Ukapljeni prirodni plin ( Liquefied Natural Gas ) predstavlja čisti oblik energije koji može osigurati sadašnji nivo industrijske proizvodnje i potrošnje energije, te značajno smanjiti zagađenje koje uzrokuje upotreba drugih fosilnih goriva poput sirove nafte i ugljena. Potreba za smanjenjem negativnog utjecaja na okolinu postalo je glavni razlog  povećane  potrošnje  prirodnog plina. Zbog velike zemljopisne udaljenosti između područja proizvodnje i potrošnje pojavila se potreba za transportom velikih količina prirodnog plina. Prijevoz prirodnog plina od samih je početaka predstavljao zbog svojih specifičnosti, kako ekonomski tako i tehnički problem ove industrije. Transport prirodnog plina cjevovodima predstavlja prevelik trošak, a ponegdje zbog zemljopisnih te političkih uvjeta nije ni izvediv. Prijevoz prirodnog plina morem, iako prepoznat kao jedan od ekonomski najefikasnijih, nije pratio potražnju za prirodnim plinom.  Zbog vrlo zahtjevnih karakteristika skladištenja  (vrlo niska temperatura i zapaljivost) te prijevoza plina brodovima tehnologija koja je bila dostupna sredinom 20. stoljeća nije pružala veće mogućnosti za razvoj transporta morem.

Prvi prijevoz ukapljenog prirodnog plina morem obavljen je 1959. godine iz Sjedinjenih Američkih Država prema Velikoj Britaniji teretnim brodom prerađenim posebno za prijevoz plina nazvanim Methane Pioneer kapaciteta 5000m³.

Iako po svojim karakteristikama kao vrlo zapaljiv i opasan plin, reputaciju  jednog  od  najsigurnijih  tereta može zahvaliti prvenstveno sigurnosnim te konstrukcijskim rješenjima rukovanja teretom koja su od samih početaka korištena u ovoj grani  industrije. Na brodovima za prijevoz ukapljenog prirodnog plina ( LNG brodovi )konstrukcijska rješenja se očituju u različitim načinima konstrukcije brodskih tankova što ima za posljedicu drukčiji pristup pri rukovanju teretom. Sigurnosna rješenja koja se primjenjuju pri rukovanju teretom su u velikoj većini ista, a cilj im je spriječiti curenje plina u atmosferu, protupožarna zaštita, zaštita ljudskih života te broda i terminala za prekrcaj ukapljenog  prirodnog plina.

Najvažnije fizičko svojstvo ukapljenog prirodnog plina je temperatura ključanja pri atmosferskom pritisku od 1 bar ili 101,3kPa. Važna fizička svojstva su kritična temperatura i pritisak, te relativna gustoća tekućine i pare ukapljenog prirodnog plina pri atmosferskom pritisku.

Prirodni ili zemni plin je plin bez boje, mirisa, nekorozivan i neotrovan. Prirodni plin  je smjesa nekoliko plinova, a njegov najveći i najvažniji sastojak je metan koji čini oko 90 % prirodnog plina što nije uvijek pravilo. Naime postotak metana varira od 70% pa do 99,5% što sve ovisi o načinu ukapljivanja odnosno o mjestu proizvodnje. U sastavu zemnog plina nalaze se još : etan, propan, butan te azot.