Upload
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
UNIVERZITET U SARAJEVU UNIVERSITY OF SARAJEVO
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM
BOSNA I HERCEGOVINA – 15 GODINA DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA
INTERNATIONAL SYMPOSIUM
BOSNIA AND HERZEGOVINA – 15 YEARS OF DAYTON PEACE AGREEMENT
KNJIGA SAŢETAKA BOOK OF ABSTRACTS
Sarajevo, 18 - 19 January 2011
Bosnia and Herzegovina
Izdavač: Univerzitet u Sarajevu
Obala Kulina bana 7/II
71000 Sarajevo
Glavni i odgovorni urednik: Prof. dr. Faruk Ĉaklovica, rektor Univerziteta u Sarajevu
Organizacioni odbor:
Prof. dr. Hazim Bašić, prorektor za naučnoistraživački rad
Prof. dr. Samir Arnautović, prorektor za međunarodnu saradnju
Prof. dr. Slavenka Vobornik, prorektor za nastavu Akademik Muhamed Filipović
Akademik Vladimir Premec
Prof. dr. Mirko Pejanović, predsjednik Grupacije društvenih nauka
Prof. dr. Uzeir Bavčić, predsjednik Grupacije humanističkih nauka
Prof. dr. Hajrija Konjhodžić-Raščić, predsjednik Grupacije medicinskih
nauka Prof. dr. Mirsad Kurtović, predsjednik Grupacije prirodno-matematičkih
i biotehničkih nauka
Prof. dr. Kemo Sokolija, predsjednik Grupacije tehničkih nauka
Prof. dr. Ivan Ĉavlović, predsjednik Grupacije umjetnosti
Prof. dr. Omer Ibrahimagić Prof. dr. Azra Hadžiahmetović
Zoran Selesković, generalni sekretar Univerziteta u Sarajevu
Adnan Bajrić, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u
Sarajevu
Stručni odbor: Fuada Muslić, stručni saradnik za izdavačku djelatnost
Alma Zolota, stručni saradnik za izdavačku djelatnost
Tarik Ćušić, lektor
Mirza Ĉerkez, prevodilac
Nina Begović, stručni saradnik za naučnoistraživački rad Belma Dizdarević, stručni saradnik za nastavu
DTP:
Karmel Sokanović
Tiraţ: 500
Štampa:
„Štamparija Fojnica“ d.o.o. Fojnica
Publisher: University of Sarajevo
Obala Kulina bana 7/II
71000 Sarajevo
Editor-in-Chef: Prof. Dr Faruk Ĉaklovica, Rector of the University of Sarajevo
Organizing Committee:
Prof. Dr Hazim Bašić, Vice-Rector
Prof. Dr Samir Arnautović, Vice-Rector
Prof. Dr Slavenka Vobornik, Vice-Rector Academician Muhamed Filipović
Academician Vladimir Premec
Prof. Dr Mirko Pejanović, Chairman of the Academic Council of Social
Sciences Group
Prof. Dr Uzeir Bavčić, Chairman of the Academic Council of Humanities
Sciences Group Prof. Dr Hajrija Konjhodžić-Raščić, Chairman of the Academic Council of
Medical Sciences Group
Prof. Dr Mirsad Kurtović, Chairman of the Academic Council of Natural
and Biotechnical Sciences Group
Prof. Dr Kemo Sokolija, PhD, Chairman of the Academic Council of Technical Sciences Group
Prof. Dr Ivan Ĉavlović, Chairman of the Academic Council of Arts Group
Prof. Dr Omer Ibrahimagić
Prof. Dr Azra Hadžiahmetović
Zoran Selesković, Secretary General of the University of Sarajevo
Adnan Bajrić, President of the Students Parliament of the University of Sarajevo
Professional Committee:
Fuada Muslić, Senior Officer for Publishing
Alma Zolota, Senior Officer for Publishing Tarik Ćušić, Proofreading
Mirza Ĉerkez, Translating
Nina Begović, Senior Officer for Scientific-Research Work
Belma Dizdarević, Senior Officer for Teaching
DTP: Karmel Sokanović
Printing run:
500
Printing office:
“Štamparija Fojnica“ Ltd. Fojnica
UMJESTO PREDGOVORA
Duh Dejtonskog sporazuma
Pišući svoje najznačajnije djelo L'esprit des lois, Montesquieu pokazuje
da se snaga jednog zakona nalazi u duhu koji on nosi sa sobom. Pritom
je od odlučne važnosti da zakon nije jednostavno mehanički zbir
različnih utjecaja koji su sabrani na jednom mjestu, nego da objedinjuje
povijesne pretpostavke koje ga čine konzistentnim. Tada zakon ima smisla i jedino u ovako postavljenom kontekstu realiteta zbilje je
provodiv. Zakon koji bi bio neposredno preuzeti tekst nekog
„suvremenog stanja pravne znanosti“ nema smisla, jednako kao ni
kompozicija koja bi bila komponovana na principima estetike i teorije
umjetnosti, a u sebi ne bi sadržavala stvaralački impuls slobode duha.
Dejtonski sporazum nije zakon, ali predstavlja jednu vrstu pravnog akta
koji je proistekao iz određene političke volje. U tom smislu njegovo
tematiziranje ne može biti zasnovano pretežno na pitanjima pozitivnog
prava. Rasprava o Dejtonskom sporazumu kao o pravnom aktu, ukoliko
se on u cijelosti shvati u kontekstu pozitivnog prava, na ovim osnovama mora ostati nedjelotvorna i ne može predstavljati osnovu
perspektivističke gradnje Bosne i Hercegovine kao društva uređenog u
formu države. Kao sporazum kojim je zaustavljen jedan rat, ovaj
dokument je više politički akt i predstavlja jednu formu političkog dogovora ili kompromisa koji za cilj ima, prije svega, stvaranje mogućnosti stvaranja novih perspektiva bosanskohercegovačkog društva
koje više ne bi smjele biti zasnovane na konfliktu i nasilnim formama
rješavanja političkih pitanja.
Jednako tako, Dejtonski sporazum, kao politički akt od iznimne važnosti
za Bosnu i Hercegovinu kao državu, ne bi smio biti isključivo posmatran
ni u kontekstu politike. On do sada nije bio razmatran u kontekstu mogućnosti zasnivanja jednog pravnog sustava, koji bi poticao iz
određenih parametara koji su postavljeni ovim sporazumom, ali ne bi
bio zatočen u njima. Suviše se, upravo u diskursu pravnog i političkog
razmatranja, govori o pragmatičkim ciljevima, a premalo o onome što
čini osnovu svakog pravnog sustava, a odatle i sustava države – o umstvenosti i duhovnosti na kojoj počiva svaka realna i održiva državna
struktura.
Hegel je u svojoj čuvenoj Grundlinien der Philosophie des Rechts, u kojoj
se utemeljuje pojam modernog prava, da baš u „suprotnostima prava
koje postoji po sebi i za sebe i onoga što samovolju čini pravom, leži potreba da se ono što je pravedno uči temeljno spoznavati. Njegov um
mora čovjeku izaći u susret pravu; on, mora, dakle, razmatrati
umstvenost prava...”1, nasuprot čemu stoji pravni pozitivizam, koji ne
1 Hegel, G. W. F., Grundlinien der Philosophie des Rechts, Frankfurt am Main, 1986, str. 17.
vidi suštinu suprotnosti i cijelu situaciju postavlja samo kao beskrajno proturječan odnos.
Suština se nalazi u tome da temeljni državni akt mora proizvesti
društvenu situaciju koja će državu, koja je svoje stanje na neki način
odredila njime, dovesti do stvarnog međunarodnog subjektiviteta. To je mogućno samo onda kada se konstituira pravni sustav koji će u sebi
sadržavati supstancijalnost države koju uređuje i duh moderniteta koji
određuje vrijeme njegovog nastanka. Dosadašnje rasprave o Dejtonskom
sporazumu nisu odgovorile na ovaj zadatak, tako da cjelokupan pristup
pitanjima, koja on otvara, nije bio adekvatan zahtjevima vremena i
realnih okolnosti u kojim se nalazimo. Rezultat tome su bile rasprave koje su se kretale u krajnostima za i
protiv Sporazuma, a u kojim je zaobiđena mogućnost njegovog shvatanja
kao otvorenog paketa, koji uz sve nedorečenosti i mogućne propuste daje
priliku uspostavljanja pravnog sustava koji daje osnovu za državni
subjektivitet u okolnostima realnih političkih odnosa. U tome se nalazi i
pragmatizam kao novo otkriće bosanskohercegovačke politike koji je odnose u ovoj zemlji sveo na razinu neprekidnih i beskonačnih
kompromisa, koji njenim građanima, posebno onim mlađim, ne nudi
nikakvu razvojnu perspektivu.
Zato je Bosna i Hercegovina danas zemlja koja ima najveći postotak nepismenih, nerazvijenu privredu, koja je u potpunosti pravno
neuređena i nalazi se na margini svih modernih tendencija. Suviše je
pesimistično reći da je Bosna i Hercegovina zemlja beznađa, ali je realno
reći da je zemlja besperspektivnosti. Razlog tome su svakako
preddejtonski odnosi, koji su svoju novu formu dobili u tumačenjima
Dejtonskog sporazuma.
Gledajući iz konteksta suvremene političke teorije, može se reći da u
našoj zemlji još uvijek nije shvaćeno da suvremena obnova civilnog društva, fraze obuhvaćene uskrsnućem, obnavljanjem, ponovnim
rađanjem, rekonstrukcijom ili renesansom civilnog društva, jesu danas
često ponavljane. Ovi termini indiciraju kontinuitet razvoja jedne političke paradigme sa esencijalnim trendovima ranog moderniteta. Oni
su prividni u jednom važnom respektu: oni ne referiraju samo nešto moderno, nego, također, i nešto signifikantno novo.”2 Drugim riječima,
nije shvaćeno da pitanje uspostave državnog sistema jeste, prije svega,
pitanje razumijevanja modernih tendencija unutar kojih se jedino može
postaviti jedan sistem koji će biti održiv i predstavljati strukturu jednog općeg subjektiviteta. Pritom ovo značenje subjektiviteta zadržava sve
aspekte otvorenosti i nastojanja da se stvari ne učine konačnim i
potpuno dovršenim.
2 Cohen, Jean L.-Andrew Arato, Civil Society and Political Theory, Cambridge-Massachusetts,
London, 1995, str. 29.
Na ovaj način se pokazuje da je razlika između teorijskog i praktičkog samo vještački uspostavljena relacija koja proističe iz nepoznavanja
suštine obaju konteksta. Na istoj ravni postaje jasnim da društvo koje se
ne zasniva na znanju, u kojem prednost ima politikanstvo i vođenje
neposrednim kratkotrajnim interesima, nema perspektivu razvoja i
veoma teško može opstati u uvjetima moderno strukturiranih odnosa, koji se temelje na transferu znanja. Suvremeni znanstveni pristup, u
kojem se temelji perspektiva jednog društva, ovdje ne samo da je
potreban, nego predstavlja i nužnost mogućnosti opstojanja jednog
društva kao što je bosanskohercegovačko.
Potrebno je novo razumijevanje socijalnog konteksta u kojem se nalazimo, koje može biti inicirano samo novim znanstvenim pristupom,
odnosno cjelovitim razumijevanjem suvremenih značenja socijalnih
znanosti. „Novi tip socijalne znanosti počeo je pojavljivati se upoznajući
tu ludost (novu vrstu znanja, op S. A.). Ova socijalna znanost nije samo
traganje za znanjem, za estetičkim zadovoljstvom otkrivanja, ili za
korišću znanja, nego traganje za znanjem koje vodi rekonstrukciji društva. Kada kao horizont zadobije rasprostranjene i posebne pravce
multipliciranog socijalnog progresa, znanje o sebi i društvu, kao i
njihove relacije, zadobija i novu važnost i zbiljnost.”3 Znanje je postalo
glavna odrednica strukturiranja društva i njegove konzistentnosti u
relacijama u kojima se treba prepoznati kao subjektivitet. Axel Honeth će pokazati da se temeljno previranje suvremenog društva
ne dešava na ravni socijalnih borbi i antagonizama, nego borbe za
priznavanje, koja se temelji u znanju.4 Razumjeti ovu borbu i razumjeti
znanje koje je njen princip znači razumjeti povijest mišljenja i povijest
znanosti u suštinskim određenjima i svim glavnim tendencijama.
Honeth pokazuje da u tom smislu znanost zadržava primat društvenih aktivnosti jedne države i jedinu pouzdanu osnovu njene budućnosti.
Zato su kompromisi u znanosti danas manje mogućni nego ikad, a to se
posebno mora odnositi na nedovoljno razvijena društva, kakvo je i
bosanskohercegovačko.
Zato je iznimno važno da pitanja poput razumijevanja Dejtonskog
sporazuma budu postavljena na univerzitetu i da rasprave o ovim
problemima budu podignute na razinu znanstvenih rasprava. To nije
samo stvar akademske pedantnosti ili korektnosti, nego zahtjev
suvremenosti u kojoj za Bosnu i Hercegovinu ima mjesta samo ako je
njen poredak postavljen u znanju. Dosadašnja tematiziranja pitanja Dejtonskog sporazuma bila su suviše politizirana i premalo znanstvena.
Nedostatak svijesti o stanju u kojem se nalazi naše društvo uvjetovao je i
loše odnose u kojima ono realno živi.
Neophodno je napraviti korak i, prije svega, postaviti reference prema kojim se rasprava može voditi. To, svakako, ne smiju biti trenutačni,
3 Coleman, James S., Foundations of Social Theory, Harvard, 1990, str. 651.
4 vidi: Honeth, Axel, Kampf um Anerkennung, Frankfurt am Main, 1992.
kolektivni ili pojedinačni interesi koji se u cijelosti ispunjavaju u neposrednom zadovoljavanju. Državnost Bosne i Hercegovine je
činjenica koju priznaje i respektira Dejtonski sporazum, ali je to samo
minimum koji je potreban za životni konsenzus. Potrebno je razumjeti
da Dejtonski sporazum jeste samo osnova sa koje se može krenuti u
ostvarenje značajnijih pomaka u integraciji u moderni svijet. Gledano iz perspektive Platonove Politeiae, ova integracija znači bolji život, i to u
svim njegovim konkretnim aspektima.
Rasprava na temu Dejtonskog sporazuma stoga ne smije pasti u zamku
“tehničkog“ postavljanja problema i govora koji viškom stručnosti nastoji
prikriti nedostatak znanja. Politička elita bosanskohercegovačkog društva mora shvatiti da se perspektiva ove zemlje može zasnivati samo
na znanju koje će pružiti i realne odgovore na pitanja o svim problemima
iz kojih, gledajući iz sadašnjih skučenih vidokruga, čini se da nema
izlaska. Ne smije se pritom gubiti iz vida da znanje ne daje jednoznačne
odgovore i pruža uvijek više od jedne mogućnosti, sugerirajući ona
rješenja koja su situirana u vremenu.
Zato rasprava o Dejtonskom sporazumu svoj puni smisao i može imati
jedino na univerzitetu. Na drugoj strani, univerziteti moraju pokazati da
su mjesta koja su strukturirana na znanju i da je jedini princip kojim se
vode – princip znanja. Tu se nalazi i odgovor na otvorena pitanja
Dejtonskog sporazuma i mogućnost razumijevanja ovog sporazuma kao pragmatičnog kompromisa koji ostavlja mogućnosti otvorenim. Na svim
članovima društva je odgovornost da te mogućnosti prepoznaju.
Prorektor
Prof. dr. Samir Arnautović
INSTEAD OF WORD OF INTRODUCTION
The Spirit of the Dayton Agreement
By producing his most important work "L'Esprit des lois", Montesquieu
showed that the strength of a law is in the spirit that it carries. It is of
decisive importance that the law is not simply a mechanistic sum of
various influences that have been gathered in one place, but that it
combines historical conditions making it consistent. And then the law makes sense and only within the context of realm of reality, set in such
manner, it is enforceable. The law, which would be immediately taking
over the text of a 'legal science's modern state' does not seem to make
sense, as equally as the composition which would be composed on the
principles of aesthetics and art theory, and that would not have contained the creative impulse of the spirit of freedom.
The Dayton agreement is not the law, but it represents a kind of legal
document which has been derived from a certain political will. In this
sense, its topicalising cannot be primarily based on positive law's issues. Discussing the Dayton agreement as the legal act, unless it has been
fully understood in the context of positive law, debate, on these grounds,
must remain ineffective and may not represent the basis of perspective
construction of Bosnia and Herzegovina as an orderly society in the
state form. As an agreement that stopped a war, this document is more
a political act representing a form of political agreement or a compromise that aims, above all, at the giving of a possibility for creating new perspectives of Bosnian society, which no longer should be based on
conflict and violent forms of resolving political issues.
Similarly, the Dayton Agreement, as a political act of great importance
for Bosnia and Herzegovina as a state, should not be exclusively
perceived either within the context of politics. Until now, it has not been perceived in the context of establishing a legal system that would be
emerging out of specific parameters that are set by this agreement,
without being trapped within them. Precisely in the discourse of the
legal and political considerations, too much is being said about the
pragmatic goals, and too little about what forms the basis of every legal
system, and hence the state system - the power of mind and spirituality on which every real and sustainable state structure is reposing.
Hegel, in his famous work: "Grundlinien der Philosophie des Rechts",
establishing the modern concept of right, claims that precisely in the
"contrariness of law that exists for itself, and for that which makes and
the arbitrariness right, are present the needs that what is righteous must be learned to realize fundamentally. The one’s mind must help one
with the law; he must, therefore, be considering the mind powers of
law... ",1 which is opposing the legal positivism that is not seeing the
1 G. W. F. Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts, Frankfurt am Main 1986, Page 17
essence of conflict, and juxtaposing the whole situation as just as an endlessly contradictory relationship.
The essence lies in the fact that the fundamental act of the state must
induce a social situation, which will have its state somehow determined
by it, leading to the actual international recognition. This is only possible when a legal system that will incorporate the substantiality of
the state governed by the spirit of modernity defining the time of its
creation, is under the process of constituting. Previous discussions on the Dayton Peace Accords did not respond to this task, so that the
overall approach to issues that it makes opened was not adequate to
meet the requirements of zeitgeist and the real circumstances in which we are.
The result of this were discussions ranging between the extremes of pro
and contra the Agreement, in which was avoided the possibility of its
processing as an opened package, which along with all the ambiguities
and possible failures, is providing an opportunity to establish a legal
system that gives a basis for the national subjectivity in the context of real political relations. In fact, the pragmatism is there as a Bosnian
politics' new discovery, which has reduced relationships in this country
to the level of continuous and endless compromises that to its citizens,
especially those younger, do not offer any developmental perspective.
So Bosnia and Herzegovina is today a country that has the highest rate of illiteracy, underdeveloped economy, completely legally unregulated
and located on the margins of modern tendencies. It is too pessimistic to
say that Bosnia Herzegovina is a country of despair, but it is realistic to
say that it is the country without the prospect. The reason for this is
certainly the pre-Dayton relations, which received its new form in interpretations of the Dayton Peace Accords.
Looking from the context of contemporary political theory, one can say
that in our country has not yet been grasped that the contemporary renewal of civil society "phrases included in the resurrection, renewal, rebirth, reconstruction and renaissance of civil society, are still often
repeated today. These terms indicate the continuity of a political paradigm development of the early modernity's essential, they are
apparent in one important respect for: they do not only refer to something modern, but also something that is significantly new."2 In
other words, it is not understood that the issue of establishing a state
system is, primarily an issue of understanding the modern tendency,
within which one can only set the system to be sustainable and to represent a general subjectivity structure. The significance of this
subjectivity retains all aspects of openness and efforts, to do things not
finally and utterly complete.
2 Jean L. Cohen and Andrew Arato, Civil Society and Political Theory, Cambridge-Massachusetts-
London 1995, page 29
In this manner it is showed that the difference between the theoretical and practical is just an artificially established relation, which stems
from ignorance of the essence of both contexts. At the same level, it
becomes clear that society which is not based on knowledge, in which
political incitements and leading to direct short-term interests posses
the advantage, has no prospects and very difficult environment to survive in conditions of modern structured relations that are based on
knowledge transfer. The modern scientific approach, in which a
perspective of a society is based, is not only necessary here, but it
represents a necessity and possibility of existence of a society such as
BiH is.
It takes a new understanding of social context in which we are that can be initiated only by a new additional scientific approach, or by the
comprehensive understanding of the contemporary meanings of social
science respectively. "The new type of social science began to appear and
becoming familiar with the madness (a new kind of knowledge, a remark
by S.A.). This social science is not just a quest for knowledge, for the
aesthetic pleasures of discovering, or for obtaining benefits from, knowledge, but it is the search for knowledge leading to the
reconstruction of society. When a horizon gains widespread and specific
directions of the manifold social progress, knowledge of self and society,
as well as their relations are assuming a new importance and reality." 3
Knowledge has become the main determinant of society’s structuring and its consistency in the relations which should be recognized as
subjectivity. Axel Honeth is going to demonstrate that fundamental flux of
contemporary society does not only occur at the level of social struggle
and antagonism, but in the struggle for recognition, which is based in
knowledge4. To understand this struggle and the knowledge that its principle, means to understand the history of thought and the history of
science in substantive determinations, and in all its main tendencies. Honeth demonstrates that in this sense, science retains the primacy
within the social activities of a state and the only reliable basis for its
future. Therefore the compromise in science today is less prospective
than ever, and in particular it must be related to under-developed societies, such as Bosnian one.
It is therefore highly important that issues such as understanding of the Dayton Agreement are set at the university and that discussing of these
issues should be raised to the level of scientific debates. It is not just a
matter of academic pristineness or the correctness, but a request of modernity in which Bosnia and Herzegovina has a place only if its order
is knowledge based. The previous discussion of the Dayton Agreement
issues were politicized over the top and way too little scientific. Lack of
awareness of the condition in which is our society is, also has made
conditions for bad relationships in which it really exists.
3 James S. Coleman, Foundations of Social Theory, Harvard 1990, page 651
4 Axel Honeth, Kampf um Anerkennung, Frankfurt am Main 1992.
Making the step forward, and above all to set reference by which
discussions may be led, is highly necessary. That certainly may not be
consisting of immediate, collective and individual interests that are
being completely fulfilled in the immediate satisfaction. The statehood of
Bosnia and Herzegovina is a fact that the Dayton Agreement acknowledges and respects, but it is only the minimum required for consensus of life. It should be understood that the Dayton Peace Agreement is just a basis that can be used as a starting point for
achieving significant progress in the process of integrating into the modern world. From the perspective of Plato's Politeia, this integration
means a better life, in all its concrete aspects.
Discussion on the topic of the Dayton Agreement, therefore, must not fall
into the trap of 'technical' defining of problems and speeches whose
excess of expertise tends to conceal the lack of knowledge. The political
elite of Bosnian society ought to realize that the prospects of this
country can be based only on knowledge, which will provide the real
answers to questions about all the problems out of which, looking from the current cramped horizons, seems to be no exit. One should not lose
out of sight that knowledge does not give unambiguous answers and
always gives more than one option, suggesting that those solutions
which are situated in time.
Therefore, the discussion of the Dayton Peace Agreement and can have
and reach its full meaning only at the university. On the other hand,
universities must prove themselves as the places that are structured on
the knowledge, and that their only guiding principle is - the principle of
knowledge. There is also a response to the questions raised by the Dayton Peace Agreement and the possibility to understand this
agreement as a pragmatic compromise that leaves all possibilities opened. Upon all members of society, there is laying a responsibility to
identify these opportunities.
Vice-Rector
Prof. Samir Arnautović, PhD
SADRŢAJ/CONTENTS Političko-pravni aspekt razvoja BiH u postdejtonskom periodu / Political-legal aspect of development of BiH in the post-Dayton period.............................................................................................. 3 Prof. dr. Omer Ibrahimagić: Političko i pravno protivrječje u primjeni Dejtonskog sporazuma / Political and legal contradictions in the
implementation of the Dayton Agreement..................................................... 5 Prof. dr. Mirko Pejanović: Demokratska konsolidacija i mogućnost uspostave konsenzusa o ustavnoj reformi u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine / Democratic consolidation and possibility to reach
consensus on constitutional reform in the Parliamentary Assembly of BiH.. 9 Prof. dr. Richard Farkas: Designing the political system and constitution in BiH – an outside view / Kreiranje političkog sistema i
ustava u BiH – vanjska analiza.................................................................... 16 Prof. dr. Enver Halilović: Dejtonsko uređenje BiH u kontekstu evropskih političkih vrijednosti / Dayton arrangement of BiH in the
context of European political values.............................................................. 17 Doc. dr. Zarije Seizović: Dejtonski nokturno: institucionalizirana diskriminacija kao postament ustavno-pravnog bitisanja / The Dayton
nocturno: institutionalised discrimination as a pedestal of constitutional being.............................................................................................................. 19 Bosna i Hercegovina u procesu integracije u EU i NATO / Bosnia and Herzegovina in the process of EU and NATO integration........... 23 Prof. dr. Ćazim Sadiković: Dejtonski sporazum – projekt i izvedba /
Dayton Agreement – project and implementation.......................................... 25 Clifford Bond: Reforming BiH’s Dayton Constitution / Reformiranje bh.
dejtonskog ustava......................................................................................... 27 Prof. dr. Azra Hadţiahmetović: Bosna i Hercegovina u procesu integracija u EU i NATO – ekonomski aspekti / Bosnia and Herzegovina
in the process of EU and NATO integration – economic aspects................... 29 Prof. dr. Izet Beridan: Sigurnosne integracije i Bosna i Hercegovina /
Security integration and Bosnia and Herzegovina........................................ 31 Geopolitički i sigurnosni aspekti razvoja BiH u postdejtonskom periodu / Geopolitical and security aspects of development of BiH in the post-Dayton period................................................................. 33 Prof. dr. Nerzuk Ćurak: Geopolitičke zamke (post)dejtonske države /
Geopolitical traps of the (post)Dayton state................................................... 35 Prof. dr. Mirsad Abazović: Sigurnosni aspekti razvoja BiH u postdejtonskom periodu / Security aspects of development of BiH in the
post-Dayton period ....................................................................................... 37 Implikacija političko-teritorijalnog ustrojstva Bosne i Hercegovine na njen regionalnogeografski razvoj / Implications of political-territorial organisation of BiH on its regional-geographical development..................................................................................... 41 Prof. dr. Josip Vrbošić: Upravno ustrojstvo BiH od kasnog osmanskog
do socijalističkog razdoblja / Administrative organisation of BiH from the
Ottoman Empire to Socialism........................................................................ 43 Prof. dr. Ibrahim Bušatlija: Normalna i dejtonska Bosna i Hercegovina / Normal and Dayton BiH............................................................................ 46 Prof. dr. Muriz Spahić: Implikacija političko-teritorijalnog ustrojstva BiH na njen regionalnogeografski razvoj / Implication of political-
territorial organisation of BiH on its regional-geographical development...... 49
Prof. dr. Jasmina Osmanković: Političko-teritorijalna struktura Bosne i Hercegovine i njene implikacije na razvoj ili vrijeme je za promišljanje teritorijalne strukture / Political-territorial structure of BiH and its
implications on development, or it is time to think about territorial structure......
52
Tranzicija bosanskohercegovačkog društva i njene posljedice u sferi socijalne i zdravstvene zaštite građana / Transition of BiH's society and its consequences in the field of social and health protection of citizens............................................................................................ 53 Akademik Muhamed Filipović: Pojam tranzicije / The notion of
transition....................................................................................................... 55 Akademik Slobodan Loga: Tranzicija bosanskohercegovačkog društva i njene posljedice u sferi zdravstvene zaštite građana / Transition of BiH’s
society in the field of health protection of citizens......................................... 58 Prof. dr. Milanka Miković: Socijalna zaštita u BiH s posebnim osvrtom na uticaj i posljedice tranzicijskih procesa / Social protection in BiH with
special emphasis on influence and consequences of transitional processes 61 Društveno-ekonomski aspekt razvoja BiH / Socio-economic aspect of development of BiH...................................................................... 63 Prof. dr. Boris Tihi: Ekonomske posljedice političke podjele Bosne i Hercegovine / Economic consequences of political division of Bosnia and
Herzegovina.................................................................................................. 65 Prof. dr. Hasan Muratović: Gdje smo 15 godina nakon Dejtona? Možemo li se brže razvijati? / Where are we 15 years after Dayton? Can
we develop faster?........................................................................................ 67 Dr. Charles E. Tucker: Challenges associated with capacity building in a society / Izazovi u vezi sa izgradnjom kapaciteta u društvu..................... 68 Prof. dr. Marko A. Hoare: A recovery built on sand: Bosnia since Dayton / Oporavak građen na pijesku: Bosna i Hercegovina nakon
Dejtona.......................................................................................................... 70 Prof. dr. Jusuf Ţiga: Ograničavajući faktori društveno-ekonomskog razvoja u BiH / Limitation factors of socio-economic development of BiH.... 71 Prof. dr. Salih Fočo: Uloga međunarodne zajednice i visokog predstavnika u provođenju Dejtonskog sporazuma / Role of international
community and High Representative in implementation of Dayton Agreement..................................................................................................... 73 Poloţaj i status visokog obrazovanja u postdejtonskom periodu; iskustva i problemi / Position and status of higher education in
post-Dayton period, experiences and problems................................. 77 Prof. dr. Faruk Ĉaklovica, prof. dr. Hazim Bašić, prof. dr. Asim Mujkić: Fragmentacija visokog obrazovanja kao njegova provincijalizacija i ideologizacija / Fragmentation of higher education as
its provincialization and ideologization......................................................... 79 Uloga nauke i tehnologije u sferi privrednog razvoja / Role of science and technology in the field of economic development.......... 83 Akademik Ljubomir Berberović, Akademik Vlatko Doleček, prof. dr. Ivo Komšić, prof. dr. Ejub Dţaferović: Uticaj naučno-tehničkog i tehnološkog progresa u svijetu globalizacije na razvoj industrijske proizvodnje u BiH / Influence of scientific, technical and technological
progress in the world of globalisation on development of industrial production in BiH.......................................................................................... 85 Prof. dr. Edin Šarčević: Nauka o javnom pravu u dejtonskom modelu /
Science on public law in Dayton model......................................................... 87 Mr. sc. Mohammad Bagher Soleimani: Nužnost izrade domaće strategije razvoja / Necessity of preparation of national development
strategy.........................................................................................................
89
Optimizacija upravljanja resursima u BiH / Optimal Exploitation of natural resources in BiH.................................................................. 91 Prof. dr. Abdulah Bašić, prof. dr. Mirza Kušljugić, prof. dr. Aziz Šunje: Optimizacija upravljanja resursima u Bosni i Hercegovini /
Optimal exploitation of natural resources of Bosnia and Herzegovina.................................................................................................. 93 Dr. Sabit Subašić: Imidž kao faktor razvoja Bosne i Hercegovine /
Branding as a factor of development of Bosnia and Herzegovina................ 96 Aspekti razvoja kulture i sporta u Bosni i Hercegovini / Aspects of development of culture and sports in Bosnia and Herzegovina........ 99 Akademik Vladimir Premec: Kultura u Bosni i Hercegovini poslije Daytona / Culture in Bosnia and Herzegovina after Dayton........................ 101 Prof. dr. Šaćir Filandra: Dejtonska etnicizacija kulture / Dayton
ethnicization of culture.................................................................................. 102 Prof. dr. Izet Rađo: Aspekti razvoja sporta u BiH / Aspects of
development of sports in BiH........................................................................ 103
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
1
REFERATI / PAPERS
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
2
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
3
Političko-pravni aspekt razvoja BiH u postdejtonskom periodu
Political-legal aspect of development of BiH in the post-
Dayton period
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
4
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
5
Prof. dr. Omer Ibrahimagić
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Omer Ibrahimagić
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo
POLITIĈKO I PRAVNO PROTIVRJEĈJE
U PRIMJENI DEJTONSKOG SPORAZUMA
POLITICAL AND LEGAL CONTRADICTIONS
IN THE IMPLEMENTATION OF THE DAYTON AGREEMENT
Saţetak
U okviru ove teme autor problematizira protivrječje u primjeni
Dejtonskog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Posebno kada je u pitanju
međunarodna zajednica koja je u poslijednjih 20 godina politički duboko
involvirana u sve što se događalo u Bosni i Hercegovini. To političko protivrječno ponašanje međunarodne zajednice prema Bosni i
Hercegovini otpočelo je njenom nedosljednosti u primjeni normi
međunarodnog prava na rješavanje političke krize u Bosni i Hercegovini
izazvane raspadom SFRJ. Takva protivrječna politika međunarodne
zajednice u tri slučaja odredila je današnju sudbinu Bosne i
Hercegovine. Koja su to tri slučaja protivrječja? Prvi slučaj
Evropska zajednica je 6. aprila 1992. godine poslije odrţanog
referenduma građana BiH, kada su se na njen zahtjev izjasnili sa preko
64% glasova od ukupnog biračkog tijela za suverenu i nezavisnu Bosnu i
Hercegovinu, međunarodnopravno priznala Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu drţavu. Kada je istovremeno sa međunarodnim
priznanjem na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija Srbije, Crne Gore i
JNA, Evropska zajednica je, ignorirajući međunarodno pravo koje
zabranjuje agresiju na suverenu drţavu članicu UN i napadnutoj zemlji
dozvoljava samoodbranu, embargom na naoruţanje je protupravno
onemogućila, dozvolivši da se u naredne skoro četiri godine Bosna i Hercegovina, koja dotad nije imala svoju vojsku, izloţi ratnom razaranju
i zločinu genocida.
Drugi slučaj
Međunarodna zajednica, predvođena SAD-om, svojom političkom
odlukom ne dozvoljava Armiji RBiH da agresore Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku, koja se 1993. godine priključila agresiji, vojnički porazi na tlu
Bosne i Hercegovine, već ih promovira u mirotvorce i u Dejtonu, umjesto
da ih u skladu sa međunarodnim pravom pozove na odgovornost za
agresiju na Bosnu i Hercegovinu i zločin genocida, ona legitimira na tlu
BiH obje paradrţavne tvorevine: Republiku Srpsku i Federaciju BiH i
Ustavom u Aneksu 4 Dejtonskog sporazuma drţavi BiH na leđa stavlja dva teška mlinska kamena pod kojima ona od njihove teţine tetura već
15 godina, bez mogućnost da se normalno kreće prema evroatlanskim
integracijama.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
6
Treći slučaj
Opći sporazum za mir u BiH iz Dejtona, kojeg su potpisale tri zaraćene
strane – Jugoslavija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, drţave kontakt
grupe i Evropska unija, sadrţi i jedanaest dodatnih sporazuma: o vojnim
aspektima, o regionalnoj stabilizaciji, o međuentitetskoj liniji, o
izborima, o Ustavu, o arbitraţi, o ljudskim pravima, o izbjeglicama i raseljenim licima, o očuvanju nacionalnih spomenika, o javnim
korporacijama, o OHR-u i međunarodnim policijskim snagama. Iako su
sve ove sporazume kao pravno obavezujuće dokumente, pored BiH,
potpisala i oba entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH, politika
međunarodne zajednice oličena u BiH visokim predstavnikom kao
posljednjim tumačem sadrţaja Dejtonskog sporazuma i upravljačkim vijećem u kome sjede predstavnici vlada, zaduţenim za praćenje
implementacije civilnog dijela Dejtonskog sporazuma, dozvolila je da se
ovi već jednom potpisani sporazumi kao pravni akti ne provode
neposredno pretapajući ih u drţavne zakone i stvaranjem neophodnih
drţavnih institucija, već se o skoro svakom pitanju, koje sadrţe ti sporazumi, ponovo pregovara između entiteta, čime je njihova pravna
obaveznost obezvrijeđena ponovnim političkim pregovaranjima, što je
drţavu BiH učinilo neracionalnom, neefikasnom i nefunkcionalnom.
Stoga u BiH ne postoji vladavina prava, već vladavina kontroverznih
politika koje su međusobno isključive i nesvodive na jedinstvenu
bosansku politiku, a time na jedinstven bh. ustavni i pravni sistem. Autor iz te činjenice izvodi zaključak da u praksi primjene pravnih
normi, sadrţanih u Dejtonskom sporazumu, nastaje protivrječje zbog
njihovog različitog tumačenja, u čemu je pored odgovornosti domaćih
političara našao i neprimjerenu neodgovornost međunarodne zajednice
za današnje stanje u kome se nalazi Bosna i Hercegovina.
Abstract
Within the topic author is discussing the contradiction in the
implementation of the Dayton Peace Agreement in Bosnia and
Herzegovina, especially when it comes to the role of the International
Community over the past twenty years that is deeply politically involved in everything that happened in Bosnia and Herzegovina. That
contradictory to the political behavior of the International Community to
Bosnia and Herzegovina started by its inconsistency in applying the
norms of International Law to resolve the political crisis in Bosnia and
Herzegovina caused by the disintegration of the SFRY. Such a contradictory policy of the International Community in three cases
determined the fate of today's Bosnia and Herzegovina. What are these
three opposing cases?
The First Case:
On 6 April 1992, the European Community, after the holding of
referendum when BiH citizens declared, on the EC's request, with over 64% of the total votes of the electoral body for a sovereign and
independent Bosnia and Herzegovina, did the internationally legal
recognition of Bosnia and Herzegovina as an independent and sovereign
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
7
state. When, the international recognition of Bosnia and Herzegovina
had been carried out, at the same time, the aggression against B&H by
Serbia, Montenegro and the Yugoslav Army was started. The European
Union, having ignored the International Law which prohibits the
aggression against a sovereign UN member state, and that allows the
attacked country self-defense, imposed the unlawful embargo on arms acquiring, thus breaching B&H from exercising that right on defense for
nearly next four years. Bosnia and Herzegovina, which had never had its
own army, was exposed to war destruction and genocide.
The second case:
The International Community led by the United States with their
political decision not to allow the BH Army to military defeat on the B&H soil the aggressor forces of Serbia, Montenegro and Croatia, which
joined the aggression forces in 1993, but rather they promoted into
the peacemakers in Dayton, instead of, in accordance with international
law, making accountable for the Aggression on Bosnia and Herzegovina
and for genocide, the legitimized on the BiH soil two pseudo-state fabrications: the Republic of Srpska and the Federation of B&H, and by
the Constitution in the Annex 4 of the Dayton Agreement, the state of
BiH carries on its shoulders two heavy stones under whose weight the
state of B&H has been staggering for 15 years without possibility to
normally move towards the Euro-Atlantic integrations.
The Third Case: The General Peace Agreement for B&H, signed in Dayton, by the three
belligerent parties of Yugoslavia, Croatia and Bosnia and Herzegovina,
the Contact Group states and the European Union, contains eleven
additional agreements regulating : the military aspects, the regional
stabilization, the inter-entity line, the elections, the constitution, the arbitration, the human rights, the refugees and displaced persons, the
preservation of national monuments, the public corporations, the OHR
and the international police forces. While all these agreements are
legally binding documents signed, apart from the state of BiH, even by
and both entities the Republic of Srpska and the Federation of B&H, the
International Community's policy, embodied in B&H within the Office of High Representative for B&H as the ultimate interpreter of contents of
the Dayton Peace Agreement and the Governing Council consisting of
representatives of government, responsible for monitoring the
implementation of Dayton's civilian segment, permitted that those
already signed agreements as legal acts do not directly conduct transforming them into national laws and creating the necessary state
institutions, but on almost every issue containing these agreements, re-
negotiated between entities starts by which their legal obligation is
devalued by political re-negotiation that has made the state of B&H
irrational, inefficient and dysfunctional. Therefore, in BiH there is no
rule of law, but the rule of the controversial policies that are mutually exclusive and irreducible to a single Bosnian politic, and thus in a
unique BH constitutional and legal system. Author makes a conclusion
out of these facts and out of situation in practice that by the application
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
8
of legal norms contained in the Dayton Peace Agreement, contradictions
arise because of their various interpretations, in which apart from
responsibilities of local politicians, author has found inappropriate and
irresponsible role of the International Community's presence for the
situation in which Bosnia and Herzegovina is found.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
9
Prof. dr. Mirko Pejanović
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Mirko Pejanović
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo
DEMOKRATSKA KONSOLIDACIJA I MOGUĆNOST USPOSTAVE
KONSENZUSA O USTAVNOJ REFORMI U PARLAMENTARNOJ
SKUPŠTINI BOSNE I HERCEGOVINE
DEMOCRATIC CONSOLIDATION AND POSSIBILITY TO REACH
CONSENSUS ON CONSTITUTIONAL REFORM IN THE PARLIAMENTARY ASSEMBLY OF BIH
Saţetak
Geopolitičku osnovu ustavnog ustrojstva i mogućnosti integracije u
evroatlanske institucije Bosna i Hercegovina je dobila Dejtonskim mirovnim sporazumom. U oblikovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma
dominantan uticaj imale su vodeće svjetske sile koje su bile okupljene u
kontaktnoj grupi. To su: SAD, Ruska Federacija, Engleska, Francuska i
Savezna Republika Njemačka. Uz Aneks IV Ustava Bosne i Hercegovine
Dejtonski mirovni sporazum unutar odredbi, koje su definisane u
drugim aneksima, čini cjelovitu osnovu za izgradnju mira, postratnu obnovu, demokratsku konsolidaciju i zasnivanje procesa integracije
drţave Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez.
Posebna karakteristika Dejtonskog mirovnog sporazuma data je u dva
aspekta:
- angaţovanje vojnih snaga međunarodne zajednice (NATO snage) za uspostavu mira i
- angaţovanje civilnih snaga na izgradnji mira i demokratskih
institucija drţave Bosne i Hercegovine (OHR). Na ovaj način međunarodna zajednica i EU su, na temelju ovlaštenja iz
Dejtonskog mirovnog sporazuma, preuzele odgovornost ZA ODVIJANJE
DRŠTVENO-ISTORIJSKOG PROCESA OBNOVE I RAZVOJA DRŢAVE
BOSNE I HERCEGOVINE DO NIVOA NJENE SAMOODRŢIVOSTI
UNUTAR EVROPSKIH I EVROATLANSKIH INSTITUCIJA. Radi se o
zasnivanju i izvođenju procesa integracije drţave Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez.
Kao jedan od najbitnijih aspekata u političkom razvoju Bosne i
Hercegovine u postdejtonskom vremenu javlja se proces demokratske
konsolidacije. Ovaj proces je svoje glavne poticaje dobio u provođenju
slobodnih višestranačkih izbora za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine i parlamente entiteta. Sve do 2002. godine izbore je
organizovao OSCE. U to vrijeme mandati parlamenata bili su dvije
godine. Pokazalo se to kao opasna iluzija za razvoj parlamentarne
demokratije i za proces demokratske konsolidacije.
Od 2002. godine Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine i
parlamenti entiteta imaju četverogodišnji mandat.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
10
U vremenu od 15 godina postdejtonskog razvoja parlamentarne
demokratije u Bosni i Hercegovini postoji problem USPOSTAVE
KONSENZUSA MEĐU STRANKAMA KOJE ĈINE PARLAMENTARNU
VEĆINU U PARLAMENTARNOJ SKUPŠTINI BOSNE I HERCEGOVINE. U
svim postdejtonskim mandatima Parlamentarne skupštine nije se mogla
obrazovati programska koalicija pobjedničkih stranaka. Umjesto programske koalicije primjenjivan je međustranački sporazum o
partnerstvu u vršenju vlasti. Takav odnos vladajućih političkih stranaka
prema parlamentarnoj demokratiji REDUCIRAO JE MOĆ
PARLAMENTARNE SKUPŠTINE BiH. Njena moć je izvlaštena i javlja se
kao moć lidera političkih stranaka koje čine parlamentarnu većinu.
Budući da stranački lideri i njihove stranke nisu izgradili konsenzus o glavnim političkim pitanjima unutar parlamentarne većine,
Parlamentarna skupština BiH nema stvarnu moć za donošenje
reformskih zahtjeva. Zapravo, Parlamentarna skupština BiH ne
funkcioniše po modelu političkog nadmetanja većine i opozicije u
Parlamentu, kakav se primjenjuje u evropskim demokratskim drţavama. Usljed toga što ni u jednom parlamentarnom mandatu tokom petnaest
postdejtonskih godina Bosne i Hercegovine nije mogla da se uspostavi
PROGRAMSKA (KONSENZUALNA) PARLAMENTARNA VEĆINA u
Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, parlamentarna
demokratija nije uspostavila svoj puni kapacitet.
U biti, zbog toga u Bosni i Hercegovini tokom petnaest proteklih postdejtonskih godina nije KONSOLIDOVANA DEMOKRATIJA. Takvo
društveno kretanje za posljedicu ima:
- umanjenu društvenu moć Parlamentarne skupštine Bosne i
Hercegovine: u mandatu 2006–2010. godine Parlamentarna skupština BiH je usvojila samo jednu trećinu od cjelokupnog
broja planiranih zakona;
- nemoć uspostavljanja konsenzusa za USTAVNE REFORME: u
dva pokušaja u aprilu 2006. i oktobru 2009. godine parlamentarna većina nije uspjela doći do konsenzusa i do
odluka o promjeni Ustava BiH.
Postavlja se pitanje kako ulogu Parlamentarne skupštine Bosne i
Hercegovine učiniti ISTORIJSKI ODGOVORNOM I DJELOTVORNOM U
PITANJU IZVOĐENJA USTAVNE REFORME? Zapravo, radi se o tome da
je nuţno identifikovati realne pretpostavke od kojih zavisi USPOSTAVA KONSENZUSA ZA USTAVNE PROMJENE U PARLAMENTARNOJ
SKUPŠTINI BOSNE I HERCEGOVINI.
Prva pretpostavka odnosi se na artikulaciju volje građana kao
socijalno-interesne osnove društvenog razvoja i promjena u društvenom
razvoju. Empirijska istraţivanja potvrđuju da većina građana u Bosni i Hercegovini i to u procentu od 70% daje podršku integraciji Bosne i
Hercegovine u Evropsku uniju. Volja građana je vrlo prepoznatljiva u
njihovom interesu da drţava Bosna i Hercegovina postane članica EU.
Kako je ustavna reforma jedna od vaţnih reformi u procesu integracije
Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, sasvim je moguće na temelju
volje građana izgraditi konsenzus za ustavne promjene.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
11
Druga pretpostavka je sadrţana u PRIMJENI PRINCIPA
PARLAMENTARNE DEMOKRATSKE VLADAVINE. Parlament je izraz
opšte volje demosa (svih građana). Ta volja se u Parlamentarnoj
skupštini Bosne i Hercegovine institucionalizira na osnovi višestranačke
demokratije. To znači da se izborna volja građana u Parlamentu
institucionalizira u obliku:
- parlamentarne većine (stranke sa najviše izbornih poslaničkih
mandata koje obrzuju Vladu) i
- opoziciona skupina stranaka u Parlamentu. Treća pretpostavka se javlja u nuţnosti obrazovanja PARLAMENTARNE
VEĆINE NA TEMELJU USAGLAŠENOG KOALICIONOG SPORAZUMA.
Koalicioni sporazum se javlja kao osnov i okvir za donošenje zakona i
drugih propisa koji omogućuju izvršenje politike razvoja na programski
zadatom cilju. Valja imati u vidu da je strateški cilj u postdejtonskom
razvoju Bosne i Hercegovine ubrzan proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez. Za mandatni period
Parlamentarne skupštine 2010–2014. godine kao glavni clj
parlamentarne većine javlja se postizanje statusa kandidata za članstvo
BiH u Evropskoj uniji i postizanje članstva u NATO savezu. Unutar
realizacije ovog cilja pokreću se i izvode reforme, među kojim je ustavna reforma jedna od najvaţnijih.
Ĉetvrta pretpostavka podrazumijeva da se promjene Ustava Bosne i
Hercegovine izvode POSTUPNO. U toj postupnosti primat ima provođenje
presude Suda za ljudska prava Vijeća Evrope u predmetu Sejdić-Finci,
kao i uvođenje evropske klauzule u Ustav BiH, na način kako su to
izvele sve zemlje u procesu sticanja uslova za članstvo u Evropskoj uniji. Peta pretpostavka zagovara odlučivanje o promjeni Ustava unutar
parlamentarne demokratske procedure. To podrazumijeva da, osim
poslanika Parlamenta, u javnoj raspravi učestvuje civilno društvo sa
njegovim nevladinim organizacijama i stručnim udruţenjima.
Šesta pretpostavka seţe u polje ODGOVORNOSTI INSTITUCIJA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE I EVROPSKE UNIJE ZA IZVOĐENJE
USTAVNE REFORME U BOSNI I HERCEGOVINI.
Političko stajalište zvaničnika međunarodne zajednice da je ustavna
reforma u domenu sporazuma vladajućih stranaka u Bosni i Hercegovini
postaje upitna naspram odgovornosti za provođenje Dejtonskog
mirovnog sporazuma. Posebno se ta odgovornost odnosi na strateški cilj i domaćih političkih snaga i međunarodne zajednice da Bosna i
Hercegovina postigne članstvo u Evropskoj uniji.
Ono što je nezaobilazno sa stanovišta uloge međunarodne zajednice
jeste stvaranje geopolitičkog konsenzusa zemalja članica kontakt grupe
po pitanju ustavne reforme sa aspekta unutrašnjeg političkog ustrojstva Bosne i Hercegovine i racionalnog kapacitiranja institucija drţave Bosne
i Hercegovine, kako bi postala demokratska, pravna i ekonomski
prosperitetna drţava.
Ključne riječi: drţava Bosna i Hercegovina, Dejtonski mirovni
sporazum, Ustav Bosne i Hercegovine, međunarodna zajednica,
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
12
Evropska unija, Parlamentarna demokratija, demokratska konsolidacija,
parlamentarna većina, programska koalicija, opozicija, Vijeće Evrope,
Sud za ljudska prava Vijeća Evrope, ustavna reforma, Parlamentarna
skupština Bosne i Hercegovine, političke stranke, vladajuće političke
stranke, građanska volja, evropske integracije, NATO savez, politička
budućnost Bosne i Hercegovine, konsenzus.
Abstract
Bosnia and Herzegovina received, through the Dayton Peace Accords, a
geopolitical basis for the constitutional order and possibility of
integration into Euro-Atlantic institutions. Leading world powers that
were assembled within the contact group had a dominant influence on the shaping of the Dayton Peace Agreement. They are: the USA, Russia,
England, France, and the Federal Republic of Germany. In addition to
Annex IV which makes the Constitution of Bosnia and Herzegovina, the
Dayton Peace Agreement, within the provisions which have been
defined in other Annexes, makes a complete basis for peace building, post-war reconstruction, democratic consolidation and the
establishment of Bosnia and Herzegovina's integration process into the
European Union and NATO.
The Dayton Peace Agreement's peculiarity is given in two aspects:
- The engagement of the International Community's military forces (NATO forces) for the peace establishment, and
- The engagement of civil power in building of peace and
democratic institutions Bosnia and Herzegovina's democratic
institutions (OHR). In this way, the International Community and EU, on the basis of the
Dayton Peace Agreement have taken responsibility FOR OPERATING OF
THE SOCIAL-HISTORICAL RECONSTRUCTION PROCESS OF BOSNIA
AND HERZEGOVINA'S STATE DEVELOPMENT, TO THE LEVEL OF ITS
SUSTAINABILITY WITHIN EUROPEAN AND EURO-ATLANTIC INSTITUTIONS. It is about establishing and executing the integration
process of Bosnia and Herzegovina into the European Union and NATO
Alliance.
As one of the most important aspects of the political development of
Bosnia and Herzegovina in post-Dayton period, there is a process of
democratic consolidation. This process has received its main impetus in the implementation of free multiparty elections for the Parliamentary
Assembly of Bosnia and Herzegovina and the entity Parliaments. Until
2002, the OSCE was elections organizer. At that time, the MP mandates
were two years. This proved to be a dangerous illusion for the
development of parliamentary democracy and for the process of democratic consolidation.
After 2002, both the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina
and the entity Parliaments have a four-year term. In a time of 15 years
post-Dayton development of parliamentary democracy in Bosnia and
Herzegovina, there is a problem of THE ESTABLISHING CONSENSUS
AMONG THE PARLIAMENTARY MAJORITY MAKING PARTIES IN THE
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
13
PARLIAMENTARY ASSEMBLY OF B&H. In all Parliamentary Assembly's
post-Dayton mandates, the inability to form the winning parties‘
program coalition was clearly expressed. Instead of the interparty
program coalition, a partnership agreement in the power exercising was
applied. This attitude of the ruling political parties towards
parliamentary democracy HAS REDUCED THE POWER OF THE PARLIAMENTARY ASSEMBLY OF B&H. Its powers have been
expropriated, and they are resurfacing as the power of leaders of
parliamentary majority forming political parties. Since the party leaders
and their parties have not reached consensus on major political issues
within the parliamentary majority, the Parliamentary Assembly has no
actual power to enact requirements for reforming. In fact, the Parliamentary Assembly of B&H does not operate on the principle of
political competition majority and opposition in parliament, as it is
applied in European democratic states.
Due to the fact that in none of parliamentary mandates, during the
fifteen post-Dayton years, Bosnia and Herzegovina has not been able to establish PROGRAMME (CONSENSUAL) PARLIAMENTARY MAJORITY in
the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina, the
parliamentary democracy has not established its full capacity.
In essence due to aforementioned facts, in Bosnia and Herzegovina
democracy has not been consolidated during the past fifteen post-
Dayton years. Social movement as such has resulted in: Reduced social power of the Parliamentary Assembly of Bosnia and
Herzegovina: in the 2006-2010 term, the Parliamentary Assembly
adopted only one-third of the total amount of planned legislation;
The inability to establish consensus regarding the CONSTITUTIONAL
REFORMS: in two attempts in April 2006 and October 2009, the parliamentary majority failed to reach consensus and the decision to
change the B&H Constitution.
The arising question is how to make the role of the Parliamentary
Assembly of Bosnia and Herzegovina HISTORICALLY LIABLE AND
EFFECTIVE CONCERNING THE CONSTITUTIONAL REFORM
IMPLEMENTATION? Actually it is about necessity to identify the realistic assumptions on which depends the ESTABLISHING OF consensus FOR
CONSTITUTIONAL CHANGE IN THE PARLIAMENTARY ASSEMBLY
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA.
The first assumption relates to the articulation of the will of citizens as
a social-interest basis of social development and changes in social development. Empirical research confirm that majority of B&H citizens,
in the percentage of 70%, supports the integration of Bosnia and
Herzegovina into the European Union. The will of the citizens is very
distinct within their interests in becoming of the state of Bosnia and
Herzegovina an EU member. Since the constitutional reform is one of the
crucial reforms in the process of integration of Bosnia and Herzegovina into the European Union, it is quite possible, to build consensus for
constitutional reform using the willingness of citizens as basis.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
14
The second assumption is contained in the application of the
PARLIAMENTARY democratic governance principle. Parliament is an
expression of general will of the demos (all citizens). That will, in the
Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina is being
institutionalized on the basis of multiparty democracy. This means that
the electoral will of the citizens in Parliament is getting institutionalized in the form of:
- Parliamentary majority (Government forming parties with the
most won electoral mandates) and
- The opposing parties group in Parliament. The third assumption appears in the necessity of forming the
parliamentary majority BASED ON THE REACHED COALITION
AGREEMENT. A coalition agreement emerges as the basis and
framework for the adoption of laws and regulations that allow the
execution of the development policy in the programme given goal. One should bear in mind that the strategic goal in the Post-Dayton Bosnia
and Herzegovina is accelerating the integration of Bosnia and
Herzegovina into the European Union and NATO Alliance. For the 2010-
2014 mandate of the Parliamentary Assembly as the main parliamentary
majority's main task seems to be winning the candidate status for membership of B&H in the European Union and to achieving the
membership in NATO. Within the realization of this goal, reforms are
being started and carried out, including constitutional reform as the
most important.
The fourth assumption implies that changes in the Constitution of
Bosnia and Herzegovina should be carried out gradually. In that process of introducing changes, the supremacy has enforcement of Decision of
the Court of Human Rights in the Council of Europe in the Sejdić-Finci
case, and the introduction of the European clause in the B&H
Constitution, in the way how it was carried out by all other countries
during the process of meeting the EU membership conditions. The fifth assumption advocates decision making on changes to the
constitution within parliamentary democratic procedures. That means
that in addition to representatives of the Parliament in the public
debate, civic society representatives with its non-governmental
organizations and professional associations should take participation.
The sixth assumption dates back to the field of THE INTERNATIONAL COMMUNITY AND THE EUROPEAN UNION'S INSTITUTIONS
RESPONSIBILITIES FOR IMPLEMENTATION OF CONSTITUTIONAL
REFORM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA.
The political stance of the International Community's officials that the
constitutional reform is in the domain of the agreement among governing parties in Bosnia and Herzegovina becomes questionable
when compared to responsibility for the implementation of the Dayton
Peace Accords. In particular, the responsibility is referring to the
strategic goal both of domestic political forces and the International
Community - the Bosnia and Herzegovina‘s achieving of membership in
the European Union.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
15
What is indispensable from the standpoint of the International
Community's role is making of the geopolitical consensus of the Contact
Group in terms of constitutional reform from the aspect of the internal
structure of Bosnia and Herzegovina and rational capacitating of the
institutions of Bosnia and Herzegovina in order to become a democratic,
legal and economically prosperous country.
Key words: State of Bosnia and Herzegovina, Dayton Peace Accords,
Bosnia and Herzegovina‘s Constitution, International Community,
European Union, Parliamentary democracy, Democratic consolidation,
parliamentary majority, programme coalition, opposition, Council of
Europe, European Court of Human Rights, Reform of the Constitution, Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina, political parties,
ruling political parties, civic will, European integrations, NATO Alliance,
B&H‘s political future, consensus.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
16
Dr Richard Farkas
DePaul University, Chicago, USA
Dr. Richard Farkas
Univerzitet DePaul u Ĉikagu, SAD
DESIGNING THE POLITICAL SYSTEM AND CONSTITUTION
IN BIH - AN OUTSIDE VIEW
KREIRANJE POLITIĈKOG SISTEMA I USTAVA
U BIH – VANJSKA ANALIZA
Abstract
The architecture of every political system is a critical element of the
capacity of a system to serve its public. The situation in BiH is
obviously among the most complicated in the contemporary world. An
effective design for the political machinery creates the potential for productivity and improved quality of life. The current political
machinery is ―disassembled,‖ that is, the working parts do not allow the
gears to mesh and do not allow the machine to function. Recognition of
that is crucial. From the ―outside‖ it appears that the current parts
cannot be assembled effectively. Therefore, one is drawn to the notion
that creative and original thinking motivated by solid comparative political research can and should be brought into focus. We propose to
offer the BiH state an alternative political architecture that is forward-
facing and which can perform in a way consistent with the public
interest - in essence, creating a firm pattern of institutionalization,
personal security and economic direction.
Saţetak
Arhitektura svakog političkog sistema, kao vaţan element kapaciteta
istog sistema, treba sluţiti javnosti. Situacija u BiH je očigledno jedna od
najsloţenijih u modernom svijetu. Efikasno planiranje političke
mašinerije daje potencijal za produktivnost i poboljšanje ţivotnog standarda. Trenutna politička mašina je ―rastavljena‖, što znači da
radnim dijelovima mašine nije dopušteno da se uključe, te na taj način
ne dozvoljavaju mašini da funkcionira. Iz vanjske perspektive, čini se da
jedino preostaje zaključak kako se trenutni dijelovi ne mogu efikasno
sastaviti. Stoga se originalno i kreativno razmišljanje, motivirano jakim komparativnim političkim istraţivanjem, mora i treba staviti u centar
paţnje. Naša namjera je da ponudimo drţavi BiH alternativnu političku
arhitekturu koja je okrenuta ka naprijed i koja je u stanju djelovati na
konzistentan način sa javnim interesom, što je, u suštini, stvaranje
čvrstog obrasca institucionalizacije, lične sigurnosti i ekonomskog
usmjerenja.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
17
Prof. dr. Enver Halilović
Rektor Univerziteta u Tuzli
Prof. Dr Enver Halilović
Rector of the University of Tuzla
DEJTONSKO UREĐENJE BIH U KONTEKSTU EVROPSKIH
POLITIĈKIH VRIJEDNOSTI
DAYTON ARRANGEMENT OF BIH IN THE CONTEXT
OF EUROPEAN POLITICAL VALUES
Saţetak
Pojam Evropa ima različita značenja i upotrebljava se u veoma različitom
smislu. Uz geografsko, njemu se pridaju i druga značenja, kao što su:
kršćanstvo, civilizacija, humanizam, antropocentrizam, evropocentrizam,
tradicionalizam, kolonijalizam, fašizam, genocid, liberalizam, imperijalizam, racionalizam itd.
Dejtonski sporazum stvorio je nacionalnu i administrativno-političku
asimetričnost bosanskih entiteta.
- Asimetričnost naziva entiteta BiH; jedan entitet se naziva Federacija BiH, a drugi Republika Srpska. Iz naziva Republika
Srpska izbačena je BiH.
- FBiH je sloţena administrativno-politička zajednica, nju čine dva
naroda u deset kantona. Republika Srpska je unitarna
administrativno politička jedinica BiH.
- Jedan entitet (FBiH), po imenu (Federacija), postao je nacionalni
prostor dva naroda, a drugi entitet (RS), po imenu, nacionalni je
prostor jednog naroda.
- Nacionalna neravnopravnost konstitutivnih naroda na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine; Srbi su politički neravnopravni u
odnosu na Bošnjake i Hrvate na prostoru Federacije, a Bošnjaci i
Hrvati su neravnopravni u odnosu na Srbe na prostoru
Republike Srpske.
- Legaliziran je genocid i etničko čišćenje nad bošnjačkim i zločin i
etničko čišćenje nad hrvatskim narodom u BiH na prostoru RS
kroz naziv i političko ustrojstvo Republike Srpske.
Filozofija evropskog političkog humanizma, koja utemeljuje evropsku društvenu zajednicu u ideji res publica kao drţave, dovedena je u
pitanje dejtonskom Bosnom, dobila je svoju praktičnu negaciju.
Osnov jedinstva zajednice – drţave jeste sloboda pojedinca iskazana
jednakim pravima pojedinaca u republici. Nasuprot evropskoj ideji i
praksi, građani BiH su međusobno neravnopravni.
Ključne riječi: evropske političke vrijednosti, administrativna i politička
asimetrija, nejednakosti građana u BiH, entiteti i narodi.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
18
Abstract:
The notion Europe has diverse meanings and it is being used in many
different contexts. Besides geographical meaning, it also implies
civilization, humanity, anthropocentrism, europocentrism,
traditionalism, colonialism, fascism, genocide, liberalism, imperialism,
rationalism, Christianity and so on. Dayton peace accord has produced national, administrative and political asymmetry of Bosnian entities
and ethnics.
- Asymmetry of names of entities, one being Federation of Bosnia
and Herzegovina (FBiH), and other Republic of Srpska (RS). Bosnia and Herzegovina is excluded from the name of
Republic of Srpska.
- In administrative and political means, Federation of Bosnia and
Herzegovina is complex society consisting of two nationalities in
ten cantons, while Republic of Srpska is unitary.
- One entity, named Federation of BiH, has become national region
of two nationalities, while other entity, Republic of Srpska, as to
its name, is national region of one nationality.
- Constitutive nationalities are nationally unequal in the whole territory of Bosnia and Herzegovina: in comparison to Bosniaks
and Croats, Serbs have politically unequal status in Federation
territory. In Republic of Srpska territory, when compared,
Bosniaks and Croats have unequal status to Serbs.
- Through the name of Republic of Srpska, and through its
political structure, genocide and ethnical cleansing over Bosniak
people, and crime and ethnical cleansing over Croat people have
been legalized. Philosophy of European political humanity which builds European social
community in idea of res publicae as a state, with the concept of Dayton
Bosnia has become questioned and practically negated.
The base of political unity in every European society and state is the
freedom and equal rights of citizens and ethnicities. Contrary to the idea
and practice of Europe, the peoples and citizens of Bosnia and Herzegovina are unequal.
Key words: European political values, administrative and political
asymmetry, unequal Bosnian citizens‘ unequal political status, entities
and ethnics.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
19
Doc. dr. Zarije Seizović
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Prof. Zarije Seizovic, Ph.D.
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo
DEJTONSKI NOKTURNO: INSTITUCIONALIZIRANA DISKRIMINACIJA
KAO POSTAMENT USTAVNOPRAVNOG BITISANJA
THE DAYTON NOCTURNO: INSTITUTIONALISED DISCRIMINATION
AS A PEDESTAL OF CONSTITUTIONAL BEING
Adiuvari nos, non decipi beneficio oportet
(Paulus – D. 13, 6, 7, 3)
Saţetak Autor u svom kratkom osvrtu ukazuje na nepobitnu činjenicu da je Opći
okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum),
uprkos tome što je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini (BiH) i uprkos
njegovim istaknutim ‗ceremonijalnim dostignućima‘ u oblasti zaštite
ljudskih prava pojedinaca, kreirao takav drţavno-pravni ustroj u kojem
je cjelokupna politička struktura u drţavi utemeljena na principu ekskluzivističke etno-nacionalne reprezentacije (samo) tri „konstitutivna
naroda‖, a na štetu prava pojedinca, što, de facto, predstavlja ključnu
prepreku u efikasnom konstituiranju i funkcioniranju drţavnih i
entitetskih institucija. Blokada rada drţavnih institucija moguća je u
svakom trenutku kada određeni broj pripadnika „konstitutivnih naroda― ţeli opstruirati politički proces donošenja vaţnih odluka u drţavi.
Ustav Bosne i Hercegovine (Ustav BiH) afirmira apsolutno pravo svih
njenih građana da uţivaju „ljudska prava i osnovne slobode―. Ĉlan II
Ustava BiH obavezuje sve drţavne i entitetske organe da osiguraju
najviše standarde međunarodno priznatih ljudskih prava i slobodu od
svake vrste diskriminacije. Institucije BiH koje su formirane na osnovu Ustava BiH, sasvim sigurno, nisu uspjele osigurati ova osnovna prava i
slobode. Naprotiv, Ustav predstavlja izvor diskriminacije, što je potvrdila
i presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci
protiv Bosne i Hercegovine.
Venecijanska komisija Vijeća Evrope je dala svoje mišljenje o „konstitutivnim narodima― vis-à-vis individualna i kolektivna prava,
navodeći da postoji jasna ustavna obaveza „ne povrjeđivati individualna
prava na diskriminatoran način― koja očigledno proizlazi iz člana II, 3. i
4, Ustava Bosne i Hercegovine. Vaţno je istaći i da je cilj Evropske
konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska
konvencija) osiguranje zaštite prevashodno individualnih a ne grupnih prava.
Kraj ovakvog stanja stvari neophodno je poduzeti političku i
ustavnopravnu restauraciju ukupnog sistema zaštite ljudskih prava u
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
20
BiH posredstvom dosljedne i sistematične revizije svih odredaba Ustava
BiH, kao i entitetskih i kantonalnih ustava, te Statuta Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine (BDBiH) u cilju afirmacije građanskog i negacije
nacionalnog/etničkog diskursa. Potrebno je, također, pojasniti da se
ovdje ne radi o diskrecionom pravu drţave BiH, nego o njenoj
međunarodno-pravnoj obavezi da uskladi svoje zakonodavstvo sa evropskim standardima, što zahtijeva i spomenuta presuda. No,
kristalno je jasno da govoriti o građanskoj drţavi, referirajući se na onu
u kojoj je etno-nacionalni koncept „konstitutivnih naroda― centralni
mehanizam funkcionisanja političkog sistema, predstavlja contradictio
in adjecto.
Ključne riječi: Dejtonski sporazum, Ustav Bosne i Hercegovine,
„konstitutivni narodi―, vitalni nacionalni interes, institucionalizirana
diskriminacija, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda
Abstract
In its brief overview, the author gives emphasis to an indisputable fact
that The General Framework Agreement for Peace in Bosnia and
Herzegovina (The Dayton Agreement) brought the war in Bosnia and
Herzegovina (B&H) to an end. On the other side, author is of the opinion
that despite its outstanding ‗ceremonial achievements‘ in the field of human rights protection of individuals, the agreement created
constitutional settlement wherein the entire political structure of B&H is
based on the principle of exclusive ethnic representation of the three
‗constituent peoples‘ which, de facto, constitutes crucial drawback to
forming and functioning of the State and Entity institutions. The deadlock in functioning of the state institutions seems possible
whenever few members of ―constituent peoples‖ feel like obstructing a
political decision-making processes in the State.
The Constitution of Bosnia and Herzegovina affirms the absolute right of
all citizens to basic ―Human Rights and Fundamental Freedoms‖. Article
II places an obligation upon the State and Entity institutions to ensure the highest level of internationally recognised human rights and freedom
from any discrimination. Bosnian institutions shaped up as provided for
in its Constitution had certainly not succeeded in delivering these
fundamental entitlements: on the contrary, the Constitution per se
appears as source of discrimination, which was substantiated by the Decision of the European Court of Human Rights in the case Sejdic and
Finci v. Bosna i Hercegovina.
The Venice Commission of Council of Europe expressed its opinion on
―constituent peoples‖ vis-à-vis individual and collective rights stating
that there is a clear constitutional obligation ―not to violate individual
rights in a discriminatory manner‖ which obviously follows from Article II 3 and 4 of the Constitution of Bosnia and Herzegovina. Also the thrust
for the European Convention on Human Rights is the securing of
individual rather than group rights.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
21
All things considered, it deems necessary to undertake political and
constitutional restoration of the entire human rights protection system
in B&H through a consequent and systematic review of all provisions of
the Constitution of B&H, Entity/Cantonal Constitutions, as well as
Statute of Brcko District of Bosnia and Hrzegovina (BDB&H) aiming to
affirmation of civil as opposed to national/ethnic. It is also important to lay emphasis on fact that it is not a discretionary power of the State of
BiH but rather its international commitment to bring into line its
legislation with the European standards. Obviously, discussing civil
state referring to a State wherein the ethno/national concept is an
essential point of functioning of political system is a contradictio in
adjecto.
Key words: The Dayton Agreement, Constitution of Bosnia and
Herzegovina, 'Constituent Peoples', vital national interest,
institutionalized discrimination, European Convention on Human
Rights.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
22
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
23
Bosna i Hercegovina u procesu
integracije u EU i NATO
Bosnia and Herzegovina in the process of EU and NATO
integration
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
24
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
25
Prof. dr. Ćazim Sadiković
Univerzitet u Sarajevu
Prof. Dr Ćazim Sadiković
University of Sarajevo
DEJTONSKI SPORAZUM – PROJEKT I IZVEDBA
DAYTON AGREEMENT – PROJECT AND IMPLEMENTATION
Saţetak
Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu Bosna i Hercegovina je definirana kao demokratska i pravna drţava zasnovana na poštovanju
ljudskog digniteta, slobode i jednakosti, te suvereniteta, teritorijalnog
integriteta i političke nezavisnosti u skladu sa međunarodnim pravom.
Osnovni, ustavom utvrđeni, ciljevi drţave Bosne i Hercegovine jesu da u
skladu sa naglašenim pluralističkim karakterom bosanskohercegovačkog društva stvori demokratske strukture vlasti i
pravične procedure, kao i da kroz trţišnu ekonomiju i privatnu
inicijativu, podstiče ekonomski razvoj zemlje i promovira njenu opću
dobrobit. Istovremeno, drţava Bosna i Hercegovina je pozvana da
osigura najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava, pri čemu
izuzetno veliki značaj ima ustavna odredba prema kojoj se u Bosni i Hercegovini izravno primjenjuje Evropska konvencija za zaštitu ljudskih
prava i ima prioritet nad svakim drugim pravom.
Danas, 15 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma
jako je uočljivo da svi ovi ciljevi, principi i vrijednosti Aneksa 4 Ustava
Bosne i Hercegovine, koji su trebali dovesti do snaţenja drţave Bosne i Hercegovine, nisu u najvećoj mjeri ostvareni. Postoji veliki raskorak
između dejtonskog projekta drţave Bosne i Hercegovine i njegove
praktične izvedbe, pa upravo zato mnogi savremeni autori, poput
američke autorice Susan Rice, našu drţavu tretiraju kao „failed state―,
poput Sudana, Somalije ili Afganistana. Imajući sve ovo u vidu, smatram
da je ovo povoljan trenutak da se precizno utvrde uzroci aktuelno jako lošeg funkcioniranja drţave Bosne i Hercegovine i stvori kompletan plan
njene temeljite rekonstrukcije kako bi se najzad stvorila moderna,
funkcionalna i demokratski uređena drţava Bosna i Hercegovina, koja je
jedino kao takva sposobna da ostvaruje istinske interese svojih građana
i time ujedno kreira uvjete za članstvo u Evropskoj uniji i NATO-u.
Abstract
Bosnia and Herzegovina has been defined, under the Dayton Peace
Agreement, as a democratic and legal state based on abiding human
dignity, freedom and equality and the sovereignty, territorial integrity
and political independence in accordance with the International Law. The main goals set by the Constitution of Bosnia and Herzegovina are,
in harmony with the prominent pluralistic character of Bosnian
society, creating the democratic structures and fair procedures, as well
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
26
as encouraging the country's economic development via market
economy and private initiative and promoting of its welfare. At the same
time, the state of Bosnia and Herzegovina has been invited to ensure the
highest level of internationally recognized human rights, while, the
constitutional provision that has great importance according to which
Bosnia and Herzegovina directly applies the European Convention on Human Rights and has priority over any other law.
Today, fifteen years after signing the Dayton Peace Agreement, it is very
noticeable that all these objectives, principles and values of the Annex 4
- Constitution of Bosnia and Herzegovina, which should lead to the
strengthening of Bosnia and Herzegovina have not largely been achieved.
There is an ambys between the Dayton Project of Bosnia and Herzegovina and its practical implementation, and that is why many
contemporary writers such as American author Susan Rice, who are
treating our country as a "failed state" like Sudan, Somalia or
Afghanistan. Bearing this in mind, I reckon that this a propitious
moment to precisely determine the causes of the currently very poor functioning of Bosnia and Herzegovina and to create a complete plan for
its thorough reconstruction, in order to finally create a modern,
functional and democratic state of Bosnia and Herzegovina, which only
as such is able to realize the genuine interests of its citizens, and thus
also create the conditions for membership in the European Union and
NATO.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
27
Mr. Clifford Bond
Former USA Ambassador to BiH
Clifford Bond
Bivši ambasador SAD-a u BiH
REFORMING BIH’S DAYTON CONSTITUTION
REFORMIRANJE BH. DEJTONSKOG USTAVA
Abstract
Some have argued that BiH‘s current Dayton constitution can be made to work with sufficient political will. In fact, the Dayton system contains
too many checks and blocking mechanisms that make reaching
compromise and consensus difficult. The Venice Commission, the
Council of Europe‘s advisory body on constitutional matters, concluded
in its March 2005 analysis of the Dayton constitution that BiH‘s negotiation of EU enlargement would be impossible without
constitutional reform and the transfer of some competencies to the state.
Since then, the European Court‘s decision in the Sejdić-Finci case has
determined that the BiH constitution is not in compliance with the
European Convention on Human Rights, which BiH signed in 2002.
The so-called Butmir process, like the earlier April package, was an effort by the international community to move constitutional reform
forward. The process placed a priority on reforms at the State level that
the parties had previously identified as necessary, that would further
BiH on the road to EU and NATO membership and that would create an
institutional foundation for serious enlargement negotiations. It assumed additional reforms would follow as European integration
progressed. At Butmir some specific, limited areas for reform were
suggested to better align BiH‘s institutional and constitutional
structures to the requirements of NATO and EU membership. These
efforts reflected the fact that BiH needs a functioning state government
to meet these requirements, but this government does not need to be unitary or highly centralized to be functional.
Butmir was ultimately unsuccessful in achieving constitutional reforms.
At the end of the day decisions on reform must be made by BiH‘s elected
leaders and ultimately supported by its citizens, but there was no
agreement among local politicians at Butmir on what reforms were necessary. Butmir succeeded, however, in identifying areas of reform,
which both the U.S. and the EU agreed would need to be addressed as
BiH proceeds with European integration. Key among these is what has
come to be called ―the EU clause.‖ In the broadest terms such a clause
would make clear the State is responsible for taking a lead in
enlargement negotiations with the EU, but in close coordination with the entities, and for passing and harmonizing legislation pertaining to EU
norms, when required in the process of accession. Such a clause would
not, however, change the important role for entities in adopting EU
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
28
legislation and executing and implementing EU-related laws. Adoption
of such a clause, along with reforms to comply with Sejdić-Finci
decision, would appear to be preconditions to opening the EU accession
process.
Saţetak Neki tvrde da je moguće uz dovoljno političke volje učiniti funkcionalnim
trenutni dejtonski Ustav BiH. U suštini, dejtonski sistem sadrţi previše
prepreka i mehanizama blokade koji oteţavaju postizanje sporazuma i
konsenzusa. Po pitanju ustavnih promjena je Savjetodavno tijelo Vijeća
Evrope (Venecijanska komisija) zaključilo u svojoj analizi dejtonskog
Ustava BiH u martu 2005. da su pregovori o pristupanju BiH u članstvo EU nemogući bez provođenja ustavne reforme i prebacivanja nekih
ovlasti na drţavu. Nakon toga je presudom Evropskog suda u slučaju
Sejdić-Finci utvrđeno da Ustav BiH nije saglasan sa Evropskom
konvencijom o ljudskim pravima, koju je BiH potpisala 2002. Tzv.
„Butmirski proces―, poput „Aprilskog paketa― koji mu je prethodio, bio je pokušaj međunarodne zajednice da ubrza reformu ustava. Prioritet
samog procesa bile su reforme na nivou drţave – prethodno utvrđene od
strane političkih stranaka kao neophodne za dodatno ubrzanje prijema
BiH u članstvo u NATO i EU – a koji bi stvorio institucionalne osnove za
ozbiljne pregovore o proširenju. U Butmiru je bila predloţena reforma
nekih specifičnih i ograničenih područja, a radi usklađivanja institucionalne i ustavne strukture BiH sa zahtjevima nametnutim
procedurom za članstvo u NATO i EU. Ovi napori se ogledaju u činjenici
da BiH treba funkcionalnu drţavnu upravu u svrhu ispunjenja tih
zahtjeva, mada nema potrebe za unitarnošću ili visokim stepenom
centralizacije ove vlade zbog njenog funkcioniranja. Butmirski proces se pokazao krajnje neuspješnim kada je u pitanju ostvarivanje ustavnih
reformi. Osim toga, odluku o reformi moraju donijeti sami politički lideri
u BiH, te ista mora imati apsolutnu podršku građana, a u Butmiru nije
bilo dogovora između domaćih političara o tome zbog čega su reforme
potrebne. Ipak, Butmir je polučio uspjeh u prepoznavanju područja koja
treba reformirati, a u vezi sa kojim se SAD i EU slaţu da ih je potrebno riješiti kako bi BiH nastavila putem evropskih integracija. Ključno
područje je „klauzula EU―. U najširem smislu riječi, takva stavka bi
pojasnila da je drţava odgovorna za preuzimanje vodstva u pregovorima
za priključenje EU, ali u tijesnoj vezi sa entitetima, te je isto tako
odgovorna za usvajanje i harmonizaciju zakonodavstva koje ima vezu sa standardima EU, kada isto bude zatraţeno u procesu priključenja.
Međutim, takva klauzula ne bi izmijenila vaţnu ulogu koju imaju entiteti
u usvajanju legislative EU i izvršavanju i primjeni zakona povezanih sa
EU. Usvajanje jedne takve stavke, zajedno sa reformama u vezi sa
slučajem Sejdić-Finci, čini se, izgleda, preduvjetom za početak procesa
priključenja u EU.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
29
Prof. dr. Azra Hadţiahmetović
Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Azra Hadţiahmetović
Faculty of Economics, University of Sarajevo
BOSNA I HERCEGOVINA U PROCESU INTEGRACIJA U EU
I NATO – EKONOMSKI ASPEKTI
BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE PROCESS OF EU
AND NATO INTEGRATION – ECONOMIC ASPECTS
Saţetak
15 godina funkcionisanja „dejtonske― institucionalne strukture u BiH
nameće nekoliko pitanja – vaţnih za ekonomske analitičare. Zašto su,
pored obimnih dotoka inosredstava i angaţmana međunarodne
zajednice, izostali značajniji rezultati u generiranju domaćeg razvoja i zašto nisu mobilizirani unutrašnji izvori rasta? Šta je razlog izostanka
vaţnih strukturnih promjena i odsustva značajnijeg priliva FDI u
bosanskohercegovačkoj ekonomiji? Jesmo li sa ovakvom političkom
strukturom, ekonomijom i institucijama spremni za pregovore sa EU i
NATO i moţe li BiH preuzeti obaveze iz oblasti za koje nema instrumente
provođenja? Ĉija je odgovornost za obezbjedjenje neophodnog dinamizma reformi i sve više rastuće cijene kašnjenja u procesu
integracija u EU i NATO?
Autor u ovom radu pokušava dati odgovore na ova i slična pitanja koja
polaze od teze da postoji veza između pridruţivanja članstvu u EU i
NATO, s jedne, i ekonomskog rasta i razvoja zemlje, s druge strane, te da je ta korelacija pozitivna. Rad ukazuje i da su članstvo u EU i NATO
uzajamno povezani i da djeluju stimulativno jedni na druge. Istovremeno
upozorava i na zablude o automatizmu pozitivnih efekata od integracije i
naglašava da će pozitivni efekti uslijediti samo ukoliko se obezbjede
uslovi za uspješne reforme u ekonomiji, prilagođavanju zakonodavstva,
privlačenju FDI, reformi administracije, modernizaciji odbrambenog sektora i sl. Iz tog ugla posmatrano, rad apostrofira potrebu
prilagođavanja bh. političke institucionalne strukture zahtjevima
euroatlanskih integracija, kreiranja efikasnijeg sistema sposobnog da
odgovori kako zahtjevima, tako i dinamici neophodnih reformi.
Abstract
Fifteen years of ―Dayton‖ institutional structure functioning in B&H
imposes several questions – rather important for economic analysts.
Why were, in addition to abundant flow of foreign economic funds and
the International Community‘s engagement, absent any significant
results in the generating local development, and why were not mobilized internal sources of growth? What about the absence of important
changes in structure and lacking of significant FDI inflow in the BH
economy? Are we, with such political structure, economy and
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
30
institutions, prepared to start negotiations with the EU and NATO? Is
Bosnia and Herzegovina ready to take the responsibility for the
necessary obligations in the areas for which instruments of
implementation are not defined? Who is going to take the responsibility
for securing the necessary dynamics of reforms and ever increasing price
to be paid for delaying the EU and NATO integration process? In this paper, author is trying to give answers on these and similar questions
presuming that there is a relationship between accession to the EU and
NATO in one hand, and economic growth and development on the other,
and assuming that correlation between them is a positive one. The paper
is also pointing out the mutual linkage between the membership in EU
and NATO and the joint simulative interaction, warning at the same time on the misconceptions automatism about integration‘s positive effects
and emphasizing that positive effects occur only if conditions for
successful reforms in economy, legislative adjustment, the FDI
attracting, administration reforms, defense sector modernizing etc. are
provided. From that point of view, author is highlighting the need for: adjusting of the BH political institutions structure to the Euro-Atlantic
integrations‘ standards, designing of more efficient system that is
capable to meet both demands and necessary reforms‘ dynamics.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
31
Prof. dr. Izet Beridan
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Izet Beridan
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo
SIGURNOSNE INTEGRACIJE I BOSNA I HERCEGOVINA
SECURITY INTEGRATION AND BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saţetak
Nakon Dejtonskog sporazuma Bosna i Hercegovina je pod utjecajem međunarodnih politika ušla u fazu unutarnjih sigurnosnih integracija
koje su bile i jesu uvjet za nadnacionalne međunarodne integracije
(kooperativna i kolektivna sigurnost). Ta činjenica je podrazumijevala
uspostavu dva ministarstva na nivou drţave: Ministarstvo odbrane i
Ministarstvo sigurnosti. Usporedo je u parlamentarnoj proceduri donesen Zakon o odbrani, koji je osigurao formiranje Oruţanih snaga
Bosne i Hercegovine i isto ukidanje triju armija koje su imale gotovo u
cjelini odvojene vojne i političke komande. Iskazane nacionalno-političke
volje su opredijelile Bosnu i Hercegovinu ka integracijama u EU i njenu
sigurnosnu arhitekturu, te u NATO kao nadnacionalnu kolektivnu
sigurnosno-političku organizaciju. Konačna odluka o ulasku Bosne i Hercegovine u NATO ovisi o stepenu ispunjavanja traţenih uvjeta, ali i
od suglasja nacionalno-političkih elita, osobito one koja predstavlja
srpsku političku scenu čija politička volja se ili neće ponijeti za
političkom neutralnošću ili pak nesvrstavanju, što je zvanično
sigurnosno-politički stav Srbije.
Ključne riječi: sigurnosne integracije, nadnacionalna sigurnost,
kolektivna sigurnost, kooperativna sigurnost, EU, NATO
Abstract
After the Dayton Agreement Bosnia and Herzegovina, influenced by the international politics, has entered a phase of internal security
integration, which were and still are a requirement for supranational
international integrations (cooperative and collective security). This fact
has necessitated the establishing of two Ministries at the national level:
the Ministry of Defense and the Ministry of Security. In parallel to the parliamentary procedure, Defense Law was adopted, ensuring the
formation of the Armed Forces of Bosnia and Herzegovina and also the
abolition of the three armies that had had almost entirely separate
military and political command. Expressed national and political will is
committed to Bosnia and Herzegovina towards EU integration and its
security architecture, and in NATO as a collective security and transnational political organization. The final decision on B&H's joining
the NATO depends on the fulfilled conditions degree, but also on the
consensus of national political elites, especially those representing the
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
32
Serbian political scene, whose political will or will not take the political
neutrality or nonalignment, which is the official position of Serbia
regarding the security.
Key words: Security integrations, transnational security, collective
security, cooperative security, EU, NATO
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
33
Geopolitički i sigurnosni aspekti razvoja BiH u postdejtonskom
periodu
Geopolitical and security aspects of development of BiH in the
post-Dayton period
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
34
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
35
Prof. dr. Nerzuk Ćurak
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Nerzuk Ćurak
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo
GEOPOLITIĈKE ZAMKE (POST)DEJTONSKE DRŢAVE
GEOPOLITICAL TRAPS OF THE (POST)DAYTON STATE
Saţetak
15 godina nakon međunarodne ratifikacije mirovnog ugovora za Bosnu i Hercegovinu sile secesije preteţu nad silama integracije, čime su „duh i
slovo Daytona― obezvrijeđeni, a entiteti, koji su trebali biti tek
unutrašnje regije sa visokim stepenom autonomije, postali su
pseudodrţave, dok je drţava Bosna i Hercegovina u velikoj mjeri
ispraţnjena od drţavnog sadrţaja. Njen ključni drţavni kapacitet je sadrţan u međunarodnom pravu: BiH jeste drţava i jeste članica
organizacije Ujedinjenih nacija, ali to nije dovoljan ulog za sigurnu
budućnost.
Federacija BiH i Republika Srpska postali su notorna povijesna činjenica
nove Bosne i Hercegovine. Republika Srpska, odnosno politička elita tog
entiteta, egzistenciju međunarodno priznate drţave BiH uslovljava zahtjevom da se RS tretira kao stalna kategorija koja se ne moţe nikada
dovesti u pitanje, a ako se dovodi, Bosna i Hercegovina treba, prema
tumačenju političke elite Republike Srpske, u tom slučaju nestati s
povijesne scene.
Za takav nehistorijski pristup traţi se podrška u relevantnim centrima međunarodnog odlučivanja proizvodnjom spinovanih poruka o
nemogućnosti egzistencije jedne povijesne zemlje, kao što je Bosna i
Hercegovina. Autor će u radu, na premisama kritičke geopolitike i
operativnim postulatima lokogeopolitike, izvršiti dubinsku analizu
suprotstavljenih unutrašnjih politika u Bosni i Hercegovini, uz
istovremenu demistifikaciju uloge međunarodne zajednice u (post)dejtonskoj drţavi, a koja se, u biti, svela na racionalnu proizvodnju
sopstvenog besmisla.
Ključne riječi: geopolitika, lokogeopolitika, (post)dejtonska drţava,
nedovršena drţava, suverenitet, SAD, EU, globalno liderstvo, meka moć
Abstract
Author argues that for fifteen years after ratification of the international
peace agreement for Bosnia and Herzegovina forces of secession have
prevailed over the forces of integration, implying that the ―spirit and a
letter of the Dayton‖ have been depreciated, since the entities that were supposed to be only the internal regional units with higher degree of
autonomy, have in fact, become PSEUDO STATES, while at the same
time discharging Bosnia and Herzegovina of any state contents. Its key
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
36
state capacity was contained in the International Law which provided
B&H as a state and member of the United Nations. However, author
argues, it seems that such wager is not enough of the investment in a
secure future.
The Federation of B&H and Republika Srpska have become notorious historical facts of new Bosnia and Herzegovina. The Republika Srpska,
its political elite respectively, conditions the existence of the
internationally recognized state of B&H by requesting that this entity
should be treated as an indisputable category that can never be
questioned, and should it be, somehow brought into question, then,
according to them, Bosnia and Herzegovina as a state should vanish from a historical scene.
For such a non-historical approach, the support of the relevant
international decision-making centers by a production of spin messages
about the impossibility of the existence of a historic country such as
Bosnia and Herzegovina is sought. The author will, on the basis of critical geopolitics and operational postulates of locogeopolitics
premises, perform a thorough analysis of conflicting internal policies in
Bosnia and Herzegovina, with simultaneous demystification of the
International Community‘s role in the (post) Dayton State which is, in
essence, reduced to rational production of its own absurdity.
Key words: geopolitics, locogeopolitics, (post) Dayton State, unfinished
state, sovereignty, U.S., EU, global leadership, soft power
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
37
Prof. dr. Mirsad D. Abazović
Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije
Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Mirsad D. Abazović
Faculty of Criminal Justice, Criminology and Security Studies, University of Sarajevo
SIGURNOSNI ASPEKTI RAZVOJA BIH
U POSTDEJTONSKOM PERIODU
SECURITY ASPECTS OF DEVELOPMENT OF BIH IN THE POST-DAYTON PERIOD
Saţetak
Autor razmatra stanje i trendove evoluiranja sigurnosnog realiteta u
BiH, analizirajući kapacitet sistema drţave da uspostavi i odrţava poţeljan nivo sigurnosti. Problematizira nekoliko temeljnih kategorija
ključnih za funkcioniranje drţave kao nosioca funkcije sigurnosti. Dakle,
postavlja pitanja: o ustavnom uređenju drţave, o vrijednostima i
interesima društva u čijoj zaštiti drţava igra ključnu ulogu, o
evoluciji/degradaciji svijesti bosanskohercegovačkog društva o sebi i
svojim grupama (usvojenim ambivalentnim stavovima o krucijalnim pitanjima za normalno funkcioniranje BiH, njeno profiliranje u smislu
savremenosti), o projekcijama ideologija u društvo i njihovoj emisiji van
društva. Problematizira ove kategorije pojedinačno i stavlja ih u
međusobni odnos u cilju otkrivanja sistemskih nedostataka njihovog
operacionaliziranog karaktera. Njegov cilj je da uspostavi model problema u odnosu na stanje i procese u okruţenju, nastojeći u što
većoj mjeri identificirati matricu povezanosti određenih događaja i
subjekata kako bi proniknuo u stvarnu prirodu stanja. Autor problem
BiH, kada je riječ o sigurnosti en general, vidi u sadašnjoj strukturi
političke organiziranosti, gdje politika zamjenjuje društvo umjesto da bh.
društvo profilira politiku i određuje moduse ponašanja nosilaca i donosilaca političkih odluka. Po njegovom mišljenju, u disonanciji su
entiteti htjeti, moći i znati o bosanskohercegovačkoj stvarnosti i
određivanju daljnjih pravaca razvoja. U BiH nije problem niti u moći,
niti u znati, već je problem u htjeti. Mnoštvo međusobno
suprotstavljenih tzv. političkih volja onemogućava subjekte znati i subjekte moći, što znači da su nametnuti subjekti htjeti u suštini
subjekti ne-htjeti. U bh. društvu postoji dovoljan kadrovski potencijal
koji je u različitim oblastima, a u ovom smislu u oblasti sigurnosti,
potpuno kompetentan i u rangu je osposobljenosti, na nivou
kompetencija, sa subjektima u drugim uređenim drţavama. Pored
kadrovskog potencijala u smislu znati, BiH ima i materijalne kapacitete (moći) promatrano u totalitetu koji su u punoj korespondenciji sa
ostvarivanjem potreba i u oblasti sigurnosti. Međutim, problem ne-
htjeti se nameće kao vrhunaravnost sa jedne strane i kao faktor
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
38
onemogućavanja funkcioniranja realizacije ovih znati i moći, sa druge
strane. Ova problematika nije u izravnoj vezi sa onim šta nude okvir i
suština Dejtonskog mirovnog sporazuma. Taj sporazum nije limitirajući
faktor, već je zbog svjesnog rigidnog tumačenja i prakticiranja samo
izgovor za profiliranje odnosa u kreiranju opće društveno-političke scene
u BiH, pa samim tim i u oblasti sigurnosti kao sistemske djelatnosti drţave, ali i kao organizacije i prakse.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, sigurnost, bosanskohercegovačko
društvo, politička moć, temeljne vrijednosti, temeljni interesi
Abstract The author discusses the status and trends of evolution of B&H security
reality, by analyzing the capacity of the state to establish and maintain a
desirable security level. He discusses several basic categories that have
an important role in the functioning of the state as the security provider.
So, he asks questions about the constitutional order of the state, about values and interests of the society in whose protection the state plays a
key role, on the evolution / degradation of Bosnian society awareness
about itself and its groups (adopted ambivalent attitudes on crucial
issues for the normal functioning of B&H, its profiling in terms of
contemporaneity or modernity), about the ideologies projecting into
society and their radiating out from the society. The author is problematizing these categories separately and puts them into a
relationship in order to identify systemic weaknesses of their operational
character. His goal is to establish a problem oriented model in relation
to the situation and processes in the environment, trying as much as
possible, to identify the correlation matrix of certain events and entities in order to penetrate into the true nature of the situation. The author
sees the B&H problem, when it comes to security en general, in the
present structure of political organization, where politics is replacing the
Society instead of allowing the Bosnian society to profile policy and
determine the behavior modes of the political executives and decision-
makers. In his opinion, regarding the Bosnian reality and in the determining of further development directions, the discrepancy among
entities ―wanting‖, ―being able‖ and ―knowing‖ exists. Concerning B&H,
problem is neither "being able" nor "knowing", but the "wanting‖. A
variety of inter-conflicted, so-called political wills are stopping the
―knowing‖ and ―being able‖, meaning that entities of ―wanting‖ are imposed, in essence, the entities of ―not-wanting‖. In the Bosnian
society, there are sufficient human resources who are situated in
different areas, and in this sense in the area of security, fully competent,
on the competencies level as same as human recourses in other ordered
countries. Along with the human resources in terms of knowing, Bosnia
has the material capacities (being able) observed in totality, which are in full correspondence with the fulfillment of needs in the area of security.
However, the problem of ―not-wanting‖ arises as the authority on the one
side, and functions as a realization preventing factor of ―knowing‖ and
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
39
―wanting‖ on the other. This issue is not directly related to those offered
by the framework and essence of the Dayton Peace Accords. The
agreement itself is not a limiting factor but, due to deliberately rigid
interpretation and practicing, it serves just as an excuse for
relationships profiling in creation of general social and political scene in
B&H, consequently in the field of the security as a systematic government activity, as well as an organization and as the practice.
Key words: Bosnia and Herzegovina, security, Bosnian society, political
power, core values, fundamental interests
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
40
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
41
Implikacija političko-teritorijalnog ustrojstva Bosne i
Hercegovine na njen
regionalnogeografski razvoj
Implications of political-territorial organisation of BiH on
its regional-geographical
development
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
42
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
43
Dr. sc. Josip Vrbošić
Pravni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku
Dr Josip Vrbošić
Faculty of Law, University J.J. Strossmayer, Osijek
UPRAVNO USTROJSTVO BOSNE I HERCEGOVINE
OD KASNOG OSMANSKOG DO SOCIJALISTIĈKOG RAZDOBLJA
ADMINISTRATIVE ORGANIZATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
FROM THE OTTOMAN EMPIRE TO SOCIALISM
Saţetak
Upravno ustrojstvo Bosne i Hercegovine u kasnom osmanskom,
austrougarskom, te u razdoblju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nije
imalo radikalnih promjena, nego se postupno poboljšavalo i terminološki
prilagođavalo velikim političko-drţavnopravnim mijenama. U naslovom naznačenom vremenu, BiH je do 1929. godine bila
podijeljena na šest mutesarifa (regija, okruga, oblasti), na 55
kajmakamata (srezova, kotara) od kojih su gradski bili: Banja Luka,
Mostar, Sarajevo i Tuzla, te na 23 mudirata (kotarske ispostave), a
najniţe jedinice s elementom samouprave bile su općine koje su kao
administrativne jedinice imale tri razine: organizirane gradske općine (66), organizirane seoske općine (26) i neorganizirane seoske općine –
varošice (19), kojih je sveukupno bilo 111.
Grad Sarajevo od 1884. godine i grad Mostar od 1890. godine sa svojim
štatutima, prema kojima se upravljalo u gradu, imali su zaseban status.
Car i kralj Franjo Josip je 17. veljače (februara) 1910. sankcionirao zemaljski ustav (štatut) i prateće zakone, među kojima je bio i Zakon o
kotarskim vijećima, koji je predstavljao novinu u smislu uspostavljanja i
kotarske samouprave.
Ustav Kraljevine SHS iz 1921. godine predvidio je podjelu zemlje na
oblasti, kotare (srezove) i općine. Zakonom o općoj upravi iz 1922.
godine, kao i Zakonom o oblasnoj i sreskoj samoupravi i Uredbom o podjeli zemlje na oblasti od 26. travnja (aprila) 1922. godine bile su
provedene ustavne odredbe.
BiH se sastojala od šest oblasti: tuzlanska, sarajevska, mostarska,
travnička, bihaćka sa sjedištem u gradovima prema kojemu su oblasti
dobile ime, te vrbaska oblast sa sjedištem u Banja Luci. Broj kotara ostao je isti.
Početkom 1929. godine uvođenjem novog kursa u upravljanju drţavom i
na unutarnjem ustrojstvu drţave nastupile su promjene. Zakonom o
nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja drţava je umjesto
Kraljevine SHS nazvana Kraljevinom Jugoslavijom, a upravno je bila
podijeljena na devet banovina. Dvije banovine imale su središte u bh. gradovima: vrbaska u Banja Luci i drinska u Sarajevu. Banovine su bile
podijeljene na kotare i općine, s tim što je Zakonom o gradskim
općinama iz 1934. godine na području BiH bilo formirano sedam
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
44
gradskih općina: Banja Luka, Bihać, Livno, Mostar, Sarajevo, Travnik i
Tuzla.
Formiranjem Banovine Hrvatske 1939. godine, kao prve teritorijalne
jedinice u projektiranoj decentralizaciji i federalizaciji Kraljevine
Jugoslavije, derogirane su banovine iz 1929. godine, a formiranjem
Nezavisne drţave Hrvatske 1941. godine na području BiH formirane su slijedeće velike ţupe: Dubrava, Gora, Hum, Krbava-Psat, Lašva-Glaţ,
Pliva-Rama, Posavje, Sana-Luka, Usora-Soli i Vrhbosna, s time da pri
formiranju pojedinih velikih ţupa nisu bile poštovane granice iz 1918.
godine.
Ĉlanom 3 Ustava Narodne Republike Bosne i Hercegovine iz 1946. g.
bilo je propisano da BiH obuhvaća slijedeće okruge: banjalučki, bihaćki, dobojski, hercegovački, sarajevski, travnički, tuzlanski i područje grada
Sarajeva.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, unutarnja uprava, banovina,
okrug, oblast, kotar, grad, općina
Abstract
Administrative organization of Bosnia and Herzegovina in the late
Ottoman era, Austro-Hungarian Monarchy and the Kingdom of Serbs,
Croats and Slovenes did not experience any radical changes, but was
gradually improving and terminologically adapting to large political and legal changes.
In the stated period of time Bosnia and Herzegovina were until 1929
divided into 6 mutesarifs (regions-districts-territories), 55 kajmakamats
(counties – divisions), which included city disctricts of Banja Luka,
Mostar, Sarajevo and Tuzla, and 23 mudirats (county branch offices). The lowest administrative units with elements of self-government were
municipalities, divided into three different levels of administration:
organized urban municipalities (66), organized rural municipalities (26)
and unorganized rural municipalities - varošica (19), altogether 111
units. Since 1884 the town of Sarajevo and since 1890 the town of
Mostar enjoyed a special status and were governed according to the rules of their respective statutes.
On 17th February 1910 the Emperor and the King Francis Joseph
ratified the State Constitution (štatut), as well as the accompanying acts,
among which the District Council Act as well, which represented a
novity in the sense of establishment of the district self-government. The Constitution of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes from
1921 had foreseen the division of the country into regions, districts and
municipalities. By the General Administration Act from 1922, by the Act
on Regional and District Self-Government and by the Decree on Division
of the Country into Regions from April 26, 1922, constitutional
provisions were implemented. Bosnia and Herzegovina consisted of 6 regions: the Tuzla Region,
Sarajevo Region, Mostar Region, Travnik Region and Bihać Region, with
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
45
the seats in the towns they were named after, and the Vrbas Region with
the seat in Banja Luka. Number of districts was not changed.
By introducing a new course in governing the state at the beginning of
1929, changes occurred in the internal organization of the state. Under
the Act on the Name and the Administrative Division of the State, the
Kingdom was renamed from the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes into The Kingdom of Yugoslavia, which was divided in 9 administrative
units called banovinas. Two banovinas, The Banovina of Vrbas and the
Banovina of Drina were in Bosnia and Herzegovina with their seats in
Bosnian towns Banja Luka and Sarajevo. The banovinas were divided
into districts and municipalities, and additionally, under the City
Municipality Act, 7 city municipalities were formed on the territory of Bosnia and Herzegovina: Banja Luka, Bihać, Livno, Mostar, Sarajevo,
Travnik and Tuzla.
In 1939, by founding the Banovina of Croatia as the first territorial unit
within the projected process of decentralization and federalization of the
Kingdom of Yugoslavia, the banovinas founded in 1929 were derogated, and by founding the Independent State of Croatia in 1941, following big
parishes (Velike ţupe) were established on the territory of Bosnia and
Herzegovina: Dubrava, Gora, Hum, Krbava-Psat, Lašva-Glaţ, Pliva-
Rama, Posavje, Sana-Luka, Usora-Soli, Vrhbosna. It must be added that
the frontiers from the year 1918 were not respected while forming those
parishes. Article 3 of the Constitution of the People's Republic of Bosnia and
Herzegovina from 1946 determined that Bosnia and Herzegovina
encompassed following regions (districts): the Banja Luka Region, Bihać
Region, Doboj Region, Herzegovina Region, Sarajevo Region, Travnik
Region, Tuzla Region and the Town of Sarajevo.
Key words: Bosnia and Herzegovina, internal administration, banovina,
region, circle, district, city and municipality.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
46
Prof. dr. Ibrahim Bušatlija
Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Ibrahim Bušatlija
Faculty of Mathematics and Natural Sciences, University of Sarajevo
NORMALNA I DEJTONSKA BOSNA I HERCEGOVINA
NORMAL AND DAYTON BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saţetak
Teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine ima dugu prošlost. U XIV stoljeću su se izdiferencirale pokrajine: Bosna, Soli, Donji Kraji, Zadnje
strane, Hum i Podrinje. Za vrijeme vladavine Osmanskog carstva
izdiferencirane teritorijalne jedinice zvane su sandţaci: Bosanski,
Zvornički, Kliški, Bihaćki, Hercegovački, Novopazarski. U doba
austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini su izdvojeni okruzi i srezovi koje je naslijedila Kraljevina Jugoslavija, koja je u procesu
teritorijalno-političke organizacije na prostoru Bosne i Hercegovine
izvodila svojevrsne „eksperimente―. Socijalistička Jugoslavija je usvojila
teritorijalno-političku podjelu Bosne i Hercegovine koja je definisana
Berlinskim kongresom i koja je, uz određene administrativno-
organizacijske modifikacije zadrţana sve do Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Od 1945. do 1995. godine teritorija Bosne i Hercegovine je dijeljena na
teritorijalno-političke cjeline koje su uvaţavale čitav kompleks kriterija
kako potpuno geografskih, tako i u kombinaciji sa ekonomskim. U tom
smislu, najvaţniji doprinos su pruţale geografske nauke kako sa komponentnog, tako i sa kompleksnog aspekta. Među njima posebno
mjesto je zauzimala „Regionalna geografija Jugoslavije― u dijelu koji se
odnosio na Bosnu i Hercegovinu. U ovom konceptu dominiraju dvije
vrste geografskih regija: homogene ili fizionomske i nodalno-
funkcionalne. One su odraţavale kompleksnu geopolitičku stvarnost
Bosne i Hercegovine. U administrativnom pogledu su, bazirani na općinskim granicama, utvrđivani viši nivoi prostorne organizacije:
srezovi, okruzi i oblasti. Agresija na Bosnu i Hercegovinu i
četverogodišnji rat su izmijenili njen administrativno-politički ustroj, jer
je uspostavljena međuentitetska linija razgraničenja (MLR) kojom je
drţavna teritorija podijeljena na dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Njihovom uspostavom poništene su sve
ranije historijske i prirodne granice uspostavljene bilo po osnovu
kompleksnih ili komponentnih geografskih prostornih cjelina. Nivo
prostorne disolucije drţave dalje je produbljen konstituisanjem kantona
i novih 10 opština u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok su u entitetu
Republike Srpske kao osnovne administrativno-političke jedinice zadrţane općine. Posebno treba napomenuti da je navedeni
administrativno-politički ustroj nastao kao rezultat agresije na Bosnu i
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
47
Hercegovinu kako od susjednih drţava, tako i od strane unutrašnjih
secesijskih snaga iz dijela srpskog i hrvatskog naroda.
Novouspostavljena administrativno-politička organizacija Bosne i
Hercegovine na entitete: Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku
Srpsku, zasnovana na Dejtonskom mirovnom sporazumu se, kao silom
nametnuta i nenaučno i neprincipijelno definirana, pokazala kao potpuno neracionalna i neodrţiva i kao takva, sve dok postoji, bit će
izvor kontinuiranih nesuglasica i političkog i ekonomskog nazadovanja.
Sa aspekta savremenih naučnih interpretacija i analiza, dejtonski ustroj
potpuno je vještački i neodrţiv i pokazao se kao nepremostiva prepreka
za nesmetano funkcionisanje većine drţavnih sluţbi i agencija.
Detaljnom analizom međuentitetske linije razgraničenja utvrđena je potpuna disolucija ne samo geografskih i historijskih regija, nego i svih
primijenjenih geografskih komponenata koje predstavljaju osnovu za
organizaciju teritorije Bosne i Hercegovine na odrţive i funkcionalne
georegije.
Ključne riječi: geografski kompleksi, geografske komponente, geografski
procesi, geografski landšafti, prirodno-teritorijalni kompleksi, homogene
geografske regije, ekonomski regioni, nodalno-funkcionalne regije,
dejtonska Bosna
Abstract The territorial division of Bosnia and Herzegovina has a very long past.
The historical provinces: Bosna, Soli, Donji Kraji, Zadnje strane, Hum
and Podrinje emerged in the XIV century. The territorial units called
sandţaci: Bosanski, Zvornički, Kliški, Bihaćki, Hercegovački,
Novopazarski resurfaced during the rule of Ottoman Empire. The areas and districts that had differenced during the Austro-Hungarian rule
were inherited by the Kingdom of Yugoslavia, making the certain
―experiments― during the process of the territorial-political organization
of Bosnia and Herzegovina. Socialistic Yugoslavia accepted the
territorial-political organization of Bosnia and Herzegovina as defined by
Berlin Congress, which has been kept since the Dayton Peace Agreement.
In the period 1945-1995, the territory of Bosnia and Herzegovina was
divided on the territorial-political units, respecting the whole series of
criteria, geographical or geographical-economic. From that aspect, the
geographical disciplines gave the most important contribution as from the component and from the complex aspect as well. Among them, the
Regional Geography of Yugoslavia in the part related with Bosnia and
Herzegovina was occupying a special place. In this concept, two kinds of
geographical regions dominate: homogenous or physionomic and nodal-
functional. They reflected the complex geopolitical reality of Bosnia and
Herzegovina. From the administrative aspect, the higher levels of the spatial organization were established: districts, areas and regions based
on the municipality borders.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
48
The Aggression against Bosnia and Herzegovina and the four years‘ war
have changed its administrative-political structure because of the
establishment of the inter-entity borderline dividing the state territory on
two entities: Federation of Bosnia and Herzegovina and Republic of
Srpska. The all previous historical and natural borders, based on the
complex or component geographical spatial units, have been abolished upon entities‘‘ establishment. The level of spatial dissolution of Bosnia
and Herzegovina was stressed by the constitution of the cantons and ten
new municipalities in the Federation of Bosnia and Herzegovina. In the
Republic of Srpska, the municipalities have been kept as the basic
administrative—political units. It is necessary to mention that the cited
administrative-political structure is the result of the Aggression against Bosnia and Herzegovina by the neigboring states and the inner
secessionist forces from the Serbian and Croatian people as well.
The newly established administrative-political organization of Bosnia
and Herzegovina on the entities based on the Dayton agreement has
been proven as completely irrational and unsustainable. As long as it exists, it will be the source of the permanent disagreements and political
and economic regress. From the aspect of the contemporary scientific
interpretations and analyses, Dayton structure is completely artificial
and unsustainable, showing itself as the insurmountable obstacle for
the free functioning of the most state services and agencies.
The total dissolution of the geographical and historical regions as the applied geographical components representing the base for the territorial
organization of Bosnia and Herzegovina on the sustainable and
functional geo-regions as well has been established by the detailed
analysis of the inter-entity borderline.
Key words: geographical complex, geographical component,
geographical process, geographical land shape, natural territorial
complex, homogenous geographical region, economic region, nodal-
functional region, ―Daytonesque‖ Bosnia and Herzegovina
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
49
Prof. dr. Muriz Spahić
Mr. Nusret Drešković
Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Muriz Spahić
MSc. Nusret Drešković Faculty of Mathematics and Natural Sciences, University of Sarajevo
IMPLIKACIJA POLITIĈKO-TERITORIJALNOG USTROJSTVA
BOSNE I HERCEGOVINE NA NJEN REGIONALNOGEOGRAFSKI
RAZVOJ
IMPLICATION OF POLITICAL-TERRITORIAL ORGANISATION OF
BIH ON ITS REGIONAL-GEOGRAPHICAL DEVELOPMENT
Saţetak
Dejtonsko političko-teritorijalno ustrojstvo Bosne i Hercegovine je u potpunom neskladu sa njenom regionalnogeografskom strukturom, koja
se zasnivala na fizionomskom, nodalnom, funkcionalnom i
kompleksnom principu. Entitetska linija, nastala kao kompromis u
zaustavljanju ratnih sukoba na teritoriji Bosne i Hercegovine, izvršila je
disoluciju njenih fizionomskih cjelina, geosistema, geokompleksa,
samoodrţivih nodalno-funkcionalnih regija, subregija i krajeva i transformisala ih u neodrţive funkcionalne cjeline. Kantonalno uređenje
Federacije Bosne i Hercegovine dodatno je produbilo negativne procese
prostorne disolucije i na nivo samoodrţivih subregionalnih cjelina.
Da bi se objasnila suština neodrţivosti nametnute etničke i kantonalne
političko-teritorijalne diferencijacije Bosne i Hercegovine, pošlo se od pojma regije kao osnovnog taksonomskog ranga regionalne geografije
koji predstavlja kompleksnu i prostorno neponovljivu
regionalnogeografsku jedinicu, objedinjavajući landšaftnu (pejzaţnu),
prirodno-resursnu i nodalno-funkcionalnu demogeografsko-
organizacionu samoodrţivu cjelinu. Pored toga, u radu se pregledno
definiše suština principa i metoda geografske regionalizacije koji se baziraju na vrednovanju indikacionih prirodnogeografskih i
društvenogeografskih povoljnosti za samoodrţivi razvoj određene
predione cjeline, kao i uzajamnost utjecaja unutar regije i među
regijama. Regija se razmatra kao osnovna operativna jedinica u
regionalnom planiranju koje se preduzima radi racionalnog korištenja prirodnih i radnih resursa, a sve u cilju usklađivanja privrednog razvoja
na nivou cijele drţave.
Regije i regionalizacija Bosne i Hercegovine u ranijim radovima
pregledno su analizirani u svjetlu priznatih principa i metoda
regionalizacije. S tim u vezi, ovaj rad rasvjetljava polazne osnove i
kriterije na kojima se temelji samoodrţivost regionalnih cjelina, bazirajući se pri tome na osnovne metodološke koncepte regionalne
politike Evropske unije. Budućnost Evropske unije, zapravo, i
predstavlja integracione procese samoodrţivih regija koje se
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
50
prekogranično okrupnjavaju u velike regionalne sisteme određene
funkcionalne namjene nazvane NUTS regije. NUTS (Nomenklatura
prostornih jedinica za statistiku) predstavlja hijerarhijski sistem za
identifikaciju i klasifikaciju prostornih jedinica (regija) za potrebe
sluţbene statistike u zemljama članicama Evropske unije. Pristupna
strategija na kojoj se temelji proces pristupanja u punopravno članstvo u Evropsku uniju, pored ostalog, podrazumijeva i neminovnost
reintegracije političko-teritorijalne diferencijacije dejtonske Bosne i
Hercegovine, njenu novu regionalizaciju i uklapanje regionalnih
samoodrţivih cjelina u susjedne NUTS regije. Ovaj vrlo značajni
društveni projekat nije puki mehanički postupak, niti politički
voluntarizam, već ozbiljan naučni projekat koji treba okupiti stručnjake (eksperte) raznih profila koji su, prema objektu i predmetu svoje nauke
kojom se bave, duboko ušli u problematiku regionalizacije i regionalnog
planiranja. Na ovaj način bi se formiralo umreţeno ili interdisciplinarno
naučno mišljenje kojim bi regionalizacija Bosne i Hercegovine imala svoj
puni smisao i realno polazište njenog priključivanja zajednici razvijenih.
Abstract
The political-territorial structure of Bosnia and Herzegovina established
in Dayton is completely opposite to its regional-geographical structure
that was based on the physionomical, nodal, functional and complex
principles. The entity line, a result of the compromise in the aim of stopping the war in Bosnia and Herzegovina, has carried out the
dissolution of its physionomical totality, geosystems, geocomplexes, self-
sustainable nodal-functional regions, sub-regions and areas and
transformed them in the unsustainable functional totalities. The
cantonal structure of Federation of Bosnia and Herzegovina additionally strengthened the negative processes of the spatial dissolution affecting
the level of the self-sustainable sub-regional totalities.
It has been started from the concept of the region as the basic
taxonomical rang of the regional geography representing complex and
spatially unique regional-geographical unit and uniting landscape,
natural-resourced and nodal-functional demogeographically organized self-sustainable totality, in the aim of explaining the essence of the
unsustainability of the imposed ethnic and cantonal political-territorial
differentiation of Bosnia and Herzegovina. In this paper, it has been
also given the overview and the definition of the essence of the principles
and methods of the geographical regionalization based on the valuation of the indicative natural-geographical and socio-economical benefits for
the self-sustainable development of the certain landscape totality as the
interaction of the impacts within the region and between regions as well.
The region is observed as the basic operative unit in the regional
planning. It is taken because of the rational use of the natural and
human resources and all in the aim of the coordination of the economic development on the state level.
The regions and regionalization of Bosnia and Herzegovina in the
previous papers were analyzed in the light of the respected principles
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
51
and methods of the regionalization. According to those papers, this
paper light up the basic criteria for the self-sustainability of the regional
totalities on the base of the basic methodological concepts of the
European Union regional policy. The European Union future actually
represents the integrated processes of the self-sustainable regions
expanding over border in the great regional systems with the certain functional purpose called NUTS regions. NUTS or Spatial unit
nomenclature for the statistics represents the hierarchy system for the
identification and classification of the spatial units (regions) for the
official statistics needs in the European Union member countries. The
strategy approach, based on the process for the membership in
European Union, understands the unavoidability of the reintegration of the political-geographical differentiation of Bosnia and Herzegovina
established in Dayton, its new regionalization and fitting the regional
self-sustainable totalities in the neighboring NUTS regions. This very
important social project isn´t just the mechanistic act or the political
voluntarism, but the serious scientific project aiming to gather the various profile experts, deeply knowing the problematics of the
regionalization and regional planning, according to the object and issue
of their scientific fields. That way, it could be formed the
interdisciplinary scientific opinion which will be used in the
regionalization of Bosnia and Herzegovina so it will get its full meaning
and real start for its involving in the community of developed ones.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
52
Prof. dr. Jasmina Osmanković
Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Jasmina Osmanković
Faculty of Economics, University of Sarajevo
POLITIĈKO-TERITORIJALNA STRUKTURA BOSNE I HERCEGOVINE
I NJENE IMPLIKACIJE NA RAZVOJ ILI VRIJEME JE ZA
PROMIŠLJANJE TERITORIJALNE STRUKTURE
POLITICAL-TERRITORIAL STRUCTURE OF BIH AND ITS
IMPLICATIONS ON DEVELOPMENT, OR IT IS TIME TO THINK ABOUT TERRITORIAL STRUCTURE
Saţetak U radu se daje prikaz implikacija političko-teritorijalnog ustrojstva Bosne i
Hercegovine na njenu teritorijalnu organizaciju i na njen regionalni razvoj.
Posebna paţnja se koncentrira na takozvane podijeljene ili novoformirane
općine i na njihov razvojni kapacitet. Traţi se odgovor na pitanje cijene
postojeće teritorijalne organizacije. Tu je i pitanje gdje, kada i kako se proces
dezintegracije zaustavlja i mijenja svoj smjer. I na kraju, ali ne manje vaţno, implikacije na razvoj i zahtjeve u vezi sa procesom integriranja u regiju kroz
programe i projekte prekogranične suradnje i proces integracije u Evropsku
uniju.
Rezultati istraţivanja se mogu koristiti kao poticaj za nove radove, studije,
projekte u vezi sa redefiniranjem teritorijalne strukture Bosne i Hercegovine
ili promišljanjem nove ekonomske geografije Balkana.
Ključne riječi: teritorijalna organizacija, dezintegracija, integracija,
podijeljene općine, promišljanje, razvoj
Abstract The paper gives an overview of the implications of political-territorial
organization of Bosnia and Herzegovina on its territorial organization and its
regional development. Special attention is concentrated on the so-called divided or the newly formed municipalities and their development capacity.
The answer to the question regarding the price that is being paid for existing
territorial organization is sought. There is also a question of where, when
and how the process of disintegration stops and changes its direction.
Finally last but not the least, there are the implications for the development
and requirements related to the integration process in the region through
programs and projects of cross-border cooperation and the integration into
the European Union.
The research results can be used as a motivation for new papers, studies,
projects related to redefining the territorial structure of Bosnia and
Herzegovina or the rethinking of new economic geography of Bosnia and
Herzegovina or Balkans.
Key words: territorial organization, disintegration, integration, divided community, rethinking, development
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
53
Tranzicija bosanskohercegovačkog društva
i njene posljedice u sferi
socijalne i zdravstvene zaštite građana
Transition of BiH's society and its consequences in the field of
social and health protection of citizens
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
54
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
55
Akademik Muhamed Filipović
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Academician Muhamed Filipović
Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina
POJAM TRANZICIJE
THE NOTION OF TRANSITION
Saţetak
Danas se riječ tranzicija, u njenoj primjeni na promatranje društvenih procesa u nekadašnjim socijalističkim ili komunističkim zemljama,
primjenjuje u značenju procesa prelaza cjelokupnog sistema društvenih
odnosa od komunizma ka kapitalizmu, zapravo od društvenih odnosa
koji su bili osnovani na drţavnom, ili drugim oblicima grupnog,
korporativnog i javnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, ka odnosima u kojima vladaju različiti tipovi privatnog vlasništva nad tim
sredstvima. U tom kontekstu se sve takve zemlje, od Rusije i njenih
bivših republika, preko zemalja Istočne Europe, koje su bile dio sistema
socijalističkih zemalja komunističkog političkog sistema, do bivše
Jugoslavije i njenih drţava nasljednica, nazivaju tranzicijske zemlje.
Termin se, dakle, odnosi na veoma veliki broj zemalja koje su bile veoma različite po unutarnjem statusu, odnosima i načinu funkcioniranja tih
odnosa u svim sferama ţivota društva, kao i po svojoj ulozi u
međunarodnoj politici i uopće svjetskoj zajednici naroda i drţava. S
obzirom na tako širok dijapazon obuhvata nije precizno određeno šta
konkretno znači sam pojam tranzicije u odnosu na ovako šarolik svijet i mnoţinu različitih historijskih i društvenih situacija koje on u ovom
slučaju obuhvata. Da bi se u razmišljanje o tome šta je to tranzicija
unijelo nešto više svjetla i metode, nuţno je precizno definirati sam
pojam tranzicije, uočiti njegove sadrţaje koji su obuhvaćeni tim pojmom
i koji se odnose na različite historijske i društvene situacije i onda
prosuđivati i ocjenjivati značenje procesa koje sam pojam tranzicije obuhvata.
U općem smislu, sama riječ tranzicija znači prelazak s jednog mjesta na
neko drugo mjesto ili uopće prelazak i u projekciji na određena
društvena, historijska i politička ili ekonomska i sva druga stanja nekog
društva. Ona znači prelazak sa jednog nivoa, tipa i načina organizacije ukupnog društvenog ţivota i funkcioniranja društvene cjeline ka nekom
drugom nivou ili tipu njegove organizacije i načina funkcioniranja. Da bi
se razumjelo značenje i mogućnost primjenjivosti tog pojma na naše
konkretne prilike, što je za nas bitno, treba jasno definirati iz kojeg se to
statusa, nivoa i tipa odnosa i načina ţivota mi tranzicijskim procesima u
našoj zemlji pokrećemo i ka kojem i kakvom tipu tih odnosa se krećemo, ako smo već ušli u proces tako sveobuhvatne tranzicije.
Smisao i zadatak studije, čije elemente ovdje ukratko skiciramo, sastoji
se u tome da ukaţe upravo na to odakle i sa kojeg nivoa razvojne
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
56
ljestvice odnosa u našem društvu smo započeli proces tranzicije i ka
kojem i kakvom se tipu društvenih odnosa krećemo i, što je najvaţnije,
šta smo to dobili kao rezultat petnaestogodišnjeg kretanja na tom putu.
Ovdje moramo, naravno, u našem razmatranju ukalkulirati i dvije
krucijalne činjenice koje određuju prirodu ovog procesa. Prva je da je on
započeo provokacijom procesa izvana i po strateškim planovima onih snaga u svijetu koje su nastojale svim silama da sruše svjetski sistem
komunizma kao politički i društveni sistem, kao i činjenicu da je kod
nas, u našoj zemlji, taj proces bio povezan sa ogromnom količinom
nasilja posebne vrste, tj. nasilja izazvanog politčkim planovima raznih
nacionalizama koji su bili osnovni pokretači procesa rušenja
komunizma, što je bio glavni instrument promjena političkih odnosa starog sistema. Dakle, i kao treće, što moramo imati u vidu, treba da
znamo da proces, po svojim uzrocima i faktorima koji su ga moderirali,
nije bio nimalo normalan, prirodan, nije se ostvario kao evolucija
društva na temelju nagomilanih pretpostavki koje su iziskivale promjenu
sistema odnosa, izuzev očekivanih promjena u političkom sistemu, i nije djelovao kao faktor porasta proizvodnih snaga i humanizacije odnosa u
društvu, jer je u bio veoma nasilan, izazvao je ogromne ljudske i
materijalne ţrtve i donio veoma mnogo negativnih socijalnih, kulturnih i
svih drugih posljedica u ţivotu stanovnika naše zemlje. Tranzicija je kod
nas još u toku. Dosadašnji njen tok je bio veoma bolan za najveći broj
stanovnika naše zemlje i bez adekvatnih rezultata podnesenim ţrtvama, a da li će budućnost opravdati tolike patnje i ţrtve, to ostaje neizvjesno u
svjetlu ukupnih kretanja u svijetu i kod nas koja nisu nimalo
ohrabrujuća i optimistična.
Abstract Today, the word transition, when applied to the observing of social
processes in former socialist or communist countries, connotes the
meaning for the process of the whole system social relations shifting
from communism to capitalism, in fact from social relations that were
established at the state, or other forms of group, corporate and public
ownership of production means to the relations in which govern the different types of private ownership of those funds. In this context all
such countries, from Russia and its former Republics, through Eastern
Europe, which were part of the system of socialist countries in the
communist political system, to the former Yugoslavia and its successor
states are called transition countries. The term therefore, is related to a very large number of countries, which
were very different by the internal status, relationships and their
respective way of functioning in all spheres of society, as well as for their
role in international politics and even in the world community of nations
and states. Taking in consideration such a wide range of coverage, it is
not clearly defined what that term means specifically, in relation to such a vivid world and the multitude of various historical and social
situations that it in this case involves. In order to think about what it
the transition is, and to bring more light and methods, it is necessary to
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
57
precisely define the very concept of transition, to see its contents
encompassed by the term and related to different historical and social
situations and then judge and evaluate the meaning of that process
encompassing the very concept of transition.
In a general sense, the word transition means the relocation from one
place to another, or even crossover in the projection of the specific social, historical and political, or economic and all other conditions of a
society, it means the transition from one level, type and mode of
organization of the total social life and functioning of the social whole, to
another level or type of their organization and functioning. In order to
understand the meaning and possibility of the applicability of this
concept to our specific circumstances, which is important for us, it should be clearly defined from which status, the level and type of
relations and ways of life we are starting the transition process in our
country and where and what type of these relations we are striding,
unless we have already entered the overall transition process.
The meaning and task of the study, whose brief outline we are just sketching, consists in the fact just to point it, where and from which
level of development scale relationships in our society, we are beginning
the process of transition and to which and what type of social relations
we are going to and, most importantly what are we getting as the result
of fifteen years of developments in this direction.
Here we must, of course, include in our consideration two crucial facts that determine the nature of this process. The first is that it had started
by the external provocation and by the strategic plans of those forces in
the world that tried to overthrow the global system of communism as a
political and social system, and the fact as well that here, in our
country, this process was connected with a vast amount of particular breed of violence, the violence that is caused by politically plans
belonging to various nationalisms that were the main drive forces of the
process of collapsing the Communism, which was the main instrument
of changes in political relations in the old system. So, as third, we must
bear in mind that we need to know that the process, according to its
causes and factors that had moderated it, was not normal at all, natural, nor materialized it as the evolution of society on the basis of
accumulated assumptions calling for change in the system relations,
except for expected changes in the political system. also it did not act as
the increasing factor of the productive forces and of the ameliorating
relations in society, because of its highly violent nature, has caused enormous human and material casualties and brought a great deal of
negative social, cultural and other consequences in life of our country's
citizens. In our country, the transition is still in progress; its current
flow was very painful for most inhabitants of our country and without
results adequate to suffered casualties. Whether the future will justify so
much suffering and sacrifice, it still remains uncertain in the context of overall trends in the world and in our country that are encouraging or
optimistic by a far cry.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
58
Akademik Slobodan Loga
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Slobodan Loga, academician
Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina
TRANZICIJA BOSANSKOHERCEGOVAĈKOG DRUŠTVA I NJENE
POSLJEDICE U SFERI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE GRAĐANA
TRANSITION OF BIH’S SOCIETY IN THE FIELD
OF HEALTH PROTECTION OF CITIZENS
Saţetak
Nedostatak pouzdanih statističkih podataka, ne samo u sferi
zdravstvene zaštite građana, čini pokušaj analize i upoređivanja stanja
zdravlja stanovništa u Bosni i Hercegovini (BiH) s drugim zemljama
nesigurnim i upitnim. Postojeći podaci zâvoda za zdravstvenu zaštitu su orijentacioni i sluţe samo za domaću upotrebu i ne mogu se kvalitetno
upoređivati ni u granicama drţave, pogotovo s drugim zemljama, jer
svaka komparacija ima karakter aproksimacije. Zbog toga Svjetska
zdravstvena organizacija (SZO) u svojim izvještajima, tabelarnim i
grafičkim prikazima zdravstvenog stanja u zemljama gdje je nadleţna u
periodu tranzicije često isključuje BiH, navodeći da to čini zbog toga što su posljednji vjerodostojni podaci bili iz 1991. godine.
Tranzicija u sferi zdravstvene zaštite obuhvata zbivanja u području
socijalnih, ekonomskih i faktora okoline koji dovode do demografskih i
epidemioloških promjena. Snaţan pokretač tranzicije je migracija
stanovništva iz sela u gradove koja utiče na demografske, socioekonomske, epidemiološke promjene i, s tim u vezi, zahtjeva
permanentnu reformu postojećeg sistema zdravstvene zaštite.
Demografska tranzicija obuhvata urbanizaciju, industrijalizaciju, porast
prihoda, ekspanziju edukacije, kao i poboljšanja u medicini, posebno u
medicinskoj tehnologiji javnog zdravstva.
Epidemiološka tranzicija se karakteriše padom morbiditeta zaraznih oboljenja, opadanjem fertiliteta, porastom hroničnih oboljenja i
starenjem stanovništva. Ekonomska tranzicija je proces prelaska sa
planske ekonomije ka ekonomiji slobodnog trţišta (ekonomska
liberalizacija) i odigrava se, aktuelno, pod jakim uticajem recesije. Prema
definiciji Svjetske banke, proces ekonomske tranzicije završen je tek tada kada je drţavi omogućeno potpuno fiskalno funkcionisanje
programa koji uključuju efikasne socijalne programe (nezaposleni,
zdravstveno osiguranje, zaštita starih lica).
Prema podacima Federalnog ministarstva zdravstva (iz 2008), koja se
temelje na procjeni Federalnog zavoda za statistiku za 2006. godinu,
evidentan je porast starih 65 i više godina u strukturi stanovništva (14%). Predviđena očekivana duţina ţivota u Federaciji BiH (FBiH) pri
rođenju kreće se između 71 i 75. godina, što je slično podacima za BiH iz
1990, kao i prosjeku zemalja koje su postale članice EU do 2007.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
59
godine. Stopa nataliteta je 9,3% i pokazuje trend stalnog opadanja i
slična je zemljama u okruţenju. Stopa opšteg mortaliteta ima srednju
vrijednost od 8%/1000 stanovnika i u laganom je porastu. Dojenačka
smrtnost je 9,5%/1000 ţivorođenih, što je indikator dobre organizacije
zdravstvene zaštite u ovom domenu. Kao posljedica pada stope
nataliteta i laganog porasta stope mortaliteta prirodni priraštaj pokazuje trend opadanja i sa vrijednošću od 1,3% u 2006. godini ima izrazito
nepovoljno značenje. Osim toga, evidentno je povećanje broja oboljelih
od malignih, kardiovaskularnih oboljenja, kao i stresom izazvanih
psihičkih poremećaja, dok se istovremeno biljeţi pad incidencije i
prevalencije tuberkuloze.
Na osnovu prikazanih podataka se moţe zaključiti da je tranzicija u FBiH dovela do značajnih demografskih promjena koje utiču na
zdravstveno stanje stanovništva i organizaciju zdravstvene zaštite
(Federalno ministarstvo zdravlja: Analiza zdravstvenog sistema i
okruţenja unutar kojeg djeluje, 2008).
Ključne riječi: tranzicija, demografske promjene, ekonomske promjene,
epidemiološke promjene
Abstract
A lack of reliable statistical data, not only in the sphere of citizens‘
health care system, makes an attempt of analysis and comparison of a health condition of the population in Bosnia and Herzegovina (BiH) with
the population in other countries unreliable and doubtful. Existing data
of the Institutes for health protection are relative and serve only for
inland use and cannot be qualitatively compared within the borders of
the country, especially not with other countries, because each comparison has the approximate character. Due to this, the World
Health Organization (WHO) in its reports, and table and diagram
presentations of the health condition in the countries where it is
competent, often excludes B&H from the period of transition, stating
that the reason for this is the fact that the last trustworthy data are
form 1991. Transition in the sphere of the health care includes ongoings in a
domain of social, economic and environmental factors, which bring to
the demographic and epidemiological changes. A powerful originator of
transition is migration from villages to cities, which affects demographic,
socioeconomic, epidemiologic changes, according to which it requires a permanent reform of the existing health care system.
Demographic transition includes urbanization, industrialization,
revenue growth, expansion of education, as well as improvements in
medicine, especially in medical technology of public health.
Epidemiological transition is characterized by a decrease in infectious
diseases morbidity, and fertility, an increase in chronic diseases and diseases by ageing of the population. Economic transition is a process of
movement from the planned economy to the free market economy
(economic liberalization) and at present it is performed under a strong
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
60
influence of recession. According to the definition of the World Bank, the
process of economic transition is terminated only when the country is
given an opportunity for a complete fiscal functioning of the program,
which includes efficient social programs (unemployed, health insurance,
and protection of the elderly).
According to the data of the Federal Ministry of Health (2008), which are based on the assessment of the Federal Office of Statistics for 2006, a
growth of elderly (aged 65 years and above) is evident in the population
structure (14%). Estimated expected length of life in the Federation of
Bosnia and Herzegovina (FBiH) at birth is between 71 and 75 years,
which is similar to the data for BiH from 1990, as well as to the average
of the countries which became members of EU by 2007. Birth rate is 9.3% and displays a trend of constant decline and it is similar to the
birth rates of the neighboring countries. Overall mortality rate has its
mean 8.0 per 1.000 inhabitants, and it is in a slight increase. Infant
mortality is 9.5 per 1.000 born-alive babies which is an indicator of good
organization of the health care system in this domain. As a consequence of the decline in the birth rate and a slight increase in the death rate,
the natural increase indicates a downward trend and with the value of
1.3% in 2006 it has an extremely adverse meaning. Besides this, an
increase in number of malignant, cardiovascular diseases, and mental
disorders caused by stress is evident, while at the same time a decline in
incidence and prevalence of tuberculosis is recorded. On the basis of the presented data it can be concluded that the
transition in the FBiH has resulted with the significant demographic
changes which affect a health condition of the population and
organization of the health care system (Federal Ministry of Health:
Analysis of health care system and the environment within which it operates, 2008).
Key words: transition, demographic changes, economic changes,
epidemiological changes
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
61
Prof. dr. Milanka Miković
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Milanka Miković
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo
SOCIJALNA ZAŠTITA U BIH S POSEBNIM OSVRTOM
NA UTICAJ I POSLJEDICE TRANZICIJSKIH PROCESA
SOCIAL PROTECTION IN BIH WITH SPECIAL EMPHASIS
ON INFLUENCE AND CONSEQUENCES OF
TRANSITIONAL PROCESSES Saţetak U radu je, pored određenja pojma socijalna zaštita i pojma tranzicija te
teorijskog okvira za analizu utjecaja i posljedica tranzicijskih procesa koji su
označeni postkonfliktnošću i siromaštvom, dat i kraći pregled stanja u
oblasti socijalne zaštite u BiH. U tom kontekstu, na osnovu analize
odgovarajuće legislative, pokazatelja različitih istraţivanja i zvaničnih
statističkih podataka, konstatovano je da postojeći sistem socijalne zaštite u
BiH zbog svoje neefikasnosti, i pored toga što se na različite finansijske
oblike socijalne zaštite koji se ne finansiraju iz doprinosa troše znatna sredstva (4% BDP-a), zahtijeva neodloţnu reformu. Ovo se posebno, uz
izmjenu odgovarajuće legislative i zaţivljavanje tzv. mješovitog sistema
socijalne zaštite, odnosi na reformu socijalnih naknada utemeljenih na
stvarnim potrebama korisnika (veća usmjerenost socijalne pomoći prema
najsiromašnijoj populaciji), a ne na njihovim pravima, kako je to vaţećim
zakonima utvrđeno.
Ključne riječi: tranzicija, socijalna zaštita, socijalna sigurnost, siromaštvo,
socijalne potrebe, socijalna pomoć, reforma
Abstract In this paper the author provides, in addition to the social protection and
the transition concepts, and theoretical framework for analyzing the impact
and consequences of the transition process, marked by the post-conflict state and poverty, a brief review of the state of social protection in B&H . In
this context, based on the appropriate legislation analysis and the various
indicators of research and official statistical data, it was noted that the
existing system of social security in B&H, due to its inefficiency, and in
addition to the fact that for various financial forms of social protection not
financed out of contributions considerable funds are spending (4% of GDP),
requires urgent reform. This is particularly, with the appropriate legislative
modification and putting into practice the so-called mixed social security
system, referring to social security benefits reforming, based on actual user
needs (greater social assistance orientation to the poorest population),
rather than on their rights, as it has been determined by valid laws.
Key words: transition, social security, social protection, poverty, social
needs, social help, reform
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
62
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
63
Društveno-ekonomski aspekt
razvoja BiH
Socio-economic aspect of
development of BiH
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
64
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
65
Prof. dr. Boris Tihi
Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Boris Tihi
Faculty of Economics, University of Sarajevo
EKONOMSKE POSLJEDICE POLITIĈKE PODJELE
BOSNE I HERCEGOVINE
ECONOMIC CONSEQUENCES OF POLITICAL DIVISION OF
BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saţetak
Prije dezintegracije Jugoslavije Bosna i Hercegovina je bila unutar svoje
regija cjelina čiji su dijelovi bili komplementarni u ekonomskom smislu.
Geografija i ekonomija bile su usklađene u ovom regionu.
Dejtonski sporazum je, uvaţavajući prvenstveno etničke i vojno-političke kriterije, podijelio BiH na dva dijela, kidajući godinama uspostavljene
hijerarhijsko-funkcionalne, infrastrukturno-privredne i sve druge odnose
između velikih urbanih centara, centara niţeg ranga i njihovog zaleđa,
od resursnih potencijala, proizvodnih i drugih sadrţaja.
Područja su tako podijeljena da pojedini dijelovi jednog entiteta
zahvataju najdinamičnije jezgro makroregije na drugoj strani, a u drugom entitetu ostaju dijelovi regije sa najnepovoljnijim prostorno-
strukturnim i infrastrukturnim sklopovima. Direktne posljedice ove
fragmentacije su gubitak prostorno-interakcijskih potencijala, urbanih
sadrţaja i narušavanje urbane armature.
Zbir potencijala interakcionih sprega sistema gradova u BiH 1991.
iznosio je 282.597x104 interakcijskih impulsa. Prekinute sprege između
gradova uzrokovale su negativne posljedice.
Analizom funkcioniranja urbanog sistema od 12 gradova u sklopu BiH i
ako se odvoji po 6 gradova u okviru dva entiteta (FBiH – Sarajevo, Zenica, Tuzla, Mostar, Bihać, Bugojno; RS – Banja Luka, Brčko,
Bijeljina, Prijedor, Doboj, Trbinje) ukupni gubici bi iznosili 114.884x10
na četiri interakcijska impulsa, što u odnosu na interakcijski potencijal
BiH od 282.597x10 na četiri iznosi 40,56%.
Abstract
Prior to the dissolving of Yugoslavia, B&H within its regions was a unity
whose components were complementary in the economic perspective.
Geography and economy were harmonized in this region.
The Dayton Agreement, by making important primarily the ethnic,
political and military criteria, divided the territory of B&H in two parts, tearing apart hierarchic, functional, infrastructural, economic and all
other relations that took years to establish, among large urban centers,
lower rang centers and their background, from resource potentials,
manufacturing and other contents.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
66
Regions are divided in such way that some parts of the entities
encompass the most dynamic core of the other side‘s macro region, and
leaving in the other entity the least favorable regional parts. Direct
consequences of this fragmentation are loss of spatial-interactive
potentials, urban contests and the loss of urban mash.
In 1991, the sum of the interaction coupling potentials of the B&H‘s city systems was 282597x104 interactive impulses. The broken intercity
couplings caused negative consequences. By making analysis of 12
cities urban system within B&H, and if 6 cities within 2 entities have
been left aside (the FBiH – Sarajevo, Zenica, Tuzla, Mostar, Bihać,
Bugojno; the RS – Banja Luka, Brčko, Bijeljina, Prijedor, Doboj,
Trebinje), then total loss would be counting 114.884x104 interactive impulses, what compared to the complete interactive potential of B&H of
282.597x104 results in 40, 56 %.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
67
Dr. Hasan Muratović
Professor emeritus Univerziteta u Sarajevu
Dr Hasan Muratović
Professor Emeritus, University of Sarajevo
GDJE SMO 15 GODINA NAKON DAYTONA?
MOŢEMO LI SE BRŢE RAZVIJATI?
WHERE ARE WE 15 YEARS AFTER DAYTON?
CAN WE DEVELOP FASTER?
Saţetak
Cilj ovoga rada je kratka analiza ključnih ekonomskih odluka koje su
utjecale na naš rast i razvoj, ocjena stanja u kojem se nalazimo i
razmatranje mogućnosti za brţi razvoj.
U periodu iza nas ni domaći ni strani subjekti, oni koji su nominirani kao tzv. međunarodna zajednica, nisu izvršili obaveze i obećanja iz
Daytona. Rezultati obnove, razvoja i rasta su mnogo slabiji od resursa i
mogućnosti koje su bile na raspolaganju. Prave mjere, koje se u ovom
radu predlaţu, mogle bi ubrzati rast i riješiti ključne ekonomske
probleme ako bi se aktivirali mehanizmi za njihovu primjenu.
Abstract
The purpose of this paper is presenting a brief analysis of key economic
decisions that have affected our growth and development, assessment of
the situation in which we are and considering of the rapid development's
possibilities. In the period behind us, neither local nor foreign subjects, those who were nominated as the so-called International Community,
have fulfilled Dayton commitments and promises. The results of
reconstruction, development and growth are much weaker than the
resources and opportunities that were available. The appropriate
measures, suggested by this paper, could accelerate the growth and
solve critical economic problems if activated mechanisms for their implementation were activated.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
68
Dr Charles Tucker
DePaul University in Chicago, USA
Dr. Charles Tucker
Univerzitet DePaul u Ĉikagu, SAD
CHALLENGES ASSOCIATED WITH
CAPACITY BUILDING IN A SOCIETY
IZAZOVI U VEZI SA IZGRADNJOM KAPACITETA U DRUŠTVU
Abstract As many violent domestic or international conflicts ebb, there is often an
opportunity to regain what has been lost or, optimally, to achieve new
capacities for effective governance and economic development. Since the
end of the crisis in the former Yugoslavia, the international community
has increasingly responded to such post-conflict situations by providing a plethora of capacity development aid programs. These programs have
routinely focused on providing everything from sustenance assurance to
infrastructure development and new or ―adjusted‖ governance
institutions. However, such ―outside-in‖ approaches have often failed to
successfully create sustainable change. This has been due to the fact
that the programs in question have routinely ignored the social and political capital inherent in each society. In order to ensure sustainable
development and progressive governance, the international community
must work with local partners to create programs that support the
capacity development of sustainable institutions - as well as work with
local partners to enhance the resilience of these institutions to meet the ever changing needs of the populace. Admittedly, such a process is
difficult and fraught with complex challenges. In his address, General
Tucker will discuss a number of the challenges – and successes - the
International Human Rights Institute of DePaul University has
encountered in its twenty years of international capacity building
projects.
Saţetak
Prilikom jenjavanja većine nasilnih lokalnih ili međunarodnih sukoba
često se javlja mogućnost povratka onog što je izgubljeno ili, u najboljem
slučaju, da se postignu novi kapaciteti za efikasno upravljanje i ekonomski razvoj. Od kraja krize u bivšoj Jugoslaviji međunarodna
zajednica je sve više reagovala na takve postkonfliktne situacije,
pruţajući obilje programa pomoći za razvoj kapaciteta. Ovi programi su
se rutinski fokusirali na pruţanje i odrţavanja sigurnosti, razvijanje
infrastrukture, te novih ili "prilagođenih" institucija uprave.
Međutim, takav "izvana ka unutar" pristup u velikom broju slučajeva nije uspio uspješno kreirati odrţive promjene. To je zbog činjenice da su
već spomenuti programi rutinski ignorirali društveni i politički kapital
inherentan svakom društvu. U cilju osiguravanja odrţivog razvoja i
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
69
progresivnih uprava, međunarodna zajednica mora raditi sa lokalnim
partnerima na kreiranju programa koji podrţavaju izgradnju i razvoj
kapaciteta odrţivih institucija, kao i rad sa lokalnim partnerima radi
poboljšanja otpornosti ovih institucija u ispunjavanju svih potreba
populacije. Doduše, takav proces je teţak i praćen kompleksnim
izazovima. U svom obraćanju general Taker će razmotriti niz izazova, kao i uspjehe, sa kojima se Međunarodni institut za ljudska prava
Univerziteta DePaul susreo u toku svojih 20 godina rada na
međunarodnim projektima izgradnje kapaciteta.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
70
Prof. Dr Mark A. Hoare
Kingston University in London, Great Britain
Prof. dr. Marko A. Hoare
Univerzitet Kingston u Londonu, Velika Britanija
A RECOVERY BUILT ON SAND: BOSNIA SINCE DAYTON
OPORAVAK GRAĐEN NA PIJESKU:
BOSNA I HERCEGOVINA NAKON DEJTONA
Abstract The war in Bosnia and Herzegovina ended fifteen years ago. Since then,
the international community has promoted a recovery and reintegration
of Bosnia and Herzegovina based upon the constitutional order
established at Dayton. Yet the nature of this constitutional order is such
that the recovery and reintegration have failed. Bosnia and Herzegovina remains a dysfunctional state, whose central institutions are paralysed
and in which real power remains with the two entities. The entity – the
Republika Srpska – has been consolidated as an ethnically homogenous
virtual state by the Dayton system, and its political classes remain
committed to the partition of Bosnia and Herzegovina. This paper
analyses the failures of the Bosnian recovery and the reasons behind it.
Saţetak
Rat u Bosni i Hercegovini se završio prije više od 15 godina. Od tada
međunarodna zajednica promovira oporavak i reintegraciju Bosne i
Hercegovine na osnovu ustavnog poretka uspostavljenog u Dejtonu. Ipak, priroda ovog ustavnog poretka je takva da oporavak i reintegracija
nisu uspjeli ostvariti svoj cilj. BiH i dalje ostaje disfunkcionalna drţava,
čije su centralne institucije paralizovane i u kojoj suštinska vlast počiva
na dva entiteta. Dejtonski sistem uređenja je entitet – Republiku Srpsku
– konsolidovao kao etnički homogenu drţavu, dok njena politička elita
ostaje vjerna ideji podjele Bosne i Hercegovine. Svrha ovog rada je analitički prikazati propuste oporavka Bosne i Hercegovine, te uzroke tih
propusta.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
71
Prof. dr. Jusuf Ţiga
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Jusuf Ţiga
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo
OGRANIĈAVAJUĆI FAKTORI DRUŠTVENO-EKONOMSKOG RAZVOJA
U BOSNI I HERCEGOVINI
LIMITING FACTORS OF THE SOCIO-ECONOMIC DEVELOPMENT
IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saţetak
Postoji više ograničavajućih faktora društveno-ekonomskog razvoja u
Bosni i Hercegovini. Moţemo ih svrstati u nekoliko prepoznatljivih
kategorija.
S jedne strane, imamo unutarnje, subjektivne slabosti. One se ogledaju u: lošem rukovođenju materijalnim i ljudskim resursima u zemlji, u
pogrešno koncipiranoj i nadasve loše vođenoj postratnoj tranziciji
društva, u konfliktu etno-politika i njenih nosilaca koji razara
multilateralni karakter ovog društva i drţave kakvim se ono višestoljetno
sedimentiralo.
S druge strane, imamo izvanjske faktore i od njih kontraproduktivno nametnute limite. Dejtonskim mirovnim ugovorom Bosna i Hercegovina
je razvlaštena u nizu temeljnih atribucija drţave. Pri tome su njeni
entiteti, iako nisu drţave, kapacitirani određenim klasičnim
atribucijama drţave. To se veoma negativno reflektira u svim bitnim
segmentima društva, od ekonomije i politike, preko obrazovanja i nauke, zdravstva i socijalne skrbi, pa do kulture i sporta, uključujući i
poteškoće u priključivanju evroatlanskim integracijama.
Tek kad se amortiziraju navedeni limiti, odnosno otklone prisutne
anomalije u pravno-političkom, ekonomskom i svakom drugom
segmentu bosanskohercegovačkog društva, ono će moći računati na
prosperitetni razvoj, koji će se temeljiti na vlastitim komparativnim prednostima, a one nisu male.
Ključne riječi: društveno-ekonomski razvoj BiH, ograničavajući faktori
razvoja
Abstract
There are many restrictive factors of socio-economic development in
Bosnia and Herzegovina. They can be classified into several recognizable
categories.
On the one hand, there are the internal subjective weaknesses reflecting
in: poor management of material and human resources in the country at the wrong conceived and very poorly managed post-conflict transitional
societies, ethnic conflict and its policy-holders, which annihilates the
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
72
multilateral character of this society and state that has been as such
depositing for centuries.
On the other hand, external factors stand with their own imposed
counter-productive limits. By the power invested in the Dayton Peace
Agreement, Bosnia and Herzegovina is disempowered in a series of
fundamental attributes of the state. In doing so, its entities although not the states, have been determined with some typical state representative
features. This causes highly negative reflections in all important
segments of society, from economics and politics to education and
science, health and social care and to culture and sport, including
difficulties in joining the Euro-Atlantic integration.
Only when these specified limits are removed, or when the present anomalies in the legal-political, economic and every other segment of the
Bosnian society are eliminated, it will be able to count on the prosperous
development, which will be based on their own comparative advantages,
and those are not small.
Key words: Socio-economic development of B&H; limiting factors of
development
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
73
Prof. dr. Salih Fočo
Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Salih Fočo
Faculty of Philosophy, University of Sarajevo
ULOGA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE I VISOKOG PREDSTAVNIKA
U PROVOĐENJU DEJTONSKOG SPORAZUMA
ROLE OF INTERNATIONAL COMMUNITY AND HIGH
REPRESENTATIVE IN IMPLEMENTATION OF DAYTON AGREEMENT
Saţetak
Nejasna uloga a time i nedovoljno konzistentan rad Ureda visokog
predstavnika stalno destabilizira stanje i pothranjuje snage koje su bile
u ratu poraţene i koje su na neki način bile autirane posljedicama rata i
rješenjima Dejtonskog sporazuma. Vremenom su one ojačavane, čime je velika odgovornost bila na pragmatičnog pristupa Ureda, jer su se
oslanjali na dominantne aktere a nedovoljno su afirmirali građanski
koncept i koncept novih proevropskih snaga i snaga koje nisu bile
zarobljene u prošlosti već okrenute budućnosti.
Visoki predstavnici su bili i autoritativni i efikasni kada je riječ o
procesu privatizacije, vraćanju imovine, dok su u mnogim drugim pitanjima ostajali po strani ili čak podsticali negativne procese. Istini za
volju, negativni procesi koje su proizvodile domaće političke i društvene
snage često su pravdani nejedinstvom u stajalištima i pristupima
politika koje u općem značenju označavamo kao međunarodna
zajednica. Ono što je najveći neuspjeh i Ureda visokog predstavnika jeste slaba ili
nedovoljna aktivnost na povratku ljudi u svoje prijeratne domove i
prebivališta. Posredovanje domaćih snaga u stvarnosti je pretvoreno u
onemogućavanje realizacije jednog od ključnih pitanja i problema koje je
Dejtonski sporazum definirao i riješio normativno na zadovoljavajući
način za sve aktere ili sudionike. Pravo na povratak je u stvarnosti značilo potiranje rezultata rata i etničkog čišćenja i politika koje su
generirale i zastupale rat i ratne ciljeve. Slaba i nedovoljna aktivnost na
ovom polju danas se pravda nedostatkom sredstava ili velikim
ulaganjima koja su do sada učinjena. Ključni problem je što su se u taj
proces involvirale domaće ili domicilne vlasti i što su svojim procedurama ustvari onemogućavale, raznim skrivenim i otvorenim
načinima, povratak i opstanak ljudi na svojim posjedima. Da je
promijenjen, recimo, princip kao kod povratka stanova, efekti bi
zasigurno daleko bili bolji. Ovako je legalizirano stanje koje nije moglo
biti uspostavljeno ratom i protjerivanjem. Danas je legalizirano stanje
rata i ratnih ciljeva. Sama površna analiza ukazuje da je današnje stanje
bosanskohercegovačkog društva programirano od strane međunarodnih
snaga i to ka retrogradnosti i eksperimentisanju, a ne ka razvoju i
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
74
promjenama koje su nuţne za jedno društvo, za jednu drţavu i njen
ustavnopravni poredak. Za izlazak iz stanja u kome se nalazimo
potreban je novi pristup, suočavanje sa sadašnjošću, bez osvrtanja
unatrag, sa vizijom kako ići naprijed i sa odgovornošu domaćih snaga i
građana za svoju budućnost i budućnost svoje zemlje.
Ključne riječi: društvo, poredak, vlast, akteri, sistem, manipulacija, retrogradnost, patologija i nedostatak volje, politički akteri,
međunarodna zajednica, visoki predstavnik za BiH, Dejtonski sporazum
Abstract
The vague role and the insufficiently consistent work of the OHR has
been destabilizing the situation and feeding forces, which were vanquished in the war and somehow ruled out by war consequences and
the Dayton-Paris Peace Accords solutions. As time passed by, they were
reinforcing, for which the OHR‘s pragmatic approach largely takes
responsibility, because of OHR‘s leaning to dominant actors and the
unsatisfactory affirming of the civil society concept and the new Europe-oriented forces concept and powers not stuck in the past, but rather
future oriented.
High Representatives expressed their authoritativeness and efficiency
when it was about the privatization and restitution process, while
staying aside, or even aiding and abetting negative processes. To pull no
punches, negative processes, produced by local political and social forces, were often getting explained as the point view disunities and
political approaches that we in general meaning denote as the
International Community.
The grossest failure, even the OHR‘s, is weak or insufficient working on
returning of people to their pre-war homes and whereabouts. In reality, local powers‘ intermediation was turned into implementation preventing
of one of key issues that Dayton Peace Accords had defined and
normatively solved in a satisfying way for all sides and actors. Actually,
the right of return implied the obliterating of war and ethnic cleansing
consequences, and of politics that advocated war and war aims. Weak
and insufficient activities in this area are today explained by financial resources lacking, or by large investments done so far. The key problem
is the national or local authorities‘ involvement in the process and that
their procedures in fact prevented, in a multitude of clandestine and
overt manners, the return and survival of people on their estates. If the
principle were changed, as it was with the repossesiton, effects would be certainly far better. Thus, the state was legalized that could not be
established by the war and banishment, today after undergoing other
procedures and the passing of time, the war induced state and war aims
got legalized.
The evanescent analysis itself indicates that orientation of the BH
society‘s actual state was programmed by the International powers, namely to retrogradeness and experimenting, not to the development
and changes which are the necessity for a society and state and its
political and legal order. In order to abandon the state in which we are, a
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
75
new approach is much needed, to face the present without looking back,
with a vision how to go forward and with the local powers and citizens‘
responsibility for their own, and for this country‘s future.
Key words: Society, order, government, actors, system, manipulation,
retrogradeness, pathology and lack of willingness, political factors, the International Community, the High Representative for B&H, Dayton
Peace Accords
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
76
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
77
Poloţaj i status visokog
obrazovanja u postdejtonskom periodu; iskustva i problemi
Position and status of higher education in post-Dayton period,
experiences and problems
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
78
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
79
Prof. dr. Faruk Ĉaklovica
Rektor Univerziteta u Sarajevu
Prof. dr. Hazim Bašić
Prorektor za naučnoistraţivački rad Univerziteta u Sarajevu
Prof. dr. Asim Mujkić
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Faruk Ĉaklovica
Rector of the University of Sarajevo
Prof. Dr Hazim Bašić
Vice-Rector for Research, University of Sarajevo
Prof. Dr Asim Mujkić Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo
FRAGMENTACIJA VISOKOG OBRAZOVANJA
KAO NJEGOVA PROVINCIJALIZACIJA I IDEOLOGIZACIJA
FRAGMENTATION OF HIGHER EDUCATION
AS ITS PROVINCIALIZATION AND IDEOLOGIZATION
Saţetak
Ishodišno pitanje teksta je: da li postojeće institucije visokog
obrazovanja u BiH doprinose integraciji ili dezintegraciji ove zemlje? Praveći osvrt na stanje visokog obrazovanja u BiH od 1995. do danas
unutar oktroiranog pravnog okvira u kojem ono djeluje, autori propituju
same mogućnosti integriranja u evropski prostor visokog obrazovanja.
Unatoč deklarativnoj spremnosti političkih i akademskih faktora na
provođenju Bolonjske deklaracije, unatoč Okvirnom zakonu o VO u BiH, pa i stvaranju nekih institucionalnih pretpostavki predviđenih ovom
svojevrsnom ―mapom puta― integriranja našeg VO u evropske tokove
(sistem upravljanja kvalitetom u VO i procesi akreditiranja i
licenciranja), na djelu je, čini se, proces fragmentacije visokog
obrazovanja u našoj zemlji, pa samim tim i dezintegracije u ovoj sferi,
koji je zahvatio veliki dio visokoškolskih institucija. Fragmentacijski procesi u sferi visokog školstva, koji su otpočeli najprije upotrebom sile
a potom i stvaranjem diskriminatornih etničkih politika 1992. godine, a
potvrđeni Vašingtonskim a napokon i Dejtonskim sporazumom, pojačani
su i samim unutarnjim organizacijskim ustrojstvom – jak centralistički
model: RS, visokodecentralizirani model: FBiH, odnosno njezini kantoni, doprinoseći dezorijentiranosti, odsustvu mogućnosti za bilo kakvu opću
strategiju, viziju i ciljeve visokog obrazovanja, potpuno prepuštajući
univerzitete aproprijaciji od strane novorazvijene mreţe političke moći
koja se razvila unutar novog dejtonskog ustrojstva – u entitetu RS i po
pojedinačnim kantonima FBiH. Slabiji ili tek formirani javni univerziteti
su potpuno impregnirani, a ponekad i svojom voljom, u ideološku matricu centara etnopolitičke moći, stavljeni potpuno u sluţbu
etnonacionalističke antropotehnologije, dok se tome barem za sada
uspješno suprotstavljaju Sarajevski i Tuzlanski univerzitet za koje bismo
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
80
mogli reći da još uvijek predstavljaju barem iskre emancipatorske i
kritičke misli u našoj zemlji.
U takvoj ustavno-pravnoj i nadasve političkoj konstelaciji univerzitet je
postao ranjiv, doveden u stanje finansijske, a samim tim i ideološke
zavisnosti od lokalnih političkih elita. Većina današnjih institucija
visokog školstva reducirana je na jedinice ideološke reprodukcije, na pogone proizvodnje zasebnih etnopolitičkih identiteta u nepomirljivoj
opreci prema drugima, što je sa svoje strane drastično provincijaliziralo
institucije koje u svom nazivu imaju univerzalističku odrednicu. Okret,
koji je izvršen prema Bolonjskoj deklaraciji, a koga nisu pratile
odgovarajući zakonski, politički i materijalni koraci, samo je dodatno
fragmentirao i provincijalizirao institucije visokog školstva i to prema unutra – drastičnim parcijaliziranjem naučnih oblasti i disciplina,
njihovom neutemeljenom multiplikacijom uz istovremeno ―čišćenje― od
humanističke emancipatorsko-kritičkog jezgra nepreglednom
birokratizacijom i nivelirajućom mjerljivošću nemjerljivog. Istovremeno
ideološke interpretacije Bolonjske deklaracije postaju sve više sredstvom političkog discipliniranja akademske zajednice. Akademska sloboda
postaje zamijenjena trţišnom slobodom i to u kontekstu domaćeg divljeg
protokapitalističkog trţišta, čija pravila arbitrarno donose nove političko-
poduzetničke oligarhije, čime se daljnji opstanak visokog školstva
ozbiljno dovodi u pitanje. Jedini mogući izlaz nalazi se u afirmaciji
akademske slobode i autonomije univerziteta kao jedinoj brani od ideoloških provincijalizirajućih pretenzija.
Ključne riječi: Bolonjska deklaracija, visoko školstvo u BiH,
ideologizacija znanja
Abstract
The key question of the text is summed as: 'whether the existing
institutions of higher education in Bosnia and Herzegovina (hereinafter
BiH) contribute to the integration or disintegration of this country?'
Reviewing the condition of higher education in BiH since 1995, within
the imposed legal framework within which it (mal)functions, authors question the very possibility of its integration in the European Higher
Education Area. Despite the declarative readiness of academic and
political factors for Bologna Declaration implementation, and Framework
Law on He in BiH, and establishing of certain institutional preconditions
envisioned by this variant of ―technology road map‖ for integration of our HE in European trends as well, it is claimed that actually the process of
the fragmentation of higher education has been ongoing and its
subsequent disintegration. The fragmentation processes in the sphere of
higher education, having started in 1992 first by the force, then followed
by discriminatory ethnic policies‘ founding, have been encouraged and
even demanded by the Washington and Dayton Agreements framework and further amplified by newly developed internal structure of higher
education systems in this country‘s entities– strong centralist one in RS,
and strong decentralized model in FBiH, respectively its cantons further
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
81
contributing to the impossibilities of creation of any meaningful general
strategy, visions or goals for the higher education in BiH. This practice
caused the appropriation of universities of BiH by local political
structures of entities and cantons. Weaker or newly formed universities
ended fully entangled in the ideological matrix of the centers of the
ethnopolitical power, sometimes by their own will, fully impregnated in the service of the ethno-nationalistic anthropotechnology, while only two
universities of Sarajevo and Tuzla had resisted and therefore still
present at least a part of emancipatory and critical thought in our
country.
In such constitutional-legal and highly political power distribution and
environment, the University has become vulnerable, and put in a state of financial, and therefore ideological dependence on the local political
elites. Most of today‘s of higher education institutions have been
reduced to ideological reproduction units, the production facilities of
separated irreconcilable ethno-political identities, opposing each other,
which in turn has drastically vulgarized institutions that posses in their names a universalistic determinant. The turn that had been carried out
according to the Bologna Declaration, and which was not accompanied
by the appropriate legal, political, and financial steps, but further
continued fragmenting and vulgarizing of higher education institutions
to the inside - by a drastic partitioning of scientific fields and disciplines,
their unfounded multiplication while 'cleansing' the humanistic emancipatory and critical core essence, by endless red tape and leveling
attempt to measure the immeasurable. At the same time, ideological
interpretations of the Bologna Declaration are more and more becoming
academic community‘s instrument of political discipline. Academic
freedoms are becoming replaced by the market freedoms in the context of domestic wild proto-capitalist market whose rules are arbitrarily made
by new politico-entrepreneurial oligarchies that are casting a dark
shadow on the higher education‘s further survival. The only possible
way out is the recognition of academic freedoms and of the university
autonomy as the only defense mechanism from the vulgarizing process‘
ideological aspirations.
Key words: Bologna Declaration, Higher education in Post-Dayton
Bosnia, Ideologization of Knowledge.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
82
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
83
Uloga nauke i tehnologije u sferi
privrednog razvoja
Role of science and technology in the field of economic
development
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
84
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
85
Akademik Ljubomir Berberović
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Akademik Vlatko Doleček
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Ivo Komšić
Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu Prof. dr. Ejub Dţaferović
Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Academician Ljubomir Berberović
Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina
Academician Vlatko Doleček Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina
Prof. Dr Ivo Komšić
Faculty of Philosophy, University of Sarajevo
Prof. Dr Ejub Dţaferović
Faculty of Mechanical Engineering, University of Sarajevo
UTICAJ NAUĈNO-TEHNIĈKOG I TEHNOLOŠKOG PROGRESA U
SVIJETU GLOBALIZACIJE NA RAZVOJ INDUSTRIJSKE
PROIZVODNJE U BIH
INFLUENCE OF SCIENTIFIC, TECHNICAL AND TECHNOLOGICAL PROGRESS IN THE WORLD OF GLOBALISATION ON DEVELOPMENT
OF INDUSTRIAL PRODUCTION IN BIH
Saţetak
Posljedice raspada SFRJ i agresije na Bosnu i Hercegovinu 90-ih godina prošlog vijeka, promjena društveno-političkog sistema, tranzicija
privrede i, prije svega, nepostojanje društvene svijesti o vaţnosti nauke,
istraţivanja, tehnologije i inovativnosti doveli su do veoma lošeg stanja u
nauci i ekonomiji BiH. Naučnoistraţivačke institucije, kao ključni
proizvođači znanja, i visokoobrazovne institucije, kao ključni distributeri
znanja u BiH, trebaju postati ključni faktori razvoja BiH i kao takve povesti ostale institucije u društvo znanja, kakvo društvo EU ţeli postati.
Stvaralačko kreiranje tehnološke budućnosti BiH je od presudne
vaţnosti tim prije što je predugo vremena stopa tehničkog progresa u
BiH bila negativnog predznaka. U cilju stvaranja društva znanja kojeg
sistemski čine obrazovanje, istraţivanje i inovativnost u sadašnjoj fazi razvoja BiH najdjelotvornija je veća koncentracija istraţivanja na
univerzitetima u funkciji razvitka industrije. To se, prije svega, odnosi na
veće mogućnosti formiranja centara za transfer tehnologija, inovacijskih
centara, tehnoloških parkova i drugih oblika udruţivanja u cilju
afirmiranja znanja, što će omogućiti brţe i potpunije oplođivanje i
komercijalizaciju rezultata istraţivanja. To će istodobno pozitivno utjecati na razvijanje sposobnosti univerziteta kao istraţivačkih
institucija, čime će se stimulirati proces istraţivačke izvrsnosti i
dostizanje evropske istraţivačke relevantnosti. Takav pristup će stvarati
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
86
uvjete i za multidisciplinarni pristup razvitku industrije, gdje bi se uz
struku utirali i efikasniji institucionalni putevi i rokovi za
implementaciju dostignuća. U radu je dat osvrt na stanje nauke,
tehnološki razvoj i ţivotnu sredinu u BiH. Također, obrađeni su različiti
aspekti u vezi sa pristupom BiH Evropskoj uniji.
Abstract Consequences of the SFRY‘s Dissolution and Aggression on Bosnia and
Herzegovina in the last decade of 20th century, the change of socio-
political system, transition of the economy, and above all, the lack of
social awareness about the importance of science, research, technology
and innovation have led to a very hapless state of Bosnia and
Herzegovina's science and economy. Scientific - research institutions as key producers and higher education institutions as key distributors of
knowledge in B&H should become key factors of the B&H's development,
and as such should lead the other institutions to the knowledge society,
as such the EU strives to become. Creative design and technological
future of B&H is of the utmost importance that before it is too long, the rate of technical progress in Bosnia was a negative sign. In order to
create a knowledge society that is systematically consisting of education,
research and innovation; in the current stage of B&H's development, the
larger concentration of research at universities in the function of the
industry development proves to be the most effective. This is primarily
related to ever increasing possibilities of forming centers for technology transfer, innovation centers, technology parks and other forms of
association in order to affirm the knowledge that will enable faster and
more complete fertilization and commercialization of research results. It
will simultaneously have a positive effect on developing capacities of the
universities as research institutions, which will stimulate the process of research excellence and obtaining the European research relevance.
Such approach would create conditions for a multidisciplinary approach
to the development of industry where would be set, together with the
profession, more effective institutional pathways and timelines for
implementation of achievements. This paper reviews the State of science,
technological development and the physical environment in B&H. Also, the paper covers different aspects related to the accession of B&H to the
EU.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
87
Prof. dr. Edin Šarčević
Univerzitet u Leipzigu, Njemačka
Centar za javno pravo, Sarajevo
Prof. Dr Edin Šarčević
University of Leipzig, Germany Public Law Centre, Sarajevo
NAUKA O JAVNOM PRAVU U DEJTONSKOM MODELU
SCIENCE ON PUBLIC LAW IN DAYTON MODEL
Saţetak
U malo kom području se moţe uočiti tako uska veza između
znanstvenog modeliranja jedne oblasti i vaţećeg pravno-političkog
ustrojstva kako je to slučaj sa javnim pravom, a posebno njegovim
centralnim dijelovima, drţavnim i ustavnim pravom. Na tom osnovu se mora postaviti pitanje razvoja javnog prava i prateće pravne nauke u
okvirima dejtonskog modela. Ako se hoće objasniti snaţna etnokratska
komponenta koja karakterizira dejtonski ustavno-politički model,
neophodno se vratiti na razvoj ustavnih premisa koje su osigurale
vladavinu naroda. No, neophodno je pogledati na koji su način
doktrinalni stavovi ustavnopravne nauke podupirali etnizaciju javnog prava u BiH. U tu se perspektivu mora unijeti pitanje da li je današnji
pristup javnopravnim, posebno ustavnim problemima, u skladu sa
vaţećim standardima pravne nauke. Pokazaće se da je etnizacija
ustavnopolitičkog modela uvela etnizaciju nauke o pravu i da je jedno i
drugo srozalo javnopravni diskurs ispod najniţih standarda pravne nauke pretvarajući nauku o javnom pravu u ideologiju javnog prava.
Referent namjerava ponuditi konkretne primjere na osnovu kojih se
takva dijagnoza čini prihvatljivom. Oni obuhvataju udţbeničku
literaturu i strukturu studija javnog prava na bosanskohercegovačkim
fakultetima, ali i pitanje „posebnog puta― kojim se BiH izdvojila iz
jugoslavenskog kulturno-pravnog kruga kojem je pripadala zajedno sa njenim današnjim susjedima.
Abstract
There are not many areas in which such close connection between
scientific modeling of certain area and valid political and legal order can be spotted, as it is the case of the public law area, particularly its central
segments: the state and constitutional law. On this basis, the issue of
public law development and of the legal science within the Daytonian
model framework ought to be raised. Should be the powerful
ethnocratic component, a much prominent characteristic of the Dayton
constitutional and political model explained, it is necessary to go back to the development of ethnocracy allowing constitutional parameters. At
the same time, it is also crucial to perceive the ways how indoctrinated
attitudes of the political-constitution science support the public law
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
88
ethnicizing in B&H. Another question that must find its place within this
point of view is whether today‘s approach seems to be equal, especially
in the constitutional issues in accordance with the existing legal
science‘s standards. It will be demonstrated whether the ethnicizng
process introduced the legal science ethnicizing, and that both of them
debased the legal and political discourse below the lowest legal science‘s standards converting the science on public law into the public law
ideology. Author‘s intention is to offer real-life examples that would serve
as a platform for making such diagnosis acceptable. They encompass
the textbook literature and structure of the public law studding at the
BH faculties, although encompassing the issue of ―special way‖ by which
B&H separated from the cultural and legal group to which it belongs together with its today‘s neighbors.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
89
Mr. Mohammad Bagher Soleimaniamiri
Naučnoistraţivački institut Ibn Sina, Sarajevo
Mr. Mohammad Bagher Soleimaniamiri
―Ibn Sina― Institute for Scientific Research, Sarajevo
NUŢNOST IZRADE DOMAĆE STRATEGIJE RAZVOJA
NECESSITY OF PREPARATION OF NATIONAL
DEVELOPMENT STRATEGY
Saţetak Priključenje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji i njezino sudjelovanje u
ostalim regionalnim i globalnim integrativnim procesima samo po sebi
ne moţe ovoj zemlji donijeti razvoj i prosperitet. Ovi procesi, ustvari,
otvaraju nove prilike, čije iskorištavanje u oblasti nauke i razvoja ovisi o
proniciranju i izradi domaće strategije i oblikovanju vlastite strategije. Naučno-obrazovni sistem zemlje morao bi omogućiti aktivne puteve
razvoja i napretka u različitim naučnim oblastima kako bi priključenje
Evropskoj uniji i sudjelovanje u integrativnim procesima bilo aktivno,
konstruktivno i plodonosno, na način da i Bosna i Hercegovina ima
svoju ulogu, ma koliko malu, u svjetskim procesima naučnog, pa i
ekonomskog razvoja. Danas su znanje i nauka od ţivotnog značaja za nacionalni razvoj i
progres svake zemlje. Otuda se kao nasušna potreba i nuţnost nameće
pitanje izrade nacionalnih strategija naučnoistraţivačkog rada u
različitim naučnim grupama i disciplinama, posebno u oblasti tehničkih,
medicinskih i humanističkih nauka, te ekonomije. U ovom radu govori se o nuţnosti izrade strategija produkcije znanja i to
kroz nekoliko sljedećih teza:
- projiciranje ciljeva i perspektiva razvoja;
- rekonstrukcija i poboljšanje upravljanja sistemom nauke i obrazovanja;
- razvoj „power― i „hard― sposobnosti i kapaciteta;
- proširenje interaktivne saradnje sa međunarodnim naučnim centrima;
- unaprjeđenje efikasnosti naučno-obrazovnog sistema;
- jačanje veza i saradnje između univerziteta i industrije;
- podrška komercijalizaciji istraţivačkih ostvarenja;
- jačanje uloge privrednih društava u naučnoistraţivačkom radu;
- razvoj investicija u nove tehnologije;
- podrška naučnoistraţivačkim radnicima;
- osiguravanje naučne slobode i neovisnosti;
- usklađivanje privrednih propisa sa mogućnostima naučnih
kapaciteta, na tragu njihova involviranja u privredne procese,
- ciljana klasifikacija i utvrđivanje naučnoistraţivačkih izvora;
- saradnja sa bh. naučnim ekspertima koji ţive i rade u
inozemstvu.
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
90
Ključne riječi: izrada strategije, produkcija znanja, naučno-obrazovni i
istraţivački sistem, razvoj
Abstract
The very act of ascension of Bosnia and Herzegovina to the European
Union and its participation in other regional and global integration cannot bring this country development and prosperity by itself. In fact,
these processes are creating new opportunities whose exploitation in the
fields of science and development is depending on possibility to
understand, produce and design strategies of its own. Scientific -
education system should enable the active paths of development and
progress in various scientific areas, in order to make the joining to the European Union and participating in integrative processes active,
constructive and fruitful, so that Bosnia-Herzegovina could have a role,
no matter how small, in the global processes of scientific, even economic
development.
Today, knowledge and science have vital importance for national development and progress of each country. Hence, as a pressing need
and necessity the question of national strategy for scientific research in
various scientific groups and discipline raises, particularly in the areas
of technology, medicine and humanities, and economics.
In this paper, the necessity of developing knowledge production
strategies will be discussed through following thesis:
- The perspectives and goals projecting
- Reconstruction and improvement of management system in
science and education
- Development of power and hard skills and capacity
- Expansion of interactive cooperation with international scientific
centers
- Improving the efficiency of scientific-education system
- Strengthening of ties and collaboration among universities and
industry
- Support of research achievements commercialization
- Strengthening the companies role in research work
- Development of new technologies investment
- Supporting the scientific researchers
- Providing scientific freedom and independence
- Harmonization of business rules with the possibilities of
scientific capacities, following of their involvement in economic
processes
- Target classification and identification of scientific research sources
- Cooperation with the BiH scientific experts who live and work
abroad
Keywords: development strategy, the knowledge production, scientific,
educational and research system, development
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
91
Optimizacija upravljanja resursima u BiH
Optimal Exploitation of natural resources in BiH
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
92
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
93
Prof. dr. Abdulah Bašić
Professor emeritus Univerziteta u Tuzli
Prof. dr. Mirza Kušljugić
Univerzitet u Tuzli
Prof. dr. Aziz Šunje
Univerzitet u Sarajevu
Prof. Dr Abdulah Bašić
Professor Emeritus, University of Tuzla
Prof. Dr Mirza Kušljugić
University of Tuzla
Prof. Dr Aziz Šunje University of Sarajevo
OPTIMIZACIJA UPRAVLJANJA RESURSIMA
U BOSNI I HERCEGOVINI
OPTIMAL EXPLOITATION OF NATURAL RESOURCES
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saţetak
U prvom dijelu rada dat je kratak pregled raspoloţivih i potencijalnih
prirodnih resursa Bosne i Hercegovine (ugalj, voda i vodni potencijali, nafta i plin, obnovljivi energetski izvori: energija vjetra, sunca, biomase i
geotermalna energija, metalne i nemetalne rude i šume). Specifičnosti
eksploatacije pojedinih prirodnih resursa obrađene su sa tehničkog,
ekonomskog i političkog aspekta. Poseban osvrt je dat na karakter
procesa odlučivanja o načinu korištenja pojedinih resursa. Optimizacija korištenja prirodnih resursa u trţišnom okruţenju, koja uvaţava utjecaj
međunarodnih normi koje obavezuju Bosnu i Hercegovinu, kao i
ograničenja koja proizlaze iz trenutnog ustavnog (dejtonskog) rješenja,
detaljno je opisana za najvaţnije prirodne resurse. Pri tome je pored
ekonomskih i političkih uvaţavan i sigurnosni aspekt ove problematike.
U zaključku su predloţene aktivnosti koje mogu unaprijediti efikasnost korištenja prirodnih resursa Bosne i Hercegovine. Predloţene aktivnosti
su zasnovane na konzistentnoj primjeni Aneksa VIII Dejtonskog
sporazuma, kao i na usaglašenim postupcima upravljanja raspoloţivim
resursima i koordinacijom prilikom procesa planiranja iskorištavanja
potencijalnih resursa između pojedinih nadleţnih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini. Predloţena rješenja optimalnog korištenja prirodnih resursa
bazirana su na principima optimalnog upravljanja prirodnim resursima
na konceptu odrţivog razvoja. Pri tome su uvaţavane političke i
ekonomske okolnosti u Bosni i Hercegovini i regionu jugoistočne Evrope.
U drugom dijelu rada dat je prikaz stanja ljudskih resursa u BiH kroz
prizmu seta referentnih indikatora putem kojih se samjerava kompetitivnost/konkurentnost zemalja. Riječ je o indikatorima koji se
odnose na edukaciju, usavršavanje i ukupni odnos prema ljudskim
resursima/potencijalima, ţeleći pokazati da postoji direktna korelacija
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
94
između konkurentnosti zemlje i stanja njenih ljudskih resursa kao
najdragocjenijeg resursa. U ovom dijelu rada ponudit će se slika BiH
pozivajući se na nekoliko referentnih globalnih izvještaja, poput
Izvještaja o globalnoj kompetitivnosti/konkurentnosti koga izdaje
Svjetski ekonomski forum, te Izvještaja o jednostavnosti poslovanja
Svjetske banke, ali i na regionalne izvještaje, kakav je Kompetitivnost zemalja i regiona jugoistočne Evrope 2010–2011. Ideja je da se na
jednom mjestu sagledaju oni indikatori iz navedenih izvještaja koji
tretiraju različite aspekte menadţmenta ljudskih resursa/potencijala. Na
kraju ovog dijela rada fokusirat ćemo se na najvaţnije probleme u
domenu bosanskohercegovačkih ljudskih resursa/potencijala, uz
moguće alternative rješavanja na liniji stvaranja preduslova za daljnji razvoj i unapređenje pozicije kompetitivnosti/konkurentnosti Bosne i
Hercegovine kroz unapređenja kvaliteta naših ljudskih resursa.
Ključne riječi: prirodni resursi, optimalno korištenje, odrţivi razvoj,
ljudski resursi, ekonomsko i političko okruţenje Bosne i Hercegovine, Dejtonski sporazum
Abstract
A short review of available and potentially available natural resources of
Bosnia and Herzegovina (coal, water resources and water potential, oil
and natural gas, renewable energy resources: wind energy, solar energy, biomass and geothermal energy, metal and non metal ores and forests)
is presented in the introduction of the paper. Characteristics of methods
of exploitation of each of the natural resources are analyzed from
technical, economic and political aspects. Especially, the characteristics
of decision making process regarding exploitation of some resources are presented. Optimal exploitation of natural resources in a market
environment, which takes into consideration the impact of international
legal norms which Bosnia and Herzegovina is obliged to implement as
well as limitations imposed by the current constitutional (Dayton Peace
Accords based) solutions, are explained for most important resources in
detail. In the analysis both economic and political as well as security aspects were considered. Some activities, which could improve efficiency
of natural resources exploitation, are proposed in the conclusion.
Proposed activities are founded on the consistent implementation of the
Annex VIII of the Dayton Peace Accords as well as on a harmonized
control process of exploitation of available natural resources and a coordinated planning process of exploitation of potential natural
resources, among different responsible governmental levels in Bosnia
and Herzegovina. Proposed solutions to optimal natural resources
exploitation are based on the concept of sustainable development.
Political and economic factors in Bosnia and Herzegovina as well as in
the South East Europe region have been taken into consideration as well.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
95
The paper‘s second part an overview of human resources condition in
B&H is offered through the optics of set of benchmark indicators by
which the competitiveness of countries is measured. It is about
indicators referring to education, further specialization, and relationship
in global when human resources/potential is about, with the intention
of showing the direct correlation between country‘s competitiveness and its state of human resources as the most precious one. In this segment
of the paper, it will be offered an image of B&H by referring back to
several important global reports – like the Global Competitiveness
Report, issued by the World Economic Forum, and the Report of the
World Bank on the Business Dealing Simplicity, and to the regional
reports such as the Competitiveness of Countries and South-East Europe region for 2010-2011. The idea behind this project is offering
those indicators from the aforesaid reports which are dealing with
various aspects of human resources/potentials managing. In the end of
this paper, we are going to set our focus onto the most important issues
in the field of B&H human resources/potentials, with possible alternative solutions in the line of making preconditions for further
development and enhancing of B&H‘s competitive position through the
enhancement of our human resources qualities.
Key words: natural resources, optimal exploitation, sustainable
development, economic and political environment of Bosnia and Herzegovina, Dayton Peace Accords
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
96
Dr. Sabit Subašić
Ambasada Bosne i Hercegovine u Turskoj
Dr Sabit Subašić
Embassy of Bosnia and Herzegovina to Turkey
IMIDŢ KAO FAKTOR RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE
BRANDING AS A FACTOR OF DEVELOPMENT
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saţetak Australijski novinar je putovao kolima od Dubrovnika do Sarajeva.
Policija ga je u tri navrata zaustavila na ovom putu i, da bi izbjegao
ozbiljnije teškoće, svaki put je morao policajcima dati honorar od 10
maraka. Ovaj australijski novinar je, vrativši se kući, u visokotiraţnom
listu AGE objavio reportaţu o svojim iskustvima sa policijom BiH. Tako je tih 30 maraka, koje su uzeli trojica policajaca BiH, koštala ogromnu,
vjerovatno, milionsku sumu, jer je ova drţava predstavljena kao zemlja
nezakonja i najmizernijih oblika korupcije.
Prije izvjesnog vremena je CNN objavio reportaţu sa čuvenog Sajma
informativne tehnologije u Hanoveru. Obavljen je razgovor sa prisutnim
bh. biznismenima koji su bili veoma ubjedljivi govoreći o potencijalu BiH u oblasti IT. Ova reportaţa predstavlja nesumnjivo veliki doprinos
afirmaciji BiH kao drţave ne samo u sferi moderne tehnologije, nego i
znatno šire.
New York Times je nedavno objavio veliku reportaţu o Sarajevu. Grad je
predstavljen na najljepši način kao čudesan grad duha, kao stjecište nadahnuća i kultura koji, uprkos nedavnim ratnim stradanjima,
krupnim koracima dostiţe poziciju modernog evropskog centra. Tekst će,
zasigurno, usmjeriti veliki broj američkih turista upravo prema Bosni.
Ali, sa druge strane, ponovo negativan primjer. Na veb-stranicama nekih
značajnih zapadnih zemalja u rubrici „savjet turistima―, kada kliknete
„Bosna i Hercegovina―, dobijete sljedeće informacije: izbjegavajte sporedne puteve u BiH jer postoji opasnost od mina ili, recimo, nemojte
ići u taj i taj region jer je tamo opasno za strance. Ispade da je ovdje sve
pod minama osim glavnih puteva i da je vjekovna bh. gostoljubivost
odjednom nestala i ustupila mjesto netrpeljivosti prema strancima.
Ima svakodnevnih primjera koji pokazuju kako se imidţ o BiH kreira, mijenja u ovom ili onom smjeru, zahvaljujući, naizgled, malim,
pojedinačnim događajima i slučajevima.
U globalnom svijetu zemlje se ustvari takmiče da privuku paţnju,
strane investicije i kapital. Gdje će ljudi otići na godišnji odmor, gdje
kompanije investiraju ili gdje se odrţavaju glavne konferencije, sve ove
odluke uticaju na prosperitet zemlje. A donose ih ljudi, čije su odluke prvenstveno bazirane na imidţu koji su kreirali prema određenoj zemlji.
Ovdje dolazimo do pojma „branding―. Branding nije ništa drugo nego
proces kojim zemlja kreira balansiran imidţ o sebi. To je proces kojim
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
97
se osigurava da slika nije bazirana na osnovu događaja iz prošlosti,
nego je usklađena sa realnošću sadašnjeg trenutka i orijentisana prema
budućnosti.
Polazna tačka u procesu je zasigurno kritička analiza kojom će se
prepoznati šta treba uraditi da bi zemlja bila atraktivnija. Da li je pravni
sistem efikasan i fer? Da li su zaštićeni privatno vlasništvo i strane investicije? Postoji li neophodan servis za biznismene i turiste? Je li
transport na potrebnom nivou?
Ova analiza je početna točka, jer imidţ mora biti istinit i uvjerljiv. Svaka
zemlja ima potencijal i slabosti i dobra projekcija imidţa će potencirati
sve pozitivno u zemlji, ali priznavajući slabosti. Cilj je, dakle,
pozicionirati drţavu u svijetu na najbolji mogući način imajući u vidu njene prednosti, ali i slabosti.
Iskustva u svijetu govore da svaka zemlja mora preuzeti kontrolu nad
svojim imidţom. To znači da mora investirati u promociju pozitivnog
imidţa, a vlada te zemlje je jedina koja ima snagu i sredstva da predvodi proces. Vlada će u proces svakako uključiti NGOs, poslovne zajednice i
druge subjekte koji na taj način postaju promotori pozitivnog imidţa.
Poznati svjetski ekspert Simon Anholt tvrdi da kreiranje pozitivnog
imidţa zemlje vani podrazumijeva blisku kooperaciju faktora, koji se na
prvi pogled, odvojeno pojavljuju na međunarodnoj sceni, kao što su
turistička promocija, spoljna trgovina i vanjski poslovi.
Abstract
An Australian journalist had been traveling by car from Dubrovnik to
Sarajevo. The police stopped him on three occasions on this route, and
to avoid more serious problems, every time the police officers received a fee of 10 (BAM) marks. Upon returning home, this Australian journalist
published his story in the AGE, a widely circulated periodical, about his
experiences with the B&H police. So these 30 marks, which were taken
by three B&H police officers, had enormously cost B&H, probably
millions, because this country was represented as the lawless country,
crippled by the lowest forms of corruption. Recently, the CNN released a report from the famous IT fair in Hanover.
An interview with the attending businessmen from BiH was conducted,
who were speaking in a very persuasive way, about the BiH's potential in
the IT sector. This report undoubtedly made a great contribution to the
promotion of BiH as a state, not only in the sphere of modern technology, but also far beyond.
The New York Times recently published an article about Sarajevo. The
city is represented in the fairest way as miraculous city of the spirit, as a
confluence of inspiration and cultures that despite the recent war
casualties, makes giant leaps to reach the status of a modern European
city. The text will certainly make a large number of American tourists to visit Bosnia itself.
However, on the other hand, we have again stumbled upon a negative
example. On the web sites of some major Western countries in the
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
98
section "Advice to tourists" when you click "Bosnia and Herzegovina,"
you get the following information: "Avoid back roads in BiH because of
the danger from mines, or, for example, do not travel to such and such
region because it is dangerous for foreigners". It turns out that
everything here is mined, apart from main roads, and that the ages long
hospitality of B&H has suddenly disappeared and made a way to xenophobia.
There are daily examples that show how the image of BiH is created,
how it changes in this or that direction thanks to the seemingly small,
individual events and cases.
In a globalised world countries are actually competing to attract
attention, foreign investments and capital. Where will people go on vacation, where will companies invest or where will be held major
conferences, all of these decisions make impact on the prosperity of a
country. People make them, whose decisions are primarily based on the
image that they have formed toward a particular country.
Here we come to the concept of "branding". Branding is nothing but a process by which a country creates a balanced image of itself. It is a
process that ensures that the image is not based on past events, but
rather attuned with the reality of the present moment and future
oriented.
The starting point in the process is certainly a critical analysis that will
identify what is needed to be done for the country to make it appealing. Is the legal system efficient and fair? Are there any form of private
property and foreign investment protection? Is there an essential service
for businessmen and tourists? Does the transportation meet the
required level?
This analysis is the process' starting point, because the image must be genuine and credible. Every country has the potential and weaknesses
and a good image projection will increase everything positive in the
country, although acknowledging weaknesses. Our goal is to position, in
the best possible way, the country in the world, taking into account its
strengths and weaknesses.
Experiences worldwide are telling that each country must take control over its own image. This means that investments in promoting a positive
image of the country must be made, and that the government of that
country is the only one who has the enough of strength and resources to
lead the process. The Government will certainly include the NGOs in the
process of, business communities and other subjects that in this way become the positive image promoters. The famous worldwide expert,
Simon Anholt said that creating a positive image of the country outside
meant the close cooperation of factors which at first glance, appeared
separated on the international scene such as tourism promotion, foreign
trade and foreign affairs.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
99
Aspekti razvoja kulture i sporta
u Bosni i Hercegovini
Aspects of development of culture and sports in
Bosnia and Herzegovina
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
100
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
101
Akademik Vladimir Premec
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Academician Vladimir Premec
Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina
KULTURA U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DAYTONA
CULTURE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AFTER DAYTON
Saţetak
Ĉini se da u BiH kultura zavisi od slučajnih pojedinaca koji su njezini nositelji, umjetnici, pjesnici, pisci, etc. Više, naţalost, nije moguće
govoriti o jedinstvenoj kulturi Bosne i Hercegovine, no je sve obiljeţeno
nacionalnim predznakom, a bosanske ili hercegovačke nacije nema. U
ovoj studiji dolazi se do iskonske ontološke vrednote – vode, izvora
ţivota, koja u Bosni nije podijeljena sa nacionalnim predznakom, pa podsjeća na iskon bosanske zbilje pod Suncem. Jednom pričom ţeli se
prikazati globalna pozicija kulturnih vrednota, sa zaključkom koji ne
umijemo predloţiti...
Abstract
It seems that the culture in B&H depends on the individuals who are its bearers by fluke: artists, poets, authors, etc... Unfortunately, it is not
possible to talk about the unique culture of Bosnia and Herzegovina
anymore, since everything is marked by the national prefix, whereas
Bosnian or Herzegovinian nation do not exist. This study is leading to
the primordial ontological values: water, a source of life, which in Bosnia national prefix is not dividing, so it is reminiscent of the primordial
Bosnian reality under the Sun's celestial sphere. A story is here given
here with intention to show the position of global cultural values, with
the conclusion that we cannot propose....
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
102
Prof. dr. Šaćir Filandra
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Šaćir Filandra
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo
DEJTONSKA ETNICIZACIJA KULTURE
DAYTON ETHNICIZATION OF CULTURE
Saţetak
Dejtonski mirovni sporazum je etnicizirao bosanskohercegovačke kulturne posebnosti. Kulturna diverzifikacija, s pravom očekivana nakon
kraja ideološke socijalističke kulture, izrazila se i politički
institucionalizirala kao nacionalna diverzifikacija. Nacionalne kulture
bosanskohercegovačkih naroda doţivjele su u postdejtonskom periodu
negativnu afirmaciju na dvostruki način. Jednom se te kulture razumijevaju u higijeniziranom, nacionalno autentičnom, izvornom i
nepatvorenom smislu na način da se poriče i odriče svaka bliskost i
zajedničkost s drugim nacionalnim kulturama, a u drugom obliku
negativna afirmacija nacionalnih kultura se izraţava na način da se
vlastita kultura afirmira kroz negiranje i omalovaţavanje drugih kultura.
Dejtonski institucionalni okvir potiče, omogućava i legitimira ovakvu parohijalizaciju bosanskohercegovačke kulture.
Abstract
The Dayton Peace Agreement has caused the ethicizing of Bosnian
cultural particularities. The cultural diversification, righteously expected after the end of socialist ideological culture, seems to be politically
institutionalized as a national diversification. The Bosnian peoples'
national cultures have experienced, in the post-Dayton period, a
negative affirmation in two ways. In one case those cultures are
perceived within the sanitized, nationally authentic, original and in
genuine sense, but in the second case the national cultures' negative affirmation is getting expressed in the way of affirming the culture of its
own via denying and detesting cultures of others. The Dayton
institutional framework encourages, enables and legitimizes this process
of narrowing in outlook or scope the Bosnian culture.
MEĐUNARODNI SIMPOZIJUM Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
Knjiga saţetaka
103
Prof. dr. Izet Rađo
Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu
Prof. Dr Izet Rađo
Faculty of Sports and Physical Education, University of Sarajevo
ASPEKTI RAZVOJA SPORTA U BIH
ASPECTS OF DEVELOPMENT OF SPORTS IN BIH
Saţetak
Sport danas zauzima visoko mjesto u društvu i kao veoma vaţna ljudska aktivnost bitna je svima, te zbog toga predstavlja golemi potencijal u
zbliţavanju ljudi bez obzira na spol, godine starosti, društveni status ili
bilo koji aspekt onoga što ljude razdvaja. Naţalost, pod utjecajem općih
društvenih vrijednosti u Bosni i Hercegovini sve postaje vaţnije od
samog sporta kao integrativnog procesa jednog društva. Organizacija i funkcioniranje sporta u Bosni i Hercegovini odvija se kroz nivoe i to:
nevladinih organizacija (klub, strukovni savez i Olimpijskog komiteta) i
vladinih sektora (općinska i gradska odjeljenja za sport, odjeljenja za
sport Distrikta Brčko, kantonalna i entitetska ministarstva i odjela za
sport ministarstva na nivou drţave). Društveni aspekti razvoja sporta
predstavljeni su kroz ulogu sporta i utjecaj sporta koji na globalnom planu moţe učiniti više od bilo kojeg drugog društvenog pokreta. Pravni
aspekt se ogleda u procesima donošenja Zakona o sportu i njegovoj
implementiranosti u praksi, primjeni legislative od „Dejtona― do danas.
Ekonomski aspekti razvoja sporta sagledavaju se kroz ekonomsku
logiku i svijet novca i ogledaju se kao značajan potencijal, oruđe za lokalni i regionalni razvoj, za urbano obnavljanje i ruralni razvoj, za
promoviranje odgoja, obrazovanja, zdravlja, interkulturalnog dijaloga,
razvoja i mira. Politički i socijalni aspekti razvoja sporta značajno
doprinose ekonomskoj i društvenoj koheziji i integriranijim društvima.
Sport igra ulogu u raznim aspektima vanjske politike drţave: kao
element vanjskih programa potpore, kao element dijaloga s drţavama partnerima, kao dio diplomacije i stoga je veoma vaţan za promociju
svake drţave. Fer-plej, moral i estetski aspekti sporta značajni su u onoj
mjeri u kojoj sport predstavlja umjetničko djelo, fer-plej i moralne
vrijednosti i doţivljaje. Tehnički aspekt odnosi se na sredstva koja se
koriste u sportu, a koja predstavljaju produţetak ljudskih čula i moći. Humani aspekt u sportu moţemo posmatrati kao proces koji se formira
u jednom čovjeku, njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim,
estetskim i radnim kvalitetima.
Ključne riječi: sport, organizacija, aspekti sporta – društveni,
ekonomski, pravni, politički, socijalni, estetski, tehnički, pedagoški, moralni i humani
INTERNATIONAL SYMPOSIUM BiH – 15 years of the Dayton Peace Agreement
Book of Abstracts
104
Abstract
Today sport occupies a high place in social hierarchy and as rather
significant human activity, it is important for anyone, therefore
representing a huge potential in getting closer of people regardless of
age, sex, social status or any other separating aspect. Unfortunately,
under the influence of general social values in B&H, everything else is becoming more important than the sport itself as the social integrative
process. Organization and functioning of sports in B&H takes place
through several levels, including: non-governmental organizations
(sports club, trade association and Olympic Comity) and governmental
sector (cities and municipalities‘ sports departments, District Brčko‘s
sports department, cantonal, entity and state level Ministries and departments for sports). Social aspects of the sports development are
represented by the role and influence of sport that can, at the global
plan, do more than any other social movement. Legal aspects are
reflecting in processes of adopting the Law on Sports and its practical
implementation, legislation applying from the Dayton to today. Economic aspects of the sports development are perceiving through the
economical logics and world of money and reflecting as the tremendous
potential, as a tool for local and regional development, for social renewal
and rural development, for promoting education, health, intercultural
dialogue, peace and development. Political and social aspects of the
sports development make significant contribution to the economic and social cohesion and result in more integrated societies. Sport has key
role in various aspects of the state foreign policy: as an element of
external support, as an element of dialogue with partner states, as a
diplomatic segment, therefore having crucial role in any promoting of
any country. Fair play, morals, and esthetic aspects of sport are important as long as sport is representing a piece of art, fair play, moral
values and experience. Technical aspects are related to means that are
being utilized in sport, representing an extension of human abilities and
senses. Humane aspects in sport can be observed as a process that
forms in a human, his/hers physical, intellectual, moral, esthetic and
working qualities.
Key words: sport, organization, sport aspects: social, economic, legal,
political, esthetic, technical, pedagogical, moral and human.