatske br. Revr-831/2013 od 7. listopada 2014.6) „Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se sklopi ugovor o radu pobliže označen u izre-ci, na temelju provedenog natječaja za popu-nu radnog mjesta tajnice.U ovom predmetu tužiteljica je podnijela re-viziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a pa s obzirom da nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a, dopu-štenost revizije tužiteljice ocjenjuje se prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.“

Vrhovni sud Republike Hrvatske br. Revr-2162/15 od 18. siječnja 2017.

25. Novine u odredbama o postupcima u parnicama iz radnih odnosa (čl. 434. st. 2., 436. i 437. ZPP-a)Rok za žalbu u parnicama iz radnih odnosa više nije 8 dana već 15.Rok za odgovor na tužbu više nije 8 dana već 15 dana. I paricijski rok za izvršenje či-nidbe je 15 dana.No, te se novine primjenjuju samo na po-stupke započete nakon 1. rujna 2019.

26. Ogledni postupak radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava (čl. 502.i do 502.n ZPP-a)Novi institut građanskog procesnog prava je ogledni postupak koji se još naziva i pre-skakajućom revizijom.Odredbe o oglednom postupku primjenju-ju se na postupke u kojima do 1. rujna 2019. nije održano pripremno ročište, ili je odr-žano pripremno ročište ali nije zaključen prethodni postupak. Dakle, mnogi sporovi koji se trenutačno vode pred sudovima ne mogu biti ispitani u okviru oglednog postupka. Isto tako, iako to ne proizlazi iz zakonskog teksta, postoje i pravna shvaćanja da ogledni postupak ne treba dopuštati u situacijama kada je to pi-tanje već postavljeno Vrhovnome sudu Re-publike Hrvatske u okviru revizije u nekom drugom sporu.Uvjeti da bi postupak bio ogledni postupak su: – da postoje slični sporovi koji su u ve-

ćem broju već pokrenuti ili da se nji-hovo pokretanje očekuje u kraćem raz-doblju

– rješenje koje ovisi o istom pravnom pi-tanju koje je važno za osiguranje jedin-stvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj

ODVJETNIK 2-2020

51

Članci i rasprave

prava kroz sudsku praksu (u daljnjem tekstu: pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava).

Dakle, prvi uvjet je da su postupci slični, a to se ocjenjuje od slučaja do slučaja, prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Zatim, postupci trebaju biti ili već jesu po-krenuti ili da se njihovo pokretanje očekuje.Očekivanje pokretanja postupaka sucu odnosno sudu mogu dati do znanja i same stranke odnosno njihovi punomoćnici. No, ako stranke formalno predlože pokretanje ovog postupka, sud u povodu tog prijedlo-ga ne mora donositi nikakvu odluku jer je samo sud (ex off o) ovlašten dostaviti prijed-log Vrhovnome sudu Republike Hrvatske. Dakle, sud sam i samostalno odlučuje, a prijedlog stranke može biti samo inicijati-va, dok formalno taj prijedlog ne može ob-vezivati sud niti na način da pitanje postavi niti da o eventualnom prijedlogu stranke posebno odluči. Ako je na sudu podnesen veći broj tužbi u sličnim sporovima ili se njihovo pokreta-nje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o pitanju važnom za jedin-stvenu primjenu prava, sud najprije treba održati pripremno ročište i sjednicu sud-skog odjela, a zatim dostavlja prijedlog za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava sa spisom predmeta Vr-hovnome sudu Republike Hrvatske radi zauzimanja pravnog shvaćanja o tom pi-tanju. Taj prijedlog odmah se objavljuje na mrež-noj stranici e-oglasna ploča sudova. Dakle, već prvostupanjski sud ga objavljuje.Od objave prijedloga do objave okončanja oglednog postupka, stranke u oglednom postupku ne mogu slobodno raspolagati zahtjevom u odnosu na koji je podnesen prijedlog za rješenje pitanja važnog za je-dinstvenu primjenu prava. Znači, stranke se od objave prijedloga ne mogu odreći tuž-

benog zahtjeva, priznati tužbeni zahtjev ili nagoditi se.Od objave prijedloga do objave okončanja oglednog postupka zastaje zastarijevanje prava na podnošenje zahtjeva u odnosu na koji je podnesen prijedlog za rješenje pita-nja važnog za jedinstvenu primjenu prava, u pravnim stvarima u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja. Navedeno se odnosi i na postupke koji još nisu pokre-nuti pred sudom. Ipak, valja ukazati da je potreban oprez kod ocjene postojanja zastoja zastare u odnosu na zahtjeve koji još nisu podneseni sudu s obzirom na to da je izričito propisano da zastarijevanje prava na podnošenje zahtjeva zastaje (samo) za zahtjev u odnosu na koji je podnesen prijedlog. Sporno može biti od-nosi li se zastoj zastare na sve dijelove tuž-benog zahtjeva, ako ih ima više, a odluka o svim dijelovima ne ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja, ili se zastoj zastare odnosi samo na onaj dio tužbenog zahtjeva u od-nosu na koji je postavljeno pitanje. Predsjednik Vrhovnoga suda Republike Hrvatske nakon primitka prijedloga za rje-šenje pitanja važnog za jedinstvenu primje-nu prava bez odgode traži od predsjednika svih prvostupanjskih sudova da ga obavije-ste o tome jesu li i u kojem broju pred njiho-vim sudovima pokrenuti takvi sporovi.Predsjednici prvostupanjskih sudova dužni su podatke dostaviti predsjedniku Vrhov-noga suda Republike Hrvatske u roku od 15 dana.U prijedlogu prvostupanjski sud mora određeno naznačiti pravno pitanje o koje-mu predlaže zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnoga suda Republike Hrvatske te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno na način da se može očeki-vati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnos-

ODVJETNIK 2-2020

52

Članci i rasprave

ti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem

odluka suda drugoga stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskoga suda, pogoto-vo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskoga suda nije je-dinstvena, ili

– ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se dru-gostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskoga i žalbenoga postup-ka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije – trebalo preispitati sudsku praksu.

O dopuštenosti prijedloga za rješenje pita-nja važnog za jedinstvenu primjenu prava odlučuje vijeće od pet sudaca Vrhovnoga suda Republike Hrvatske rješenjem u roku od 30 dana od isteka petnaestodnevnog roka za dostavu podataka od predsjednika prvostupanjskih sudova. Dakle, čak ako svi predsjednici sudova ne dostave tražene podatke, Vrhovni sud Republike Hrvatske treba odlučiti u roku od 30 dana.U odluci kojom se prijedlog odbija, dovolj-no je da se Vrhovni sud Republike Hrvatske pozove na nedostatak pretpostavki za pod-nošenje prijedloga. Rješenje o odbijanju prijedloga objavljuje se odmah na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova. Prvostupanjski sud nakon objave tog rješe-nja nastavlja postupak po odredbama koje

se na njega inače primjenjuju. O prekidu i nastavku postupka prethodno je već bilo govora u ovom radu.U odluci kojom se dopušta prijedlog, Vr-hovni sud Republike Hrvatske navodi u kojem dijelu i u odnosu na koje određeno pravno pitanje dopušta zauzimanje pravnog shvaćanja. Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske ne mora dopustiti prijedlog za sva pitanja, već samo za neka od postavljenih pitanja. I rješenje kojim Vrhovni sud Republike Hr-vatske dopušta prijedlog odmah se objav-ljuje na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.Protiv rješenja u povodu prijedloga, pravni lijek nije dopušten.O pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava odlučuje vijeće od pet sudaca Vrhov-noga suda Republike Hrvatske rješenjem u roku od 90 dana od dana objave rješenja kojim je dopušten prijedlog. Rješenje se od-mah objavljuje na mrežnoj stranici e-ogla-sna ploča sudova.Nakon donošenja pravnog shvaćanja Vr-hovnoga suda Republike Hrvatske, sudovi su u nastavljenim postupcima vezani tim pravnim shvaćanjem. Dakle, sudovi su vezani samo onim prav-nim shvaćanjima koja je Vrhovni sud Repu-blike Hrvatske donio. No, upitno je veže li pravno shvaćanje i one sudove, odnosno suce, koji nisu prekinuli postupak, a imajući u vidu sintagmu norme. Naime, iz teksta norme proizlazi da su pravnim shvaćanjem vezani samo oni sudo-vi, odnosno suci, koji su nastavili postupak, što podrazumijeva da su prethodno preki-nuli postupak, dok ostali, argumentum a contrario, ne bi bili vezani. No, ako suci koji nisu prekinuli postupak zauzmu drugačije pravno shvaćanje od onog koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, drugostupanjski i revizijski sud

ODVJETNIK 2-2020

53

Članci i rasprave

će vrlo vjerojatno procesnim sredstvima koja im stoje na raspolaganju „intervenira-ti“ u takvu odluku prvostupanjskog suda.Do sada se pojavilo i tumačenje da nepridr-žavanje pravnog shvaćanja Vrhovnoga suda Republike Hrvatske iz oglednog postupka predstavlja bitnu povredu odredaba parnič-nog postupka. Međutim, svakako se može govoriti i o pogrešnoj primjeni materijal-nog prava ako iz shvaćanja prvostupanjskog suda proizlazi da nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primi-jeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.U nastavljenim postupcima stranke već u rješenju o nastavku postupka trebaju biti obaviještene o zauzetom pravnom shvaćanju.Nastavljeni se postupak u pojedinim po-stupcima u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja provodi po odredba-ma koje se na njega inače primjenjuju.U nastavljenim postupcima sudovi trebaju nastojati da stranke nagodbom ili na drugi nesporni način dovrše postupak. No, pone-kad odluka Vrhovnoga suda Republike Hr-vatske u oglednom postupku neće biti do-voljna da se riješe sva sporna pravna pitanja. U tom slučaju vjerojatno neće biti moguće dovršiti postupak na nesporan način. ZPP sadrži i posebnu odredbu o troškovi-ma postupka kada su u pitanju ogledni po-stupci.Naime, u postupcima koji ovise o istom pravnom pitanju sud o troškovima postup-ka odlučuje po slobodnoj ocjeni, uzima-jući u obzir sve okolnosti slučaja, osobito okolnost da su pojedine od stranaka imale razloga pokrenuti spor zbog neizvjesnosti pravnog pitanja o kojemu je ovisilo njegovo rješenje te postupanje stranaka nakon što su obaviještene o zauzetom pravnom shva-ćanju. Do sada je donesena jedna odluka u ogled-nom postupku pod poslovnim brojem Gos-

1/2019. Donesena je 4. ožujka 2020. i ona glasi:„Na postavljeno pravno pitanje:Je li sporazum o konverziji sklopljen na osno-vi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/15.) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i va-lutnoj klauzuli?odgovor glasi:Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

27. ZaključakPosljednji Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a uvodi dosta značajnih novina. Neke od njih primjenjuju se i na postupke u tije-ku, iako se novine načelno primjenjuju na postupke pokrenute nakon stupanja na sna-gu ovog Zakona, odnosno od 1. rujna 2019.S obzirom na vremensko važenje novina, ovdje je najvažnije istaknuti ono što je u primjeni već od 1. rujna 2019. i odnosi se na većinu postupaka. Tako, na postupke u tijeku u kojima je od 1. rujna 2019. donesena prvostupanjska odlu-ka, primjenjuju se nove odredbe o troškovi-ma postupka iz čl. 154. ZPP-a.Odredbe o reviziji primjenjuju se na po-stupke u kojima je od 1. rujna donesena drugostupanjska odluka.Odredbe o presumiranom povlačenju tuž-be kod izostanka stranaka s pripremnog ročišta, o preinaci tužbe, o novom pret-hodnom postupku i prekidu tijeka roka za žalbu u razdoblju od 1. do 15. kolovoza pri-mjenjuju se na sve postupke u tijeku.

ODVJETNIK 2-2020

54

Članci i rasprave

Piše: mr. sc.

Antun Šagovac,odvjetnik u

Velikoj Gorici

1. UvodUstav Republike Hrvatske1 u članku 3. ustvrdio je nepovredivost vlasništva kao jed-nu od temeljnih vrednota Ustava i njegova tumačenja. Članak 48. st. 1. Ustava jamči pravo vlasništva. U članku 50. st. 1. Ustava određeno je da je zakonom moguće u intere-su Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo uz naknadu tržišne vrijednosti.Pravo vlasništva može biti ograničeno ili oduzeto na različite načine, a uobičajeno je to u postupku izvlaštenja.Defi niciju izvlaštenja prepuštamo Staničiću koji defi nira izvlaštenje kao institut javnog prava kod kojega javna vlast autoritativnim aktom utemeljenim na zakonu, a radi ostva-

1 Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14

Pravo na naknadu za faktiËno

izvlaštenu nekretninu i zastara

potraživanja na ime naknade

rivanja javnog interesa koji mora biti ned-vojbeno utvrđen, zahvaća u pravo vlasništva pojedinca uz obvezu davanja pune naknade, a koje se provodi kada je na drugi blaži način, nemoguće pomiriti javni i privatni interes.2

U Republici Hrvatskoj sustav izvlaštenja, po-stupak izvlaštenja, način određivanja nakna-de i druga pitanja u vezi s izvlaštenjem uređu-je Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade (dalje: ZION).3

Od općeg pravnog uređenja izvlaštenja pre-ma ZION-u postoje odstupanja od općeg uređenja posebnim pravnim uređenjem izvlaštenja prema posebnim zakonima, a

2 Staničić, F., Odstupanja u posebnom zako-nodavstvu glede provođenja izvlaštenja u Republici Hrvatskoj, Pravni vjesnik, 2013., str. 96.

3 Narodne novine, br. 72/2014.

Faktično izvlaštenje obuhvaća slučajeve nezakonitog oduzimanja ili

ograničenja prava vlasništva nekretnine bez formalno provedenog

postupka izvlaštenja, prijenosa vlasništva i određene naknade. Vla-

sniku oduzete nekretnine, ako zbog prenamjene ne može uspješno

zahtijevati predaju u posjed, pripada pravo zahtijevati naknadu za

oduzetu nekretninu u parničnom postupku. Ostvarenje potraživanja

na ime naknade može biti upitno povodom prigovora zastare.

Ključne riječi: faktično izvlaštenje, potraživanje na ime naknade za

oduzetu nekretninu, zastara potraživanja.

ODVJETNIK 2-2020

55

Članci i rasprave

među koje pripada i Zakon o cestama.4 Sa-držaj posebnog pravnog uređenja zahtijeva ispravan razmjer općeg interesa koji se poseb-nim uređenjem štiti i onih prava koji se zbog toga oduzimaju ili ograničavaju. Zajednička karakteristika posebnih zakona o izvlaštenju da je njima unaprijed utvrđen interes Repu-blike Hrvatske za provođenje izvlaštenja.Postoje različiti oblici faktičnog zadiranja u pravo vlasništva bez formalno provedenog postupka izvlaštenja.„Kvazi“ izvlaštenja obuhvaćaju slučajeve kada se de iure ne provodi izvlaštenje, ali se provodi takvo ograničenje prava vlasništva koje predstavlja de facto izvlaštenje.5 Vla-sništvo se ne oduzima, ali je učinak kao u slučaju potpunog izvlaštenja, odnosno kada se ono oduzima, ali bez formalnog prijenosa vlasništva na korisnika izvlaštenja, pa vlasnik nema faktično više vlasničkih ovlaštenja – faktično izvlaštenje. Postoji situacija nepot-punog izvlaštenja s pravnim posljedicama potpunog izvlaštenja. O različitim oblicima faktičnog zadiranja u pravo vlasništva izvan provedenog postupka izvlaštenja, postoji bo-gata praksa Europskoga suda za ljudska prava (dalje: ESLJP).Faktično izvlaštenje najčešće se pojavljuje prilikom izgradnje cesta i infrastrukturnih objekata pro bono publico, iako nije proveden postupak izvlaštenja i ne postoji odluka o oduzimanju zemljišta.Vlasnik nekretnine može uvijek zahtijevati predaju u posjed svoje nekretnine od posjed-nika koji nekretninu posjeduje bez pravne osnove, sve dok postoji pravo vlasništva. Vla-sniku to pravo pripada sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretni-ne ili dijela nekretnine, kada više ne može s uspjehom podnijeti vlasničku tužbu radi predaje u posjed.Međutim, ako nije moguć vlasnički zahtjev za predaju u posjed bespravno oduzete ne-kretnine, sada već prijašnjem vlasniku pripa-

4 Narodne novine, br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14. (dalje: ZC).

5 Staničić, F., op. cit., str. 97.

da pravo na potraživanje na ime naknade za oduzetu nekretninu u parničnom postupku.Ostvarenje potraživanja na ime naknade u parničnom postupku nailazi na ozbiljan problem u povodu prigovora zastare po-traživanja. Prilikom odlučivanja o prigovo-ru zastare potraživanja na ime naknade za faktično izvlaštenu nekretninu u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je stajalište da zastara nastupa u svakom slučaju istekom petogodišnjeg roka zastare, od prenamjene nekretnine, u kojem se u sudskom postupku može zahtijevati naknada štete ili isplata na temelju stjecanja bez osnove.6

Ustav jamči da nema izvlaštenja nekretni-ne bez naknade njezine tržišne vrijednosti. Ovo ustavno jamstvo legitimno otvara pita-nje nezastarivosti potraživanja prijašnjeg vlasnika na ime naknade za bespravno oduzetu nekretninu, a što korespondira s praksom ESLJP-a utemeljenom na članku 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.7

2. Potraživanje na ime naknade za bespravno oduzetu nekretninu u parničnom postupkuO provođenju izvlaštenja i određivanju naknade za izvlaštenu nekretninu rješa-va se u upravnom postupku ako izostane prethodno stjecanje vlasništva na temelju sporazuma korisnika izvlaštenja i vlasnika nekretnine.Kada dođe do oduzimanja posjeda nekretni-ne od strane subjekata javnog prava, bez for-malno provedenog izvlaštenja s učinkom kao da je provedeno izvlaštenje, otvara se pitanje što vlasnik može učiniti u zaštiti svojih prava nakon što je onemogućen posjedovati, kori-stiti i raspolagati s nekretninom.Pravo vlasništva prestaje zakonskom odred-bom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjeg vlasnika nastupaju

6 v. VSRH, Rev-x 357/11-2 od 8. lipnja 2011.7 Narodne novine, MU, br. 18/1997.

ODVJETNIK 2-2020

56

Članci i rasprave

pravni učinci kao da je glede stvari provedeno potpuno izvlaštenje.8

Pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje), ili ograničeno osnivanjem za drugog nekog prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vla-snik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.9

Bude li zakonom nekoj vrsti stvari odu-zeta sposobnost da bude objekt prava vla-sništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke, kao da je glede tih stvari provedeno pot-puno izvlaštenje.10

Ako prijašnji vlasnik ne može više s uspje-hom podnijeti vlasničku tužbu, radi preda-je u posjed nezakonito oduzete nekretnine zbog njene prenamjene, ima pravo zahtijevati u parničnom postupku naknadu njene tržiš-ne vrijednosti (čl. 33. st. 2. ZV-a), od onog su-bjekta koji je proveo prenamjenu nekretnine.Pravo na naknadu za oduzetu nekretninu bez formalno provedenog postupka izvlaštenja nije, načelno problematično. Probleme pri-jašnjim vlasnicima stvara prigovor zastare potraživanja na ime naknade koji otklanja realiziranje prava na naknadu. Različita ka-zuistička stajališta o početku roka zastare i dužini roka zastare, polazeći od ocjene pravne prirode zahtjeva, u biti se, u pravilu, svode, s obzirom na protek rokova, na usvajanje prigo-vora zastare. Time se legitimno otvara prostor za tumačenje o nezastarijevanju tražbine na ime naknade vrijednosti faktično izvlašte-ne nekretnine, te u slučaju legalizacije fak-tičnog izvlaštenja bez određene naknade.

3. Stjecanje nerazvrstanih cesta u vlasništvo jedinica lokalne samouprave na temelju zakonaNajviše slučajeva faktičnog oduzimanja ze-mljišta bez provedenog postupka izvlaštenja, bez pravne osnove i prijenosa vlasništva bilo

8 v. čl. 170. ZV-a9 v. čl. 33. st. 1. ZV-a10 v. čl. 33. st. 2. ZV-a

je, i još uvijek ima, u slučajevima kada JLS na zemljištu u privatnom vlasništvu izgradi nerazvrstanu cestu ili infrastrukturni objekt. Izgradnjom je došlo de facto do oduzimanja prava vlasništva.Člancima 101. st. 1. u vezi sa 131. st. 1. ZC-a, uređen je vlasničko pravni status nerazvrsta-nih cesta koje su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu JLS-a na čijem se području na-laze.11

Ceste koje se na dan stupanja na snagu Za-kona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju ko-risnika, a nisu razvrstane kao javne ceste u smislu Zakona, postaju nerazvrstane ceste.12 Na temelju ZC-a JLS je stekao vlasništvo i onih nerazvrstanih cesta koje su nezako-nito izgrađene, bez provedenog postupka izvlaštenja i za koje nije određena nakna-da za oduzeto zemljište i na kojem je ze-mljištu u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik koji je to bio prije izgradnje ceste.Ustavni sud rješenjem od 7. veljače 2017.13 nije prihvatio prijedlog za pokretanje po-stupka ocjene suglasnosti s Ustavom člana-ka 133. ZC-a, te je obustavio postupak za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 131. i 132. ZC-a. Ustavni sud u razlozima navedenog rješenja navodi da je ZC omogućio „pretvorbu“ dijela javnih cesta u nerazvrstane ceste. Privatnopravni subjekti izgubili su vlasništvo nekretnina na kojima se ceste nalaze prije stupanja na sna-gu ZC-a. Upisi u zemljišne knjige i katastar tek su pravno-tehničke radnje. Vlasništvo je stečeno ex lege. Ujedno je ustvrđeno da ako nije provedeno izvlaštenje i vlasnicima nije isplaćena naknada za oduzeto zemljište da je pravo vlasnika zahtijevati naknadu za odu-zeto zemljište u parničnom postupku pred nadležnim sudom, a prema članku 33. Zako-na o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.14

11 v. čl. 101. ZC-a.12 v. čl. 131. st.1. ZC-a.13 Narodne novine, br. 23/2017.14 Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99,

22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,

ODVJETNIK 2-2020

57

Članci i rasprave

Upis izgrađenih nerazvrstanih cesta u ze-mljišne knjige i evidencija u katastru provodi se prema odredbama članaka 131. do 133. ZC-a.

4. Zastara potraživanja na ime naknade za faktično izvlaštene nekretnine4.1. OpćenitoZastara je opći pravni institut.Zastarom prestaje zahtijevati ispunjenje ob-veze.15

Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mo-gao zahtijevati ispunjenje obveze.16 Sud se neće obazirati na zastaru ako se duž-nik na nju nije pozvao.17 Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da Zakon prihvaća koncepciju zastare zahtje-va, a ne subjektivnog prava.Rokovi zastarjelosti su imperativne prirode i stranke svojom voljom ne mogu modifi ci-rati rokove zastare. Nezastarivost je iznimka određena zakonom. Nezastarivi su zahtjevi u stvarno pravnim odnosima. Stvarna prava ne mogu zastarjeti jer njihovo nevršenje nema utjecaja na pravnu poziciju drugih osoba.Početak roka zastare potraživanja na ime naknade za bespravno oduzetu nekretninu faktičnim izvlaštenjem odgovara i na pitanje kada je prestalo pravo s uspjehom podnijeti vlasničku tužbu radi predaje oduzetog posje-da.Rok zastare ne može početi teći dok vlasnik može s uspjehom zahtijevati povrat posjeda oduzete nekretnine, a to je trenutak dok nije izvršena njena prenamjena.Prema čl. 230. st. 1. ZOO-a, tražbina nakna-de štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14

15 v. čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odno-sima, Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18. – dalje ZOO.

16 v. čl. 214. st. 2. ZOO-a.17 v. čl. 214. st. 3. ZOO-a.

Prema stavku 2. navedenog članka, u svakom slučaju tražbina naknade štete zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.Zastara potraživanja utemeljenog na insti-tutu stjecanja bez osnove ili naknadi sui generis nastupa istekom općeg roka zastare od pet godina, prema članku 225. ZOO-a.

4.2. Sudska praksaSudska praksa u povodu ocjene osnovanosti prigovora zastare potraživanja na ime na-knade za bespravno oduzetu nekretninu nije jedinstvena.

4.2.1. Potraživanje naknade štete – rok zastare tri godineVrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1555/11-2 od 9. studenoga 2016. Prema pravnom shvaćanju ovog suda i usvoje-noj praksi ovog suda (primjerice još od odluke broj Rev 1823/1994-2 od 16. veljače 1999.) zastara potraživanja naknade štete zbog ne-ovlaštenog oduzimanja zemljišta, pa tako i naknade štete zbog neovlaštenog upotreblja-vanja nekretnine, počinje teći od dana sazna-nja za štetu i štetnika. Zastara potraživanja naknade štete zastarijeva u roku od tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (čl. 376. st. 1. ZOO), a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva od pet godina od kada je šteta nastala (čl. 376. st. 2. ZOO) – od kada je izgrađena cesta. 18

4.2.2. Opcija između potraživanja naknade štete i stjecanja bez osnoveVrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x 357/11-2 od 8. lipnja 2011.... tužitelj je odštetni zahtjev ili zahtjev za na-knadu onog što je stečeno po osnovi koja je ka-snije prestala mogao postaviti po saznanju da prijepornu površinu zemljišta ne može vratiti i da je time oštećen od strane tuženika ili da je drugi njome stekao nepripadajuću korist (da se imovina drugog povećala na njegov račun, a

18 Istovjetna stajališta: VSRH, Rev 1973/14 od 12. travnja 2014. i Rev 3158/2016-2 od 24. listopada 2018.

ODVJETNIK 2-2020

58

Članci i rasprave

mogao je tražiti naknadu): već pravomoćnošću odluke o poništenju rješenja o eksproprijaciji i provedbom te odluke u zemljišnim knjigama (1984.).Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je prije pokretanja ovoga spora nastupila zastara potraživanja tužitelja, i to u svakom slučaju istekom petogodišnjeg zastarnog roka u kojem je u sudskom postupku mogao traži-ti naknadu štete ili isplatu na temelju obve-znopravnog instituta stjecanja bez osnove.

4.2.3. Stjecanje bez osnove ili potraživanje sui generis – opći rok zastare pet godina1. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev x 311/2017 od 7. lipnja 2017.Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju se ne radi o parnici radi ostvarenja vlasničkih pra-va, već o parnici radi ostvarenja novčane traž-bine iz osnova vlasničkih prava, tj. o zahtjevu tužitelja kao vlasnika predmetnih nekretnina da im tuženik umjesto povrata stvari isplati naknadu za oduzetu stvar.Točno je da pravo vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok vla-snik može zahtijevati njezin povrat. Sve dok tužitelji mogu tražiti vraćanje prethodnih ne-kretnina, tražbina tužitelja nije dospjela.Tek kad oni više ne mogu zahtijevati povrat nekretnina dospijeva njihov zahtjev za na-knadu.Taj zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog po-stupka zastarijeva u općem zastarnom roku.Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hr-vatske, zastarni rok počinje teći upravo onda kada tužitelji više nisu mogli zahtijevati po-vrat nekretnine jer je na zemljištu tužitelja izgrađena cesta.2. Županijski sud u Rijeci, Gž 486/2018 od 5. prosinca 2018. Zastarni rok ima se računati od trenutka kada su oduzete nekretnine faktično postale cesta, jer pojam nerazvrstane ceste poznaju raniji Zakon o sigurnosti prometa na cestama, kao i Zakon o komunalnom gospodarstvu, a i sud-

ska praksa prije donošenja ZC-a 2011. godine. Tuženik nije pristupio formalnom izvlašte-nju kojim bi bilo riješeno pitanje naknade za oduzetu nekretninu, pa zbog toga tužiteljima pripada pravo da u sudskom postupku riješe pitanje novčane naknade.Taj zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog po-stupka zastarijeva u općem zastarnom roku.3. Županijski sud u Rijeci, Gž-2207/2017 od 5. rujna 2018. Jedinice lokalne samouprave su vlasništvo nerazvrstanih cesta koje su izgrađene prije donošenja ZC-a iz 2011. stekle njegovim do-nošenjem.4. Općinski sud u Splitu, presuda P-7995/15 od 4. siječnja 2019. U konkretnom slučaju radi se o parnici radi ostvarenja novčane tražbine s osnova vlasnič-kih prava tj. o zahtjevu tužiteljice kao (su)vlasnice predmetnih nekretnina da joj tuže-nik umjesto povrata stvari isplati naknadu za oduzetu stvar.Taj zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog po-stupka zastarijeva u općem zastarnom roku.5. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x 54/08 od 29. listopada 2008. No, ako bi se i prihvatila tuženikova tvrdnja o početku tijeka zastare, tužitelju bi pripadalo pravo na naknadu vrijednosti oduzetog ze-mljišta po pravilima stjecanja bez osnove, na temelju odredbe čl. 209. ZOO-a, a u tom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, koji nije protekao.Budući da tuženik nije proveo postupak iz-vlaštenja i odredio kolika bi tužiteljima pri-padala naknada za izvlašteno zemljište, a što propisuje čl. 131-132. ZC-a, to su sukladno čl. 33. ZV-a, tužitelji ovlašteni ostvariti naknadu pred sudom prema tržišnim cijenama.6. Trgovački sud Zagreb, presuda P-1176/17 od 12. travnja 2019.Sud smatra da je tek stupanjem na snagu ZOC tužitelj izgubio vlasništvo, dakle 7. kolovoza 2011. kada je navedeni zakon stupio na snagu, a od kojeg datuma je počeo teći zastarni rok u

ODVJETNIK 2-2020

59

Članci i rasprave

ovoj pravnoj stvari, te je tužitelj od navedenog datuma izgubio pravo vlasništva, te je stekao pravo potraživati naknadu za zemljište, a od toga dana do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji rok zastare.Tužitelj je stekao pravo na naknadu za odu-zeto vlasništvo nekretnine od jedinice lokalne samouprave odnosno grada Zagreba sa da-nom stupanja na snagu Zakona o cestama kada su nastupili učinci kao da je provedeno potpuno izvlaštenje nekretnine prema čl.33.st.1.i 2. ZV-a.

4.3. Osvrt na sudsku praksuU ocjeni pravne prirode potraživanja zbog bespravnog oduzimanja nekretnine u novi-joj sudskoj praksi Vrhovnoga suda dominira stajalište o naknadi štete koja je uzrokovana nezakonitim oduzimanjem nekretnine ili njenog dijela. Tražbina novčane naknade štete obve-znopravne je prirode i na tijek zastare stvar-nopravne ovlasti vlasnika su bez učinka. Dospijeće naknade uzima se trenutkom prenamjene nekretnine, bez obzira na to promatra li se naknada s gledišta naknade štete ili stjecanja bez osnove.Dominantan je pristup u kojem se početak zastare veže za trenutak prenamjene nekret-nine, ali ima i stajališta da je to trenutak oduzimanja nekretnine iz posjeda, a u slu-čaju legalizacije faktičnog izvlaštenja, kao npr. nerazvrstanih cesta, od dana stupanja na snagu Zakona na temelju kojega je stečeno vlasništvo.U dilemi o pravnoj prirodi potraživanja iz-među naknade štete i stjecanja bez osnove treba uzeti u obzir da oduzimanje vlasništva nekretnine rezultira gubitkom imovine vla-snika i njenim povećanjem na strani drugog subjekta prava koji stječe vlasništvo.Gdje ima mjesta za vindikaciju nema mjesta kondikciji i obratno.Pozivanje na nezastarijevanje potraživanja na ime naknade nezakonito oduzete nekretnine tzv. faktičnim izvlaštenjem nije do sada pri-hvaćeno u domaćoj sudskoj praksi.

5. Praksa Europskoga suda za ljudska prava o pravu na naknadu za faktično izvlaštene nekretnine Protokol br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljud-skih prava i temeljnih sloboda iz 1952. proši-rio je zaštitu i na pravo vlasništva. Protokol 1. u članku 1. st. 1. određuje:Svaka fi zička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zako-nom i općim načelima međunarodnog prava.Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotre-bu vlasništva u skladu s općim interesom, ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih dopri-nosa ili kazni.S motrišta izvlaštenja članak 1. Protokola 1. (dalje P 1-1.) sadrži tri zasebna pravila. Prvo pravilo, izraženo u prvoj rečenici prvog stav-ka, koje je opće prirode, propisuje načelo mirnog uživanja vlasništva. Drugo pravilo, izraženo u drugoj rečenici istog stavka, govo-ri o oduzimanju vlasništva i navodi određe-ne uvjete. Treće pravilo, sadržano u drugom stavku, priznaje pravo državama članicama da, uz ostalo, nadziru korištenje vlasništva u skladu s općim interesom.19 Sud je ustvrdio da prije razmatranja je li prvo pravilo pošto-vano mora odrediti jesu li druga dva primje-njiva. Drugo i treće pravilo, koje se odnosi na miješanje u pravo na mirno uživanje vlasniš-tva moraju se tumačiti u svjetlu općeg načela iz prvog stavka.Specifi čnim tumačenjem Konvencije i stva-ranjem autonomnih koncepata Sud je u do-broj mjeri proširio opseg prava koja se mogu zaštititi i pokazao spremnost da odgovori i na buduće izazove u oblasti zaštite ljudskih pra-va. Pojam vlasništva u pravnim poredcima država stranaka ne mora biti istovjetan zna-čenju tog pojma u konvencijskom pravu, koji je autonoman radi ostvarenja svrhe Konven-

19 Sporrong i Lonnroth protiv Švedske (1982.) par. 63.

ODVJETNIK 2-2020

60

Članci i rasprave

cije.20 Autonomni koncept vlasništva poka-zuje dosadašnja praksa Suda, a u koji pojam ulaze sva ona prava i ekonomski interesi koji imaju ekonomsku vrijednost, te legitimna očekivanja.21

ESLJP ističe da prilikom miješanja u mirno uživanje imovine treba postići poštenu rav-notežu između potreba javnog interesa za-jednice i zaštite temeljnih prava pojedinca. Oduzimanje vlasništva bez isplate koja pred-stavlja punu naknadu predstavlja nerazmjer-no miješanje.22

Obveze država prema P 1-1. mogu biti nega-tivne i pozitivne, pri čemu se pozitivne mogu promatrati s materijalnog i proceduralnog aspekta P 1-1.23

U kontekstu prava na zaštitu vlasništva na-glašena je obveza naknade za oduzeto vla-sništvo u javnom ili općem interesu, uz osi-guranje sudske zaštite.Oduzimanje vlasništva može biti formalno i faktično. Faktično oduzimanje ne temelji se ni na kakvom pravnom aktu. Sud čini razli-ku između izvlaštenja: formalnog ili de iure, de facto i posrednog ili indirektnog.24

Formalno izvlaštenje ne postoji ako su saču-vani neki atributi vlasništva.25

Indirektno izvlaštenje postoji u slučaju kada je oduzimanje imovine vrši bez zakonitog akta, ali je kasnije ozakonjeno stjecanjem

20 Gevella protiv Hrvatske (2006.)21 v. Omejec, J. Konvencija za zaštitu ljudskih

prava i temeljnih sloboda u praksi Europ-skog suda za ljudska prava, Informator d. o. o. Zagreb, 2014., str. 957.: „Ekonomski interesi vezani uz poslovanje tvrtke, dionice i udjeli u tvrtkama, intelektualno vlasniš-tvo, potraživanja i dugovi, ugovorna prava, budući prihodi, legitimno očekivanje i prava socijalnog osiguranja ad personam.“

22 v. Broniowski protiv Poljske (2004.) par.18223 v. Omejec, op. cit., str. 976.24 v. Komenić, D., Pravo na mirno uživanje

imovine u presudama i odlukama ESLJP, disertacija Pravni fakultet, Beograd, 2017., str.74., te Omejec. op. cit., str. 982.-985. Na ovu je distinkciju ESLJP upozorio u presudi Sporrong i Lonnroth protiv Švedske.

25 Sporrong i Lonnroth protiv Švedske (1982.)

imovine od strane države ili JLS-a.26

U praksi ESLJP-a dobar primjer faktičnog izvlaštenja nalazimo u predmetu Papamic-halopoulos i drugi protiv Grčke od 24. lipnja 1993. (Serija A br. 260-B). U predmetu je sud našao da je došlo do faktičnog oduzimanja imovine, u povodu oduzimanja posjeda od strane Fonda mornarice radi izgradnje po-morske baze, bez formalnog izvlaštenja i na-knade za nekretnine. ESLJP je ustvrdio da je to predstavljalo jasno miješanje u mirno uži-vanje imovine, koje nije bilo u svrhu kontrole uporabe prema stavku 1. Protokola br. 1. Vla-snici nisu imali mogućost koristiti oduzeto zemljište, niti su imali mogućnost raspolagati pravom vlasništva. Gubitak posjeda, uporabe, korištenja i raspolaganja zemljištem predstav-lja faktično izvlaštenje, a što nije u skladu s pravom na mirno uživanje imovine.ESLJP je slučajeve faktičnog izvlaštenja ocje-njivao s motrišta povrede prava vlasništva zbog neisplate naknade za oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva nekretnine.Obveza plaćanja naknade za izvlaštenje pro-izlazi iz cjeline članka 1. Protokola broj 1.27

Osobito je velik broj predmeta ESLJP imao u povodu zahtjeva državljana Italije zbog tzv. neizravnog ili izvedenog izvlaštenja njihovih nekretnina. U obrazloženjima sudskih od-luka ESLJP (doneseno oko stotinu presuda u povodu faktičnog izvlaštenja u Italiji), a izdvajamo slijedeći slučaj.U presudi Carbonara i Ventura protiv Ita-lije (2000.) ESLJP je ustvrdio da stajalište ta-lijanskog Kasacijskog suda o petogodišnjem roku za isplatu naknade od datuma završetka radova ima za posljedicu oduzimanje vlasniš-tva podnositelja bez prava na dobivanje na-knade i da Sud smatra da je u pitanju takvo miješanje u pravo vlasništva koje se smatra arbitrarnim i stoga nije u skladu s člankom 1. Protokola broj 1.28 Vlastima je omogućeno

26 v. Belvedere Alberghiera protiv Italije, br. 31524/96

27 v. Lithgow i Others protiv Ujedinjenog Kra-ljevstva, br. 9405/1986., paragraf 109.

28 v. Omejec, J., Konvencija za zaštitu ljudskih

ODVJETNIK 2-2020

61

Članci i rasprave

steći korist od oduzimanja posjeda zemljišta bez pravne osnove.ESLJP štiti, kad su pitanju prava na naknadu u svakom slučaju ograničenja ili oduzimanja prava vlasništva, a u skladu s citiranom po-vredom P 1-1. Faktično izvlaštenje također predstavlja, zavisno od okolnosti, povredu prava na mirno uživanje vlasništva.Iz presuda ESLJP-a u povodu povrede prava vlasništva faktičnim i indirektnim izvlašte-njem nekretnina bez formalno provedenog postupka izvlaštenja, sudska praksa naših su-sjednih država (v. infr a 6.) usvojila je sljedeće pravno stajalište:– pravo na naknadu za faktično izvla-

štenu nekretninu ne zastarijeva, već može zastarjeti samo potraživanje za koje je odlukom određena naknada, a što predstavlja pravilno tumačenje čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju;

ESLJP oprezno nalazi da je faktično izvla-štenje rezultat ocjene okolnosti konkretnog slučaja kada se utvrdi da je prema vlasništvu – imovini poduzeto oduzimanje ili ograniče-nje s učinkom kao da je proveden formalni postupak izvlaštenja.29

Dakle, prema praksi ESLJP-a, vlasništvo se ne može oduzeti ili ograničiti bez nakna-de, a to proizlazi i iz čl. 33. ZV-a. U protiv-nom bi konkretno vlasnici trpjeli nerazmjer-nu žrtvu miješanjem države u njihovo pravo vlasništva, pa im pripada pravo na naknadu potpune tržišne vrijednosti formalno ili fak-tično izvlaštene nekretnine.

6. Sudska praksa o zastari potraživanja na ime naknade za faktično izvlaštene nekretnine u pojedinim državama nastalim raspadom bivše SFRJBudući da smo s pojedinim susjednim dr-žavama bili u istom pravnom sustavu do

prava i temeljnih sloboda u praksi Europ-skog suda za ljudska prava, Informator d. o. o., Zagreb, 2014. str. 1089.-1091.

29 v. odluke ESLJP-a: Immobiliare Saffi protiv Italije (1999.) Guiso-Gallisay protiv Italije (2009.).

raspada SFRJ, u kojoj su tolerirana faktična izvlaštenja, poučan je uvid u njihovu sudsku praksu u odnosu na pitanje zastare potraži-vanja naknade za faktično izvlaštene nekret-nine.

6.1. Bosna i HercegovinaImajući u vidu navedenu neujednačenu sud-sku praksu, predmetno pravno pitanje je raz-matrano na Panelu iz građanske oblasti koji je održan u Sarajevu 30. 1. 2014. godine, kojom prilikom je jednoglasno zauzet pravni stav da faktička eksproprijacija predstavlja osnov za ostvarivanje prava na naknadu u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji i da pra-vo na ovu naknadu ne zastarijeva.30

30 Razlozi za usvajanje navedenog pravnog stava mogu se rezimirati na sljedeći način:

„Potpuno ili djelomično oduzimanje prava vlasništva fi zičkih ili pravnih lica na nekret-ninama radi izgradnje objekata od javnog interesa mora biti zasnovano na zakonito sprovedenom postupku eksproprijacije, tako da faktičko deposjediranje, bez provođenja postupka eksproprijacije, ne može opravdati javni interes. U slučajevima kada javna vlast vrši ili dozvoljava izgradnju objekta od jav-nog interesa na zemljištu koje nije formalno eksproprisano ugrožavaju se i povrijeđuju subjektivna prava fi zičkih i pravnih lica na nekretninama. Pravo vlasništva je jedno od osnovnih Ustavom BiH zaštićenih vrijed-nosti. Zaštita tog prava konkretizovana je i u članu 3. Zakona o vlasničko-pravnim od-nosima, kojim je propisano da svako fi zičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva i da se nikome ne može oduzeti vlasništvo osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava. Članom 6. istog zakona propisano je da se pravo vlasništva može oduzeti samo u javnom interesu, sukladno s ustavom na način i pod uvjetima određenim zakonom te da vlasnik ima pravo na punu naknadu za ograničeno ili oduzeto pravo vlasništva. Pravo na mirno uživanje imovine, kao i zabranu njenog oduzimanja, izuzev u javnom interesu i u skladu sa zakonom i načelima međunarod-nog prava, garantuje i Protokol broj 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima,

ODVJETNIK 2-2020

62

Članci i rasprave

6.2. SrbijaVrhovni sud Srbije, Gzz-101/96 od 8. prosin-ca 1997.Pravo na naknadu za ekproprisanu nepokret-nost ne zastareva, već može zastareti samo potraživanje koje je utvrđeno po osnovu ove naknade.

6.3. Crna goraPresuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. 286/16 od 13. travnja 2016.Isto tako, bez osnova su revizijski navodi ko-jima se insistira na osnovanosti istaknutog prigovora.

7. Argumenti o nezastarijevanju potraživanja na ime naknade za faktično izvlaštenu nekretninuPrema Ustavu, konvencijskom pravu i Zako-nu, nema izvlaštenja nekretnina bez naknade tržišne vrijednosti izvlaštene nekretnine.U slučaju dvojbe da li zahtjev za naknadu tr-žišne vrijednosti faktično izvlaštene nekret-nine, odnosno u slučaju stjecanja vlasništva temeljem zakona na faktično izvlaštenoj ne-kretnini, bez prethodno isplaćene naknade, kao u slučaju nerazvrstanih cesta, zastarijeva ili ne, valja ovu dvojbu, s obzirom na norma-tivni defi cit, prevladati u korist nezastarije-vanja naknade.Načelno, u uređenoj pravnoj državi faktič-nih izvlaštenja nekretnina nema ili su iznim-ka. Radi pravne sigurnosti, opravdana je pri-mjena instituta zastare potraživanja na ime naknade i nezakonito oduzete nekretnine. U hrvatskim prilikama čestog kršenja zako-na povredom prava vlasništva bespravnim faktičnim izvlaštenjem nekretnina, a što je primjer s nezakonitom izgradnjom ne-razvrstanih cesta na zemljištu u privatnom vlasništvu, polazeći od načela razmjernosti, dovodi se u pitanje opravdanost zastare po-traživanja na ime naknade za nezakonito oduzetu nekretninu prema ZOO-u.

pa se za ostvarivanje zaštite toga prava ne primjenjuju pravila o zastarjelosti potraživa-nja iz Zakona o obligacionim odnosima.“

Kod oduzimanja vlasništva odlučna je okol-nost postojanje ravnoteže općeg interesa i interesa vlasnika nekretnine. Osnovni čim-benik navedene ravnoteže jest dostupnost dobivanja naknade koju određuje tržišna vrijednost oduzete nekretnine. Konačno, povreda prava vlasništva izvlaštenjem ne-kretnine u interesu Republike Hrvatske jest iznimka od nepovredivosti prava vlasništva, a i naknada je primarno u očuvanju vlasničke pozicije dodjelom druge zamjenske nekretni-ne.U dvojbi o nezastarivosti potraživanja, pred-nost ima poštivanje prava koje je nastalo ne-zakonitim oduzimanjem nezastarivog prava vlasništva. Potraživanje na ime naknade je sastavni dio imovine, kao što je bilo i pravo vlasništva nekretnine. Apsolutno stvarno i relativno obvezno pravo dvije su strane istog fenomena. Nekretnina ima istovremeno i svoju uporabnu i novčanu vrijednost. Umje-sto nezastarive stvarnopravne zaštite preda-jom nekretnine u posjed vlasnika, imamo ob-veznopravnu zaštitu naknadom njene tržišne vrijednosti u novcu.Cilj je zastare u obveznom pravu u očuvanju pravne stabilnosti i pravnog mira koji bi bili narušeni ako bi titular nakon pasivnosti i ne-vršenja prava u dužem vremenskom periodu od dospijeća odlučio ostvariti svoje pravo. Međutim, vlasnici u pojedinim sredinama nisu uvijek i stvarno u mogućnosti štititi vla-sništvo od zadiranja subjekata javnog prava. Uskraćivanje potraživanja na ime naknade za nezakonito oduzetu nekretninu pro bono pu-blico zbog zastare, izravno favorizira subjekte javnog prava i dovodi u pitanje vjerodostoj-nost pravne države (načela vladavine zakona).

8. Kritički osvrtU građanskom društvu liberalne demokra-cije pravo vlasništva smatra se jednim od te-meljnih ljudskih prava i temelja za ostvariva-nje ljudskih sloboda.Socijalističke teorije smatraju vlasništvo smetnjom potpune realizacije slobode i sma-traju ga osnovom eksploatacije siromašnih

ODVJETNIK 2-2020

63

Članci i rasprave

od strane bogatih. Stoga su komunističke države normativno i faktično u većoj ili ma-njoj mjeri privatno vlasništvo u gospodarstvu ukinule ili ograničile, iako su sebe deklarira-le demokratskim, u stvarnosti su imale tota-litarna obilježja.Nakon sloma komunističkih režima, po-čekom devedesetih godina prošlog stoljeća započeo je proces demokratske tranzicije usvajanjem demokratskih ustava koji jamče temeljna ljudska prava i slobode, pa tako i nepovredivost prava vlasništva. Međutim, to ne znači da je u potpunosti potisnuta prak-sa dominantnosti subjektivnih javnih prava nad privatnima.Kad je u pitanju izvlaštenje, postoji uvijek napetost između intervencionizma državne vlasti i autonomije pojedinca, s obzirom na to da je izvlaštenje usmjereno protiv privatnog vlasništva koje se temelji na čitavom svjeto-nazoru prava slobode i prava na svijest.Jamstvo prava vlasništva kao ustanove vlasništva obuhvaća jamstvo subjektima da im javna vlast neće zadirati u pravo vla-sništva, izuzev kada je u interesu Republi-ke Hrvatske moguće zakonom ograničiti ili oduzeti vlasništvo uz naknadu tržišne vrijednosti.Nezakonito oduzimanje nekretnina u okvi-ru javnog interesa od strane subjekata javnog prava ne smije se tolerirati.U praksi Europskoga suda za ljudska prava, pravo vlasništva tumači se tako da obuhvaća i sva ostala imovinska prava, gospodarske interese koji su po naravi stvari vezani za imo-vinu, kao i „legitimna očekivanja“ da će imo-vinska prava stranaka zasnovana na pravnim aktima biti poštovana, a njihova ostvarenja zaštićena. Navedena sudska praksa olako je prihvatila zastaru potraživanja na ime nakna-de za oduzeto pravo vlasništva nekretnine, jer je propustila uzeti u obzir pojam imovine u kojoj su i oduzeta nekretnina i potraživanje tržišne vrijednosti na ime naknade.Mnogobrojni su primjeri zadiranja, u javnom interesu, u sferu privatnog vlasništva izvan režima formalnog izvlaštenja s učinkom koji

je jednak izvlaštenju u formalnom smislu, bez naknade, čime je narušena pravična rav-noteža između javnog i privatnog interesa. U navedenom slučaju postoji povreda članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ne može i ne smije biti nikakvog oduzimanja nekret-nine u općem ili javnom interesu bez prove-denog postupka izvlaštenja i bez određivanja naknade. Odbijanje tužbenog zahtjeva radi isplate naknade tržišne vrijednosti oduzete nekretnine u povodu prigovora zastare od strane subjekta javnog prava, predstavlja i po-vredu prava vlasništva prema članku 1. Pro-tokola br. 1, ali povreda prava na pravično su-đenje kada prema okolnostima slučaja ESLJP daje prednost načelima prirodnog prava, a kako bi se ojačala zaštita pojedinca u odnosu na (samo)volju države, s aspekta njenih pozi-tivnih i negativnih obveza.Izravno ili neizravno priznavanje pravnih učinaka faktičnog izvlaštenja, odnosno nji-hovog legaliziranja putem stjecanja prava vla-sništva na temelju zakona u javnom interesu, nije u duhu države koja proklamira vladavi-nu prava. To potiče na ponašanja protivna pravu, a što je svako protupravno zadiranje u pravo vlasništva, a država toleriranjem ili izravnim priznanjem faktičnog izvla-štenja pojedincu nameće prekomjeran teret i narušava pravičnu ravnotežu, ako nije osigurana sigurna naknada oduzete nekretnine, kao što je u slučaju zastare po-traživanja naknade.Oduzimanje vlasništva bez naknade pred-stavlja konfi skaciju.Faktično izvlaštenje bespravnim oduzima-njem nekretnine predstavlja, u pravilu, samo-volju subjekata javnog prava. Kada je potra-živanje na ime naknade nezakonito oduzete nekretnine ograničeno na novčano potraži-vanje, prijašnjem bi vlasniku osim naknade tržišne vrijednosti nekretnine trebalo pri-znati naknadu štete zbog protupravnog zadi-ranja u subjektivno stvarno pravo pojedinca.Bespravno oduzimanje nekretnina od strane subjekata javnog prava koje se pravda javnim

ODVJETNIK 2-2020

64

Članci i rasprave

interesom, može se eliminirati samo propisi-vanjem stroge odgovornosti za cjelokupnu uzrokovanu štetu, a koja pravilnim tuma-čenjem ustavnog i konvencijskog prava ne zastarijeva.Država koja tolerira bespravno oduzimanje ili ograničavanje prava vlasništva i ne priznaje bezuvjetno pravo na naknadu za oduzeto ili ograničeno pravo vlasništva, dovodi u pitanje svoj legitimitet i povjerenje građana, a u okvi-ru načela vladavine prava. Labav odnos prema zaštiti vlasništva u slučaju oduzimanja ostao je iz prijašnjeg socijalističkog sustava.JLS ne smiju biti u dilemi treba li radi izgrad-nje nerazvrstane ceste provesti formalni po-stupak izvlaštenja, ili da pristupi samovoljno faktičnom izvlaštenju. Ako se želi spriječiti faktična samovolja u poretku pravne države, a što je uvjet za postojanje pravne države (vla-davine zakona), onda se mora utvrditi da fak-tična izvlaštenja nisu prihvatljiva, već moraju biti sankcionirana.

9. ZaključakU praksi nisu rijetki slučajevi nezakonitog odu-zimanja ili ograničenja prava vlasništva subje-kata privatnog prava na njihovim nekretnina-ma od strane države ili JLS-a, izvan provedenog postupka izvlaštenja, faktičnim izvlaštenjem i prenamjenom nekretnine, bez odgovarajućeg pravnog akta o prijenosu vlasništva i određiva-nja naknade za oduzetu nekretninu.U slučaju bespravnog oduzimanja nekret-nine od vlasnika, bez formalno provedenog postupka izvlaštenja njenom prenamjenom, nakon što ne može uspješno vlasničkom tuž-bom zahtijevati predaju nekretnine u posjed, prijašnjem vlasniku pripada pravo zahtijeva-ti u parničnom postupku naknadu tržišne vrijednosti oduzete nekretnine. Međutim, u postupku ostvarenja naknade problem je, prema navedenoj domaćoj sudskoj praksi, u možebitnoj zastari potraživanja.Sudska praksa u povodu prigovora zastare nije jedinstvena u odnosu na rok zastare, nje-govo računanje i pravnu prirodu potraživa-nja: naknada štete, stjecanje bez osnove ili na-

knada sui generis. Ako se potraživanje smatra naknadom štete, rok zastare je tri godine, a po svim drugim osnovama važi opći rok zastare od pet godina.Prema navedenoj sudskoj praksi zastara u sva-kom slučaju nastupa protekom pet godina od prenamjene nekretnine, bez obzira na njeno nezakonito oduzimanje.Osnovni učinak zastare manifestira se na nemogućnost sudskog ostvarenja potraživa-nja na ime naknade za nezakonito oduzetu nekretninu.Dakle, tko podnosi tužbu radi naknade za nezakonito faktično izvlaštenu nekretninu, preuzima ozbiljni rizik ako je prema stajalištu sudske prakse nastupila zastara potraživanja, jer ako tuženik prigovori zastari potraživanja sud će odbiti tužbeni zahtjev, bez ocjene me-ritorne strane spora.Argumentacija o nezastarijevanju potraživa-nja na ime naknade zbog nezakonito oduzete nekretnine utemeljena je na tumačenju Us-tava, konvencijskom pravu i pravnim stan-dardima Europskoga suda za ljudska prava, a polazeći od očuvanja pravične ravnoteže između općeg interesa i interesa pojedinca. Nema izvlaštenja bez naknade tržišne vri-jednosti oduzete nekretnine. Nezastarije-vanje potraživanja na ime naknade za fak-tično izvlaštene nekretnine akceptirale su i susjedne države (v. supra 6.) u primjeni načel-no istovjetnih mjerodavnih pravnih normi i pravnih standarda. Ne zastarijevaju zahtjevi iz stvarno pravnih odnosa i tužbe radi zašti-te prava vlasništva. Logično je tumačenje da iznimno ne zastarijeva obveznopravno po-traživanje radi isplate vrijednosti nezakonito oduzete nekretnine prestankom nezastari-vog prava vlasništva prenamjenom nekretni-ne, jer u tom slučaju nezastarivo apsolutno stvarno i relativno obvezno pravo samo su dvije strane iste pojave. Relativno pravo ne utječe na sadržaj vlasnikove pravne vla-sti, ali posredno utječe na njegovu obvezu namiriti tražbinu za oduzetu nekretninu kojom će opravdati stjecanje prava vla-sništva.

ODVJETNIK 2-2020

65

Članci i rasprave

LEXPERA d.o.o.pravne i poslovne informacije

Tuškanova 37, Zagreb

e-mail: info@iusinfo.hr Telefon: 01 599 9918

ODVJETNIK 2-2020

66

Članci i rasprave

U predmetu u vezi s kojim je donesena odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske o kojoj je riječ u ovom osvrtu, riječ je o upravnom sporu koji je vođen pred Upravnim sudom u Splitu. Razlog zbog kojeg je podnesena ustavna tužba bio je taj što je Upravni sud presudom usvojio tužbu i tužbeni zahtjev, poništio prvostupanj-ski i drugostupanjski upravni akt i predmet vratio javnopravnom tijelu na ponovni postu-pak, ali unatoč navedenom presudio da svaka stranka snosi svoje troškove spora. U posljednjih nekoliko godina odredbe Za-kona u upravnim sporovima koje reguliraju pitanje prava na naknadu troškova spora više su puta mijenjane.To pitanje prvotno je bilo uređeno člankom 79. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10), prema ko-jem, ako zakonom nije drugačije propisano, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Međutim, navedena odred-ba izmijenjena je člankom 17. Zakona o iz-mjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br.143/12), prema kojoj odredbi u upravnom sporu sva-ka stranka podmiruje svoje troškove. S obzirom na to da je tako izmijenjeni članak 79. Zakona o upravnim sporovima evidentno bio u nesuglasnosti s Ustavom Republike Hr-vatske, ukinut je odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, broj U-I-2753/2012. od dana 27. rujna 2016. godine, te je prestao važiti s danom 31. ožujka 2017. godine. Na-kon toga, člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 29/17), članak 79. Zakona o upravnim sporovima ponovo je izmijenjen, zakonodavac ga je uskladio s na-

Pravo na naknadu troškova upravnog spora u svjetlu odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske, posl. broj U-III-2086/2018.

Piše: Davor Jelić,

odvjetnik u Zagrebu

vedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Neizmijenjeni članak 79. Zakona o uprav-nim sporovima na snazi je od dana 1. travnja 2017. godine, te glasi kako slijedi:(1) Troškove spora čine opravdani izdaci uči-

njeni u tijeku ili u povodu spora. Troš-kovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

(2) Vrijednost predmeta spora smatra se ne-procjenjivom.

(3) Svaka stranka prethodno sama podmi-ruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije druk-čije propisano. Troškovi proizašli iz po-duzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda.

(4) Stranka koja izgubi spor u cijelosti sno-si sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelo-mično uspije u sporu, sud može, s ob-zirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspje-hu u sporu.

(5) Stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troš-kove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.

(6) O troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude.

(7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka žalba je dopuštena.

Navedena odredba (stavak 4.) Zakona o upravnim sporovima više je nego jasna, stran-

ODVJETNIK 2-2020

67

Članci i rasprave

ka koja je izgubila spor dužna je drugoj stranci naknaditi troškove, teško da se može tumačiti drugačije.Međutim, unatoč činjenici da je takva nedvo-smislena norma na snazi, na sjednici sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 12. veljače 2018. godine o pri-mjeni članka 79. Zakona o upravnim sporovima donesen je sljedećiZaključakKada je presudom Upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništeno rješenje javnog pravnog tijela i predmet vraćen na ponovni postupak, svaka stranka snosi svo-je troškove.“U konkretnom predmetu koji se spominje u uvodu, Upravni sud u Splitu, obrazlažući odlu-ku o troškovima, pozvao se upravo na navedeni zaključak Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.Ovdje treba navesti da kod donošenja takve odluke Upravni sud u Splitu i nije mogao po-stupiti drugačije, s obzirom na to da je u skladu s člankom 40. Zakona o sudovima pravno sta-jalište sjednice svih sudaca Visokog upravnog suda obvezujuće. Stoga su navedeni zaključak upravni sudovi počeli redovno primjenjivati u pojedinačnim odlukama, pa je tako postupio i Upravni sud u Splitu. Na isti način redovno je postupao i Visoki upravni sud odlučujući u žal-benom postupku. Iz zaključka Visokog upravnog suda proizlazi da se on ima primijeniti u svim onim slučajevima u kojima se predmet vraća upravnom tijelu na ponovni postupak. Radi se o onim slučajevima u kojima dolazi do primjene članka 58. Zakona o upravnim sporovima, prema kojoj odredbi će upravni sud predmet vratiti na ponovni postu-pak uvijek kada ne može s obzirom na prirodu stvari sam riješiti stvar ili kada je tuženik rješa-vao po slobodnoj ocjeni. Kako zaključak Visokog upravnog suda dero-gira važeći propis, postavilo se pitanje kojim zakonskim putem pokušati, u okviru konkret-nog – pojedinačnog spora, „srušiti“ ovakvo stajalište.

U odgovoru na to pitanje treba navesti da po-stoje dvije mogućnosti, odnosno dva pravna lijeka. To su zahtjev za izvanredno ispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, na temelju članka 78. Zakona o upravnim sporovima, te ustavna tužba Ustavnom sudu Republike Hr-vatske, temeljem članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. U konkretnom predmetu stranke su iskoristile obje navedene mogućnosti. S obzirom na to da je i podnošenje zahtjeva za izvanredno ispitiva-nje zakonitosti pravomoćne presude i podno-šenje ustavne tužbe ograničeno prekluzivnim rokom, koji počinje teći s danom primitka pra-vomoćne odluke, oba pravna lijeka podnesena su istovremeno.Prema članku 78. Zakona o upravnim sporovi-ma stranke u upravnom sporu mogu zbog po-vrede zakona predložiti Državnom odvjetniš-tvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravo-moćne odluke. Po primitku takvog prijedloga, ako smatra da je pojedinačnom odlukom povri-jeđen zakon, Državno odvjetništvo RH podno-si zahtjev za izvanredno preispitivanje zakoni-tosti pravomoćne odluke Vrhovnome sudu RH, koji sud donosi konačnu odluku.U konkretnom predmetu Državno odvjetniš-tvo obavijestilo je podnositelje prijedloga da zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne odluke neće podnositi. Obrazloženje odluke o neprihvaćanju prijedlo-ga sažeto je u samo jednoj rečenici, citat: „Preis-pitujući sudske odluke Državno odvjetništvo RH prvenstveno polazi od činjenice da li je odlukom čije se pobijanje traži povrijeđen zakon, time da se imaju u vidu one materijalno-pravne ili postu-povno-pravne povrede koje svojim intenzitetom, pa onda i mogućim posljedicama na pravo i slo-bode pravnih subjekata nadilaze potrebu zaštite egzistencije pravomoćne sudske odluke.“Dakle, prema stajalištu državnog odvjetništva činjenica da je odluka suda u upravnom sporu formalno pravomoćna ima veću snagu od či-njenice da je tom odlukom moguće povrijeđen zakon, time da se prema mišljenju Državnog od-

ODVJETNIK 2-2020

68

Članci i rasprave

vjetništva ovdje radi o povredi manjeg intenziteta, pa su stoga i eventualno nastale posljedice manje. Smatram da je ovakvo stajalište Državnog odvjet-ništva neprihvatljivo i to iz razloga što članak 78. Zakona o upravnim sporovima, kada kao razlog podnošenja ovog pravnog lijeka navodi povredu zakona niti na jednom mjestu ne govori o povre-dama manjeg ili većeg intenziteta. Dakle, propis ne predviđa mogućnost stupnjevanja povreda zakona ovisno o intenzitetu povrede, a isto tako ne ostavlja niti prostora za arbitrarnost. Osim toga, Državno odvjetništvo propušta cijeniti činjenicu da se zaključak Visokog upravnog suda, na koji se poziva pobijana odluka Upravnoga suda, primjenjuje u velikom broju drugih predmeta pa je stoga postojanje povrede zakona trebalo sagledati ne samo kroz prizmu konkretnog predmeta, već i šire.Kao što je rečeno, druga mogućnost bila je podi-zanje ustavne tužbe pred Ustavnim sudom Repu-blike Hrvatske, pa je ustavna tužba i podnesena. U ustavnoj tužbi podnositelji tvrde da im je po-jedinačnim aktom – presudom Upravnog suda u Splitu povrijeđeno ustavno pravo na pravično su-đenje zajamčeno člankom 29. stavak 1 Ustava RH. Obrazlažući ustavnu tužbu podnositelji ističu kako je prema njihovom mišljenju upravni spor za-seban spor koji se vodi pred nadležnim upravnim sudom, pa je za pitanje prava na naknadu troškova spora jedino što je relevantno uspjeh ili neuspjeh stranaka u tom konkretnom sporu.Uz navedeno, podnositelji postavljaju pitanje koji bi to bio pravni put koji bi im omogućio da u po-novljenom upravnom postupku ostvare troškove koji im pripadaju, obzirom da troškove upravnog spora može dosuditi samo sud, a ne i javnoprav-no tijelo koje vodi upravni postupak. Naime, jav-nopravno tijelo koje vodi ponovni upravni postu-pak jednostavno nema nikakvu zakonsku ovlast da dosudi troškove koji su ranije nastali u sudskom sporu.Ne samo to, već takvu mogućnost nakon što je predmet vraćen javnopravnom tijelu na ponovni postupak u velikom broju slučajeva više neće imati niti upravni sud, jer će često isti taj predmet biti pravomoćno okončan u upravnom postupku pred

javnopravnim tijelom bez da je ponovo došao do upravnog suda. Dakle, ako se predmet okonča u ponovljenom upravnom postupku, a ne pred upravnim sudom, opravdani troškovi više se nikako ne mogu ostvari-ti, takav pravni put ne postoji.Slijedom navedenog, stranka koja je uspjela u spo-ru defi nitivno ostaje bez mogućnosti da ostvari pripadajuće troškove spora, iako bi joj troškovi u skladu s čl. 79. Zakona o upravnim sporovima mo-rali biti dosuđeni.Za razliku od državnog odvjetništva, Ustavni sud Republike Hrvatske je prepoznao važnost konkretne povrede zakona, odnosno moguće posljedice primjene pobijanog zaključka Visokog upravnog suda RH, te je dana 9. travnja 2019. godine donio odluku, broj U-III-2086/2018, ko-jom odukom se ustavna tužba podnositelja tužbe usvaja, ukida se odluka upravnog suda u dijelu u kojem je presuđeno da svaka stranka snosi svoje troškove, a predmet se u ukinutom dijelu vraća na ponovni postupak. Odluka se ima objaviti u „Na-rodnim novinama“.Ustavni sud je svoju odluku obrazložio navodeći da zaključak Visokog upravnog suda RH na ustav-no neprihvatljiv način interpretira javnu odredbu zakona na štetu prava pojedinaca. Nadalje, prema Ustavnom sudu radi se o nepo-štovanju ranije odluke Ustavnog suda broj U-I-2753/2012 kojom je određen prestanak važenja tadašnjeg članka 79. Zakona o upravnim sporo-vima, prema kojem članku u upravnim sporovima svaka stranka podmiruje svoje troškove. Ustavni sud smatra da je nedopustivo u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava zaključkom suda, kako je to učinjeno u konkretnom slučaju, zanemariti načelna stajališta i razloge zbog kojih je Ustavni sud ukinuo takvu raniju zakonsku odredbu.Konačno, ovakvo uskraćivanje prava na trošak, kako je to navedeno u Zaključku sjednice sudaca Visokog upravnog suda, predstavlja oblik vrijeđa-nja prava na ustavom zajamčeno pravično suđenje, odnosno prava na pristup sudu.U nastavku teksta nalazi se odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske o kojoj je riječ.

ODVJETNIK 2-2020

69

Članci i rasprave

Broj: U-III-2086/2018 Zagreb, 9. travnja 2019. Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparovi , predsjednik, te suci Andrej Abramovi , Ingrid Anti evi Marinovi , Mato Arlovi , Snježana Bagi , Branko Brki , Mario Jeluši , Lovorka Kušan, Davorin Mlakar, Rajko Mlinari , Goran Selanec i Miroslav Šumanovi , u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli Sanja Kraljevi i Davor Jeli , oboje iz Zagreba, koje zastupa Luka Vukši , odvjetnik u Zagrebu, na sjednici održanoj 9. travnja 2019. donio je

O D L U K U

I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se to ka 3. presude Upravnog suda u Splitu broj: UsIgr-17/15-49 od 2. ožujka 2018. III. Predmet se u ukinutom dijelu vra a na ponovni postupak Upravnom sudu u Splitu. IV. Ova odluka objavit e se u "Narodnim novinama".

O b r a z l o ž e nj e I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM 1. Ustavnu tužbu podnijeli su Sanja Kraljevi i Davor Jeli , oboje iz Zagreba (u daljnjem tekstu: podnositelji), koje zastupa Luka Vukši , odvjetnik u Zagrebu. Podnositelji u ustavnoj tužbi tvrde da su to kom 3. presude Upravnog suda u Splitu broj: UsIgr-17/15-49 od 2. ožujka 2018. povrije ena njihova ustavna prava zajam ena lancima 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). 2. To kom 1. izreke presude poništeno je rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog ure enja Republike Hrvatske od 27. studenoga 2014., a to kom 2. izreke poništeno je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno ure enje, Ispostave Hvar od 10. srpnja 2014., u predmetu izdavanja rješenja o uvjetima gra enja i rekonstrukcije - nadogradnje stambene gra evine u k.o. Hvar, u povijesnoj jezgri Hvara. To kom 3. riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove spora.

ODVJETNIK 2-2020

70

Članci i rasprave

2

II. INJENICE I OKOLNOSTI SLU AJA 3. Rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog ure enja Republike Hrvatske klasa: UPII-361-03/14-03/279, urbroj: 531-05-2-2-14-2 od 27. studenoga 2014. odbijena je žalba podnositelja protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno ure enje, Ispostave Hvar klasa: Up/I-361-03/10-22/0017, urbroj: 2181/1-12-01/03-14-0031 od 10. srpnja 2014., u predmetu izdavanja rješenja o uvjetima gra enja i rekonstrukcije - nadogradnje stambene gra evine u k.o. Hvar, u povijesnoj jezgri Hvara, po zahtjevu Dese Šeparovi i Katije Šeparovi , obje iz Hvara. Podnositelji, kao suvlasnici susjedne zgrade kojoj je odobrena rekonstrukcija, u upravnom postupku i sporu prigovarali su radovima predvi enim na "sularu" i visini gra evine, naravi i etažnosti postoje e zgrade koja je predmet rekonstrukcije, predvi enom uklanjanju dijelova te zgrade i posljedici uklanjanja na statiku zgrade, zadiranju predmetne rekonstrukcije na susjednu esticu u njihovom vlasništvu i neuskla enost s propisima zaštite od požara. Upravni sud u Splitu je ve inu prigovora otklonio osporenom presudom, dok je navedene upravne akte poništio zbog prigovora podnositelja u odnosu na predvi ene radove na "sularu" i u odnosu na visinu gra evine. 4. U odnosu na troškove postupka, Upravni sud u Splitu riješio je da svaka stranka snosi svoje troškove (to ka 3. izreke presude), pozvavši se pri tome na shva anje sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 12. velja e 2018., koje glasi:

"Kada je presudom upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništeno rješenje javnopravnog tijela i predmet vra en na ponovni postupak, svaka stranka snosi svoje troškove."

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA 5. Podnositelji smatraju da je osporenom to kom 3. presude Upravnog suda u Splitu povrije eno na elo vladavine prava te pravo na pristup sudu jer je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, uklju uju i i troškove gra evinskog vješta enja provedenog tijekom upravnog spora. Navode da je upravni spor zaseban spor koji se vodi pred nadležnim upravnim sudom, te je za dosu ivanje troškova relevantan jedino uspjeh ili neuspjeh stranaka upravo u tom konkretnom sudskom sporu. Isti u da kad neka od stranaka uspije u konkretnom upravnom sporu sud joj je dužan dosuditi sve opravdane troškove koji su nastali tijekom tog spora. Stoga smatraju da je neosnovano stajalište prema kojem bi svaka stranka, u slu aju kada je presudom poništeno rješenje javnopravnog tijela i predmet vra en na ponovni postupak, trebala sama snositi svoje troškove jer je stranka (tužitelj) u tom sporu uspjela ve samim donošenjem odluke kojom se tužbeni zahtjev usvaja i pobijano rješenje poništava. Osim toga, podnositelji postavljaju pitanje na koji bi na in u tom ponovljenom upravnom postupku uop e mogli ostvariti troškove koji im pripadaju, jer troškove upravnog spora može dosuditi samo sud, a ne javnopravno tijelo koje vodi upravni postupak. Dakle, ako se predmet okon a u upravnom

ODVJETNIK 2-2020

71

Članci i rasprave

3

postupku, a ne pred upravnim sudom, što je po prirodi stvari est slu aj, opravdani troškovi nastali tijekom spora više se ne mogu ostvariti jer takav pravni put ne postoji. Slijedom navedenog, smatraju da je stajalište sjednice sudaca Visokog upravnog suda "u cijelosti pogrešno, u praksi neprimjenjivo, te protivno i odluci Ustavnog suda i lanku 79, Zakona o upravnim sporovima", pa su Ustavnom sudu predložili usvajanje

ustavne tužbe i ukidanje osporenog dijela presude. IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE 6. Podnositelji tvrde da im je osporenim dijelom presude Upravnog suda u Splitu povrije eno pravo na pristup sudu što je u suprotnosti s na elom vladavine prava jer je taj sud o troškovima upravnog spora, u kojemu su uspjeli (jer je poništen upravni akt koji su osporavali tužbom), postupio prema stajalištu sjednice sudaca Visokog upravnog suda prema kojemu, kada je presudom upravnog suda poništeno rješenje javnopravnog tijela i predmet vra en na ponovni postupak, svaka stranka snosi svoje troškove. Smatraju da su ve samim donošenjem presude kojom se poništava akt javnopravnog tijela uspjeli u sporu i da je time upravni spor okon an. Smatraju da u ponovljenom postupku javnopravno tijelo nema ovlasti dodjele troškova nužnim za vo enje upravnog spora u kojemu su uspjeli. Tako er smatraju da je zaklju ak sjednice sudaca Visokog upravnog suda suprotan odluci Ustavnog suda broj: U-I-2753/2012 i dr. od 27. rujna 2016. ("Narodne novine" broj 94/16.; u daljnjem tekstu: odluka broj: U-I-2753/2012). Tom odlukom Ustavni sud ukinuo je lanak 79. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10. i 143/12.), kojim je bilo propisano da u upravnim sporovima svaka stranka podmiruje svoje troškove. 6.1. Prigovore podnositelja u pogledu odluke o troškovima postupka Ustavni sud razmotrio je s aspekta eventualne povrede prava na pristup sudu, jednog od aspekata prava na pravi no su enje zajam enog lankom 29. stavkom 1. Ustava. 7. Ustavni sud podsje a da kada su u pitanju odluke redovnih sudova o troškovima postupka, u pravilu, ne prihva a svoju nadležnost da o njima odlu uje jer odluka o troškovima postupka, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, ne predstavlja pojedina ni akt u smislu lanka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pro i eni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) u povodu kojih bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu (v. primjerice rješenje broj: U-III-7417/2014 od 8. prosinca 2014.; www.usud.hr). 7.1. Me utim, Ustavni sud podsje a da je u odluci broj: U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017. ("Narodne novine" broj 10/18.) primjenom stajališta Europskog suda za ljudska prava iz predmeta Klauz protiv Hrvatske(br. 28963/10, presuda od 18. srpnja 2013.) i Cindri i Bešli protiv Hrvatske(br. 72152/13, presuda od 6. rujna 2016.), kao i na stajališta Ustavnog suda zauzetog u rješenju broj: U-I-3004/2014 od 6. lipnja 2017. (www.usud.hr), uzimaju i u obzir sve okolnosti tog slu aja, ocijenio ustavnopravno relevantnima prigovore podnositelja u pogledu odluke o troškovima postupka te ocijenio da oni mogu biti raspravljeni pred Ustavnim sudom kao prigovori ograni enja prava na pristup sudu i prava vlasništva.

ODVJETNIK 2-2020

72

Članci i rasprave

4

7.2. Zbog navedenog, a uzimaju i u obzir sve osobite okolnosti konkretnog slu aja, Ustavni sud ocijenio je ustavnopravno relevantnima prigovore podnositelja u pogledu odluke o troškovima upravnog spora te je ocijenio da oni mogu biti raspravljeni pred Ustavnim sudom kao prigovori ograni enja prava na pristup sudu. V. MJERODAVNO PRAVO Naknada troškova stranaka u upravnom sporu 8. Naknada troškova stranaka u upravnom sporu prvotno je bila ure ena lankom 79. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10.), koji je

glasio:

" lanak 79. (1) Troškove spora ine izdaci u injeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhva aju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. (2) Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzro ila svojim radnjama, osim ako zakonom nije druk ije propisano. Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda. (3) Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije druk ije propisano. Ako stranka djelomi no uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. (4) Stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzro io troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama. (5) Pri odlu ivanju koji e se troškovi stranci nadoknaditi sud e uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vo enja spora."

8.1. Ta je odredba izmijenjena lankom 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 143/12.), te je od tada lanak 79. glasio:

" lanak 79. U upravnim sporovima svaka stranka podmiruje svoje troškove."

8.2. Izmijenjeni lanak 79. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10. i 143/12.) ukinut je odlukom Ustavnog suda broj: U-I-2753/2012 (u daljnjem tekstu: ukinuti lanak 79. ZUS-a). Ustavni sud odredio je prestanak važenja ukinutog lanka 79. ZUS-a s 31. ožujkom 2017.

8.3. Nakon toga, lanak 79. Zakona o upravnim sporovima izmijenjen je lankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 29/17. - stupio na snagu 1. travnja 2017.), koji glasi:

" lanak 2. lanak 79. mijenja se i glasi: (1) Troškove spora ine opravdani izdaci u injeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhva aju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. (2) Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom.

ODVJETNIK 2-2020

73

Članci i rasprave

5

(3) Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzro ila svojim radnjama, osim ako zakonom nije druk ije propisano. Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda. (4) Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije druk ije propisano. Ako stranka djelomi no uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. (5) Stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzro io troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama. (6) O troškovima spora sud može odlu iti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude. (7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga lanka žalba je dopuštena."

Kad se u ovoj odluci Ustavni sud poziva na Zakon o upravnom sporu koji je danas na snazi, Ustavni sud koristi se kraticom ZUS/10-17.

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA 9. U ovom ustavnosudskom postupku bilo je potrebno odgovoriti na pitanje je li podnositeljima povrije eno pravo na pristup sudu zbog toga što im je uskra eno pravo na naknadu troškova upravnog spora primjenom zaklju ka Visokog upravnog suda. 10. Ustavni sud bavio se ve pitanjem uskra uje li se zakonodavnim rješenjem o naknadi troškova u upravnom sporu pravo na pristup sudu u predmetu broj: U-I-2753/2012. U tom je predmetu donio odluku te naveo sljede e :

"7.4. ( ) S ustavnopravnog je aspekta jedina obveza zakonodavca da pri ure ivanju pojedinih instituta tog postupka uvažava zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz na ela vladavine prava i one kojima se štite odre ena ustavna dobra i vrednote. Drugim rije ima, njihovo ure enje uvijek mora biti takvo da osigurava ostvarenje legitimnih ciljeva upravnosudskog postupka, pravnu sigurnost objektivnog pravnog poretka, odre enost, pristupa nost, predvidljivost i pravnu izvjesnost normi, te procesnu ravnopravnost položaja stranaka u upravnosudskim postupcima u Republici Hrvatskoj u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz vladavine prava, najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koja je temelj za tuma enje Ustava ( lanak 3. Ustava). Ustavna je zada a Ustavnog suda osigurati da ti zahtjevi budu poštovani. 8. U odnosu na pitanje troškova upravnog spora koje iziskuje primjena ZUS-a, Ustavni sud podsje a da na in zakonskog ure enja naknade troškova postupka predstavlja jednu od komponenti prava na pristup pravosu u, koje je imanentno pravu na pravi no su enje iz lanka 29. stavka 1. Ustava, odnosno iz lanka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ('Narodne novine - Me unarodni ugovori' broj 18/97., 6/99. - pro i eni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06., u daljnjem tekstu: Konvencija) (...) Upravni spor u pravilu pokre e pojedinac protiv akta ili mjere koju poduzima država. U takvom postupku mora mu se omogu iti korištenje svim dokaznim sredstvima, koja, sama po sebi, iziskuju posebne troškove. (...) 10. Promatraju i na in organizacije upravnog spora u dva stupnja, name e se ocjena da takav postupak ne može biti pravi an ukoliko se ne osigura da stranka koja spor izgubi protivnoj stranci plati troškove postupka, koji su, u biti, izazvani nezakonitim aktom ili postupanjem države ili javnopravnih tijela. U obrazloženju uz Kona ni prijedlog ZID-a ZUS-a/12, Vlada Republike Hrvatske je kao razlog izmjene lanka 79. ZUS-a navela da se time u velikoj mjeri

ODVJETNIK 2-2020

74

Članci i rasprave

6

sudovi ine dostupnima gra anima, pa se time smanjuju troškovi. U svom o itovanju na navode prijedloga, Vlada Republike Hrvatske je navela da u najve em broju slu ajeva stranke ne uspijevaju u upravnim sporovima pred upravnim sudovima (to ke 5. i 6. obrazloženja odluke i rješenja). Ustavni sud, polaze i do navedenoga, ocjenjuje da se ne može utvrditi koji bi to bio legitimni cilj koji bi opravdao takvu zakonsku izmjenu, odnosno nisu dani objektivni i ustavnopravno opravdani razlozi za takvu izmjenu zakonskog ure enja. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da izmjena prvotnog lanka 79. ZUS-a nije imala legitiman cilj, te je bila usmjerena na zaštitu financijskih interesa države (budu i da upravo ona mora naknaditi trošak postupka u situaciji kada izgubi spor). 11. Zbog navedenog, ocjena je Ustavnog suda da se zakonodavac nije razborito kretao unutar slobodne procjene gospodarskih i drugih prilika u državi u smislu lanka 2. stavka 4. Ustava kada je lankom 17. ZID-a ZUS-a/12 izmijenio odredbe o troškovima postupka na na in da ih svaka stranka snosi sama. Naime upravni spor predstavlja kontrolni mehanizam postupanja države i javnopravnih tijela, koja u velikom broju slu ajeva, mogu bitno ograni iti ili ukinuti ustavna prava gra ana (npr. postupci izvlaštenja, gospodarske i gra evinske inspekcije, porezni nadzor i sl.)."

Navedena stajališta, iako izražena u predmetu apstraktne kontrole, primjenjiva su na konkretan slu aj.

10.1. Ustavni sud nadalje primje uje da je nakon te odluke Ustavnog suda zakonodavac izmijenio lanak 79. ZUS-a (v. to ku 8.3. obrazloženja ove odluke) te su važe im lankom 79. ZUS-a/10-17 propisana osnovna na ela za naknadu troškova upravnog spora po kojima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Me utim, ako stranka djelomi no uspije u sporu sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. Dakle, temeljno na elo priznavanja prava na naknadu troškova spora je na elo uspjeha u sporu (na elo causae).To podrazumijeva da stranka ima pravo, ovisno o uspjehu u upravnom sporu, na naknadu opravdanih troškova. Drugim rije ima, to zna i da po okon anju upravnog spora stranka ne može biti "na gubitku" u pogledu troškova koji su joj nastali u upravnom sporu koji je pokrenula radi zaštite njezinih prava i pravnih interesa povrije enih nezakonitom odlukom javnopravnog tijela i u kojem je uspjela. 11. U konkretnom slu aju, Upravni sud u Splitu po tužbi podnositelja poništio je drugostupanjski i prvostupanjski upravni akt i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Dakle, sa svoje je pozicije podnositelj uspio u upravnom sporu jer su osporeni akti poništeni. Me utim, odlu uju i o troškovima upravnog spora, Upravni sud u Splitu nije primijenio lanak 79. ZUS-a/10-17, ve zaklju ak sjednice sudaca Visokog upravnog suda od 12. velja e 2018. prema kojem svaka stranka snosi svoje troškove ako se u upravnom sporu poništi upravni akt i predmet vrati na ponovni postupak javnopravnom tijelu. Posljedica primjene tog zaklju ka, u konkretnom slu aju, kao i u drugim slu ajevima kada nadležni upravni sud poništi upravni akt i predmet vrati na ponovni postupak, jest ta da stranka, iako je uspjela u sporu ostaje uskra ena za naknadu opravdanog troška koji joj je nastao tijekom tog spora. Stranka se naime nalazi u situaciji da je upravni spor što se ti e merituma pravomo no okon an, ona je uspjela jer je nadležni

ODVJETNIK 2-2020

75

Članci i rasprave

7

upravni sud poništio odluku javnopravnog tijela i predmet vratio tom tijelu na ponovni postupak. Unato tome, prema stajalištu Visokog upravnog suda stranka nema pravo na naknadu troškova kojima se izložila da bi ostvarila sudsku zaštitu svojih prava i pravnih interesa. Prema tome, proizlazi da primjena zaklju ka Visokog upravnog suda u konkretnom slu aju, kao i u drugim sli nim slu ajevima, za stranke zna i da im je uskra eno pravo na pristup sudu. 11.1. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvr uje da navedeni zaklju ak sjednice sudaca Visokog upravnog suda od 12. velja e 2018., koji je primijenjen u konkretnom slu aju, proizvodi u inke usporedive s onima koje je proizvodio ukinuti lanak 79. ZUS-a. Takav u inak u suprotnosti je sa stajalištem Ustavnog suda izraženim u odluci broj: U-I-2753/2012, prema kojem postupak ne može biti pravi an ako se ne osigura da stranka koja spor izgubi plati protivnoj stranci troškove postupka koji su, u biti, izazvani nezakonitim aktom ili postupanjem države ili javnopravnih tijela. 11.2. Ustavni sud utvr uje i da je zaklju ak Visokog upravnog suda u izravnoj suprotnosti i s lankom 79. ZUS-a/10-17 koji jasno propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije druk ije propisano. Me utim, ako stranka djelomi no uspije u sporu sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (v. to ku 8.3. obrazloženja ove odluke). Stoga zaklju ak Visokog upravnog suda, uz nepoštovanje odluke Ustavnog suda broj: U-I-2753/2012, na ustavnopravno neprihvatljiv na in interpretira jasnu odredbu zakona na štetu prava pojedinaca. Nedopustivo je u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava zaklju kom suda, kako je to u injeno u konkretnom slu aju, zanemariti na elna stajališta i razloge zbog kojih je Ustavni sud ukinuo raniju zakonsku odredbu i zbog kojih je zakonodavac, postupaju i po odluci Ustavnog suda, izmijenio lanak 79. ZUS-a i time ponovo onemogu iti strankama ostvarivanje Ustavom zajam enog prava na pristup sudu kao jednog od aspekata prava na pravi no su enje iz lanka 29. Ustava. 12. Ustavni sud ocjenjuje da je to kom 3. osporene presude Upravnog suda u Splitu, koja se temelji na zaklju ku sudaca Visokog upravnog suda, podnositeljima povrije eno pravo na pristup sudu, zajam eno lankom 29. stavkom 1. Ustava. 13. Slijedom navedenog, na temelju lanaka 73. i 76. Ustavnog zakona odlu eno je kao u to kama I. do III. izreke. To ka IV. izreke odluke temelji se na lanku 29. Ustavnog zakona.

PREDSJEDNIK

ODVJETNIK 2-2020

Engleski za odvjetnike

76

Kolokacije u jeziku prava

To furlough or not to furlough?

Piše: Ivana

Bendow, prof.

O autorici:Ivana Bendow, profe-sorica engleskog jezika, autorica je dvaju rječ-nika u nakladi Školske knjige. Pisanje (novi-narstvo i esejistiku) stu-dirala je na University of Massachusetts u Sje-dinjenim Američkim Državama. Podučava pravnički engleski jezik, prevodi stručne tekstove i sastavlja hrvatsko-en-gleski pravni rječnik.

Ne brinite se, niste u zaostatku s poznava-njem engleskoga. Riječ furlough bila je i meni donedavno nepoznata. Iznjedrila ju je – korona. Hladan znoj oblio me kada su na internetskim stranicama Guardiana, BBC-a, NBC-a i drugih medija počeli iska-kati naslovi poput Guardian to furlough 100 non-editorial staff owing to coronavirus; Na-tural History Museum Slashing Staff With Layoff s and Furloughs; Coronavirus: What does it mean if I’ve been furloughed?; Formu-la One to furlough half of its staff amid CO-VID-19 pandemic. Poklopi se ušima, rekla sam sebi. Četrdeset godina profesionalnog bavljenja engleskim jezikom, a ne znaš jednu tako učestalu riječ. A onda je došlo olakša-nje kada sam, i prije nego sam posegnula za rječnicima, pročitala sljedeće: Furlough may not have been a familiar word until recen-tly, but it is now being used with abandon to describe a status that can help businesses and their employees during the current pandemic. Donedavna možda nepoznata riječ! Evo još jednog umirujućeg pojašnjenja, ovaj put sa stranica američke revije Th e National Law Review: Furlough – a US word not previo-usly seen in English employment legislation and now probably the most-googled word in the UK. Riječ koja ranije nije viđena u en-gleskom radnom zakonodavstvu! Najčešće guglana riječ u Ujedinjenom Kraljevstvu! Znači da je do jučer bila nepoznata i izvor-nim govornicima engleskog jezika. Učimo, dakle, zajedno s njima.Furlough se izgovara otprilike ovako: fə:ləu, a znači prisilan dopust. Zašto prisilan? Pa zato što posla nema. A nema ga – ovaj puta i nadajmo se nikada više – zbog zlog

virusa. Nitko, ni najvještiji poslodavac, ove okolnosti nije mogao predvidjeti. Ono što poslodavci rade u normalnim okolnostima, u slučaju ako prestane potreba za obavlja-njem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, je to da otkažu ugovor o radu. Mi to zovemo poslovno uvjetovani otkaz, na engleskom a layoff . Nije, stoga, čudno što anglo-ame-rički pravnici, u nastojanju da novi institut radnog prava približe širokoj publici, us-poređuju furlough i layoff , pa kažu: ako ste dobili poslovno uvjetovani otkaz (if you’ve been laid off ) vjerojatno ste dobili i otpre-mninu (you’ve probably received a severance pay) i vjerojatno nećete biti pozvani da se vratite na posao. Naprotiv, ako ste na pri-silnom dopustu (if you’re on a furlough, if you’ve been furloughed) posao vas vjerojat-no čeka. Vjerojatno, jer ne znamo što nam predstoji, nalazimo se na nepoznatom tere-nu, plivamo u nepoznatim vodama (we’re in uncharted territory, we’re in uncharted waters), situacija je bez presedana, tako nešto se baš nikada nije dogodilo (it’s an unprecedented situation, this has never ever happened before).Osim što je prisilan dopust, furlough je ne-plaćen. Tu se, naravno, otvara prostor za intervenciju države, koja se prije svega mora pobrinuti za očuvanje radnih mjesta. I dr-žave to čine, svaka na svoj način, različitim mjerama. Primjerice, ministra fi nancija Uje-dinjenog Kraljevstva neko su vrijeme uvelike hvalili, jer je u roku od 48 sati sastavio plan za očuvanje radnih mjesta – Job Retention Scheme – prema kojemu država naknađuje 80 posto plaće radnika ako im je poslodavac

ODVJETNIK 2-2020

Engleski za odvjetnike

77

obećao da će ih vratiti na posao „kad sve ovo pro-đe“. Doslovno je rekao: „if you promise there will be a job for them to return to when all this is over.“ Najviši mjesečni iznos naknade plaće je 2.500 funta, a plan vrijedi četiri mjeseca od datuma kada je pokrenut, tj. od 1. ožujka. Kako je već pola toga roka isteklo, ovih se dana u Engleskoj sve češće postavlja pitanje hoće li plan biti produžen – will the scheme be extended. Uzgred, ovo je prilika za mali jezični podsjetnik: ri-ječ plan, dakako, u engleskom jeziku postoji, ali je u uporabi mnogo češći njen sinonim a scheme (ski:m).

Kako će nove okolnosti utjecati na posao pravnika – odvjetnika, sudaca, državnih odvjetnika i korpo-rativnih pravnika? Vjerojatno će biti više stečaje-va. Možda i više ustavnih tužbi koje će dovoditi u pitanje neke epidemiološke mjere kojima su nam ograničena neka temeljna ustavna prava. Promijenit će se, vjerojatno, pojavnost različitih kaznenih dje-la, a neki istaknuti sociolozi predviđaju da će biti i više bračnih razvoda. Jedno je sigurno – bit će više radnih sporova. Vrijedno je, stoga, podsjetiti se na nekoliko termina iz područja radnog prava.

radno pravo, radno zakonodavstvo labour law, employment legislation

Zakon o radu Employment Actplaćeni dopust a paid leaveneplaćeni dopust an unpaid leaveprisilni neplaćeni dopust a furloughbiti na prisilnom neplaćenom dopustu to be

on furlough, to be furloughedradnici na prisilnom neplaćenom odsustvu

furloughed workersradna snaga workforce, labour forceotkaz ugovora o radu a dismissaldati otkaz radniku to dismiss a workerdobiti otkaz to be dismissed, kolokvijalno to be

fi red, to be sacked, to get notice otkazni rok a notice periodredoviti otkaz, tj. uz obvezni otkazni rok di-

smissal with a notice periodizvanredni otkaz, tj. bez otkaznog roka a sum-

mary dismissal, dismissal without a notice period

dobiti izvanredni otkaz to be summarily dismis-sed, to be dismissed without a notice period

poslovno uvjetovani otkaz a layoff dati radniku poslovno uvjetovani otkaz to lay

off an employeedobiti poslovno uvjetovani otkaz to be laid off tehnološki višak radnika redundant workers,

redundanciesbiti proglašen tehnološkim viškom to be made

redundant

plaća paynaknada plaće pay for time off work, pay for

time off naknada plaće za vrijeme prisilnog dopusta

furlough paysubvencionirana naknada plaće za vrijeme

prisilnog dopusta subsidised furlough payotpremnina severance payotvarati radna mjesta to create jobsočuvati radna mjesta to retain jobsplan za očuvanje radnih mjesta a job retention

scheme, a job retention planproduljiti plan za očuvanje radnih mjesta to

extend the job retention scheme biti u radnom odnosu to be in employment, to

be employed biti u stalnom radnom odnosu to be in perma-

nent employment, to be permanently em-ployed, fi gurativno, biti na platnom popisu to be on the payroll

biti u privremenom radnom odnosu to be in temporary employment, to be temporarily employed

zasnovati radni odnos, radni odnos se zasniva to establish employment, employment is established

prekinuti radni odnos, radni odnos se prekida to terminate employment, employment is terminated

raditi skraćeno radno vrijeme to work part-time

ODVJETNIK 2-2020

Hrvatski za odvjetnike

78

Piše:izv. prof. dr. sc. Marko Alerić

O autoru:Izv. prof. dr. sc. Marko Alerić diplomirao je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a zatim magistrirao i dokto-rirao. Na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu zaposlen je kao profesor. Stalni je stručni surad-nik Radio Sljemena u emisiji „Hrvatski naš svagdašnji“. Suautor je knjige „Hrvatski u upotrebi”.

Najvažnija je jezična uloga komunikacij-ska, tj. ono jezično obilježje koje omoguću-je prijenos sadržaja (poruke) od pošiljatelja k primatelju. Jezik, dakle, služi međuljud-skom sporazumijevanju. Da bi međuljud-ska komunikacija (sporazumijevanje) bila uspješna, ona se mora oslanjati na utvrđen, propisan, i što je moguće stabilniji jezik (jezični sustav). Naravno, bilo bi nemoguće zamisliti da bi se međuljudska komunikaci-ja uopće mogla odvijati kad bi jezični sustav bio nestabilan, tj. kad bi se, npr. hrvatski mjesni govori ili hrvatski standardni jezik u neograničenom opsegu i nepredvidivo mijenjali. Sporazumijevanje koje bi bilo utemeljeno na nestabilnom jezičnom su-stavu, tj. jeziku koji bi se u neograničenom opsegu i nepredvidivo mijenjao, dovelo bi do komunikacijske nesigurnosti, što bi go-vornike zasigurno potaknulo, a to je i bio slučaj u europskim društvima 18. i 19. st., na postizanje suglasnosti o potrebi obliko-vanja stabilnijeg jezičnog sustava, tj. stan-dardnoga ili književnog jezika.U skladu s tim oslanjanje na, u našem slučaju, hrvatski standardni jezik u govo-renim i pisanim tekstovima uvjet je bez kojega je nemoguće zamisliti uspješnu su-vremenu govorenu i pisanu komunikaciju među većim brojem ljudi, u široj jezičnoj zajednici kakva je država. Zbog toga nam je prihvatljivo da je hrvatski standardni jezik, kao i svaki drugi standardni jezik, opisan

Pravilna upotreba brojeva 1, 2, 3, 4

i propisan u normativnim priručnicima: rječniku, gramatici i pravopisu.Što su brojevi i kako se pravilno upotre-bljavaju, pronalazimo u gramatici, a kako se pravilno pišu, pronalazimo u pravopisu. U hrvatskom jeziku razlikujemo značenje riječi ‘broj’ i riječi ‘brojka’. Prvo značenje riječi ‘broj’ je ‘osnovni matematički pojam koji označava količinu’, a drugo ‘vrsta rije-či’. Značenje riječi ‘brojka’ je ‘znak za broj, znamenka kojim se broj zapisuje’.Brojevi se, prema tome, mogu pisati brojka-ma i slovima, npr. brojevi 1, 2, 3, 4 napisani su brojkama, a brojevi jedan, dva, tri, četiri napisani su slovima. Brojeve najčešće piše-mo brojkama, ali ponekad ih je, zbog sigur-nosti, potrebno napisati i slovima, npr. na ugovorima, ponudama, računima itd. Nai-me, prilikom pisanja brojeva slovima vrlo je mala mogućnost da dođe do pogreške.Ako brojeve pišemo slovima, pravilno od-vajamo jedinice od desetica, desetice od stotica, stotice od tisućica itd., npr. pravil-no je napisano tisuću dvjesto dvadeset i dvije kune ili tisuću dvjesto dvadeset dvije kune. U novčarskom poslovanju pravilno je, zbog izbjegavanja slučajne ili namjerne pogreš-ke, sve brojeve koje pišemo slovima napisati kao jednu riječ, npr. tisućudvjestodvadese-tidvije kune.Broj jedan (1) najmanji je cijeli broj i ozna-čava jedninu. Ima i svoju negaciju, nijedan. Pravilno je napisati: nijedan, a ne ni jedan,

ODVJETNIK 2-2020

Hrvatski za odvjetnike

79

npr. Nijedan ortak nema pravo povjeriti vođenje poslo-va ortaštva trećoj osobi... Nepravilno je: Ni jedan ortak nema pravo povjeriti vođenje poslova ortaštva trećoj oso-bi... Za razliku od toga u pravilno napisanom primjeru ni jedna ni druga osoba ne mogu... riječ ni nije sastavni dio riječi nijedan, nego je riječ ni sastavni veznik kojim se poriče postojanje ili prisutnost, pa ni jedan nema isto značenje kao nijedan i zato se ne piše jednako.Kada se uz nijedan nalazi prijedlog (u, od, na i sl.), pra-vilno ga je razdvojiti u dva dijela, npr. pravilno je: Taj slučaj nije zabilježen ni u jednom okolnom mjestu. Ne-pravilno je: Taj slučaj nije zabilježen u nijednom okol-nom mjestu.Ako se broj jedan nalazi na kraju složenih brojeva, on uvijek dolazi u jednini. Npr. pravilno je: Prošle je godi-ne u vezi s tim donesena dvadeset i jedna žalba., Pokre-nut je 281 sudski postupak.Brojevni prilog pravilno se piše jedanput. Nepravilno je jedamput i jedan puta.Broj dva (2) pravilno se u muškom i srednjem rodu sklanja (deklinira) ovako: N dva, G dvaju, D, L, I dva-ma, a u ženskom rodu N dvije, G dviju D, L i I dvjema. Uz složene brojeve padež imenice koja se broji ravna se prema broju za jedinice, npr. pravilno je dvadeset jedan članak, dvadeset dva članka, dvadeset pet članaka. Uz broj dva nije pravilno upotrebljavati osobnu zamje-nicu u nominativu. Nije pravilno, npr. mi dvojica, vi dvojica, oni dvojica. Pravilno je nas dvojica, vas dvoji-ca, njih dvojica. Nije pravilno ni: dvoje ljestava, dvoje hlača, dvoje škara. Pravilno je: dvoje ljestve, dvoje hlače, dvoje škare (zato što je riječ o imenicama koje imaju samo množinu – pluralia tantum).Nije pravilno: dva put, tri put. Pravilno je: dva puta, tri puta ili dvaput, triput.Umjesto obadva, obadvojica pravilno je: oba, obojica ili dva, dvojica. Umjesto obadvije pravilno je: obje ili dvije, umjesto obadvoje pravilno je: oboje ili dvoje.Broj tri (3) pravilno se u svim rodovima sklanja (dekli-nira): N tri, G triju, D, L, I trima.Broj četiri (4) pravilno se u svim rodovima sklanja (de-klinira): N četiri, G četiriju, D, L, I četirima. Pravilno se izgovara i piše samo četiri, četiristo, četiri puta, četiri stotine, četiristogodišnji.

Nepravilno je: ...ako za isplatu cijelog ostatka cijene nije predviđeno četiri otplate; Od završetka postupka prošlo je trideset i dva dana.Pravilno je: ...ako za isplatu cijelog ostatka cijene nisu predviđene četiri otplate; Od završetka postupka prošla su trideset i dva dana.Za muški rod upotrebljavaju se brojevne imenice na -ica, npr. dvojica, trojica, četvorica, za ženski rod upo-trebljavaju se oblici: dvije, tri, četiri, a kad su rodovi različiti ili se navodi samo srednji rod, upotrebljavaju se brojevni pridjevi u srednjem rodu: dvoje, troje, četve-ro. Dakle, dvojica znači ‘dva muškarca’ ili ‘dva pojma muškoga roda’. Dvije znači ‘dvije žene’ ili ‘dva pojma ženskoga roda’. Dvoje znači ‘jedan muškarac i jedna žena’ ili ‘jedan pojam muškoga ili ženskoga roda i dru-gi srednjega roda’ ili ‘dva pojma koja označavaju nešto živo srednjega roda’.Uvijek ističem kako je mogućnost ovladavanja standar-dnim jezikom, njegovim gramatičkim, pravopisnim i drugim pravilima, privilegija koja je putem obveznoga školskog sustava danas u relativno novije doba postala dostupna svim građanima. Tu privilegiju treba shvatiti kao priliku koja će nam, ako je iskoristimo, omogući-ti uključivanje u život šire jezične zajednice, pokazati našu obrazovanost, stručnost, kulturu, kao i našu spre-mnost na prihvaćanje te jezične zajednice, koju stan-dardni jezik označuje, simbolizira.Jasno je da ovladavanje standardnim jezikom nije lak ni jednostavan zadatak, ali nas ta činjenica ne bi smjela pla-šiti i stvarati strah od upotrebe standardnog jezika (mo-gli bismo ga nazvati standarofobijom), strah od učenja pravopisa (mogli bismo ga nazvati ortofobijom) ili strah od učenja gramatike (mogli bismo ga nazvati gramatiko-fobijom). Potrebno mu je doista posvetiti puno vremena, zbog čega ovladavanje standardnim jezikom, u pravom smislu te riječi, podrazumijeva cjeloživotno obrazova-nje. I jasno je da je pravilnost onoga što smo rekli ili na-pisali potrebno provjeravati u pravopisu, gramatici i rječ-niku hrvatskoga jezika. Kao i svakom vještinom, tako se i pravilnim govorenjem i pisanjem ovladava vježbanjem, a ono podrazumijeva veliku proizvodnju govorenih i pisanih tekstova, ali i njihovu provjeru, tj. utvrđivanje stupnja njihove razumljivosti, pravilnosti i jasnoće.

ODVJETNIK 2-2020

Prisege

80

Dana 19. veljače 2020. godine pred predsjednikom Hrvatske odvjetničke komore odvjetničku prisegu dali su:

LUKA JURIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MIRTA KLAIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MAJA BAČIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

DEJAN BOSANACOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u BJELOVARU.

TONI NOGOLICAOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MAJA PEDISIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

NIKOLINA MARINOVIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

JOSIP MIHALJEVIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MARKO PLAVETIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u KARLOVCU.

ANDREA RUBAOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

HUGO PELICARIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

IVAN PERIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZADRU.

ODVJETNIK 2-2020

Prisege

81

SANJA ŠARČEVIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ŽUPANJI.

MAJA ŠEATOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MATIJA SMILJANIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MARIN STANIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

DUJE ŽAGAROdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 20. siječnja 2020. godine, sa sjedištem

ureda u RIJECI.

MIA ŽULJEVIĆOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

Predsjednik HOK-a Josip Šurjak s novim članovima

ODVJETNIK 2-2020

Prisege

82

MAJA BOSNIĆ TABAIN Odobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

SARA BRAČKOVIĆ Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u RIJECI.

LANA ANTUNOVIĆ JEŽINA Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u MURTERU.

SMILJANA BARAĆ MARINKOVIĆ

Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

ALEKSANDRA HAJDUKOVIĆ

Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u RIJECI.

ALEKSANDRA HORVATOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

KATARINA ČULIĆ Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u SPLITU.

TANJA GRČIĆ Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u SPLITU.

PREDRAG KRSTANOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u KUTINI.

MARIJA PERKOVOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

ANA JUNAKOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

IVONA KRALJEVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

Dana 11. ožujka 2020. godine pred predsjednikom Hrvatske odvjetničke komore odvjetničku prisegu dali su:

ODVJETNIK 2-2020

Prisege

83

SANDRA TOMAŠKOVIĆ Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

MARKO UDILJAKOdobren upis na sjednici

Izvršnog odbora 10. veljače 2020. godine, sa sjedištem

ureda u SPLITU.

ZORAN SLOKOVIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u PAZINU.

KATARINA ŠARIĆ Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

INA ŽEPIĆOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

IVAN VUČIĆEVIĆ Odobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u PULI.

TEA ZAKŠEKOdobren upis na sjednici Izvršnog odbora 2. ožujka 2020. godine, sa sjedištem

ureda u ZAGREBU.

Predsjednik HOK-a Josip Šurjak s novim članovima

ODVJETNIK 2-2020

In memoriam

84

Domagoj Matejčić (1938. - 2019.)

Domagoj Matejčić rođen je 1938. godine u Splitu. Nakon što je diplomirao na Pravnom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, radio je kao sudački vježbenik pri Općinskom sudu u Spli-

tu, te kao odvjetnički vježbenik u Splitu.

U Imenik odvjetnika upisao se 1968. godine i radio kao odvjetnik sve do 1996. godine

kada je brisan na vlastiti zahtjev zbog početka obavljanja javnobilježničke službe koju je

obavljao sve do umirovljenja 2008. godine.

Domagoj Matejčić preminuo je u Splitu u studenome 2019. godine.