UPOTREBA TRENAŽERA I TRENAŽNIH POMAGALA …...njega i ono je dio njih. Malo je stvari usporedivo sa skokom iz aviona. Sličan osjećaj može se postići samo u drugim X-tream sportovima

DRUŠTVENO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU Odjel za izobrazbu trenera pri Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Studij za stjecanje više stručne spreme i stručnog naziva: viši trener – fitness

Andrej Smolek

UPOTREBA TRENAŽERA I TRENAŽNIH POMAGALA U PODUCI VOJNOG I SPORTSKOG PADOBRANSTVA

(diplomski rad)

Mentor:

mr.sc. Darko Katović

Zagreb, rujan 2006.

2

UPOTREBA TRENAŽERA I TRENAŽNIH POMAGALA U

PODUCI VOJNOG I SPORTSKOG PADOBRANSTVA

Sažetak

Naglašavajući nužnost korištenja simulatora i trenažnih pomagala te vidove

njihove implementacije u svrhu oblikovanja trenažnih aktivnosti za potrebe

vrednovanja rezultata i konačne realizacije motoričke aktivnosti u padobranstvu,

ovaj rad sagledava temeljne principe rada uređaja, naprava i pomagala u

obučavanju i usavršavanju znanja i vještina u poduci vojnog i sportskog

padobranstva.

Ključne riječi:

Padobran, simulatori, trenažna pomagala, obuka.

USAGE OF TRAINING SIMULATORS IN A TRAINING

PROCES FOR SPORT AND MILITARY PARACHUTING

Summary

By emphasizing the necessity for the use of simulators and training accessories

and keeping in mind the possibilities of their implementation that are aimed at

reshaping the training activities for the purposes of validating results and

achieving full physical activities in parachuting, these thesis look into the basic

principles of work of equipment and other accessories in training, expending

knowledge and skills in training for military and sport parachuting.

Key words:

Parachute, simulators, training devices, training.

3

SADRŽAJ strana

UVOD..........................................................................................................4

1 UPOTREBA TRENAŽERA I TRENAŽNIH POMAGALA U VOJNOM I SPORTSKOM

PADOBRANSTVU U PROCESU POUČAVANJA...................................................5

2 PADOBRANSTVO..........................................................................................6

2.1 PSIHOLOŠKI ASPEKTI PADOBRANSTVA....................................................9

3 PADOBRAN................................................................................................10

3.1 POVIJEST PADOBRANSTVA....................................................................12

3.2 PODJELA PADOBRANA PREMA NAMJENI.................................................23

3.3 PRINCIP RADA PADOBRANA..................................................................27

3.4 DISCIPLINE U SPORTSKOM I VOJNOM PADOBRANSTVU..........................30

4 KARAKTERISTIKE TIJELA U SLOBODNOM PADU...........................................35

5 VRSTE SKOKOVA U PROCESU POUČAVANJA.................................................42

5.1 TANDEM SKOK – SKOK SA INSTRUKTOROM..........................................42

5.2 ''TANDEM TETHERED BUNDLE TRAINING'' – SKOK SA TERETOM.............44

5.3. ''STATIC LINE'' ILI PRINUDNI SKOK SA STATIČNOM TRAKOM –

''GURTNOM''...............................................................................................45

5.4. ''ACCELERATED FREEFALL'' – ''AFF'' ILI SLOBODNI PAD..........................47

6 TRENAŽERI U PADOBRANSTVU...................................................................48

6.1. MEHANIČKE NAPRAVE U PROCESU POUČAVANJA..................................50

6.1.1. MEHANIČKE NAPRAVE U OBLIKU VISEĆIH SISTEMA VEZA...................51

6.1.2. MEHANIČKE NAPRAVE ZA SAVLADAVANJE RAVNOTEŽNIH STANJA.......52

6.1.3. MODELI I MAKETE ZRAKOPLOVA SA VRATIMA....................................56

6.1.4. PADOBRANSKI TORNJEVI RAZLIČITIH KONSTRUKCIJA I VISINA..........55

7. VERTIKALNI ZRAČNI TUNELI.......................................................................58

7.1. OTVORENI VERTIKALNI ZRAČNI TUNELI..............................................59

7.2. ZATVORENI VERTIKALNI ZRAČNI TUNELI............................................60

8. RAČUNALNO UPRAVLJANI SIMULATORI.......................................................63

8.1. PADOBRANSKI RAČUNALNO UPRAVLJANI SIMULATORI.........................66

ZAKLJUČAK................................................................................................70

LITERATURA I IZVORI................................................................................73

4

UVOD

U grupu simulatora i trenažnih pomagala u vojnom i sportskom padobranstvu

podrazumijevamo razne trenažere, tehničke i elektronske uređaje, naprave,

sprave i pomagala posebno konstruirane za primjenu u pripremi, obučavanju ili

trenažnim aktivnostima s ciljem usvajanja određenih sposobnosti i znanja kako

bi se otkrile, spriječile i izbjegle situacije sa neželjenim posljedicama za učesnika

te aktivnosti. Karakteristika im je da se primjenjuju kao specijalno konstruirani

trenažeri.

Osnovna podjela ovih uređaja, naprava i pomagala ukazuje na činjenicu da

postoji bazični kriterij koji utječe na korisnika posrednim djelovanjem. Jedan od

kriterija je korisnikovo opterećenje na način da se oponašaju tj. simuliraju

fizikalne pojave kao što su gravitacija, otpor zraka, dinamički udari i sl., a drugi

da ga zaštiti od izvanrednih događaja kao što su otkazi, neispravno

funkcioniranje opreme, utjecaj vremenskih prilika ili kvar letjelice i dr. Prednost

trenažera se može povezivati i sa lokalitetima za provedbu trenažnih ciljeva.

Cilj ovog rada je sagledavanje temeljnih principa rada uređaja, naprava i

pomagala koje imaju veliku ulogu u obučavanju, zadržavanju stečenih

sposobnosti i vještina te usavršavanju istih uz korištenje specifičnih lokaliteta za

provedbu trenažnog procesa uz kriterije ekonomičnosti i efikasnosti.

Rad je namijenjen pružanju informacija vezanih za trenažere koji su trenutno

aktualni u svijetu te njihov smjer razvoja. Želja da se praktično upotrebe

spoznaje iz ovog teorijskog rada i da se na taj način unaprijedi obuka i trening

dodatna je vodilja u realizaciji istog.

5

1. UPOTREBA TRENAŽERA I TRENAŽNIH POMAGALA U VOJNOM I

SPORTSKOM PADOBRANSTVU U PROCESU POUČAVANJA

Metode koje se danas koriste za podučavanje polaznika padobranskih škola i

padobranaca koji žele usavršiti svoja znanja i vještine koriste različite načine

ostvarivanja kvalitetnih treninga. Padobranstvo kao specifična disciplina je u

današnje vrijeme zaista sigurna aktivnost. Današnja tehnologija treninga

omogućava korištenje širokog spektra pomagala, naprava, konstrukcija i

uređaja koji na jedinstven i prilično realan način dočaravaju stvarne uvijete u

današnjem padobranstvu.

Znanstvene metode koje proučavaju psihološke aspekte ove discipline ukazuju

na nužnost provedbe velikog broja ponavljanja kako bi se usvojile pojedine

radnje i postupci do razine automatizma u sigurnosti i psihološkoj stabilnosti.

Temeljne spoznaje u tehnologiji trenažnih procesa danas naglašavaju nužnost

ispunjavanja nekoliko kriterija kako bi se kvalitetno proveo svrsishodan proces

obučavanja koji bi kroz smanjenje ili odsutnost nezgoda pokazao opravdanost i

nužnost upotrebe posebnog pristupa u procesu obučavanja ili uvježbavanja.

Studije koje opisuju određene naprave i pomagala daju potrebnu potporu u

nastojanju da sigurnost bude imperativ za nastavak razvoja trenažnih metoda

koje pokazuju najbolje rezultate.

Prikupljajući materijale za ovaj rad, autor se suočio sa neočekivanim

problemom. Najveći ograničavajući faktor je svakako nedostatak adekvatne

literature koja se bavi padobranstvom kao specifičnom disciplinom. Mali broj

knjiga i priručnika je starijeg datuma i u nekim segmentima gotovo

neupotrebljiva kao izvor aktualnih tema. Uzimajući u obzir broj aeroklubova u

hrvatskoj, povijesti padobranstva na ovim prostorima, broju civilnih i službenih

vojnih i policijskih padobranaca, instruktora, učitelja, reprezentativaca i dakako,

na kraju i tradiciji padobranstva na ovim prostorima nužan je određeni pomak

da se taj nedostatak ispravi.

6

Oslanjajući se na aktualne izvore iz strane literature zapaženo je kako velik broj

knjiga, priručnika, časopisa i internetskih stranica dolazi iz SAD-a, što ne čudi

jer jedna od najjačih krovnih nacionalnih padobranskih neprofitnih udruga ima

više od 34.000 skakača i okuplja oko 300 padobranskih klubova i centara koji su

službeno članovi ''USPA-e'' – United States Parachute Association.

Važnost pračenja aktualnosti i novih spoznaja osobito vezanih za sigurnost i

prevenciju izvanrednih događaja u padobranstvu zahtjeva neprestano

usavršavanje svih učesnika u ovome sportu. Kako bi se nametnuo taj

minimum, u svim zemljama gdje postoji padobranstvo kao sportska disciplina,

zahtjeva se određeni standard koji nameće sigurnost kao primarni cilj.

Metode koje se provode u školama ne mogu se regulirati do te mjere da se

nametnu određeni standardi ili redoslijedi po kojima se mora provesti određeni

program. Svaka škola ima svoje ustaljene i provjerene metode kojima postižu

najbolje rezultate sukladno opremi i resursima i u kojima je u konačnici

isključena svaka mogućnost neželjenih slučajeva.

2. PADOBRANSTVO

''Upozorenje: padobranstvo je visokorizična aktivnost koja može uzrokovati ili

rezultirati ozbiljnim ozljedama ili smrću.'' Ova rečenica je najčešći opis

padobranstva koja se može naći na gotovo svim dijelovima opreme koji se

koriste u ovoj aktivnosti. Što ljude tjera da i dalje sudjeluju u ovoj neprirodnoj

pojavi?

Padobranstvo je vrsta profesionalne, sportske i rekreativne aktivnosti koja

uključuje posjedovanje određenih sposobnosti i znanja učesnika uz neophodnu

upotrebu padobrana kao osnovnog pomagala za praktično izvođenje cijelog

procesa aktivnosti od napuštanja zrakoplova do prizemljenja.

7

Padobranstvo se razvilo iz teorijskih pretpostavki kao aktivnost koja bi ublažila

posljedice na ljudsko tijelo uslijed pada sa određene visine.

Današnja popularnost padobranstva je neusporediva sa nekadašnjim

pojmovima ove aktivnosti, a razlog tome je sigurnost i neodoljiva potreba za

ponavljanjem doživljenog iskustva iz skoka u skok. (slika 1.)

Slika 1. Padobranstvo se razvilo iz teorijskih pretpostavki, ali danas ono ima jednu drugu dimenziju kao sportska i rekreativna aktivnost najšire populacije ljudi. (Skydive empuriabrava, 2006.)

''Padobranstvo je posebna disciplina. Neki kažu sport. Ali to nije samo sport.

Istina, ljudi se natječu, osvajaju medalje i titule, teže uspjehu. No oni ne

treniraju padobranstvo. Oni ga žive. Osjećaju ga djelićem svoga bića. Dio su

njega i ono je dio njih. Malo je stvari usporedivo sa skokom iz aviona. Sličan

osjećaj može se postići samo u drugim X-tream sportovima. Mnogi govore kako

je to samo izazivanje sudbine ili pak, pokušaj da se nekome nešto dokaže.

Nijedan pravi padobranac, onaj kojemu je padobranstvo život, ne bi se s time

složio.

8

Ljudi naprosto nisu navikli na nesputanost, život u kojem se ne zaustavlja pred

preprekama, nepostojanje fizičkih ograničenja, straha ili nervoze.. A radi se

samo o osjećaju izvanredne slobode, posvemašnje opuštenosti, osjećaju da ste

dio prirode.

Padobranstvo nije samo stvar života i smrti... to je nešto mnogo važnije od

toga.'' Skakanje mijenja sve; način življenja, nazore, prioritete. Baveći se ovim

sportom počinjete osjećati veće poštovanje prema zraku, zrakoplovstvu,

vremenu, prirodi. Na sve gledate drugim očima. Više niste zatvoreni u sivilu

gradskih nebodera, užurbanost prometnica, anonimnosti ljudi koji hodaju oko

vas i gledaju praznim pogledom pred sebe ili dolje, na cestu sivu poput njihovih

misli. Upirete pogled prema gore i počinjete primjećivati bezbroj stvari koje

nikad prije niste - plavetnilo i prozirnost neba, smjer i snagu vjetra, miris zraka.

Očaraju vas oblaci, termika, ptice u letu. Dane više ne dijelite na lijepe i ružne,

kišovite, već na čarobne, pogodne za skakanje i bijedne. Postanete svjesni

snage prirode i koliko ste maleni spram nje. Unatoč tome puni ste nekog toplog,

novopronađenog samopouzdanja.

Upijate sve boje, mirise i zvukove oko sebe. Trzate se na svaki zvuk aviona jer

vam trenutno pred očima bljesne slika vas u zraku. Osjećate se ispunjeno,

sretno, neograničeno.''Uistinu, bez pravilne pripreme i ispravne opreme ovaj

sport lako može postati smrtonosan. U svojim ranim fazama često je to i bio.

No, kao što je letenje postalo sigurnije, nova i usavršena oprema te nadzor

stručnjaka isključuju gotovo sve veće opasnosti''. (Muharemović, 2006.)

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, zakonom o sportu, članak 1,

opće odredbe, (1997.) uređuje se da padobranstvo kao suvremeni sport ima

značajke da kao djelatnost kojom se svima uz određene kriterije omogućuje

zadovoljavanje potreba za kretanjem i igrom, razvojem sposobnosti, osobina i

sportskih znanja, sportsko izražavanje i stvaralaštvo, očuvanje i unapređivanje

psihofizičkih sposobnosti i postizanje sportskih rezultata na svim razinama

natjecanja.

9

Padobranstvo kao sport i s odgovarajućim sustavom treninga i natjecanja pruža

mogućnost zadovoljenja velikog broja bioloških motiva i psihogenih potreba i

mogućnost potvrde osobnih stvaralačkih potencijala. Kao što navodi mlada

nastavnica padobranstva Ina Muharemović u svom maturalnom radu, sport je

ispunjen događajima koji sportašima ili rekreativcima omogućuju da kroz

vlastitu aktivnost i uloženi napor dožive uspjeh odnosno samoaktualizaciju.

2.1 PSIHOLOŠKI ASPEKTI PADOBRANSTVA

Općenito sport kao, sportska aktivnost koja utječe na fizičku i psihosocijalnu

rehabilitaciju pojedinca nadasve potiče razne vrste i oblike komunikacije.

Bavljenje sportom osigurava podizanje kvalitete življenja što je temelj

mentalnog i tjelesnog zdravlja, a dokazano je da jača čovjekove kapacitete za

suočavanje sa stresnim doživljajima i traumatskim iskustvima.

Najčešće barijere za većinu polaznika u padobranskim školama su psihološke

prirode. Padobranstvo za čovjeka nije prirodna pojava i reakcija tijela na

promjenu stanja i položaja rezultira paničnim reakcijama i nekontroliranim

strahom. Suočavanje polaznika sa novim situacijama uzrokuje ''senzorno

preopterećenje'' što uzrokuje amneziju i zbunjenost kod prvih skokova. Ljudski

mozak ima izvanredne mogućnosti obrade velikog broja podataka u određenim

okolnostima. Ako se iskustva ponavljaju brzina procesuiranja senzornih

podražaja se odvijaju bez emocionalnih reakcija. Iskustvo učitelja padobranstva

su od neprocjenjive vrijednosti kada svojim nastojanjima u poduci pokušavaju

stresne situacije dovesti na najmanju moguću razinu. Najbolja metoda za

prevenciju nekontroliranih psiholoških momenata je upoznavanje sa svim

mogućim segmentima stresnih situacija, ukazivanje na pojave koje su prirodno

stresne i na koji način ih prepoznati i prevladati.

10

Bruce Ogilvie, profesor psihologije koji je na San Jose State University u SAD-u

1973. godine proveo je istraživanje na 293 sportaša koji se bave rizičnim

sportovima, uključujući padobrance, vozače utrka i akrobatske pilote, a služeći

se testovima i intervjuima. Zaključio je kako su ljudi spremni na rizik orijentirani

prema uspjehu, vrlo druželjubivi i otvoreni, natprosječni su u apstraktnim

sposobnostima i superiorni po inteligenciji u odnosu na ostalu populaciju. On

drži kako su ti sportaši rijetko nepromišljeni u svojim postupcima, već je njihovo

prihvaćanje rizika hladno i proračunato.

Procjenjuje kako 6% onih koji se bave rizičnim sportovima to čini iz bijesa ili

dubokog osjećaja inferiornosti ili kako bi se dokazali. Ostalih 94% su

emocionalno posve stabilni. (Bradley C., 1995-1997)

3. PADOBRAN

Kao najvažnije i osnovno pomagalo u padobranstvu je svakako padobran. U

osvrtu gotovo svake statistike izvanrednih događaja i nesretnih slučajeva

vezanoj za padobranstvo može se naći posebna cjelina koja govori o

''otkazima''¹ glavnog ili pomoćnog padobrana, a u nekim slučajevima nažalost i

oba. Nema ništa osnovnije u padobranstvu od usporavanja tijela padobranom

prilikom slobodnog pada sa određene visine. Dobro poznavanje opreme,

principa njezinog rada, karakteristika i performansi je od presudne važnosti za

svakog učesnika ove aktivnosti.

Padobran je posebno konstruirana naprava koja služi za usporavanje kretanja

određenog objekta kroz Zemljinu atmosferu, koristeći gustoću i otpor zračne

mase sukladno fizikalnim zakonitostima.

¹ ''Otkaz'' – izvanredna situacija vezana za funkcioniranje padobrana ili njegovog pojedinog djela koji svojim zastojem, oštećenjem ili nepravilnim funkcioniranjem direktno utječe na pravilno funkcioniranje padobrana kao cjeline što direktno ugrožava sigurnost skakača. Otkaz padobrana može biti totalni ili djelomični.

11

Riječ ili naziv naprave – padobran, je složenica hrvatskih riječi; padati i braniti,

tj. obrana od pada, kao i opće prihvaćena složenica sa engleskog govornog

područja – ''parachute'' koja svoje porijeklo ima iz francuskog jezika; para –

zaštiti, obraniti, spriječiti i chute – padati.

Poznato je da predmet koji pada sa velike visine uslijed gravitacijskog

privlačenja zemlje ubrzava do određene brzine, te zbog utjecaja otpora zraka

zadržava konstantnu brzinu do kontakta sa zemljom. Velika površina padobrana

pruža otpor prolazeći kroz zrak kao zračna kočnica, kontrolirajući brzinu

propadanja osobe ili predmeta omogućavajući mu sigurno prizemljenje.

''U padobranstvu svaki padobranac nosi dva padobrana - glavni i rezervni.

Rezervni padobran se koristi u slučaju neispravnosti ili otkaza glavnog.''

Osnovni dijelovi padobrana su: sistem veza sa spremnikom (rancem) za glavnu

i rezervnu kupolu sa mehanizmom za pokretanje procesa otvaranja glavne

kupole, slobodni krajevi sa konopcima, glavna kupola padobrana i rezervna

kupola padobrana. Sistem veza sa rancem za glavnu i rezervnu kupolu sa

mehanizmom za pokretanje procesa otvaranja glavne kupole (ručica sa iglom ili

pilot padobrančić) sadrži i mehanizme za odbacivanje glavne kupole u slučaju

otkaza (ručica ili jastučić najčešće crvene boje) uz popularnu inovaciju sa

vezom pomoću tri prstena, uređaj za automatsko otvaranje rezervnog

padobrana u slučaju odbacivanja glavog padobrana i konopcima za upravljanje.

Kupola padobrana može biti okrugla tj. polukružna i sadržavati od 10 do 30

polja spojenih u karakterističnu polukružnu cjelinu ili četvrtasta te imati 5,7 ili 9

komora, ovisno o tome za što je namijenjena. Glavni padobran u sportskom

padobranstvu u današnje vrijeme najčešće četvrtastog oblika, tipa ''krilo''.

12

Rezervni može biti i okrugli, ali zadnjih godina je najčešće četvrtasti kao i glavni

padobran (takav oblik omogućava mnogo veću upravljivost i horizontalni

progres, pa se može reći da je padobran tipa ''krilo'' zapravo letjelica uzimajući

u obzir karakteristike koje posjeduje. Oba padobrana smještena su na leđima u

spremniku (rancu) koji se na padobranca vežu sistemima veza.'' (slike 2.)

Slike 2. Jedan od modela današnjih modernih padobrana u rancu sa sistemom veza za potrebe sporta i rekreacije. (Rigging innovations, 2006.)

3.1 POVIJEST PADOBRANSTVA

Svaka djelatnost ima svoje povijesne korijene. Od toga nije izuzeto ni

padobranstvo. Čovjek je veoma rano postao svjestan svoje okoline i spoznajom

kako ima mogućnost i moć utjecati i mijenjati stvari oko sebe. Iako nisu bile

otkrivene sve zakonitosti kao fizikalne i stoga mjerljive veličine, prirodne pojave

kao konstanta nisu obeshrabrile inovatore da se posluže nekima od njih.

Zakonitosti koje su izdigle pojedince iz okvira civilizacija u razvoju višestruko su

utjecale i nadahnule istraživače i inovatore da shvaćanjem načela prirode

pokušaju pomaknuti granice ljudskog tijela.

13

Neosporno je da mitske priče imaju uporište u stvarnim događajima koje su

kroničari tog vremena prepričavali i naravno radi zanimljivosti dodavali danas

nama nevjerojatne detalje. Priča o Atenjanima Ikaru i Dedalu koji su za

današnje pojmove nezamislivom tehnikom pokušali napustiti Kretu prikazana je

jedna od najvećih želja čovjeka – let.

Prema elektroničkom izvoru naklada-ljevak (2006) , nastavna tema koja govori

o životu i kulturi starih grka opisuje jedan takav događaj.

''Dedal iz Atene koji je bio najveći umjetnik svoga vremena, graditelj, kipar i

kamenorezac je sebi i svom sinu Ikaru napravio krila od ptičjih pera koja je

slijepio voskom kako bi mogli pobjeći s Krete. Dedal je upozorio sina:

“Leti uvijek, dragi sine srednjim putem, jer ako se odviše nisko spustiš, mogu ti

krila dotaći morsku vodu, napiti se vlage i povući te u dubinu valova; ako li se

previsoko uspneš može ti perje doći preblizu sunčanim zrakama i najednom se

zapaliti. Leti između vode i sunca slijedeći u zraku samo moju stazu.” Međutim

Ikar nije poslušao Dedalov savjet, približio se suncu koje je otopilo vosak i

srušio se u more i utopio se. Dedal se sklonio na otoku Siciliji gdje je do svoje

smrti podučavao umjetnike.''

Današnje spoznaje o utjecaju fizikalnih zakonitosti na masu tijela i potrebnoj

energiji za njegovo održavanje u zraku ne govore u prilog ovoj prići. Ali je

dakako pokrenula jedan drugi segment u ljudskoj psihi – upornost. I danas smo

svjedoci nastojanjima naših suvremenika da raznim izumima produže vrijeme

zadržavanja u zraku prkoseći silama koje im ne idu u prilog.

Prve padobrane ili naprave koje su namjenom prethodile današnjim

padobranima spominje se u zapisima iz 1100. godine koji potiču iz Kine.

Naprave koje su više bile nalik na današnje kišobrane nego na naprave za

usporavanje slobodnog pada koristili su kinezi za zabavu skačući sa litica.

14

Izum padobrana mnogi pripisuju talijanskom slikaru, arhitektu, izumitelju,

glazbeniku, kiparu, pripovjedaču, matematičaru i inženjeru Leonardu da Vinciu

koji je u više od 6,000 zapisa opisao teme vezane za anatomiju, botaniku,

kartografiju, geologiju, matematiku, aeronautiku, optiku, mehaniku,

astronomiju, hidrauliku, akustiku, niskogradnju, tehniku proizvodnje oružja,

planiranje gradova i dr. Jedan od njegovih najznačajnijih izuma je i padobran.

Leonardov originalni opis iz 1495. godine nalazi se u ''Il Codice Atlantico di

Leonardo da Vinci nella biblioteca Ambrosiana di Milano, Editore Milano Hopeli''

1894 – 1904. (slika 3.)

U svojim zabilješkama, da Vinci naglašava da sa platnom oblika piramide,

simetričnim oblikom dužine i visine naprave oko 12 jardi ili približno 7 metara i

20 centimetara, ako se drži čvrsto otvorenim, ''ognuno si potrá gettare da

qualsiasi altezza senza alcun riscio'' što u slobodnom prijevodu znači; ''svatko

može skočiti bez obzira na visinu i to bez ikakva rizika''.

U to vrijeme se koristila firentinska mjera za dužinu – ''braccio'' ili ''jard'' koja je

iznosila oko 60 cm, što ne treba miješati sa današnjim jardom koji iznosi u

metričkom sustavu 0,91m. (Pickrell J., 2006)

Slika 3. Skica iz Leonardovog originalnog opisa naprave iz 1495. (Artcyclopedia, 2006.)

15

Sačuvani zapisi sadrže crteže vezane za proučavanje mehaničkog leta, koji su

napravljeni po nekim pokazateljima između 1483. i 1486. godine. Na gornjem

dijelu ''folia'' je dio koji govori o principu ''aerodinamičnog reciprociteta'', što je

prvi put da se spominje ta pojava, a ispod je i crtež projekta kako da se napravi

padobran pored kojeg je sljedeći citat; ''Se un uomo ha un padiglione di

pannolino intasato che sia di 12 braccia per faccia e alto 12, potrá gittarsi d'ogni

grande altezza senza dano di sé'' ili u prijevodu; ''ako je čovjek opremljen

platnom koje je obrađeno u tvornici na taj način da se popune sve rupice u

njemu – sa duljinom od 12 jardi, što je približno 7 metara i 20 centimetara, na

svakoj strani i visine 12 jardi, može skočiti sa bilo bilo koje visine, bez opasnosti

da će povrijediti''.

Nikada nije utvrđeno dali je Leonardo da Vinci izradio takvu konstrukciju i

pokušao izvesti skok sa istom. U bliskoj povijesti, Britanski padobranac Adrian

Nicholas uspio je dokazati 2000. godine da naprava koju je zamislio da Vinci

zaista i mogla služiti kao padobran. Izradio je repliku piramidalnog padobrana

sa materijalima i alatima koji su bili dostupni u Italiji u 15. stoljeću.

Izrađena rekonstrukcija je podignuta pomoću balona na 3000 metara sa koje je

skočio bez problema u zraku ali sumnjajući u sposobnosti naprave pri

prizemljenju ipak je koristio moderni rezervni padobran. (slika 4.) (Pickrell J.,

2006.)

16

Slika 4. Britanski padobranac Adrian Nicholas za vrijeme spuštanja padobranom Leonardo da Vincia 2000. godine. (Adriannicholas, 2006.)

Mnogi drugi izumitelji nadogradili su ideju o usporavanju slobodnog pada

mehaničkom napravom.

Hrvatski predstavnik renesanse, polihistor, izumitelj, pisac i leksikograf Faust

Vrančić 1595. godine tiskao je u Veneciji danas iznimno djelo ''Machinae novae''

(Novi strojevi) u kojem se nalazi 49 skica i projekata s prikazom 56 tehničkih

izuma, projekata i konstrukcija (mostovi, iskorištavanje vodotokova kao

pogonskog sredstva, "homo volans" ili leteći čovjek...), koji su iznimnom

crtačkom vještinom izvedeni u bakropisima velikog formata. Crteže slijedi

stotinjak stranica teksta (u prvom izdanju na latinskom i talijanskom, a u

novijim izdanjima i prevedeno na španjolski, njemački i francuski jezik). U tom

se osobitom djelu pokazuje sva širina njegovih znanja i renesansnih interesa.

Kuriozitet je da je s jednim od svojih izuma, padobranom u vlastitoj izradi, kao

mladić skakao s mletačkog tornja ''Campanilea'' u Veneciji 1617. godine.

1785. J.P.Blanchard je izumio meki padobran (bez čvrstog okvira).

1785. godine francuski balonist i izumitelj Jean Pierre Blanchard, spustio je psa

u korpi iz balona sa padobranom bez rigidnog okvira. Taj padobran je bio

izrađen od svile i mogao se smotati u klupko.

17

Prva osoba koja se spustila sa padobranom bio je francuski izumitelj André

Garnerin. On je skočio 22. listopada 1797. godine iz balona na topli zrak sa

visine od 8000 stopa ili 2450 metara. (slika 5.)

Slika 5. Prvi nacrti padobrana francuskog izumitelja Andréa Garnerina posjeduju obilježja današnjih padobrana. (Spartacus schoolnet, 2006.)

1804. Lelandes, francuski astronom, svom padobranu dodaje ventilacijske

otvore i time eliminira ljuljanje.

1808. Jordaki Kuparento radi prvi skok zbog spašavanja kada se njegov balon

zapalio nad Varšavom.

1887. Tom Baldwin u Americi koristi prvi sistem veza (do tada su se ljudi

spuštali u košarama).

Prvi padobranski ranac, način pravilnog slaganja i izbacivanja koji se koristi i

danas, izmislili su 1890. godine, Paul Letteman i Katchen Paulus.

1911. Talijan Joseph Pino dizajnira pilot padobrančić

18

Iako u današnjoj ukupnoj populaciji skakača još uvijek ima samo oko 20 posto

žena, amerikanka Georgia Thompson (Tiny) Broadwick svoju padobransku

karijeru od 1100 skokova započela je 1908. skokom iz balona, bila je prva žena

koja je 1913. skočila iz aviona, i prva žena koja je napravila skok iz hidroaviona.

1914. izvodi prvi skok sa slobodnim padom u povijesti padobranstva. (sama

otvara padobran izvlačeći gurtnu koja ga osigurava) (slika 6.)

Slika 6. Georgia Thompson (Tiny) Broadwick je prva žena koja je 1913. skočila iz aviona. (Ah.dcr.state, 2006.)

Tijekom prvog svjetskog rata padobran je predstavljen kao sredstvo za

spašavanje posada balona za motrenje, izviđanje i navođenje topničkih

formacija. Baloni za izviđanje punjeni vodikom bili su laka meta za neprijateljske

zrakoplove, a njihova zapaljivost je bila otežavajući faktor za brzo napuštanje

uslijed direktnih pogodaka zrakoplovnih strojnica. Da bi izbjegli te visokorizične

situacije, nakon otkrivanja neprijateljskih zrakoplova koristili bi padobrane za

brzo napuštanje balona.

Za to vrijeme posebne posade na zemlji bi pokušale ispuhati i spustiti balone

prije nailaska neprijateljskih letjelica.

19

Za razliku od posada balona zrakoplovstvo tog vremena vjerovalo je u

spašavanje na način da pilot upravlja letjelicom do prizemljenja unatoč

oštećenjima na zrakoplovu. Zrakoplovstva nekih zemalja iz tog vremena

inzistirala su na zabrani upotrebe padobrana, jer su smatrali da bi piloti

nepotrebno napuštali skupe zrakoplove i kod malih oštećenja. To je donosilo

velike gubitke školovanih pilota što je moralo rezultirati uvođenjem padobrana u

zrakoplovstvo.

Prvo spašavanje vojnog zrakoplovca zabilježeno je tek 1922. godine, u SAD-u.

izveo ga je pilot za testiranje zrakoplova i letjelica, poručnik Harolda H. Harrisa.

Prvo skakanje padobranom sa slobodnim padom izvedeno je 1925. godine.

(Parachute History, 2001.-2003.)

1926. James Clark izvodi prvi skok s kamerom.

1928. šest vojnika skače iz bombardera nad Texasom i na mjestu doskoka

postavljaju strojnicu. Ovo je bila prva demonstracija upotrebe vojnih

padobranaca. (slika 7.)

Slika 7. Važnost padobranstva kao brzi i efektni način transporta kopnenih snaga je veoma rano uočeno u većini vojski svijeta i uvelike pomoglo u razvoju padobranstva. (63 padobranska, 2006.)

20

1930. Rusija organizira prvi padobranski skup na sportskom festivalu. Amateri

se natječu tko će prizemljiti bliže meti.

1933. Rusi organiziraju prvi masovni skok - 62 padobranca skaču iz 3

bombardera.

1934. Floyd Smith objavljuje članak opisujući tehnike slobodnog pada. Američka

služba eksperimentira s bacanjem vatrogasaca na mjesta šumskih požara.

Amerikanac V.Herman postavlja visinski rekord skokom sa 7000m u Sovjetskom

Savezu.

1936. pukovnik Wateau predlaže da FAI (Federation Aeronautiqe Internationale

= Međunarodni Zrakoplovni Savez) prihvati padobranstvo kao sport.

1941. Nijemci izvode padobranski desant sa 14.000 vojnih padobranaca. U SAD-

u Arthur H.Starnes izvodi skok u rekordnom slobodnom padu od 95.000m,

pažljivo nadziran od strane liječnika, dokazuje da čovjek može preživjeti

dugotrajne padove s velikih visina.

1948. Leo "Birdman" Valentin razvija položaj "žabe" u slobodnom padu, a nešto

kasnije i metodu upotrebe nogu i ruku kako bi se izvršili zaokreti i salta u zraku.

Te godine FAI prihvaća padobranstvo kao sport. (slika 8.)

21

Slika 8. 1948. godine Leo "Birdman" Valentin razvija horizontalni položaj u slobodnom padu ili popularno nazvan položaj "žabe". (Tele2, 2005.)

Od samih početaka do danas usavršavaju se tehnike slobodnog pada, formiraju

se prve šestorke (1964), osmorke (1965), desetorke (1967), postavlja se

svjetski rekord, najprije u zvijezdi od 31 padobranca (SAD 1974), zatim 32

(1975), 72 (1983), 100 i 120 (1986), 126 (Belgija, 1987), 144 (SAD 1988), 297

(Rusija 1996).

Postavljaju se i ruše visinski rekordi. U bivšoj Jugoslaviji, na Bledu se 1951.

organizira prvo Svjetsko Padobransko Prvenstvo. Na svjetskom prvenstvu 1956.

u Moskvi uvode se figure. (Padobranski klub - Krila Kvarnera, 2006.)

Prva masovna upotreba padobrana u vojne svrhe doživjela je svoj vrhunac u

vrijeme poslije I svjetskog rata od strane velikih vojnih sila. Početkom II

svjetskog rata prilikom njemačke invazije na Norvešku, male padobranske

postrojbe ubačene su zračnim putem kako bi osigurale važne strateške pravce

za napredovanje vlastitih kopnenih snaga.

22

Mnogi vojni analitičari prognozirali su nestanak masovnih padobranskih

infiltracija na uže područje bojišnice što je uglavnom i približno točna procjena,

ali događaji u zadnjih desetak godina dokazuju suprotno i naglašavaju važnost

padobrana kao jednog od važnijih sredstava za prebacivanje ljudi i opreme.

2001. godine tijekom operacije ''Enduring Freedom'' u Afganistanu, ''75th

Ranger Regiment’’ izvršila je padobranski desant u zračnu luku u Kandaharu u

toku noči, što je bilo presudno za osiguranje šireg područja i dolazak glavnine

snaga i opskrbe u grad. To je bila prva borbena operacija u ratu protiv

vladajućeg režima u Afganistanu. Na isti način provedena je i operacija u

zapadnom Iraku 2003. godine nazvana ''Operation Iraqi Freedom'' od strane

''3rd Ranger Battalion'' kod zauzimanja prostora aerodroma za logističku

potporu i dolazak glavnih snaga na to područje.

Takve uspješne vojne operacije osigurale su budućnost upotrebe padobrana u

vojnoj doktrini i taktici do današnjih dana i na modernim bojišnicama. Gotovo

nema zemlje koja u svojim vojskama nema padobranske postrojbe veće ili

manje formacije. Nagla ekspanzija industrije i tehnologije vezane za tu granu do

danas bilježe rekordne prihode. (slika 9.)

Slika 9. Masovni padobranski desanti na uže područje bojišnice još uvijek imaju taktičku važnost u modernim sukobima uz koje su vezani i glavni resursi takvih snaga. Gotovo nema zemlje koja u svojim vojskama nema padobranske postrojbe veće ili manje formacije za potrebe brze infiltracije. Obučavanje padobranaca ima tradicionalni karakter kao vrhunac osposobljenosti desantnog pješaštva. (Baseops, 2006.)

23

3.2 PODJELA PADOBRANA PREMA NAMJENI

Padobrani kao mehanizmi i naprave koji se koriste u današnje vrijeme su

relativno jednostavno i financijski prihvatljivo rješenje, njihova osnovna

namjena je služiti kao pomoć pri vertikalnom i horizontalnom usporavanju

kretanja raznih objekata, letjelica, predmeta i ljudi.

Sukladno tome padobrani se dijele na;

� sportske padobrane – popularizacija padobranstva je uvjetovala sve veći

dio populacije koja se bavi ovom vrstom aktivnosti iz koje proizlaze i

profesionalci koji kroz natjecanja i promocije određenih sponzora zarađuju za

život.

� rekreativni padobrani – veliki dio industrije danas ostvaruje velike

prihode popularizacijom padobranstva u segmentima rekreacije i sporta.

Komercijalizacija padobranstva u turizmu nije iznimka uzimajući u obzir nekoliko

disciplina koje nemaju potrebu iziskivati određena predznanja i posebne

tečajeve za savladavanje složenijih prinudnih postupaka. U tom segmentu su

najpopularniji ''tandem'' skokovi i ''Parasailing''

� vojni padobrani za masovne desante – najčešće su to padobrani okruglih

kupola koji posjeduju sposobnost nošenja i određene količine tereta.

Jednostavne su konstrukcije i pouzdanosti, a koriste se na malim visinama.

� vojni padobrani za prelete i infiltraciju – početkom sedamdesetih godina

oformljene su male pokretne diverzantske skupine koje su opremljene

padobranima tada revolucionarne konstrukcije ''ram-air'' krilima za prelete. Od

tada se mijenja taktika i doktrina ratovanja i razvoj tehnologije i proizvodnje

takvih resursa.

� padobrani za spašavanje pilota i posada zrakoplova – skupa obuka i

školovanje pilota riješena je na način da svaki pilot ima osiguran sustav za

napuštanje letjelice i sigurno spuštanje na zemlju pomoću padobrana.

24

� teretni ili padobrani za spuštanje tereta civilne i vojne namjene – najbrže

i najjeftinije transportiranje opreme, sredstava ili najčešće humanitarne pomoći

u izolirana područja, rješavala su se na način da se spuste teretnim

padobranima iz zraka. (slike 10. i 11.)

Slika 10. Nacrt konstrukcije padobrana iz 1956. godine namijenjenih za spuštanje tereta. (Aerostar, 2006.)

Slika 11. Najbrže i najjeftinije transportiranje opreme, sredstava ili najčešće humanitarne pomoći u izolirana područja. (Aerostar, 2006.)

25

� padobrani za horizontalno usporavanje vozila i letjelica ili kočioni

padobrani – kao relativno primitivni mehanizmi, danas se koriste na

najmodernijim letjelicama u svijetu kao što su ''Spaceshuttle'', posebno

konstruiranoj letjelici za svemirske misije američke agencije za istraživanje

aeronautike i svemirskih tehnologija ili na najsuvremenijem borbenom

zrakoplovu današnjice An F-117 ''Nighthawk'' koji je gotovo nevidljiv za sve

vrste današnje radarske opreme.

� specijalni padobrani u znanosti i tehnologiji – upotreba raznih letjelica i

sondi za potrebe meteorologije, snimanja iz zraka, istraživanje svemira i drugo,

pokrenulo je razvoj velikog broja projekata za tu namjenu.

� eksperimentalni padobrani – u novije vrijeme razvojem računalne

tehnologije sve više se razvijaju neobična rješenja kao što su ''Heli-Chute'' ili

autorotacioni ''ram-air'' padobran koji po tvrdnjama proizvođača ima izvanredne

karakteristike i nosivost. (slika 12.). Padobrani za preciznu dostavu tereta

vođeni preko satelita, izrađeni od nekoliko segmenata upravljive kupole tipa

''krilo'' i okrugle kupole za vertikalno spuštanje. Jednokratni padobrani od

plastike. ''BALLUTE'' posebna kombinacija balona i padobrana za usporavanje

predmeta iz nadzvučne brzine (najčešće avionskih bombi modernih vojnih

zrakoplova),

Slika 12. ''Heli-Chute'' ili autorotacioni ''ram-air'' eksperimentalni padobran. (Atairaerospace, 2006.)

26

eksperimentalni padobrani za vertikalno spuštanje zrakoplova uslijed nezgode ili

poznati kao ''BRS aircraft parachute recovery system''. Prvi uspješan slučaj

aktiviranja padobranskog ''BRS'' sustava zabilježen je u SAD-u 2002. godine

kada je pilot zbog otkaza upravljivosti avionom aktivirao padobran i uspješno se

prizemljio bez ikakvih štetnih posljedica po avion i njegovo zdravlje. Trvrtka

''Cirrus'' jedna od najpoznatijih svjetskih proizvođača lakih zrakoplova koja

godinama ugrađuje ''BRS'' sustav na svoje poznate zrakoplove SR20 i SR22.

Iako poznati po svojim tehnološkim inovacijama SR20/22 posjeduju

karakteristiku koja ih izdvaja od svih ostalih zrakoplova - posjeduju ''CAPS Cirrus

Airframe Parachute System'' – (Cirusov ugradbeni padobranski sustav) koji u

slučaju izvanredne potrebe osigurava sigurno prizemljenje zrakoplova. (slika

13.) Zanimljivo je i to da ugrađuju i takozvani zrakoplovni air-bag u pojasevima

za vezanje ili ''AmSafe Aviation™ airbag seatbelt''. (Cirrus Aviation, 2006.)

Slika 13. Eksperimentalni padobrani za vertikalno spuštanje zrakoplova uslijed nezgode ili poznati kao ''BRS aircraft parachute recovery system'' revolucionarna inovacija za male zrakoplove. (Cirrusdesign, 2006.)

27

� specijalni padobrani sa sustavom za upravljanje preko satelita ili GPS

sustava za precizno spuštanje tereta. Ista opcija se koristi za precizno

selektivno bombardiranje i uništavanje utvrđenih objekata u urbanim zonama i

drugim nepristupačnim područjima. (slika 14.)

Slika 14. Padobrani sa sustavom za upravljanje za precizno spuštanje tereta. (Atairaerospace, 2006.)

3.3 PRINCIP RADA PADOBRANA

Princip na kojem funkcionira padobran je uvjetovan isključivo fizikalnim

zakonitostima zemljine atmosfere i gravitacije te materijala i konstrukcijskih

rješenja kod izrade padobranskih kupola. Najvažnija komponenta i stoga ima

najveću važnost za samo funkcioniranje padobrana kao sredstva za usporavanje

kretanja predmeta je gustoća i otpor zraka.

Zrak kao medij tj. mješavina plinova koji se mogu stlačiti pružaju određeni

otpor na predmete i objekte koji se kroz njega kreću. Što je otpor predmeta

veći, potrebna je veća energija da pokreće taj isti predmet kroz zrak. Te

varijable su temeljno načelo koje padobran čine jedinstvenim rješenjem.

28

U ovom slučaju sila za pokretanje predmeta je gravitacija, a otpor pruža

posebna konstrukcija kupole padobrana koja umanjuje djelovanje određene

količine sile koju generira gravitacija.

Otpor zraka, takozvani ''Cx'' faktor je vrlo složena pojava i prije svega ovisi o

obliku predmeta. Problem kod prolaska predmeta kroz zrak predstavlja

vrtloženje zraka tj. opstrujavanje, stoga je činjenica da strujanje nije

pravocrtno, što ukazuje na to da se povećavanjem vrtloženja zraka povećava i

otpor zraka. (slika 15. i 16.)

Slika 15. Računalni prikaz (simulacija) vrtloženja i razlike pritiska zraka na gornjem čeonom dijelu komora krila u letu. (Mtu-net, 2006.) Za slobodni pad predmeta uzimamo čimbenike od kojih su najvažniji masa tijela

ili objekta koji pada, ubrzanje, gravitacija, koeficijent trenja i brzina.

To su varijable koje imaju utjecaj na tijelo ili objekt prije otvaranja padobranske

kupole. Aktiviranjem padobrana te relacije se mijenjaju. (slika 17.)

Pretpostavimo da je prilikom slobodnog para otpor zraka proporcionalan kvadratu brzine. Tada prema drugom Newtonovom zakonu vrijedi;

ma = mg - kv²

29

pri čemu je m masa tijela koje pada, a ubrzanje, g gravitacija, k koeficijent

trenja i v brzina. (Slapničar I. 2001-2006)

Slika 16. Računalni prikaz koji prikazuje kupolu u režimu kočenja (karakteristično formiranje stražnjih dijelova kupole padobrana na koji su vezani upravljački konopci) (Mtu-net, 2006.)

Slika 17. Sila gravitacije i konstrukcija padobrana uz vrtloženje zraka kroz spojene komore unutar ćelija uvjetuje stabilni let i izvanrednu upravljivost ''ram-air'' tipa padobrana, koji je poput krila aviona što omogućuje veću horizontalnu putanju. (Guscabana,2006.)

30

3.4. DISCIPLINE U SPORTSKOM I VOJNOM PADOBRANSTVU

Nepobitna činjenica vezana za padobrane je njihova osnovna namjena - služiti

kao pomoć pri vertikalnom i horizontalnom usporavanju kretanja raznih

objekata, letjelica, predmeta i ljudi. Sve vrste namjenskih padobrana gotovo su

jedinstveni i usko specijalizirani za točno određene namjene, za što su i

razvijani. Sportski i rekreativni padobrani imaju jednostavne funkcije –

zadovoljenje potrebe za bavljenje rekreacijom i sportom.

Razvojem suvremenog padobranstva razvijane su rekreativne iz čega su

proizašle sportske discipline. Paralelno sa ''civilnim'' disciplinama veliki utjecaj

na padobranstvo imale su i vojne tehnike i vrste skokova prvenstveno

namijenjene za izvođenje raznih vrsta vojnih najčešće specijalnih ili posebnih

operacija.

Od samih početaka razvoja padobrana i padobranstva, evolucija u razvoju

tehnika skoka, opreme i inovacijskih rješenja na istoj, dostupnost sporta te

njegova sigurnost sve je više približavala padobranstvo svima koji su to željeli.

Poštujući zakonitosti od lakšeg ka težem, od poznatog ka nepoznatome, jednom

kada se savladaju osnove padobranstva izazov je pokušati savladati neku

dodatnu aktivnost za vrijeme slobodnog pada. Sve složenije situacije donose

nove izazove za zaljubljenike ovog sporta iz čega su potekle i ideje o vrstama

disciplina u sportskom padobranstvu.

Danas su usvojene brojne discipline u kojima postoje i službena takmičenja. Od

tih su najpoznatija:

� ''Accuracy landing'' – precizno prizemljenje što je moguće bliže cilju

� ''BASE jumping'' – skraćenica ''BASE'' doslovno opisuje disciplinu –

''buildings, antennas, bridges and cliffs'' ili zgrade, antene, mostovi,

zemlja tj. visoke stijene, litice i dr. Početak discipline se bilježi krajem

sedamdesetih godina kada su padobranci počeli skakati sa stijene u

31

nacionalnom parku ''Yosemite'' u SAD-u, sa vrha ''El Capitan'' visine od

3000 foot-a'' ili približno 915 metara. Disciplina je zabranjena u mnogim

zemljama pa se izvodi gotovo u ilegalnim uvjetima.

� ''Blade running'' – vrsta slaloma prije prizemljenja, obično između

zastavica ili određenih prepreka na vodi ili snijegu.

� ''Big-ways'' – velike formacije padobranaca.

� ''Canopy formations'' ili ''canopy relative work'' ili jednostavno skraćeno

''CRW'' – let velike formacije padobranaca sa otvorenim kupolama koji se

međusobno povezuju u određene oblike. Najpoznatije su dvije kategorije

''CRW-a'', ''Vertical formations'' ili okomite formacije gdje se padobranci

povezuju na sredini kupole i ''Off-set formations'' ili formacija kod koje se

padobranci povezuju na krajevima kupola svojih padobrana (

najpoznatije formacije su dijamant, kutija, stepenice i dr.)

� ''Formation skydiving'' ili ''relative work'' ili skraćeno ''RW'' - formacije

padobranaca za vrijeme slobodnog pada. Disciplina poznata od početka

70. godina, razlikuju se dvije vrste discipline; rekreativna i takmičarska

formacija. (slika 18.)

� ''Canopy piloting'' ili ''swooping'' - vješto i precizno upravljanje kupolom

pri prizemljenju. (slika 19.)

Slika 18. ''Formation skydiving'' ili ''relative work'' ili skraćeno ''RW''(Usma, 2006.)

32

� ''Freefall cinematography'' – snimanje raznim medijima prilikom

slobodnog pada ili za vrijeme leta kupolom.

� ''Freefall style'' – ili ''slobodni stil'', izvođenje slobodnih figura prilikom

slobodnog pada.

� ''Freeflying'' – neobična disciplina popularizirana sredinom 80. godina,

karakteristično je da padobranci propadaju u neobičnim položajima,

najčešće glavom prema zemlji ili u ''stojećem'' položaju.

� ''Freestyle skydiving'' – sportska disciplina u kojoj jedan od članova tima

izvodi ''akrobatski'' program a drugi snima kamerom za potrebe sudačkog

žirija.

� ''Para-ski'' – disciplina koju su popularizirali švicarci 1960. godine, kao

jedan od načina spašavanja unesrećenih na način da se padobranom

dođe do mjesta nezgode i izvrši evakuacija na skijama.

� ''Skysurfing'' – slobodni pad sa posebno pripremljenom daskom koja je

pričvršćena za noge skakača pomoću koje se izvode akrobacije, također

je natjecateljska disciplina u kojoj učestvuju dva skakača; ''border'' i

snimatelj.

� ''Wingsuit flying'' – disciplina u kojoj se koristi specijalno izrađeno odijelo

za veći horizontalni progres za vrijeme slobodnog pada. Pomoću odjela je

moguće usporiti pad do 65 - 70 km/h u korist horizontalnog leta.

� ''Speed skydiving'' – postizanje ekstremnih brzina propadanjem u

aerodinamičnom položaju, najčešće glavom prema zemlji. Posebno

izrađena odijela i idealan položaj tijela pomažu padobrancu da postigne

brzine veće od 300 mph ili 480 km/h.

33

Slika 19. Canopy piloting'' ili ''swooping'' - vješto i precizno upravljanje kupolom pri prizemljenju. (Bigairsportz, 2006.)

Stručnjaci koji su razvijali vojno padobranstvo i oni koji to još uvijek čine

smatraju da nužnost jednostavne i sustavne obuke padobranaca uvelike donosi

sigurnost i pouzdanost da se zadaća provede s najmanjim mogućim gubicima

ljudi i opreme. Principi koji su primjenjivani u sukobima u kojima su uključeni

padobranci s početka stoljeća primjenjuju se i danas, ali uz daleko složenije

sustave transporta. Nije rijetkost da upravo vojnici sudjeluju na civilnim

takmičenjima i da se civilne discipline sve više koriste u vojne svrhe. Danas je

poznato da posebna grana padobranstva čini sami vrh elitizma desantnog

pješaštva i vrhunac u obučavanju pješačkih postrojbi svijeta. U vojsci se danas

najčešće koriste sljedeće discipline;

� ''HALO/HAHO'' je akronim za ''High Altitude - Low Opening'' ili ''velika

visina – nisko otvaranje'' i ''High Altitude - High Opening'' ili ''velika visina

– visoko otvaranje''. HALO tehnika se primjenjuje za izbjegavanje

radarskih zračenja prilikom infiltracije letjelice iznad ''najčešće''

nedozvoljenog teritorija. Obično su to visine od 30.000 feet ili 9.000 –

10.000 metara. Za tu vrstu skokova je potrebna posebna obuka

padobranca, adekvatna priprema skakača i opreme (koristi se inhalacija

34

kisika prije polijetanja, za vrijeme leta i nakon napuštanja zrakoplova,

utopljavanje posebnom odjećom jer je na tim visinama veoma često

niska temperatura, do minus 40 º C), koriste se spremnici sa kisikom u

kompletu opreme radi razrijeđenog zraka i naravno letjelica koja može

relativno brzo postići tu visinu. (slika 20.) Slobodni pad kod takvih

skokova traje u prosjeku oko 2 do 2,40 minuta. HAHO tehnika se koristi

za prelete manjih grupa padobranaca sa opremom na duže distance.

Visine su kao kod HALO tehnika, ali je dužina horizontalnog leta i do 50

kilometara prije prizemljenja. Koriste se krila velike površine radi nošenja

dodatnog tereta i boljeg uzgona za vrijeme leta. Između ostalog se

koriste GPS ili ''Global Positioning System'', sustav za navigaciju, ''Night

vision gogles'' naočale za noćno osmatranje i ostala pomagala za let

noću.

Slika 20. Specifičnost ''HALO/HAHO'' skokova je posebni režim pripreme koje uključuju inhalaciju kisika da bi se izbjegla ''hipoksija'' ili sniženi parcijalni tlak kisika u tkivu/stanici tj. nedostatak kisika u tkivima zbog smanjenog zasićenja zraka kisikom. Najosjetljivije na hipoksiju je moždano tkivo pa se hipoksija očituje zbunjenošću, dezorijentacijom i bizarnim ponašanjem. Produžena hipoksija vodi u anoksiju ili stanje potpunog nedostatka kisika u stanici. (Baseops, 2006.)

35

� Desantni skok ili prinudni skok, popularno nazvan skok pomoću ''gurtne''.

Izvodi se sa malih visina, iz zrakoplova male brzine, a velikog kapaciteta

za prijevoz padobranaca sa opremom i naoružanjem. Da bi se izbjegla

izloženost velikog broja padobranaca neprijateljskoj vatri i jakom vjetru

za vrijeme spuštanja, visina skoka je 800 – 200 metara. Nakon odvoja od

letjelice, padobran se aktivira pomoću statične trake – ''gurtne'', formira

se kupola, padobranac ''odbacuje'' teret vezan za sistem veza i sprema

se za prizemljenje. U ovu tehniku skoka ulazi i ''Treejumping'' – skok na

drveće, tj. kroz krošnje drveća, uobičajena neomiljena procedura kod

desantnog pješaštva kod infiltracije u šumskim predjelima, koriste je i

''smokejumpers'' ili posebni pripadnici vatrogasnih postrojbi koji

lokaliziraju velike požare u SAD-u.

4. KARAKTERISTIKE TIJELA U SLOBODNOM PADU

Djelovanje sile na neko tijelo uzrokuje, između ostalog i promjenu ili stanje

gibanja. Tada kažemo da je djelovanje sile dinamičko. Pod utjecajem stalne sile

tijelo dobiva stalnu akceleraciju koja ima smjer te sile, a iznos joj ovisi o iznosu

sile i masi tijela.

Ako na tijelo djelujemo različitim iznosima sila, akceleracija koju to tijelo dobiva

razmjerna je iznosu sile tj. može se utvrditi da je akceleracija razmjerna sili koja

djeluje na to tijelo. To znači da, što je veća sila na tijelo, ono dobiva veću

akceleraciju.

Slobodni pad pod utjecajem Zemljine sile teže je dobar primjer gibanja tijela

stalnom akceleracijom, jer ona osigurava stalnu silu na tijelo tokom cijelog

gibanja. Zbog te stalne sile tijelo dobiva stalnu akceleraciju. Slobodni pad je

jednodimenzionalno gibanje, jer nema gibanja u smjeru X-osi, već samo u

smjeru Y-osi. (slika 21.)

36

Kod slobodnog pada tijelo nema početnu brzinu, pa se zato i gibanje zove

slobodni pad. Kako nema gibanja u smjeru X-osi, a također nema niti početne

brzine, gibanje svodimo samo na Y-koordinatu.

Slika 21. Osnovni stabilni položaj tijela padobranca kod slobodnog pada u dvije od tri moguće osi. (Works P., Works J.,1988.)

Prema temeljnoj jednadžbi gibanja, tijelo se u slobodnom padu giba jednoliko

ubrzano stalnom (konstantnom) akceleracijom usmjerenom prema središtu

Zemlje. U tom slučaju se javlja pojava koja se naziva ubrzanje sile teže.

Kada govorimo o slobodnom padu gotovo je nemoguće ne spomenuti Newtona,

koji je osnivač dinamike koja omogućuje određivanje gibanja tijela na osnovi

sila, koje na to tijelo djeluju.

Newton je prvi uveo pojam sile te je kao temelj svoje dinamike u djelu

''Philosophiae Naturalis Principia Mathematica'' postavio 3 aksioma koja još

znamo pod skupnim nazivom Newtonovi zakoni. Usko vezano za padobranstvo

mogu se koristiti prva dva. Zakon inercije postavio je Galileo Galilei 1638.

godine, a govori kako svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog

gibanja po pravcu, dok ga neka vanjska sila ne prisili da to stanje promijeni.

37

U padobranstvu se to konkretno odnosi na gravitacijske sile zemlje i inercijske

sile koje djeluju na tijelo padobranca određeno vrijeme nakon napuštanja

zrakoplova. Vrijednost inercijskih sila pada, a proporcionalno raste sila

gravitacije. Prilikom aktiviranja procesa otvaranja padobrana do izražaja dolazi

drugi Newtonov zakon koji govori kako je promjena gibanja proporcionalna sili,

koja djeluje i odvija se u smjeru djelovanja te sile. U ovome aksiomu Newton

uvodi i pojam mase kao mjere tromosti tijela, kojom se ono opire promjeni

gibanja. Ovaj zakon se očituje kroz dinamičke sile koje se javljaju uslijed

procesa otvaranja padobrana.

Tijelo ima tendenciju zadržati smjer kretanja pod utjecajem gravitacije, ali otpor

koji pruža padobran izaziva reaktivne sile koje se opiru gravitaciji i tu se očituje

pojam mase tijela.

Slika 22. Težište tijela padobranca u stabilnom položaju prilikom slobodnog pada. (Works P., Works J., 1988.)

Ubrzanje sile teže ne ovisi o masi tijela, ako još i zanemarimo otpor zraka, tada

sva tijela bez obzira na masu i oblik padaju istom brzinom, tj. udare u podlogu

istom maksimalnom brzinom.

38

U knjizi Berić, Z., (1974) autor navodi: ''…slobodni pad usko je vezan uz fizički

pojam sile teže, definirane kao rezultante privlačne sile zemlje (tj. općeg

privlačenja masa) i centrifugalne sile koja nastaje zbog Zemljine rotacije. Ta sila

djeluje na sva tijela, bila ona na kopnu, u vodi ili zraku – dakle i na

padobranca…'', (slika 22.) Berić spominje i još jednu zanimljivu pojavu ''…u

zrakopraznom prostoru (vakumu) to bi ubrzanje raslo u nedogled, ali postoji

zrak koji posjeduje volumen, težinu i gustoću, pa prema tome pruža i određeni

otpor prema tijelu koje pada. Otpor je protuteža sili teže i povećava se s

porastom brzine, iz fizike se točno zna da otpor, u numeričkom smislu, raste

kvadratom brzine.

Iz sukoba tih dviju sila proizlazi, kao rezultanta, kritična brzina padanja, i to u

trenutku kad se uspostavi ravnoteža, kad dođe do izjednačenja spomenutih

sila.''

U pojašnjenju pojava koje se javljaju u padobranstvu Zatko Berić iznosi primjer;

''…ako iskačemo iz letjelice s visine od 1000 metara, a pod pretpostavkom da je

pad stabilan, kritična ili konstantna brzina nastupiti će između 11 i 12 sekunde.

Kod skokova s većih visina ova se bitka između sile teže i otpora zraka

produžava, zbog rjeđeg zraka brzina praktički nastupa tek poslije 15. sekunde

slobodnog pada…''

Stabilnost padanja

''Hoće li u slobodnom padu let padobranca biti miran i stabilan, ovisi

prvenstveno o položaju i simetriji tijela. Veoma je važno uspostaviti ravnotežu.

Ravnoteža može imati tri stanja:

- stabilno

- labilno

- indiferentno

39

U sva tri slučaja radi se o posebnom međusobnom odnosu težišta i objesišta

tijela.

a) Stabilna ravnoteža nastaje kad se težište nalazi ispod objesišta (slika 23.)

b) Labilna ravnoteža nastaje kad se težište nađe iznad objesišta (slika24.)

c) Indiferentna ravnoteža nastaje kad se i težište i objesište nađu u istoj

točci

Slika 23. Primjer stabilne ravnoteže (gornja točka označava objesište, a donja točka težište tijela padobranca) (Works P., Works J., 1988.)

Slika 24. Primjer labilne ravnoteže (gornja točka označava težište, a donja točka objesište tijela padobranca) (Works P., Works J., 1988.)

U padobranstvu je najvažnije postići stanje stabilne ravnoteže. Da bi je

padobranac u slobodnom padu postigao, tijelu treba dati odgovarajući oblik.

40

Taj oblik će osigurati udobnost i mogućnost upravljanja tijelom u zraku, a i

simetriju koja je bitna za proces aktiviranja padobrana. Ako je položaj savršen,

vrtloženje zraka će biti idealno oko tijela padobranca pa postoji mogućnost da

inicijalni ili pilot padobrančić dođe u područje ''zasjenjenja'' ako se na taj način

pokreče proces otvaranja glavne kupole.

Skakač prosječne težine od oko 90 kilograma zajedno sa opremom postiže u

popularno nazvanoj ''žabi''¹ (slika 25.) brzinu od oko 45 metara u sekundi. Pri

toj brzini na tijelo skakača djeluje snažan otpor zraka i vrlo se lako može

dogoditi da ta zračna struja poremeti pravilan položaj ruku i nogu, a time i

stabilnost tijela. Takve situacije je moguće izbjeći odgovarajućim pripremama

na zemlji, upotrebom trenažera kao što je vertikalni zračni tunel.

¹ Položaj tijela skakača popularno nazvan ''žaba'' karakterizira raširene ruke pod utjecajem strujanja zraka koje su iznad ravnine očiju, noge su u prirodnoj fleksiji također pod utjecajem strujanja zraka, prsa i kukovi u blagom lordoznom luku. Položaj je horizontalan na površinu zemlje. Pomicanjem ruku, nogu i tijela mijenja se tok opstrujavanja zraka čime se stvaraju aerodinamične sile potrebne za izvođenje kontroliranih manevara u slobodnom padu. Koeficijent otpora zraka za ovaj stil je 0,30. (kaplja kao ideal aerodinamike je 0,15) Nakon napuštanja letjelice u položaju ''žabe'' tijelo postiže konstantnu brzinu nakon 12 sekundi.

Slika 25. 1948. godine Leo "Birdman" Valentin razvija horizontalni položaj u slobodnom padu ili popularno nazvan položaj "žabe". Karakteristični horizontalni položaj tijela skakača u slobodnom padu osigurava stabilno i kontrolirano propadanje. (Bodyflight, 2006.)

41

U knjizi Berić, Z., (1974) autor navodi: ''važno je zapamtiti pravilo koje vrijedi za

sva tijela u slobodnom padu: što je veća inercija tijela (a ona ovisi o položaju i

brzini pada) – veća je njegova stabilnost i obrnuto.

Sile koje djeluju na tijelo padobranca u slobodnom padu su;

- čeoni otpor (otpor zraka)

- sila teže (gravitacija) (slika 26.)

Slika 26. Primjer stabilne ravnoteže sa utjecajima čeonog otpora i sile teže (čeoni otpor – donje strelice, sile teže – gornje strelice) (Works P., Works J.,1988.)

Sile koje djeluju na tijelo padobranca su neizostavni dio cjeline koje uvjetuju

gibanja po osnovnoj osi – prema središtu zemlje. Padobranac može također

utjecati i na ostale osi koje su zastupljene u manjim omjerima i nemaju

konstantnu ili progresivnu vrijednost kao gravitacija. U tim osima je moguće

izvoditi horizontalne i vertikalne okrete, a osi se karakteriziraju se kao okomita

ili čeona, uzdužna ili horizontalna i poprečna ili bočna os.

Potreba za pravilnim zauzimanjem položaja u slobodnom padu usko je vezana

za sigurnost skakača prilikom početka procesa otvaranja padobrana.

42

Najčešće nezgode tijekom otvaranja padobrana kod nekontroliranih okreta i

nesimetriji tijela su uzrokovale upetljavanje u konopce ili slobodne krajeve

padobrana. Stoga je nužnost upotrebe trenažera i trenažnih pomagala u

procesu podučavanja iznimno važan segment da bi se izbjegle situacije s

neželjenim posljedicama.

5. VRSTE SKOKOVA U PROCESU POUČAVANJA

U fazama u koje se uključuje praktično izvođenje padobranskog skoka postoji

nekoliko načina za savladavanje osnovnih i naprednih tehnika padobranstva.

Kada se utvrdi da su svi teorijski elementi usvojeni i zadovoljeni, slijedi

praktično izvođenje vježbi na trenažerima i trenažnim pomagalima. Kada učitelj

ili instruktor utvrdi dovoljnu razinu usvojenih elemenata na toj razini, pristupa

se završnoj fazi poučavanja. Završna faza je sami početak usavršavanja

motoričkih stereotipa gibanja, te idealan način situacijske pripreme padobranca.

Izbor tehnike je u skladu sa razinom znanja i obučenosti skakača. U procesu

poučavanja se najčešće koriste sljedeći načini poučavanja;

5.1. TANDEM SKOK – SKOK SA INSTRUKTOROM

Tandem skokovi su u nekim padobranskim školama sam početak poučavanja ili

čak i uvjet za nastavak poduke polaznika. Početak upotrebe tandem padobrana

kao posebno konstruiranih kupola za veći teret tj. za dvije osobe je relativno

mlada disciplina koja je početkom osamdesetih godina bila eksperimentalni

program.

Sredinom 2001. godine ''FAA'' – Federal Aviation Administration, savezno

ministarstvo zrakoplovstva SAD–a kao krovna i najrazvijenija organizacija,

prepoznala je ovu disciplinu kao regularni dio padobranstva. (slika 27.)

43

Tandem je najnoviji i najsigurniji način za izvođenje prvog skoka. Skok sa

instruktorom daje dodatnu sigurnost što je danas ovom načinu poučavanja

osiguralo najpopularniji oblik padobranske poduke u svijetu.

Prednosti tandema su: kratka priprema za skok na zemlji (traje oko 15 - 40

minuta), osigurava se nadzor, kontrola i potpora instruktora za vrijeme

slobodnog pada, komunikacija između učenika i instruktora u realnom vremenu

(nakon otvaranja kupole), moguće je dopustiti i korigirati okrete učenika,

gledanje u visinomjer za vrijeme slobodnog pada, upravljanje padobranom

nakon otvaranja glavne kupole od strane učenika i dr.

Tandem skokovi se najčešće izvode sa visine između 8.000– 14.000,00 feet-a ili

2500 – 4500 metara, što traje od 20 – 40 sekundi. Karakteristično je da se

nakon odvoja iz zrakoplova koristi ''Drogue chute'' ili mali padobran koji

instruktor ispušta da bi postigao konstantnu brzinu i dodatnu stabilnost.

Pomoću tog padobrana brzina tandema se zadržava na približnih 120 mph ili

oko 190 km/h. Kada se ne bi koristio ''Drogue chute'' brzina bi dostigla

vrijednosti na oko 180 mph ili 290 km/h što bi negativno djelovalo na učenika i

poduku, a otvaranje glavne kupole je neugodno.

Let i upravljanje kupolom traje oko 3 – 5 minuta što je idealna prilika da učenik

pokuša sam upravljati padobranom uz instruktorov nadzor. (The United States

Parachute Association, 2003.)

44

Slika 27. Tandem skokovi su u nekim padobranskim školama sam početak obučavanja ili čak i uvjet za nastavak obučavanja polaznika. (Uspa, 2003.)

5.2. ''TANDEM TETHERED BUNDLE TRAINING'' – SKOK SA TERETOM

Tandem skokovi su prepoznati kao idealno sredstvo za infiltraciju ljudi

opremljenim posebnim padobranima za skok sa većom količinom tereta za

logističke potrebe malih postrojbi. Iste sustave koriste ''smokejumper

firefighters'' – profesionalni vatrogasci koji padobranom dolaze na požarište.

Obuka zahtjeva dokazane padobrance sa iskustvom i visokim stupnjem

univerzalnosti i prilagodljivosti na situacije za vrijeme slobodnog pada.

Važnost tih karakteristika je što teret težine do 200kg vezan na glavne sisteme

veza u takvim zadaćama ima posebnu taktičku važnost te je neuspjeh isključen.

Na istom principu funkcionira i ''Static Line Drogue Fall'' skok koji nije posebno

kategoriziran, a razlikuje se po tome što statična traka ili ''gurtna'' preuzima

ulogu za aktiviranje malog padobrana za postizanje konstantne brzine i

stabilnosti. Zanimljivo je da ovu metodu koriste profesionalni vatrogasci –

padobranci koji upotrebom padobrana dolaze na požarište i donose opremu

koja im je potreban za lokaliziranje požara. (slika 28.) (Complete Parachute

Solutions, 2003.-2004.)

45

Slika 28. Posebni padobrani i sistemi veza za skok sa velikom količinom tereta (na slici 200kg) su najzanimljiviji vatrogascima i vojsci. (Strongparachutes, 2006.)

5.3. ''STATIC LINE'' ILI PRINUDNI SKOK SA STATIČNOM TRAKOM –

''GURTNOM''

Metoda pokretanja procesa otvaranja padobrana pomoću statične trake ili

popularno nazvane ''gurtne'' je najstarija metoda u padobranstvu. Razvoj i

upotreba je potekla iz vojnog padobranstva koje je i u ovom segmentu zaslužno

za popularizaciju ove vrste skokova. Od samih početaka razvoja padobranstva

kao sredstva za ubacivanje velikog broja vojnika, opreme i namirnica na

bojišnicu, koristi se do danas kao jedan od osnovnih oblika poučavanja učenika.

Najčešće se izvodi sa malih visina, od 1000 do 600 metara, a u vojne svrhe od

800 – 200 metara u borbenim uvjetima. (slika 29.) Civilne škole su usvojile ovu

tehniku kao primarnu i dugi vremenski period je bio i jedini način za poduku

padobranaca.

46

Prinudni skok sa statičnom trakom – ''gurtnom'' sadrži tri faze;

� Izlaz iz zrakoplova

� Spuštanje padobranom uz korekcije smjera

� Prizemljenje

U nedostatku resursa i opreme još uvijek se koristi ovaj način obuke i treninga

u malim klubovima i školama u cijelom svijetu. Ova metoda zahtjeva i stavlja

poseban značaj na položaj tijela kod odvoja, kontrola i nadzor kupole prilikom

leta i ispravne i sigurne tehnike za prizemljenje.

Slika 29. HAHO – ''High Altitude High Opening'' tehnika koje su civilne škole usvojile kao primarnu i dugi vremenski period je to bio jedini način za obuku padobranaca. (Uspa, 2003.) ''Static line'' metoda poznaje i modificirani oblik otvaranja, takozvani ''IAD'' –

''instructor assisted deployment’’ ili otvaranje uz asistenciju instruktora koji pri

odvoju učenika drži pilot padobran u rukama i pušta ga da bi se započeo proces

otvaranja glavnog padobrana. U ovom slučaju instruktor simulira sistem

''statične trake'' i direktno je odgovoran za pokretanje procesa otvaranja.

47

U ovu vrstu obuke po standardima oružanih snaga SAD-a pripada i tehnika

''Intermediate Static Line'' koja uz klasični doskok priprema polaznike i za

doskok u nepripremljeni prostor kao što su šumom prekriveni prostori, predjeli

pokriveni stijenama, vodene površine i dr. Naglasak je na procedurama za

sigurno prizemljenje.

''Advanced Static Line'' je korak dalje, HAHO - ''High Altitude - High Opening'' ili

''velika visina – visoko otvaranje'', HAHO tehnika se koristi za prelete manjih

grupa padobranaca sa opremom na duže distance. Visine su kao kod HALO

tehnika oko 10.000 metara, ali je dužina horizontalnog leta i do 50 kilometara

prije prizemljenja. Kod takvih zadaća u obzir se uzimaju smjerovi i jačine

vjetrova, jer direktno utječu na uspješnost i realizaciju zadatka.

Današnji modeli padobrana ''ram-air'' ili četvrtasti padobrani tipa krilo, koji su

namijenjeni za obuku, opremljeni su kontejnerom za klasično otvaranje pomoću

statične trake vezane u zrakoplovu. Ovakav sustav je idealan za preobuku na

skok sa slobodnim padom.

5.4. ''ACCELERATED FREEFALL'' – ''AFF'' ILI SLOBODNI PAD

Cilj svakog učenika je postići potrebni stupanj znanja i vještine da bi samostalno

izvodio skokove. Ova tehnika kombinira pravilan izlaz iz letjelice, zauzimanje

pravilnog položaja u slobodnom padu, pokretanje procesa otvaranja kupole i

upravljanje do prizemljenja. Od polaznika također zahtjeva punu uključenost da

bi mogao savladati pravilan izlaz iz svake letjelice, zauzeti pravilni položaj tijela

u zraku uz održavanje stabilnosti, započeti proces otvaranja, pravilno upravljati

padobranom sa svim mjerama opreza, i napraviti najbolji izbor i pravilan prilaz

mjestu za prizemljenje.

Ova vrsta poduke je najzahtjevniji i najagresivniji način podučavanja u

padobranskim školama, ali samo najspremnijima daje veliku količinu iskustva.

48

U SAD-u je ovaj način podučavanja usvojen krajem sedamdesetih godina, a

početkom osamdesetih je prihvaćen i u drugim dijelovima svijeta. U ovom je

načinu podučavanja poželjno savladati osnovna iskustva u zračnom tunelu

učenjem položaja i kretnji, te kao adekvatnu psihološku pripremu za nastavak

podučavanja. (slika 30.)

Slika 30. ''Accelerated freefall'' - AFF ili slobodni pad je nezamjenjiv oblik situacijske primjene naučenih radnji i postupaka te krajnji cilj poduke. (Guscabana, 2006.)

6. TRENAŽERI U PADOBRANSTVU

Trenažeri su izravno povezani sa uvježbavanjem određenih radnji, postupaka i

vještina koji spojeni u cjelinu omogućavaju sigurno, racionalno i svrsishodno

bavljenje određenom aktivnošću. (Milanović, D. 1997.)

Od samog početka padobranstva ljudi su pokušavali na razne načine dočarati

padobranski skok oponašajući dijelove ili cijeli proces na različite načine. Svi

pokušaji su imali zajedničku ideju – pripremiti ljude za skok. Današnja

tehnologija treninga analitički prilazi ovoj vrsti aktivnosti. Kada se zadovolje sve

kriterijske komponente moguće je prijeći na sintetičku metodu koja objedinjuje

pojedinačne čimbenike u jedinstvenu cjelinu.

49

Trenažeri u padobranstvu izvanredno nadopunjuju situacijsku poduku i trening

u sigurnom okruženju sa malim ili gotovo nikakvim stresom. Početnici mogu

savladati osnovne radnje i postupke uz nadzor i korekcije od strane trenera ili

instruktora, a da imaju mogućnost pogreške u više ponavljanja bez posljedica.

Treneri mogu odlučivati o daljnjim postupcima prema polaznicima i

selekcionirati vježbe i pomagala ovisno o rezultatima postignutim po određenim

mjerilima. Tempo i dinamika poučavanja narednih segmenata ovisi o usvajanju

postavljenih kriterija izvedbe motoričkih zadataka.

Loše vremenske prilike mogu biti ograničavajući faktor za provedbu situacijskog

treninga. Ali uz simulatore i trenažere svi se vanjski utjecaji mogu zaobići, a

poduka i trening se može kontinuirano provoditi izvan sezone. (slika 31.)

Slika 31. Trenažeri u padobranstvu izvanredno nadopunjuju situacijski trening u sigurnom, kontroliranom i ugodnom okruženju. Prednost im je višestruko ponavljanje trenažnog zadatka sa istim ili sličnim transformacijskim efektima kao u realnim uvijetima uz konstantni nadzor. (E-comsystems, 2006.) Trenutno su aktualna sljedeća pomagala za podučavanje polaznika u svijetu koji

simuliraju određeni dio ili cjelinu trenažnog procesa vezanih za faze skoka

padobranom bez realnog izvođenja trenažnog zadatka - skoka iz zrakoplova.

50

Takva pomagala su isključivo vezana za poučavanje na zemlji i koriste se u

gotovo svim fazama poučavanja ili treninga. Gruba podjela predstavlja sljedeća

pomagala;

� Mehaničke naprave,

� Vertikalni zračni tuneli,

� Računalno upravljani simulatori.

6.1. MEHANIČKE NAPRAVE U PROCESU POUČAVANJA

Način podučavanja i osposobljavanja padobranaca u svijetu i u nas je

najzahtjevniji dio vezan za ovu vrstu aktivnosti. Zbog specifičnosti, vremenskih i

tehničkih ograničenja klasično podučavanje za vrijeme aktivnosti je gotovo

nemoguće. Određene elemente je moguće korigirati, ali u samom kraju finalnog

procesa podučavanja.

Sam pristup i način poduke i treninga je izrazito složen proces koji svoju

uspješnost usko veže uz dostupnost osnovnih resursa, pomoćnih sredstva,

naprava i pomagala u tom procesu. U svijetu i djelomično u našoj zemlji koriste

se dvije osnovne metode podučavanja polaznika u padobranskim školama.

Jedna metoda je vezana za rad na zemlji, a druga metoda je vezana za rad u

zraku. Redoslijed koji se primjenjuje u obuci ovisi o školi i dostupnim resursima

na raspolaganju.

Većina mehaničkih naprava pripadaju skupini pomagala koja se koriste u

početnim fazama poučavanja, što karakterizira i njihova jednostavnost

konstrukcije i upotrebe. Najčešće su to sljedeće naprave;

� Mehaničke naprave u obliku visećih sistema veza

� Mehaničke naprave za savladavanje ravnotežnih stanja

� Modeli i makete zrakoplova sa vratima

� Padobranski tornjevi različitih konstrukcija i visina

51

6.1.1. MEHANIČKE NAPRAVE U OBLIKU VISEĆIH SISTEMA VEZA

Za civilne i vojne škole izuzetno je važno da se iscrpno upoznaju osnovni

dijelovi padobrana kao nedjeljiva cjelina, ali sa veoma važnim zasebnim

cjelinama i djelovima. U početku poučavanja najčešće se koriste sistemi veza ili

tkz. ''harness'' (slika 32.) koji su opremljeni svim dijelovima i detaljima kao i na

padobranima za praktično izvođenje sportskih i rekreativnih skokova. Ti detalji

se odnose na dijelove poput ''RSL''-a¹, ''AAD''-a² i ''3-ring sistema''³ koji

osiguravaju veću sigurnost i jačanje samopouzdanja korisnika što je veoma

bitno za ovu fazu poučavanja. Psihološki status učenika određuje daljnje

postupke učitelja, nastavnika ili instruktora i uspjeh u poučavanju elemenata za

sljedeću fazu obuke.

Slika 32. Mehanički trenažeri kao što su viseći sistemi veza danas su nezaobilazna faza u sportskom i vojnom padobranstvu u procesu poučavanja. Važnost identičnosti dijelova i njihova funkcionalnost za vrijeme demonstracije je cilj ovog načina poučavanja. (Bpa, 2006.) ¹ RSL - ''Reserve Static Line'' ili traka vezana za slobodne krajeve glavnog padobrana i osigurača rezervnog padobrana koji automatski otvara rezervnu kupolu pri odbacivanju glavne kupole.

52

² AAD – ''Automatic Activation Device'' ili uređaj za automatsko otvaranje rezervnog padobrana. Postoje mehaničke i elektronske naprave. Elektronski AAD je sofisticirano računalo koje prilikom slobodnog pada mjeri parametre visine i brzine propadanja. Obradom podataka mjereći i uspoređujući seriju barometričkih razlika tlaka proračunava kada je skakač u opasnosti. Tlak oko padobranca u slobodnom padu mijenja vrijednosti, što AAD registrira i ako je skakač prenisko i još uvijek propada – aktivira rezervni padobran. Najpoznatiji su elektronički uređaji poput mehaničkog ''FXC 12000'', elektronskih ''Astra''-e ''Cypres''-a, ''Cybernetic Parachute Release System'' u raznim izvedbama; student, expert, tandem... Uređaj aktivira rezervni padobran na visini od 300 do 230 metara. ³ ''3-ring sistem'' - sistem za brzo odbacivanje glavne kupole jednim pokretom kod djelomičnog ili totalnog otkaza. Inovacijsko rješenje koje je izumio veteran padobranstva Bill Booth.

Ova metoda i pristup rješavanja izvanrednih situacija pozitivno djeluje na razvoj

sposobnosti kontrole postupaka i detekciju nepravilnosti u kritičnim fazama u

kasnijoj realizaciji finalnih praktičnih vježbi prilikom skoka. Samopouzdanje i

sigurnost koji daju sigurnosni dijelovi za prinudne postupke pozitivno djeluje na

psihološku stabilnost, motoričke sposobnosti i funkcionalne karakteristike

skakača.

6.1.2. MEHANIČKE NAPRAVE ZA SAVLADAVANJE RAVNOTEŽNIH

STANJA

Propriocepcija je sposobnost lokomotornog sustava za primjerene odgovore na

specifične, a često i na neobične statičke i dinamičke podražaje (Potach i

Borden, 2000). Na tome se temelji široki spektar trenažnih sadržaja koji su

postali dijelom specifičnog proprioceptivnog treninga. Takav trening sadrži

elemente preventivnog i razvojnog treninga što rezultira unapređenju

određenog broja motoričkih svojstava.

Ovakva vrsta treninga u padobranstvu spada u senzorno-motorički trening gdje

se padobranac dovodi u pozicije u kojima mora reagirati zadržavanjem

ravnotežnog položaja. U kineziologiji se takav termin naziva neuromuskularni

stabilizacijski trening (Clark, 2001)

53

Metodika proprioceptivnog treninga se najčešće prakticira na spravama sa

pokretnim dijelovima ili rotacionim djelovanjem. Najpoznatije naprave koje se

koriste najčešće u vojne svrhe su rotacioni kavezi, njihala, balans ploče i dr.

(slika 33.)

Kod primjene takvih sadržaja treba uzeti u obzir sljedeće; bez obzira na

atraktivnost ne smiju dovoditi korisnika u opasnost, po mogućnosti da uključuju

što više osjetilnih sustava (vidni, slušni, taktilni...) da se primjenjuje

modularnost sa drugim oblikom opterećenja i dr.

Slika 33. Mehanički trenažeri za razvoj proprioceptivnih sposobnosti lokomotornog sustava za primjerene odgovore na specifične, a često i na neobične statičke i dinamičke podražaje. Specifična oprema i brzi zrakoplovi nalažu posebnu pripremu koja obuhvaća podnošenje promjene ravnotežnih stanja padobranaca. (Vsj, 2006.) Iako se neke metode koriste u sportskom padobranstvu, specifičnost ovakvih

pomagala u vojnim postrojbama je u tome što su se razvijali sukladno ostalim

sredstvima i resursima koji su formacijski odabrani iz taktičkih, strateških ili

jednostavno financijskih razloga. Specifični padobrani, relativno brzi zrakoplovi,

nočni uvjeti, dodatni teret, vjetar, vremenske nepogode i dr. su otežavajuće

okolnosti za izvođenje padobranskog desanta na najčešće malu desantnu zonu.

54

Spremnost na ovakve izazove zahtjeva dodatnu senzornu stimulaciju i

adekvatan odgovor na izvanredne događaje ili prinudne postupke.

6.1.3. MODELI I MAKETE ZRAKOPLOVA SA VRATIMA

U fazi analitičke metode poučavanja modeli i makete imaju znatnu ulogu u

razvoju sposobnosti padobranca. Relativna jednostavnost takvih pomagala ne

umanjuje složenost postupka prilaska, pripreme i odgovarajućeg odvoja od

letjelice što u sljedećoj fazi može donijeti dosta složenu situaciju i neracionalne

postupke koji se ne mogu detektirati u ostalim fazama pripreme. Ova faza

poučavanja je izrazito bitna u rekreativnom i sportskom padobranstvu u

početku izvođenja praktičnih zadataka u prelasku sa prinudnog načina otvaranja

padobrana na ''ručno'' otvaranje. (školski tip ''krila'' je opremljen sustavom za

prinudno otvaranje pomoću statične trake ili tkz. ''gurtne'' koja umanjuje

početni osjećaj uzbuđenja skakaća i daje mu vrijeme za simuliranje ručnog

otvaranja).

''Mock door'' ili replika vrata zrakoplova, metoda kojom se simulira izlaz iz

zrakoplova na zapovijed instruktora. (slika 34.) Izuzetno je bitno savladati način

prilaska i tehniku odvoja bez zastoja. U toj metodi se upotrebljava tkz. ''Shuffle

step'' ili klizanje stopalima po podlozi radi sprječavanja padova sa opremom.

Koristi se za masovne desante iz velikih transportnih zrakoplova koji imaju za

zadaću ispustiti padobrance na veoma malom području. (slika 35.)

55

Slika 34. Pravilan prilazak i postavljanje tijela za skok kod vojnog padobranstva bitno se razlikuje od sportskog načina odvoja. Standardna operativna procedura (SOP) striktno određuje svaki korak u izvođenju određenih radnji i postupaka bez mogućnosti proceduralnih odmaka. Desantni skok je jednostavniji i izvodi se u smjeru repa aviona, a kod sportskog padobranstva najčešće u vjetar tj. u pravac leta zrakoplova. (Infantry.army, 2006.)

Slika 35. Važnost ispravnih radnji i postupaka prilikom masovnih desanta na ograničena područja zahtjeva velik broj ponavljanja i otklanjanje svih nedostataka tijekom podučavanja. Na slici je unutrašnjost zrakoplova C 17 – McDonnell Douglas Globemaster III, sa postrojbom razine satnije od oko 100 padobranaca. Ispravno i precizno izvođenje postupaka je od presudne važnosti za uspjeh desantnih skokova. (Edwards, 2006.)

56

6.1.4. PADOBRANSKI TORNJEVI RAZLIČITIH KONSTRUKCIJA I VISINA

Iako se ovakav pristup obučavanja radi specifičnosti opreme tj. padobrana ne

koristi u sportskom padobranstvu, izuzetno je zanimljivo provoditi pripremu na

ovakvim vrstama trenažera. U vojnom padobranstvu se koristi nekoliko metoda

i naprava za podučavanje desantnog pješaštva. Najčešće su to naprave koje

djeluju na koordinaciju, ravnotežu, proprioceptivne i pliometrijske sposobnosti

te psihološki status uslijed relativno stresne situacije. Takva pomagala se dijele

na nekoliko klasičnih konstrukcija:

� Upotreba uzignutih horizontalnih površina, platoa – ''PLF'' ili Parachute

landing fall devices – ''2 foot high platform'' – 60 cm visoka površina za

simulaciju prizemljenja i usvajanje radnji i postupaka prilikom prizemljenja.

Visina platoa dočarava dinamičke sile uslijed brzine propadanja vojnom

kupolom u režimu kočenja.

� ''Lateral drift apparatus'' – pokretna naprava za simuliranje prizemljenja

sa horizontalnim ubrzanjem. Instruktor pomoću užeta koje vuče daje ubrzanje

učeniku koji se rukama drži za napravu sa rukohvatima na razapetom užetu i na

zapovijed instruktora pušta napravu i prelazi u fazu prizemljenja izvodeći

određene kretnje, najčešće amortizaciju pomoću bočnih premeta. Vježba

počinje sa uzdignute horizontalne površine.

� ''Hand-towed dragbar'' – najprimitivniji način simuliranja situacije koja je

moguća nakon prizemljenja, a služi za uvježbavanje postupaka za odbacivanje

glavne kupole ako jak vjetar ne dozvoljava padobrancu da ustane i postavi se

niz vjetar da bi ''ugasio'' kupolu. Sastoji se od sistema veza i dva slobodna kraja

sa mehanizmima za odbacivanje kupole koju vuku dvoje instruktora. Na

zapovijed instruktora, padobranac otvara zaštitni poklopac na jednom

mehanizmu za odbacivanje kupole i povlači osigurač koji će otpustiti slobodni

kraj od sistema veza.

57

� ''12 foot swing landing trainer'' – viseći trenažer visine 3,60 metara koji

omogućava usvajanje procjene visine za pripremu prizemljenja i za korištenje

''PLF'' metode prizemljenja u svim smjerovima. Karakteristično je to da nakon

napuštanja platforme učenik dobije početnu brzinu koju mora ublažiti ispravnim

prizemljenjem.

''34 foot tower'' ili toranj visine 10,30 m – toranj sa replikom trupa aviona iz

kojeg se izvode skokovi pomoću sistema veza do faze prizemljenja. (slika 36.)

Neki su izrađeni samo kao platforma sa koje se izvode ''skokovi''. (Special

airborne procedures, 1997.)

Slika 36. ''34 foot tower'' ili toranj visine 10,30 m – toranj sa replikom trupa aviona za sintetički pristup obučavanja. Primjena metoda dinamičkih stereotipa gibanja generira promjene u dopuštenim granicama izvedbe zadatka. (Infantry army, 2006.)

Iskustva koja nalažu određeni pristup i sistematsku obradu dijelova obuke

zahtijevaju raščlanjivanje pojedinih kritičnih komponenti. Te komponente je

potrebno uvježbati do zadovoljavajuće razine da bi se sintetičkim pristupom

zadovoljila kriterijska cjelina. Ako se u pojedinom dijelu obuke razvija

komponenta racionalne reakcije na stres, tada je moguće utjecati na

samopouzdanje skakača da koristi svu opremu na ispravan i u pravo vrijeme

potreban način. Samo predstavljanje dijelova opreme i njihove funkcije ili opis

koraka od odvoja iz zrakoplova do prizemljenja neće postići željeni cilj.

58

Integracija svih komponenti traje daleko duže od perioda provedenog u obuci.

Upotreba tornjeva i raznih konstrukcija u pripremi padobranaca višestruko

ubrzava proces pripreme i usavršavanja zahtijevanih kriterijskih komponenti

vezanih za ovu fazu pripreme.

7. VERTIKALNI ZRAČNI TUNELI

Tunel je pojam za koji se najčešće smatra da je općenito fizička građevina ili

objekt koji omogućava usmjeravanje i povezivanje određenog medija kroz

zapreku.

U današnje vrijeme upotreba zračnih tunela postaje ograničena u nekim

segmentima industrije, tehnologije i znanosti, jer se većinu testiranja može sa

velikom sigurnošću provesti u virtualnom okruženju. Moćna računala i usko

specijalizirani programi zamjenjuju zračne tunele pri proračunavanju i

konstrukciji aerodinamičnih objekata, letjelica, vozila ili naprava. Kod

kompleksnijih konstrukcija kao što su zgrade, građevine raznih oblika i mostovi,

zračni tuneli su i dalje neizostavno sredstvo za testiranje protoka zračnih masa

kroz i preko njih. Kod testiranja se prati utjecaj vrtloženja zračnih masa na

njihovu stabilnost, a kod zgrada i građevina i smjer vrtloženja ispušnih para i

plinova.

Tuneli vezani za padobranstvo su naprave ili građevine koje služe za

usmjeravanje određene količine zraka kroz prostoriju ili u slobodnu atmosferu

takvom snagom i brzinom da je moguće održavati težinu ljudskog tijela na toj

struji.

Danas su u padobranstvu najpopularniji otvoreni i zatvoreni te fiksni i pokretni

vertikalni zračni tuneli. U poduci padobranaca se najčešće koriste dva osnovna

vertikalna zračna tunela;

� Otvoreni vertikalni zračni tuneli,

� Zatvoreni vertikalni zračni tuneli.

59

7.1. OTVORENI VERTIKALNI ZRAČNI TUNELI

Vanjski zračni tuneli mogu biti statični objekti ili manji mobilni tj. pokretni u

obliku vozila ili raznih prikolica, ovisno o veličini samog tunela. Najčešće ih

nazivaju ''portable'' zračnim tunelima. Oni se najčešće koriste radi male cijene

najamnine. Vanjski tuneli imaju zidove ili mreže oko središnjeg zračnog stupa

radi sigurnosti korisnika tunela i gledatelja. (slika 37.)

Jedna od karakteristika padobranstva je da se sve odvija relativno brzo. Čak i sa

signalima koji se daju rukama nemoguće je komunicirati na taj način da

instruktor ispravlja pogreške učenika za vrijeme slobodnog pada. Padobranstvo

zahtjeva i nekoliko neobičnih i drugačijih vještina kao što su trodimenzionalna

kontrola tijela u slobodnom padu, kontrolu pravca, nadzor proteklog vremena i

visine, tehnike otvaranja, otklanjanje eventualnih djelomičnih ili totalnih otkaza,

vještinu upravljanja padobranom uzimajući u obzir sve vanjske utjecaje i

izvanrednu procjenu.

Sve te osobine je nemoguće naučiti u isto vrijeme naročito ne u kratkom

vremenu (najčešće) od minute koliko traje slobodan pad. (Buchanan T., 2003.)

Slika 37. Primjer vanjskog vertikalnog zračnog tunela koji također omogućava veliki broj ponavljanja koja dovode do automatizma određenog trenažnog zadatka, najčešće vještinu upravljanja tijelom u slobodnom padu. (Bodyflightuniversity, 2006.)

60

Spajajući znanstvenu tehnologiju sa trenažnim aktivnostima došlo se je do

zanimljivog pomagala kod kojeg se može simulirati slobodan pad bez letjelice

koja bi dovela padobranca na potrebnu visinu da bi se izveo skok. Sada kada su

dostupne takve mogućnosti, moguće je izolirati specifične sposobnosti koje se

mogu uvježbavati, a da se nikada ne napusti zemlja.

Vertikalni zračni tuneli omogućuju unapređivanje sposobnosti koje se mogu

usvajati i trenirati u alternativnim, prihvatljivim i sigurnim uvjetima na zemlji,

bez početnog stresa kao kod skoka iz zrakoplova. Radnje i postupci koji se

mogu provoditi na ovom trenažnom pomagalu su gotovo polovina faze

savladavanja osnova za pripremu praktičnog skoka. Većina padobranaca –

učenika ima problema sa održavanjem i kontrolom ravnotežnog položaja

tijekom prvih iskustava u slobodnom padu.

Nedostaci vanjskih zračnih tunela su ta da stvaraju turbulencije sa prirodnim

strujanjima zraka, što uvjetuje potrebu za dobrim izborom pozicije i doba

godine za njegovo korištenje. U nekim dijelovima svijeta je gotovo nemoguće

koristiti vanjske vertikalne tunele zbog složenih vremenskih uvjeta i pojava.

Radi velike disperzije cirkulirajućeg zraka potrebno je zadržavati poziciju

neposredno iznad izvora strujanja zraka, a kako bi se postigao odgovarajući

uzgon, potrebno je koristiti široke kombinezone ili tkz. ''baggy jumpsuit'' da bi

se olakšala početna faza savladavanja tehnika leta.

7.2. ZATVORENI VERTIKALNI ZRAČNI TUNELI

Za razliku od vanjskih zračnih tunela, unutarnji ili zatvoreni tuneli postoje u

dvije izvedbe. Tuneli koji rade na principu recilkuliranja zraka ili korištenju iste

zračne mase koja se kreće cijevima u kružnom obliku, i jednosmjerni tip tunela

koji iznova koristi novu količinu zraka za vertikalno usmjeravanje.

61

Ne - recirkulirajući tip zračnog tunela usisava zrak kroz otvore blizu podnožja

zgrade, usmjerava ga pomoću snažnih turbina kroz prostor za lebdjenje i

ispušta kroz otvore na vrhu zgrade. Dakako postoje i tuneli koji usisavaju zrak i

objekte u njemu na principu usisavača. Razlika između ta dva modela je u tome

što zračna masa ima isti smjer, ali se pozicije turbina razlikuju u položajima u

odnosu na sami tunel. (slika 38. i 39.) Brzina strujanja zraka u vertikalnim

zračnom tunelima je oko 120 mph ili 193,12 km/h.

Slika 38. Unutarnji ili zatvoreni ne - recirkulirajući tipovi zračnih tunela imaju karakteristični izgled ispuha zraka. (Skydivehayabusa, 2006.)

62

Slika 39. Zatvoreni vertikalni zračni tunel ima ograničeno područje kroz koje se distribuira zračna masa i time omogućava isti uzgon na svim dijelovima prostora za lebdjenje za razliku od vanjskog zračnog vertikalnog tunela koji osciliraju na rubnim djetlovima snopa. (Skyventure, 2006.)

Prema podacima sa službene elektronske mrežne stranice www.skyventure.com

(Skyventure, 2004) većina komercijalnih vertikalnih zračnih tunela je u SAD-u, a

nekoliko u Evropi je trenutno u fazi izgradnje. Najbliži tuneli našim prostorima

trenutno su u Madridu, Moskvi, Londonu.

Zatvoreni zračni tuneli imaju prednost pred otvorenima jer je mogućnost

upotrebe gotovo neograničena, nema utjecaja vremenskih neprilika, nema

opasnosti od prevrtanja van zračne struje, program pripreme može se provoditi

cijele godine i na taj način produžiti sezona za održavanje forme u određenim

disciplinama.

63

8. RAČUNALNO UPRAVLJANI SIMULATORI

Zapravo nema dokumenta koji bi svjedočio koja je bila prva situacija koju je

čovjek umjetno stvorio da bi replicirao neku pojavu iz prirode. Razvojem

društva, razvijale su se i pojedine tehnologije koju su u mnogočemu daleko brže

napredovale od ostalih, pa je jedna od najperspektivnijih tehnologija zadnjeg

desetljeća svakako informatička i računalna tehnologija.

Od samog početka razvoja računala početna ideja je bila, olakšati život čovjeku

štedeći mu vrijeme. Razvojem novih materijala i otkrićem novih elektroničkih

komponenti, računala su se razvijala od jednostavnih sklopova za osnovne

matematičke operacije do vrhunskih tehnološki najnaprednijih ljudskih

dostignuća. Danas računala upravljaju raznim operacijama u raznim

segmentima znanosti, tehnologije, privredi, sportu, zabavi i dr.

Računala koje je proizveo čovjek, danas pokreću sve više sustava u

svakodnevnom životu, pa tako i sustave koji se koriste u obučavanju i

trenažnim procesima raznih profila zanimanja, a u svrhu racionalizacije troškova

i vremena uz neospornu sigurnost.

Prilagođavajući modularnost računala u segmentu edukacije, jednostavne

projekcije slike i zvuka usavršile su se do razine da se interakcijom pomoću

određenih ulaznih jedinica u virtualnom okruženju mogu mijenjati odnosi

imaginarnih prostora, objekata i pojava manifestirajući rezultat kroz izlazne,

kontrolne ili nadzorne jedinice (slika 40 ). Ta pojava se zove prividna stvarnost

ili ''Virtual Reality''.

64

Slika 40. Simulator ciljeva za potrebe vojske je relativno primitivan i jednostavan. Sustav je nalik na aktualne video igre na poznatim komercijalnim konzolama. Posebno prilagođeno oružje ima ulogu ulazne jedinice. (Christiedigital, 2006.)

Prema knjizi Darka Grundlera (2000) – Primijenjeno računalstvo, ''Virtual

Reality'' ili VR je sustav koji se sastoji od računala, priključnih uređaja i

programa koji oponašaju stvarnost, tj. čovjekov okoliš.

Kako tvrdi Grundler; ''oponašanje treba biti što vjernije i uključivati čulne

doživljaje, a treba omogućiti i djelovanje čovjeka na taj prividni okoliš. Objekti

prividne stvarnosti trebaju imati svojstva što sličnija onima stvarnog svijeta:

oblik, boju, dojam prostornosti i sl. Sustav prividne stvarnosti mora biti

interaktivan, tj. mora pružati korisniku mogućnost primanja informacija iz

prividne stvarnosti, ali i utjecaja na tu prividnu stvarnost. (slika 41.)

65

Slika 41. Podaci koji su potrebni da bi se izvršila kontrola i eventualna korekcija pojedinog dijela zadatka jasno su prikazana i dostupna instruktoru u nekoliko opcija i grafičkih prikaza preko izlazne, kontrolne tj nadzorne jedinice. (E-comsystems, 2006.) Projekcije slike i stvaranja zvuka provodi se na dva načina. Jedan je način

pomoću kacige koju korisnik stavlja na glavu (engl. Head mounted display,

HMD). U kacigi su smještena dva pokazivala i izvor zvuka. Pokazivala su

redovito LCD pokazivala (po jedno pokazivalo za svako oko), a izvor zvuka

slušalice. Prividna prostornost postiže se projekcijom dvije različite slike. Svaka

od tih slika projicira se zasebno na svako oko promatrača stvarajući tako dojam

prostornosti. Drugi način projiciranja jest projekcija slike na zidove posebne

prostorije (engl. Cave) unutar koje se nalazi korisnik. U toj su prostoriji

raspoređeni i izvori zvuka kako bi korisnik imao dojam zvučne prostornosti''...

navodi Grundler (2000), u svojoj knjizi Primijenjeno računalstvo.

Tri su glavna razloga primjene prividne stvarnosti. Prvi je razlog otklanjanje

opasnosti za ljude i materijalna dobra. Tako primjerice nema opasnosti za pilota

koji uči upravljati prividnim zrakoplovom ili za vozača početnika pri vožnji

prividnim automobilom. Drugi je razlog smanjenje troškova. Primjerice, puno je

jeftinije izgraditi prividnu zgradu i pokazati je potencijalnom kupcu nego

izgraditi stvarnu građevinu.

66

Treći je razlog stvaranje nemoguće stvarnosti, tj. takvog prividnog okoliša koji

nije moguć u stvarnom svijetu. Ovdje Grundler (2000) daje općeniti karakter

primjene prividne stvarnosti. Kod padobranstva je to usko vezano uz sigurnost

učenika u procesu poučavanja, troškove resursa upotrebljenih kod određenog

broja ponavljanja vezanih za padobranski skok i simuliranje okruženja koja se

nemogu trenutno osigurati u prirodnom okruženju. (jačina vjetra, vremenske

prilike, doba dana ili noći, površina za prizemljenje i dr.)

8.1. PADOBRANSKI RAČUNALNO UPRAVLJANI SIMULATORI

Na tržištu je ponuđena opcija simulatora koja je namijenjena padobrancima.

Jedinstven, cijenom prihvatljiv padobranski simulator osigurava učinkovito

pomagalo za trenere, učitelje, instruktore i padobrance koji planiraju, provode,

ocjenjuju i usavršavaju fazu obuke koja uključuje let i upravljanje padobranom.

Iznimno je koristan u poučavanju učenika koji prolazeći ostale faze nadograđuju

iskustvo u sigurnom prividnom - virtualnom svijetu.

Padobranski simulator zamjenjuje i nadopunjuje terenski rad vezan za tornjeve,

modele, trenažere, ostala pomagala i praktično izvedene skokove, a korisniku

osigurava sigurnost, uštedu vremena, smanjuje troškove i ubrzava proces

učenja i adaptacije na sustav koji koristi. (slika 42. i 43.)

67

Slika 42. Mornarički pilot borbenog zrakoplova SAD-a koristi VR simulator u poduci prinudnih postupaka nakon napuštanja zrakoplova. Cijena VR uređaja je relativno financijski prihvatljivo rješenje kada se uzme u obzir cijena obuke pilota. (Wikipedia, 2006.)

Slika 43. Računalno upravljani padobranski simulator sa projekcijama virtualne realnosti koristi se za početnike i iskusne padobrance. Na slici je prikaz položaja padobranca u slobodnom padu što je novost za ovakve vrste simulatora. (E-comsystems, 2006.) Sintetički način treniranja objedinjuje pojedine čimbenike i komponente u

jedinstvenu cjelinu. Prilagodba novih padobranaca kako bi pravilno upravljali

padobranom je složena i zahtjevna operacija. Stoga se pribjegava usvajanju

pojedinačnih radnji i postupaka.

68

Da bi se izbjegle ozljede prilikom prizemljenja ili prizemljenje na krivom mjestu,

potrebno je provesti određen broj ponavljanja procedura koje osiguravaju

sigurnost, preciznost, zadovoljstvo i najvažnije motivaciju za nastavak

trenažnog procesa.

Konstrukcija padobranskih računalno upravljanih simulatora je izvedena na

očekivani način. Korisnik simulatora je vezan u klasičnom sustavu veza kao i

kod padobranskih sustava veza, ali je razlika u tome što je sustav veza kod

simulatora prilagođen na taj način da sadrži senzore koji registriraju pokrete i

položaje korisnika. Sve se nalazi obješeno na posebnoj konzoli tj. okviru koji

zadržava korisnika podignutog od tla i u položaju kao u fazi upravljanja

padobranom. (slika 44.)

Slika 44. Karakteristična najjednostavnija mehanička konzola se sastoji od okvira na kojemu je podvješen sistem veza u kojem se nalazi korisnik simulaora. Na slici je prikaz položaja padobranca nakon otvaranja padobrana, u fazi leta. Korisnost ovakvih pomagala u procesu poučavanja racionalizira troškove i prilagođava lokalitet stvarnim potrebama korisnika. (Forces, 2006.)

69

Slike i scene koje se računalno projiciraju za 3D prikaz objekata u zraku kao što

su drugi padobranci, zrakoplovi, ptice i dr., objekti na zemlji poput zgrada,

vegetacije, prometnice, vodene površine i drugo direktno utječu na postupke i

radnje padobranca za vrijeme simulacije.

Programska potpora koja se koristi kod padobranskih računalno upravljanih

simulatora razvijana je gotovo paralelno sa mehaničkim dijelom naprava. Jedina

prepreka koja je bila prisutna u ovim vrstama pomagala je implementacija

mehaničkih dijelova i računalnog programa. (slika 45.)

Instruktor ili trener direktno utječe na pripremu, provedbu i ocjenjivanje svih

faza leta padobranca i konkretno se može uključiti u rješavanje svakog detalja u

fazama koje zahtijevaju bolju izvedbu i višestruko ponavljanje do usvajanja

motoričkog stereotipa gibanja na zadovoljavajućoj razini.

Slika 45. Uz mehanički sklop dolazi specijalizirani program za odabir scenarija u kojem će se nalaziti učenik ili iskusni padobranac. Jednostavnost programa olakšava nadzor i predviđanje mogućih pogrešaka tijekom poučavanja novih polaznika ili usavršavanje postupaka i radnji u treningu iskusnih padobranaca. (E-comsystems, 2006.)

70

Izbor ovakvih vrsta pomagala pripada racionalnom učenju jer podrazumijeva

uočavanje i ispravljanje motoričkih pogrešaka što značajno doprinosi

učvršćivanju i stabilizaciji motoričkih vještina i navika te uspješnoj primjeni

naučenih radnji i postupaka. Paralelno sa savladavanjem postavljenih

motoričkih zadataka u svim segmentima trenažnog procesa prisutni su i

emotivni procesi koji su usko vezani uz motivaciju.

ZAKLJUČAK

Upotreba trenažera i trenažnih pomagala u vojnom i sportskom padobranstvu u

procesu poučavanja neosporno ima utjecaj na oblikovanje i modeliranje

trenažnog procesa.

Situacijski pristup treningu u padobranstvu je gotovo nemoguć na razini koja

uključuje samostalne postupke samog polaznika u fazama koje objedinjuje

klasičan, praktičan skok sa slobodnim padom.

Detekcijom najdelikatnijih segmenata cijelog procesa, od pripreme skoka pa do

prizemljenja izdvojili su se oni najzahtjevniji dijelovi i za koje postoji mogućnost

njihovog simuliranja u manje zahtjevnim i korekcijama mogućim situacijama. Za

to je potrebn izbor lokaliteta treninga koji predstavljaju različite prostore i

objekte u kojima se može provoditi trenažni proces. Kod izbora lokaliteta valja

koristiti one koji zadovoljavaju kriterij efikasnosti, ali i kriterije ekonomičnosti

trenažnog rada.

Praktični pokazatelji preuzeti iz svjetskih aktualnih rasprava govore da neke

metode imaju bolju učinkovitost u obuci od drugih. Detektirano je da pomagala

poput zračnih tunela najbolje dočaravaju slobodan pad i vježbanje stabilnosti,

ali sa druge strane, za sada, njihova nedostupnost ili cijena najma određenih

termina ne idu u prilog toj opciji za obučavanje.

71

Trenažeri virtualne stvarnosti imaju svoju veliku ulogu u procesu poučavanja na

način da se trening obogati postupcima i radnjama u sigurnom okruženju sa

neprestanim nadzorom instruktora, i uz mala financijska ulaganja kada se

trenažer posjeduje, ali također nedostupnost u našim padobranskim školama

daje prednost drugim metodama. Iako su početna ulaganja znatno veća i sa tim

se poskupljuje sama obuka, vrijednost dobivenog iskustva, sigurnost i

samopouzdanje daleko je vrijednije.

U našoj zemlji, u nedostatku takvih uređaja i pomagala prednost imaju

situacijske metode poučavanja. Nakon složenih i iscrpnih teorijskih metoda

sljedeći korak je i najčešći način poučavanja u nas, a to je tandem skok ili skok

sa instruktorom. Te metode imaju svoje prednosti i mane, ali nedostupnost

drugog načina jednostavno sužava izbor i nameće da se ovaj koncept prihvati

kao osnovna metoda.

Prednost skoka sa instruktorom je baziran na principu individualizacije gdje se

učenika posebno i pozorno priprema za izvanredne situacije tj. prinudne

postupke verbalnom, vizualnom, motoričkom i problemskom metodom.

Instruktor za vrijeme skoka, u relativno kratkom vremenu mora izvršiti

korekciju i kontrolu položaja što iziskuje posebne sposobnosti i vještinu učitelja.

Najjednostavniji način savladavanja osnova u obuci je prinudni skok sa

statičnom trakom – ''gurtnom'' ili ''static line''. Rizik je minimalan, ali svakako

zahtjeva nastavak obučavanja prema skoku sa slobodnim padom. Naravno ta

procedura vraća metodu skoka u tandemu ili sa instruktorom.

Literatura koja predstavlja dodatnu zapreku širokoj popularizaciji padobranstva

koja se koristi u obučavanju u civilnim i vojnim školama u našoj zemlji nije

autentična i prilagođena u potpunosti već je većinom prepisana i prilagođena iz

materijala koji se koristi u drugim zemljama, a također i iz pravilnika bivše

Jugoslavije i bivših padobranskih saveza.

Radnje i postupci vojnog padobranstva za izvanredne situacije su prepisci i

prilagodbe pravila koje je koristila tadašnja JNA, samo se prilagodila na

određeni tip padobrana kojim raspolažu OS RH.

72

Neka pravila i postupci ostaju konstantno aktualni, ali bi bilo vrijeme da se

netko ozbiljno osjeti pozvan i da sa određenom grupom stručnjaka izradi

zadovoljavajuću literaturu koja bi bila dostojna za sada maloj grupi ljudi koja

živi ovaj sport kako rekreativno tako i profesionalno. Nebrojeni su pokušaji

stvaranja određenih priručnika, koji za sada ''miruju'' u ladicama ili računalima i

čekaju neka bolja vremena za hrvatsko padobranstvo.

Ovim radom se pokušalo ukazati na oblike i načine obučavanja padobranaca

danas aktualnim u svijetu, te smjerovima u kojim bi trebalo razvijati centre za

poduku. Kako bi se dali dodatni argumenti za privlačenje većeg broja

potencijalnih padobranaca u padobranske škole paralelno s tim pojavama bi

rasle i popratne djelatnosti poput dobavljača, proizvođača, servisera, učitelja,

instruktora, pilota, ugostitelja i drugih zanimanja uključenih u aktivnosti vezanih

za padobranstvo.

73

LITERATURA I IZVORI

� Buchanan, T. (2003) Jump! – skydiving made fun & easy, The McGraw-hill

Companies, Inc. USA

� Beric, Z. (1998) Classic challenge, parachuting manual, Al Bureeni Printing

Est., Abu Dhabi

� Berić, Z. (1974) Vještina slobodnog pada, Narodna tiskara i knjigovežnica

Kutina

� Katović, D. i dr. (1998) Padobran: padobranstvo u Hrvatskoj - Parachute:

parachutism in Croatia, Tehnički muzej Zagreb, Hrvatska

� Milanović, D. (ur.) (1997). Priručnik za sportske trenere. Zagreb: Fakultet za

fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu

� Grundler, D. (2000) – Primijenjeno računalstvo, Graphis, Zagreb

� Special airborne procedures (part six) FM 57-220/TO 14D1-2-1-121 / MCWP

3- 1.5.7

� Works P., Works J. (1988), Parachuting: The art of freefall relative work,

AeroGraphics, USA

� Dropzone, (1994-2006). /on line/. S mreže skinuto 27.04.2006.

http://www.dropzone.com/cgi-bin/gallery,

http://www.dropzone.com/safety/

� 63 padobranska brigada, (2002-2006) . /on line/. S mreže skinuto

11.05.2006.

http://www.63padobranska.co.yu/padobrani.htm,

http://www.63padobranska.co.yu/galerija7.htm

� Net zrakoplovstvo, (2006). /on line/. S mreže skinuto 21.05.2006.

http://www.zrakoplovstvo.net/pov/pov.html

� Padobranski klub ''Krila Kvarnera'' Rijeka, (2006). /on line/. S mreže skinuto

21.05.2006.

http://www.padobranstvo.hr/Skola/Padobranstvo.htm#1

� Rigging Innovations, Inc., (2006). /on line/. S mreže skinuto 21.05.2006.

http://www.rigginginnovations.com/telesis3.htm

74

� Museum of science, Boston, (1996-2006). /on line/. S mreže skinuto

23.05.2006.

http://www.mos.org/leonardo/

� Leonardo da Vinci Museum, Jim Pickrell, (2006). /on line/. S mreže skinuto

23.05.2006.

http://www.leonardo.net/

� Malyon/Artcyclopedia, (1999-2005), John Malyon. /on line/. S mreže skinuto

23.05.2006.

http://www.artcyclopedia.com/artists/leonardo_da_vinci.html

� Adrian Nicholas, (2005). /on line/. S mreže skinuto 24.05.2006.

http://www.adriannicholas.com/biography.html

� Spartacus Educational, (2006). /on line/. S mreže skinuto 24.05.2006.

http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/AVgarnerin.htm

� North Carolina Department of Cultural Resources – Office of Archives &

History, (2006). /on line/. S mreže skinuto 24.05.2006.

http://www.ah.dcr.state.nc.us/archives/ffc/Flight/Aviation/Tiny_Broadwick

� Tele 2, – Parachutisme sportif et professionnel, (2006). /on line/. S mreže

skinuto 25.05.2006. http://home.tele2.fr/para/page25.html

� Baseops - flight planning, (2006). /on line/. S mreže skinuto 25.05.2006.

http://www.baseops.net/basictraining/airborne.html

� Naklada ljevak d.o.o., (2006). /on line/. S mreže skinuto 28.05.2006.

www.naklada-ljevak.hr/povijest

� Aerostar International, Inc., (2006). /on line/. S mreže skinuto 28.05.2006.

http://www.aerostar.com/military/images/Parachute_Research.jpg

� ParachuteHistory, (2001-2003). /on line/. S mreže skinuto 30.05.2006.

http://www.parachutehistory.com/

http://www.pakistanidefence.com/images/Air_Force_Pics/C130

� Cirrus Aviation, (2006). /on line/. S mreže skinuto 19.05.2006.

http://www.cirrusdesign.com/aircraft/safety

75

� Ballistic Recovery Systems, Inc., (1998-2005). /on line/. S mreže skinuto

31.05.2006.

http://brsparachutes.com/

� Atairaerospace, (2006). /on line/. S mreže skinuto 19.05.2006.

http://www.atairaerospace.com/onyx/,

http://www.atairaerospace.com/smartbombs/

http://www.atairaerospace.com/parachutes/heli-chute/

� United States Military Academy, West Point, New York USA, (2006). /on

line/. S mreže skinuto 31.05.2006.

http://www.usma.edu/uscc/dca/clubs/jump/photos_pics/Eway3.jpg

� Big Air Sportz, Inc., (2006). /on line/. S mreže skinuto 19.05.2006.

http://www.bigairsportz.com/images/pic-camp-b.jpg

� Mosseev Y., OZON Ltd, (1999). /on line/. S mreže skinuto 30.05.2006.

http://www.mtu-net.ru/mosseev/pl/paralab.htm

http://www.mtu-net.ru/mosseev/pl/BRAKE_2.GIF

� Wikipedia, (2006). /on line/. S mreže skinuto 19.05.2006.

http://en.wikipedia.org/wiki/Skydiving,

http://en.wikipedia.org/wiki/Virtual_reality

� USPA, The United States Parachute Association, (2003). /on line/. S mreže

skinuto 11.05.2006.

http://www.uspa.org/about/index.htm

� Complete Parachute Solutions, Inc., (2003-2004). /on line/. S mreže skinuto

31.05.2006. http://www.cpsworld.com

� Strong Enterprises Division of S.E. Inc., (2006). /on line/. S mreže skinuto

17.05.2006.

http://www.strongparachutes.com/Pics/ExtremePics/Large/Strong_016.jpg

� Aviation flab museum, (2002-2005). /on line/. S mreže skinuto 01.06.2006.

http://www.ju-air.ch/e/02flieg/htm/parasimulator/parasimulator.htm

� Air Force Flight Test Center, (2006). /on line/. S mreže skinuto 17.05.2006.

http://www.edwards.af.mil/ archive/2001/images/c-17.jpg

76

� Vazduhoplovni Savez Srbije i Crne gore, (2001-2006). /on line/. S mreže

skinuto 30.05.2006.

http://www.vsj.org.yu/

� BPA, British Parachute Association, (2006). /on line/. S mreže skinuto

31.05.2006.

http://www.bpa.org.uk/dzf/ ukp-pix/training-2-775.jpg

� SSK Industries, Inc., (2006). /on line/. S mreže skinuto 11.05.2006.

http://www.cypres-usa.com/aad01a.htm

� Trident, Inc., (2006). /on line/. S mreže skinuto 10.05.2006.

http://www.tridenthc.com/manual.pdf

� Bodyflight Network, (2006). /on line/. S mreže skinuto 04.05.2006.

http://www.bodyflightuniversity.com/golden_knights_0.html

http://www.bodyflight.net

� Aerodium, (2005). /on line/. S mreže skinuto 13.05.2006.

http://www.aerodium.lv/

� Skydivehayabusa, EUROPEAN CHAMPIONS 2005, (2006). /on line/. S mreže

skinuto 14.05.2006.

http://www.skydivehayabusa.com/photos/Eloy/swooping%20the%20tunnel

� SkyVenture, (2004). /on line/. S mreže skinuto 10.05.2006.

http://www.skyventure.com/default.aspx

� SkyVenture Arizona, (2006). /on line/. S mreže skinuto 01.06.2006.

http://www.skyventureaz.com/ photoalbum/index3.htm

� Totalcontrol, Osborne Park Western Australia 6017, (2006). /on line/. S

mreže skinuto 02.06.2006.

http://www.totalcontrol.com.au

� AIAA Wright Flyer Project, (1996-2006). /on line/. S mreže skinuto

22.05.2006.

http://www.wrightflyer.org/WindTunnel/testing1.html

� Deltalab, (2004). /on line/. S mreže skinuto 28.04.2006.

http://www.deltalab.fr/uk/produit.php?prodId=597

77

� Christie Digital Systems, Inc., (2006). /on line/. S mreže skinuto 21.05.2006.

http://www.christiedigital.co.uk/products/

� Magicbox, (2006). /on line/. S mreže skinuto 13.05.2006.

http://www.the-magicbox.com/game20060427.shtml

� GTi Technologies, (2006). /on line/. S mreže skinuto 01.06.2006.

http://www.gtitec.com.my/Mi-17sim.htm

� Quantum3D, Inc., (2006). /on line/. S mreže skinuto 10.05.2006.

http://www.quantum3d.com/products/AAgility/AAgility1.htm

� Fakultet elektrotehnike i računarstva, Sveučilište u Zagrebu, (2006). /on

line/. S mreže skinuto 01.06.2006.

http://www.fer.hr/

� SDT sustav d.o.o., (2003). /on line/. S mreže skinuto 09.05.2006.

http://www.sdt.com.hr

� SPG Media Limited a subsidiary of SPG Media Group PLC, (2006). /on line/.

S mreže skinuto 02.05.2006.

http://www.airforce-technology.com/contractors/training

http://www.airforce-technology.com/contractors/training/stn/stn5.html

� Eurofighter Typhoon, (2006). /on line/. S mreže skinuto 11.05.2006.

http://www.eurofighter.com/Default.asp?Flash=True#

� E-COM – Training and Simulation Systems, (2005). /on line/. S mreže

skinuto 01.06.2006.

http://www.e-comsystems.cz/l159.htm

http://www.e-comsystems.cz/para.htm

� Systems Technology, Inc., (2003). /on line/. S mreže skinuto 28.04.2006.

http://www.stiparasim.com/

� Skydiving Statistics, (1994). /on line/. S mreže skinuto 15.08.2006.

http://www.afn.org/skydive/sta/stats.html

� Total controlskydive gear, Total Control, (2006). /on line/. S mreže skinuto

15.08.2006.

http://www.totalcontrol.com.au/services-select.asp

Documents

UPOTREBA TRENAŽERA I TRENAŽNIH POMAGALA …...njega i ono je dio njih. Malo je stvari usporedivo sa skokom iz aviona. Sličan osjećaj može se postići samo u drugim X-tream sportovima