Uvod u misterij Krista i Povijest spasenja

Uvodne napomeneUvod u Katoliku teologiju eli studentima pruiti orijentaciju na poetku teolokog studijaSuvremeni izazovi: nevjera, ravnodunost, vjerski pluralizamDekret o odgoju i obrazovanju sveenik, Optatam totius, br. 14Teologija je najstarija sveuilina disciplinaCijela je teologija tumaenje dvaju sredinjih otajstava kranske vjere: otajstvo Trojedinog Boga i otajstvo Isusa KristaTumaenje nekih bitnih teolokih pojmovaTeologija je znanstveno, tj. metodiko, sustavno i cjelovito tumaenje, izlaganje i razvijanje Boje objave sadrane u Sv. pismu koja se ovjeku otkriva u vjeriTeologija= gr. Theos + logos = govor o BoguTeodiceja= gr. Theon + dikein obrana Boga pred problemom zla i patnje u svijetu

Divinity = boanstvo/teologijaKarl Rahner: Teologija je znanost o vjeri. Cilj je teolokog napora da priblii Boju objavu ljudskom razumijevanju te pokae razloge vjereProsvjetiteljstvo: Duhovni pokret u Europi (poetak 18. st.) koji ljudski um i individualnu slobodu ovjeka smatra najviim vrjednotamaKozmika objava: oitovanje Boga u stvorenjima (prirodi)Spoznati u Bibliji znai imati egzistencijalni odnos prema osobi Isusa KristaTemeljni problem teologije jest odnos izmeu vjere i razuma (racionalizam i fideizam)Razvoj teologije kao akademske disciplineSrednjovjekovna sveuilita sastojala su se od 4 fakulteta: umijea (vjetine, artes), medicina, pravo i teologijaToma Akvinski i skolastikaSemitska duhovnost, helenistiki ratio i latinsko drutveno-pravno ureenje;Arhitektura teologijeBiblijska istraivanjaSustavna teologijaPastoralna teologijaFilozofska teologijaDuhovnost ili mistina teologijaII. Vatikanski saborKatolika crkva danas bi bila nezamisliva bez Drugoga vatikanskog koncilaObnova teoloke misli i crkvenog ivota: papa Ivan XXIII. u nastupnom govoru (11. listopada 1962. ) dao je trostruku orijentaciju koncilskom raduEkumenizam i meureligijski dijalog: pod ekumenizmom podrazumijevamo sva nastojanja koja su usmjerena na jedinstvo svih kranskih CrkavaKorpus koncilskih tekstovaetiri Konstitucije: o Crkvi (Lumen gentium); o boanskoj objavi (Dei Verbum); o svetoj liturgiji (Sacrosanctum Concilium); o Crkvi u suvremenom svijetu (Gaudium et spes).Koncil je zahtjevan: od katolika trai zrelu i odgovornu vjeruKoncil poziva na obnovljeno, osvijeteno i inteligentno kranstvo

10Ljudska osobaPojam osoba (lat. persona, gr. prosopon, odnosno hypostasis) izvorno znai masku glumca (obrazinu), to jest ono to se iza toga skriva.Osoba je zasebno ljudsko bie (individuum=nedjeljiv), sebe svjestan subjekt, nosilac svojstava i odnosa;Teoloki temelj dostojanstva svake osobe: stvoren na sliku i priliku Boju (Post 1, 27)Ljudska slobodaSloboda je stanje u kojemu ovjek moe djelovati bez prisile i zabrane kako bi ostvario sama sebe.Shvaanja koja ograniavaju ili nijeu ljudsku slobodu: uvjetovanosti bioloke, psiholoke i socioloke naravi.Sloboda je pretpostavka moralne odgovornosti pred Bogom (glas savjesti);Sloboda za neto i sloboda od neega;Biblijska prapovijestBiblijska prapovijest naziva se zbirka tekstova u Bibliji (Post 1-11) o poecima ljudskog roda sve do poziva Abrahama;Etiologija (gr. aitia = uzrok) znai prouavanje uzroka neke stvarnosti ili dogaajaHebrejski nain razmiljanja i izraavanja:znaenje mitaantropomorfizmi

Hebrejska gramatikaTeocentrina misaoSmisao za simbole

Istoni grijehLatinski: peccatum originale, pragrijeh: oznaava ope greno stanje u koje je svaki ovjek zapao svojim roenjem zbog grijeha praroditelja (Adama i Eve);Osobni grijesi ovjeanstva: istoni grijeh nije samo onaj pojedinani grjeni in prvih ljudi nego i posljedice pragrijeha koje su prele u nasljee svim ljudima.Bit svakog grijeha: odvraanje ovjeka od Boga i okretanje stvorenjima (Augustin)

Struktura ljudske osjetilne spoznajeToma Akvinski: Nihil est in intellectu quod non prius fuerit in sensu (Nita ne moe biti shvaeno u umu to prije nije ulo u nj po osjetilima);Anima forma corporis (Dua je forma-sila tijela): ovjek je duh u tijelu, tijelo i dua zajedno;Svako ljudsko spoznavanje mora u sebi nositi strukturu osjetila: ona su vrata svake spoznaje uope;Struktura ljudske razumske spoznajeLatinski izraz za razum: intellectus = intus legere (hr. = itati iznutra);Latinski naziv za pojam po kojemu shvaamo stvari glasi: conceptus (= zaetak stvari u naemu razumu, concipio). U naemu kontekstu znai: duhovno raanje stvari u naemu razumu;Znaajke razumske spoznaje:

ulazi u bit stvari, duhovna je;moe spoznati i samu sebe (ovjek ima samosvijest);otvorena je svemu (materijalnom i nematerijalnom, prolosti, budunosti);Deus semper maior: Bog je onaj koji je uvijek vei;

AnalogijaU teologiji analogija znai nain i postupak pomou ljudskih rijei po slinosti govoriti o Bogu;Analogija entis (bitka): postoji slinost ili podudaranje izmeu Boga i stvorenih stvari ili bia (usp. Mudr 13, 1-9; Tim 1, 18-20);Stvoreni entitet moe biti slian Bogu, ali ne i istovjetan s njim: O stvoritelju i stvoru ne moe se izricati slinost koja ne bi ukljuivala ve neslinost izmeu obaju.Pojam moe biti:

Univoan (lat. unum = jedan; vox = rije) jednoznaan;Ekvivoan (aequum = jednak; vox = rije) vieznaan;Analogan (gr. ana-logia = odnos, razmjer, slinoznaje): analogija atribucije i analogija proporcijalnosti.Analogia fidei (vjere): svaka analogija se temelji na Bojoj samoobjavi;

Misterij KristaRije misterij (gr. = mysterion, lat. = mysterium, hr. = tajna, otajstvo) u svojem temeljnom znaenju u teologiji oznaava ljudskom razumu nedostupnu tajnu.Za govor o Bogu teologija radije upotrebljava rije otajstvo: u tom smislu misterij (otajstvo) oznaava vjeni Boji naum da ovjeka pozove u zajednitvo sa sobom (Ef 1, 3-4). Kad govorimo o misteriju Krista, onda mislimo na dogaaj Krista: njegovo utjelovljenje, javno djelovanje, smrt, uskrsnue, poslanje Duha Svetoga, paruzija;

Povijest spasenjaDvolani izraz povijest spasenja (historia salutis) znai ponajprije da spasenje koje Bog nudi ljudima ima svoj povijesni tijek, dogaa se u povijesti.Izraz spasenje (lat. salus = zdravlje, spas, dobra; gr. = soteria; spas, srea, itavost, neozlijeenost (njem. Heil) u hrvatskom jeziku znai izbavljenje od opasnosti, bolesti, nevolja.U njemakom postoji razlika: die Historie, tj. to su dogaaji u prolosti, arheoloki, kronoloki dogaaji; die Geschichte: povijest (engl. the story), tj. dogaaji koji utjeu na nas sada, u ovom trenutku.

Teologija razlikuje nekoliko razliitih faza povijesti spasenja: prapovijest ili predabrahamsko vrijeme, od Abrahama do Krista, razdoblje Krista i Crkve (vrijeme Duha Svetoga), zavrno vrijeme ili paruzija (ponovni Kristov dolazak), ivot budueg vijeka (eshatologija);Teologija povijesti: ima li povijest smisao? Koji je smisao ovjekova ivljenja i djelovanja u povijesti? Kada vjera postavlja pitanje o definitivnom smislu stvarnosti, raa se teologija povijesti.

Kransko gledanje na vrijemeU grkoj viziji svijeta vrijeme nije ravna linije, nego je prikazano kruno (cikliki). Za Grke povijest nema telos, nema svrhovit kraj, niti je mogue da Bog preko povijesnih dogaaja u vremenu oslobodi ovjeka. Prvi krani nisu poznavali razliku izmeu vjenosti i vremena: vjenost je bezgranino vrijeme, a vrijeme je jedan dio vjenosti, njezin fragment, odreen od Boga.

U idovskoj podjeli vremena centar se nalazi u buduem dolasku Mesije.Prvi krani, nakon uskrsnua, unose novost u takvo poimanje: sredite povijesti i vremena nije vie u budunosti, nego u povijesnom dogaaju koji se dogodio u prolosti. Taj dogaaj je ivot i djelo Isusa Krista. 2. ovjek bie transcendencijeTemeljna ovjekova otvorenost: postoji impuls u ovjeku da transcendira ogranienje svoje naravi. Ljudska su bia svjesna da su stvorena za vie od onoga to sada jesu. ovjek je bie transcendencije jer ima tu temeljnu otvorenost svemu oko sebe, tu neispunjenost, potrebu nadilaenja, usmjerenosti prema viemu (K. Rahner). Elementi nadilaenja u samom ovjeku staze prema transcendencijiProces transcendiranja (lat. transcedere znai: prijei preko, prestupiti, nadilaziti neto to je prihvaeno kao granica;Rije transcendentan je oznaka za sve to nadilazi iskustvenu spoznaju, odnosno nalazi se izvan osjetilno-spoznajnog svijeta-Mjesta dogaaja transcendencije:Razumska spoznaja: ovjek postavlja pitanja, trai uzroke, nadilazi prostor, vrijeme;

Iskustvo vlastite osobnosti: doivljavam sebe kao osobu, razliitu od drugih;Iskustvo slobode i odgovornosti: sloboda biranja i odgovornost za vlastite ivotne izbore;Nepomirljivost s tragikom ivota: ovjek se ne miri s nesreom, boli, nada se da e nadvladati zlo;Traenje smisla: ovjek trai smisao sebe, svojih ina, stavova, samoga ivota;Traenje ljubavi: temeljna je potreba svakog ovjek da bude ljubljen i da ljubi; Domet ljudskog transcendiranjaAugustin i kranska vizija sree: etiri kratka prijedlogaPrvo, vjerovao je da Bog nije neosobno Um rasijan diljem svijeta ve osoba koja voli i koja se, povratno, moe voljeti.Drugo, biti ovjek znai voljeti; moemo odabrati to emo voljeti, ali ne i hoemo li voljeti.

Tree, dobro ivimo kada volimo i Boga i blinjega, time se usklaujui s Bogom koji voli.etvrto, rast emo i bit emo istinski sretni kada otkrijemo radost u voljenju beskonanog Boga i naih blinjih u Bogu. Horizontalno zadovoljstvo: zadovoljenje razliitih ljudskih elja i potreba Iskonske enje: koje samo Bog moe ispuniti

Uspon prema Bogu iz izvanjskog svijetaMetafiziki princip uzronosti: sve to postoji ili se dogaa mora imati neki uzrok ili razlog svojega postojanja.Razliiti putovi uspona prema Bogu:kozmoloki put (gr. kozmos svemir izvorno znai red, sklad, ukras): iz oitog postojanja vidljivoga svijeta, zakljuujemo da postoji netko tko je svijet doveo u postojanje.

kinezioloki put (gr. kinesis znai gibanje, kretanje): u svijetu postoji neprekidno gibanje i promjene;aksioloki put (gr. aksia = vrijednost): u ovjeku postoje usaene tenje za vrednotama;deontoloki put (gr. deon = ono to obvezuje, dio etike, znanost o dunostima): svaki ovjek ima u sebi uroeni instanciju moralnosti (glas savjesti);

inom vjere i prihvaanjem Boje objave otvara nam se drugi, dublji i iri pristup Bogu;Razliita shvaanja odnosa Boga i svijeta:panteizam (pan - theos = sve boanstvo): nema razlike izmeu Boga i svijeta;dualizam (lat. duo = dva): postoje dva poela ili principa bitka; dvije oprene sile koje bi bile ravnopravne: zlo ili sotona i Bog;

emanatizam (lat. emanare = tei iz, izvirati): sva bia izviranjem (emanacija) a ne stvaranjem proizlaze od Boga kao svojega pratemelja. Stvorenja bi bila iste naravi kao i sam Bog.kreacionizam (lat. creatio = stvaranje): svijet je proiziao iz Bojeg stvoriteljskog ina.creatio ex nihilo: stvaranje ni iz ega i creatio continua (neprestano stvaranje): pitanje evolucije;

II. Pred temeljnom porukom kranstvaZagonetka (otajstvo) zla/grijeha: pojam zla je relacijski pojam, tj. Ne da se misliti i htjeti bez dobra; Zlo moemo podijeliti na: fiziko zlo (ono to je povezano s uvjetima ovjeka kao ivoga i kontingentnog bia); moralno zlo (ono to ljudi jedni drugima nanose zloupotrebljavajui svoju slobodu); metafiziko zlo (kao rezultat ovjekove datosti ovoga svijeta i ovjeka u njemu);

ovjek je ugroen sam u sebi: podvojenost;drutveno bie, ali ne uspijeva ostvariti zajednitvo;ugroen je od prirode: bolesti, potresi, poplave, katastrofe i sl.dio ovjekove ugroenosti povezan je s njegovom slobodom i moralnou;raskid zajednitva s Bogom: temeljna opredijeljenost za Boga (optio fundamentalis);

Eshatologija (kranska nada): raj (nebo) trajno zajednitvo ovjek s Bogom; istilite - veini ljudi potrebno je proi stanje ienja; pakao trajna odijeljenost od Boga, izabrana slobodnim ljudskim inima i opredjeljenjima.grijeh svijeta: akumulacija brojnih pojedinanih i zajedniarskih grijeha iz kojih nastaje nezdrava duhovna atmosfera (grjeni okoli) koji negativno utjee na ljudsko ponaanje.Bog se objavljuje: povijest spasenjaAbraham (oko 1850. prije Krista, usp. Post 12): prva kljuna osoba u povijesti Bojeg oitovanja ljudima;Povijesnost praotaca: svijet nomada slian dananjim beduinima, ive u atorima, uvijek u pokretu;Bog praotaca: obiteljski Bog koji je blizak i objavljuje se putem zbivanja svakidanjega ivota.

Zato govoriti o izraelski precima? Iz dva razloga: genealogija (utvrivanje identiteta odreenog naroda) daje odreena temeljna prava (pravo na zemlju) paradigmatska ili egzemplarna dimenzija: preci su uzori koje valja slijediti;

Mojsije (na egipatskom znai: roen od, sin od): utemeljitelj posuanjskog Izraela;Objava Bojeg imena (Izl 3, 14): ja sam ona koji jesam znai: ja sam tu, s vama, prisutan, stvaralai djelatan;Teologija Sinaja (ili Horeb): to je mjesto gdje se Izrael oblikovao kao Boji narod i gdje su nastali njegovi temeljni zakoni;Izraelsko pravo: temelji se na pristanku, a ne na prisili. Sav narod slobodno ulazi u savez s Bogom i obeava potovati zakon;

Kult (bogotovlje): najbitniji simbol Boje prisutnosti jest ator koji je pokretan, koji vodi i prati narod na putu u obeanu zemlju;Ova teologija Boga koji je sposoban stanovati meu svojim narodom anticipira teologiju utjelovljenja: Rije tijelom postade i nastani se meu nama (Iv 1, 14); Rije je dola podignuti ator (gr. skenoo (nastaniti se) odgovara hebrejskom ekina (doslovno podignuti ator).

Razdoblje kraljeva: Sjeverni Izrael (Samarija): asirsko suanjstvo (722.);Juni dio Izraela: babilonsko suanjstvo (598.); godine 538. idovi se vraaju iz suanjstva i slijedi obnova drutvenog i vjerskog ivota;Kako itati biblijske tekstove o povijesti Izraela? - biblijske pripovijesti nisu toni izvjetaji minulih dogaaja;- razlikovati svijet pripovijesti i svijet autora: pripovijesti iz Biblije ne otkrivaju nam toliko o svijetu koji opisuje (svijet teksta) koliko pak o svijetu autora;

Inteligentno itanje Biblije zahtijeva kritiki duh: nemogue je Bibliju shvaati doslovno, naivno, djetinjasto (fundamentalizam); Informirati ili formirati: biblijski tekstovi ne ele primarno informirati o povijesti (onome to se stvarno dogodilo), ve oni ele formirati, tj. oblikovati religioznu svijest jednoga naroda.

Mesijanska iekivanjaRije Mesija (hebr. = Meijah, gr. Christs) znai PomazanikMesijanska ideja u SZ ima tri idejne struje: oekivanje budueg Mesije kao sveenika, proroka i kralja;Neka kljuna biblijska mjesta koja govore o mesijanskoj nadi: Post 3, 15; 2 Sam 7, 1-5.8-14 (Natanovo proroanstvo); Iz 7, 14-15 (znak Emanuela); Iz 9, 1-6; Iz 11, 1-10; Iz 61, 1-3; Zah 9, 9-10; Dn 7, 13-14; Ez 36, 22-28. Mesija kralj: Sin Davidov

Tko su bili Isusovi sugovornici?Farizeji: to su bili religiozni prvaci, strunjaci u pitanjima Boga i vjere, pismoznanci, koji su pomno izvravali religiozne propisa i obrede, smatrali sebe odijeljenima i istima, i pravednijima od ostalih vjernika. Isus im predbacuje religiozno licemjerje, hipokriziju (usp. Lk 18, 9-14: farizej i carinik u hramu);Saduceji: sveenika kasta, hramska aristokracija, najutjecajniji u drutvu, Sinedrij i Kajfa. uvali vlastite povlastice i udoban ivot. Ne podnose Isusa i trae da ga uklone zbog ugroavanja njihove religijske i politike vlasti.Zeloti: borbena politika skupina, koja je smatrala da se promjena i osloboenje naroda moe dogoditi samo orujem i revolucijom protiv neprijatelja (rimljana);

d) Eseni: ne spominju se u evaneljima, jedna vrsta monake zajednice (Kumran); treba se kloniti svijeta i ljudi, razoarano i skrtenih ruku pustiti tijek drutvene i politike povijesti povlaei se u geto. Oni su sveti, poboni, izabrani ostatak, koje eka svretak svijeta;e) uenici: Isus im predbacuje malovjernost, to jest beskrvan i nenaelan vjerniki ivot, nezalaganje za dobro, neutralnost pred zlom, nehaj za pravdu i dobro, polovino pristajanje uz Boga, neuvjerljiva vjera.f) narod: je li subjekt odgovornosti ili anonimna masa podlona dirigiranju svojih religioznih i politikih elnika? Pokazalo se da u Isusovom ivotu narod vrlo lako mijenja svoja uvjerenja, slijede voe koje obeavaju materijalnu sigurnost;

Mariologija: teoloka disciplina koja govori o Mariji i njezinoj ulozi u Kristovom djelu spasenja;Otajstvo utjelovljenja: Marijina uloga;etiri marijanske dogme: Marija Bogorodica, Marijino djevianstvo; o Bezgrjeno zaee i Uznesenje na nebo.Uloga Ivana Krstitelja: Glas koji vie u pustinjiIsusov identitetObeani Mesija i spasitelj: Mt 11, 2-11; Mt 16, 13-20; Mk 14, 60-62;Dijaloka kristologija: A to vi kaete, tko sam ja? Isus eli da ga ljudi osobno i slobodno otkriju i za njega se odlue. Ispovijest vjere mora izvirati iz jednog osobnog zalaganja i traenja, a ne pasivnog primanja formula. Odgovor na Isusov identitet trai se u osobnom suoenju s njim. Isusova udesa i znakoviudesa su sastavni dio Evanelja: Isusova udesa i njegova poruka meusobno su povezani.Vjera kao pouzdanje u Boju mo pretpostavka je udesima.Isusova vlast i njegovi temeljni zahtjevi: poziv na nasljedovanje; Isusovo uskrsnue: ukazanja uenicima i nadvladavanje smrti;Isus i CrkvaRije crkva, hebrejski quhal, latinski ecclesia, izvodi se od grkog glagola ekkaleo, to znai sakupljam sazivam;Korijen hrvatske rijei crkva dolazi od Kiriake (Gospodinova). Tako je i kod drugih naroda: njem. Kirche, engl. Church, slov. Cerkev. Ovim se izrazom istie povezanost Crkve s Isusom Kristom kao Gospodinom.

Povijesno ustanovljenje Crkve: temeljni dogaaji (faze)Poetak javnoga djelovanja.Navjetaj kraljevstva Bojega.Okupljanje uenika.Posljednja veera.Poslanje Duha Svetoga.

Neke bitne odrednice CrkveU povijesti kranstva prevladavaju dvije slike Crkve: ekskluzivna i inkluzivna. Iz njih proizlaze i dva razliita obrasca teologije i djelovanja u svijetuEkskluzivnoj slici Crkve odgovara spasenjsko-pesimistini stav: u sreditu je patniki Krist na kriu, borba protiv grijeha, u Isusovoj smrti kriu vidi se djelo otkupljenja kroz koje se brie krivnja. Samo kroz ulanjivanje u Crkvu i njezine sakramente ovo djelo otkupljenja postaje pojedinanim ljudima dostupno.Nasuprot tome inkluzivna slika Crkve u svojim pretpostavkama je spasenjsko-optimistina, polazi do toga da Bogu hoe da se svi ljudi spase (1 Tim 2, 4). Ona vidi otkupljenje ve u prihvaanju ovjekove naravi podlone smrti. U sreditu je uskrsnuli Krist i njegova pobjeda nad silama tame. Crkva kao tijelo Kristovo: apostol Pavao istie da ona ima razliite udove, slube, darove i zadae (usp. 1 Kor 12; Rim 12). Krist je glava, a krani su udovi. Izmeu udova vlada solidarnost i pomaganje: Ako jedna ud trpi, trpe svi udoviCrkva kao Boji narod: Bog poziva ljude iz svih naroda da budu njegov narod ujedinjen po Duhu Svetom. O tome govori LG 2. U temelju je ideja o opem sveenitvu svih vjernika.

Crkva kao sakrament: A budui da je Crkva u Kristu na neki nain sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda. (LG 1) Crkva je poput sakramenta sastavljena od vidljivoga i nevidljivoga elementa: boanski (Kristov Duh) i ljudski (drutveni ustroj). Crkva je u slubi kraljevstva Bojega.

Crkva kao zajednitvo: Crkva je po svojoj biti zajednica (koinonia/communio). Iz toga proizlazi praktina zadaa: izgraivati elije bratstva polazei od euharistije; dakle, sakramentalno zajednitvo vie je od pukog ljudskog druenja!

Crkva i Sveto pismoSveto pismo sadri Boju rije i njegove zahvate u Starom i Novom zavjetu koji su bitni za ostvarenje Bojeg plana spasenja.Radi se o zbirci svetih knjiga koje su napisali pisci po Bojem nadahnuu (usp. 2 Tim 3, 16-17; 2 Pt 1, 19-21).Pismo je konstitutivni element i norma za nauk i praksu Crkve. Bitni elementi crkvenosti: vjera, sakramenti i Pismo.Crkveno uiteljstvoBiskupi na elu s Papom ine crkveno uiteljstvo.Crkvena sluba biskupa: kao nasljednici apostola posreduju nam katoliki nauk, sakramente i zajednitvo vjere.Crkva posjeduje nezabludivost kad u ime Krista uva, tumai i svjedoi Rije Boju, te dijeli sakramente kao sredstva spasenja.Ekumenizam i crkveni raskoliCrkveni sabori i jedinstvo vjere: prijepori oko nekih pitanja doveli su do iskljuenja nekih skupina iz Crkve.Istoni raskol: 1054.: razliita teoloka shvaanja uloge Rimskog biskupa u Crkvi.Zapadni raskol: Reformacija i Martin Luther (1517.).Pod ekumenizmom podrazumijevamo sva nastojanja u smjeru postizanja jedinstva svih krana. Ekumenski dijalog na tri razine:doktrinarni: teoloki strunjaci raspravljaju o raznim spornim pitanjima;pastoralni (dijalog ljubavi): uspostava suradnje i izgradnja povjerenja, meusobni susreti, itd.duhovni dijalog: zajednika molitva za jedinstvo. Molitvena osmina (18.-25. sijenja).Crkva o teologijiEnciklika: Fides et ratio (vjera i razum): Teologija je kao znanost o vjeri i objavi ureena na temelju dvojakog metodolokog naela: auditus fidei i intellectus fidei (sluanje vjere i razumijevanje vjere).Enciklika: Deus caritas est (Bog je ljubav): ratio i caritas: nema kranske vjere ako se ta dva principa zanemare (V. Bajsi).

Prvi Koncil u Jeruzalemu 50. godine: Odluismo mi i Duh Sveti (Dj 15, 28). Isus kae da e Duh Sveti Crkvu podsjeati na ono to je on govorio i da e je uvoditi u svu istinu. Teologija nije suviak vjeri i crkvenosti, nesnoljiv napor do sveenitva ili redovnitva, nego nezaobilazni element kranstva.Teologija nije sebi svrha, nego je radi drugoga koji pita ili koji uope nita ne pita, koji je moda protivan ili ravnoduan prema kranstvu ili vjeri uope, ali je kranin duan da odgovorno izrazi zato jo vjeruje, koja ga nada pokree, zato ljubi i zato uope ivi tako kako ivi. J. Ratzinger smatra da kranska vjera u vrijeme nastanka svoje saveznike nije nalazila u drugim religijama, nego u velikoj filozofiji Grka kritizirajui mitske religije i poganske kultove. Fundamentalna teologija ima zadau opravdati i razjasniti odnos izmeu vjere i filozofskog miljenja. Teologija shvaena kao govora o Bogu i kao kritika refleksija religioznog govora i prakse nalazi se u krizi. Neki smatraju da akademska teologija ometa jednostavnost govora o Bogu: Je li teolozi kompliciraju govor o Bogu? Je li teolozi dovoljno vjeruju? Antiteoloki i antiintelektualno usmjereni duhovnjaci. ..

Pod maskom jednostavnosti, jezik vjere se estradizira, posvjetovnjuje, a evaneoska poruka trivijalizira i utapa u buci supermarketskih poruka i trinih reklama. Za govor o Bogu treba se stalno osposobljavati i pripremati: razlikovati izmeu redovnog navijetanja i granine situacije svjedoenja vjere (usp. Mt 10, 16-25).

Odnos teologije i znanostiTri epohalna dogaaja koja su uzrokovala sukob izmeu znanstvenog i kranskog pogleda na svijet: a) stvaranje nove astronomije i sluaj Galileja; b) mehanicistiko shvaanje svemira kroz oblikovanje Newtonove misli i deizma; te c) pitanje o podrijetlu vrsta, tj. ovjeka, Charlesa Darwina.Teolog S. Kuar govori o etiri izazova za teologiju: izazovu paleontologije, izazovu genetike, izazovu neurobiologije i izazovu kozmologije.Izazov paleontologije: srodstvena povezanost svih ivih bia na zemlji (duga evolucija, prirodni odabir i mutacije). Pojavak inteligencije, svijesti, samosvijesti, savjesti ne daju se shvatiti samo iz razvitka materijalnog supstrata (ivci, mozak).

Izazov genetike: zadivljujua sloenost ljudskog genoma nastao iz igre sluaja i nunosti? Geni ne dokidaju ljudsku slobodu i odgovornost.Izazov neurobiologije: misao to je mozak. Duh je mozak, a mozak je robot. Biologija ne moe doprijeti do izvornog jedinstva ljudskog bia. Kozmoloki izazov: znanstvena vizija kozmosa, evolutivni svemir. Antropino naelo: svemir mora imati takva svojstva koja su kompatibilna s naom egzistencijom.

Teologija ne smije promatrati znanost kao izvor straha ili opasnost, nego mora imati na umu da je svako znanstveno istraivanje duhovni i misaoni napor koji je prvenstveno usmjeren na traenju istine. Znanstvena misao, ako potuje svoju metodu, mora biti otvorena filozofskom nainu miljenja koje pak ne smije i ne moe iskljuiti religijska pitanja. to teologija moe ponuditi znanosti?Ukazivati i na drukije oblike racionalnosti: poetski, simbolini nain percepcije stvarnosti, ne bjeati od pitanja smisla egzistencije;Razotkrivati dogmatski i ideoloki karakter u znanosti: pitanje odnosa znanosti i kapitala.Jednostrano poimanje znanosti vodi osiromaenju stvarnosti i redukciji ovjeka i drutvenih odnosa: pitanje tehnike i novih tehnologija;

. Mardei govori o tri velike idolatrije naega doba: idolatrija politike koja je nastanjena idolima i vodi se logikom volje za mou (Nietzsche)kapitalizam kao religija: tuje kumir dobiti, koristoljublja, niim ograniena trita i utrkom za bogatstvom (Marx); idolatrija uitka i zabave, ukinuli smo sve zabrane, tabu-teme i svete toteme u podsvijesti (Freud).

PITANJA ZA ISPITDefinicija teologije i njezin cilj;Razvoj teologije kao akademske discipline;Znaenje Drugoga vatikanskog sabora;Tumaenje nekih bitnih teolokih pojmova: ljudska osoba, ljudska sloboda, kozmika objava, odnos vjere i razuma;Biblijska pripovijest: Post 1-11; etiologija i hebrejski nain razmiljanja;Istoni grijeh: to je bit grijeha;

Struktura ljudske osjetilne spoznaje;Struktura ljudske razumne spoznaje;to je analogija; vrste analogije; kakav pojam moe biti;Objasni izriaj: misterij Krista;Objasni izriaj: povijest spasenja;Kransko gledanje na vrijeme;ovjek bie transcendencije: nabroji mjesta dogaanja transcendencije;Dometi ljudskog transcendiranja: Augustinova etiri prijedloga;Uspon prema Bogu iz izvanjskog svijeta;Odnos Boga i svijeta: razliita shvaanja (panteizam, dualizam, emanatizam, kreacionizam, creatio ex nihilo, creatio continua);Zagonetka (otajstvo) zla/grijeha (fiziko, moralno i metafiziko zlo); ovjekova temeljna ugroenost;Povijest spasenja: Abraham, Mojsije, razdoblje kraljeva; kako itati biblijski tekst;Mesijanska iekivanja: pojam mesija i najpoznatiji biblijski tekstovi;Isusov identitet i njegovi sugovornici;Isus i Crkva: temeljne faze ustanovljenja Crkve;Protumai bitne odrednice Crkve: tijelo Kristovo, Boji narod, Crkva kao sakrament i Crkva kao zajednitvo;to je to crkveno uiteljstvo?Ekumenizam i crkveni raskoli (vrste dijaloga);

Crkva i teologija (zadaa teologije u crkvenoj zajednici);Teologija i moderna znanost: etiri izazova za teologiju; to teologija moe ponuditi znanosti;