(ZAVRŠNI RAD)
Rijeka, 2015.
brought to you by COREView metadata, citation and similar papers at core.ac.uk
provided by Repository of the University of Rijeka
ZAVRŠNI RAD
Mentor: dr. sc. Sanjin Sorel
Rijeka, 14. rujna 2015.
1.1. Kratak osvrt na ivot i djelo Milorada Stojevia ………………. 2
2. Pojam: Pjesnika slika …………………………………………...…… 4
2.1. Postmoderna kultura i pjesništvo ……………………….......…. 6
2.1.1. Zaokret i postmoderna ……………………………………... 8
2.2. Sudar staroga i novaga ………………………………………... 10
2.3. Mašta i poezija ……………………………………….……..… 12
2.3.1. Funkcija mašte …………………………………………….. 15
2.3.3. Zaokret kao lirski asocijativni putopis …………………..…18
3. Podjela pjesnikih slika …………………………………………..…. 20
3.1. Uloga mikrostruktura stila ………………………………....…. 22
4. Fragmenti Stojevieva pjesništva ……………………………....…… 25
4.1. Simultanizam …………………………………………………. 30
5. Zakljuak ……………………………………………………….…… 32
6. Saetak ………………………………………………………………. 35
1. Uvod
Na samom poetku ovoga završnoga rada moram rei da posao koji sam
imala pred sobom nije bio nimalo lak, barem ga ja nisam tako doivjela.
Obavljala sam ga s velikom dozom poštovanja uzimajui u obzir da pišem ovaj
rad na temu o kojoj nema mnogo literature i uzimajui u obzir injenicu da
pišem o poeziji izuzetnog pjesnika, koji je ne samo da je utjecao na moje vienje
moderne poezije, nego je ujedno i rije o mojem sveuilišnom profesoru, pa je
zadatak time još i tei. Nastojei ovaj završni rad uiniti originalnim i
zanimljivim pokušala sam u njemu spojiti razliite pojmove koji su mi prolazili
kroz glavu itajui poeziju Milorada Stojevia tj. njegovu zbirku Zaokret u
pejzau. Išitavanje Zaokreta u pejzau bilo je i više nego ugodno i preporuam
zbirku svakom ljubitelju poezije, ali govoriti o njoj tj. interpretirati je ipak je
nešto tee. Toga je svjestan i sam Stojevi, pa u svojoj zbirci kae:
Hvala za itanje. / O, kako se spotaknu oni / Koji znaju o stihovima. 1
Zapravo ne postoji nain da jednoznano interpretiramo ovu zbirku i
upravo je to ono zbog ega je ona toliko bogata i zbog ega se doista isplati
detaljno je proitati. Uzela sam dovoljno slobode da o ovoj zbirci pjesama
promišljam na vlastiti nain, sa vlastitih stajališta i temeljim zakljuke na
vlastitim spoznajama. Moda sam se i ja pišui ovaj završni rad negdje
spotaknula, ali ako je to bilo potrebno da ovaj rad napišem na svojstven i
originalan nain onda mi takav in nimalo ne smeta. Prije nego otvorim temu i
detaljnije ponem pisati o Zaokretu ispriat u se profesoru Stojeviu ukoliko
krivo protumaim ili si dam toliko slobode da sagledam njegovu poeziju suviše
subjektivno, ali smatram da mi je to bio i temeljni cilj. Mene je opinio
stihovima, uivala sam itajui ih i zavoljela njegovu poeziju. Nakon netipinog
uvoda prelazim na Zaoket i nadam se sretnom završetku.
1 Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 143.
2
1.1. Kratak osvrt na ivot i djelo Milorada Stojevia
Milorad Stojevi roen je 15. oujka 1948. godine u Bribiru. Školovao se
u Crikvenici i Zagrebu. Završava gimnaziju, a kasnije doktorira filološke
znanosti na Filozofskom fakultetu. Bio je lektor, novinar, a trenutno radi kao
sveuilišni profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljuje poeziju i
prozu u mnogim asopisima i zbornicima, a neka su mu djela izvedena na
televiziji i radiju i prevedena na više stranih jezika. Autor je mnogih drama,
tekstova za stripove i scenarija za reklamne filmove. 1991. godine u galeriji
Listopad u Rijeci imao je izlobu grafika pod naslovom Fijumanski notturno.
Dug je popis Stojevievih djela, ali ja u istaknuti nekoliko zbirki pjesama kao
što su: Litvanski erotski stup (Zagreb, 1974.), Visei vrtovi (Rijeka, 1979.), Rime
amorose (Rijeka, 1984.), Firentinski poljubac (Zagreb, 1990.), Perivoj od slova
(Zagreb, 1996.), Došljak iz knjige (Rijeka, 1997.), Korzo (Rijeka, 1999.), Teaj
arolija (Zagreb, 2001.), Klonda (Zagreb, 2003.) i dr. Dobitnik je mnogih
nagrada kao što su Goranov vijenac koju je dobio 2004. godine, Kvirinova
nagrada za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu koju dobiva 2005. godine, ali
i mnogih drugih.
Sorel svrstava Stojevia u tzv. 2. rijeki knjievni krug 2 zajedno sa
Ivanom Rogiem Nehajevim, Ljubomirom Stefanoviem, Nikolom Kraljiem i
dr. Rijeki knjievni krug javlja se u vrijeme kada je pluralizam stilova ve u
potpunosti preuzeo hrvatsku knjievnu stvarnost, a naješe se spominju pravci i
tendencije vezane uz dekadenciju, simbolizam i impresionizam. 3 esto se govori
i o utjecaju Janka Polia Kamova na Stojevia, pa iz toga i proizlazi da e
2 Navedena je sintagma odriva jedino ukoliko se pod krugom podrazumijevaju koncepcijske podudarnosti na
razini poetike što ih usmjerava k semiotikoj modelativnoj matrici u kojoj, pak egzistira itav dijapazon stilova.
(Prema Sorel, 2001:71)
3 Prema Sanjin Sorel, Rijeka knjievna avangarda, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 2001.g. , str. 55
3
upravo Kamov i Stojevi u znaajnijoj mjeri odrediti cjelokupnu rijeku
knjievnost. 4 Stojevi je ve u svojim prvim knjigama napravio veliki obrat ne
samo u rijekoj knjievnosti ve i šire unosei u pjesme duh originalnog i
modernog. Još u spomenuti i akavštinu kao jedan od bitnih elemenata
Stojevieva pjesništva, a ime je uvelike obogatio jezini izriaj rijeke
knjievnosti. Mnogo bi toga još valjalo napisati o ivotu i djelu Milorada
Stojevia, ali polako u se okrenuti samoj temi ovoga završnoga rada.
4 Prema Sanjin Sorel, Rijeka knjievna avangarda, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 2001. g., str. 77
4
2. Pojam: pjesnika slika
Kako zapoeti temu ovog završnoga rada kojemu je u prvom planu pjesnika
slika? Moda je najbolje postaviti direktno pitanje, što je to zapravo pjesnika
slika? Sam pojam pjesnika slika vrlo je apstraktan te nigdje neemo pronai
potpunu definiciju istog. Zapravo nam jedino preostaje da se pojmu pjesnike
slike barem donekle pokušamo pribliiti. Naime, najjednostavnije se pjesnika
slika definira kao nekoliko motiva povezanih u cjelinu, a sam pjesnik opisuje
nam i pokušava doarati pjesniku sliku koristei svoja osjetila, pa tako postoje
vizualna, auditivna, taktilna, olfaktivna i gustativna pjesnika slika. Navodim i
tvrdnju Gastona Bacheralda koji kae kako je pjesnika slika svojevrstan nagao
odraz psihizma, odraz koji je još nedovoljno ispitan u podlonim psihološkim
kauzalnostima. 5 Kada govorimo o pjesnikoj slici tada misli usmjeravamo ka
skupu motiva koji proimaju cijelu pjesmu, ali vano je napomenuti da takav
princip u modernom pjesništvu ne funkcionira na tradicionalan nain. To ve
unaprijed moemo zakljuiti ako promatramo opreku moderno – tradicionalno
koja je spomenuta u prethodnoj reenici. To znai da je redoslijed pjesnikovih
misli i ideja u modernom pjesništvu puno kompleksniji, a u veini sluajeva ne
moemo se pouzdati u ono logino, realno, pa ak ni u ono što se smatra
„lijepim“ pjesništvom. Sve je to vidljivo i u Zaokretu:
Konvencije zdrava razuma / Priaju s nama kao sa svojima. / Nikad ih nismo
napustili / U njihovim koritima, iz kojih / Slušam strah i sreu. 6
Dolazimo i do druge opreke kojom u se u ovom završnom radu ponajviše
baviti, a to uvjerljivost pjesnike slike u postmodernoj poeziji koja ne samo da
odstupa od tradicionalnog naina pisanja, ve nam stvara posve drugaiji pogled
5 Prema Gaston Bacherald, Poetika prostora, CERES, Zagreb, 2000. g., str. 5.
6 Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g. , str. 55
5
na poeziju. Koliko je uspješno pjesnik prenio svoju ideju? Koliko nas je u svoj
toj „neloginosti“, a moemo ak govoriti i o apsurdnim pjesnikim slikama
koje su u dijelovima zbirke meusobno potpuno nepovezane, uspio uvjeriti u
ono što je napisao? Kolika je uloga mašte? Koliko je doza subjektivnosti bitna
kod interpretacije modernog pjesništva? Kakav je uope današnji itatelj? Na
sva u ta pitanja pokušati odgovoriti kroz ovaj završni rad. Smatram da je
uvjerljivost u modernoj poeziji mnogo tee postii nego što je to u
tradicionalnom pjesništvu, pa je upravo ta odlika jedno od mjerila dobrog
pisanja. Upravo u tu tzv. uvjerljivost pjesnike slike pokazati na pjesništvu po
meni jednog od najboljih hrvatskih pisaca i modernih pjesnika Milorada
Stojevia. Uvjerljivost pjesnike slike u Stojevia nastojat u prikazati na
pjesmama iz njegove zbirke Zaokret u pjezau koja je objavljena 2010. godine.
Istaknut u misao koja je napisana na kraju same knjige tj. na poleini, a
moemo je povezati sa temom ovoga završnoga rada. Ona glasi: Ma koliko
autorov proizvodni svijet naizgled proizvoljno uzimao iz zadane ponude tzv.
smisla, njegov kreatorski pogon u stanju je dosegnuti iskustvo razlike i lirski
potentnu distancu od uobiajene nomenklature, od nadziranoga i nadziratelja.
Još je nekoliko stvari vano napomenuti, a to je da knjievnost ne ine samo
djela, ve je ona odnos u kojem djelo posreduje da bi došlo do osobitog
sporazumijevanja izmeu pisca i itatelja. 7 Isto tako vano je naglasiti odnos
knjievnosti i zbilje jer i sami znamo kako knjievno djelo ne moemo
razumijevati iz stvarnog konteksta. Tu se dalje Škreb-Stama u njihovoj knjizi
Uvod u knjievnost dotiu knjievne konvencije kao temeljnog postupka zbog
kojeg prihvaamo da jezik u knjievnosti ne razumijevamo kao bilo koji drugi
jezik, da je to takva jezina organizacija koja je uvjet osobitog naina itanja
odnosno slušanja. 8 Uzimajui u obzir sve gore reeno prepuštamo se mašti, ne
7 Prema Škreb-Stama, Uvod u knjievnost, Školska knjiga, Zagreb, 1997. g., str. 10
8 Isto, str. 17
6
samo pjesnikovoj mašti koju je iznio kroz pjesmu, ve i vlastitoj mašti koja e
nam pomoi da doivimo pjesmu na subjektivan nain i da je prihvatimo i na nju
gledamo kao knjievno djelo, kao umjetnost. Pritom zaboravimo smisao i
besmisao, istinu i neistinu, realno i nerealno i prepustimo se igri rijeima i
moda je najbolje rei, prepustimo se knjievnoj stvarnosti.
2.1. Postmoderna kultura i pjesništvo
Slabinac u svojoj knjizi istie kako je cjelokupna postmoderna kultura
kultura krize i to iz razloga jer se bavi propitivanjem temeljnih uenja, postavki
i civilizacijskih dometa postmoderne i moderne tradicije. Ona navodi tzv. pojam
mise-en-abîme, odnosno pojam bezdanosti, koji spada meu najzanimljivije
pojmove u teoriji postmodernistikog pripovijedanja. 9 Zašto sam se onda
dotakla ovog pojma, a vezan je uz naratologiju i teoriju pripovijedanja? Upravo
iz razloga što preko njega mogu objasniti kako funkcionira postmoderna
umjetnost tj. što je cilj postmodernog djelovanja. Naime, postoje razliita
tumaenja ovog pojma, ali sva se više-manje zasnivaju na injenici kako se
pojma bezdanosti tie kljunih pojmova postmoderne tradicije kao što su kriza
temelja, kontingencija, antifundacionalizam i antiesencijalizam što istie i
Vladimir Biti u Pojmovniku suvremene knjievne teorije. Isto tako bitno je
spomenuti dekonstrukcijsko tumaenje pojma bezdanost , a ono naglašava kako
se reprodukcija teksta vrši kroz neprekidnu razgradnju tekstovnih jedinica
kojima se pridaju nova znaenja. Rije je dakle o neprekidnom procesu
preoznaavanja. 10
Dolazi do potpuno nove organizacije teksta, takoer dolazi do
9 Prema Gordana Slabinac, Sugovor s literarnim avlom, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006. g, , str. 13.
10 Isto, str. 15 i 16
7
novih tumaenja mjesta, prostora i vremena. Iz toga proizlazi da je i sam pisac
postmoderne u poloaju filozofa jer tekst što ga piše tj. djelo koje stvara, nisu
voeni ve ustaljenim pravilima i ne moe se na njega primjenjivati poznate
kategorije.
Vjerujte mi – to su stvari / Privida. Ja sam usna, / Oko sam i uho koje se /
Mršti u pozadini. Bizarno / Ali jasno. 11
Zanimljiva je reenica koju Slabinac u svojoj knjizi istie, a to je:
Umjetnik i pisac, dakle, rade bez pravila, kako bi uspostavili pravila onoga što
e nestati. 12
Što nam dakle ona poruuje? isto nas navodi na injenicu kako
postmoderni umjetnik ne pronalazi oslonac koji se zasniva u tradiciji. Estetike,
ideološke, filozofske i mnoge druge tradicije zapravo padaju u vodu iako nije to
sluaj u svakog postmodernog autora. Upravo iz tog razloga esta je uporaba
ironije, ak i ludizma kao vrlo bitnog elementa, a to je esto obiljeje
Stojevieve poezije o emu e kasnije biti više rijei. Isto tako razliitost igara,
pritom ne mislim samo na igru rijeima, ve i igru grafijom, pojmovima i dr.
Hiperbola je isto tako jedan od bitnih obiljeja avangarde i kasnijih umjetnosti.
Naime, ovo je razdoblje kada je došlo do velikih poetikih suprotstavljenosti kao
i u razdoblju avangarde, pa iz toga proizlazi kako je zapravo došlo do potpunog
prevrednovanja svih vrijednosti. To znai da se sve tradicijske konvencije i
postupci ukoliko nisu u potpunosti odbaeni podvrgavaju temeljnom naelu
preobrazbe. 13
Promatrajui sve navedeno dobivamo uvid u vrlo bitnu ideju
moderniteta, a to je upravo ideja originalnosti koja je u Stojevia ne samo oita,
ve njegova zbirka predstavlja potpuno osvjeenje na knjievnoj sceni. Zaokret
u pejzau zbirka je potpuno inovativne, zanimljive poezije ije itanje prua
novi pogled na moderno, logiko tj. apsurdno i lijepo.
11
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 88.
12 Gordana Slabinac, Sugovor s literarnim avlom, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006. g., str. 28.
13 Isto, str. 150.
8
Je li jednostavno, je li ljudski? / Je, ljudsko je. Budui da i on / Zna
simboliku ambijenta u / Kojem se našao. To mu / Ništa ne olakšava.
Svijest je / Privid kojom kitimo upite / O našoj patnji. 14
2.1.1. Zaokret i postmoderna
Nemogue je zapostaviti moderne elemente tj. odmaknuti se od njih kod
definiranja uvjerljivosti pjesnike slike u Stojevia. Zato u nastojati povezati
sve te elemente kako bi uspješno izloila temu. Sam pjesnik uvijek gleda na
odreenu stvar drugaije, upravo je u tome njegova privilegija. On ak i u onom
otprije poznatom otkriva nešto novo i nevieno. Pa kako kae Pavleti ukoliko
neki predmet nije nov, nego je naprotiv svima poznat, valja ga barem osvijetliti
iz neobinog kuta. 15
Stojevia:
Dim je lukaviji od mrava / I svijetlosti. On se progura / Izmeu vrata i
vratnica, / Kroz kljuaonicu. Onda / Vas osvaja u snu. Ree vam / Pod.
Vrat obavija / Glumei fini no. 16
Dim je kao ustaljena pojava, na koju smo ve svi navikli, opisana na potpuno
inovativan nain. Koristei stilska sredstva i igrajui se rijeima Stojevi dobiva
element zaudnosti. Izbor rijei je toliko pomno biran da nas pjesnik uspijeva
uvjeriti u reeno tj. naš um podsvjesno stvara slike.
14
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 46.
15 Prema Vlatko Pavleti, Klju za modernu poeziju, GP DELO, Ljubljana, 1986. g., str. 21. i 22.
16 Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010.g., str. 22.
9
Navodim tvrdnju Romana Jakobsona koji kae: Kada traimo pravu rije
koja bi nam omoguila da vidimo predmet, mi izabiremo rije koja je
neuobiajena, bar u tom kontekstu, rije nad kojom je izvršeno nasilje. 17
Zato
moderni pjesnici više od svega vole razliite neobinosti i pretjeranosti te se
slue groteskom, hiperbolom, ironijom i dr. Sve one stvari i pojave na koje smo
ve navikli, koje su dio tzv. automatskog zapaanja oni nastoje odmaknuti od
tradicionalnog naina gledanja te ih kroz umjetnost uiniti zanimljivim i
zaudnim.
17
Prema Vlatko Pavleti, Klju za modernu poeziju, GP DELO, Ljubljana, 1986. g., str. 28.
10
Iako je kod Stojevia esto narušavanje sintaktike cjelovitosti, isto tako
esto inzistira na vizualnoj poeziji (grafika) i igri rijeima 18
, te nam do te mjere
narušava tradicionalno shvaanje poezije, a time dolazimo i do problema kako
dešifrirati pjesmu.
Znaenje kao takvo u postmodernoj poeziji nije bitno niti mu se predaje
velika vanost. Sorel smatra kako se više panje pridodaje samom procesu
skrivanja znaenje i smisla. 19
Ako i je tako moramo shvatiti da svatko od nas na
drugaiji nain poima odreene pojmove, a to je u poeziji ponajviše oito.
Moda je rije o tome da se moramo nauiti itati modernu tj. postmodernu
poeziju zaboravljajui na sva prije steena iskustva. Što time elim rei? Svatko
od nas promatra tekst na odreen nain, kroz kontekst, ali i kroz prethodno
steena znanja, moda je u poeziji cilj da se prepustimo iskljuivo maštanju, ne
oekujui nikakav cilj tj. smisao. Odmak od tradicije, uvijek je na neki nain
teak posao. Veza izmeu oznaenog i oznaitelja zato se esto gubi jer pjesnik
odstupa od povezivanja pojmova na tradicionalan nain i uvodi nešto sasvim
novo što moe uzrokovati recepcijske probleme. Ali to je u jednu ruku i bit
onoga što nam autor eli prirediti.
Zavoljeti postmodernu poeziju vrlo je lako imajui na umu da nije sve
podreeno smislu. Moda se upravo sada vidi koliko je kompleksna sama tema
ovog završnoga rada. Govoriti o neem uvjerljivom, u smislu istinite tvrdnje, i
to povezati sa postmodrnim pjesništvo teško je. Ali sam Stojevi na toliko vješt
spaja nespojivo. Pjesnike slike su ono u emu treba traiti uvjerljivost. Dolazi
18
Valja istaknuti ciklus pjesama Znak onoga koji piše kao primjer neobino konstruirane poezije. Ciklus je
podijeljen na jedanaest dijelova, a zadnji, jedanaesti dio završava jednostavnom reenicom koja glasi:
sudbonosni znak ree. (Vidi: Prilog 1.)
19 Prema Sanjin Sorel, Rijeka knjievna avangarda, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 2001 g., str. 85.
11
do sudara logike i apsurda do te mjere da nas autor uspijeva uvjeriti u ono što je
potpuno nemogue i nelogino. To je mjerilo dobrog pisanja i mjerilo onoga što
nazivamo dobra postmoderna poezija.
2.3. Mašta i poezija
Sam Grassi u svojoj knjizi kae kako je mašta ovjekova najviša
spoznajna mo. 20
Veliku ulogu dakle kod same pjesme nema samo pjesnik ve i
itatelj koji na neki nain izraava svoju metaforiku sposobnost interpretirajui
umjetniko djelo, a u ovom sluaju postmodernu poeziju koja je ve sama po
sebi posebna i maštovita. Zato navodim i sljedeu Grassievu tvrdnju:
ovjekovo djelovanje karakterizira se slobodom prema prirodi; u toj slobodi
ispoljava se mašta individuuma. Upravo njom, tj. ingenioznim uvidom u
zajednike prakse; vrši se prenošenje znaenja koja odreuju ljudsku praksu. 21
Ne samo da je zanimljivo promatrati maštu u odnosu na racionalno mišljenje ve
je doista veliki pothvat napisati nešto toliko uvjerljivo da nam mašta bez obzira
na nemogunost loginog povezivanja stvara nevjerojatne slike. To je uspio i
Milorad Stojevi kroz svoju poeziju. Razliitost mišljenja itatelja tj. itateljeva
maštovitost i sposobnost prihvaanja neega drugaijeg, netradicionalnog i
modernog te mogunost razliitog umjetnikog stvaranja samog pjesnika
smatram da je uvelike promijenila suvremenu poeziju, pa i umjetnost uope.
Mašta je u njega svedena na izraz iracionalnog svijeta, a prema tim
pretpostavkama , semantiki, slikoviti jezik tzv. demitizacijom postaje izrazom
igre, duhovitog vica, literarnog manirizma, svjedoanstvom iracionalnog i
apsurdnog 22
. Isto tako valja napomenuti kako sve rijei u modernoj poeziji, rijei
misaonog znaenja na neki nain treba smatrati figurama rijei tj. tropima i one
su kao takve neophodne te nam pomau da zadovoljimo stalnu potrebu za
zornim predoavanje. O stilskim figurama i njihovom utjecaju na poeziju bit e
rijei, ali nešto kasnije.
20
Prema Ernesto Grassi, Mo mašte, Školska knjiga, Zagreb, 1981. g., str. 16.
21 Isto
13
Posebno je zanimljivo pitanje koje se postavlja u Grassievoj knjizi , a to je
kakvom to sposobnošu ljudi „vide“ veze izmeu stvari, što ini pretpostavku
metafore? 23
Naime, tim pitanjem bavili su se teoretiari manirizma u 17. i 18.
stoljeu, a kao odgovor na to pitanje kau sljedee. Oni traenu sposobnost
nazivaju ingenium i definiraju je kao oštroumlje. Giovanni Pellegrini, teoretiar
manirizma u svojim djelima Delle acutezze che altrimenti spiriti,vivezze,
concetti volgarmente si appellano (1639.) i Fonti dell`igegno (1650) tako navodi
bit, vrstu i porijeklo oštroumnosti s obzirom na odreeni literarni stil i kae kako
je oštroumlje odlika ovjeka koji umije na nov nain povezati stvari i rijei, te ih
slikovito predoiti. Dalje se zakljuuje kako ingeniozno oštroumlje otkriva nama
još nepoznat svijet, kako izaziva uenje i divljenje jer nas odvraa od onog na
što smo navikli i što i sami moemo izvesti. Ingenium se takoer definira kao
ono što sili ovjeka da se više ne zadovoljava onim izvornim, koje mu prua
priroda, ve da potaknut tim izvornim porivom, nastoji dostii novu, njemu
nepoznatu realnost. I upravo postupkom uoavanja nesluenih veza, ovjek
otkriva nove oblike zajednice. 24
To moemo dovesti u vezu i sa poezijom, naime
sam itatelj koji uzima u ruke modernu poeziju svjestan je (ili e to tek postati)
da ga pri itanju takve poezije ne oekuje nešto jednolino i „poznato“. Svatko
od nas pristaje na to da otvori svoj um maštanju, te da nastoji u glavi spojiti
naizgled nespojivo. Ako to uspijemo doivjeti itajui postmodernu poeziju
moemo rei da je pjesnik uspio doarati i prenijeti svoje misli na nain da ga
itatelj bez obzira na besmisao i neloginost na neki nain razumije. Rjeitost
pjesnika je ono što nam pomae da maštamo, da u glavi stvaramo slike koje su
potpuno drugaije od onog što se oekuje:
23
Prema Ernesto Grassi, Mo mašte, Školska knjiga, Zagreb, 1981. g., str. 78.
24 Isto, str. 80.
14
Zato se i presvlaim / U papir. Sva je prilika / Da izrazim svoje osjeaje. /
Preodjenuvši se u papir / Gutam ga kao da je spuva / Iz tvravinih
temelja. 25
To moemo povezati sa injenicom da i pjesnik i italac ima svoju individualnu
maštu. Sam umjetnik polazi od onoga što nastaje u njegovu duhu, a on nastoji
osjetilne pojave dovesti u nove odnose i time im daje znaenja koje izraava
svojim djelom. 26
Svjestan je toga i sam Stojevi koji u jednoj pjesmi kae:
Najstarije je u maštanju. / To valja ukrasti prirodi, / (…)
/ega god se sjetim netko je / Ve pretvorio u stvarnost. ega / God se
sjetim to udo pretvori / U ve davno reeno. Obitavam / U reenome. 27
(…) Rjenicima / Uvijek nešto nedostaje / O tome. Budui da su /
Namijenjeni obinim. / Svojim prilikama. 28
25
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g. , str. 104.
26 Prema Ernesto Grassi, Mo mašte, Školska knjiga, Zagreb, 1981. g., str. 153.
27 Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 56.
28 Isto, str. 104.
2.3.1. Funkcija mašte
Fantazija na kraju rezultira kao bit svega. Mašta je ono što ini modernu
poeziju toliko posebnom. Sloboda uma, sloboda knjievnih postupaka i forme i
igra rijeima usprkos tome što su obiljeja postmoderne poezije uvelike
potpomau i uvjerljivosti pjesnike slike. Promatrajui stihove potvrujemo
injenicu kako pjesnik toliko dobro barata rijeima i terminima te dovodi u vezu
motive koji rezultiraju time da ono što je naizgled potpuno besmisleno u našoj
glavi dobije novi smisao, smisao da opusti, zabavi i oslobodi itatelja „starih“
naina izraavanja u poeziji. Kako je i sam pjesnik imao mogunost izbora, tako
i nama ostavlja mogunost da kroz stihove njegovu poeziju prihvatimo na
vlastiti nain, na nain koji nam nalae naša mašta. Dotaknuti u se i
Aristotelova tumaenja mašte koji kae kako psiha nema uvid bez fantazme, bez
slike. Objašnjava se i pojam noeîn , a u antikoj tradiciji taj se pojam smatra
sposobnošu „vida“ i to najveom sposobnošu „u-vida“ u one slike na kojima
se temelji svaka mo razlikovanja i tumaenja, jer se kako kae pomou njih
pojavama prenose znaenja. 29
Nous posjeduje „slike“ koje na vanjski svijet
prenose smisao. Slika povezuje pojavu s onim što valja razjasniti, tj. s
ovjekovim potrebama i pitanjima koja mu se nameu. 30
Zanimljivo je kako Bacherald u svojoj knjizi percipira pjesniku sliku. On
kae kako se od itatelja pjesnikih tvorevina trai da sliku ne doivljava kao
puki objekt, nego da pojmi njezinu specifinu stvarnost. 31
Sve se to povezuje sa
fenomenologijom. Fenomenološko istraivanje pjesništva, odnosno promišljanje
ishodišta slike u individualnoj svijesti, bavi se upravo pitanjem kako dogaaj
poput pjesnike slike, moe djelovati na druge i to unato zaprekama zdrava
29
Prema Ernesto Grassi, Mo mašte, Školska knjiga, Zagreb, 1981. g., str. 170.
30 Isto, str. 170.
31 Prema Gaston Bacherald, Poetika prostora, CERES, Zagreb, 2000. g., str. 7.
16
razuma. Bacherald istie René Huygheovu tvrdnju da treba priznati da je
pjesništvo angairanje duše. Moda ovo zvui poprilino patetino jer sama
sintagma „angairanje duše“ otvara druga pitanja. Pitanja postoji li uope duša,
gdje se ona tono nalazi i dr.? No, time se u ovom završnom radu neu baviti.
Ali da pjesništvo je svojevrsno djelovanje duha tj. onog što se javlja u ovjekovu
umu to nije teško dokazati. Dovoljno je ve da se prisjetimo sposobnosti
imaginacije. Upravo se u pjesmama oituju snage koje nisu povezane sa sferama
znanja. 32
Nakraju opet dolazimo do istog zakljuka, a to je kako pjesnika slika
namee problem kreativnosti bia, pritom mislei i na italaca i na pjesnika.
Durand u svojoj knjizi navodi: Imaginarno – to jest skup slika i veza meu
slikama koji tvori mišljeni kapital homo sapiensa – ukazuje nam se kao veliki
temeljni nazivnik pod koji se svrstavaju svi postupci ljudske misl 33
i.
Kakav zapravo mora biti itatelj postmoderne poezije? Na ovo sam
pitanje ve djelomino pokušala odgovoriti, ali u ovom dijelu završnoga rada
nastojat u dati nešto detaljniji odgovor. Smatram kako itatelj postmoderne
poezije mora imati sljedee odlike, a to su prije svega da je netko tko voli
poeziju i isto tako netko tko je spreman na nešto „drugaije“. itatelj
postmoderne poezije mora biti netko tko mašta, netko tko je spreman doivjeti
knjievnu stvarnost na nain na koji to radi sam pjesnik. Ne govorim pritom da
itatelj mora u potpunosti razumijevati pjesnika jer kao što sam ve govorila
smisao u postmodernoj poeziji gubi na vanosti. Bitan je nain na koji itatelj 32
Prema Gaston Bacherald, Poetika prostora, CERES, Zagreb, 2000. g., str. 9.
33 Prema Gilbert Durand, Antropološke strukture imaginarnog, Biblioteka August Cesarec, Zagreb, 1991. g., str.
23.
17
doivljava djelo, a to je uvjetovano i simpatijom koja nastaje izmeu itatelja,
pjesnika i samog knjievnog djela. Upravo je sposobnost imaginacije ono što je
najvanije i ono što omoguuje da uivamo u poeziji. Funkcija nestvarnog tj.
onoga što se raa najdublje u nama i to jedino maštajui, ono je što nas tijekom
itanja moe uznemiriti, razveseliti, rastuiti, opiniti, odvesti nas na potpuno
drugu razinu i dati nam mogunost da ono što se ini posve nelogino doivimo
na vlastiti nain i isto tako da stvorimo vlastite slike. Bacherald u svojoj knjizi
govori kako se imaginacija smatra najveom snagom ljudske prirode, a cilj koji
eli postii u svojoj tautologiji jest da sprijei poistovjeivanje slika s
uspomenama. 34
Moje je mišljenje kako to nije u potpunosti mogue, jer je
ovjek vezan uz svoje uspomene i uz svoju prošlost i esto je vrlo teško u
potpunosti zaboraviti na ve ranije doivljeno. Ali moemo to protumaiti na
drugaiji nain odnosno itatelju poezije pridodati još jednu odliku, a to je da se
valja suprotstaviti automatizmu i biti sposoban prihvatiti, bez obzira na
doivljeno, ono što se pjesmi nudi. Upravo je automatizam taj koji najviše od
svih postavlja zamke. 35
svega spomenutog, mora biti osoba otvorena novom, drugaijem, sklona
maštanju i imaginaciji, voljna prihvatiti apsurd, neloginost i preoznaavanja. U
postmodernoj poeziji se upravo kree od onog subjektivnog, zaboravljajui
pritom na bilo kakva ogranienja. U tome i jest njezino bogatstvo tj. bit. Izrazita
otvorenost i nepodvrgavanje ikakvim normama jest ono što omoguuje pjesniku
tj. itatelju da ga misli povedu u potpuno drugom pravcu i da otvorimo svoj um
maštanju.
Ti si upravo onaj kojega traim. / Bistar i ozaren. Što ja / Ne bih mogao
rei za sebe. / U tebi su neke trave, / U meni je tratina. etelac / Izluuje
34
Prema Gaston Bacherald, Poetika prostora, CERES, Zagreb, 2000. g., str. 21.
35 Isto, str. 22.
18
svoj smisao. / Tamo gdje se spajaju neke rijeke nije uvijek / Sree. Kaem
vam / Napamet ali vjerujem / Ulici koja me progoni / Da vam to kaem. 36
2.3.3. Zaokret kao lirski asocijativni putopis
U pjesmama Stojevi povezuje razliite kulture, jezike, pojmove... Upravo
iz tog razloga, Zaokret u pejzau moemo smatrati lirskim asocijativnim
putopisom:
(…) Taj ovjek upuen / Je u subway kao da je / Orfej iz Guinessa. Da
dri / U ruci pjenu Guineesa. Druga mu je / obgrlila whisky. / Je li to
nacrtao Voltaire / S bezbroj masnih umaka.
(…) Je li / Ovo moda ljudski jezik? Ili Europa / Cjeliva svoju ranu na
podmetau / Za kompjuterskog miša? / Moja maka Lujza skae po
njemu./ U slow-motionu snimam njezin skok. (…) / Onom Bretonu u
ast. 37
Pomou njih nastoji nam na neki nain stvoriti ushit i elju da njegovu poeziju
itamo i dalje. Upravo taj ushit vodi nas u ono imaginarno, u ono što nas tjera
da odreenu zbirku itamo i dalje. Zato je problem uvjerljivosti pjesnike slike
jedno od mjerila dobrog pisanja. Ne kae se uzalud: Dobro izricanje jedan je od
imbenika dobrog ivljenja. 38
Naravno, postoje elementi po kojima je Stojevievo pjesništvo djelomino
avangardno, pa su u njemu prisutni elementi primjerice ekspresionizma ili pak
36
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., 2010. g., str. 145.
37 Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g. , str. 110.
38 Gaston Bacherald, Poetika prostora, CERES, Zagreb, 2000. g., str. 14.
19
nadrealizma. Nikako se nisam mogla udaljiti od pojma automatskog pisanja kao
bitnog elementa nadrealistike knjievne tehnike. 39
Upravo mi to pada napamet
kod asocijacija koje se niu u Zaokretu. Taj svojevrsni diktat podsvijesti
pronalazimo na nekoliko mjesta u zbirci, ali smatram kako su takvi elementi
potpuno irelevantni gledajui tj. uzimajui u obzir cijelu zbirku. I sami znamo da
se u stvaralakom procesu kod nadrealizma mora iskljuiti kontrola svijesti i
zapisivati doslovce sve što pjesniku pada na pamet. Smatram da takva tehnika
nije odriva u potpunosti jer ipak svijest je vana za svakog umjetnika, ali je
zanimljiva ideja koju je nadrealizam kao takav poticao. Elemente nadrealizma
pronalazim recimo u sljedeim stihovima:
Dim, nastavljam, sre med. / Je li on kokoš ili svila? / Vrti mi se u šeeru,/
Vrti mi se u nasadima / Pokraj oka. Okrajak / Je u aju. Jei kao pogled / S
dima 40
Meutim, hrvatska knjievnost kao takva nadrealizam nije poznavala, pa ga
nalazimo samo u tragovima kod pisaca. Takav je sluaj i u Stojevia. Iako u
Hrvatskoj nije bilo naglašeno artikuliranog pokreta koji bi mogao predstavljati
avangardnu knjievnost, rješenja koje je nudila europska avangarda za hrvatsku
knjievnost postala su bitnim i uvelike utjecala na nju. 41
39
Prema Milivoj Solar, Rjenik knjievnog nazivlja, Golden marketing – Tehnika knjiga, Zagreb, 2006. g.
40 Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 23.
41 Prema Aleksandar Flaker, Poetika osporavanja, Školska knjiga, Zagreb, 1982.g., str. 100. i 101.
20
3. Podjela pjesnikih slika
Nakon gore navedenih tvrdnji i na neki nain ponuenih objašnjenja ili
makar pokušaja istoga moemo govoriti o pjesnikoj slici na nain na koji smo
to napravili na samom poetku, a to je podijeliti ju na nekoliko vrsta i to prema
osjetilima kojima pjesnik izraava i „crta“ pjesmu. Pjesniku sliku dijelimo na:
Vizualnu
Auditivnu
Taktilnu
Olfaktivnu
Gustativnu
Za svaku od gore navedenih vrsta pjesnike slike navesti u primjer kao dokaz
na gore navedene tvrdnje, a ujedno i kao pokazatelj pjesnikova umijea
baratanja rijeima do te mjere da nas uspijeva uvjeriti u potpuno suprotno
onomu emu vjerujemo i onomu što se iz prethodnih iskustava i znanja moda
oekivalo. Iako ponavljam, smatram da bi se kod itanja ovakvog tipa poezije
valjalo riješiti automatizma, te sagledati pjesme na maštovit nain tj. prepustiti
se knjievnoj stvarnosti.
Kao primjer vizualne pjesnike slike navodim sljedee stihove:
U istom smo amcu. / Psi i ja. Oni gledaju mene / A ja kuhara u cockpitu.
/ Odvodi ih / Na trnicu pasa u Seongnam. / Tamo e biti izloeni / Ispred
modernih kotlova za kuhanje. 42
Kockicama leda što se puše u / Staklenom zamrzivau. Malo / Otvorenom
da bi se vidjela / Ta crvenobijela agonija jastoga. 43
42
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 26.
21
Dalje navodim auditivnu pjesniku sliku:
U aškama se prepliu / Mladi šišmiši. / Cvrkuu kao sojina pljeva 44
Kotlovi se puše. Napušeni su / Dlakama i mesom koje cvri. 45
Taktilna pjesnika slika vidljiva je u sljedeim stihovima:
Reui njime, tim staklom, / Naša topla koa cvate kao / Rua na
prostirci, kao latice / Na tebi u odsjaju zrcala. 46
Nadalje olfaktivna pjesnika slika vidljiva je u stihovima:
Osjeaj u zadanu prostoru. / Toliko je smiren da / Miriše na smrt i
prašinu 47
I kao primjer gustativne pjesnike slike navodim sljedee stihove:
Kao asti koju dere prošlost. / Lakonske li pošasti, stidi se / Moj kola
pod jezikom. Njegova / je narav nepredvidljiva. 48
Isto tako pronalazimo i sinesteziju, a primjeri tako izgraenih stihova nas doista
ostavljaju bez rijei, kao da nas tjeraju osjetiti i uti isto ono što lirski subjekt
osjea i osluškuje:
Koraci fijuu kroz staklo. / Lagašno, kako oni samo, / Znaju. Krvavo
znaju, / Slušajui glazbu ispod / Mahovine. Koju tek / Okusih malim
zapaanjima. 49
43
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 40.
44 Isto, str. 105.
45 Isto, str. 47.
46 Isto, str. 126.
47 Isto, str. 21.
48 Isto, str. 17.
49 Isto, str. 70.
3.1. Uloga mirkostruktura stila
Ve sam u jednom dijelu ovog završnog rada napomenula kako sve rijei
u modernoj poeziji, rijei misaonog znaenja na neki nain treba smatrati
tropima i one su kao takve neophodne te nam pomau da zadovoljimo stalnu
potrebu za jasnijim predoavanjem. Dotaknuti u se sada njih, ali i drugih
mikrostruktura stila, prema Škreb-Stamaevoj podjeli. Naime smatram kako je
korištenje mikrostruktura stila takoer jedan od elemenata postizanja
uvjerljivosti pjesnike slike jer je rije o posebnom izboru rijei prilikom pisanja
pjesme. Škreb-Stama u svojoj knjizi Uvod u knjievnost navode sljedee, a to je
da govor intelekta, kao i njegov najviši oblik, znanstveni stil, nastoje da se
strogo dri uobiajeni nain izraavanja i da se u njega ne uvode nikakve
novine. Suprotno njemu, tu je individualni afekt koji tei za tim da se probije u
jezik i izrazi neim jedinstvenim i neobinim. Budui da umjetniko djelo, u
ovom sluaju pjesma, daje specifine obavijesti o stvarnosti samim time što
prikazuje odreen model svijeta bez neposredne veze sa stvarnošu koja ga
okruuje, ono je po svojoj prirodi stvaralako i teiti e tome da tu kreativnost
izrazi prije svega svojim jezikom. Upravo e se zato obilato posluiti svim
jezinim mikrostrukturama koje je afektivni govor stvorio. 50
Pjesnika slika je
iznenadni izron jezika na površinu, ona je uvijek pomalo iznad jezika nositelja
znaenja. Stoga doivljavati pjesme znai osjetiti blagodat iskustva pri
izranjanju neeg novog. 51
Nastojat u prikazati na koji nain u Stojevievoj poeziji funkcioniraju
mikrostrukture stila. U Stojevia uoavamo primjerice mikrostrukturu
opozicije:
50
Prema Škreb-Stama, Uvod u knjievnost, Školska knjiga, Zagreb, 1997. g. , str. 233.
51 Gaston Bacherald, Poetika prostora, CERES, Zagreb, 2000. g., str. 14.
23
Pijesak se cijedi u provaliju, / (…) / U snijeno doba. / (…) / Daleko je
daleko, a pustinja blizu. 52
Nekako, grede su još uvijek / Ispod krova, a krov je u grobu. 53
Nadalje pronalazimo mikrostrukturu ponavljanja, pa navodim sljedei
primjer:
Javlja se i mikrostruktura pojaavanja tj. hiperbola:
Trgovac je nekad bio mlai, a ona / Još, još mlaa. (…) 55
Stojevi takoer koristi mikrostrukturu prenesena znaenja, dakle metaforu:
Reui njime, tim staklom, / Naša topla koa cvate kao / Rua na prostirci,
kao latice / Na tebi u odsjaju zrcala. 56
Rabi i personifikaciju:
Magla je ustala s / Travnate postelje. Dignula / Ruke prema pospanim
ljudima 57
Javljaju se iz pisma poznate rijei / Kao pijetlovi. (…) 58
Gdje su oni ostakljeni / Ormari koji nas vjerno / uvaju kao uvjebani
psi. 59
52
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 33.
53 Isto, str. 35.
54 Isto, str. 38.
55 Isto, str. 116.
56 Isto, str. 126.
57 Isto, str. 11.
58 Isto, str. 34.
59 Isto, str. 35.
(…) Vjetrovi su. / Vlani i spašeni. (…) 60
Što sve to kvari ovu prozirnu / Kavu. (…) 61
Još u samo napomenuti kako igra rijeima isto tako vrlo bitan element
Stojevieve poezije. Što zapravo spada u pojam igra rijeima? Tu spada
pjesnikovo pravo da odreenu rije izrazi na poseban nain bilo da tu rije skrati
ili pak proširi, bilo da je unakazi ili pak izvrne. To je znak slobodnog,
originalnog i neoekivanog pjesnikog izraavanja. ak bi se u igru rijeima
mogla ubrojiti i mikrostruktura ponavljanja. Igra rijeima stoji u opreci s dosad
nabrojanim mikrostrukturama iz razloga što ona djeluje tako da uništava
normalnu funkciju jezika. 62
„Oh. Lady, lady look, grobno / mjesto elim“ 63
Bam, bam, bam, deng, deng, / Ding, ding, dong … Blue moon. / Veera je
priloena, please. Ding,/ Dong, dong blue moon… Muuun. 64
60
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 104.
61 Isto, str. 134.
62 Prema Škreb-Stama, Uvod u knjievnost, Školska knjiga, Zagreb, 1997. g., str. 266.
63 Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 118.
64 Isto, str. 75.
4. Fragmenti Stojevieva pjesništva
U nastojanju prouavanja pjesnike slike u poeziji Milorada Stojevia tj. u
njegovoj zbirci Zaokret u pejzau nastojala sam posvetiti panju fragmentima i
pjesnikim slikama koje se u zbirci esto ponavljaju, moemo ih nazvati
temeljnim pjesnikim slikama. Zbirku sam išitala nekoliko puta pišui ovaj
završni rad i nemogue je iskljuiti injenicu kako postoje odreene slike koje se
u Zaokretu u pejzau nekoliko puta spominju te ih pjesnik vrlo vješto kombinira
i uklapa u razliite pjesme. Zato bismo ovu zbirku pjesama mogli podijelit na
nekoliko fragmenata tj. elemenata od kakvih se ova pjesnika zbirka sastoji.
Zbog nedostatka potrebne literature nastojala sam sama išitati koji su to
fragmenti i na kraju sam napravila sljedeu podjelu. U Stojevia pronalazimo
ove fragmente:
(…) Nisam / Hitar na spoznanju, / Ali pustinja Gobi me / Primorava da
stavim / Masku na usta. 65
Svu mutnu vodu rijeke Hahn / Sasuo sam u svoj mali putni up. 66
Izmeu Seongdama i Seoula. Negdje / Kraj stanice Moran, gdje ono /
Sretnoh onog Kineza / koji je veslao na udnom kotau. 67
65
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 89.
66 Isto, str. 107.
67 Isto, str. 20.
26
Sama zbirka esto se kod kritiara smatra lirskim asocijativnim putopisom što
sam više puta spomenula i to upravo zbog pjesnikih slika istoka i njegovih
pejzaa.
Animalistiki
Ormari koji nas vjerno / uvaju kao uvjebani psi. 69
aba spava u pokretu / Koji valja sa strahom 70
Animalistiki motivi zaista su esti u pjesmama i zapravo postoji veliki niz
stihova u kojima su zastupljeni. Navela sam samo nekoliko stihova koji se
odnose na isto.
Ludistini
Bam, bam, bam, deng, deng / Ding, Ding, dong… Blue moon / Veera je
priloena, please. Ding, / Dong, dong blue moon… Muuun. 71
Kad spominjem ludistine fragmente pritom mislim na igre rijeima koje su isto
tako esto zastupljene. Upravo su ovo elementi Stojevieve poezije koji nas
zabavljaju i nasmijavaju, ali to im je u krajnjem sluaju i cilj.
Ironini
Ma, da. To su oblozi / Oko glenja a ne / isti um. Taj je na smetlištu. / O,
tamo je najbolji pas kojeg / Poznajem. 72
Ironija je jedan od naina na koji pjesnik kreira strategiju igre. Ironijsko se esto
vee uz ono humoristino, ali i sarkastino, pa takve elemente esto pronalazimo
68
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 15.
69 Isto, str. 16.
70 Isto, str. 73.
71 Isto, str. 75.
27
u Stojevievoj poeziji iako u Zaokretu u malo manjoj dozi. Ono što pjesnik
izraava kroz ironiju moda je nešto tee uoljivo, ali je znak prevrednovanja
tradicionalnih gledišta na odreenu stvar ili pojavu.
Filozofski
Valja ivjeti u predodbama. / U njihovoj mudrosti 73
Predodba je ono što se nekoliko puta spominje u zbirci i time moda slovi kao
jedan od vanijih pojmova koji u jednu ruku povezuje cijelu zbirku. ivjeti u
predodbama zapravo me asocira na svojevrstan bijeg, bijeg od starog i
dosadnog, bijeg od onoga što se zasniva na logikom. Moda je najbolje napisati
definiciju same predodbe i kako je ona iznesena u Hrvatskom leksikonu.
Naime, definira se na sljedei nain psih. doivljaj kojim se obnavljaju
(reproduciraju) prije percipirani sadraji, ali bez izvanjskih podraaja koji tim
sadrajima odgovaraju; p1: iva pamenja, p2: zamišljaj, pokušaj mentalnog
oblikovanja neega što nije bilo izravno doivljeno. 74
Naime i sama ova
definicija moe se dvostruko protumaiti. Smatram kako Stojevi na neki nain
eli ostaviti novi okus ve proivljenih stvari, a kroz lirski subjekt uvijek
nailazimo na svojevrsne tragove neeg starog obuenog u potpuno novo ruho.
To se dalje da nadovezati na dolje navedeni fragmenat, a to je upravo taj
asocijativni za koji smatram da je jedan od temeljnih i u ovoj zbirci.
Asocijativni
Jezik sna o stvarima / Govori drugaije. To je / Poznata stvar, i ja tu ne /
Mogu mirno napredovati / U prepoznavanju i / Tumaenju injenica. Za /
73
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 11.
74 Hrvatski leksikon (http://hrvatskileksikon.hr.com)
Što eksperimenti nemaju testova / Ili naina da što razotkriju. / ( ajnik u
kui gdje se / Nikada nije pio aj.) 75
Kotlovi se puše. Napušeni su / Dlakama i mesom koje crvi. / Cvri li?
Kao oprobana / Asocijacija. Oh zašto sada nisam / U Odessi, u / Teksasu.
/ Nisam. 76
Stojevi koliko god se ova tvrdnja inila paradoksalnom u Zaokretu nije
semantiki neuhvatljiv, doista moemo pratiti razvoj misli samog pjesnik kroz
lirski subjekt. Iako smisao nije cilj, vrlo zanimljivim se ini to da na momente,
kroz tragove moemo išitati asocijacije koje nam daju sliku neeg starog , ali
dovoljno poznatog da nas odvede u neki novi svijet, gdje promatramo stvari na
pjesnikov neobian nain. To je ono zaudno što nikog ne zauuje. To je odlika
dobrog pisanja. Upravo je asocijacija ono što nam stvara posebne slike i što
potie našu maštu.
Uzevši u obzir gore izdvojene fragmente, a naglašavajui da semantiki
Stojevia u Zaokretu ipak moemo do neke mjere pratiti da se zakljuiti kako se
uvjerljivost temelji i na poznatim pojmovima i stvarima , ali prikazanim na
pjesniku svojstven nain. Kada bi izdvajali ostale fragmente mislim da bi posao
koji radimo bio izrazito dug. U tome je bogatstvo pjesnikova uma i ove zbirke.
A i sam je rekao:
Bogatstvo je naše / Postojano. Ne hlapi. / Sva su sita namirena. Ispod /
Njih doemo kao komadii, / Kao uad za ukras. 77
Dotaknuti u se još jednog bitnog elemenata Stojevieve poezije tj.
konkretno ove zbirke, a to je inojezinost. U zbirci se tako uestalo javljaju
75
Isto, str. 123.
76 Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 47.
77 Isto, str. 69.
29
anglizmi ( lady, whisky, blade runner, please, slow motion…), ak pronalazimo i
pokoji latinizam ( Mare, in signum vere et perpetuae potestatis).
Navodim dalje element koji nas isto tak vraa u stvarnost tj. vraa u
stvarnost moda nije dobar izraz, bolje reeno asocira nas na nekoga, pa je to
razlog trenja nekog logikog povezivanja stvari i traenje razloga spominjanja
poznatih linosti, u potpuno drugaijem kontekstu naravno, ali to nas ne
iznenauje, pa tako Stojevi u svojem Zaokretu spominje: Nikolu Šopa (Tamo /
Se valucka sarkofag s / Kostima Nikole Šopa), Voltaira (Je li to nacrtao Voltaire
/ S bezbroj masnih umaka 78
), Dragutina Tadijanovia (Kako bi pjesmu
vjerojatno / Završio nenadmašni Dragutin Tadijanovi 79
), Walta Disneya (Lutke
su, na sreu, / Zbrisale na film u / Postprodukciji, zamrzle se / S Waltom
Disneyom i ostalima 80
), Bretona
) i dr.
Valja istaknuti još jedan element uvjerljivosti, a to su citati koje Stojevi
navodi na poetku nekoliko pjesama. Pa pronalazimo citat Dragutina
Tadijanovia o prigodi 101. roendana: Došao je, sjeo i gledaju ga te se pitaju
je li to mogue i je li to uistinu on. 83
Takoer je naveden i citat Dalibora
Cvitana (Unutar vani): Vani je unutra na strai. 84
Isto tako pjesnik izdvaja citat
iz Chuyongka, korejske pjesme Hyangka iz razdoblja dinastije Silla: Plešui u
prijestolnici pod mjeseinom / Do kasno u no / Vratio sam se kui i u svom
78
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 32.
79 Isto
30
krevetu / Zatekao etiri noge. / Dvije pripadaju meni. / ije su druge dvije? / Ali,
zašto su moje noge / Odvojene od mene. / Što sada? 85
Posvete koje piše takoer su zanimljiv element njegove poezije, pa tako
moemo kroz ciklus pjesama Maka na sudoperu vidjeti da je ciklus posveen
Lujzi, a kasnije kroz itanje zakljuujemo da se radi o maki Lujzi, dakle o
ivotinji što je vrlo kreativan i zanimljiv pjesnikov in.
Moja maka skae po njemu / U slow-motionu snimam njezin skok 86
4.1. Simultanizam
I na samom kraju još u se dotaknuti termina simultanizam. Naime, rije
je o još jednoj pjesnikoj tehnici. Definira se u knjigama kao pojam izveden iz
futuristike divinacije brzine dogaaja u svakodnevnom ivotu, iz zajednikih
postulata obaju ogranaka kubistikog slikarstva i iz pjesnikog „dramatizma“,
kao lokalne francuske pojave, zasnovane na koncepciji Henri-Martina Barzuna o
istodobnom objavljivanju više tematskih planova (individualnom, kolektivnom i
univerzalnom). 87
Dolazi do ideje da se postigne dojam o simultanoj nazonosti
u novom, sintetikom prostor-vremenu pjesme iz ega proizlaze zaudnost, ali i
hermetizam. Takvu pjesniku tehniku opet djelomino pronalazim i u Stojevia ,
ali kod njega je hermetizam nešto što se javlja prilikom nepoznavanja odreenih
pojmova, a nije problem u nainu pisanja kao takvom. Sam Stojevi spaja
neobine prostore, pojmove, imena, ivotinje, privide, hranu, pia i dr. To nam
još jednom daje do znanja da je rije o postmodernoj poeziji koja ne ovisi o
85
Isto, str. 42. 86
Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010. g., str. 110.
87 Prema Vlatko Palveti, Klju za modernu poeziju, GP DELO, Ljubljana, 1986. g., str. 250.
31
konvencijama i pravilima, ve o pjesnikovom nainu izraavanja i maštovitosti.
Kako bih zakljuila ovaj dio završnog rada navodim sljedeu tvrdnju: Nikako
nije sluajno da je novi pjesniki postupak usporednog redanja znaenjski
potpuno osamostaljenih, u sebe zatvorenih stihova koji – uskupljeni –
sainjavaju otvorene strukture uobiajenih pjesmovnih razmjera neodvojivih od
novog naina doivljavanja pjesnika što putuju svijetom brzim prometalima. 88
Gledam Charliea Parkera kako umire, / Zapravo i ja umirem u njemu,
kako / Ti i poetski topos nalae. Rekosmo tada / Da je to privremeno i
ope. Je, veli i ljubav. 89
88
Isto, str. 252.
89 Milorad Stojevi, Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010.g., str. 157.
32
5. Zakljuak
Što je sve potrebno kako bi pjesnika slika, a time i sama pjesma, bila
uvjerljiva? Doista je teško dati odgovor na ovo pitanje bez obzira na sve gore
reeno. Iz svega proizlazi da je najvaniji element pjesnik tj. pjesnika
sposobnost baratanja rijeima, njegova maštovitost i nain na koji stapa sve
pojmove u jednu pjesmu. Uvjerljivost pjesnike slike itekako je mjerilo dobrog
pisanja. To znai da pjesnik na vrlo poseban i kreativan nain koristi rijei koje
mu slue kao predmeti kojima e itatelju prenijeti barem dio onoga što se krije
duboku u njegovoj mašti. Zato je poezija sama po sebi kontradiktorna jer ne
mora svatko od nas na jednak nain definirati uvjerljivost. Tu dolazimo i do
injenice da nije samo pjesnik taj o kojem ovisi kako e pjesma utjecati na
itatelja, ve da i sama italaka publika ima veliku ulogu. Ne samo da je bitno
voljeti ili makar simpatizirati ovakav tip poezije kako bismo doivjeli tu
uvjerljivost postmoderne poezije, ve je bitan nain na koji itamo i
interpretiramo odreenu pjesmu. Kao što sam ve prije spomenula u razradi
samog završnoga rada Stojeviev Zaokret nemogue je jednoznano
interpretirati i vrlo je teško o njoj govoriti. Subjektivnost i mo mašte u itatelja
ovdje je od presudne uloge. Upravo pjesnikova sklonost slobodnoj pjesnikoj
igri, ali i njegovo pomno biranje rijei i pojmova ono je što bogati ovu poeziju i
ono je zbog ega nas ona svakim novim itanjem potakne da nam misli odlutaju
u daleki Seoul, da se zajedno sa lirskim subjektom nasmijemo smrti, da zajedno
gledamo ovjeka od rie ili se spotaknemo o ljusku jajeta, da zajedno popijemo
martini ili pak whisky, da se zajedno umorimo od svojih doivljaja ili pak da
zajedno lizuckamo sladoled od boba…
33
Kada se na kraju usmjeravamo na samo knjievno djelo vano je još
jednom naglasiti kako se Zaokret u pejzau smatra svojevrsnim lirskim
asocijativnim putopisom kao što sam ve rekla, a jedna od glavnih preokupacija
kojom se lirski subjekt esto bavi, to je predodba. Tako su u zbirci vidljivi
razliiti elementi tj. fragmenti pjesnikova uma. On nam kroz te fragmente koje
sam ja podijelila na nekoliko vrsta i to s obzirom na uestalost korištenja tih
fragmenata u pjesmama. Ti fragmenti temeljeni su na pjesnikim slikama i
naprosto je nemogue izdvojiti sve jer je ova zbirka poezije izuzetno bogata.
Fragmente sam podijelila kao što sam gore navela na animalistike, putopisne,
ludistine, filozofske, asocijativne i ironini. ak sam u literaturi pronašla
informaciju da se radi od tzv. informacijskom preoptereenju iako osobno
smatram da to nije sluaj. Pomno birane rijei pjesnika kroz koje istie svoju
kreativnost i mo mašte kod samog itatelja rezultira vrhunskim pjesnikim
djelom i naravno onome o emu cijelo vrijeme govorimo a to je uvjerljivost.
Vano je još spomenuti inojezinost kao jedan od bitnih elemenata Stojevieve
poezije tj. konkretno ove zbirke, pa nam se tako uestalo javljaju anglizmi, ak
pronalazimo i pokoji latinizam. Isto tako element koji nas na neki nain vraa u
stvarnost jest spominjanje poznatih linosti, u potpuno drugaijem kontekstu
naravno, ali to nas ne iznenauje, pa tako Stojevi u svojem Zaokretu spominje:
Nikolu Šopa, Voltaira, Dragutina Tadijanovia, Walta Disneya, Goethea,
Bretona i dr. Valja istaknuti još jedan element uvjerljivosti, a to su citati koje
Stojevi navodi na poetku nekoliko pjesama ( Cvitan, Tadijanovi). Posvete
koje piše takoer su zanimljiv element njegove poezije, pa tako moemo kroz
ciklus pjesama Maka na sudoperu vidjeti da je ciklus posveen Lujzi, a kasnije
kroz itanje zakljuujemo da se radi o maki Lujzi, dakle o ivotinji što je vrlo
kreativan i zanimljiv pjesnikov in.
34
Na kraju valja rei kako toan odgovor na pitanje o uvjerljivosti nikad
neu dati, pa nisam dala niti kroz ovaj završni rad, rekla bih da je rije iskljuivo
o pokušaju i mom subjektivno mišljenju. Jan Mukarovski rekao je sljedee:
(…) u pesništvu, u kojem preovlauje estetska funkcija, pitanje istinitosti uopšte
nema smisla: manifestacija ovde ni u kom sluaju „ne podrazumeva“ onu
realnost koja ini njenu aktuelnu temu, ve skup svih realnosti, univerzum kao
celinu ili, tanije, itavo ivotno iskustvo autora, ili primaoca 90
. Mene je mašta
ono što mi omoguuje da Stojevievu poeziju itam na nain da me uvijek
iznova oduševi. I ne kae uzalud Grassi kako je mašta ovjekova najviša
spoznajna mo. To je ono što povezuje pjesnika, itatelja i knjievno djelo.
90
Jan Mukarovski, Struktura pesnikog jezika, Beograd, 1970. g., str. 52.
35
6. Saetak
U ovom završnom radu radu trai se odgovor na pitanje što to ini
uvjerljivim pjesništvo Milorada Stojevia. Uzimajui u obzir da se radi o
postmodernom pjesniku, valja temi pristupiti oprezno iz razloga što je tema
sama po sebi paradoksalna. Kao bitna injenica navodi se komunikacija izmeu
pjesnika, italake publike i samog knjievnog djela. Temi sam pristupila i sa
znanstvene tj. teoretske i sa praktine strane, uoavajui kako je vrlo bitan
element ovjekove spoznaje, ali i pjesnikove kreativnosti upravo mašta. Mo
mašte je ono što dozvoljava ljudskom umu da se oslobodi tradicionalnog,
primitivnog, ustaljenog, automatiziranog i da odluta na trenutak u knjievnu
stvarnost. Upravo je knjievna stvarnost ta koju Stojevi vještim odabirom rijei
i korištenjem stilskih figura uspijeva oivjeti. Tu sam odliku navela kao odliku
dobrog pisanja i radi toga Zaokret u pejzau zasluuje da mu se u potpunosti
posvetimo.
mikrostruktura, poezija
Cesarec, Zagreb, 1991.g,
g.
5. Mukarovski,Jan: Struktura pesnikog jezika, ZAVOD ZA UDBENIKE
I NASTAVNA SREDSTVA, Beograd, 1986.g.
6. Pavleti, Vlatko: Klju za modernu poeziju, GP DELO, Ljubljana,
1986.g.
7. Slabinac, Gordana: Sugovor s literarnim avlom, Naklada Ljevak d.o.o.,
Zagreb, 2006.g.
knjiga, Zagreb, 2006.g.
Rijeka, 2001. g.
Lektira:
1. Stojevi, Milorad: Zaokret u pejzau, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2010.g.
Internetska stranica: