Ucenje stranog jezika

Učenje stranog jezika

KOLEGIJ: Učenje stranog jezikaPROFESOR: Damir Horga

TEORIJE UČENJA STRANOG JEZIKA

- termin „teorija“ – 3 značenja/pogleda:1. u obrazovanju - sistematsko razmišljanje, tj. pogled na određeno područje

organizirano u jedan koherentni sustav2. pod teorijom se podrazumjevaju različite škole i razl. metode

pr. audiovizualna metoda učenja ima svoju teoriju – tada govorimo o školi3. teorija se strogo definira; postavljaju se hipoteze koje se moraju dokazivati

- svaka dobra teorija treba:1. biti korisna i primjenjiva2. biti eksplicitna, jasna (postavke teorije trebaju biti očigledne3. biti konzistentna i koherentna, tj. treba biti dosljedna (postavke unutar same teorije ne

smiju biti u kontradikciji)4. treba biti provjerljiva (empirijska istraživanja, eksperimenti)

- elementi nastave stranog jezika- učenik- metode podučavanja (radi kvalitete)- faktori koji djeluju na promjenu pogleda na učenje i osobine učenika

IKor 1


OSOBINE UČENIKA (čovjeka koji uči strani jezik)

- kompletnost, individualnost- 3 kategorije – 1. sposobnost, dispozicije (što možemo, daju nam mogućnost da obavljamo neke radnje)2. navike, vještine, znanja (što umijemo, što smo naučili)3. interesi, sklonosti, stavovi, motivacija (što želimo, što hoćemo)

1. SPOSOBNOSTI- različito smo sposobni za razl. aktivnosti (isti uvjeti, ista motivacija, ali rezultat je

drugačiji)- razlike ne moraju biti diskriminativne- pitanje strukture, geneze (prirođeno ili razvijano) STRUKTURA – do poč. 20.st. maglovito opisivana; poč. 20.st. – ideje, pogledi na

naše sposobnosti prema kojima se na njih gleda kao na strukturu koja je sastavljena od razl. faktora, istraživanja u podr. inteligencije, kognitivnih sposobnosti; faktori nišeg reda = hijerarhijska struktura od općeg/generalnog fakt. do grupnih faktora pa do faktora unutar samih grupa

- faktorske metode u statistici (struktura, međ.odnos)

sl.1

faktori složenih intelektualnih funkcija –(W) rječitost (sposobnost vladanja riječima)

verbalni faktor (razumijevanje)(N) numerički(M) mnemički (memorija)

brzine (koliko brzo se mentalne operacije obavljaju, kako brzo reagiramo)

psihomotoričke sposobnosti –ručna spremnost (baratanje rukama) i spretnost prstiju = MOT.SP.vizualizacija (zamišljanje)vještina obje ruke

perceptivne sposobnosti – (za osjetilne modalitete)

IKor 2


diferencijalna osjetljivost (sluh,vid,opip) - minimalna razlika gdje osjetila funkcioniraju spacijalna orijentacija

- faktor spretnosti artikulacije (psihomot. faktor u sklopu podr. govora)- faktor brzine asocijacija- faktori u osobi funkcioniraju kao jedno, mozak je gl. mehanizam, a faktori se

integriraju- uži reaktivni sustavi – faktori istog tipa ili strukture- integrativni procesi – kada mozak integrira različite faktore- generalni faktor – operativno jedinstvo svih faktora u mozgu

- psihologija, statistika- od pol. 20.st. – proučavanje mozga- strani jezik govorimo iz lijeve hemisfere mozga, a materinji iz desne hemisfere geneza sposobnosti – 2 stajališta – pogledi nativizma (urođene sposobnosti) i

empirizma (razvijamo se u interakciji s okolinom)

- virtualne, potencijalne (sposobnosti), moraju postojati okolinski uvjeti koji će omoguciti da se dispozicije, s kojima se rađamo, razviju

- perceptivno-motoričke sposobnosti su više genetski zadane (pretpostavka), osobine ličnosti su više pod utjecajem okoline (stavovi, npr.)

- okolina različito djeluje na različite osobe- sposobnosti = potencijalni i dinamički sustavi za vršenje određenih tipova

aktivnosti, stečene kroz aktivitet na osnovu nasljeđenih dispozicija i utjecaja prirodne i društvene sredine

sl.2

2. VJEŠTINE I ZNANJA- tijekom života mijenjamo naše ponašanje – sazrijevanje organizma, različite

mogućnosti za nova znanja; mijenjaju se pod utjecajem aktivnosti (okolina i vl. potrebe ih određuju)

- mijenjanje funkcija pod utjecajem aktivnosti = samo ako je aktivnost dovoljno česta

- kroz proces učenja mijenjaju se i sposobnosti pojedinca- mijenjaju se stavovi i interesi- rezultat procesa = stjecanje novog iskustva; ovisi o našim dispozicijama, pr.

sposobnostima, metodama učenja- 3 uvjeta za stjecanje vještina – potreba (motiviranost) za novim oblikom

aktivnosti; „učenik“ mora znati cilj aktivnosti i način njenog ostvarenja, način

IKor 3


nakoji se usvajaju znanja i vještine; „učenik“ mora biti izložen situaciji koja će ga potaknuti na tu aktivnost (karakter)

- terminološka/konceptualna razlika1) vještine – psihomotoričke, senzoričke osobine koje mijenjamo kroz učenje;

učenjem su preslikane – redovito se ponavljaju u aktivnosti zbog koje smo ih razvijali, proces učenja uči ono što će kasnije biti korišteno, to je tranzitni proces, veća razina/stupanj

2) znanja – upotrijebit ćemo ga šire, usvojena znanja će biti korištena u različitim područjima

cilj usvajanja vještina – karakteristike procesa – o pretpostavlja odbacivanje akt. koje su za cilj te aktivnosti beskorisne ili štetne

(efikasnija organizacija pokreta – motorički = pr. naše t i englesko the – organiziramo novu strukturu pokreta (primjer vidljiv na sonogramu))

o bolje korištenje senzoričkih podataka – kada nešto usavršimo, možemo uz to u isto vrijeme obavljati još neku aktivnost; početak razgovora na nekom stranom jeziku – pračenje gramatike i sadržaja, nastaje umor od pračenja kanala i dolazi do „zaboravljanja“ gramatike, artikulacije, ostaje sadržaj

o stvaranje boljih veza unutar CNS-a, boljih veza između mozga i receptora, bolja veza između CNS-a i efektora (izvršna razina) – otvaraju se novi, bolji živčani putovi, sinapse koje lako propuštaju određene živčane impulse i one koje koče ono što je beskorisno; živčani sustav funkcionira bolje zbog boljih veza periferija-mozak i obrnuto; stvaraju se neuralni lanci koji su struktura određenog pokreta, aktivacija pojedinih neurona ima finu vremensku organizaciju

- aktivacija određenih struktura na svakoj razini

sl.3

o efikasno funkcioniranje – u provm času aktiviramo element, ali ga i deaktiviramo u pravom trenutku, nakon što ga upotrijebimo i iskoristimo u artikulaciji

o regulacija osjetilne/senzoričke aktivnosti – sve manje je potrebna vanjska kontrola, sve više se možemo oslanjati na proprioceptivne osjete

IKor 4


- promjene u unutarnjim organima- povećava se mobilizacija radnih sinergija kroz proces učenja- ubrzava se vraćanje na normalu nakon neke pojačane aktivnosti- učenje doprinosi da kvalitetnije radimo, ali i da kvantitativni učinak bude bolji,

efikasnije trošenje energije

karakteristike usvajanja znanja – usvajanje simboličke građe (simboli, znakovi), usvajanje novih modela intelektualnih operacija (kako nmnožiti, dijeliti), usvajanje zakonitosti karakterističnih za određena područja (verbalne akt. – usvajanje jezika; numeričke aktivnosti; usvajanje grafičkih sustava)

- važno je na koji način povezujemo znanja iz različitih područja (učenje s razumijevanjem)

sl.4

- nema bitnih razlika između znanja i vještina- moraju se integrirati u nove strukture- slična fiziološka podloga, na neurološkoj razini – efikasnije funkcioniranje CNS-a

3. INTERESI/MOTIVACIJA- faktor koji nas pokreće na određenu aktivnost- potreba za aktivnošću je potaknuta određenim stanjem neravnoteže – stanje

organizma i ono što se nudi- vidi se u stanju biotičkih (bioloških motiva = što ih je više, stanje

neravnoteže je veće)- drugi motivi su nešto skriveniji – društveni, socijalni – želimo doseći neke

vrijednosti u društvu

postoje različite teorije =a) teorija poticaja – postoji unutarnja neravnoteža koja potiče

organizam na aktivnost – biološki motivi – glad žeđ; senzorička slad, deprivacija od senzoričkih poticaja

b) teorija pobuda – izvana smo potaknuti na određenu akrivnost, instrumentalni motivi – osobe se pokušava instrumentalizirati (potiče se na akt. koja je poželjna za poticatelja) – reklame kojima nas bombardiraju; prelaženje vanjskih potreba u unutarnje (droga)

IKor 5


sl.5

= odnos poticaja, pobuda i aktivnosti nije linearan= poticaji, pobude rastu – pojačava se aktivnost, ali u jednom trenutku poticaj i dalje raste dok aktivnost opada= optimalan odnos poticaja, pobuda i aktivnosti je u organizmu određen periodama karakterističnim za određenu aktivnost

sl.6

- aktivnost se utiskuje u oblike ponašanja osobe- treba dati vanjski poticaj u optimalnom periodu i on će izazvati aktivnost,

čak ako i sam nije optimalan- većina motiva se može osvijestiti- naš odnos prema motivima je reguliran vanjskim - društvenim pravilima- unutarnji/podsvjesni motivi – Freud, smatrao da je čitava naša aktivnost

određena njima = seksualnim motivima, koji su regulirani socijalnim okvirima, potisnuti njima; mogu izaći na površinu kad socijalne okolnosti olabave – snovi (svijest uključena)

- hijerarhija motiva - od osnovnih bioloških do onih određenih društvenim okvirima

sl. 7

1) biološki – motivi proživljavanja (glad, žeđ)- motiv sigurnosti, zaštičenosti

2) emocionalni – reguliraju naše ponašanje- primamo i dajemo (npr. ljubav), bilo u emocionalnom ili materijalnom

smislu3) socijalni – motiv da uspijemo u onim aktivnostima koje se u društvu vrednuju

IKor 6


- motiv samopoštovanja, najviši stupanje je motiv samoaktiualizacije (ono što smo ostvarili)- kada smo ostvarili potpun sklad između potreba i onoga što smo

ostvarili (nesvjesni smo okoline, pomireni sami sa sobom – trans u primitivnim kulturama)

motivacija se može poticati na različite načine - u različitim sferama našeg djelovanja i života treže se više razine u

djelovanju- pohvale/ukori – poticaj za povišenje stupnja motivacije; pohvale su bolja

motivacija jer se njima zadovoljava potreba za afirmacijom; ukori/kazne – lošije jer se osoba koju se kažnjava nalazi između dva negativna izbora = učenje je jedna neg. komponenta, a druga neg. aktivnost je sama kazna – dolazi do neadekvatnog ponašanja, mogu se vezati uz određenu osobu koja bi inače trebala biti poticaj za motivaciju (nastavnik, učitelj – transfer neg. stava), suprotna je od želje za afirmacijom- razina težnje za aktivnošću raste s uspješnoću aktivnosti- motivacije su razrješenje konfliktnih situacija- svaka aktivnost postavlja određene probleme, poteškoće koje moramo

savladati- motivisu kompleksni- konfliktna situacija zahtijeva razrješenje, ako to ne uspijemo može doći do

poteškoća – nesocijalnih vrsta ponašanja - I. agresivno ponašanje

II. regresija (ponašanje nižeg stupnja razvoja)III. fiksacija (fiksiramo se na problem, uporno ga na isti način

želimo riješiti, ustrajemo na neuspješnoj aktivnosti)IV. rezignacija (odustajanje

način povećanja motivacije = razvijanje taktičarske situacije – vjerojatnosd da ćemo u nekoj aktivnosti biti uspješni

suradnja – u nastavničkom smislu – dati učenicima šansu da kažu što žele - poveća se motivacijaako se uvjeti suradnje ostvare

IKor 7


STRANI I MATERINSKI JEZIK

L1 – materinski jezik, prvi usvojen, bolje se njime vlada nego L2, rano usvajanje u prirodnim uvjetima

- rodni/izvorni jezik, onaj tko vlada – izvorni govornik tog jezika = materinski jezik

- primarni (redoslijed usvajanja, vladanje govorništvom)

L2 – strani jezik- sekundarni jezik

- jezik šire ili uže komunikacije, razlika između standardnog i regionalnih idioma, nacionalni jezici – odr. nac. zajednica (većinski – službeni jezik cijele zajednice; nac. jezici – jezici nac. manjina)

- služben/neslužben-privatan- moderni ili klasični jezici (edukacijski proces, a ne prirodnim putem)- strani jezik = subjektivno (L1, L2); objektivno (u društvu prihvaćen kao

strani ili ne- npr. francuski jezik u Kanadi – nije strani, nego ravnopravan engleskom

jeziku; subjektivno – po statusu pojedinog govornika

- procjena važnosti jezika – dva kriterija – način usvajanja jezika, stupanj vladanja jezikom (mogu se ispreplesti

- način usvajanja jezika- stupanj vladanja jezikom – ne moramo prizivati znanja o strukturi jezika –

perfektno/potpuno vladamo, kao izvorni govornici- L2 pretpostavlja da smo usvojili L1

- razlika je jasna u kompaktnim jezičnim zajednicama, ali u multilingualnim sredinama se granice L1 i L2 gube – ta dva pojma se isprepliču

- pojam 1. i 2. jezika – vezan uz pojam bilingvizam bilingvizam – ranije definiran kao jednako vladanje jezikom (stupanj)

- npr. djeca s jednim roditeljem govore jednim jezikom, a s drugim drugim jezikom – bilingvali

- tijekom vremena = svako poznavanje/vladanje stranim jezikom, bez obzira na stupanj, čak i razl. dijalektima materinjskog jezika

ekvilingvizam – u bilingvizmu ravnopravno vladamo sa oba jezika – balansirani bilingvali

- teško ga je postići, pogotovo ako se promatraju razl. vještine (govorenje, čitanje, pisanje)

- strani jezik je stariji termin / prvi i drugi jezik je noviji termin – često se koriste kao sinonimi, a ponekad se radi i razlika

- SAD =TESL – L2 = teaching English as second languageTEFL – SJ = teaching English as foreign language

IKor 8


- jezik integracije (drugi jezik) – da se doseljenici iztegriraju u am. društvo, ima podršku jezične zajednice, neformalno učenje u svakodnevnim jezičnim komunikacijama ILI formalno (zemlja od imigranata traži da polaže određene tečajeve njihovog jezika ili barem položiti ispit vladanja tim jezikom)

- strani jezik – uči se da bi se moglo otputovati u tu zemlju, komunikacija sa govornicima tog jezika bez obzira gdje se ona odvijala- način usvajanja – jezična sredina je daleko, učenje je formalno – tečajevi,

škole, instrukcije- svjesno želimo usvojiti taj jezik

- drugi jezik – s obzirom na prisustvo referentne lingvističke i kulturološke grupe, s obzirom na to da li se jezik uči u zemlji gdje se govori ili drugdje

pr.

prisutna referentna ling. i kult. zajednica

odsutna ref. ling. i kult. zajednica

u zemlji L2 učenje engleskog jezika u Kanadi

učenje engleskog jezika u Indiji/Zambiji/Nigeriji

izvan zemlje L2 Kinezi u Americi u Kineskoj četvrti

učenje engleskog jezika u Hrvatskoj

poučavanje – prirodno usvajanje bez tumačenja strukture, usvajanje vještina vladanja tim jezikom; usvajanje u formalnim uvjetima = učenje jezika

- i jedno i drugo je učenje – prirodno/organsko i formalno; učenje pokriva i usvajanje jezika (učenje razmišljanja, socijalnih načina ponašanja, mentalno/kognitivno ponašanje, osobine ličnosti)

- FORMALNO; NEFORMALNO UČENJE – organiziran sustav poučavanja; biološko sazrijevanje

- prirodno usvajanje – nama programa/sustava poučavanja- neformalno učenje – podrazumijeva završetak određenog procesa; prirodna

razina- poučavanje / formalno učenje – pravila koja ovise o razl. uvjetima; pitanje

potreba učenika; metodologija učenja- u tom teorijskom području stvaraju se novi koncepti i pristupi- pitanje na koji se način ti teorijski pristupi mogu primjeniti u nastavi- pod teorijom se smatra sustav mišljenja, koherentni sustav stavova i takav

pogled je karakterističan za one znanosti koje nisu zasnovane na strogim metodološkim kvantitativnim postupcima, ali ipak čine jedan sustav stavova

- drugi pojam teorije je u smislu da pokriva određenu školu ili metode- takve teorije su čvršće jer se zasnivaju na određenim pretpostavkama, na

osnovu kojih se mogu izrađivati modeli, imaju dobro definirane koncepte- treći okvir definiranja teorije su one teorije koje su strogo definirane –

prirodne znanosti, hipoteze se dokazuju metodološki strogo određenim postupcima, koji su kvantitativno provjerljivi

IKor 9


- teorijski pristup se može provjeravati na taj način koliko je npr. znanje stranog jezika unaprijeđeno

- teorijski pristup učenja stranog jezika – korisna i primjenjiva metoda- teorija treba biti eksplicitna, jasna, očigledna, to uključuje i svjesno

prihvaćanje teorijskih postupaka- treći zahtjev je da bude koherentna, konzistentna – dosljedna, tj. da pojedini

stavovi te teorije nisu u kontradikciji- najčešće se to provjerava tako da se ti teorijski stavovi provjeravaju- mora postojati red u postupcima- koherentnost teorije provjerava se na različitim jezicima, dobnim

skupinama, itd.- četvrti zadatak je da bude razumljiva, tj. jasna- peti – da bude provjerljiva- teorija bi trebala uključivati svojstvo anticipacije – mora pretpostaviti kako

će se nešto odvijati ako se promjene ti principi (npr. hoće li doći do generalnog poboljšanja učenja, itd.)

- odnos lingvistike i nastave stranog jezika sa ovim elementom učenja, koji je prije svega podnožje psihologije i pedagogije – ti se odnosi pokušavaju prikazati različitim modelima

Campbell, 1980.

sl.8

- lingvist koji se bavi strukturom jezika – teoretičak- primjenjeni lingvist je medijator koji će teoriji lingvistike izmijeniti stavove

da bi bili primjenjivi u teoriji stranog jezika za samog praktičara, tj. nastavnika

sl.9

- pretpostavka je da sve te teorijske znanosti imaju što reći o nastavi stranog jezika, tj. da mogu na nju imati utjecaj

IKor 10


Spolsky, 1978.

sl.10

- OL – opća lingvistika – teorija jezika; opis jezika – iz opisa se može doći do strukture, tj. deskripcije opisa

- teorija jezika vodi do teorije učenja koja se povezuje sa teorijom uporabe jezika i iz toga svega proizlazi pedagogija nastave i jezika, odn. L2

- teorija učenja jezika se u ovoj strukturi (modelu) povezuje s lingvistikom što je problem, jer lingvistika može biti i znanost za sebe, dakle ne mora tako biti

Ingram, 1975.

sl.11

- fundamentalne znanosti – lingvistika, psihološka lingvistika, sociološka lingvistika, psihologija, sociologija – iz toga proizlazi uvid, opći pogled na ovaj dio svijeta koji se odnosi na nastavu stranog jezika – iz toga se razvija metodologija koja bi uključivala metode, sylabus (jez. materijal na temelju kojega se uči), teme – iz toga proizlaze nastavni projekti – onda se traži potvrda u praksi – nastavnik u razredu sve to primjenjuje

IKor 11


MacKey, 1970.

sl.12

- društvo bira vlast koja određuje obrazovnu politiku iz koje proizlazi jezična politika (prema stavovima, jeziku manjina) – na osnovi koje se stvara program (za svaki stupanj, jezik, itd.) – taj program mora u sebi uključivati nastavnika koji se veže uz metodu učenja (M)

- dalje su tu i instrukcije (I), upute što učenik tom nastavom mora dobiti, koja znanja mora steći

- sociolingvistički ili kulturološki utjecaj kao konačni element (npr. na FF je povećano zanimanje za ruski jer su shvatili da su se probudili susjedski odnosi što utječe na obrazovnu politiku

- „M, N, I“ su varijable koje se odnose na nastavu, a „S, U“ su varijable samog učenja, proces učenja je određen tim varijablama

Stevens, 1976/77.

- politika definira ciljeve, administracija i organizacije definiraju način na koji će se to ostvariti – profesionalne discipline razmišljaju u samoj teoriji i ostvarivanju ciljeva – izbor učenja i nastave – što uključuje principe = pedagogiju i metodiku – sylabus te konstrukciju (izradu) nastavnih materijala – tu su ograničenja rezultata učenja i poučavanja – konačno to ide do učenika koji je rezultat čitavog procesa, a L je onda i trening nastavnika koji je prisutan

- br. 1,2,3 – elementi koji iniciraju učenje- 4 do 9 – primjena

IKor 12


- 10, 11, 12 – rezultati- ovaj model ide od poticaja koji uključuje ciljeve, njihovo ostvarivanje u

primjeni te rezultata čitavog procesa

sl.13

Stern, 1982.

sl.14

L1/R1 – temeljna razina (T) – teorijaL2/R2 – međurazina (M)L3/R3 – praksa (P)

I. uključuje povijest nastave jezika općenito; zatim lingvistiku, sociologiju, soc.lingvistiku, antropologiju, psihologiju, psih.lingvistiku, teoriju obrazovanja

II. između temelja i prakse – lingvistika obrazovanja; uključuje učenje (učenik), jezik (ono što se uči), poučavanje (nastavnik)

III. uključuje metodologije – trebali bi biti sadržani principi, procedure, materijali; ocjena procesa – mora postojati organizacija koja uključuje planiranje i administraciju (PL i A), što je potrebno osnovnom obrazovanju, visokom obrazovanju, obrazovanju nastavnika, neformalnom obrazovanju...

IKor 13


- sve ove metode skupe karakteristike osobina učenika, nastavnika, kontekst (obrazovni, lingvistički, povijesni)

IKor 14


UČENJE I MEMORIJA

- učenje je jedan adaptivni proces- povjek je sposoban prilagođavati se novim okolnostima – učenje nam

pomaže u tome- nove okolnosti nam daju nove informacije i zbog njih se možemo

prilagoditi- učenje = usvajanje znanja- uz učenje su usko povezani memorija i pamćenje (pohranjivanje znanja i

mogućnosti korištenja)- glavna karakteristika – učimo ono što možemo pretpostaviti da će se

dogoditi, možebitnost- u različitim uvjetima dolazi se do različitih rezultata; u mnogo slučajeva

nismo sigurni, učimo ono što će se vjerojatno dogoditi; učenje nam dopušta anticipiramo

- nekoliko zakona učenja –

1. ZAKON EFEKTA – radnja koja do željenog cilja će se vjerojatno ponoviti ako se nađemo u jednostavnim okolnostima; klasično komuniciranje do refleksa (klasično uvjetovanog)- instrumentalno učenje/operativno komuniciranje- kad dajemo neki izvanjski motiv koji nas potiče na određenu aktivnost- važno je da se uspostavi veza između rezultata i same aktivnosti- ignorira se uzročno-posljedična veza između rezultata i uzroka- zanemaruje se informacijski efekt te veze

2. ZAKON UZROČNIH VEZA – da bi organizam naučio vezu akcije i rezultata mora postojati uzročno-posljedična veza- ponavljat ćemo radnje koje imaju uzročni odnos s rezultatom, a izbjegavat

ćemo radnje koje imaju neželjeni odnos – ne dovode do rezultata

3. ZAKON INFORMACIJSKE POVRATNE SPREGE- rezultat nekog događaja nam služi kao obavijest o tom događaju- veze mogu biti stvarne i pretpostavljene (praznovjerje)- naučena bespomoćnost – povezivanje reakcija s odr. uvjetima

- proces učenja nije jednak na svim stupnjevima razvoja- Piaget je to podijelio na 5 stadija –

a) stadij senzo-motoričkog učenja- povezuju se senzorika i motorika

IKor 15


- od rođenja do 18 mjeseci gdje se stvaraju odr. koncepti u svojoj svijesti u svom svijetu

- pristup vanjskom svijetu je preko senzorike, ali i motorike

sl.15

- stvara se čvrsta veza između senzorike i motorike

b) stadij predoperativnog mišljenja- između 2. i 7. godine- razvija se jezik- mogu se aktivirati mentalne sheme, senzoričko-motorički odnosi bez

izvođenja- moguć je mentalni eksperiment – dijete se može odvojiti od realnog svijeta

i pretpostaviti događaje – ograničeni su na stvarne radnje vezane uz sadašnjost

- faza egocentričnosti – dijete se može zatvoriti u svoj svijet i isključiti okolinu; dijete tu govori zbog sebe a ne okoline

c) stadij operacionalnog mišljenja- od 7. do 11. godine- možemo izvoditi zaključke, manipulirati idejama- još uvijek faza egocentričnosti- razvijaju se pojmovi reverzibilnosti i kompenzacije

d) stadij formalnog mišljenja- mogućnost implikacija, apstrakcije, propozicijska logika, mentalno

testiranje hipoteza- od 11. do 15. godine

e) stadij mišljenja odraslog čovjeka- isto kao i prethodni stadiji, ali puno je veći kapacitet učenja

- te faze su važne i zbog učenja stranog jezika jer se i s obzirom na fazu mijenja i metoda učenja; i među djecom i među odraslima može se vidjeti razlika u mišljenjima

- memorija – pohranjivanje podataka i mogućnost prizivanja istih i upotrebe- 3 vrste memorije –

1) SENZORIČKA MEMORIJA- sensory information storage – SIS

IKor 16


- vrlo kratka; teško ju možemo uhvatiti, ali ako se dodirnemo i odmaknemo prste imamo osjećaj da taj dodir još uvijek traje

- omogućava nam da gledamo film (15 – 24 sličice)- ipak mora biti dovoljno duga jer nije samo bilježenje osjeta, nego ih mora i

obraditi- već se tu odvajaju određena obilježja signala- odbacujemo što je suvišno

2) KRATKOROČNA (KRATKOTRAJNA) MEMORIJA- taj se signal dodatno obrađuje i tu prepoznajemo određeni obrazac- memorija od 10tak sekundi

3) DUGOROČNA (DUGOTRAJNA) MEMORIJA- od nekoliko minuta do čitavog života

- postoji teorija da je memorija neograničena i da nije pitanje je li nešto u našoj memoriji, nego možemo li do toga doći

- gubljenjem neurona sigurno se gube neke informacije- važan element je mogućnost korištenja pohranjenih podataka

Kako memorija funkcionira?- signal se obrađuje u prvih 6 sekundi (pretpostavka)- nakon toga se pohranjuje u dugoročnu memoriju- na neki način, signali u kratkoročnoj memoriji se brišu, zaboravljaju- NAČINI BRISANJA =

- proces interferencije – novi signali interferiraju s postojećim; pretpostavka je da tu može uči 7 elemenata ( 2)

- vrijeme – element koji je ušao u memoriju je ostavio neki trag; ima svoje vrijeme zadržavanja i raspadanja i na taj način oslobađa prostor novim elementima

- senzorička i kratkoročna memorija su zapravo stepenice da signal uđe u dugoročnu memoriju

IKor 17


POVIJEST RAZVOJA METODA NASTAVE STRANOG JEZIKA

- kraj 19.st. – klasični jezici su se učili, te metode su bile primijenjene na učenje živih jezika (čitanje, pisanje, a najmanje govorenje)- izolirani jezični elementi se uče (izolirane riječi – vokabular u rječničkom

smislu poznavanja riječi)- struktura jezika – gramatičke paradigme- gl. način usvajanja – prevođenje

- živi jezici se uče u uskom krugu ljudi, u bogatim obiteljima od ranog djetinjstva (guvernante kao izvorni govornici stranog jezika)

- razvoj komunikacije zbog ekonomskih odnosa koji se bitno mijenjaju – širi se krug ljudi koji komuniciraju

- pokazuju se nedostaci- knjiđko poznavanje jezika je neupotrebljivo- kritički osvrt –

1. nemogućnost komunikacije na str. jeziku2. mogu čitati, ali ne mogu govorno komunicirati3. metodologija nastave – stari način učenja stavlja materinji jezik kao posrednik, ulazi

se u strani jezik preko pisma, čvrsto su povezani strani i materinji jezik; značenje se uspostavlja prevođenjem

4. riječi su u središtu nastave kao izolirani element, a ne njihova kontekstualizirana upotreba

- direktne metode – pokušava se izvjeći posredništvo mat. jezika u nastavi str. jezika

začetnik Francois Gouine – „Vrijednost učenja i poučavanja jezika“; treba ponoviti proces koji dijete prolazi u učenju mat. jezika; otišao je u Njemačku učiti jezik, nije puno postigao u 2 godine; promijenio je metodologiju zbog svog nećaka, koji je u te iste 2 godine naučio francuski jezik- odbacio je gramatičko-prijevodne metode, smatrao je da se taj proces

može ostvariti kroz aktivnost- percepcija je pasivna, zahtijeva aktivnu reakciju da bi bila aktivna –

razvijanje duhovnih očiju, usvajaju se značenja- usvajanje glagola = u gramatičkom smislu im se treba posvetiti

pozornost- djeca barataju rečenicama u komunikaciji, nisu izolirane riječi važne- to je tako jer se komunikacija odvija u stvarnim uvjetima- riječi su apstraktne, imaju pot. razl. značenja, tek u rečenici dobivaju

odr. značenje i smisao- veća važnost se pridaje oralnom usvajanju jezika, tek se kasnije prelazi

na pisanje; važno je slušanje- jezik se može gledati kao razl. registre – objektivni, subjektivni

(emocionalni), figurativni (prenes.znač.)- treba krenuti tim redom u usvajanju stranog jezika- = lingvističke serije = - slaže rečenice koje se vežu uz određenu temu

IKor 18


- smatra da gramatiku treba učiti, treba krenuti od glagola, treba biti vezano uz rečenicu/kontekstualiziranu upotrebu jezičnih elemenata

- udžbenik učenja stranog jezika = 50-60 poglavlja, 50-80 razl. tema, naučilo bi se oko 4000 riječi; čitav proces usvajanja traje 800 sati, na satu bi se obradilo %/& tema; dnevno 2.5 h – 1 god. za učenje, 5 h – 6 mjeseci za usvajanje stranog jezika

- nastavni sat = uvod (mat. jezik, objašnjenje o čemu će se govoriti) objašnjavanje (nastavnik objašnjava smisao bez prijevoda, objašnjava se

kroz radnju, vizualno-mat. sredstvo – slike, predmeti) raščlanjivanje (analiza rečenica, uvođenje gramatike od glagola kao

najvažnijeg dijela, tek onda se prelazi na pisanje)

- uveo je oralni pristup, govor je važniji od pisma, pokušaj da se izbjegne mat. jezik nije do kraja uspio ostvariti (npr. uvod, kasnije – vježbe prijevoda), aktivnost kao pokušaj da se poveže jez. smisao sa stvarnom kom. situacijom, logične tematske cjeline na kojima se učio str. jezik; istovjetnost usvajanja stranog i mat. jezika)

Wilhelm Vietor (2.pol. 19.st.)- istaknuo je važnost učenja izgovora (fonetike)- fonetika kao posebno podr. u okviru lingvistike

1867. Alexander Bell = „Visible Speech, Sounds and Their Relations“ = da se nađu grafički znakovi koji bi bili prirodna slika izgovora pojedinih glasnika, veza između glasova i njihove artikulacije

1877. Henry Sweet – „Handbook of Phonetics“ = ako učenicima damo novo pismo, neće svoju artikulaciju vezati uz grafiku; preko transkripcije se uđe u izgovor str. jezika, da se izbjegne utjecaj ortografije materinjeg jezika

- fon. međ. društvo izraslo je iz društva nastavnika str. jezika Vietor i Gouine – važnost dobrog vladanja str. jezikom od strane

nastavnika – predstavnici predlingvističke faze polaze od intuitivnih postavki funk. jezika

Henry Sweet- učenje str. jezika se temelji na fonetici i govornom jeziku, dozvoljava

prijevod i tumačenje gramatike- fonetika je za učenje str. jezika kao matematika- treba krenuti od fonetike, usvajanja str. izgovora – izgovora izoliranih

glasnika, fonetsko pismo/transkripcija- na početku učenja str. jezika – aktivni tečaj fonetike, kad učenici usvajaju

str. izgovor i transkripciju- to treba usvajati na sr. kolokvijalnom stilu- prihvaća kontrastilni pristup (uspoređuju se glasnici mat. i str. jezika) –

element lingvističkog pristupa- treba odvojiti učenje literarnog/knj. jezika od kolokvijalnog jezika; prvo

polazi učenje od kol. jezika

IKor 19


- kritizira gramatičku i direktnu metodu, svjestan je interferencija između materinjeg i stranog jezika

- treba krenuti od najfrekventnijeg vokabulara, gramatika se uči induktivno, kroz upotrebu

pet faza – 1) mehanička – faza usvajanja fonetike – induktivno2) gramatika – uči se deduktivno3) idiomatski sloj jezika – uporaba riječi, učenje značenja riječi kroz uporabu, u

kontekstu4) kolokvijalni jezik na početku, kasnije literarni5) arhaični jezik (usvajanje)

Otto Jespersen (poč. 20.st.)- „Kako podučavati strani jezik“, 1904.- pobornik direktne metode, daje joj nekoliko imena – „nova“,

„reformatorska“, „prirodna“, „direktna“, „fonetska“, „intuitivna“, „konverzacijska“, „antigramatička“, „antiprijevodna“, „antiklasična“

- sam predlaže da bude intuitivna metoda jer dijete tako uči svoj jezik- ističe važnost fonetike, u str. jezik treba uči preko fon. uvoda- izgovor – imitiranje fon. izgovora stranog jezika (moto – ponavljaj!)- zastupa fon. transkripciju- fonograf – gramofon- zalaže se za njegovu upotrebu na nastavi stranog jezika, izgovor

izvornih govornika- gram. oblike treba usvajati ovim redom kojim se oni pojavljuju u

materijalima po kojima se uči- ono što je uporaba spojila, ne treba odvajati u samom procesu nastave- mentalnu gramatiku moraju razviti učenici – automatizirati gr. spoznaje- protiv prijevoda – moraju se uspostaviti neposredne asocijacije između

riječi i predmeta- razlika između „error“ (neusvojeno) i „lapsus“ (greške koje rade i

izvorni govornici- pogreške – 1. u formiranju (ERROR) i 2. u uporabi (LAPSUS)

Harold Palmer – 1922. „Principi učenja jezika“- ističe razliku između učenja stranog i materinjeg jezika – djeca

spontano asimiliraju mod jezik jer su usmjereni na slušanje; a kod odraslih je dominacija oba, smeta pri usvajanju izgovora str. jezika

- postoje prirodne sposobnosti po kojima se ljudi razlikuju- postoji razlika u utjecaju i interferenciji mat. jezika na str. jezik – kod

djece je manja nego kod odraslih- načela učenja – razvijati sputane, urođene sposobnosti, stvarati navike

u spontanim uvjetima, govornim kontekstima; dozvoljava meh. uvježbavanje (drill); dozvoljava objašnjavanje pravila funkcioniranja jezika; primarnost govorenja prije pisanja; uporaba fonetske transkripcije; primarnost sluha

- fonetska transkripcija segmentalna – ističe važnost usvajanja intonacije

IKor 20


- rečenice se uče napamet prije izoliranih riječi- jezični elementi se uče ranije (nepravilni oblici)- kolokvijalni jezik se uči- najbolja metoda je ona koja najuspješnije dolazi do željenog cilja

AMERIKA – korak natrag, ne bavi se usvajanjem stranog jezika zbog njegove manje važnosti- 1923 – 27. = projekt koji bi trebao dati stajališta o nastavi str. jezika –

analitička bibliografija nastavnih metoda, htjeli su razviti metode testiranja i mjerenja uspješnosti razl. oblika nastave str. jezika

- pregled metoda do kraja 19.st. – gramatičke, prirodne, psihološke, *metode čitanja koje su sami uveli

- u Americi se koriste sve metode (anketa na njihovim učiteljima)- osnovali su Komitet za proučavanje metoda str. jezika - projekt su nastavili „4 god.“ – učenje modernih str. jezika – izvještaj:

uz stare metode, metode čitanja (u tečaju od 2 god. se može zadovoljiti usvajanjem čitanja str. jezika, princip ograničenog vokabulara, učenje idioma, razumijevanje teksta - *tiho, ekstenzivno i intenzivno čitanje

- * princip da se i u nastavi str. jezika može ciljati prema potrebama učenika – može naučiti str. jezik izvlačeći informacije koje mu trebaju (ekstenzivno čitanje)

- intenzivni pristup – analiza nekog teksta do najsitnijih detalja- u kasnijim metodama se to primjenjuje jer se potrebe učenika stavljaju

u prvi plan, ali ne vlada se savršeno str. jezikom

- projekt nastavljen – „Analitička bibliografija nastave modernih str. jezika“ = 1929-32. i 1932-37.

- u 1. dijelu obrađeno 570 naslova, a u drugom 1275

- ideja da se nađu metode i postupci kojima bi se mjerio rezultat nastave str. jezika

- izvještaj nije riješio pitanja pisanja i govora zbog toga što su tečajevi čitanja dali rezultate, ali i direktne metode, koje su isticale važnost govornog jezika

- gramatika se uči induktivno, čitanju se nešto kasnije pristupa

- isticanje važnosti koristi fonolaboratorija u učenju str. jezika = 40-tak učenika je moglo istovremeno individualno raditi, 30-tak min. dnevno; omogućili su induktivno usvajanje gramatike, ide se efikasnim postupkom – slušanjem se promatra struktura str. jezika, oblici se kompariraju, izvodi se apstrakcija – pravila, koja se onda generaliziraju

- 2. dio projekta – važnost testova za čitanje, traže da budu složeni prema stupnju teškoće, da se gramatika daje u količini koja je potrebna za razumijevanje tih tekstova (induktivno)

- direktne metode se modificiraju – objašnjavanje na materinjem jeziku- težina i važnost na izboru tekstova, složeni prema stupnju složenosti

IKor 21


- bitno je testiranje, mjeri se uspješnost, egzaktnost poj. metoda, mogućnosti učenika da se prognozira rezultat

- pitanje sposobnosti usvajanja str. jezika između djece i odraslih – odrasli su bolji nego djeca

JAPAN, druge zemlje – Amerikanci saživlju njihova stajališta na 10 principa –1) lingvistički simboli čine jezik2) jezik je kod, šifra (sustav znakova i pravila tog koda)3) jezik je kod, a njegova upotreba/realizacija je govor4) učenje govora je identifikacija simbola (odnos između simbola i značenja5) učenje jezika je razvijanje vještina – primarne, sekundarne6) slušanje, imitiranje (primarne)7) čitanje, pisanje, prijevodne vještine (sekundarne)8) izgovor je integralni dio jezika (fonetika)9) gramatika je integralni dio jezika10) ograničeni vokabular je osnova za daljnje širenje učenja str. jezika

- prvih 6 tj. – direktna metoda (oralni pristup) , a nakon toga i pisanje- minimalni rječnik treba razvijati- gramatika = kod; trebaju se razviti gram. vještine (automatizacija), a tek

onda joj se pristupa kao kodu (jeziku), objašnjava se; ali novo gradivo se uvodi kao govorno, ne uz eksplicitno gram. objašnjenje

FRANCUSKA – direktne metode + mat. jezik za objašnjavanje gramatike i ispravljanje pogrešaka učenika- prva 3 mj. – izgovor- prve 2 god. – osnovni vokabular- prijevod radi razumijevanja teksta- gramatika – usvajanje u 2. god. učenja uvježbavanjem (implicitno) +

objašnjavanje (ekspl.)- čitanje – za širenje vokabulara- konverzacija = najprikladniji oblik teksta/materijala za učenje = aktivni

pristup- učenje napamet

NJEMAČKA – dosta razl. pristup, vraća se klasičnom učenju str. jezika, odstupa se od direktnih metoda- razdoblje poslije '30-tih god. – politika nacizma je imala svoj utjecaj i

na nastavu str. jezika

IKor 22


- tokom 2. svj. rata – životna potreba u Americi za dobrim znanjem str. jezika; vojnici su odlazili u strane zemlje; izvidnice, špijuni se zahtijevalo da dobro znaju str. jezik, na razini izvornih govornika

- podloga za stvaranje tečajeva str. jezika –lingvistika – strukturalizampsihologija – biheviorizam

- am. strukturalizam – Bloomfield – jeziku pristupa kao formalnom sustavu, odvaja formalne od značenjske, smisaone razine jezika; probao je to ugraditi u nastavu stj. jezika

ANTROPOLOŠKI LINGVISTI- lingvisti poč. 20.st. (Amerika) – Franz Boas, Edward Sapair –

promatraju učenje u okviru cjelokupnog čovjekovog djelovanja – jezik treba tako promatrati – proučavali su indijanske jezika

- jezik se promatra izolirano od dr. pojava- ind. jezici nemaju pismo- pismo je analitički pristup jeziku, mora ga se segmentirati- i u govoru postoji segmentacija, ali se radi na osnovi nejez. elem. pa je

u nekim slučajevima i nelogična

- nisu imali jez. alate prema kojima bi segmentirali strukturu jezika i govora

- Boas – „Priručnik jezika am. Indijanaca“, 1911.- nalaze se pred novim jez. strukturama, nove gram. kategorije koje

odstupaju od onih indoeur. jezika- utjecajem civil. elem. na strukturu jezika objašnjava tu različitost- ogr. broj glasova u indij. jezicima, koji omogućavaju govorno

izražavanje; ne postoji izolirani glas, vežu se u cjeline; pr. jedinica izražavanja je rečenica

- opis jezika se mora uzeti u obzir – mora početi od fonetike, pa dr. gram. kategorijama i pravila njihovog povezivanja

- Sopair – „Jezik“, 1921.- ponavlja povezanost i važnost kulture i civilizacije na jezičnu strukturu

- tečajevi za am. vojsku – osiguravaju im civilizacijski element za ponašanje, jednako važan kao i dobro poznavanje jezika

Bloomfield- svaki jezik je samosvojan, nema sličnosti između jezika jer pripadaju

razl. strukturama; npr. /p/ u hrv. i fr. nisu isti jer su u razl. fonološkim sustavima- principi samosvojnosti i različitosti jezika- biheviorizam – utjecaj i na učenje str. jezika- ponašanje određeno usvojenim navikama (veza između podražaja i

odgovora (stimulus, response)) – pojačanje (reinforcement) povezuje st. i re.

IKor 23


(nagrada ili kazna) (riječ učimo tako da njezin zvuk povezujemo sa predmetom – naša reakcija je „pojačanje“, učvršćuje vezu st. i rei.)

- gl. predstavnik – Skinner

- BLOOMFIELDOVI POSTULATI (pristupi) –- jezik je govor, a ne pismo- jezik je ono što izvorni govornik kaže, a ne ono što netko misli kako bi

trebalo reći (lingvisti)- jezici su različiti- jezik je skup uzvika- induktivni princip – poučava jezik, a ne o jeziku

- „Vodič za praktično učenje jezika“, 1942.- tečajevi za am. vojnike- uveo je informante – nastava = učenik, nastavnik, informant (daje

model str. jezika)- lingvist usmjerava samu nastavu- informant – izvorni govornik razl. zanimanja, nemaju lingvističko

znanje; predstavlja model i aktivno sudjeluje u nastavi jer aktivno komuniciraju sa učenicima

- treba početi ispočetka – zaboraviti znanje mat. jezika jer su jezici različiti

- važnost izgovora, transkripcija izgovora je prije pisma- ideja = naučiti jezik brzo i savršeno (velik broj sati nastave, male grupe

– 10 sati dnevno, 6 dana u tjednu, 15 sati u razredu, 15 sati dril sa izvornim govornikom, 30 sati samost. rada, 9 mjeseci, 3x12 tjedana)

- egzotični jezici se uče (razl. po strukturi od engl. i dr. indoeur. jezika) – poveznica sa antrop. lingvistima

- učenici dobivaju transkribirani tekst, informant ga čita i prati proces ponavljanja (zborski pa individualno)

- lingvist promatrač u 1. fazi – sluša i prati proces, sugerira informantu što da radi

- 30-tak lekcija, svaka 6 cjelina, tematski organizirane; frekventne riječi, cijele rečenice (klišeji), postupak ponavljanja i zapamćivanja, dijalozi, gram. ploče sa stankama za ponavljanje, gram. induktivno-podsvjesni mehanizmi – učenik vlada sa 1000 – 1500 riječi; nastava o civiliz. i kulturološkim karakt. zemlje i jezika

- tečajevi su naporni, nisu svi izdržali

- između dva rata – razvijaju se audio-oralne metode- dril kao najprimjerenija tehnika učenja- ističe se element auditivnog (slušnog) i govornog (oralnog) pristupa

A V G S (audio-vizualno-globalno-strukturalna metoda)- tzv. „zagrebačka metoda“- glavni fonetičar Petar Guberina- 1968. osnovan Odsjek za fonetiku, prof. Guberina je bio prvi pročelnik- doktorirao na Sobronni; čvrste veze s Francuskom

IKor 24


- Paul Rivenc iz Pariza s njim postavio temeljne principe audio-vizualne metode

- Guberina je došao iz lingvistike, gdje je slijedio ideje Charlesa Ballya (učenik Saussarea); G. se bavio književnošću

- slijedio je taj put i pravce istraživanja govornog jezika i otkrivao njegove vrednote –- auditivne (nose karakteristiku zvuka – frekvenciju, intenzitet, vrijeme,

ritam, stanka)- vizualne (gesta, mimika, tzv. stvarni kontekst)

- gledao je na koji nači se odnose leksički elementi i govorne vrednote- AV – govori o načinu prezentacije – najprije slušaju, a onda dobivaju

vizualne informacije gdje se taj govor odvija

- globalno = govorni izraz je globalan, taj princip se pokušava prenijeti u nastavi; ako moramo globalan izraz raščlanjivati, niži element uvijek pokušavamo vratiti na višu razinu

- princip strukturalnosti – odnosi se na sam jezik, ali i na način funkcioniranja čovjeka, učenje te strukture zahtijeva da se vidi njihovo međusobno djelovanje – ono što učimo se u našem mozgu na neki način strukturira

- teorija forme – odnosi se na funkcioniranje nače percepcije koja funkcionira kao struktura i određena je teorijom forme – mi iz podražaja izdvajamo elemente koji su bitni za hvatanje tog podražaja, a drugi su elementi redudantni – učimo kako pravilno interpretirati forme

- NAČINI NA KOJE SE PROVODI NASTAVA – faze:1. prezentacija (učenici dobivaju govorni materijal – sylabus); najbolja je

dijaloška situacija, snimali ljude u stvarnim dijaloškim situacijama – predstavljena AV (kao strip, uz zvuk emitiran s magnetofona – 2 verzije = brza, bez stanki i spora, prvo slika pa zvuk da pokušaju sami složiti u slavi rečenicu)

2. eksplikacija – ideja da iz slike i zvuka dođu do značenja, nastavnik eksplicira bez uporabe materinjeg jezika; neki elementi ostaju neobjašnjeni da učenici aktivno otkrivaju vezu između odr. jezičnog oblika i smisla

3. memoriranje – učenici moraju razviti svoj izgovor do razine izgovora izvornih govornika – napamet naučiti lekciju; ponavljanje za, prije magnetofona, pa bez magnetofona; igranje uloga (dijaloške situacije)

4. eksploatacija – postavljanje pitanja, širenje vokabulara5. transpozicija – jez. materijal transponiraju u stvarne situacije

- na pisanje se prelazi kada je savršeni izgovor usvojen (stotinjak h na oralnu nastavu)

- dijaloški scenariji – narativni tekstovi (npr. na temelju prvih 5 lekcija) – slušaju ih, ne pamte kao lekcije; nakon svake sljedeće lekcije scenarije vezan uz tu lekciju, ali u dr. situaciji

- KRITIKA metode – mahaničnost, jednoličnost- uz jezični materijal daje i priručnike za nastavnike- ne inzistira se više na savršenosti izgovora i memoriranju- lekcija se razbija na segmente, koji se onda obrađuju

IKor 25


- stadij meh. usvajanja jezika – prijelazni stadij

- oralni pristup jeziku je za odrasle teži nego kada imaju vizualnu podršku pisanog teksta

- spušta se granica početka učenja str. jezika (5. razred i niže) – auditivni elementi pogoduju učenju djece

IKor 26

Documents

Ucenje stranog jezika