UVOD

SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI

SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJALI.

WWW.DIPLOMSKI-RAD.COMWWW.SEMINARSKI-RAD.COMAKO VAM TREBA EDUKATIVNI MATERIJAL BILO DA JE TO SEMINARSKI, DIPLOMSKI , MATURSKI RAD, ILI POWERPOINT PREZENTACIJA NA NASIM SAJTOVIMA CE TE NACI SVE NA JEDNOM MESTU . SVI VAM PRUZAJU SAMO IME ZA SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD A MI VAM DAJEMO DA POGLEDATE SVAKI RAD NJEGOV SADRAJ I PRVE TRI STRANE U PDF-U TAKO DA MOETE TACNO DA ODABERETE PRAVI RAD BEZ PROMASAJA. NASA BAZA SADRZI SVAKI GOTOV SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD KOJI CE VAM IKADA ZATREBATI, MOETE GA SKINUTI I UZ NJEGOVU POMOC NAPRAVITI JEDINISTVEN I UNIKATAN RAD. AKO U BAZI NE NADJETE SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATRUSKI RAD KOJI VAM JE POTREBAN, U SVAKOM MOMENTU MOZETE NARUCITI DA SE IZRADI NOVI POTPUNO UNIKATAN SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD NA LINKU NOVI RADOVI. SVA PITANJA I ODGOVORE MOETE DOBITI NA NAEM FORUMU KAO I BESPLATAN SEMINARSKI, PREPRICANE LEKTIRE, PUSKICE I POMOC. ZA BILO KOJI VID SARADNJE ILI REKLAMIRANJA MOZETE NAS KONTAKTIRATI NA KONTAKT FORMI.

SADRAJUVODI poglavlje

DOGAAJI KOJI SU PREDHODILI DEJTONSKOM MIROVNOM SPORAZUMU

POETAK AGRESIJE NAKON MEUNARODNOG PRIZNAVANJA BiH

PREGOVORI KOJI SU PREDHODILI DEJTONSKOM SPORAZUMU

II poglavlje

PRAVNA SUTINA DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA PRAVNI PRINCIPI STRUKTURA DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA

INSTITUCIJE I ZAKONI U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI

III poglavljeGREKE U PRIMJENI DEJTONSKOG SPORAZUMA

ZAKLJUAK

UVOD

Tema mog seminarskog rada je Dejtonski mirovni sporazum. Da bih govorila o ovoj temi potrebno je da prvenstveno opiem dogaaje koji su predhodili Dejtonu, a to je rat u kojem se nasla BiH, koja je rtva agresije i genocida. Dejtonski mirovni sporazum je tada bio jedino rjeenje za zaustavljanje rata u BiH. Ovaj sporazum je parafiran u Dejtonu 21. novembra, a potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine. U javnosti je dolo do razliitih miljenja, prihvatanja i odbacivanja, te razliitih tumaenja istog.

Sporazum su potpisali efovi triju drava: Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i SR Jugoslavije. SAD, Rusija, Njemaka, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Francuska te Evropska unija bile su svjedoci sporazuma. Dejton ima karakter meunarodnog sporazuma. Meunarodna zajednica je eljela okonanje rata bez pobjednika i bez poraenog, ali injenica je ta da ciljevi agresije, da se uniti bosanska dravnost i bosanski narod, nisu ispunjeni. Tako da Bosnu moemo gledati kao pobjednika, iako je poznato kroz ta je sve Bosna prola, i koliko je nevinih rtava palo radi odbranje nae domovine, ne smijemo zanemariti to da agresori nisu ispunili svoje ciljeve. Meunarodna zajednica je odbijala da rat u BiH nazove agresijom, jer bi onda bila duna intervenisati, zaustaviti sukob i sprijeiti genocid. Lake je bilo agresiju nazvati graanskim ratom i potediti se intervencije. Krivini tribunal je kasnije dobio zadatak da se bavi tim pitanjima i dokazano je da je na BiH ipak izvrena agresija.Vano je istai i to da dokaz da se u BiH nije dogodio graanski rat i to da su potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma bile tri drave, a ne tri predstavnika naroda u BiH. Takoer je vano naglasiti da su u odbrani BiH uestvovali Bosanci triju vjera, dakle svi oni koji se nisu priklonili agresorima i secionistikoj politici svojih sunarodnjanka.

Moj cilj je da detaljno objasnim deavanja i ono to je odlueno Dejtonskim mirovnim sprazumom te njegovu pravnu sutinu. Pokuat u da naglasim djelove koji zauzimaju centralno mjesto kao to su Aneks 4 (Ustav BiH), Aneks 6 (Ljudska prava), i Aneks 7 (Povratak izbjeglih i raseljenih osoba), te da pokaem vanost odluka koje su donesene, te njihove posljedice. I poglavlje

DOGAAJI KOJI SU PREDHODILI DEJTONSKOM MIROVNOM SPORAZUMU

1.1. POETAK AGRESIJE NAKON MEUNARODNOG PRIZNAVANJA BiH Potrebno je vratiti se na sami poetak politike krize koja se dogodila u BiH nakon i u toku raspada SFRJ, da bi u potpunosti mogli razumjeti pravnu i politiku sutinu Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U ljeto i jesen 1991. godine dolo je do pitanja o meunarodnom priznjanju BiH. Slovenija, Makedonija i Hrvatska su prije toga iskazale to opredjeljenje, dok su bosanski Srbi bili protiv toga da BiH ne bude vie u sastavu Jugoslavije. 14. oktobra 1991. Suptina Bosne i Hercegovine je donjela memorandum u kojem je bilo naznaeno da ako i Hrvatska ne ostane u sastavu SFRJ i BiH e zatraiti svoju nezavisnost. Nakon toga 24. oktobra su se srpski parlamentarci iz SDS-a izdvojili i konstituirali Skuptinu srpskog naroda u BiH. ''Kada su Vlada i Predsjednitvo BiH 20. decembra 1991. godine, na poziv Evropske zajednice da se izjasne da li BiH eli nezavisnost, podnjeli i formalini zahtjev za meunarodnim priznanjem BiH, srpska skuptina je 9. januara 1992. godine proglasila Republiku srpskog naroda u BiH, a politiki predstavnici bosanskih Hrvata (HDZ) su 18. novembra 1991. proglasili Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu.'' (Ibrahimagi, 2001: 25) Ove neustavne tvorevine su od strane Ustavnog suda, na sjednicama od 14.9.1992. i 8.10.1992. godine, proglaene suprotnim Ustavu BiH.Badinterova komisija (Pravna komisija Evropske zajednice) od BiH je traila da organizuje graanski referendum o nezavisnosti BiH, te bi od rezultata tog referenduma ovisilo da li e biti preporuena za meunarodno priznanje. Meutim, bosanski Srbi se suprotstavljaju tom referendumu koji je bio zakazan za 29. februar i 1. mart 1992. godine. 28. februara, dan prije odravanja referenduma, bosanski Srbi su donjeli Ustav Srpske republike u BiH, koja je kasnije dobila naziv Republika Srpska.Na referendum je izalo 64,31% registriranih biraa BiH, a od toga je bilo 64,14 vaeih listia. Vano je naglasiti da je od tog broja 99,44% izjasnilo pozitivno na pitanje o suverenosti i nezavisnosti BiH. Nakon ovakvih rezultata referenduma, 6. aprila 1992. godine, Evropska unija, a kasnije i druge zemlje su priznale teritorijalni integritet, suverenitet i politiku nezavisnost BiH i to u granicama u kojima je bila u sastavu SFRJ.

Nakon tog meunarodnog priznanja poinju oruani sukobi u BiH., koji poinju sa ciljem da se poniti meunarodno priznanje i da se BiH podijeli. Sukob zapoinju bosanski Srbi u saradnji sa Srbijom i Crnom Gorim, uz komandovanje dotadanje JNA, koja se pretvara u istu srpsku vojsku i zloupotrebljava svoju poziciju legalne vojske u BiH. Sve se deavalo prama projektu koji je napravljen u Beogradu, gdje su ureeni srpski poloaji za zauzimanje veih gradova, tako da je cijele 1991. godine trajalo tajno naoruavanje. Protiv bosanske armije Hrvati svoj front otvaraju kasnije, prvo opstruiraju otpor bosanske armije srpskim napadima, te u aprilu 1993. godine, otvaraju drugi front protiv bosanske armije i u Livnu 24. augusta 1993. godine stvaraju paradravnu tvorevinu Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu.Ujedinjene nacije su u vrijeme sukoba izmedju Jugoslavije i Srbije, 25. novembra 1991. godine uvele emnbargo na naoruanje to je jo vie iskomplikovalo situaciju.

Jedinice UNPROFOR-a sa sjeditem u Sarajevu dolaze u proljee 1992. godine, sa ciljem da tite mir koji je uspostavljen izmeu Hrvatske i Jugoslavije 2. januara 1992. godine. Kasnije je njihov mandat proiren i na BiH u vrijeme najveih napada i genocida. Iz ovoga moemo zakljuiti o paradoksalnoj situaciji koja je vladala u naoj zemlji. Snage UNPROFOR-a su uvale nepostojei mir, jer je za to vrijeme u BIH vladao straan rat u kojem su ubijane ljudi, djeca, ene silovane, gradovi pod opsadom, a oni nisu imali mandat da sprijee rat. Prema dokumentima Meunarodne zajednice : ''...u BiH, i nije bilo rata, ve su po njima u to vrijeme njihove ''tri strane'' pregovarale da rijee politiku krizu koja je nastala navodnim nezadovoljstvom bosanskih Srba i bosanskih Hrvata svojim politikim statusom u BiH, stvarajui ognjem i maem svoje paradravne tvorevine: Republiku Srpsku i Herceg Bosnu, koje su imali namjeru pripojiti Jugostaviji i Hrvatskoj.'' (Ibrahimagi, 2001: 26).BiH je bila bez ikakve pomoi sa strane dok je Srbija imala podrku mnogih velikih evropskih zemalja. Velika Britanjija i Kanada su slabile vojene inervencije NATO-a, Grka i Kipar su pomagali finansiranju Miloevievog reima, Rusija i Ukrajina su prekrile embargo Ujedinjenih nacija, tako to snadbjevaju Srbiju naftom, orujem i vojskom... Iz ovoga moemo vidjeti nastojanje zapada da se podri Miloeviev sistem.

1.2. PREGOVORI KOJI SU PREDHODILI DEJTONSKOM SPORAZUMU

Kada govorimo o Dejtonskom mirovnom sporazumu vano je govoriti o pregovorima koji su mu predhodili. Voeno je nekoliko neuspjelih meunarodnih planova koji su za cilj imali rjeenje bosanske politike krize. Meu takvim pregovorima su: Kutiljerov plan iz Lisabona (mart 1992.), zatim Vens-Ovenov plan (zima-proljee 1993.), Oven-Stoltenbergov plan (august 1993.), Plan kontakt-grupe (juli 1994). Njihova osnova je bila podjela tritorije 49:51 posto,izmeu bosanskih Srba, na jednoj strani i s druge strane bosanskih Hrvata i Bonjaka.18. marta 1994. godine postignut je Vaingtonski sporazum izmeu Bonjaka i Hrvata, koji se zasnivao na ideji entiteta unutar BiH. Vaingtonskim sporazumom je dolo do uspostave Federacije BiH, a predhodno je donesen Ustavni zakon kao izmjena i dopuna Ustavu Republike BiH, 30. marta 1994. godine. Tim Ustavnim zakonom je teritorij koji su vojniki kontrolisali Armija BiH i HVO-HV postao Federacija BiH, koja je podijeljena na 10 kantona. Federacija BiH je 30. marta ureena svojim ustavom i u njoj su Bonjaci i Hrvati konstitutivni narodi a Srbi i oni drugih narodnosti su inili ''ostale''.Ustavom koji je donesen 28. februara 1992. godine, Republika Srpska je bila proglaena dravom srpskog naroda i u njoj Bonjaci i Hrvati bili narod bez prava, ak i onih graanskih. U njihove domove naseljavali su se Srbi, a oni su bili ubijani i proganjani.8.9.1995. godine u enevi, zbog pritiska Meunarodne zajednice, dogovoreni su osnovni principi unutranjeg dravnog ureenja BiH izmeu bosanske vlade i Bosanskih Srba, a 26.9.1995. godine je dolo do dopuna u New Yorku. Tada je legitimirana dotadanja paradravna tvorevina pod nazivom Republika Srpska. ''Nakon to su NATO snage krajem augusta i poetkom septembra bombardirali poloaje bosanskih Srba, i nakon to su hrvatskom ''Olujom'' pometeni Srbi iz Kninske krajine, a ofanzivom bosanske armije probijena blokada Bihaa, bosanska armija i HVO namirili su 51% teritorije BiH koji je inio Federaciju BiH, a 49% Republiku Srpsku, i prema konceptu kontakt-grupe mogla je zapoeti Mirovna konferencija u Dejtonu 1. novembra 1995. godine.'' (Ibrahimagi, 2001: 28) II poglavlje

PRAVNA SUTINA DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA

Bilo je potrebno izloiti kratku retrospektivu o uzrocima i posljedicama bosanske politike krize. Kao to je ve reeno, kada je u pitanju bosanska politika kriza, u nju je upleteno mnogo faktora, i domaih i meunarodnih, kao to su vojna intervencija Hrvatske i Jugoslavije u BiH itd.

Evropa je imala primat kada je u pitanju rjeavanje krize bive SFRJ. Meunarodnoj zajednici je trebalo vie od tri godine da odredi svoje meusobne interese i ciljeve u odnosu na BiH. Dolo se do zakljuka da se i Hrvatska i Jugoslavija moraju ukljuiti da bi se uspjeno rijeila kriza i tada se moglo pristupiti pregovorima u Dejtonu.2.1. PRAVNI PRINCIPI

Od presudnog znaaja za BiH od samog poetka rata bilo je to to je ona meunarodno priznata drava. BiH je bila zatiena meunarodnim propisima o odnosima meu dravama , kao to je Zavrni akt iz Helsinkija 1975. godine, po njemu nije moglo doi do promjene granica meu dravama, posebno upotrebom sile.Dva osnovna cilje koja su trebala biti postignuta Dejtonskim mirovnim sporazumom:1. zaustavljanje rata

2. potvrivanje dravnog suvereniteta BiH u njenim meunarodno priznatim granicama

Takoer, tu je bilo ukljueno i uzajamno priznavanje BiH i savezne Republike Jugoslavije, jer su se BiH i Hrvatska meusobno priznale odmah nakon sticanja politike nezavisnosti 1992. godine.

Kao to sam ve naglasila potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma su: Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, i SR Jugoslavija i time su se obavezale da e potovati sve naznaeno u njemu.Takve odrednice su:

1. Potpisnice sporazuma e se odnositi u skladu sa principima u Povelji Ujedinjenih nacija, Helsinkom zavrnom aktu i dokumentima OSCE-a, te e potovati suverenu jednakost jedna drugoj i sporove koji budu nastajali rjeavati mirnim putem.

2. Obavezne su da prihvate angamane u vezi vojnih aspekata i aspakata regionalne stabilizacije koji su sadrani u Aneksu I-A i Aneksu I-B.3. Obavezne su da prihvataju aranmane napravljene kada je u pitanju razgranienje izmeu entiteta koji su sadrani u Aneksu 2.

4. Obavezne su da prihvataju izborni program za BiH (Aneks 3)

5. Obavezne su da prihvataju aramane koji se nalaze u Ustavu BiH (Aneks 4) i da e u potpunosti potovati opredjeljenja koja su u njemu usvojena kao i da e initi sve da se ona ostvare.

6. Obavezne su da prihvataju aramane vezane za uspostavu Arbitranog tribunala (Aneks 5), Komisije za ljudska prava (Aneks 6), Komisije ua izbjeglice i raseljena lica (Aneks 7), Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika (Aneks 8) i Transportnih korporacija BiH (Aneks 9).7. Za postizanje trajnog mira od vitalnog znaaja je potivanje ljudskih prava te zatita izbjeglica i raseljenih lica (Aneks 6 i 7).

8. Obavezne su da privataju aranmane vezane za implementaciju civilnog dijela Sporazuma (Aneks 10), te vezane za odnose prema menarodnim politikim snagama (Aneks 11).

9. Obavezne su saraivati sa svim entitetima, kao to je naznaeno u aneksima, ili odreeno od strane Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. Takoer, obavezne su saraivati u istrazi i gonjenju ratnih zloinaca i drugih krenja meunarodnog humanitarnog prava.Od 14. decembra 1995. godine sporazum stupa na snagu i pored ovih odrednica slijede odredbe o meusobnom priznavanju BiH i Jugoslavije kao suverenih zemalja unutar njihovih meunarodnih granica.

2.2. STRUKTURA DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA

Veoma je vano govoriti o strukturi Dejtonskog sporazuma, jer je on veoma kompleksan i nije podloan promjenama. Potrebno ga je u cijelosti realizirati i nije ga mogue ni parcijalno mijenjati. Stupio je na snagu i postao primjenjiv od dana njegovog potpisivanja. Ono to ga ini kompleksnim jeste to da su ga potpisale tri drave i da su njegov sastavni dio 11 aneksa.''Tako su Aneks 1-A, Aneks I-B i Aneks 10 pored tri drave potpisnice potpisala i oba bh. entiteta. Aneks 3 (Izbori), Aneks 4 (Ustav BiH), Aneks 6 (Ljudska prava), Aneks 7 (Izbjeglice i raseljena lica) Aneks (Ouvanje nacionalnih spomenika), Aneks 11 (Meunarodne policijske snage) pored Bosne i Hercegovine, potpisala su i oba bh. entiteta. Aneks 5 (Arbitraa) i Aneks 9 (Javne korporacije) potpisali su samo bh. entiteti.''(Ibrahimagi, 2001: 31)

Dejtonski sporazum je teko izmjenjivi akt, jer se moe promijeniti samo saglasnou svih strana potpisnica sprazuma. Tako da ni u jednom od ovih sporazuma nije predviena mogunost promjene, jedino za Ustav BiH (Aneks 4), te se on moe mijenjati amandmanima od strane Parlamentarne skuptine BiH i dvotreinskom veinom u Predstavnikom domu. Veina aneksa je obuhvaena Ustavom BiH tako da je podlona i mogunosti promjene. U skladu sa vemenom i potrebama graana moe doi do promjena i nadopuna sporazuma, bez sazivanja novih meunarodnih konvencija.2.3. INSTITUCIJE I ZAKONI U BOSNI I HERCEGOVINI

Dejtonski mirovni sporazum je pridavao veliki znaaj institucijama i zakonima BiH.Centralno mjesto u Dejtonskom mirovnom sporazumu imaju Aneks 4 (Ustav BiH), Aneks 6 (Ljudska prava) i Aneks 7 (Izbjeglice i raseljena lica). Iz toga moemo zakljuiti da pravnu sutinu sporazuma predstavlja:

uspostavljanje institucija BiH

povratak izbjeglih i raseljenih lica u svoje zaviaje i na svoju imovinu

zatita ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Sva tri pitanja imaju jednaku vrijednost, tako da njihov redosljed ne daje sliku njihovog znaaja.U Ustavu BiH ne postoji izraz ''zajednike institucije'', koji neupueni esto upotrebljavaju, pravilan naziv je ''institucije BiH''. To je veoma vano jer je potrebno naglasiti nepostojeu dravnost entiteta. Takoer, pojavljuje se jo jedan pogrean naziv tzv. ''krovni zakon'', umjesto jednostavno zakon BiH.

BiH, prema Ustavu, ima zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Zakonodavnu vlast vri Parlamentarna skuptina, koja ima Predstavniki dom i Dom naroda. Izvrnu vlast ine Predsjednitvo i Vijee ministara BiH, a sudsku vlast vri Ustavni sud BiH, a odnedavno i Dravni sud BiH uspostavljen zakonom. Potrebno je jo da se zakonom uspostavi dravno tuilatvo i dravno pravobranilatvo.Iako postoje ustavni osnovi, BiH nema svoju vojsku, policiju i izvore finansiranja.

BiH je nadlena u svim stvarima kojim se osigurava njen suverenitet, teritorijalni integritet i politika nezavisnost, a tu se podrazumijeva jedinstveno voenje sigurnosno odbrambene politike i postojanje vlastitih vojnih i sigurnosnih efekiva i njima odgovarajuih institucija. ''Za uspostavljanje institucija Bosne i Hercegovine potrebno je zadovoljavajue politiko okruenje, ne samo u zemlji, ve i u njenom susjedstvu, pa i ire. Problem s kojim se susree Bosna i Hercegovina jesu jo mitomanske ive pretenzije njenih susjeda Hrvatske, Srbije i Crne Gore na njene teritorije, zloupotrebljavajui Bosanske Srbe i bosanske Hrvate, za ostvarivanje svojih velikodravnih projekata. Zbog toga se bosanska multietnika struktura stanovnitva, umjesto da bude prednost za svestranu saradnju sa susjedima u BiH pojavljuje kao unutranja prijetnja za njenu dravnu dezintegraciju.'' (Ibrahimagi,2001:35)

I dalje ostaje problem implementacije u praksi, koji podrazumijeva tri aspekta koji ine sutinu Dejtona, koje sam ve spomenula kada sam govorila o aneksima koji zauzimaju centralo mjesto u sporazumu.U Ustavu BiH je jasno precizirano da Dejton ne priznaje ni nacionalne entitete ni kantone, ni nacionalnu vojsku, policiju, kao ni jednonacionalna ministarstva, vlade, sudove, kole, bolnice itd. Drugaije BiH ne bi mogla ni funkcionisati, upravo zbog svoje multietnike javne strukture, te je potrebno da bude otvorena za pripadnike svih naroda i graana koji u njoj ive.

''Moe se otvoreno postaviti pitanje: ta je sastavni interes jednog naroda u BiH? Da drava funkcionira i time zadovoljeva potrebe i interese svojih naroda i graana ili da drava ne funkcionira ime dovodi u pitanje egzistencionalni opstanak svojih graana i naroda.'' (Ibrahimagi,2001:37)

Da bi odgovorili na ovo pitanje vano je i rei da Dejtonski mirovni sporazum ne priznaje nista sa nacionalnim predznakom. Smatram da je u cilju svih naroda koji ive u BiH da ive u zemlji u kojoj nee osjetiti diskriminaciju po bilo kojem osnovu, te da ele biti u mogunosti da zadovolje svoje interese.injenica je da postoji ustavno rjeenje, koje je suprotno Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ono naruava politiko pravo graana da biraju i da budu birani u organe vlasti na nivo drave. To se ogleda u injenici da je Bonjacima i Hrvatima uskraeno u Republici Srpskoj da se kandiduju za Dom naroda i lana Predsjednitva, te da uestvuju u nihovo izboru, kao i obrnuto.

Moje miljenje je da je vano da dravne organe biraju svi graani BiH, jer bez pasivnog i aktivnog birakog prava graana BiH u izboru dravnih organa, nema ni graana BiH. Takoer je potrebno da se i Dom naroda afirmira kao dom za zatitu vitalnih interesa naroda na cijelom prostoru BiH, a ne entiteta. Prema Ustavu BiH nadlenosti izmeu entiteta i drave su precizno podijeljene. Kroz donoenje dravnih zakona treba da se osigura ravnopravnost naroda, a ne entiteta, te da se uspostavi ravnotea izmeu interesa graana i politikim interesom. Najvei problem je to u Dejtonski mirovni sporazum nisu ugraene odreene sankcije, osim ekonomskih, koje bi pomogle da se implementira njegova sutina. III poglavlje GREKE U PRIMJENI DEJTONSKOG SPORAZUMA Kada je u pitanju primjena Dejtonskog sporazuma postoje strateke greke koje se razlikuju od onih taktikih, dnevnih i provedbenih.

Prva strateka greka Meunarodne zajednice je to rat u BiH nije kvalificiran agresijom SF Jugoslavije i Hrvatske, o emu sam govorila na poetku svog rada. Druga strateka greka je to OHR, iako je Dejtonom priznat dravni kontnuitet BiH, nije u svojoj praksi slijedio kontinuitet republikih institucija i zakona. Svjedoci smo dandanas zloupotrebe ovakvih greaka koje situaciju u naoj zemlji samo pogoravaju.

Predstavnici Meunarodne zajednice ovakvu situaciju u naoj zemlji samo nijemo posmatraju, i ne poduzimaju nikakve efikasne mjere protiv domaih politiara koji opstruiraju Ustav BiH, koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma, a jo manje ine da takve zloupotrebe sprijee. Tako se npr. Deavalo da se potpisuje sporazum izmeu ministara unutranjih poslova Hrvatske, i SR Jugoslavije i oba bh. entiteta o sprjeavanju trgovine ljudima, drogom i dr. kriminalnim ponaanjima, umjesto da sporazum potpie ministar za civilne poslove BiH.''Pored ove strateske greke, Meunarodna zajednica napravila je i nekoliko taktikih greaka.'' (Ibrahimagi, 2001: 46)Prva taktika greka je to se u provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma Meunarodna zajednica oslonila na nosioce politikih opcija koje su bile odgovorne za rat. Stoga je razumljivo da su one nezainteresovane da rijee posljedice koje je ostavio rat, ve su pokuavale da ga nastave nevojnim sredstvima. To se ogleda u opstrukciji onoga to je sutina Dejtonskog sporazuma, tj. to je navedeno u aneksima 4, 6 i 7.Druga taktika greka je ta to nije odluno provoeno ono dogovoreno na Dejtonskom mirovnom sporazumu. Meunarodna zajednica je naprotiv tolerisla opstrukciju dogovorenog pa ak i sama insistirala na novim pregovorima. Za primjer moemo uzeti neuspostavu korporacija BiH, koje su dogovorene i potpisane u Aneksu 9, a postoji jo primjera u drugim aneksima.

Trea taktika greka je pogreka OSCE-a, koji je u Pravilima za izbore 1996. godine uveo obrazac P-2, kojim je uvedeno kao pravilo mogunost da sva lica koja su se naselila u novo mjesto boravka glasaju za vlasti u tom mjestu. Na taj nain je naruen Aneks 3 koji takvo neto gleda samo kao mogunost u iznimnim situacijama. Tako je bilo primjera onih koji su vratili svoju imovinu u zaviaju, izdavali je, a ivjeli u tuim kuama i glasali u mjestu u kome uivaju tuu imovinu.etvrta taktika greka je bukvalno tumaenje pravila iz Aneksa 7 od strane Meunarodne zajednice, a to je slobodan izbor destinacije novog mjesta ivljenja. Ta odredba nije znaila da se neko opredjeljuje za ivot u novoj destinaciji tako to je bespravno zaposjeo tuu imovinu, ime je ogranieno pravo lica koja su se eljela vratiti na svoju imovinu.

Peta taktika greka je ta sto je Meunarodna zajednica tolerisala i dozvoljavala da se u Republici Srpskoj i Herceg Bosni dodjeljuje besplatno zemljite za izgradju kua, ime je je stimulisano bespravno sticanje imovine i demografske promjene stanovnitva.esta taktika greka je to od poetka primjene sporazuma nije dolo do jaanja zakonodavne, izvrne i sudske vlasti u BiH. Tako da su jaale one u entitetima na raun dravnih institucija. Primjer je sluaj Brko ditrikta koji se pretvara u zaseban entitet, jer donosi kompletno svoje zakonodavstvo, umjesto da ivi u skladu sa zakonima BiH.

Sedma taktika greka je ta da pored jasnih odredbi u BiH ne postoji jedinstvena vojska, obavjetajno-sigurnosna sluba, vojna kontrola dravne granice, te dravna policija.Osma taktika greka je ta to se tolerie od strane Meunarodne zajednice postojanje aperheida u javnim obrazovnim ustanovama.Deveta taktika greka je to OHR nijemo posmatra nadmetanje nacionalista u sportskim savezima, te da postoje tzv. para-savezi i para lige koji su legitimirani.

Deseta taktika greka je u meunarodnom pravu obaveze prema Tribunalu koju treba da ima BiH a ne njeni eniteti odvojeno. Stoga je potrebna da se izgradi jedinstvena dravno sigurnosna obavjetajna sluba i dravna policija koja bi se bavila privoenjem optuenih zloinaca u Hag.Ovdje sam navela neke propuste Meunarodne zajednice kada je u pitanju primjena Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali vano je da naglasim da ovdje nisam navela sve nedostatke i propuste koje pravi Meunarodna zajednica u svom radu.

Takoer, jasno je i da je sve to ima veze i sa nepostojanjem dobre volje domaih politiara i politikih stranaka.

Moram rei da je Dejtonski sporazum bio samo nain da se okona rat u BiH zato je i dolo do mnogih propusta, stratekih i taktikih greaka u njegovoj primjeni. Meutim, Meunarodna zajednica je poduzela na sebe odgovornost za uspostavu mira u BiH, pa je na njoj i da rijei nastale probleme, a sve to nije mogue bez puno truda i vremena, a dok se to ne ispravi posljedice e osjeati graani BiH.

ZAKLJUAK

Dejtonskim mirovnim sporazumom zaustavljen je troipogodinji krvavi rat koji je ostavio za sobom na stotine hiljada poginulih i vie od milion izbjeglica. Na inicijativu SAD-a, postignut je u tri sedmice direktnih pregovora tadanjih predsjednika BiH, Hrvatske i Srbije u amerikoj zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson. Medijator pregovora, kojim su prisustvovali i predstavnici EU-a i Kontakt grupe, Velike Britanije, Francuske, Njemake i Rusije, bio je tadanji ameriki dravni sekretar Richard Holbrooke.

Zvanino potpisivanje sporazuma bilo je u Parizu 14. decembra iste godine. Meu jedanaest aneksa, kojim se sporazumno ureuju vojna, politika, civilna, ali i pitanja regionalne stabilizacije, nalazi se i Ustav BiH. Zemlja je suverena, sastavljena od dva entiteta, Federacije BiH i RS-a.

I tada je bilo nezadovoljstava meu svima, ali tu tom trenutku je to bilo jedino rjeenje za zaustavljanje rata. Deset godina kasnije, jedan od visokih predstavnika u BiH, Wolfgang Petritsch, Dejtonski je sporazum nazvao luakom kouljom. On tvrdi da je njime sauvana zemlja, ali da njegove odredbe sputavaju daljnji razvoj zemlje. Svjedoci smo da su se mnogi opravdano i neopravdano pozivali na Dejton da bi opravdali svoje postupke,zato sam pokuala da objasnim njegovu pravnu sutinu i naglasila znaaj institucionalne izgradnje BiH i zatite ljudskih prava. Smatram da sutinu Dejtonskog sporazuma ini stvaranje demokratskih zajednica i donoenje dravnih zakona, jer bi to osiguralo bolji ivot svih graana nae zemlje. Takoer bitnu sutinu sporazuma ini i pravo povratka izbjeglih i raseljenih lica u svoje zaviaje, jer to spada u ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda.

injenica je da su sve inicijative i pokuaji njegove izmjene, izmeu ostalih aprilski paket oboren prije etiri godine u dravnom parlamentu, ostali bezuspjeni. Izuzetak je prologodinji dogovor dravnog parlamenta o statusu i pravima Distrikta Brko, koji je ostvaren uz veliki pritisak meunarodnih zvaninika. Pitanje Distrikta Brko nije bilo rijeeno Dejtonskim sporazumom. Tad dogovor nije postignut, a distrikt je proglaen naknadno arbitranom odlukom.

Vano je istai da jo predstoje mnoge promjene koje trebaju biti napravljene. Neizvjesno i nepoznato je kakve i kolike e biti, ali na njih su se obavezale sve politike strane. Poznajui nae politiare, lako je zakljuiti da su pred nama mjeseci u kojima emo sluati o brojnim formalnim i neformalnim sastancima na kojim e dogovarati rjeenja.Ostaje nam nada, da e se situacija u naoj zemlji popraviti, jer je BiH mogua samo kao zajedniko dobro svih graana, pripadnika svih vjera i etnikih zajednica.

LITERATURA

1. Ibrahimagi, Omer, Dejton=Bosna u Evropi: pravna sutina, Sarajevo: Vijee Kongresa Bonjakih intelektualaca, 2001.

2. Komi, Ivo, preivljena zemlja: tko je, kada i gdje dijelio BiH, Zagreb: Prometej, 2006.