Uloga i važnost planiranja i planova u menadžmentu

Vukić, Sara

Undergraduate thesis / Završni rad

2017

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Polytechnic Nikola Tesla in Gospić / Veleučilište Nikola Tesla u Gospiću

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:107:291724

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-03

Repository / Repozitorij:

Polytechnic Nikola Tesla in Gospić - Undergraduate thesis repository

VELEUČILIŠTE „NIKOLA TESLA“ U GOSPIĆU

Sara Vukić

ULOGA I VAŽNOST PLANIRANJA I PLANOVA U MENADŽMENTU

THE ROLE AND IMPORTANCE OF PLANNING AND PLANS IN

MANAGEMENT

Završni rad

Gospić, 2017.

VELEUČILIŠTE „NIKOLA TESLA“ U GOSPIĆU

Poslovni odjel

Stručni studij ekonomika poduzetništva

ULOGA I VAŽNOST PLANIRANJA I PLANOVA U MENADŽMENTU

THE ROLE AND IMPORTANCE OF PLANNING AND PLANS IN

MANAGEMENT

Završni rad

MENTOR STUDENT

dr.sc. Vlatka Ružić Sara Vukić

MBS: 2962000507/12

Gospić, rujan 2017.

SAŽETAK

U ovom radu želi se naglasiti kako je planiranje kao primarna funkcija menadžmenta

od iznimne važnosti. Daje nam jasnu sliku u kojem smjeru poduzeće ide i gdje ga vidimo u

budućnosti. U menadžmentu, planiranjem se ograničava upotreba resursa kako ne bi došlo do

iscrpljenja istih. Da bi planiranje imalo svrhu potrebno je što točnije i u određenom vremenu

planirati. Proces planiranja je zahtjevan posao i predstavlja pravi izazov menadžmentu na

svim hijerarhijskim razinama. Planiranje se odvija uz pomoć planova. Postoje više vrsta,

odnosno različitih planova. Planovi predstavljaju smjernice prvenstveno za menadžere, pa

tako i za ostale zaposlenike u poduzeću. Služe za određivanje onog što poduzeće mora

napraviti i kako da to napravi na najbolji način.

Ključne riječi: planiranje, planovi, proces planiranja

SUMMARY

This paper wants to emphasize that the plan as a primary function of management is

of utmost importance. It gives us a clear picture of which way the company is going and

where we see it in the future. The management, planning limits the use of resources in order

to prevent exhaustion thereof. To plan had purpose, as accurately as possible in a given time

schedule. The planning process is a demanding job and a real challenge to management at all

hierarchical levels. Planning takes place with the help of plans. There are several types, and

different plans. Plans represent guidelines primarily for managers, but also for other

employees in the company. They are used to determine what the company must do and how to

do it in the best way.

Key words: planning, plans, planning proces

SADRŽAJ

1. Uvod ........................................................................................................................................... 1

2. Menadžment, menadžeri i funkcije menadžmenta .................................................................... 3

3. Definiranje planiranja .................................................................................................................. 6

3.1. Svrha planiranja .......................................................................................................................... 7

4. Proces i razine planiranja ............................................................................................................ 8

4.1. Proces planiranja........................................................................................................................8

4.2. Razine planiranja......................................................................................................................10

5. Vremenski horizont..................................................................................................................12

6. Načini, sudionici i metode planiranja.......................................................................................14

6.1. Načini planiranja.......................................................................................................................14

6.2. Sudionici planiranja..................................................................................................................15

6.3. Metode planiranja....................................................................................................................17

7. Vizija, misija i ciljevi planiranja.................................................................................................20

8. Vrste planova............................................................................................................................23

8.1. Poslovni plan............................................................................................................................28

9. Zaključak .................................................................................................................................... 31

1

1. Uvod

Tema završnog rada je objasniti ulogu i važnost planiranja, te približiti i objasniti

vrste planova. Planiranje je prva funkcija menadžmenta. S njime započinje sam proces

menadžmenta. Planiranje je nužno prvenstveno zbog ograničenosti resursa i neizvjesnosti

okoline. S obzirom da na poslovnu politiku poduzetništva utječe niz faktora, planiranje je

nužno kako bi poslovanje bilo održivo i uspješno jer je suvremeni menadžment određen

karakterom društvenog sustava i društvenim oblikom organizacije. Planiranjem, tj. primjenom

planova svakom poslovnom subjektu se omogućava usmjerenost prema cilju i bolja

koordinacija rada. Jednostavnije rečeno, planiranjem se ostvaruju zacrtani ciljevi.

Problem istraživanja rada

Poslovanjem u suvremenom vremenu teško je pratiti korak, odnosno uspješno

poslovati. Tijekom brzih društvenih i ekonomskih promjena planiranje kao primarna funkcija

menadžmenta sve više pokazuje svoju važnost i utjecaj. Jedan od glavnih ciljeva planiranja je

kako smanjiti neizvjesnost i rizik koje donose buduća događanja. Sam proces planiranja i

planovi nam omogućuju predviđanje budućih stanja i događaja, stoga samim time se

definiraju i ciljevi koje želimo postići.

Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja ovog završnog rada je bila kako dobro planiranje i dobro

osmišljeni planovi mogu pozitivno utjecati na poslovanje poduzeća.

Cilj ovog završnog rada je prikazivanje načina na koji je planiranje kao primarni

funkcionalni čimbenik presudno za uspješno poslovanje.

2

Struktura rada

Struktura sadržaja završnog rada predstavljena je u nekoliko povezanih dijelova.

U prvom dijelu, uvodu, objašnjeni su problemi i predmet istraživanja, obrazloženi su svrha i

ciljevi istraživanja, te sama struktura rada.

U drugom dijelu završnog rada govorimo o menadžmentu općenito, menadžerima i njihovim

ulogama i funkcije menadžmenta.

U trećem dijelu definira se pojam planiranja i njegova svrha.

U četvrtom dijelu rada govorimo o procesu planiranja, navodimo korake planiranja i razine

planiranja.

U petom dijelu navodimo i objašnjavamo vremenski horizont planiranja.

U šestom dijelu govorimo o načinima planiranja, tko su sudionici u planiranju i navodimo

metode planiranja.

U sedmom dijelu završnog rada govorimo o viziji, misiji i ciljevima planiranja.

U osmom dijelu govorimo planovima. Navodimo vrste planova, objašnjavamo i govorimo

njihovu svrhu.

Na kraju rada u Zaključku dane su spoznaja i činjenice do kojih se došlo u ovom

istraživačkom procesu.

3

2. Menadžment, menadžeri i funkcije menadžmenta

Slika 1. Funkcije menadžmenta

Izvor: autor, 12.08.2017. godine

Menadžment je proces rada s drugima i pomoću drugih kako bi se ostvarili

organizacijski ciljevi u promjenjivoj okolini, uz efikasnu i efektivnu upotrebu resursa koji su

ograničeni. U menadžmentu razlikujemo konvencionalne (pristup univerzalnom procesu,

operacionalni pristup, bihevioralni pristup, sistemski pristup i kontingencijski pristup) i

nekonvencionalne pristupe (atributi savršenosti i model vječno uspješne organizacije). Bitno

je naglasiti da menadžment objedinjuje ljudske resurse, orijentaciju prema rezultatima i

suglasnost osobnih i organizacijskih ciljeva. Menadžment se smatra procesom, pa se sve

njegove zaokružene aktivnosti nazivaju funkcijama. Između pojedinih funkcija menadžmenta

postoje veze koje menadžmentu daju obilježje koordinatorskoga sustava, kojemu treba

PLANIRANJE

ORGANIZIRANJE

KADROVIRANJE VOĐENJE

KONTROLIRANJE

4

pridodati i sve utjecaje koji dolaze iz okružja te sve tamošnje veze i odnose. Menadžment

poduzeća ne smije ignorirati već mora imati poštovanje prema okolini koja ga okružje jer je

ona neiscrpan izvor informacija i pokazatelj akcija koje je potrebno poduzimati kako bi se

uspješno poslovalo. Okolinu dijelimo na eksternu i internu okolinu. Eksterna okolina sadrži

dva ključna segmenta, a to su opća i poslovna okolina. Opću okolinu još nazivamo

socijalnom okolinom i na nju ne može poduzeće utjecati. Poslovnu okolinu čine vladine

agencije i interesne skupine. Internu okolinu čine organizacijska struktura, organizacijska

kultura i organizacijski resursi.

U menadžmentu razlikujemo dvije razine, vertikalnu i horizontalnu razinu

menadžmenta. Vertikalnu razinu menadžmenta čine menadžeri na najvišoj razini, menadžeri

na središnjoj razini i menadžeri na najnižoj razini. Horizontalnu razinu menadžmenta čine

funkcijski, linijski i projektni menadžeri.

Menadžera možemo definirati kao osobu čiji zadaci proizlaze iz procesa

menadžmenta. Menadžer je osoba koja planira, organizira rad i poslovanje, angažira i vodi

ljude te kontrolira sve resurse. Mora biti vođa, stvarati pozitivnu radnu atmosferu, osiguravati

mogućnost ostvarenja visokih performansi, odnosno omogućiti zaposlenicima sredstva i

znanja za rad kako bi se potaklo ostvarenje tih visokih performansi. Vještine koje menadžer

mora imati su tehničke, humane i konceptualne vještine, a uloge koje menadžeri obavljaju u

poduzećima su informacijska uloga, interpersonalna uloga i uloga odlučivanja. U današnje

vrijeme, a i u budućnosti moderni menadžeri moraju puno više toga napraviti s puno manje

resursa i moraju upravljati s više funkcija i zaposlenih nego što je to bilo potrebno ranije.

U menadžmentu razlikujemo osnovne funkcije: planiranje, organiziranje,

kadroviranje, vođenje i kontroliranje.

Planiranjem, kao primarnom funkcijom menadžmenta, premošćuje se jaz između

onoga što je poduzeće sada i onoga što želi u budućnosti. To znači da planiranje zapravo

poduzeće usmjerava prema budućnosti. Zbog toga, planovi se javljaju kao svojevrsne

smjernice prvenstveno za menadžere, onda i za zaposlene. Planovima se određuje ono što

5

jedan poslovni subjekt mora napraviti i kako da to uradi na najbolji način. Planiranje je

neophodna i neizbježna odgovornost svih menadžera. Planiranje, kao funkcija menadžmenta,

povezana je sa svim ostalim menadžerskim funkcijama, a posebice s funkcijom kontrole.

Planiranje i kontroliranje su nerazdruživi, oni su sijamski blizanci menadžmenta. Bilo kakav

pokušaj kontroliranja bez plana je besmislen.(Sikavica;Bahtijarević-Šiber;Pološki Vokić,

2008.god).

Organiziranje je druga po redu funkcija menadžmenta nakon planiranja. Da bi se

planirani ciljevi ostvarili, potrebno je odrediti uloge članovima poduzeća koje će oni obavljati,

a to je zadatak funkcije organiziranja. Najvažniji zadatak funkcije organiziranja je određivanje

uloga ljudima koji rade zajedno. Ljudi će najbolje raditi zajedno ako znaju koje uloge trebaju

igrati. A u tome im pomaže funkcija organiziranja. (Sikavica;Bahtijarević-Šiber;Pološki,

2008.god).

Kadroviranje je funkcija menadžmenta u kojoj čovjek predstavlja živi element

poduzeća, svaki za sebe jedinstven, unikatan i neponovljiv, zbog čega nema jedinstvenog

modela u radu s ljudima koji bi garantirao uspjeh.

Vođenje je funkcija menadžmenta u kojoj je bit vođenja u slijeđenju, tj. u volji ljudi

da slijede ono što je vođa naredio ili rekao da se toga pridržavaju. Vođenje zapravo znači

pripremu drugih da rade ono što vođa želi da oni doista i naprave. Kod vođenja je najvažnija

sposobnost vođe da utječe na ljude kako bi oni svojim radom pridonijeli organizaciji i

zajedničkim ciljevima. Bit je vođenja u tome što se ono bavi međuljudskim aspektom

menadžmenta pa uključuje i motiviranje, stilove vođenja i komuniciranje.

(Sikavica;Bahtijarević-Šiber;Pološki Vokić, 2008.god).

Kontroliranje je funkcija menadžmenta koja usporedbom ostvarenog s

planiranim povezuje, odnosno integrira cjelokupni proces menadžmenta. Bez kontroliranja

posao menadžmenta bio bi neučinkovit. Kontroliranje kao funkcija menadžmenta je nadzor

nad djelovanjem organizacije sa svrhom da ona ostane na pravom putu radi ostvarivanja

poslovnih ciljeva. Proces kontrole započinje usporedbom ostvarenog sa standardima i

zadacima koje kompanija želi postići.

6

3. Definiranje planiranja

Mnogo je definicija planiranja. Općenito govoreći, planiranje je proces definiranja

onog što neko poduzeće želi postići (ciljevi) i načina na koji želi to ostvariti (strategije i

planovi), a koji započinje određivanjem trenutačnog položaja poduzeća.

Planiranje je primarna funkcija menadžmenta. Mogli bismo reći i da je izrazito važna

funkcija jer bez planiranja nije moguće dobro obavljati ostale funkcije menadžmenta. Stoga je

planiranje i izrazito intelektualno zahtjevan proces.

Planiranje odgovara na tri osnovna pitanja:

Gdje smo sada?

Kamo želimo stići?

Kako to želimo postići? (Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki Vokić,2008.god.)

Slika 2. Planiranje kao temelj organiziranja, MLJP-a, vođenja i kontroliranja

Izvor: P. Sikavica; F. Bahtijarević-Šiber; N. Pološki Vokić; Temelji menadžmenta;

Školska knjiga, Zagreb, 2008. god.

Planiranje je proces koji uključuje izbor zadataka i ciljeva te akcija za njihovo

ostvarivanje i zahtjeva odlučivanje, odnosno izbor između alternativnih budućih smjerova

7

djelovanja. Planiranje je metoda oblikovanja naših želja. U današnje vrijeme planiranje se

smatra dominantno instrumentom menadžmenta. Ono predstavlja razmišljanje unaprijed. S

obzirom na činjenicu kako razmišljanje predstavlja duhovni proces, planiranje kao takvo se

definira i samo kao proces ili funkcija. Cilj planiranja je kako se koristiti resursima prema

uputama koje daje menadžment. Planiranje predstavlja izazov za oblikovanje boljeg svijeta.

(Bedenik Osmanagić, 2002. god.)

3.1. Svrha planiranja

S obzirom da živimo u vremenu u kojem se uvjeti poslovanja brzo i često mijenjaju

svrha planiranja je osiguravanje poduzeću da odredi svoje glavno područje djelovanja.

Također, omogućava spoznaju dobrih i loših strana, bržu procjenu prilika i prijetnji iz svoje

eksterne okoline, te lakše određivanje pravila, odnosno poslovne politike koju će zaposlenici

slijediti. Svrha planiranja i jest krajnje ostvarivanje ciljeva poduzeća. Planiranje nam

omogućava ostvarivanje svrhe i ciljeva. Stoga je i logično da planiranje prethodi izvođenju

svih ostalih menadžerskih funkcija. Naime, menadžeri moraju planirati da bi znali koje su

vrste organizacijskih odnosa i osobnih kvalifikacija potrebne, kojim putem treba voditi

podređene i koju vrstu kontrole treba primijeniti, dakle sve ostale funkcije menadžmenta je

potrebno najprije isplanirati. U menadžmentu svrha planiranja je upotrebljavanje resursa uz

ograničenja kako ne bi došlo do njihovog iscrpljenja, te da bi se izbjegle posljedice koje bi

mogle nastupiti. Iz tog razloga, kad bismo izostavili planiranje ili nedovoljno kvalitetno

planirali došlo bi do donošenja loših odluka i poduzimali bismo krive korake. ( Sikavica;

Bahtijarević-Šiber; Pološki Vokić , 2008. god).

8

4. Proces i razine planiranja

4.1. Proces planiranja

Proces planiranja je iznimno zahtjevan i složen postupak. Kroz cijeli proces aktivan

je sustav povratne veze i promatranja. (Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki Vokić

2007.god.)

Razlikujemo pet osnovnih koraka u procesu planiranja koja su prikazana na slici 3.

Slika 3. Pet osnovnih koraka u procesu planiranja

Izvor: M. Dujanić ; Osnove menadžmenta; Veleučilište u Rijeci, 2007. godine,

Rijeka

Svijest o prilici

Svijest o prilici predstavlja prvu točku planiranja. Razvija se u generalni plan u

kojem će poduzeće ići. Iz tog razloga poduzeće treba prvenstveno definirati vlastite prednosti

i nedostatke, nadzirati okolinu, pratiti promjene na tržištu i konkurenciju.

Postavljanje ciljeva

Postavljanje ciljeva započinje na nivou strategijskog planiranja i završava na nivou

operativnog planiranja. Strategijski cilj usmjeren je prema efektivnosti(učini ono što je

potrebno i mjeri potražnju), dok je operativni cilj usmjeren prema efikasnosti(dobro učinjena

stvar mjeri se odnosom outputa i inputa).

Svijest

o prilici

Postavljanje

ciljeva

Određivanje i

izbor alternativnih

pravaca akcije

Formuliranje

derivativnih

planova

Budžetiranje

plana

9

Određivanje i izbor alternativnih pravaca akcije

Nakon postavljanja ciljeva, procesom vrednovanja potrebno je odrediti koji je

najbolji. To je ujedno i najveći izazov.

Formuliranje derivativnih planova

Nakon odabira alternativnih pravaca akcije, poduzeće može formulirati alternativne

planove. Stoga derivativni planovi pomažu stvaranje šire slike viđenja poduzeću njegove

pozicije gdje želi biti u budućnosti. Kod strategijskog plana derivirani planovi imaju oblik

taktičkih i operativnih planova, a iste povezuju kratkoročni i dugoročni ciljevi (npr. obuka

novih kadrova).

Budžetiranje plana

Budžetiranje plana je posljednji korak procesa planiranja. Postavljaju se brojčani

ciljevi koje je potrebno ostvariti i koji se mogu koristiti za kontrolu. Sam tok budžetiranja

plana kreće od ciljanog profita, preko troškova i na kraju do financijskog prikaza. (Dujanić;

2007.god.)

U menadžmentu planiranje treba početi od vrha, međutim potrebno je deklarirati i

provoditi kontinuirano unapređenje kao način života. (Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki

Vokić, 2008.god.)

10

4.2. Razine planiranja

Sama potreba za planiranjem postoji na svim nivoima jednog poduzeća. Zbog većeg

utjecaja na uspjeh poduzeća, ista je izraženija na višim nivoima. Shodno tome, planiranje ima

svoju hijerarhiju te se može podijeliti na tri razine koje se podudaraju s razinama

menadžmenta. Tri razine planiranja su: strategijska razina planiranja, taktička razina

planiranja i operativna razina planiranja. Sam prikaz razina planiranja je prikazan na slici broj

4.

Slika 4. Razine planiranja

Izvor: Sikavica.; Bahtijarević-šiber.; Pološki Vokić, 2008 god.

11

Strategijska razina planiranja

Strategijskom razinom planiranja bavi se vrhovni menadžment. Strategijska razina

planiranja je eksterno orijentirana, te prikuplja korisna zapažanja iz okoline. Definira viziju,

misiju, ciljeve i strategije. Strategijsko planiranje nam omogućava definiranje skupa akcija i

potrebnih resursa, ostvarenje strategijskih ciljeva. Svrha strategijskih ciljeva je iskorištavanje

prednosti koje jedno poduzeće ima u odnosu na druga, te iskorištavanje prilika koje im se

pružaju u eksternoj okolini.

Taktička razina planiranja

Taktičkom razinom planiranja bavi se srednja razina menadžmenta. Taktičkom

razinom planiranja strategijski ciljevi se pretvaraju u specifične ciljeve organizacijskih

djelova poduzeća, najčešće funkcijskih dijelova (marketing, financije, proizvodni i drugi

planovi). Taktičko planiranje definira koje su glavne aktivnosti koje pojedini dijelovi

poduzeća moraju izvršiti kako bi se ostvarili strategijski ciljevi.

Operativna razina planiranja

Operativnom razinom planiranja bavi se prva razina menadžmenta. Operativna

razina planiranja zadužena je za izradu specifičnih procedura i procesa, te je usmjerena na

rutinske zadatke (proizvodni tijekovi, planiranje isporuke idr.)koje je potrebno izvršiti u

danom vremenu i uz raspoložive resurse. (Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki Vokić,

2008.god.)

12

5. Vremenski horizont planiranja

Planiranjem se determinira buduće stanje koje treba dostići u određenom

vremenskom periodu. Vjerojatnost da će to biti dostignuto proporcionalna je s vremenskim

horizontom planiranja.(Dujanić; 2007.god)

Podjela vremenskog horizonta planiranja razlikuje:

Dugoročno razdoblje planiranja

Srednjoročno razdoblje planiranja

Kratkoročno razdoblje planiranja

Dugoročno razdoblje planiranja

Dugoročno razdoblje planiranja uglavnom obuhvaća vremensko razdoblje od pet do

deset godina. Ono je na razini najviših upravljačkih struktura poduzeća. Dugoročnim

planiranjem očekuje se preciznost s obzirom da ima veću mogućnost sagledavanja budućih

trendova koji će utjecati na poslovanje poduzeća.

Srednjoročno razdoblje planiranja

Srednjoročno razdoblje planiranja obuhvaća vremensko razdoblje od jedne do pet

godina.U menadžmentu srednjoročno razdoblje planiranja smatra se srednjim rokom u kojem

se mogu donjeti određene odluke, poduzeti akcije i sagledati njihovi efekti.

Kratkoročno razdoblje planiranja

Kratkoročno razdoblje planiranja uglavnom obuhvaća razdoblje do jedne godine.

Kratkoročnim planiranjem razlikujemo osnovni plan i operativni plan. Osnovni planovi

odnose se na razdoblje do godinu dana, dok se operativni planovi odnose na razdoblje obično

13

do mjesec dana. Mogu biti dnevni, tjedni, mjesečni, kvartalni i dr. Između navedenih planova

mora postojati hijerarhija, a u njoj njihova međusobna povezanost.(Dujanić, 2007.god)

14

6. Načini, sudionici i metode planiranja

6.1. Načini planiranja

Kod planiranja raspoznajemo više načina na koje se može planirati u poduzeću.

Načini planiranja su: tradicionalno planiranje, centralizirano planiranje, planiranje od dolje

prema gore, pregovaračko planiranje i participativno planiranje.

Tradicionalnim načinom proces planiranja započinje od vrha piramide i teče prema

dolje. No, u suvremenom vremenu menadžment decentraliziranim planiranjem preuzima

koncept više načina planiranja.

Centralizirano planiranje je planiranje odozgo prema dolje gdje se misija, ciljevi,

strategije i planovi definiraju na najvišim razinama, odnosno vrhovnim menadžmentom.

Takvo planiranje se dalje prenosi svima u hijerarhiji ispod njih. Centraliziranim planiranjem

podrazumjeva se da vrhovni menadžment najbolje zna što je dobro za sve. U suvremenom

menadžmentu takav način planiranja nije prihvatljiv jer ne može kvalitetno funkcionirati u

konkurentskoj okolini.

Planiranjem od dolje prema gore kreće od najniže hijerarhijske razine. Posljedica je

to pritiska nižeg menadžmenta, zaposlenika, potrošača, klijenata i ostalih iz eskterne okoline.

Takva poduzeća moraju biti konstanto u toku, osluškivati okolinu, moraju biti krativna i

inovativna kako bi opstala.prednosti planiranja od dolje prema gore je visoka posvećenost

sudionika u planiranju, dok je nedostatak što sva nastojanja poduzeća ne dolaze od vrhovnog

menadžmenta, tj. ne proizlaze iz njegove misije.

Pregovaračkim načinom planiranja ciljevi i strategije formuliraju se na temelju

pregovora različitih strana koje smatraju da imaju pravo utjecati. Ovakvo planiranje

najprikladnije je u poduzećima koja imaju hijerarhiju od nadzornog i upravljačkog odbora do

sindikata, te u poduzećima visoke razine industrijske demokracije.(Sikavica; Bahtijarević-

Šiber; Pološki Vokić, 2008.god.)

15

Participativnim planiranjem svi zaposlenici ravnopravno sudjeluju u planiranju.

Stvaranjem takve atmosfere u poduzeću ohrabruje se zaposlene da eksperimentiraju, uče, te ih

se može potaknuti nagradama za inovativnost.

6.2. Sudionici u planiranju

Kako je prethodno objašnjeno kojim se sve načinima može obavljati proces

planiranja potrebno je naglasiti kako u samom procesu planiranja mogu sudjelovati svi

počevši od samih vlasnika, zaposlenika, potrošača, dobavljača, pa čak i angažiranje vanjskih

savjetnika (konzultanata). No, u menadžmentu planiranje je ipak primarni zadatak menadžera

na svim hijerarhijskim razinama. Menadžeri na najvišoj razini zaduženi su za strategijsko

planiranje. Na njima je odgovornost za odobravanje planova poslovne i funkcijske razine,

odnosno usklađenost strategijskih planova najviše razine s planovima ostalih razina

menadžmenta. Smatra ih se odgovornima za sve aktivnosti planiranja. Menadžeri na srednoj

razini odgovorni su za taktičko planiranje i za usklađivanje planova srednje razine s onima

najniže razine. Menadžeri najniže razine zaduženi su za funkcijsko, odnosno operativno

planiranje. Vrijeme koje je utrošeno na planiranje pojedinih razina menadžmenta se razlikuje.

Isto je prikazano na slici broj 5.

Slika broj 5. Vrijeme utrošeno na planiranje s obzirom na hijerarhijsku razinu

Izvor: P. Sikavica; F. Bahtijarević-Šiber; N. Pološki Vokić; Temelji menadžmenta; Školska

knjiga, Zagreb, 2008.god.

16

Kao što vidimo na slici broj 5., svi menadžeri planiraju, ali menadžeri najviše razine

troše najviše vremena na planiranje, dok menadžeri na ostalim razinama ipak više vremena

troše na svakodnevne aktivnosti nego na planiranje. (Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki

Vokić, 2008.god.)

Odgovorne osobe za planiranje u poduzeću su:

Odbor direktora (Board of Directors) - označava grupu ljudi izabrane od strane

dioničara da zastupaju njihove interese. Odbor ima obvezu utvrđivanja

korporacijske misije, ciljeva i strategije. U Hrvatskoj tu ulogu ima nadzorni

odbor.

Predsjednik odbora direktora (Chief Exccutive Officer-CEO) – obično je to i

predsjednik korporacije. Ima glavnu ulogu u cijelom procesu planiranja i

odgovoran je za implementaciju definirane strategije. U Hrvatskim poduzećima

tu ulogu preuzima direktor poduzeća.

Izvršni odbor – ima važnu ulogu u procesu planiranja i čini ga najviše vodstvo u

poduzeću. Koliko će biti članova ovisi o veličini poduzeća. Ima dvojaku zadaću,

primarno pripremiti sve relevantne ulazne podatke za predsjednika odbora i koji

se odnosne na njihove organizacijske jedinice, te ocijeniti različite strategijske

planove koje na temelju tih podataka razrađuje predsjednik odbora.

Linijski menadžeri – su osobe koje imaju formalne ovlasti i odgovornosti. Uloga

linijskih menadžera u procesu planiranja je veoma važna i to zbog toga što su

izvor informacija neophodnih za planiranje i nositelji su provedbe planova.

(Buble; 2006.god.)

Profesionalni stručnjaci za planiranje bave se isključivo poslovima za planiranje.

Njihov posao obuhvaća prikupljanje podataka, savjetovanje i pomoć menadžerima kod

planiranja te u nekim situacijama i vođenje samog procesa planiranja. Angažiranje

profesionalnih stručnjaka za planiranje uvelike smanjuje radno opterećenje menadžera jer

pomažu koordinirati aktivnosti planiranja, te poznavanjem različitih metoda i tehnika

doprinose rješavanju problema.

17

Timove za planiranje čine menadžeri i ostali zaposlenici različitih hijerarhijskih

razina i iz različitih funkcijskih područja. Oni se privremeno sastavljaju zbog poznavanja

problematike i smatra se da najviše mogu pridonjeti planiranju. To su menadžeri iz različitih

odjela, stručnjaci za planiranje i ostali zaposlenici. Također, timove za planiranje mogu činiti

predstavnici potrošača, dobavljača, investitora. Smatra se da zaposlenici najnižih razina dobro

poznaju problematiku i mogu pridonjeti planiranju. Slušanjem potrošača, dobavljača i ostalih

različitih interesno-utjecajnih skupina smatra se da snažno utječu na uspjeh jer gledaju

situaciju iz druge perspektive. Angažiranjem konzultanata i savjetnika u procese planiranja

potrebno je tretirati kao takve da olakšavaju planiranje, a ne kao one koji samostalno

definiraju i odlučuju jer isti ne poznaju poduzeče i njegovo poslovanje tako dobro kao

zaposlenici. Vlasnici ipak u planiranju sudjeluju u ranim fazama uglavnom dok obavljaju

upravljačke uloge. (Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki Vokić, 2008.god.)

6.3. Metode planiranja

Poduzeća koriste metode planiranja dok razvijaju planove, a pristupi planiranju su

načela kojima se služe pri obavljanju procesa planiranja. možemo ih podijeliti na klasične

metode planiranja i suvremene metode planiranja. Klasične metode su tehnike predviđanja i

terminiranja, a suvremene metode su scenarijsko planiranje, kontingencijsko planiranje,

projektni menadžment i krizni menadžment.

Predviđanjem kao klasičnom metodom planiranja procjenjuju se uvjeti u kojima će

se djelovati u određenom budućem razdoblju, odnosno predviđanje pretpostavlja da bi se

nešto moglo dogoditi Metode razvijene za potrebe predviđanja se pak dijele u tri skupine:

metode ekstrapolacije trendova, metode procjene eksperata i metode simulacije.

Metode ekstrapolacije trendova predstavljaju predviđanje budućeg stanja na temelju

trendova razvoja iz prošlosti. Koristimo ih kada se parametri mogu kvantitativno izraziti,

stoga ih nazivamo i kvantitativnim metodama. Napoznatije kvantitativne metode su: metoda

vremenskih serija, metoda eksplanacije i ekonometrijska metoda.

18

Metode procjene eksperata omogućavaju većem broju eksperata dati odgovore na

određena pitanja koja se odnose na predviđanje. Nakon toga odgovori se analiziraju i

usklađuju. Mogu biti intuitivne (individualne ili kolektivne) i grupne ( komisijske ili

pojedinačne).

Kod metode simulacije model simulira ponašanje poduzeća u budućnosti i sastoji se

od brojnih ovisnih varijabli kao što su profit, tržište ili razine kvalitete.

Svaka metoda predviđanja ima svoje prednosti i nedostatke stoga je potrebno

sagledavanjem istih odrediti najprikladniju. Korištenjem više metoda predviđanja u isto

vrijeme smatra se najboljim. Ukoliko se okolina ne mijenja ubrzano, metode predviđanja su

točnije.

Terminiranje kao klasičnu metodu planiranja opisujemo kao tehniku raspodjele

resursa uz detaljno određivanje redosljeda aktivnosti koje je potrebno obaviti, odgovornost za

njihovo obavljanje i vrijeme obavljanja. Najpoznatije tehnike terminiranja su: Ganttov

dijagram, tehnika ocjene i revizije programa i metoda kritičnog puta.

Pristupi koji su prikladni za planiranje u dinamičnoj okolini nazivaju se suvremenim

pristupima planiranju. Temelje se na fleksibilnosti i imaginaciji. Najpoznatiji suvremeni

pristupi planiranju su: scenarijsko planiranje, kontingencijsko planiranje, projektni

menadžment i krizni menadžment.

Scenarijsko planiranje predstavlja tehniku razvijanja više scenarija i definiranja

akcija u budućnosti. Scenariji omogućavaju prepoznavanje onog što se događa i onog što bi se

moglo dogoditi, identificirajući rane signale. Uglavnom se razvijaju tri scenarija: pesimistički,

najvjerojatniji i optimistički scenarij.(Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki Vokić, 2008.god.)

19

Kontingencijsko planiranje je planiranje mogućih problema i događaja i

preusmjeravanje nastojanja poduzeća za vrijeme samog procesa planiranja, a ne kad problemi

i događaji stvarno nastupe. Kontingencijski planovi identificiraju faktore koji bi u budućnosti

onemogućavali ostvarivanje rezultata koje poduzeće želi i određuju akcije koje je potrebno

poduzeti.

Projektni menadžment kao suvremeni pristup planiranju je način organizacije

funkcije menadžmenta usmjeren na obavljanje projekata uz pomoć projektnih planova koji

vodi menadžer projekta. Proces projektnog menadžmenta ima sedam faza i kreće od:

definiranja ciljeva, identifikacije aktivnosti i resursa, određivanja slijeda događaja,

predviđanja vremena obavljanja aktivnosti, određivanja datuma dovršenja projekta, usporedba

s ciljevima i određivanja dodatnih potreba za resursima.

Krizni menadžment predstavlja definiranje skupa procedura koje će poduzeće

slijediti u slučaju krize. Razlikujemo tri osnovne faze kriznog menadžmenta: fazu prevencije,

fazu pripreme i fazu zaustavljanja. Krizni mendažment se bavi krizama, odnosno

nepredvidivim događajima. ( Sikavica;Bahtijarević;Vokić;2008.).

20

7. Vizija, misija i ciljevi planiranja

Vizija i misija neizostavni su dio godišnjih izvješća početnih i internetskih stranica

organizacija, planova i drugih dokumenata dostupnih za javnost kroz koje se organizacija želi

predstaviti.

Vizija je cjelovita predodžba o budućoj slici, odnosno ostvarenjima jedne

organizacije. Odgovara na pitanje što želimo postići tj. biti u budućnosti. Vizija je temelj za

razvoj izjave o misiji te je potrebno prvo postaviti viziju pa tek onda misiju. Izjava o viziji

mora biti kratka, prvenstveno krilatica koja vodi poduzeće, a tako i njegove članove. Zahtjevi

koji moraju biti ispunjeni kako bi se smatrala dobrom su:

ostvariva u sagledivom vremenu, ne smije biti utopija

izražavati osobno uvjerenje vlasnika ili menadžmenta

trajno mijenjati postojeće stanje

otkrivati smjer kretanja i poziciju koju se želi zauzeti u konkurentskoj okolini

Misija je razlog postojanja poduzeća. Polazište je za sva nastojanja i ponašanja

definiranjem smjera kojim poduzeće želi ići. Misija daje zajedničku svrhu i motivira

zaposlene i identificira poduzeće u njegovoj okolini. Osigurava temelje za akciju na dva

načina: strategijskom vezom i vrijednosnom vezom. Možemo reći da iz misije proizlaze

ciljevi, strategije i planovi , što znači ako je misija dobro postavljena onda će i planiranje biti

efektivno. Misija proizlazi iz vizije i se detaljnije razrađuje, a opisuje se kroz izjavu o misiji.

Izjava o misiji je široko postavljena izjava, ali da bi bila kvalitetna ne smije biti preduga.

Preporučena dužina izjave je 200 riječi. Izjava o misiji odgovara na pitanja:

što je posao organizacije?

Što oni žele?

Što će biti posao?

Tko su klijenti?

Što bi trebao biti posao? (Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki Vokić, 2008.god.)

21

Izjava o misiji bi trebala opisivati tri stvari kako bi aktivirala ljudske potencijale u

svrhu ostvarivanja ciljeva. Te tri stvari su: mogućnost, sposobnost i posvećenost. Dakle,

kvalitetna izjava o misiji sadrži devet ključnih komponenata kako je prikazano u tablici broj 1.

Tablica 1. Ključne komponente misije

Komponenta Opis

potrošači Tko su potrošači organizacijskih proizvoda/usluga?

proizvodi/usluge Koji su najvažniji organizacijski proizvodi/usluge?

tržišta Gdje geografski gledano organizacija plasira svoje

proizvode/usluge?

tehnologija Je li tehnologija koju organizacija koristi aktualna?

briga za opstanak,

rast i profitabilnost

Je li organizacija posvećena rastu i financijskoj uspješ-

nosti?

filozofija Koja su osnovna uvjerenja, vrijednosti, aspiracije i etički

prioriteti organizacije?

shvaćanje samog sebe Po čemu je organizacija posebna, odnosno koje su njezi-

ne glavne snage i konkurentske prednosti?

briga za javni imidž Brine li organizacija za društvo, zajednicu i okoliš?

briga za zaposlenike Smatraju li se zaposlenici vrijednom organizacijskom

imovinom?

Izvor: P.Sikavica; F.Bahtijarević-Šiber; N.Pološki Vokić; Temelji menadžmenta,

Školska knjiga, Zagreb, 2008 god.

Ciljevi predstavljaju stanje koje želimo. Usmjeravaju djelovanje organizacije na svim

razinama te ukazuju na prioritete, olakšavaju donošenje odluka i temelj su za vrednovanje

postignutog. Iz ciljeva proizlaze sve aktivnosti procesa planiranja koje iza njih slijede.

Definiramo četiri osnovna razloga postavljanja ciljeva, a to su :

Ciljevi su jasan i dokumentiran opis onoga što želimo postići

Postavljanje ciljeva temelj je za vrednovanje uspjeha

22

Poznavanje onog što potiče ostvarivanje ciljeva

Kada se zna kamo se želi stići, veća je vjerojatnost da ćemo tamo i stići

(Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki Vokić, 2008.god.)

Razlikujemo više vrsta ciljeva. Možemo ih podijeliti s obzirom na vremensku

dimenziju i hijerarhijsku razinu. S obzirom na vremensku dimenziju dijele se na kratkoročne,

srednjoročne i dugoročne ciljeve. S obzirom na hijerarhijsku razinu dijele se na strategijske,

taktičke i operativne ciljeve. Ciljevi moraju biti konkretni, odnosno moraju točno označavati

što se od koga očekuje u poduzeću. Kad su ciljevi konkretni onda nema ni nesporazuma, a

samim time je i veća vjerojatnost ostvarivanja onog što se želi. Također, ciljevi moraju biti

realni i mjerljivi. To znači da moraju biti u skladu s mogućnostima poduzeća i da bude

moguće objektivno izmjeriti jesu li ostvareni ili ne. Ciljevi moraju biti vremenski određeni jer

to određuje u kojem je vremenu potrebno ostvariti neki cilj. Ciljevi koji su vremenski

određeni omogućavaju kvalitetnu raspodjelu vremena potrebno za obavljanje zadataka koje

moramo izvršiti kako bismo ostvarili ciljeve. Ciljevi trebaju biti horizontalno i vertikalno

usklađeni. Horizontalna usklađenost ciljeva odnosi se na sadržajnu usklađenost između

pojedinih dijelova poduzeća ( npr. odjela), a vertikalna usklađenost da su strategijski, taktički

i operativni ciljevi usklađeni. Ciljevi moraju biti razumljivi i postavljeni za sva relevantna

područja. ( Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki Vokić, 2008.god.)

Važnost i prednost planiranja očituje se iz spoznaje da se planiranje može smatrati i

sredstvom poduzeća čijoj ulozi u prilog ide da pridonosi spoznavanju i strukturi problema.

Prisiljava zaposlene da preispituju očekivanja i stavove i da na poduzeće gledaju kao na

cjelinu. Planiranje zaposlene potiče na dugoročno i kreativno razmišljanje i motivira ih u

dostizanju ciljeva i donošenju važnih odluka, odnosno da se usmjere na probleme i njihovo

rješavanje i da brzo reagiraju na novonastale situacije. Moramo naglasiti da ciljevi ne smiju

biti nedostižni, a pretpostavke nerealne već je potrebno planirati ono što se može.

23

8. Vrste planova

U menadžmentu postoji mnogo vrsta planova i svaki plan ima različitu svrhu.

Postavljanje istih je nužan korak jer nam planovi navode aktivnosti i zadatke koje moramo

provoditi kako bismo ostvarili ciljeve. Planovi trebaju biti realan pogled na očekivanja.

Nedostatak planova gotovo uvijek rezultira neuspjehom.

https://hrcak.srce.hr/66262(18.08.2017.)

Planovi su pisani dokumenti koje možemo podijeliti s obzirom na: vremensku

dimenziju, hijerarhijsku razinu, učestalost primjene i područje postavljanja.

S obzirom na vremensku dimenziju

S obzirom na vremensku dimenziju dijelimo ih na dugoročne, srednjoročne i

kratkoročne planove. Dugoročni planovi obuhvaćaju razdoblje od pet ili više godina,

srednjoročni planovi obuhvaćaju razdoblje od jedne do pet godina, a kratkoročni planovi

razdoblje do jedne godine. Većina poduzeća svoje kratkoročne planove definira na godišnjoj

razini, no također mijenjanjem uvjeta okoline svoje dugoročne i srednjoročne planove

prilagođava potrebama jer je teško predviđati pet ili više godina unaprijed.

S obzirom na hijerarhijsku razinu

Planove ovisno o području poslovanja koje pokrivaju dijelimo na strategijske,

taktičke i operativne planove. Strategijski planovi opisuju opće aktivnosti razvoja poduzeća i

usmjereni su na budućnost i ostvarivanje dugoročnih ciljeva. Dakle, strategijski planovi su u

svojoj suštini dugročni planovi pa su zbog toga i manje detaljni od ostalih vrsta planova.

Taktički planovi se izrađuju najčešće za pojedine strategijske poslovne jedinice i detaljniji su

od strategijskih planova. Operativni planovi su najkraći planovi i razvijaju ih menadžeri

najniže razine. Planovi s obzirom na hijerarhijsku razinu prikazani su u tablici broj 2. (

Sikavica;Bahtijarević-Šiber,Pološki Vokić,2008.god.)

24

Tablica 2. Razlikovne karakteristike strategijskih, taktičkih i operativnih planova

Vrste planova

Obilježja Strategijski planovi Taktički planovi Operativni planovi

razina poslovanja za

koju se razvijaju

cjelokupna

organizacija

Strategijske poslovne

jedinice, funkcije

odjeli, radne grupe,

pojedinci

ciljevi za ostvarivanje

kojih se razvijaju

strategijski ciljevi taktički ciljevi Operativni ciljevi

problematika koju

pokrivaju, opisuju

opći pravci

djelovanja organizacije

operacionalizacija

pojedinih dijelova

strategijskih planova,

opisuju aktivnosti,

njihov slijed, vrijeme,

odvijanje te resurse koji

su im dodijeljeni na

razini područja

poslovanja

opisuju pojedine

zadatke, procedure,

procese koje je potrebno

provesti na specifičnom

području djelovanja

vremenska usmjerenost dugoročni srednjoročni kratkoročni

razina detaljnosti najmanje detaljni srednje detaljni najdetaljniji

primarna odgovornost

za razvoj i

implementaciju

vrhovni menadžment srednji menadžment najniži menadžment

Izvor: P. Sikavica; F. Bahtijarević-Šiber; N. Pološki Vokić;Temelji menadžmenta,

Školska knjiga, 2008. godine Zagreb

S obzirom na učestalost primjene

25

Planovi s obzirom na učestalost primjene, odnosno ponavljaju li se ili ne dijelimo na

jednokratne, trajne i kontingencijske planove.

Jednokratni planovi su usmjereni prema rješavanju unaprijed određenih ciljeva i

prestaju vrijediti nakon postignutog cilja. Rijetko se ponovo mogu primjeniti bez

modificiranja. U jednokratne planove svrstavamo programe, projektne planove i budžete.

Trajni planovi se koriste kao standardizirani postupci u predvidivim situacijama,

odnosno u situacijama koje se ponavljaju. Trajni planovi se mogu koristiti više puta. Trajni

planovi svrstavamo politike, procedure i pravila. (Sikavica; Bahtijarević-Šiber; Pološki

Vokić.2008.god.)

Kontingencijskim planovima poduzeće razvija scenarije događanja u planiranom

razdoblju i razvija različite planove za različite situacije. Kontigencijski planovi su instrument

za prepoznavanje čimbenika koje je nemoguće kontrolirati (npr. recesija, inflacija), te

omogućuju određeni stupanj pripremljenosti.

http://www.poslovni.hr/leksikon/kontingencijski-planovi-704 (20.08.2017.)

Unutar tih tri vrsta planova nalaze se slijedeći planovi, odnosno najčešće vrste

planova: svrha ili misija, ciljevi, strategija, politika, procedure, pravila, programi i budžet.

U tablici 3. prikazane su vrste planova i navedena je odgovornost po razinama

menadžmenta.

Tablica 3. Tipovi planova razvijeni na različitim hijerarhijskim nivoima

TIPOVI

PLANOVA

MENADŽMENT

NAJVIŠI

(TOP)

SREDNJI

(MIDDLE)

NAJNIŽI

(LOWER)

1. Misija +

26

2. Ciljevi + + +

3. Strategija +

4. Politika + +

5. Procedure + +

6. Pravila + +

7. Programi + + +

8. Budžet + + +

Izvor: M. Dujanić; Osnove menadžmenta; Veleučilište u Rijeci, 2007. godine, Rijeka

Svrha ili misija je primarni cilj, odnosno način djelovanja poduzeća. Ista se izražava

u obliku proizvoda ili usluga.

Ciljevi su odredišta prema kojima su usmjerene aktivnosti.(Dujanić; 2007.god.)

Bez obzira na težnju postizanja različitih vrsta ciljeva poduzeća u suštini

prevladavaju ekonomski ciljevi kao što su profitabilnost, rast, udio u tržištu i dr. Ciljevi

moraju biti jasni(udio u tržištu), mjerljivi (npr. rast od 12 %) i vremenski zadani(npr. u

naredne dvije godine).

Strategija izvire iz ciljeva i odgovara na pitanje kako ostvariti cilj. Predstavlja opći

program akcije i raspodjelu resursa da bi se postigli racionalni ciljevi. Definiranjem strategije

proizlaze tri dimenzije, a to su: ciljevi, plan akcije i potrebni resursi.

Kod strategije strategijskog menadžmenta razlikujemo tri faze:formuliranje,

primjenu, kontrolu i evaluaciju. (Dujanić;2007.god.)

27

S obzirom da ima mnogo tipova različitih politika, u poduzeću menadžment definira

koji su opći stavovi u odnosu s poslovanjem i razvojem. Predstavljaju stavove koji su

unaprijed zauzeti, te određuju smjer kretanja i način razmišljanja i akcije koje će se

poduzimati u daljnjem poslovanju.

U menadžmentu procedure su instrument u određivanju onog načina koji je najbolji

za izvršavanje rutinskih poslova i poslova koji se ponavljaju. Procedure su kronološki koraci

koji nam točno preciziraju način na koji neka aktivnost mora biti izvršena. Da nemamo

procedure, došlo bi do samovolje (npr. korištenje godišnjeg odmora), a samovolja uglavnom

vodi do sukoba koji može poremetiti radnu okolinu.

Pravila su vrsta nefleksibilnih planova. Naime, pravila predstavljaju zahtjeve kod

kojih nije moguća sloboda odlučivanja. To su najjednostavnije vrste planova i izravne su

naravi. Odražavaju odluku koja mora ili ne smije biti poduzeta. (Horvat; Kovačić, 2004.god.)

Programi predstavljaju kompleks ciljeva, politika, procedura, pravila i ostalih

elemenata koji su potrebni za ostvarivanje daljnjeg plana akcije. Obično su podržani

budžetom

Budžet je plan i instrument, razlog postojanja poduzeća. Predstavlja prikaz

očekivanih rezultata, izraženim u brojkama. Također postavlja ciljeve koje je potrebno

ostvariti. Iz tog razloga se često naziva i plan profita. (Horvat; Kovačić, 2004.god.)

S obzirom na područje primjene

Planovi s obzirom na područje primjene postavljaju se za različita funkcijska

područja i pod područja. Pa tako imamo npr. financijski plan koji poduzeće razvija kao plan

28

funkcijskih područja, dok plan kratkoročnog zaduživanja u sklopu financijskog plana

poduzeće razvija za funkcijska pod područja.

8.1 Poslovni plan

Poslovni plan je dokument koji opisuje aktivnosti i pojašnjava kako i kada dostići

ciljeve poduzeća. Poslovnim planom sadržane su najvažnije poslovne aktivnosti i namjere

razvoja poduzeća. Smatra se izuzetno bitnim korakom kod pokretanja novih pothvata ili

proširenja postojećeg. Postoji više razloga za sastavljanje poslovnog plana. Tri su osnovna

razloga zašto je potrebno sastaviti poslovni plan:

1. proces izrade poslovnog plana – prvobitna ideja vodi objektivnom spoznavanju

poslovnog projekta

2. poslovni plan kao rezultat planiranja – pomaže u vođenju posla

3. poslovni plan kao prikaz ideja – najuvjerljiviji materijal za edukaciju

(Osmanagić Bedenik , 2002.god.)

Poslovni plan je od iznimne važnosti za poduzetnika jer pomaže izraditi ideju, a

ujedno provjerava izvedivost i isplativost ideje. Mora biti temeljen na nekoliko načela: čitljiv i

razumljiv, orijentiran prema tržištu, a ne prema tehnologiji rada ili kapacitetu poduzetnika,

sadržavati procjenu utjecaja konkurencije i imati uvjerljivu razvojnu viziju.

http://www.cabar.hr/wp-content/uploads/2011/11/POSLOVNI-PLAN-

PODUZETNIKA-hrv.pdf (30.08.2017.)

U različitim primjercima izrade plana, mogu se naći planovi različitih veličina i

redoslijeda poglavlja. No, bez obzira na to, dobro napravljen plan mora sadržavati bitne

elemente plana jer su oni osnova za bilo koji pothvat u poduzetništvu. Nekako je nepisano

pravilo kod izrade poslovnog plana i kojeg se poduzetnici pridržavaju da sam sadržaj plana

mora biti u skladu s onim kako je definirano od strane Hrvatske banke za obnovu i razvitak.

https://www.hbor.hr/poslovni-plan/ (30.08.2017.god.)

Elementi koje poslovni plan treba sadržavati su:

29

Podaci o poduzetniku

Poduzetnička ideja

Opis proizvoda i načina proizvodnje

Struktura ulaganja i izvor financiranja

Tržišna opravdanost

Ekonomska opravdanost

Podaci o poduzetniku

Podaci o poduzetniku su prva dio plana u kojem je potrebno objasniti s čime se

poduzetnik bavi, vlasničku strukturu, navesti podatke iz zadnjih financijskih izvješća, te

glavne suradnike ukoliko ih ima.

Poduzetnička ideja

Poduzetnička ideja predstavlja ono s čime je poduzetnik zastupljen na tržištu.

Potrebno je kratko opisati novi proizvod ili modifikacije, patent i sl.

Opis proizvoda i načina proizvodnje

U opis proizvoda i načinu proizvodnje daje se detaljan prikaz proizvoda i prilažu se

fotografije. Također, bitno je spomenuti čemu služi, tijek i trajanje proizvodnog procesa po

fazama i specifikacija materijala.

Struktura ulaganja i izvor informacija

U ovom dijelu izrade plana potrebno je opisati ukupna ulaganja u proizvodnju

proizvoda i objasniti način financiranja.

30

Tržišna opravdanost

Moramo naglasiti da su rijetki slučajevi gdje su uspješni poslovi nastali isključivo

kao rezultat izvrsne ideje. Pronalazak ideje je ipak samo prvi korak te je potrebno graditi

uspješan posao. Potrebno je definirati potencijalne kupce, konkurenciju, dobavljače,

distribuciju i promovirati proizvod na ciljanom tržištu.

Ekonomska opravdanost

Ekonomska opravdanost nam pokazuje isplativost ideje i njezinu provedbu. Za

kvalitetnu bismo kvalitetno analizirali ekonomsku opravdanost potrebo je sagledati

Realne cijene po kojima se proizvod može plasirati na tržiše

Troškove proizvodnje proizvoda

http://www.poslovni.hr/media/article_upload/files/58/586be42606465b222cb8fb8c6

7b1becf.pdf (01.09.2017.)

Svrha izrade poslovnog plana je postaviti realan okvir očekivanih prihoda i rashoda radi

dosljednog praćenja strategije i koordinacije poslovnih aktivnosti te optimalnog korištenja

raspoloživih resursa.

31

32

LITERATURA

KNJIGE

1. Marin Buble; Osnove menadžmenta, Sinergija nakladništvo d.o.o, Zagreb, 2006. godine

2. Nidžara Osmanagić Bedenik; Operativno planiranje, Školska knjiga, Zagreb, 2002.

godine

3. Marčelo Dujanić; Osnove menadžmenta; Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2007. godine

4. Đuro Horvat; Marinko Kovačić; Menadžment u malom poduzetništvu, Cera Prom d.o.o,

Zagreb, 2004.godine

5. Pere Sikavica; Fikreta Bahtijarević-Šiber; Nina Pološki Vokić; Temelji menadžmenta,

Školska knjiga , Zagreb, 2008. godine

INTERNET

1. https://hrcak.srce.hr/66262

2. http://www.poslovni.hr/leksikon/kontingencijski-planovi-704

3. http://www.cabar.hr/wp-content/uploads/2011/11/POSLOVNI-PLAN-

PODUZETNIKA-hrv.pdf

4. https://www.hbor.hr/poslovni-plan

5. http://www.poslovni.hr/media/article_upload/files/58/586be42606465b222cb8fb

8c67b1becf.pdf

33

POPIS SLIKA

Redni broj Naslov slike Stranica

Slika 1. Funkcije menadžmenta 3

Slika 2. Planiranje kao temelj

organiziranja, MLJP-a, vođenja i

kontroliranja

6

Slika 3. Pet osnovnih koraka u procesu

planiranja

8

Slika 4. Razine planiranja 10

Slika 5. Vrijeme utrošeno u planiranje s

obzirom na hijerarhijsku razinu

15

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

Tablica 1. Ključne komponente misije 21

Tablica 2. Razlikovne karakteristike

strategijskih, taktičkih i operativnih

planova

24

Tablica 3. Tipovi planova razvijeni na

različitim hijerarhijskim nivoima

25