E-lanak 1: Biti svoj vlastiti autoritet

E-lanak 1: Biti svoj vlastiti autoritet

Jedna od najvanijih lekcija u ljudskom ivotu, po mom uvjerenju je nauiti vjerovati samima sebi i sluati svoj unutarnji glas radije nego bilo koga izvana. Nekritinim prihvaanjem stavova i uvjerenja drugih ljudi (poznato je koliko je to svojstveno djeci i koliko svojeg istinskog 'ja' na taj nain ona mogu izgubiti) odriemo se vlastite odgovornosti i moi. Tada ak ni nai uspjesi nisu istinski nai. Vjerujem da moete navesti primjer iz vlastitog ivota kad ste u neije ideje i razmiljanje imali mnogo povjerenja, da bi s vremenom, na laki ili tei nain, nauili da on/ona nema sve informacije i da njegova istina ne mora biti i vaa. To je vrlo vrijedna lekcija i vjerujem da nam je svima, moda i ne jednom, potrebno proi kroz takvo iskustvo.

ak niti najkvalitetniji duhovni (i drugi) uitelji ne moraju uvijek imati 'isti kanal' i prave informacije. ak i kad bi imali, postavlja se pitanje postoji li uope neto to je u svim situacijama apsolutna istina? Vjerujem da takvih ima vrlo malo. Moda ste se nali u situaciji kad ste osjetili unutarnji poriv da uinite neto to nije bilo sasvim u skladu s vaim uobiajenim uvjerenjima, da biste kasnije uvidjeli da je taj postupak stvorio mnogo vie koristi i za vas i za druge nego da ste se vrsto drali svojih pravila. ivot je beskrajno raznolik; ljudi, odnosi i situacije su uvijek iznova jedinstveni, a na unutarnji glas ima pristup monijem izvoru informacija nego na razum.

Na alost, velika veina religija i duhovnih praksi zahtijeva slijeenje velikog broja pravila, ponekad i vrlo sitniavih, u svim podrujima ivota, ne ostavljajui time prostora intuiciji i osobnoj istini. Vjerujem da traenjem sigurnosti i pokuavanjem izgradnje samopotovanja kroz slijeenje takvih pravila, na emocionalnoj razini pokuavamo zadovoljiti duhovni autoritet kao to smo u djetinjstvu pokuavali (neuspjeno) zadovoljiti roditelje. Ako to zahtijeva potiskivanje svojih spontanih poriva i emocija, prije ili kasnije e zavriti neuspjehom.

ak i najsavreniji zemaljski roditelji nisu uvijek u stanju zadovoljiti djetetove potrebe, a veina roditelja u sadanjoj fazi razvoja ovjeanstva nema ni izdaleka dovoljno ljubavi i potovanja za dijete kao ljudsko bie. Dijete vrlo brzo zakljui da je ljubav uvjetovana i poinje je pokuavati zasluiti nastojanjem da bude savreno, po mogunosti bolje od svih drugih. Slijepo slijeenje bilo kakvih pravila i kod odrasle osobe suptilan je rezultat te potrebe. Takoer, mnoga djeca naue nemati povjerenja sama u sebe i vlastite odluke, te i kao odrasli ljudi radije trae savjete i usmjerenje od drugih, nego da preuzmu rizik pogreke. Tako se moe stvoriti vie ili manje suptilna ovisnost o vanjskom autoritetu. Da bi se to moglo dogoditi, mora postojati i druga strana osoba koja se postavlja kao autoritet i eli imati mo nad drugim ljudima.

Svi smo skloni vjerovati autoritetima uili su nas da budemo takvi. Veina ljudi je automatski spremna vjerovati osobi koja djeluje sigurno u svoje stavove. Ako neto pie u knjizi ili novinama, mnogi ljudi e to automatski prihvatiti kao provjerenu informaciju. Dok neki ljudi zbog potrebe za moi pod svaku cijenu ele prezentirati svoja uvjerenja kao apsolutnu istinu, drugi, obino oni kod kojih je osjeaj nesigurnosti blii svjesnom dijelu linosti, lako e biti pokolebani samim njihovim samouvjerenim stavom.

Najveu tetu ine ljudi koji su najsuptilniji u manipuliranju. esto ete se nai u situaciji kad sve rijei zvue ispravno i razumno, i teko vam je pronai protuargument, ali i dalje osjeate da neto nedostaje ili nije u redu. Moja je preporuka za takve situacije: uzmite trenutak da posluate taj osjeaj u svom tijelu, da ga pokuate prevesti u rijei. Tako dobivene informacije obino e 'razoruati' manipulatora bolje nego bilo koji argument smiljen racionalno.

Sumnju trebamo prihvatiti kao koristan i prijateljski osjeaj. Bez nje bi se lako zanosili bilo kakvim idejama i bili mnogo podloniji iskoritavanju i manipulaciji. Sumnja nas potie da ih preispitujemo i da pravimo razliku izmeu ponekad vrlo slinih informacija i ideja. Sasvim je prirodno da se i znanstvenici, koji bi po definiciji morali imati vrste dokaze za svoje teorije, esto u njima vrlo razilaze i sukobljavaju, stare teorije se stalno pobijaju i 'dokazuju' nove i obratno, a koliko je tek lako stvarati teorije ako ih potkrepljujemo samo dokazima nastalim u vlastitom umu.

Sluajte taj 'osjeaj u trbuhu' kad god itate neku knjigu ili razgovarate s nekim. No budite svjesni da otpor moe biti zdrav ili nezdrav. Zdrav otpor je onaj kod kojeg njegovim ispitivanjem moete pronai razloge za otpor i neslaganje; nezdrav otpor je u pravilu iracionalan, esto i jae potisnut, a moe se javiti ak i kad smo svjesni da je sve to itamo ili ujemo pozitivno i bez manipulacije. Nezdravi otpor je uzrokovan aktiviranjem potisnutog djejeg otpora autoritetu i njegovim zahtjevima (npr. dijete koje se prisiljava da bude nesebino prije nego to je ono za to prirodno spremno, lako e razviti otpor prema bilo kakvom poticaju na nesebinost). Ako primijetite takav otpor, istraite koje ga rijei ili izrazi posebno potiu. Razlike izmeu zdravog i nezdravog otpora mogu biti vrlo suptilne, a ponekad obje vrste otpora mogu biti prisutne istovremeno. Meutim, kroz vjebu i upoznavanje svojih emocionalnih reakcija, mogue ih je nauiti prepoznavati.

Ne uzimajte nita zdravo za gotovo. Provjeravajte informacije koje druga osoba navodi, zapaajte kojim se rijeima slui. Pokuajte smisliti sve razloge zato bi neka tvrdnja mogla biti neistinita ili nepotpuna. Npr. ako vam netko predoi rezultate nekog istraivanja, zapitajte se to je sve moglo utjecati na to da istraivanje ne bude dovoljno objektivno i pouzdano.

Mogue je zvuati iznimno inteligentno, a opet govoriti bez istinskog smisla. Ljudi vjeti na rijeima mogu lako stvarati najrazliitije kombinacije rijei i uiniti da one zvue smisleno, ak i mudro. Srela sam vie takvih ljudi, a vjerojatno i vi. Radi vjebe, pokuajte proitati nekoliko 'visoko intelektualnih' knjiga ili posluati nekoliko slinih emisija na radiju ili televiziji, te provjeriti to u vaem tijelu odzvanja kao rijei koje imaju dubinu, a to kao isprazno intelektualiziranje.

Jedan od naina manipulacije je iznijeti nepouzdane i neprovjerene teze te iz njih stvoriti zakljuak. Mnoge ljude e dovoljno 'zaslijepiti' prividna loginost zakljuka da nee obraati panju na pouzdanost podataka iz kojih je on izveden. ak i ako osoba ne lae svjesno kako moemo znati da su podaci koje ona ima sigurno toni? Mnogi ljudi ne provjeravaju ni izdaleka dovoljno informacije koje prenose.

(Kako ni sami nismo savreni, jednako je potrebno provjeravati i vlastito ponaanje. No kako e preispitivanje sebe biti tema mnogih slijedeih lanaka, ovaj put se neemo usmjeriti na to.)

Manipulatori se esto pozivaju na pozitivne ideale i emocionalne tenje, na velike rijei kao to su ljubav, istina, duhovnost, svjetlost, Bog... To je esto pokrie za nedostatak istinskih, razlonih argumenata. (Istinit citat: 'Mora dopustiti da ti tvoje Vie ja pokae da sam ja u pravu!' Ovo je prilino oita, nesuptilna manipulacija - stvarno dobri manipulatori bit e mnogo indirektniji.)

Mudar savjet koji sam nedavno dobila: ako se netko razbacuje velikim, apstraktnim rijeima, provjeri to eli od tebe! Neki e moda eljeti samo vae divljenje i uvaavanje, dok e vas neki eljeti iskoristiti na mnogo konkretnije naine. ak i samo nedostatak potovanja prema vaem osobnom izboru i vaim uvjerenjima dovoljan je razlog za oprez, ak i ako vam se inae ini da je osoba u pravu.

Zapravo se u prosjenoj meuljudskoj komunikaciji jako rijetko uje neto to moemo bez rezerve prihvatiti kao istinu. Govorenje iz vlastitih ogranienja i uvjerenja, stvaranje zakljuaka na temelju malog broja primjera, prilagoavanje ideja ili podataka svojim uvjerenjima ili potrebama situacije, blago uljepavanje prie u svoju korist (ili samo radi efekta), prihvaanje ideja samo zato to lijepo zvue ili radi bildanja vlastitog ega... Bezbroj je naina na koje se realnost moe ak i nesvjesno i nenamjerno iskriviti. Imajte to na umu ak i kad razgovarate s ljudima u koje imate povjerenja i za koje znate da ne ele manipulirati vama. I bez obzira koliko cijenili neiju inteligenciju, iskustvo, znanje, duhovni ili bilo koji drugi autoritet, uvijek imajte na umu da i ta osoba u svakom trenutku moe pogrijeiti. Ne zato da bi je kritizirali potpuno je nerealno oekivati savrenstvo od bilo koga - nego zato da ostanete u svojoj istini i ivite svoj ivot, a ne tui.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 2: Smisao i vanost odnosa

(odlomci iz knjige Eve Pierrakos: 'Creating Union')

Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na mail ili web stranice autora.E-lanak 3: Uzroci nenapredovanja u osobnom razvoju

Vie puta sam ula od ljudi, a i sama sam se znala pitati: to je uzrok tome to usprkos godinama, ponekad i desetljeima rada na sebi, veina ljudi ne postie istinski vidljive i znaajne rezultate?

Vjerojatno imate iskustvo da ste barem jednom imali velika oekivanja od neke tehnike rada na sebi i kretali s velikim entuzijazmom na seminare, da bi se nakon nekoliko mjeseci entuzijazam razvodnio, oekivanja smanjila, nakon par godina zakljuili biste da niste imali istinske koristi od tehnike i krenuli u potragu za nekom monijom, koja e dati eljene rezultate. Moda poznajete ljude koji se hvale dugogodinjim radom na sebi, ali njihovo ponaanje ponekad djeluje i manje zrelo od 'prosjenih' ljudi na ulici. to je uzrok tome?

Neale D. Walsch, autor 'Razgovora s Bogom' na slino pitanje primio je otprilike sljedei odgovor: 'Kae da se 20 godina bavi duhovnou ali jedva si dotakao rubove tog rada. (...) Budimo jasni oko ovoga: 'duhovnost' znai posvetiti cijeli svoj um, cijelo svoje tijelo, cijelu svoju duu tom procesu. To je in visoke svjesnosti iz dana u dan, iz sata u sat, iz trenutka u trenutak. To je ponovno i ponovno vrenje izbora u svakom trenutku. To je trajni proces kreacije... kroz svjesnost i proienu namjeru. Koliko dugo si stvarno ve u tome? ak i najmotiviraniji ljudi obino se s vremenom opuste i radu na sebi posveuju pola sata dnevno, dok ostatak dana razmiljaju i ponaaju se na stari nain.Moje je miljenje da kontroliranje misli samo po sebi nije dovoljno. Neki autori, ukljuujui Walscha, tvrde da na negativna uvjerenja i emocije jednostavno ne trebamo obraati panju i one e biti transformirane putem pozitivne energije. Uvjerena sam na temelju svojeg iskustva da, ak i ako to teoretski moe biti tono, to je beskrajno sporiji put nego iznijeti negativnosti na povrinu i raditi s njima i njihovim uzrocima direktno.

Osim toga, vano je svjesno se suoiti sa svojim emocijama, jer ve previe potiskujemo negativne emocije ak i kad ih ne nastojimo svjesno izbjei. Nastojanje da se izbjegnu negativni osjeaji vodi jo jaem potiskivanju koje trai mnogo napora i izaziva krivnju, budui da su te emocije snana energija koja trai nain da ostvari svoju motivaciju.

Motivacija iza neugodnih emocija je u osnovi pozitivna; to su dijelovi nas koje smo stvorili kao 'zdravu reakciju na nezdrave okolnosti' (Martyn Carruthers) i koji nam pokuavaju biti od koristi na nain koji 'smatraju' opravdanim s obzirom na negativna uvjerenja uz koja su vezani.

Moja omiljena fraza je 'iskrenost prema sebi'. Pod tim ne podrazumijevam prisilu i samokritiku, nego stav dubokog prihvaanja i spremnosti da pogledamo i u emocije koje nam je najtee priznati i osjetiti. Motivacija koja je pritom potrebna je elja za napredovanjem iz ljubavi prema sebi, iz elje da ostvarimo sreu, umjesto iz prisilnog perfekcionizma.

Koji su dijelovi vas koji vas najvie ometaju u napredovanju, vrlo je teko prepoznati na mentalnoj razini. tovie, one barijere i emocije kojih smo svjesni, vjerojatno nisu ono to je kljuno upravo zato to smo ih svjesni, to znai da ih ne doivljavamo toliko opasnima da bi ih potisnuli. Da bi otkrili one najvanije barijere, ije rjeavanje e donijeti najbre napredovanje, potreban je dui period promatranja svojih osjeaja i ponaanja u realnom ivotu, kao i okolnosti koje privlaimo.

Vano je nauiti prepoznavati one emocije koje samo na trenutak dou u svijest i gotovo istovremeno budu potisnute. Motivacija za tako brzo potiskivanje ili je izrazita neugoda koju doivljavamo samom svijeu o emociji, ili je svijest o njezinoj potpunoj iracionalnosti i destruktivnosti, praena krivnjom ili strahom da takva emocija ne izae na povrinu.

Vjerujem da su glavni uzroci nedovoljne spremnosti na istinsku iskrenost prema sebi dogmatizam, funkcioniranje iz mentalnog, emocionalnog ili 'spiritualnog' ega i u osnovi duboko potisnuta mrnja prema sebi koja osobi ne bi dopustila da pogleda u svoje 'negativne' emocije bez iznimno snanih osjeaja krivnje i ruenja paljivo izgraene slike o sebi. U takvim okolnostima pokuavamo biti 'natovjek' dokazati svoju vrijednost putem bolno pretjeranih zahtjeva od sebe, ne doputajui sebi da budemo istinska, prirodna ljudska bia.

Niti jedan sustav osobnog razvoja nije sam po sebi dovoljan da nas motivira na spremnost da pogledamo u najskrivenije dijelove sebe. Ne smijemo se oslanjati samo na tehniku; namjera i volja za iskrenou i istinskom promjenom moraju biti svjesne i ukljuivati cijelo vae bie. Ako toga nema, ako se tehnika koristi radi ostvarivanja povrnih ciljeva ili ak radi prebacivanja odgovornosti za svoj uspjeh na tehniku, ili bijega od vlastitih emocija i stvarnog ivota, rezultat je - u najboljem sluaju - nenapredovanje.

Ono to je kljuno priznati sebi su oni najnegativniji porivi, koji esto rue nau sliku o tome kakvi elimo biti. Obratite posebnu panju na one emocije koje vam je najtee podnijeti u realnim situacijama. Primijetite takoer svaku situaciju kad si nastojite neim odvratiti panju od emocija: hranom, cigaretama, televizijom, kompjuterom, pa i knjigama, te na mnoge druge kreativne naine. Primijetite koje ivotne situacije spontano nastojite izbjei jer se bojite suoiti s njima. Pokuajte otkriti koji osjeaji oekujete da bi u tim situacijama izali na povrinu.

Potrebno je nauiti paljivo promatrati sebe kako bi nauili prepoznavati spontano i nesvjesno potiskivanje emocija. S vremenom ete nauiti prepoznavati i dopustiti da vam u svijest dou emocionalni impulsi koji su vam teko prihvatljivi. Neki od primjera: iracionalna ljutnja, zavist, sebinost, bezrazloni negativni osjeaji prema drugima, okrivljavanje drugih, potreba da budemo bolji od drugih, igranje uloge rtve, stid... Ti potpuno iracionalni, gotovo sasvim potisnuti i 'neobjanjivi' negativistiki osjeaji, koji se najee pojave samo na trenutak i potisnu esto jo i prije nego to sasvim dou do svijesti, ono su najvanije na emu trebamo raditi. Veina ljudi se usmjeri na ono ega su svjesni i to priznaju to je 'po definiciji' i ono ega se manje plae. Kad pogledamo u nae najnegativnije porive, nai emo i najnegativnija uvjerenja, ali i najvee olakanje i promjene u ivotu nakon njihovog rjeavanja.

U poetku vam pojaana svijest o tim emocijama moe izazvati sumnju u same sebe i jeste li osoba kakvom ste same sebe dotada smatrali, te na povrinu mogu izai mnogi osjeaji koje ste do tada potiskivali. No tek kad otpustite svoje kriterije i oekivanja od sebe, moete nai svoj pravi identitet prepoznati duboke i suptilne, iznimno ugodne osjeaje i unutarnje doivljaje, koje zbog potiskivanja prije niste mogli prepoznati, a koji su esto sasvim novo iskustvo. Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 4: Temeljni rascjep u linosti

U ovom lanku opisujem proces za koji primjeujem da je u veoj ili manjoj mjeri prisutan u mnogim obiteljima. Ako se ne prepoznajete do neke mjere u tome, vjerojatno ste imali iznadprosjeno kvalitetan odgoj. U tom sluaju, ovaj lanak moe vam pomoi u razumijevanju ponaanja drugih ljudi.

Zbog uvjetovanja ljubavi i nezrelosti vlastitih roditelja, veina ljudi do neke mjere naui povezivati ljubav sa podreenou i igrama moi, to je razlog nesvjesnim otporima prema intimnosti i otvaranju drugoj osobi.

Roditelj koji se boji da ljubav znai ropstvo, bojat e se u potpunosti voljeti ak i svoje dijete, posebno zato jer su djeca 'po definiciji' zahtjevna. Tada e roditelj vjerovati u svoje pravo, pa i smatrati prioritetom, da 'naui dijete da ne moe biti sve po njegovom', ak i kad se radi o djetetovim prirodnim potrebama i malim eljama. To je jo uvijek prilino uobiajen pristup u odgoju.Roditelj moe ak i prirodno djeje nezrelo ponaanje shvaati kao neto pogreno i neprihvatljivo, stvarajui negativan stav prema djetetovoj osobnosti, to je rezultat kombinacije slijedeih uzroka:

projiciranjem nezrelog oekivanja savrenstva od drugog ljudskog bia (koje je jo jae jer se od djeteta oekuje puno vie ljubavi i dobrih osobina nego od stranaca),

projiciranjem osjeaja prema vlastitim roditeljima (naroito ako su oni bili nezreli i osoba se postavljala u roditeljsku ulogu prema njima),

negativnih osjeaja prema vlastitom unutarnjem djetetu i njegovim potrebama i zahtjevima.

Roditelj kod kojeg su ove karakteristike prisutne moe se poeti doivljavati kao rtva kad njegova oekivanja nisu ispunjena, te pripisivati djetetu prkos i negativne namjere, to postaje sve naglaenije kako se odnos pogorava (to je za oekivati ako dijete nije previe uplaeno da ne pokazuje otpor).

Na dijete je to strahoviti pritisak i ono reagira konfliktom izmeu ljubavi i slijepog povjerenja, te bijesa i elje za dokazivanjem. Ako istraimo oba ta osjeaja, vjerojatno emo ih opisati otprilike na sljedei nain: ili su oni u pravu, tj. sa mnom neto nije u redu; ili nisu u pravu, ne vole me i okrutno se ponaaju ali to to govori o meni ako moram ivjeti u takvim uvjetima? u oba sluaja, zakljuak je djeteta da ne zasluuje ljubav.

(U transakcijskoj analizi, osoba se s vremenom pone sve vie priklanjati jednom od ta dva zakljuka, to vodi fiksiranim 'ivotnim pozicijama': + / - (ja sam OK, drugi nisu OK) ili - / + (ja nisam OK, drugi jesu), uz mnogo rijee mogunosti - - (niti ja nisam OK, niti drugi) i + + (poeljna i zdrava pozicija, tj. ja sam OK, a i drugi su)). Suvino je rei da su obje samo maske. Moje je miljenje da dominacija jedne od tih pozicija postoji samo u vanjskom ponaanju, dok je ispod povrine i dalje prisutna unutarnja borba.)

Na taj nain dijete tako i samo stvara zakljuak da je ljubav ropstvo i poinje se bojati ponienja i stida ako si dozvoli da voli (pritom ponienje ne bi proizlazilo samo iz ponaanja druge osobe, nego i od negativnog stava prema sebi kao posljedica prethodnog zakljuka), te se tako obrazac prenosi u njegov ivot i na slijedee generacije.

I kod djeteta i kod roditelja u takvoj situaciji s vremenom e se razviti otpor ak i bilo kakvom pokuaju mirnog razgovora i razumijevanja, iz straha da e bilo kakav stupanj pomirenja i razumijevanja voditi ponovnom ponienju i ropstvu. Pogotovo je u takvim okolnostima teko priznati svoju ulogu u problemu, zbog teine emocija i energije koju ulaemo da odgovornost prebacimo na drugu osobu kako bi izbjegli osjeaj krivnje i osvjetavanje onog dijela sebe koji je u strahu da s nama neto nije u redu.

Taj djeji dio nas, koji svijet vidi crno-bijelo osjea da je ili ono u pravu ili druga osoba, prema tome ako priznam svoj dio pogreke, ja sam lo, to vodi ne samo aktiviranju osjeaja krivnje, stida i manje vrijednosti, nego dijete vjeruje da bi to znailo da bi moralo dopustiti nastavak poniavanja.

Tog konflikta se ne moemo rijeiti sve dok ne prihvatimo i iscijelimo i onaj najee duboko potisnut dio koji osjea da smo mi ti s kojima neto nije u redu iz ega slijedi da ne zasluujemo ljubav, da smo manje vrijedni, loiji od svih drugih lako je to povjerovati u vrlo ranoj dobi, kad su svi oko nas veliki kao kua i samouvjereno se ponaaju. (Nezreli roditelji to potiu naglaavanjem svoje monije pozicije kroz suptilno potcjenjivanje djeteta, pa i otvorenim izricanjem negativnog miljenja o djetetu.)

Dok god taj dio nas postoji, te emocije e s vremena na vrijeme dolaziti blie povrini, na to emo reagirati automatskim osnaivanjem one suprotne podosobnosti. Kljuna greka je u pokuavanju da se napravi izbor izmeu jednoga i drugoga. Ako to pokuavamo, konflikt nee biti rijeen zato to niti jedan od njegovih dijelova nije dio naeg istinskog identiteta. U Soulworku se konflikt rjeava tako da se, istraujui obje strane zajedno, postupno pribliavamo otkrivanju uzroka rascjepa i naeg izvornog identiteta, koji je prekriven dubokim osjeajem 'ja ne mogu biti ja'.

ini mi se loginim da bilo kakva neravnotea prema jednom obliku nezrelog ponaanja ima svoju protuteu u suprotnoj tendenciji, koja je potisnuta. Drugim rijeima, naizgled popustljiva i slaba osoba najvjerojatnije potiskuje duboke osjeaje agresije i neprijateljstva, a agresivna osoba potiskuje strah i nesigurnost. Rjee se dogaa da se radi o konfliktu izmeu zrelog i nezrelog dijela linosti (npr. puenje, ovisnost o hrani i sl); u tom sluaju vjerojatno postoji jo dublja razina konflikta, koje je konkretno nezrelo ponaanje samo povrinski izraz.

Isti proces se aktivira ne samo u odnosu s roditeljima (premda je tada u pravilu najjai) nego u svim drugim situacijama koje podsjeaju na izvorne okolnosti, ak i ako je jedina slinost u postojanju mogunosti da moda nismo u pravu.

Svi su ovi procesi vrlo suptilni, osim u trenucima krize, i veina ljudi se voli zavaravati da kod njih ne postoje samim time to su ih prilino rijetko svjesni.

Dijete iji su roditelji izrazito nezreli osjeat e se gurnuto u ulogu roditelja, to izaziva ljutnju, teak osjeaj odgovornosti, koji vodi krivnji, (te sve jae osuivanje roditelja, ovisno o tome koliko si osoba doputa to osjetiti). S obzirom na djeju sklonost crno-bijelim zakljucima i generalizaciji, to vodi proirivanju negativnog stava na okolinu i sve tue iracionalne postupke, rezultat ega je nezdravo moraliziranje. Isprazni intelektualizam jedna je od varijanti ove situacije bijeg u intelekt od emocija, ije osjeanje i izraavanje osoba naui doivljavati kao slabost i nezrelost. Komplementarno ponaanje moraliziranju je kriminal in prkosnog djeteta koje svu odgovornost prebacuje na okolinu i opravdava svoje ponaanje osjeajem nemoi da dobije ono to mu je potrebno u nepravednom svijetu.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hrE-lanak 5: Energetska komunikacija

(odlomci iz knjige Sanaye Roman: 'Personal Power Through Awareness' (Osobna mo kroz svjesnost))

Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na mail ili web stranice autora.E-lanak 6: enja za ljubavlju (prema E. Pierrakos)

Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na mail ili web stranice autora.E-lanak 7: Zaljubljenost i prekid veze

Moda vam je ve bliska ideja da nas romantino privlae osobe koje nas podsjeaju na roditelje ili situaciju u kojoj smo odrastali. Ili vam je to potpuno nova i teko prihvatljiva ideja?

Jeste li primijetili kako, kad ste zaljubljeni u neku osobu, nakon nekog vremena svaki prolaznik koji vas po nekom detalju podsjeti na nju privue vau panju i izazove emocije? Vjerujem da na isti nain funkcionira traenje partnera po uzoru na roditelje. Na um voli povezivati asocijacije, a nae unutarnje dijete trai okolnosti i osobine partnera za koje je zakljuilo da su povezane s ljubavlju.

Kako znati da li vas netko istinski voli? Slino kao i kod procjene iskrenosti neke osobe u bilo kojem odnosu: nemojte sluati rijei gledajte ponaanje! 'Rijei su jeftine', i lijepo govoriti uope nije problem, posebno kad moete pretpostaviti to druga osoba eli uti. No mnogi ljudi, pogotovo kad su zaljubljeni, vole se hvatati za lijepe rijei i pothranjivati njima svoju nadu.

Da stvar bude jo sloenija, moda druga osoba stvarno vjeruje da je iskrena, ak i kad je to samo na povrini njezine linosti. Ljudi koji maltretiraju ili ucjenjuju svoje partnere vjerojatno stvarno vjeruju da je to ljubav i da je normalno tako se ponaati. Zaljubljena osoba eli u to vjerovati i tek kad izae iz tog odnosa i pogleda unatrag, moe shvatiti koje je sve elemente ponaanja druge osobe propustila vidjeti.

Zamislite da gledate osobu u koju ste zaljubljeni, ili potencijalnog partnera, kao da gledate TV emisiju s iskljuenim zvukom: samo pokrete, izraze lica, pojedine postupke. to bi vam ti postupci govorili da se radi o nekoj drugoj osobi, a ne o vama? Moda biste u njima prepoznali nedostatak potovanja i panje, ili jednostavno nezrelost i nespremnost za bliskost? Moda to nije neto zbog ega biste odustali od odnosa nema smisla traiti savrenstvo od bilo koga - ali u svojoj zaljubljenosti ne primjeujete da vas to povreuje i koliko bi se odnos mogao poboljati kad biste oboje to osvijestili i radili na tome?

Kad smo zaljubljeni, iznimno je teko biti potpuno iskreni prema sebi. Veemo se za partnera i odnos s njim gotovo istim slijepim intenzitetom i slijepom potrebom kao to smo vjerovali i eljeli bliskost s roditeljima. To je najoitije kad se radi o odluci da li prekinuti odnos za koji je oito da ne ispunjava nae potrebe, ali i dalje osjeamo romantinu privlanost. Dok je veza stabilna, obino vjerujemo da smo svjesni partnerovih mana i da se zrelo postavljamo prema njima. Kad doe do problema koji mogu znaiti opasnost za vezu, poinje traenje opravdanja i umanjivanje znaaja problema.

Prekid veze (pogotovo ako ga inicira druga osoba ili do njega doe zbog vanjskih okolnosti) izaziva vrlo intenzivne, duboke, u biti djeje emocije. Tuga je normalna reakcija na gubitak, ali u pravilu reagiramo mnogo dubljom i teom tugom nego to bi bila zdrava reakcija. Na povrini i blizu razine svijesti je intenzivna bol zbog osjeaja naputenosti, esto i odbaenosti. Pokuajte se sjetiti osjeaja nakon prekida neke veze do kojeg nije dolo vaom odlukom (ako vi prekinete vezu, obino je to nakon dueg razdoblja pripreme i odluivanja, te osjeaj naputenosti nije tako intenzivan) i vjerojatno ete se sjetiti osjeaja koje ne biste eljeli ponovno proivjeti.

Jedan od glavnih uzroka tome je prirodno djeje intenzivno doivljavanje svega to se oko njega dogaa, sklonost generalizaciji i crno-bijeloj percepciji, te nepostojanje doivljaja vremena, zbog ega i kratkotrajnu naputenost u ranoj dobi moe doivjeti kao neto to e zauvijek trajati. Ako su uz to roditelji emocionalno nezreli (to je velika veina do neke mjere) dijete e se jo mnogo ee osjeati direktno ili indirektno odbaeno ili naputeno. Slini osjeaji izlaze na povrinu u svim situacijama kad se osjeamo odbaeni, ali oni najdublji i najpotisnutiji osjeaji prodiru u svijest tek u situaciji prekida emocionalno iznimno vanog odnosa.

No, osim toga, vjerujem da je jedan od uzroka toga nain odgoja djece u naem drutvu. U mnogim 'primitivnim' drutvima djecu odgaja cijela zajednica. Dijete ima mnogo izvora ljubavi, sigurnosti i podrke u mnogim ljudima i ne osjea se fiziki i emocionalno ovisno o dvoje ljudi, ili ak o samo jednoj osobi. U naem drutvu dijete je najee gotovo iskljuivo ovisno o roditeljima, uz donekle pomo djedova i baka. No ak i ta pomo je rijetko prisutna do te mjere da bi se dijete moglo osjeati potpuno sigurno i zatieno, a vanjski svijet se sigurno doivljava mnogo manje toplim i prijateljskim nego u 'primitivnim' zajednicama. Tako odvojenost od roditelja izaziva posebno snane osjeaje straha i naputenosti, a posljedica toga je jo snanije vezivanje i osjeaj ovisnosti u partnerskom odnosu.

Neto blaa i suptilnija, ee prisutna ako smo ve razrijeili povrinsku razinu osjeaja naputenosti, na dubljoj razini prisutna je bol zbog osjeaja odvojenosti od ljubavi, za koju vjerujem da je uzrokovana samom traumom silaska u zemaljsku svijest i zemaljsku razinu postojanja, ili traumom roenja (a moda i oboje). To nije intenzivna bol povezana s naputanjem od neke konkretne osobe i preispitivanjem njenog i naeg ponaanja, nego suptilan osjeaj da je ovo svijet u kojem nam nije dostupna duboka i radosna ljubav i bliskost za kojom eznemo.

U takvim trenucima krize obino odluujemo da emo raditi na tome i poduzeti to god trebalo da se 'toga rijeimo', ali im emocije popuste i vrate se u podsvijest, zaboravljamo njihov intenzitet i posljedice, te se zavaravamo da nije ipak tako strano, ili ak da smo ih uspjeli rijeiti 'sami od sebe'. No dok god ih ne rijeimo u potpunosti, nastavljat emo kreirati i privlaiti situacije koje e ih izvlaiti na povrinu. Kod nekih ljudi to se moe dogoditi samo nekoliko puta u toku ivota, dok e drugi, moda oni koji su izabrali intenzivnije lekcije na tom podruju, privlaiti takve situacije mnogo ee.

'Nai najtei problemi sadre najvee blagoslove' (Martyn Carruthers) a jednom kad razrijeimo emocionalnu ovisnost koja dolazi iz osjeaja odvojenosti od ljubavi, moemo se vratiti u nae prirodno stanje svijesti o povezanosti s obiljem sree, radosti i ljubavi koja ne ovisi o bilo kome izvan nas.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 8: Emocije i energija

Na pisanje ovog lanka potakao me razgovor s jednom osobom koja je izjavila da je moja teza o tome da su emocionalni problemi najei uzrok energetskih poremeaja 'potpuno pogrena, nedokazana i nelogina' te da 'tehnike rada s emocijama su u svijetu passe'.

U istom periodu jo sam na nekoliko mjesta proitala tvrdnju da su emocije i uvjerenja samo posljedica, a ne uzrok, energetskih poremeaja. Slina je tvrdnja mnogih znanstvenika da su emocije uzrokovane kretanjem kemikalija u naem neurolokom sustavu, a ne obratno. To smatram jednako neloginim kao tvrditi da 'rep mae psom', jer mi je logino pretpostaviti da, kao to pomou namjere aljemo ivane impulse koji pokreu miie, na slini nain djeluje i kemijski ekvivalent emocija. Ipak, sve vie i vie primjeujem da su uistinu mnogi ljudi naklonjeni suprotnoj ideji, to mi se ini nainom na koji se eli izbjei odgovornost i suoavanje s onim teim, neugodnijim i odbaenim dijelovima sebe.

Bez namjere da nameem svoje miljenje, jednostavno ga elim izloiti i ne smatram da se bilo tko mora bezuvjetno slagati s tim. Svjesna sam da nemam sve odgovore i da se moj prvi lanak (Biti svoj vlastiti autoritet), isto kao i na bilo to drugo, moe, pa i treba, primijeniti i na sve o emu ja piem.

elim prenijeti svoje iskustvo da ponekad jedino kroz sluanje svih, pa i neugodnih emocija moemo prepoznati poruke dubljih dijelova sebe, prepoznati ponekad na koje sve vrlo prikrivene i suptilne naine zanemarujemo sebe i svoje potrebe, podreujemo se miljenju i postupcima drugih ljudi, odustajemo od zalaganja za svoje stavove i elje, te do koje mjere smo nauili da nam se to ponekad ini potpuno prirodnim, a tue zanemarivanje naih potreba opravdanim. No isto tako, neugodne emocije se javljaju i kad mi postupamo neprikladno ili nepravedno, bez pogreke nas upozoravajui na to. Nauiti prepoznavati ponekad vrlo suptilne oblike zlostavljanja i zanemarivanja, bilo sebe ili drugih ljudi, najlake je putem priznavanja i sluanja emocija.

Na duhovnoj razini, neugodne emocije su ono to nas upozorava na kojim podrujima ne ivimo u skladu s istinom i naim istinskim biem, ne sluamo glas svog srca, i na kojim podrujima jo imamo mnogo za nauiti. Bez neugodnih emocija, to bi nas drugo tako brzo, oito i direktno moglo podsjetiti na to?

Ako ne sluamo emocije u njihovom uobiajenom obliku, kao sljedei podsjetnik pojavljuju se bolesti i intenzivne krizne situacije. Moje je iskustvo da, to vie uim sluati sve svoje emocije 'na licu mjesta' i dok jo nisu niti posebno intenzivne, to vie mogu nauiti iz mnogo umjerenijih i blaih situacija, te sve manje privlaim intenzivne vanjske situacije i duboke krize. Sve vie sluam i uim iz emocija koje se javljaju i u situacijama koje bi se u prosjeku moglo smatrati zdravima i zadovoljavajuima. (Premda, 'prosjeno' ne znai uvijek i 'zdravo'!)

Svijest o svojim emocijama i njihovo prihvaanje, sluanje njihovih poruka, prema mom su iskustvu najbri i najmoniji nain da se ostvari istinska bliskost sa sobom i ljubav prema sebi. To je najizravnija, najiskrenija poruka samima sebi i naem unutarnjem djetetu, da smo prihvatljivi i da se prihvaamo onakvima kakvi jesmo, te da su nae potrebe i unutarnje poruke vane.

Objanjavanje emocija izvanjskim, nekontroliranim utjecajima koje se pokuava rijeiti izvanjskim sredstvima ini mi se gotovo jednako tvrdnji da smo mi prilino nemona, uvjetovana bia, nad kojima okolina ima mnogo veu mo nego to sami imamo na sebe. Kad bih vjerovala u to, osjeam da bi to uvjerenje povlailo za sobom i gubitak osjeaja smisla ivota i motivacije da ulaem trud u postizanje promjene unutar sebe.

Volim rei da ne postoje negativne emocije. Emocije ne bi uope trebalo dijeliti na pozitivne i negativne. Umjesto toga, mnogo radije koristim termine 'ugodne' i 'neugodne' emocije. Neugodne emocije su jednako tako prirodne, iskrene i vane kao i ugodne, i trebalo bi im pristupati s jednakom panjom i potovanjem prema njihovoj poruci.

Mnogi ljudi smatraju da je ispitivanje neugodnih emocija kao 'kopanje po smeu' i da za tim nema potrebe. To je istina ako smo posluali njihovu poruku i istinski prepoznali i nauili ono to moemo nauiti. U tom sluaju te e se emocije ionako spontano raistiti. No mnogo ee mi se ini da je ta izjava podrka nastojanju da se neugodnih emocija rijeimo pod svaku cijenu to bre i lake. U energetskom i bilo kojem drugom smislu, kako moemo promijeniti neto ega nismo svjesni i s ime uope nemamo kontakt?

No s druge strane, ne podravam niti identificiranje i 'plutanje' u neugodnim emocijama, to je esta reakcija ljudi koji tek ue sluati i istraivati ih. Pretjerano identificiranje s njima je neplodno i baca nas u ulogu rtve, uz tendenciju uivanja u patnji. Smatram da ne bismo trebali niti pod svaku cijenu tragati za neugodnim emocijama, nego u prvom redu biti usmjereni na ugodne osjeaje i pozitivne misli. No, zadravajui pozitivnost kao osnovni stav, potrebno je biti u potpunosti otvoreni i svjesni poruka koje nam alju i nae neugodne emocije, te u potpunosti ih prihvatiti onda kad se spontano pojave. To je 'preica', moda strma, ali mnogo kraa, na putu osobnog razvoja.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 9: Dijete koje odgaja majka

(Odlomci iz knjige 'The Father Daughter Dance' B. Goulter i J. Minninger)

Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na mail ili web stranice autora.E-lanci 10 i 11: Postavljanje granica

Mnogi ljudi ele ivjeti prema duhovnim idealima kao to su pomaganje drugima, irokogrudnost, ljubaznost, dareljivost, dijeljenje itd. U mnogim knjigama itat ete o tome kakvo bi bilo idealno ponaanje kojem bi se trebalo teiti.

No, pri tome se esto zaboravlja da je veina ljudi danas jo na prilino niskom stupnju emocionalne zrelosti i svijesti o odnosima. Mnogi ljudi su previe u strahu ili premalo svjesni osjeaja i potreba drugih ljudi da bi mogli potovati osobne granice drugih. Neki e i svjesno iskoristiti primijeenu slabost ili poputanje kod druge osobe. Tako se osoba koja pokuava stalno biti ljubazna i pomagati drugima moe vrlo brzo dovesti u situacije da brojni ljudi to oekuju i trae od nje i time je iscrpljuju. Pritom esto ne postoji obostrano davanje i primanje niti istinsko uivanje u odnosu.

Niste nikome duni svoje vrijeme, ljubav, pa ak ni prijateljstvo. To su vrlo apstraktne kategorije, o kojima rijetko kad razmiljamo kako postaviti granice, i to u kojem odnosu elimo, a to ne. U ovom podruju ak se jo ee moemo osjeati krivima nego u vezi novca. Nai roditelji vjerojatno nisu ba svakome dijelili novac ali mnoga djeca gledaju roditelje kako troe vrijeme i energiju na osobe s kojima zapravo ne ele biti, kako ih ne bi uvrijedili. Na taj nain indirektno, a nekad i prema direktnim uputama, uimo ponaati se isto tako.

Ponekad je najbolji nain da nekome pomognemo odbiti ga od sebe, ne dopustiti da se 'vjea' o nas i crpi nam vrijeme i energiju. Na taj nain pomaemo osobi da se suoi sa sobom i svojim potrebama, osloni na vlastite snage i razvije samostalnost, dok bi uslunost i pomaganje samo poveali osjeaj osobe da se isplati biti ovisna o drugome.

ak i ako ne nalazite nita negativno u drugoj osobi, moda vas jednostavno nee privlaiti ak niti kao potencijalni prijatelj. U tome nema nieg loeg i nema razloga za krivnju ako odbijemo ponueno prijateljstvo.

Prema Deborah Tannen, ene su posebno u opasnosti da u ovom podruju ne potuju svoje granice, djelomino zbog svoje prirodne tenje za skladom i izbjegavanjem sukoba, a djelomino i zato jer se u naem drutvu od ene ee oekuje da vie daje i manje vrednuje svoje vrijeme i potrebe, nego od mukarca. Mnogi ljudi e mnogo lake traiti od ene njezino vrijeme ili usluge bez da iim uzvrate, nego od mukarca.

to se tie novca i materijalne strane ivota, mnogi ljudi, pogotovo oni koji su u pomagakim profesijama, najradije bi da ne moraju traiti novac ili pokuavaju s idejom traenja dobrovoljnih priloga. To bi bilo zadovoljavajue rjeenje u idealnom drutvu emocionalno zrelih ljudi. No veina ljudi u naem svijetu jo nema razvijen osjeaj za ravnoteu davanja i primanja, ili se previe boje nedostatka novca da bi vam bili spremni dati onoliko koliko vi smatrate da va rad zasluuje. Tada se moete osjeati iscrpljenima, iskoritenima i necijenjenima, da ne spominjemo probleme s otplaivanjem svojih rauna. Kako bi svi mogli osjeati da je razmjena pravedna, novac je u drutvu u kakvom ivimo najpraktiniji nain definiranja vrijednosti onoga to nudimo i omoguavanja ravnotee u razmjeni.

Ljudi koji imaju mnogo negativnih uvjerenja o novcu mogu vas kritizirati zbog toga i pokuati izazvati u vama krivnju, ponekad na vrlo suptilan nain. esto e se pritom pozivati na vae vlastite ideale ili insinuirati da se ponaate onako kako najvie elite izbjei.

Zrela i kvalitetna komunikacija ne mora uvijek znaiti trud da se druga osoba osjea dobro i izbjegavanje da je povrijedimo. esto je izbjegavanje da nekome direktno kaemo to mislimo ili da odbijemo njegov zahtjev samo odugovlaenje i pogorava situaciju. Druga osoba i dalje toga nee biti svjesna (a ako se nadamo da e to telepatski ili neverbalno shvatiti, u pravilu se zavaravamo, jer svatko na svoj nain ima iskrivljenu percepciju i ni od koga se ne moe oekivati objektivnost) te e i dalje a vjerojatno i sve vie prelaziti ono to smatramo naim granicama, dok situacija ne prijee u otvoreni sukob ili izbjegavanje, a oboje ostavlja okus gorine.

Osnovno pravilo: odgovorni ste za vlastito ponaanje, ali ne i za osjeaje druge osobe. Odnosno: ako ste sami uinili sve da komunicirate s potovanjem i integritetom, nema razloga da se osjeate krivima ak ni ako se druga osoba osjea povrijeeno i moda vas optuuje.

U zreloj komunikaciji, ako jedna osoba odbije elju ili zahtjev druge, ili postavi granice koje drugoj osobi ne odgovaraju, druga osoba moe razmotriti eli li izmijeniti svoje zahtjeve i zadrati odnos, ili e moda promijeniti oblik ili intenzitet odnosa i potraiti ono to eli u nekom drugom odnosu. Sve je to mogue uiniti bez povrijeenosti i okrivljavanja, kao prirodan proces, ako se meusobno doivljavamo kao ravnopravna ljudska bia s ravnopravnim potrebama, te ako jasno komuniciramo. Ali ako vas druga osoba ne vidi kao ono to jeste, nego projicira na vas oekivanja prema roditelju, partneru ili djetetu, osjeat e se povrijeena, razoarana, i u biti uinit e da njezina srea i osjeaji ovise o vaem ponaanju, to je recept za patnju.

U svakoj komunikaciji vanijoj od usputnog poznanstva, dobro je raistiti to svatko od ukljuenih eli i je li to prihvatljivo onom drugom, posebno ako primijetimo da su oekivanja razliita. Ne moemo oekivati da je druga osoba automatski duna pristati na neto zato to mi to elimo, ili eljeti isti oblik odnosa.Postavljanje granica jednako je vano i u partnerstvu kao i u bilo kojem drugom odnosu. U ovom podruju posebno, mnogi ljudi ili imaju pretjerana oekivanja i potrebe od druge osobe pa ne potuju njezin osobni prostor, ili iz ljubavi (ili straha i potrebe?) previe poputaju. Tada se nezadovoljstvo gomila dok ne doe do eksplozije ili postupnog smanjivanja privlanosti. Zato to ne sprijeiti odmah u poetku? Obino zbog straha od naputanja, koji veina od nas nosi jer su nas nauili da, ako elimo biti voljeni, ne smijemo biti ono to jesmo, ili da ljubav znai da su potrebe druge osobe vanije od naih.

Kako prepoznati koje su zapravo nae granice i kad ih ne potujemo? I tu ponavljam uobiajeni savjet: promatrajte suptilne emocije i nastojte ih to je bolje mogue prevesti u rijei. Ako vas emocije ne upozore dovoljno snano, prije ili kasnije moe vas poeti upozoravati vae fiziko tijelo.

Ako primijetimo da netko ugroava nae osobne granice, to nije razlog da se prema njemu postavimo iz pravednike ljutnje, napadakog ili obrambenog stava. Ljutnja i okrivljavanje znak su potisnutog straha i nerazrijeene krivnje unutar nas samih, koje treba priznati i istraiti. Potrebno je nauiti razliku izmeu odlunosti i napada radi obrane, kao i izmeu poputanja i suosjeanja. To je u poetku moda teko, jer smo svi toliko u pravilu nauili potiskivati svoje potrebe i granice da obino reagiramo krivnjom i mjeavinom straha i ljutnje onda kad smo natjerani da ih postavimo to je esto tek nakon to proe odreeni period gutanja, poputanja, i nakupljanja osjeaja nelagode.

Neki ljudi brane svoje granice jako vrsto, ali vrlo agresivno i uz okrivljavanje drugih i za sitnice. Oni takoer u biti reagiraju iz straha i krivnje, ali su ti osjeaji mnogo manje dostupni svijesti. Te osobe su vjerojatno u djetinjstvu bile dovoljno puta direktno povreivane da su odluile boriti se za sebe, no to ine iz stava 'povrijedit u te prije nego to ti povrijedi mene'. Taj stav u biti odraava strah, osjeaj nesigurnosti da mogu zatititi sebe i voditi rauna o sebi i bez direktnog napada i omalovaavanja drugih. To nije istinsko samopouzdanje i samopotovanje, nego samo drugi oblik istog problema.

Ako pretpostavimo da, osim u situacijama direktne agresivnosti ili manipulacije, ljudi ne djeluju sa svjesnom namjerom da nas povrijede ili iskoriste, nego jednostavno iz nedovoljno razvijene svijesti o vrijednosti i osjeajima drugih ljudi, nema razloga da reagiramo s ljutnjom. Gotovo je isto tako neprimjereno izraziti bilo koju drugu elju od druge osobe putem ljutnje i okrivljavanja. Na taj nain emo odbiti drugu osobu od sebe i pokvariti odnos koji vjerojatno ima potencijala da bude kvalitetan.

Kljuno je prepoznati, definirati i objasniti svoje granice, potrebe i elje u to ranijoj fazi, prije nego to se pone nakupljati nezadovoljstvo. No veina nas nije nauila obraati dovoljno panje na poruke naih tijela i emocija da bi ih mogli prepoznati odmah u poetku. Tako esto ekamo emotivnu, nekad ak i fiziku krizu, da bi reagirali.

Primijetite takve situacije, i to vas spreava, da smireno, bez straha, krivnje ili ljutnje objasnite drugoj osobi to elite, ili na to ne pristajete. Do mjere do koje to niste u stanju, vjerojatno se osjeate neugodno i tjeskobno u kontaktima s drugim ljudima, za to uzrok obino pripisujemo njima, a ne sebi. No isto tako, onoliko koliko ne potujemo sebe i svoje potrebe, toliko vjerojatno u nekim drugim podrujima ili situacijama ne potujemo ni druge ak i ako je to samo u mislima.

Sve ovo dobro je imati na umu i dok preispitujemo vlastito ponaanje i zahtjeve od drugih. Lake je primijetiti kad su nae granice ugroene, nego kad mi to inimo nekome drugome. Ako ne volimo dovoljno sebe, primjeivanje vlastitih mana i neprikladnog ponaanja moemo osjeati kao ponienje. to vie cijenimo sebe, to si lake moemo priznati, a time i ispraviti, pogreke.

Uglavnom ne ivimo vie u srednjem vijeku to se tie fizike sigurnosti i fizikog prostora, ali jo uvijek smo kao drutvo nasilni verbalno i emocionalno ili ak samo u mislima. U pravilu e nas prije strah od reakcije drugih nego istinsko potovanje prema njima zadrati da ne budemo jo grublji. Tako grubost esto ostaje samo u mislima ili razgovorima iza lea. Prihvaamo to jednako normalno i opravdavajui sebe, kao to su ljudi u srednjem vijeku prihvaali fiziko nasilje. Donekle smo jo uvijek u srednjem vijeku, samo to, kao ni tadanji ljudi, toga nismo svjesni. Da bi se neko stanje promijenilo, potrebno ga je prvo prepoznati unutar nas samih.

Promjena odnosa prema drugima ne moe se postii grubim i moralistikim zahtijevanjem promjene od sebe. Takav pristup je upravo ono to je problem i stvorilo. Oni dijelovi nas koje potiskujemo, prisiljeni su ojaati i postati grubi kako bi nas natjerali da ih posluamo.

Da bi prepoznali tuu bol, moramo prvo prepoznati vlastitu a da bi shvatili kako povreujemo druge, trebamo priznati povreivanje samih sebe. Svakodnevno omalovaavamo sebe, ivei ivot kakav ne elimo, ostajui u okolnostima koje nam se ne sviaju, trujui svoje tijelo i traei neto ili nekog drugog da nas spasi. To e se promijeniti tek kad prestanemo pripisivati odgovornost i mo ljudima i okolnostima izvan nas.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 12: Bajka o toplim pahuljicama

Steiner: Scripts people live (prijevod: M Cota Bekavac) Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na mail ili web stranice autora.E-lanak 13: Spolna energija

(Odlomci iz knjige 'Muka posla' Davida Deirde)

Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na mail ili web stranice autora.

E-lanci 14 - 16: Hrana kao ovisnost

U zadnje vrijeme teorija i pravila o prehrani ima toliko da se mnogi ljudi, obeshrabreni, vraaju uobiajenom, nesvjesnom i neprirodnom nainu prehrane. Kao i u svakom drugom podruju, i u hrani nastojim izbjegavati previe sitniava pravila i slijediti neke jednostavne i openite principe koji mi se ine loginima. Jedan od kljunih to se tie prehrane, jest da je mudro hraniti se to prirodnijom, svjeijom i to manje na bilo koji nain preraenom hranom. Veina ljudi to ne smatra posebno vanim i ne eli se odrei uitka u hrani na koju su navikli. No injenica je da su krvoilne bolesti rezultat nepravilne prehrane - na prvom mjestu uzroka smrti u zapadnim drutvima, a veina ljudi, ukljuujui ak i djecu, prilino rano poinje patiti i od brojnih drugih degenerativnih procesa. Tu je na prvom mjestu ope rasprostranjeni i ope omraeni celulit, ali osim toga poznajem i znaajan broj mladih ljudi (ak i studenata), koji pate od raznih kroninih bolesti i patolokih procesa u tijelu, ak i ako su vitki i ne jedu previe.

Mi smo ovisnika civilizacija. Koristimo sve mogue naine i aktivnosti radi odvraanja panje od svojih stvarnih osjeaja i potreba. Kao ovisnost moe posluiti sve to nam privremeno moe skrenuti panju s nas samih: od uobiajenih svakodnevnih aktivnosti do tekih psihoaktivnih droga. Hrana je jedna od najrairenijih, ali i najsuptilnijih ovisnosti: u pravilu smo vrlo malo svjesni ne samo uinaka nekvalitetne hrane, nego i samog ovisnikog ponaanja.

Razlog tome je to se hrana od malena povezuje s ljubavlju i emocionalnom ugodom. Za dojenad to su neki od najugodnijih trenutaka, povezani s bliskou i milovanjem, a za malo stariju djecu koja se poinju suoavati sa svim frustracijama, zabranama i drutvenim ispiranjem mozga, podsjetnik na tu ugodu je vrlo esto olakanje. Hranu koju nam roditelji daju u najranijoj dobi na vrlo dubokoj razini doivljavamo kao neto to ima emocionalnu vrijednost, i to je ini psiholoki privlanom.

Kako veina roditelja ima samo vrlo povrne ideje o prehrani, a i na njih se ne obazire previe, esto je prva hrana koju djeca okuse nakon majinog mlijeka potpuno neprirodna, industrijska hrana puna eera i kemikalija (koja se unato tome reklamira kao zdrava). Usprkos savreno neprirodnom i kemijskom mirisu i okusu npr. okolina i slinih preparata, mnogi roditelji time bez razmiljanja hrane djecu, stvarajui time zaetke ovisnosti. Kako dijete raste, sve mu se vie i vie nude slatkii puni kemikalija kao izraz ljubavi, nagrada ili sredstvo za odvraanje panje. Kao odrasle osobe, nastavljamo koristiti hranu u iste te svrhe, sa samima sobom i vlastitom djecom. Veina ljudi mnogo se vie brine za istou i pravilan rad svog automobila nego vlastitog tijela.

eer ima molekularnu strukturu slinu alkoholu i stvara emocionalnu i kemijsku ovisnost. H. i M. Diamond ('Fit for Life') navode: 'Kad bi se samo polovica onoga to je poznato o eeru znalo o bilo kojoj drugoj tvari koja se koristi kao prehrambeni aditiv, ta bi tvar bila smjesta zabranjena za ljudsku prehranu'. eer (i druge rafinirane tvari) liava tijelo vitamina B, kalcija i drugih minerala, te naglo poveava proizvodnju kiseline i inzulina. Kad u tijelu doe do nakupljanja kiseline, tijelo zadrava vodu kako bi je neutraliziralo, to je jedan od razloga nastanka celulita.

Znanstvena istraivanja pokazala su da djeca nakon konzumiranja eera i druge brze hrane pokazuju poveanu agresivnost, razdraljivost i hiperaktivnost. U lanku nedavno objavljenom u Vjesniku, navedeno je da, nakon to je britanska vlada odobrila poveanje izdataka za zdraviju prehranu djece u kolama (prelazak s brze hrane na domau kuhinju), uitelji javljaju o lakem radu i boljoj koncentraciji djece.

Osim kemijske ovisnosti, industrijska hrana izaziva i emocionalnu. Ugodnim okusom i poticanjem proizvodnje endorfina, odreena hrana od malena se poinje povezivati s emocionalnom ugodom i ublaavanjem stresa. Mnogima je poznata udnja za slatkim ili nekom drugom vrstom hrane kad su pod stresom, ili jednostavno radi emocionalne ugode. Mnogi ljudi ak smatraju da je ta udnja neto zdravo i prirodno. Kod blaih razina ovisnosti, umjereno konzumiranje hrane za kojom se udi dovoljno je da se postigne eljeni uinak. Kod jaih emocija i vee emocionalne praznine, osoba e biti svjesna da ni velike koliine hrane ni izdaleka ne zadovoljavaju stvarne emocionalne potrebe, nego ih samo otupljuju. No zbog razliitih razloga, najee se ponaamo kao da smo prelijeni da istraimo te emocije.

Na taj nain ne samo to sve vie i vie pretrpavamo tijelo toksinima i drugim kumulativnim uincima nekvalitetne prehrane, nego proputamo mogunost iscjeljivanja emocija i otkrivanja vlastite sposobnosti da na spontan i prirodan nain stvaramo osjeaj emocionalnog uitka unutar sebe.

ak i ako se kroz suzdravanje rijeimo kemijske ovisnosti, ono to e nas vrlo brzo potaknuti na vraanje takvoj hrani ili na prijelaz na neku drugu ovisnost, emocionalne su potrebe koje nismo nauili zadovoljavati na zdrav nain. Iluzija je nadati se da se emocionalnih ovisnosti moemo rijeiti samom upotrebom volje. Emocije su energija koja se ne moe rijeiti potiskivanjem i odbacivanjem, a posebno ne emocije koje su toliko jake da nas potiu na stvaranje ovisnosti. To u pravilu nisu samo emocije same po sebi, nego cijeli dijelovi naeg bia. Njih ne moemo iscijeliti ignoriranjem, potiskivanjem ili ekanjem da se to nekim udom rijei samo od sebe. Razlozi zbog kojih smo ih potisnuli su izvorno bili jaki, ali isto je tako jaka tenja tih dijelova nas da dopru do svijesti i ispune svoje potrebe. to vie ih potiskujemo, to su vie oni prisiljeni ojaati i uloiti jo vie energije u svoje poruke. To je razlog to veina dijeta ili drugih oblika odvikavanja od ovisnosti zavrava vraanjem na staro ili prelaskom na neku drugu ovisnost.

Veina ljudi tretira vlastito tijelo kao vreu za smee, izgubivi prirodne instinkte za prepoznavanje to naa tijela istinski ele i kad se zaustaviti. Trpamo hranu u sebe voeni navikom, emocionalnim udnjama ili racionalnim uvjerenjima svime osim sluanjem poruka naeg tijela. Zatim se udimo odakle celulit i zato ga se ne uspijevamo rijeiti, a degenerativne bolesti smatramo sluajem ili normalnim procesima.

Veina ljudi spremna je plaati za farmaceutske preparate koji obeavaju viu razinu energije i vitalnosti istovremeno si svakodnevno oduzimajui tu energiju nezdravom hranom i nainom ivota. Zato plaati za energiju stvorenu umjetnim putem, ako kroz zdravu prehranu moemo postii brojne dobrobiti fiziku vitalnost, veu emocionalnu ravnoteu (premda je pretjerano vjerovati da zdrava prehrana sama po sebi rjeava i emocionalne probleme!), ugodan osjeaj svog tijela, poveanu senzitivnost i sposobnost provoenja energije i pritom jo utedjeti?

Mnogi ljudi vjeruju da je zdrava prehrana skupa ili nedovoljno ukusna. To je komercijalno stvorena iluzija. Industrija je prepoznala rastuu tenju da se pazi na prehranu, te nastoji uvjeriti ljude da su im brojni skupi proizvodi potrebni kako bi mogli kvalitetno i ukusno jesti. Mnogi preparati koji se reklamiraju kao zdrava prehrana takoer su proli kroz gomilu industrijskih procesa i lieni su energije i vitalnosti - a i okusa. Druga skupina skupih preparata su nadomjesci te neke vrste zaina i pojaivaa okusa koji po mom miljenju daju hrani neprirodan, pretjerano zainjen okus grevito se trudei da imitiraju hranu koju uope nije potrebno imitirati.

Osobno smatram da je normalno da uivamo u blagim, suptilnim, ali bogatim okusima prirodne hrane, no mnogi ljudi nemaju dovoljno prilike uope razviti takav osjeaj okusa. Sve ivotinje najvie uivaju u onoj hrani koja je za njih najprirodnija, i to u njezinom izvornom obliku. Vjerujem da i ovjeku fizioloki najvie odgovara ona vrsta hrane koju moe jesti i to s uitkom u njezinu prirodnom obliku, bez prerade i dodataka koji izmjenjuju okus (ukljuujui ak i kuhanje i sol). To je u prvom redu voe, oraasto voe i neke vrste povra. Naravno da se ne moe oekivati da emo u naem drutvu ivjeti samo od toga, ali mudro je barem pokuati na tome bazirati svoju prehranu. To je oteano injenicom da smo navikli na odreene okuse i odreene vrste hrane, i emocionalno smo vezani za njih, te da od zdrave hrane ne dobivamo kemijski izazvano emocionalno olakanje koje esto traimo u hrani.Poznajem osobu koja je istinski hedonist, uiva u hrani i ne eli se niega odricati niti se forsirati. No kad je, radi eksperimenta, pokuala neko vrijeme jesti uglavnom svjeu i laganu hranu, ubrzo je primijetila kako joj se osjeaj za okus mijenja i kako je sve manje privlai nekvalitetna i teka hrana. Niti u jednom trenutku nije se pokuala forsirati niti je imala osjeaj da to ini. No vano je napomenuti da usprokos hedonizmu ona nije bila ovisna o hrani; ovisnost moe ovaj proces usporiti i oteati.Drutveni obiaji i oekivanja oteavaju izbjegavanje nekvalitetne hrane, kao i reklame koje nastoje pojaati emocionalnu elju za odreenim proizvodima, ili uvjeriti ljude da su im oni potrebni. Kad razmislite o tome to i u kojoj koliini nas uvjeravaju da je ovjeku potrebno, i to po mogunosti svaki dan, moete se nai zbunjeni oko toga kako preivljavaju ivotinje ili kako je ovjeanstvo uope preivjelo svoju prolost da ne spominjemo da su i ivotinje i tzv. primitivni ljudi daleko zdraviji i puniji energije nego prosjean pripadnik nae civilizacije. (Slino je i s hrpom preparata za kou, kosu itd. za koje emo platiti gomilu novaca da ometaju prirodne tjelesne funkcije.)

Premda ne itam esto novine, prilino esto u njima pronalazim lanke o istraivanjima koja govore o pozitivnim uincima odreenih vrsta hrane koje se sve vie i vie smatraju tetnima, npr. kava, okolada, alkohol i sl. Vjerujem da su ta istraivanja plaena od prozvoaa dotine hrane, to se u nekim istraivanjima niti ne negira. (Pomislite koliko e vea biti motivacija da rezultati budu u korist onoga tko plaa!) Rezultati tih istraivanja idu od obeanja (konzumiranje te i te hrane titi od ... najee raka i bolesti krvoilnog sustava (primijetite da se ide na bolesti koje su najei uzrok smrti, a istovremeno najvie uzrokovane pogrenom prehranom), uzrokuje porast imuniteta, pad kolesterola...) pa do direktnog i ozbiljnog zastraivanja (to je ipak ee u reklamama).

U svim tim istraivanjima jedno je zajedniko: gotovo nigdje nee se spominjati svi dobro poznati negativni uinci dotine hrane, ili naini na koji se isti preventivni uinak moe postii nekim kvalitetnijim vrstama hrane. Ako se to spomene, radi privida objektivnosti, to je vrlo usputno i lako za previdjeti.

to se ivotinjskih proizvoda tie, industrija tih proizvoda pretvorila ih je u neto to je sumnjivo bez obzira na to to mislili o ovjekovoj fiziolokoj prilagoenosti na tu hranu. Prehrani industrijski uzgojenih ivotinja dodaju se gomile hormona (obino estrogena, radi poticanja stvaranja masti), antibiotika, lijekova za smirenje i drugih, od kojih se dio akumulira u mesu, a dio prelazi u mlijeko, odnosno jaja. Istovremeno, u ivotinjskim proizvodima nakupljaju se sve kemikalije iz biljne hrane koju ivotinja jede: pesticidi, herbicidi i sl. Postoje miljenja da 90 %, pa i vie, poljoprivrednih otrova unosimo u organizam putem hrane ivotinjskog porijekla. Ne vjerujem da su sve razne epidemije opasnih bolesti industrijski uzgajanih ivotinja u zadnje vrijeme sluajne. Kao i kod industrijski uzgojenih biljaka, to se dogaa kad je organizam oslabljen dugotrajnim neprirodnim ivotnim uvjetima i neprirodnom hranom.

(Citat: 'Naravno, vjerojatno e pobiti mnogo ljudi, ali oni bi ionako od neeg drugog umrli.'Othal Brand, lan uprave Texasa za upotrebu pesticida)

To su samo neke od brojnih masovno konzumiranih vrsta hrane za koju nemamo pojma to sve sadri. Poznajem majke koje e radije kupiti djetetu Coca-colu nego mu ponuditi 'obinu' vodu. Coca-cola, meutim, sadri vrlo nagrizajuu kiselinu koja se maskira visokim udjelom eera ali mnogi kau da je i dalje dobra za ienje WC-koljke, mrlja od re i masti, pa ak i kamionskih motora. (Nisam jo pokuala, ali imam u planu.) Kofein u Coca-coli stvara djecu ovisnom... to sasvim odgovara njenim proizvoaima. Slino vrijedi i za mnoge druge vrste industrijske hrane.

Ono to je moda najvanije zapamtiti o prehrani, jest da vas nee upropastiti povremeni nezdravi obrok ali imajte u vidu postupne i dugotrajne posljedice hrane koju redovito uzimate. Razmislite o tome kako bi vae tijelo izgledalo i osjealo se za 15 20 godina kad bi jeli prirodnu, svjeu hranu punu energije, a kako ako bi se nastavili hraniti na uobiajeni drutveno prihvaen nain. to se tie ove druge varijante, ne morate razmiljati jednostavno pogledajte oko sebe kako izgledaju i osjeaju se prosjeni ljudi 15 20 godina stariji od vas. Morate li to prihvatiti kao budunost koju ne moete izbjei? Ne vjerujem.Nepuaima je poznat osjeaj gaenja prema dimu cigarete i prema samoj pomisli da netko moe neto takvo unositi u svoje tijelo. No veina nepuaa ini gotovo istu stvar unosei u svoje tijelo gomilu industrijske hrane potpuno neprilagoene ljudskom organizmu. Emocionalni i fizioloki uinci ovisnosti o hrani neto su manje oiti, pogotovo kratkorono, te ih je tee primijetiti i priznati, ali i kod ljudi koji su upoznati s injenicama spontano se aktivira obrambeni mehanizam njihovog negiranja i umanjivanja u trenucima ovisnikog ponaanja. To je mehanizam svojstven svakom obliku ovisnosti: zavaravanje samih sebe da to to inimo nije toliko tetno, da imamo kontrolu, te da nam ne moe tetiti neto u emu uivamo i za im osjeamo potrebu.

Ipak, ako uspijemo nekoliko mjeseci ili godina izbjegavati nekvalitetnu hranu, posebno industrijski proizvedenu, primijetit emo kako nam ona postaje sve odbojnija i kako postajemo sve svjesniji da bi pojesti npr. okoladu izazvalo emocionalni osjeaj kao da jedemo plastiku. Isto tako emo biti mnogo svjesniji toksinih utjecaja takve hrane na isto tijelo ako je pojedemo u veim koliinama: osjeaja kiselosti, teine, mutnog osjeaja zagaenosti tijela i potrebe da se ono proisti nakon njenog konzumiranja. Tijelo koje je naviklo na nekvalitetnu hranu punu toksina gubi sposobnost osjeanja tog upozoravajueg osjeaja.

Ishrana preraenom i nekvalitetnom hranom siromanom vitaminima, mineralima i enzimima vodi neishranjenosti i 'gladovanju' tijela za hranjivim tvarima ak i kad se koliinski jede obilno. To izaziva kontinuiranu potrebu za hranom, eim i obilnijim obrocima, bez da se tijelo ikad osjeti stvarno nahranjeno u zdravom smislu. Dijete i brojanje kalorija smanjuju koliinu hrane, ali esto ne poveavaju naroito njezinu kvalitetu. Tada se tijelo jo bre izgladnjuje i osoba ubrzo odustaje i vraa se na staro. Kao i kod mnogih drugih podruja ivota, klju nije u koliini, nego u kvaliteti. Mnogi ljudi koji se hrane lagano, ali kvalitetno, otkrivaju da im je koliinski potrebno ak manje hrane nego prije.Veina duhovnih pristupa naglaava kvalitetnu ishranu i kretanje, odnosno cjelokupno fiziko zdravlje, kao preduvjet sposobnosti percipiranja i provoenja snanije i finije energije, to takoer nije za zanemariti.

U zadnje vrijeme poeo se koristiti izraz 'ortoreksija' za oznaavanje pretjerane opsjednutosti zdravom ishranom, koja dovodi do nedostatka hranjivih tvari iz namirnica koje se odbacuju. To je termin podloan manipulaciji u smislu da ga svatko moe iskoristiti kako bi pomou znanstvenog naina izraavanja etiketirao nekoga s drugaijim stavovima. No s druge strane, postoje ljudi koji stvarno ograniavaju svoju prehranu na samo nekoliko namirnica, ili iz potpuno teoretskih razloga izbjegavaju svu svjeu, termiki neobraenu hranu (to mi se ne ini razumnim ako uzmemo u obzir da se enzimi, koji su meu najvanijim sastojcima hrane, unitavaju na temperaturi ve od oko 60 C).

Premda je iznimno vano suprotstaviti se nekontroliranom i ovisnikom trpanju u sebe svega to nam se ponudi, niti u tom podruju ne preporuujem previe stroga, racionalna pravila. Naem racionalnom shvaanju i znanstvenim postupcima dostupan je samo ogranien vid informacija (a i one u pravilu neprestano proturjee jedne drugima). Stephan von Stepski Doliwa ('Teorija i tehnika analitike terapije tijela'), navodi da osim ovisnosti o hrani moemo razviti i ovisnost o strogim pravilima prehrane, u smislu da i najmanje odstupanje izaziva strah i krivnju, pa i razliite psihike i fizike simptome koje osoba tumai kao potvrdu svojih uvjerenja. U osnovi tog problema je potreba za kontrolom nastojanje da se putem hrane kontroliraju i drugi aspekti ivota (to je i podloga anoreksije). Na taj nain osoba nastoji stvoriti privid samostalnosti i samokontrole izvanjskim ponaanjem, umjesto da se otvori svojim emocijama i u svojim odnosima.

Hrana je jedno od estih sredstava igara kontrole i moi: od nametljivog nuenja u raznim drutvenim situacijama do jednog od najeih kroninih konflikata izmeu djece i roditelja. Golema veina roditelja ni izdaleka ne potuje djeje mudre tjelesne instinkte. Djeca prirodno ne jedu puno, veinom e jesti malo, ali ee; a ako ve nisu navikla i postala ovisna o slatkiima, moi e sluati i svoje unutarnje porive o vrsti hrane koja je tijelu u tom trenutku potrebna. No, ak i inae razumni roditelji esto se bore protiv toga na potpuno iracionalan, ali nasilan nain, koristei nevane i nelogine izlike kao to je 'hrana se ne smije bacati'. To je jedan od najuobiajenijih primjera nesvjesnog i iracionalnog preuzimanja odgojnih postupaka i ponaanja vlastitih roditelja. Oni se tako prenose s generacije u generaciju, pretvarajui hranu u neto to mnogi ljudi ne doivljavaju kao podrku i doprinos kvaliteti ivota, nego kao ivotni problem. Slijediti tua uvjerenja i tua pravila prehrane uzaludno je, to je poznato svakome tko je to ikad pokuavao. No ako nauimo paljivo sluati vlastito tijelo iz trenutka u trenutak, poet emo prepoznavati njegove suptilne potrebe i primijetit emo koliko nam energije i osjeaja ugode izaziva njihovo ispunjavanje, za razliku od prisilnog i kontroliranog rasporeda hranjenja i vjebanja. Pritom je vano napomenuti da je bitno nauiti razliku izmeu zdravih, fizikih potreba tijela i nezdravih, ovisnikih emocionalnih potreba. Velika veina ljudi koja odlui slijediti poruke svojeg tijela koristi tu ideju kao izliku da zapravo slijedi one ovisnike potrebe. Razliku izmeu te dvije vrste poriva nije lako opisati to su suptilni tjelesni osjeaji ali upornou i vjebom ona se moe nauiti.

Taj proces vjerojatno e pokrenuti i izlaenje emocija na povrinu emocija koje smo pokuavali potisnuti hranom, kao i emocionalnih potreba koje smo kroz hranu pokuavali ispuniti. Da bi se postiglo potpuno rjeenje problema, a ne samo kontroliranje posljedica, vjerojatno e biti potreban dublji i obuhvatniji rad na emocijama. No nagrada je visoka lijepo i zdravo tijelo, ali i iznimno poveanje emocionalnog zadovoljstva i kvalitete ivota.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanci 17 i 18: John Gray: 'Djeca su iz raja'

(odlomci)

Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na mail ili web stranice autora.E-lanak 19: Nezrela duhovnost

ini mi se da ljudi koje zanima duhovnost prilino esto to izraavaju na patetian i djetinjast nain s puno naglasaka na fenomene i izvanjsku formu (dok su stvarni ivot i odnosi u drugom planu), 'trebalo bi' i apstrakcijama te s puno pravila, neloginih uvjerenja i nekritinog prihvaanja svaega. Uz to, prilino je esto moraliziranje, netrpeljivost prema ljudima koji razmiljaju drugaije, kao i prema onima koji su oito emocionalno nezreli. Prvo je znak straha, a drugo crno-bijelog razmiljanja i pomanjkanja razumijevanja i tolerancije za iskustva i procese unutar drugih ljudi, te vrijeme koje im je potrebno da sazriju.

Pod patetinou ovdje podrazumijevam razbacivanje velikim rijeima bez stvarnog 'pokria', pretjerano dramatiziranje i u pozitivnom i u negativnom (lamentiranje, zgraanje nad drugima) smislu i slino. Javila mi se pomisao da je sklonost patetici posljedica prevladavajueg glazbenog ukusa kod nas... ali nemam dojam niti da je u svijetu mnogo drugaije.

Usporedimo to s naim pogledom na vjerovanja primitivnih naroda nitko danas ne bi previe ozbiljno shvaao veinu njihovih sitniavih rituala i vjerovanja, eventualno bismo neke najosnovnije ideje tumaili na nain koji nam je blizak i obuhvaa znanje koje smo dosad stekli. Slino e sigurno za nekoliko stotina godina nai potomci misliti o nama i to podjednako o tradicionalnim religijama i New age eksperimentima.

ini mi se da mnogi ljudi, osim elje za vanjskim dokazivanjem, prihvaaju neprovjerene tvrdnje iz straha straha da neto ne propuste ili da izazovu autoritet. Nemojte se bojati izazvati neije tvrdnje i traiti da vam ih se barem koliko toliko obrazloi. Zatim promatrajte reakciju. Osoba koja je iskrena prema sebi i prema vama, ako nita drugo priznat e da svoje uvjerenje moda ne moe dokazati, ali se s njim dobro osjea ili joj se ini razumno, te e vam dopustiti da se s njom ne sloite. Netko drugi e se uvrijediti ili razljutiti to je najee znak da se brani protiv vlastitih sumnji, ali moda i da ima neku vrstu osobne koristi od toga da drugi vjeruju u ono to im on kae.

Netko e prihvatiti ono to mu se govori iz nade u ispunjenje obeanja, posebno ako je obeanje primamljivo, ili dano od nekoga koga doivljavamo kao autoritet, ili od prijatelja. ak i preporuke prijatelja bilo bi dobro uzimati s dozom opreza jer moda je i va prijatelj pod dojmom privremenog dobrog osjeaja, koji nije teko postii samom autosugestijom. Sama nada u neki dobar rezultat moe nas motivirati da izbjegavamo dovesti u pitanje uvjerenje o kojem se radi.

Razmiljajui o tome u trenucima kad sam i sama bila u takvim iskuenjima, zakljuila sam da je bolje nauiti neto polako, ak i sa 'zakanjenjem', onda kada to mogu stvarno potvrditi vlastitim iskustvom, nego se zanositi bilo kakvim idejama iz tenje da budem bra, bolja i naprednija od drugih. ini mi se da ima mnogo vie ljudi ak pogotovo mladih koji naginju patetinosti, pretencioznosti i nekritikom prihvaanju svega i svaega u svojim duhovnim tenjama, nego onih koji stvarno pokazuju da ive ono to vjeruju. U drugom sluaju u pravilu rijei nisu ni izdaleka toliko potrebne.

Uostalom, dok god neto ne mogu istinski doivjeti i potvrditi vlastitim iskustvom, dotle mi ni iskustva drugih ne mogu istinski koristiti, jer sve ostaje samo na teoretskoj i verbalnoj razini. Slino je s djecom (i svima nama kad smo bili mlai): netko nas moe do besvijesti na neto upozoravati i objanjavati, ali razumjet ete ga i stvarno moi koristiti tu poruku jedino kad sami proete kroz odreeno iskustvo. A moda ga nikad ni neete proi... jer je iskustvo druge osobe bilo neto to uope ne mora biti i vae.

Ljudi esto osjeaju potrebu za traenjem sigurnosti u grupi istomiljenika, strogim pravilima i slijeenju autoriteta, traenjem odobravanja autoriteta, zamjenom za obitelj (to je automatski potraga iz djejih emocija). Za mnoge je to bijeg od ivotnih izazova, tekoa i odgovornosti, traenje brzog i izvanjskog rjeenja. Mnogim mladim ljudima nedostaje iskustva, te su spremniji vjerovati na rije autoritetu ili drugoj osobi za koju im se ini da ima vie znanja i iskustva. I to je uenje koje je vano proi, te nema smisla pourivati i kritizirati ljude koji su u toj fazi.

No dok god osoba nije u stanju suoiti se s vlastitim emocijama osjetiti ih i prihvatiti njih i njihovu poruku te dok god je u njezinim odnosima i openito u svakodnevnom ivotu prisutno mnogo netolerancije, nerazumijevanja, utnje, neiskrenosti, samozavaravanja ili igara moi... dotle nikakva duhovnost bazirana na formalnostima nee biti od stvarne koristi. Osim moda u smislu iskustva, te to e nedostatak rezultata ili ak pogoranje ivotnih okolnosti s vremenom potai osobu da razmisli o tome to nedostaje u njenom ivotu.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanci 20 - 21: New Age i stvarni ivot

Dio ljudi osjea otpor prema 'New age' idejama i terminologiji zbog toga to to smatraju glupou samom po sebi. No ini mi se da mnogo vei broj ljudi, koji bi mogao biti relativno otvoreniji tim idejama, sve vie pokazuje otpor prema tome iz prilino opravdanih razloga a to je to se mnogi ljudi koji rade na duhovnom razvoju razbacuju odreenim rijeima, koristei ih bez iskrenosti, istinskog osjeaja i sa skrivenim namjerama (kao na primjer, manipulacija, kritiziranje i moraliziranje, suptilno hvalisanje).

Nema nieg loeg u rijeima 'ljubav', 'svjetlost', 'duhovnost', 'energija', 'rad na sebi'... no ini mi se da se one toliko ee koriste u ispraznim tekstovima i komunikaciji iz 'ego-tripa', da sve vie gube pozitivne asocijacije i snagu koje bi bilo logino da imaju. Umjesto toga, sve je vie ljudi koje e takve rijei iritirati i asocirati na ispraznost i manipulaciju.

I sama primjeujem tu vrstu iritiranosti kod sebe u zadnje vrijeme, premda odreeni tekstovi mogu koristiti takvu terminologiju, a da ne izazovu negativne asocijacije. To su obino oni koji nemaju okus moraliziranja, koji ne sugeriraju stvari kao to su 'unitavanje ega', 'nie ja', 'izdizanje iznad negativnosti', forsirano opratanje i inzistiranje na fokusiranju na neto ili neka bia izvan nas, ukljuujui Boansko u shvaanju Boga kao osobnosti odvojene od nas.

Da bih se osjeala dobro s nekom idejom ili tekstom, potrebno je da oni ukljuuju priznanje i potovanje za cjelokupnu ljudsku osobnost i izazove ljudskog ivota, ukljuujui ono to se esto moralistiki naziva 'egom', 'tamom' ili 'niim ja'. Odbacujui neugodne emocije i porive, odbacujemo dijelove sebe u kojima nema nieg loeg, tovie oni sadre mnoge resurse i jednako su vrijedni kao i bilo koji drugi dio nas. Jedino to je razliito je da su vezani uz strah i vrlo negativna uvjerenja ali odbacivanjem, spaljivanjem, unitavanjem, odvajanjem... jedino to postiemo je da pokazujemo sami sebi da u biti ne cijenimo i ne volimo cjelokupnu svoju osobnost, koliko god se uvjeravali da to inimo.

Dio ljudi jo uvijek vjeruje u zlo, te da ljudi po prirodi imaju i niske i zle nagone, a odbacivanje svega unutar sebe to nije drutveno odobravano vrlo je blizu tome. Naravno da ti dijelovi nas trebaju iscjeljenje... ali ono se nee postii time da ih jedva to ih registriramo, nastojimo 'isprati' ili 'spaliti' raznim energetskim vjebama, niti molitvama razliitim biima i energiji izvan nas da to iscijeli umjesto nas dok mi mirno spavamo. U energetskom radu samom po sebi nema nita loe, dok god se on koristi kao pomo u suoavanju s problemima, a ne kao bijeg od njih.

Zapravo je upravo to ono to, ini mi se, ak veina ljudi pokuava nai: izvanjsko, brzo i ugodno rjeenje koje e rijeiti njihove probleme bez da se oni moraju suoiti s njima, istinski neto nauiti iz njih i promijeniti dijelove svog ponaanja u svakodnevnom ivotu. Jedan ilustrativni primjer toga je djevojka koja se poalila prijateljici da ima probleme s dekom, ali da ne eli raditi na tome, nego eli nai 'nekoga da joj to rijei' (vraaru i sl.). Ovo je primjer na koji e se mnogi zgroziti, ali brojni ljudi pokuavaju neto vrlo slino na suptilniji nain, umjesto magije koristei razne oblike energetskog rada.

Takoer imam dojam da se esto dogaa da se sredstvo die na razinu cilja: odnosno, odreena tehnika postaje cilj sama po sebi, te se u njoj i u grupi ljudi koji je prakticiraju trai izvor samopouzdanja, samopotovanja, pa i subjektivnog osjeaja statusa meu ljudima. Mnogi ljudi tragaju za razliitim sposobnostima i fenomenima radi osjeaja moi ili kao dokaz svog duhovnog napretka, stavljajui naglasak na formu umjesto na istinsku unutarnju promjenu.

Da smo stvarno napredovali, moemo biti sigurni jedino kad se odvaimo na promjene i ponaanje u stvarnom ivotu koje smo prije izbjegavali, te kad motivacija za to nije 'trebalo bi' i 'duhovno je ponaati se tako i tako' nego zato jer se s tim promjenama istinski osjeamo bolje. No da bi se do toga dolo, treba prihvatiti i istraiti otpore prema takvom ponaanju; pokuaj da se to postigne 'preko noi' samo je jo jedan oblik samozavaravanja.Rijei 'sluenje' i 'poniznost' neke su od onih koje mi posebno smetaju u New age terminologiji: previe imaju okus zastarjelog crkvenog nametanja osjeaja nevrijednosti i rtvovanja. Mnogo su mi prihvatljivije rijei 'pomo' i 'skromnost', i vjerujem da one zapravo bolje izraavaju bit ideje koja se eli time izraziti. No ini se da veina ljudi i veina knjiga o duhovnosti zbog neega preferira one prve rijei, moda kao nain hranjenja spiritualnog ega i pokuaj dokazivanja duhovnog napretka. Gotovo da nisam proitala knjigu o duhovnoj tematici koja ne bi spominjala rije 'sluenje'.

Svia mi se slijedei citat Wallace Wattlesa:

'Ekstremni altruizam nije nita bolji ni plemenitiji od ekstremne sebinosti: oboje je pogreka. Rijeite se ideje da Bog zahtijeva da se rtvujete za druge i da moete osigurati njegovu pomo inei to. Uinite najvie to moete od sebe, za sebe i za druge. Vie ete pomoi drugima uinivi najvie to moete od sebe nego na bilo koji drugi nain.'

Ili drugim rijeima:

'Ne pitaj to svijetu treba, nego ini ono od ega ti srce pjeva. Jer ono to svijetu treba, su ljudi sa srcem koje pjeva.' (nepoznati autor)

Mnogi ljudi mogu imati otpor prema New Ageu i duhovnosti upravo zbog tog nametanja zanemarivanja sebe i stavljanja fokusa na druge. Jedan od razloga otpora je to mnoge to podsjea na iskustva iz djetinjstva, budui da mnogi odrasli koriste lijepe rijei u svrhu licemjerne manipulacije djecom, navodei ih da se osjeaju loe sa sobom i ponaaju se onako kako drugi ele. Drugi ljudi, koji prihvate tenje ka duhovnosti, iz istog razloga (tj. djejeg uvjetovanja) mogu nekritiki prihvaati te ideje, bez da provjere koliko ih istinski doivljavaju ugodnima, to je pokuaj da dokau svoju 'ispravnost' i zadovolje internalizirane autoritete.

Prelistavajui nedavno jedan od nastavaka inae prilino hvaljene knjige S. N. Lazareva 'Dijagnostika karme' primijetila sam da on, naglaavajui apstraktnu ljubav prema Bogu, te da su ljudska osobnost i emocije sporedne, navodi sljedei primjer:

Autor se s prijateljem vozio taksijem, a na njemu (Lazarevu) bio je red da plati vonju. Kad je vonja zavrila, Lazarev pie da je 'osjetio iznenadan poriv', iskoio iz taksija i rekao prijatelju 'Ti plati!' Ovaj je utke uinio kako mu je reeno, no kasnije, na zajednikoj veeri s drugim prijateljima, poeo se naoigled fiziki sve loije i loije osjeati. Lazarev je na to rekao ostalima: 'Izlijeit u ga, ali u prije toga neto napraviti' te apnuo prijatelju: 'Naljutio si se na mene zbog taksija, zamoli Boga da ti oprosti!'. Na to je prijatelj u vrlo kratkom roku opet ozdravio.

Autor je ovo smatrao 'zabavnom epizodom' i dokazom svoje mudrosti. Ja to smatram 'ego-tripom' i manipulacijom pod krinkom velikih rijei i ideala. U biti, Lazarev je namjerno i prilino grubo stvorio oitu neravnoteu, te zatim moralistikom manipulacijom prisilio 'prijatelja' (koji oito nije bio dovoljno samopouzdan niti da se suprotstavi odmah u poetku) da se posrami zbog svoje prirodne ljutnje i potisne ju. Zapravo ju je potisnuo toliko dobro da je suzbio ak i fizike simptome (koji su moda bili pokuaj manipulacije s njegove strane, jer se nije usuivao biti direktan). Ozdravljenje je moda bilo i rezultat njegove uvjerenosti u istinitost Lazarevljevih rijei, ili osjeaj da je, bez obzira na ishod, poruka prenesena i shvaena. No, zanima me to se dalje dogaalo s njihovim prijateljstvom i meusobnim povjerenjem.

Bez obzira na koji nain doivljavali Boga (a ja ga definitivno ne doivljavam kao neku osobnost odvojenu od nas) injenica je da je daleko lake, udobnije i manje izazovno usmjeriti se na apstraktnu ljubav prema Bogu, nego uiti i provesti u praksu ljubav prema stvarnim ljudima. Sliku Boga stvaramo onakvu kakva nam odgovara, komunikacija je unutarnja, a osjeaj uvijek (bar bi bilo logino) podravajui. Komunikacija s drugim ljudima je sloena i zahtjevna, zahtijeva beskrajno strpljenje, suosjeanje, preispitivanje, usklaivanje svojih i tuih potreba, hrabrost i iskrenost. Kratkorono je daleko lake i privlanije okrenuti se unutarnjoj slici Boga. Ali da li je to stvarno kljuno za na rast i napredovanje? Ako se istovremeno ne radi i na emocijama i na odnosima, onda tvrdim da ne. Stvarna promjena trai stvarne izazove, stvarne uvide, odluke i akciju. Mnogo je vie prilike za ivljenje duhovnosti u svjesnom i odgovornom proivljavanju zemaljske, 'materijalne' strane ivota nego u svoj apstraktnoj filozofiji ovog svijeta.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E- lanci 22 i 23: Konkretna akcija i kontinuirani rad

Stara je izreka 'Najbolje stvari u ivotu su besplatne'. esto se ponaamo kao da nam je to podsvjesni ivotni moto. ekamo savrenog partnera s kojim e cijeli ivot biti ekstaza bez ijedne svae, oekujemo da pravo prijateljstvo ne bi trebalo ukljuivati nesporazume, nerazumijevanje i nesavrenosti, nadamo se da emo nekako zaraditi gomile novca sjedei kod kue i ne poduzimajui nita... i elimo iznimna iskustva preko noi. esto koristimo tu izreku kako bismo dobili vie nego to smo spremni dati i okrivljavali one koji na to ne pristaju.Ako se elimo uspeti na vrh Himalaja, moemo to uiniti helikopterom. Dobit emo rezultate odmah i sada ali iznutra emo biti isti kao i prije. Nee biti niega to bi mogli nazvati uspjehom, nikakvog iskustva koje e nas uiniti bogatijim, potpunijim ljudskim biem. Nee biti izazova koje bi trebalo savladati. A ako nas ivot dovede u situaciju da se ponovno trebamo popeti ak i na najmanju planinu za to neemo imati nita vie znanja, spremnosti i hrabrosti nego prije.

Ili moemo pokuati prijei cijeli put u jednom danu. Vrlo vjerojatno emo ubrzo odustati iscrpljeni i razoarani i moda zakljuiti kako planinarenje nema nikakvog smisla.

Ili moemo biti svjesni izazova koji nas oekuje i opremiti se potrebnim pomagalima koja e nam uspon olakati ali sa spremnou da glavni posao odradimo sami. Znamo da mnogi ljudi nikad niti ne pokuaju prijei taj put. Znamo da veina odustane, a neki i umru pokuavajui. Ali spremni smo prihvatiti taj rizik. Tada moemo odabrati da putujemo polako, zastajui da se divimo detaljima, u potpunosti ispitujui svaki dio puta. Ili moemo krenuti strmom, ali brom stazom, koja nudi vee izazove u kraem roku, ali i intenzivnija iskustva i izgradnju snage i izdrljivosti. Niti jedan od ta dva puta nije bolji ili loiji, nego su iskljuivo stvar izbora.

Jednom kada stignemo na vrh, oekuje nas mnogo vie od prelijepog pejzaa. Znamo da je uspjeh na i da smo nauili sve to je potrebno da se ikad u budunosti suoimo sa slinim izazovom. Svjesni smo svojih sposobnosti i snage koju smo stekli kroz iskuenja. Moda smo bili suoeni s tekim izborima, ponekad slijedili pogrene staze, nastavljali dalje i u trenucima kad nam se inilo da vie nemamo snage niti za jedan korak ali upravo kroz to izgraivali smo snagu, korak za korakom. Drugaija smo osoba od one koja smo bili kad smo kretali na put. Postali smo potpunija ljudska bia, bogatija za mnoga duboka i intenzivna iskustva kojih emo se kasnije sjeati moda i s malo nostalgije.

Ljubav, prijateljstvo, uspjeh... nisu besplatni. Poetna zaljubljenost moe nam biti dana kao 'reklamni uzorak', ali da bi izgradili stvarnu ljubav trebamo biti spremni na dugorono ulaganje i suoavanje s izazovima. No, ne smatram da je napor vrijednost sam po sebi (kao kad bi nalijevali vodu u kantu bez dna i zatim se hvalili kako smo se naradili). Vrijednost mu daje snaga, uitak i bogatstvo koji slijede kao rezultat. Moemo se usmjeriti na razmiljanje o naporu i potekoama ili se moemo usmjeriti na dubinu osjeaja, intenzitet iskustva i bogatstvo krajnjeg rezultata.

Intenzivno proivljavanje ivota i prihvaanje svojih emocija ini da sve vie ivimo ovdje i sada. Moe nam se initi da vrijeme protjee drugaijim tempom (meni se osobno u emocionalno intenzivnim razdobljima ini da vrijeme tee sporije, no nekim ljudima ta razdoblja izgledaju kraa) jer je bogato iskustvom. To bogatstvo ine kako ugodne, tako i neugodne emocije. esti je ideal da bi se osoba koja radi na sebi trebala izdii iznad straha, tuge, ljutnje... gledati na sve s osmijehom ili ak ravnoduno, svemu pristupati s pozitivnim emocijama... no to mi se ne ini prirodnim, pa ni zanimljivim. Ponekad nas tuga najbolje podsjeti na to koliko nam je vana ljubav, strah i sumnja mogu potai veliku hrabrost i promjene, a ljutnja je iznimna motivacija da 'stanemo iza sebe' i svojih potreba.Veina ljudi pristupa radu na sebi sa eljom za rezultatima preko noi i orijentacijom na vanjske promjene umjesto unutarnje, a veina marketinkih poruka ih potie u tome. Mnogi ljudi se nadaju da e se eljene promjene ostvariti samom primjenom odreene tehnike, bez da se moraju suoiti s (ponekad riskantnom ili zastraujuom) konkretnom akcijom npr. rei nekome to nas smeta (ili moda to nam se svia...), osmisliti i provesti plan za pokretanje ili traenje posla... No dok god vam je takva akcija jo uvijek 'preteka', preneugodna i sl., to znai da ili nemate dovoljno motivacije za promjenu ili u eem sluaju da stvarna unutarnja promjena jo nije postignuta.

Stvarno iskustvo ima golem utjecaj na nau podsvijest i moe biti oblik testa jeste li uistinu savladali odreenu lekciju. Moglo bi se rei da, kad bi sve mogli odraditi 'u glavi', ne bi bilo potrebe da uope ivimo u materijalnom svijetu. Blagoslov koji se esto doivljava kao potekoa, je upravo u tome to nas materijalni svijet beskompromisno 'prisiljava' na razvoj putem esto tekih i zahtjevnih izazova pred kojima prije ili kasnije ne moemo vie zatvarati oi.

Na nama je hoemo li 'prihvatiti igru' i zaista ivjeti izazove koje nam svijet nudi, ili se aliti kako je ivot teak. U prvom sluaju, va ivot ne samo da vjerojatno nee postati laki, pogotovo ne u poetku: morat ete se suoiti s brojnim situacijama, odlukama i izborima koje ste prije izbjegavali ili do kojih biste inae mnogo kasnije doli. No bogatstvo iskustva, osjeaj intenzivnog proivljavanja svog ivota, te sve vee povjerenje i potovanje prema samima sebi daju osjeaj uitka u ivotu za koji je odustajanje od lagodnog i jednostavnog ivota vrlo niska cijena.

Kao primjer, mnogi ljudi se nadaju da e se ponaanje drugih ljudi prema njima promijeniti ako oni dovoljno rade na sebi, pa ponu 'zraiti drugaije' ili se osjeati bolje sami sa sobom i slino. U nekim blaim sluajevima, to se uistinu moe dogoditi. Ali, ee nee. To je izazov i prilika da se suoite s komunikacijom sa stvarnom drugom osobom i svim strahovima vezanim uz to, ili s nekom drugom moda zastraujuom i riskantnom odlukom.

Moje je osobno iskustvo da mi se nerijetko dogaalo da, kad bih vrsto odluila prevladati odreene inhibicije i rei drugoj osobi neto to sam dugo odgaala, druga osoba bi se uistinu spontano poela ponaati drugaije te vie ne bi bilo potrebe za konfrontacijom. Naglaavam da se to deavalo iskljuivo onda kada bih istinski i vrsto odluila da preuzmem taj rizik. No, u veem broju situacija, a pogotovo ako se radi o dugotrajnom i vanom odnosu, to ipak nije dovoljno i morat ete, vjerojatno i mnogo puta, izloiti sebe, svoje najdublje i najneloginije potrebe i stavove, te riskirati neslaganje i konflikt. To je proces kroz koji najbre rastemo kao ljudska bia i stvaramo bliskost, razumijevanje i ljubav za sebe i druge.Nema tehnike koju moemo koristiti kao arobni tapi i tit od ukljuivanja u izazove ivota. Tehnike kao to je Soulwork mogu pomoi da rijeimo emocionalno-mentalne barijere, steknemo unutarnja iskustva, osjetimo povjerenje, motivaciju i svijest o svojim mogunostima... ali izgradnja novih navika i konkretan rad na ostvarenju naih ciljeva su na nama. Sve vie osjeam koliko je vano da konkretna akcija postane sastavni dio tehnike. Bez toga, nikad neete znati jeste li se stvarno promijenili ili samo razmiljate o tome. Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hrE- lanci 24 i 25: Kreiramo li sami svoju realnost?

Nekome se ovo moe initi kao suvino pitanje. Drugima se opet moe initi kao suvino pitanje, ali iz suprotnih razloga. U svakom sluaju, ovo je jedno od kljunih pitanja u radu na sebi, koje direktno vodi pitanju smisla ivota. U svakom obliku rada s ljudima, a posebno sam toga bila sve vie svjesna dok sam radila kao socijalni pedagog u kolama, to je toka na kojoj razvoj ili kree uzlaznom putanjom, ili se zaustavlja. Posebno u radu s 'problematinim' obiteljima i pojedincima, ne moe se oekivati promjena dok god osoba prebacuje odgovornost na vanjske okolnosti a s najveim brojem ljudi teko je uope naeti tu temu bez gubitka njihovog povjerenja.

Kako me osobno prilino iritira kad se od mene zahtijeva da neto vjerujem samo na temelju neije rijei ili uvjerenja, isto nastojim ne traiti od drugih. Meutim, psihologiju, a posebno duhovnost, iznimno je teko pretvoriti u brojke, pravila i materijalne dokaze, a tako e i ostati. Slubena psihijatrija priznaje (koliko mi je poznato) iskljuivo psihoanalitiki Freudov pristup kao terapiju; svi ostali psihoterapeutski pravci smatraju se 'alternativnima' i nedovoljno znanstveno dokazanima, premda se nekolicina njih u strunim krugovima priznaje i cijeni. Meutim, niti Freudova teorija nije niti izdaleka znanstveno dokazana priznata je vjerojatnije zbog ope proirenosti (a do pred nekoliko desetljea i zbog nedostatka bilo kakve alternative) nego zbog dokazanosti, a sve se vie smatra zastarjelom i punom ishitrenih zakljuaka, pa i manipulativnih pristupa.

Svatko od nas prije ili kasnije poinje se pitati o smislu ivota i vlastitoj prirodi. Mnogim ljudima je potrebna snana emocionalna ili materijalna kriza da ih istrgne iz orijentiranosti na materijalne aspekte ivota i potakne na razmiljanje. Ponekad tek kad smo suoeni s vlastitom patnjom ili patnjom drugih ljudi, poinjemo se pitati to je svrha ivota, jesmo li samo proizvod materije preputen na milost i nemilost sluaju ili ipak vie od toga? Jesu li sve nae misli, emocije, ljubav za koju smo sposobni samo produkt kemijskih reakcija u naem tijelu ili je moda obratno? Kao i sa znanstvenim teorijama, i tu postoji mnotvo miljenja, spekulacija, irokoprihvaenih uvjerenja koja se s vremenom poinju doivljavati sputavajuim i suhoparnim, te se iznalaze nova... a ono u emu moram dati za pravo onima koje cijelo podruje duhovnosti i alternative a priori odbija, jest injenica da je to idealno podruje za manipuliranje lakovjernima.Hoe li netko vjerovati u neto ili ne, presudna je njegova emocionalna spremnost, pa i volja i elja da se u to vjeruje to je sluaj s bilo kojom vrstom uvjerenja. U prirodi svih nas kao ljudskih bia je da svoja uvjerenja ne biramo putem racionalnog uma, nego putem emocija, koristei cijeli niz obrambenih mehanizama da filtriramo nove informacije kako one ne bi previe uzdrmale na postojei paljivo izgraen sustav uvjerenja. Nekad prihvaamo neka uvjerenja ili rijei neke osobe ak i samo na temelju nade da e nam to pomoi. Treba li samo zbog toga podruje duhovnosti i unutarnjeg iskustva potpuno zanemariti? Mislim da to nije mudro.

U podruju duhovnosti nastojim slijediti svoj snaan unutarnji osjeaj istine i povremena intenzivna unutarnja i vanjska iskustva. Primjeujem da mnoga od tih iskustava i osjeaja dijelim ne samo s brojnim ljudima s kojima dolazim u dodir, nego i s milijunima ljudi irom svijeta (bar sudei po nakladi nekih od meni dragih knjiga). Nastojim izbjei prihvaanje previe detaljiziranih i specifinih ideja, jer mi se ona u veini sluajeva ine proizvod ograniavajuih uvjerenja koja zahtijevaju kruto ponaanje u realnom ivotu. Kako je ivot previe raznolik da bismo ga mogli strpati u kutije i katalogizirati, radije se orijentiram na to je mogue sveobuhvatnije ideje.

Vjerujem da su naa tijela duboko povezana s naim nesvjesnim umom i unutarnjom mudrosti, te esto koristim tijelo kao 'barometar' za provjeravanje smislenosti pojedinih informacija. Drugim rijeima, naa podsvijest i tijelo percipiraju i reagiraju na mnogo finiji i obuhvatniji nain nego na racionalni um, a ako dovoljno svjesno i paljivo pratimo tijelo, primijetit emo kako reagira praktiki na svaku nau misao. Na neke od njih odgovorit e stezanjem i nelagodom, koliko god ponekad suptilnom, a na neke osjeajem radosti, oputanja i irenja. Kad god uzmem vremena da ispitam i prevedem u rijei i najmanju nelagodu ili stezanje u tijelu kao reakciju na neku ideju, obino se ona pretvori u vrlo smislen i mudar prigovor.

Kao pravilo, prihvaam iskljuivo one ideje koje u mom tijelu izazivaju potpuno pozitivnu i radosnu reakciju. Naravno, pritom je uvjet