1

Drvo

u okvirima održivog razvoja

Knin – Vukovar – Zagreb, 2014.

Učenici koji su sudjelovali u projektu:

Anja Car, V. gimnazija, Zagreb

Laura Karačić, V. gimnazija, Zagreb

Mate Lasić, Srednja škola Lovre Montija, Knin

Filip Masle, V. gimnazija, Zagreb

Mejdi Miljković, Srednja škola Lovre Montija, Knin

Ana Mrkojević, Gimnazija Vukovar

Iva Šimunić, V. gimnazija, Zagreb

Ana Tomljenović, V. gimnazija, Zagreb

Procjena životnog ciklusa – ekološki alat

Metoda “procjene životnoga ciklusa” razvija se posljednjih godina s ciljem uspostave kriterija

koji određuju utjecaj pojedinog proizvoda na okoliš. U reklamama se naglašava da proizvod ne

šteti okolišu, ali se zbog marketinških zlouporaba počelo tragati za metodama objektivne

procjene ekološkog statusa proizvoda (“ekoprofil”). Zaključeno je da svaka procjena

“ekoprofila” mora uključivati potpune analize životnoga ciklusa proizvoda – od izvlačenja

sirovina iz prirode preko prerade i oblikovanja gotovog proizvoda do njegovog transporta,

korištenja i odlaganja.

Takav je analitički pristup životnom ciklusu proizvoda potaknuo razvoj metodologije znane kao

procjena životnoga ciklusa (LCA-Life Cycle Assessment). LCA metodologija omogućila je

analizu ekoloških utjecaja svih faza životnog ciklusa proizvoda od proizvodnje i korištenja do

njegova sigurnog zbrinjavanja.

Drvo je vrlo često korištena prirodna sirovina, pogodna i za recikliranje.(1) Upotrebljava se u

graditeljstvu, industriji namještaja i parketa, glavna je sirovina za proizvodnju papira.

Drvo ima veliku ekonomsku i ekološku važnost za Hrvatsku.

"Uništenje vrsta jedini je oblik razaranja okoliša koji čovjek ne može popraviti."(2)

Ekološki značaj šume

Šuma je životna zajednica drveća, grmlja i šumskih životinja te je idealno stanište za brojne

biljne i životinjske vrste. Razlikujemo ih s obzirom na klimu, vrstu tla i reljef. Šume proizvode

znatne količine biomase (drva i lišća) i kisika koristeći samo ugljikov dioksid, vodu i sunčevu

energiju. Šuma također zadržava znatne količine prašine i time povoljno utječe na kruženje vode

u prirodi.

Znanstvenici i ekolozi za šumu kažu da su 'pluća Zemlje' jer ona apsorbira ugljikov dioksid, a

ispušta kisik. Prema podacima iz 1994. godine šume godišnje troše 15,5 Mt ugljikova dioksida iz

zraka i stvaraju 31 Mt kisika. Šuma je najveći proizvođač kisika na svijetu. Biljke, alge i

modrozelene alge u procesu fotosinteze koriste ugljikov dioksid iz zraka i pretvaraju ga u

ugljikohidrate i ponekad neke druge organske tvari, oslobađajući kisik kao višak u tom procesu.

Biljke mogu rasti i 50 % brže, u koncentraciji ugljikova dioksida od 0,1 %, tako da neki

znanstvenici tvrde da će povećanje ugljikova dioksida u atmosferi dovesti do povećanog rasta

biljaka. Biljke disanjem također izlučuju ugljikov dioksid. Mlade biljke troše veliku količinu

ugljikova dioksida za rast i razvoj, dok su stare biljke u ravnoteži između uzimanja i izbacivanja

ugljikova dioksida. Godine 2010. ugljikov dioksid u Zemljinoj atmosferi je bio u koncentraciji

0,0388 % (po obujmu). Ta se koncentracija lagano mijenja s promjenom godišnjih doba.

Fotosinteza je najintenzivnija u proljeće i ljeto, kada stabla i biljke rastu i razvijaju se i to najviše

na sjevernoj polutci, pa je tada i koncentracija ugljikova dioksida najmanja. Koncentracija

ugljikova dioksida raste u jesen i zimu, kada je većina biljaka neaktivna.

Deforestacija (ili krčenje šume) je smanjenje površine šuma zbog uzroka poput sječe ili požara.

Posljedice deforestacija su ogromne i treba proći mnogo godina kako bi se na tim mjestima šume

obnovile. Najveće posljedice deforestacija su: uništavanje tla, narušavanje kruženja vode u

prirodi i uništenje bioraznolikosti.

Šume postaju veliki dio turističke ponude, pogotovo u današnje vrijeme kada se većina ljudi

zbog ubrzanog načina života želi opustiti u mirnijim predjelima za što je šuma savršena.

Također, šumski turizam može biti korišten u edukativne svrhe kao i za liječenje kroničnih

bolesti kao što je astma.

Kisela kiše su kiše zagađene sumporovim dioksidom, dušikovim oksidima i drugim kemijskim

spojevima. Normalna pH-vrijednost kiše iznosi otprilike 5,5 dok pH-vrijednost kisele kiše varira

od 4 do 4,5 što je otprilike 10 puta veća količina kiseline u odnosu na neopterećenu kišnicu.

Kisele kiše ostavljaju posljedice već samim padom na tlo. Povećanjem kiselosti tla se iz tla ispiru

važne mineralne tvari kao što su magnezij, kalij, kalcij, itd. koji je biljkama izuzetno potreban za

izgradnju novih stanica Time se drastično smanjuje pH-vrijednost tla, pa nastaju ioni koji imaju

štetno djelovanje na tlo i korijenje biljaka. Od biljaka, štetama prouzrokovanim kiselim kišama

najviše je pogođeno igličasto drveće, posebice jela, dok je kod listopadnog drveća najviše

pogođen hrast. Obilježja bolesti koje se pojavljuju zbog kiselih kiša se razlikuju od svake vrste.(3)

Drvo i održivi razvoj

Drvo je potpuno ekološki materijal, a rasprostranjenost šuma na planeti Zemlji iznosi oko 29,6%

cjelokupnog teritorija. Teritorij Europe je izrazito bogat šumama i preko 1 000 milijuna hektara

šume rasprostranjeno je u 44 europske zemlje, ekvivalentno 1,42 hektara po glavi stanovnika.

Iskoristivost drveta

Kilogram za kilogram, drvo je jače od čelika. Za razliku od čelika također je i elastično. Ova

kombinacija snage i elastičnosti daje drvu sposobnost da apsorbira šok teških tereta i pruža veću

mjeru sigurnosti od mnogih drugih materijala.

Troškovi konverzije drva – trošak proizvodnje proizvoda iz sirovina mnogo je manji nego za bilo

koji drugi materijal, a manji je i utrošak energije. Oba su ta čimbenika važna za potencijalne

korisnike pri izboru materijala. U izgradnji stanova, arhitekti smatraju da je izolacijska

sposobnost drveta preko 10 puta učinkovitija od čelika ili aluminija, a pet puta učinkovitija od

betona.

Drvo i proizvodi na bazi drveta su najvažniji od svih čovjekovih potencijala iz tri glavna razloga:

1. Drvo je univerzalno. To je sirovina koja može zadovoljiti gotovo svaki zahtjev ili postojanje.

Ono pruža hranu za čovjeka i životinje. To je

jedan od svjetski najvažnijih izvora tekstilnih

vlakana. Drvo je u stanju proizvoditi motorna

goriva i maziva. Kao građevinski materijal, drvo daje zapanjujući niz šperploča, plastike i drvnih

vlakana koja može zadovoljiti bilo koju građevinsku specifikaciju.

Slika 2. Povezanost okruženja,

ekonomskoga razvoja i društva

2. Drva ima u izobilju. Više od osam milijardi hektara, jedna četvrtina ukupne Zemljine

površine, su pod šumama. Poznata nalazišta nafte, željezne rude, ugljena i ostalih minerala su

vrlo rijetki u odnosu na vlakna drva. Samo mali dio svjetskih šumskih resursa se koristi. Ral

dobre šume može na godišnjoj razini proizvesti nekoliko puta više vlakana nego pamuk i šećerna

repa posađena na istoj površini.

3. Drvo kao resurs je neiscrpno, pod uvjetom da se stabla "beru" poput usjeva i da se šuma

pravilno održava.

Jedan od najvećih darova prirode za čovječanstvo je drvo. Niti jedan drugi materijal nije

osigurao toliko kroz stoljeća. Ne samo što je osigurao hranu, sklonište, energiju za toplinu i

kuhanje, odjeću, alate i 10 000 drugih proizvoda, nego se i obnavlja. Da nismo darovani ovako

prekrasnim resursom, bili bismo ga prisiljeni izmisliti. Stabla pretvaraju otpadni ugljikov dioksid

u kisik koji nam je potreban za život.

Razmislite o svim potrošačkim proizvodima od drva. Ako dodate sve one proizvode koji su

napravljeni preradom drva u druge materijale, brojevi su zapanjujući. Proizvodi od vlakana

drveta uključuju sve vrste papira i kartona, ormare, ukrasnu stolariju, letvice, lijep namještaj,

građevinski materijal, sportsku opremu, podove, gradnju kuća i tisuće drugih proizvoda koje

svakodnevno koristimo.

Različiti proizvodi zahtijevaju različite vrste drveta. Primjerice, od komad drveta (4 'x 4' x 8 ')

može se proizvesti bilo što od sljedećeg:

7 500 000 čačkalica

500 – 1 000 kg papira (ovisi o procesu)

2 700 kopija dnevnih novina (36 stranica)

12 stolova za blagovaonicu (8 mjesta)

GRAĐEVINSKI MATERIJAL

Danas se drvo koristi u arhitekturi i kiparstvu. U arhitekturi se upotrebljava za izradu greda,

stepenica, stupova. Građevine kojima je osnovni konstrukcijski materijal drvo se nazivaju

drvenom arhitekturom. U današnje doba često se susrećemo s ukrasima

na drvenim građevinama. U kiparstvu ono spada u tradicionalne

materijale. Posebno se obrađivalo tehnikom koja se zove tesanje. Također

se koristi za izradu drvoreza. Ne traje dugo poput kamena ili drugih

materijala koji se koriste u kiparstvu. Često stradava od truljenja, vatre ili

insekata.

Slika 3. Ivan Meštrović, Gospa s djetetom

IZRADA NAMJEŠTAJA I PLOVILA

U kući većina namještaja je napravljena od drveta. Najkvalitetnije drvo za izradu namještaja je

hrast. Izrađuju se brojne daske raznih veličina koje se onda slažu na različite načine i tako se

oblikuju ormari, police i radne površine. Za izradu malih plovila ljudi su prije dubili deblo

drveta. Danas se slažu dijelovi dasaka između metalnih prstena koje se spoje posebnim ljepilima

i slično.

GORIVO

Drvo se koristi za ogrjev i kuhanje. Ima relativno malu masu, a proizvodi obilje energije.

Izgaranjem najmanje zagađuje atmosferu. Za loženje je najbolje drvo bukve i hrasta. Drveni

ugljen je najkvalitetnija vrsta ugljena. Daje puno topline, a malo dima i plamena.

Slika 5. Drvo za ogrjev

Slika 4. Drvo je i danas najvažnija sirovina za izradu namještaja

Recikliranje drveta

Recikliranje je od industrijalizacije bila aspiracija svakog škrtog proizvođača, no tek se krajem

20. stoljeća shvaća puni potencijal recikliranja neobnovljivih izvora sirovina; ušteda energije i

smanjivanje štete koju proizvodnja nanosi okolišu. Ideja je koncepcijski veoma jednostavna:

miješanjem primarnih i iskorištenih sirovina u određenim omjerima, manja je potreba za

ekstrakcijom svježe sirovine (u našem slučaju drva). Potrebno je i manje energije koja se većim

udjelom dobiva sagorijevanjem neobnovljivih izvora poput nafte i ugljena koji pri tome u

atmosferu ispuštaju nusprodukti štetni za prirodu. Neki se materijali recikliraju lakše nego drugi,

pa sukladno tome varira i iskoristivost procesa recikliranja. Shodno tome, za recikliranje su od

kućnog otpada najistaknutija tri materijala – staklo, plastika (PET) i papir, a industrijski se

najefikasnije recikliraju metali poput željeza, aluminija i bakra. Staklo se lako tali i može se

beskonačno puta reciklirati uz uštedu energije za proizvodnju i do 90 % - slično plastici, a za

recikliranje metala je potrebno samo 5 % energije za proizvodnju novog. Ove brojke ukazuju na

neosporivu prednost recikliranja, no vrijedi li isto za papir, odnosno drvo i drvena vlakna?

Papir se industrijski dobiva otapanjem biljnog materijala bogatog dugim vlaknima, gotovo

isključivo od stabala, prešanjem dobivenog pod velikim pritiskom i temperaturom i konačnim

izbjeljivanjem klorom ili sl. Ovaj proces zahtijeva mnogo veći utrošak energije i sirovina nego li

drugi postupci, stoga se energija pokušava uštedjeti miješanjem iskorištenih vlakana iz papira,

oboje od konzumera i tvorničkih viškova. No, problem je što se ta vlakna mogu iskoristiti samo 4

– 7 puta u procesu, te veoma brzo postupno gube kvalitetu i izdržljivost. Osim toga, za

iskorištavanje post-konzumerskih papirnih otpada potrebno je papir prethodno izbijeliti ili očistiti

kemijskim procesima koji dodatno troše energiju i sami su štetni za okoliš. Iskoristivost procesa

recikliranja također ovisi o vrsti papira kakvog proizvodimo; reciklirani papir puno je korisniji za

proizvodnju grubljih proizvoda: kartona, papirnatih građevinskih materijala, omote knjiga,

ambalaže i sl., dok je svježi papir s duljim vlaknima pogodniji za proizvodnju finijih proizvoda:

papirnatih ručnika, maramica, foto-papira i sl. Unatoč upitnoj energetskoj iskoristivosti i

financijskom trošku, prednosti recikliranog papira su mnoge, krenuvši od statistike da

postrojenja koja papir recikliraju ispuštaju do 74 % manje štetnih plinova u atmosferu, 35 %

manje zagađuju vode, koje su pri procesu potrebne u velikim količinama. Smanjuje se i količina

čvrstog otpada koji se baca na velika smetlišta (papir i do 35%). Osim toga, recikliranjem se

uvelike smanjuje potreba za sječom šuma, deforestacijom koja je vodeći uzrok nestanka

ugroženih vrsta svijeta i smanjenja površina pluća našeg planeta. No, koliko god recikliranje

papira zvučalo spasonosno za okoliš, ono se praktično teško primjenjuje što je ovisno od zemlje

do zemlje. U Hrvatskoj je najveći problem oko recikliranja papira neinformiranost javnosti –

prosječan građanin ne zna kakav se papir reciklira, a kakav ne – ako se odluči pokušati

reciklirati, što ne čini svaki jer je generalno proširen trend apatije prema recikliranju s obzirom

da ono zahtijeva i nešto truda. Naime, na razlagalištima otpada zbog tog miješanja dolazi do

komplikacija jer se dobar papir treba razdvojiti od krivog, što zahtjeva dodatnu radnu snagu i

praktički je nemoguće. Ovaj bi se problem mogao izbjeći boljom edukacijom o recikliranju,

radije nego ispraznim reklamnim kampanjama.

FAZE RECIKLIRANJA PAPIRA

1. Skupljanje otpadnog i starog papira (specijalizirani spremnici i/ili kutije)

2. Ukoliko papir nije moguće izdvojiti u tijeku sakupljanja otpad u kontejnere, onda se on

odvaja od ostalog otpada u centrima za sortiranje otpada. Papir se sortira prema kvaliteti i

preša u bale.

3. Bale sortiranog papira se odvoze u centar za recikliranje papira.

4. U centru za recikliranje papira najprije se ocjenjuje kvaliteta otpadnog papira, radi

utvrđivanja cijene istog.

5. Od papira se odvajaju zaostali, krupni komadi otpada poput žice, plastike, metala, tekstila

ili drva.

6. Papir se usitnjava (u valjkastoj drobilici), nakon čega se dodaje voda i stvara se pulpa.

7. Čišćenjem i prosijavanjem nastavlja se odvajanje zaostalih sitnih čestica otpada od

vlakana celuloze, kao što su plastika, gumene trake, ljepilo, lateks i druge nečistoće.

8. Flotacija. Najveći izazov u recikliranju papira predstavlja uklanjanje štetnih primjesa

istog, poput polimernih mastila i prevlaka iz razloga jer su npr. toneri koji se koriste u

laserskim i ksenografskim kopirnim uređajima toplinski spojeni sa površinom tiskane

strane papira. To su najčešće polimeri na bazi najlona koje je teško odvojiti od papirnatih

vlakana. To je nepovoljno iz razloga što je uredski papir proizveden od prethodno jako

izbijeljene pulpe. U flotaciji se kao kolektori koriste masne kiseline, a uklanjanjem boja

sa vlakana papira, sirovina je praktički spremna za daljnji tretman u tvornici papira.

9. Ovisno o potrebi, ponekad je potrebno naknadno pranje vlakana papira kako bi se

odstranila punila i prevlake.

10. Pulpa ide na izbjeljivanje i ostale operacije izrade papira koje slijede u tvornici.

Papir možemo sami reciklirati i kod kuće.

1. Stari papir natrgajte na komadiće, stavite u mikser i dodajte vodu

2. Miksajte dok ne dobijete jednoličnu smjesu

3. Smjesu stavite na mrežicu ili nešto slično te krpom ili spužvicom ocijedite suvišnu vodu

iz papira

4. Kada ste ocijedili većinu vode možete papir i malo izglačati

5. Ostavite papir da se osuši

6. Osušeni papir možete ukrasiti po želji

Celuloza je važan sastojak koji se nalazi u papiru, maramicama, kartonu, vati... Najčešće se

dobiva iz smreke sulfatnim ili sulfitnim postupkom (češći je sulfatni). U gotovo čistom stanju

nalazi se u pamuku, drvu i slami. Polimer je glukoze, a neprobavljiva je za ljudski organizam.

Viskoza se dobije od celuloze koja se miješa s vodenom otopinom natrijeva hidroksida i pri kraju

se obrađuje ugljikovim disulfidom. Najpoznatija je kao materijal za odjeću. Ljudi s osjetljivom

kožom trebali bi izbjegavati viskozu.

Ocat je veoma razrijeđena otopina octene kiseline. Nastaje suhom destilacijom drveta bez

pristupa zraka. Pritom nastaje drveni ugljen i pare koje kondenziraju. Kad kondenziraju nastaje

sirovi drveni ocat. Taj je postupak skup, pa je i napušten u našoj tvornici za drva Belišće.

Celofan se izrađuje od viskoze tretiranjem sumpornom kiselinom i natrijevim sulfatom te poslije

uklanjanjem sumpora. Dodaje se i glicerin koji sprječava lomljivost materijala. Ima razne

upotrebe, a jadna od njih je pakiranje hrane.

Pluto je materijal koji se dobiva iz tkiva hrasta plutnjaka. Svakih devet godina kora s hrasta se

skida i od nje se prave proizvodi od pluta. Najpoznatiji proizvod su vinski čepovi.

Osim papira, kako bismo poštedjeli naše šume, mogu se reciklirati i drugi drveni proizvodi poput

namještaja, industrijskih otpada drveta, piljevine, odbačenih zimzelenih stabala i sl. Stari

namještaj najčešće se rastavi na komponente koje se mogu ponovno iskoristiti u svakoj industriji,

a bilo kakav drugi drveni otpad poput starih paleta ili polica se može ponovno iskoristiti na

bezbrojne inovativne načine. Od piljevine, tj. usitnjenih ostataka rezanja i obrađivanja drva, se

jednostavnim procesom mogu kombinirati nekoliko vrsta otpadnog materijala za stvaranje

briketa, koji se koriste za lako paljenje vatre. Taj proces koristi sve usitnjene otpade drva bogate

vlaknima i kaloričnom vrijednostima. Voda se pod velikim pritiskom istiskuje iz drva i dodaje se

sredstvo za zgrušavanje, najčešće mekinje ili sličan otpad prerade žitarica koji je pogodan za

takvo stapanje. Sve značajniji postaje i trend recikliranja starih 'božićnih' drvaca. Postoje mnogi

načini na koje se drvca mogu iskoristiti radije nego ostaviti ih da istrunu na smetlištu i ondje

trunu. U agrikulturi se ponekad koriste za zaštitu niskih biljaka od zime i snijega, iskorištavajući

zimzelena svojstva i ravne grane drveta. Drvca s korijenom mnogi ljubitelji prirode posade u vrtu

i iskoriste sljedeće godine. Rezana drvca se skupljaju i kompostiraju, nakon čega se koriste kao

gnojivo, ili se sasijeku na komade kako bi se ponovno dobila piljevina. Ovaj primjer pokazuje da

se gotovo svaki materijal može ponovno reciklirati i iskoristiti na beskrajno mnogo načina, no

potrebna je domišljatost i čvrsta volja, a ponajprije nacionalne strategije uz informiranost i

dosljednu primjenu u lokalnim zajednicama, te od krajnjih korisnika. Sve bržim razvojem

tehnologije i ljudskog razmišljanja i svijesti, budućnost recikliranja i njegove korisnosti postaje

sve svjetlija.

Gospodarenje šumom

Šume u Hrvatskoj su u 90% slučajeva prirodne, što ih čini obnovljivim područjem na kojemu se

odvija neprekinuti ciklus rasta prirodne sirovine koja predstavlja osnovu gospodarske djelatnosti.

Upravo veće korištenje drva u skladu s načelima odgovornog gospodarenja može predstavljati

veliki doprinos održivom razvoju jer šumarstvo i drvna industrija u RH zapošljavaju ljude

većinom u ruralnim područjima što je posebno važna komponenta regionalnog razvoja te

doprinosi razvoju malih i srednjih tvrtki koje tradicionalno prevladavaju u ovom sektoru.

Šumama koje prekrivaju 48% hrvatskog teritorija već se više od dva stoljeća gospodari na

odgovoran i znanstveno utemeljen način. Potrajno gospodarenje podrazumijeva korištenje šuma

na način i u obimu koji ne vodi do njihova propadanja i uništenja, nego se održivim upravljanjem

stalno povećavaju drvne zalihe budući da se uvijek posiječe manja količina drva od one koja

priraste. Takvo gospodarenje šumama osigurava stalni rast njihovog gospodarskog, društvenog i

socijalnog potencijala kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih

naraštaja.(2)

Osnovne vrste šuma u Hrvatskoj su: regularne ili jednodobne šume, preborne šume,

mediteranske šume i kulture i plantaže.

Regularne ili jednodobne šume su mlade šume, stare tek nekoliko godina te izgledaju kao čistina.

Važno je uočiti da se sječa događa na razmjerno malim površinama, a na razini gospodarske

jedinice ukupna zaliha je unatoč sječi cijelo vrijeme ista ili godinama raste.

U prebornim šumama gospodari se preborno što znači da se svake godine posijeku pojedinačna,

zrela stabla kako bi se otvorila mjesta za podmladak. Mogu se uzgajati samo vrste čiji

podmladak dobro podnosi zasjenu starih stabala. Takav način gospodarenja omogućuju bukva i

jela.

Mediteranske šume se pojavljuju u priobalju i na otocima. To su najčešće šume crnike, mješovite

šume crnike i alepskog bora te čiste šume alepskog bora. Kulture i plantaže u Hrvatskoj su

gotovo zanemarive jer zauzimaju manje od 1% površine. Iako podignute s idejom brze

proizvodnje drvne mase od toga se odustaje stoga su i jedne i druge samo su stadij pripreme

terena za ponovno uvođenje autohtonih vrsta i prirodne vegetacije.

Temeljna načela hrvatskoga šumarstva su trajno gospodarenje s očuvanjem prirodne strukture i

raznolikosti šuma, te trajno povećanje stabilnosti i kakvoće gospodarskih i općekorisnih funkcija

šuma. No je li to uistinu tako?

Područje Republike Hrvatske površinski je velikim dijelom prekriveno šumama (čak 47%), što

drvo kao takvo čini važnim i sastavnim dijelom hrvatskoga gospodarstva, ali i važnim

alternativnim obnovljivim izvorom energije.

Slika 6. Vlasnička struktura šumskogospodarskoga područja u Republici Hrvatskoj

Proučimo li zakone Republike Hrvatske o gospodarenju drvetom te zakone o zaštiti šuma,

primijetit ćemo kako zakoni veoma dobro štite šume i drvo, ali također neizbježno je ne uočiti i

propuste na koje nailazimo u raznim zakonima. Također, čitajući zakone drugih država Europske

unije na istu temu zaključujem kako Republika Hrvatska nimalo ne zaostaje za razvijenijim

državama zapadnoga svijeta, dapače, zakoni Republike Hrvatske vrlo su slični zakonima

Savezne Republike Njemačke ili Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Dakle, problemi u zakonima postoje, ali ne u tolikoj mjeri da bi mogli uzrokovati smanjenje

udjela pošumljenih površina, koje se svakom godinom smanjuju. Što je onda glavni razlog

nestajanja naših šuma i kako riješiti ovaj problem?

Do odgovora na ova pitanja pokušati ćemo doći u nastavku.

U ovom malom istraživačkom radu iznijeti ćemo neke zakone i probleme koji su potencijalni

uzročnici nestajanja naših šuma, a samim time i drveta kao alternativna izvora energije, izvora

kisika te izvora života.

Što sve zakonom obuhvaća gospodarenje drvetom i šumama? Gospodarenje šumama u zakonu

Republike Hrvatske označava i obuhvaća uzgoj, zaštitu i korištenje šuma i šumskih zemljišta te

izgradnju i održavanje šumske infrastrukture,

sukladno sveeuropskim kriterijima za održivo

gospodarenje šumama. Svatko se od nas barem

jednom našao na pošumljenoj površini tj. u

šumi. Također se većina nas susrela s

uništenim pošumljenim područjima (kisele

kiše, požari, krčenje šuma…), bilo u vijestima

ili pak na samomu mjestu radnje.

Slika 7. Šuma nakon kiselih kiša

Vlasnistvo

RH,gospodare

HS d.o.o.

75%

Vlasnistvo

RH,ostali pravni

subjekti

22%

Privatni

sumoposjednici

3%

Vlasnistvo RH,gospodare HS d.o.o. Vlasnistvo RH,ostali pravni subjekti

Privatni sumoposjednici

Odabrani izvadci iz Zakona o šumama Republike Hrvatske:

Članak 10.

”Trgovačko društvo i šumoposjednici, te pravne osobe koje koriste šumu ili šumsko zemljište

dužne su pošumiti paljevine, površine na kojima nije uspjelo pomlađivanje i površine na kojima

je izvršeno pustošenje, bespravna sječa ili krčenje u roku ….”

Ovo je jedan od zakona koji je identičan s zakonima Europske Unije, ali očito se u Republici

Hrvatskoj ne poštuje kako bi se trebao poštivati. U većini slučajeva takve šume, koje bi trebale

biti ponovno pošumljene, ostaju uništene i prazne. Time propadaju cijeli ekosustavi, što nakon

niza godina takvog ponašanja prema šumama proizlazi kao velik problem.

Članak 32.

Ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno, zabranjeno je:

– pustošenje šuma, sječa stabala ili njihovo oštećivanje,

– čista sječa šume, ako nije predviđena šumskogospodarskim planovima

– krčenje šume,

– odsijecanje grana, dijelova grana ili kresanje lisnika, ako to nije predviđeno

šumskogospodarskim planovima,

– pasarenje, brst i žirenje, skupljanje i odnošenje sušnja, mahovine, šumskih plodova i drugih

šumskih proizvoda,

– odnošenje humusa, treseta i listinca,

– smolarenje.

Kazne za počinjena nedjela, tj. nepoštivanje zakona, kod nas su korektne. Uglavnom su to

novčane naknade od 2.000,00 kn – 100.000,00 kn za počinjenu štetu.

Članak .32. striktno označava što je u šumama Republike Hrvatske zabranjeno. Ovo je također

jedna od najnepoštivanijih točaka Zakona među poduzećima, pravnim osobama koje profitiraju

od hrvatskih šuma.

Čitanjem ovih točaka Zakona vjerojatno ste i sami shvatili kako se većina ljudi, pa možda i neki

od vas dragih čitatelja, često ne pridržavaju zakona. Mislim da se izričito ovaj Zakon, ali i svi

drugi, krše, iz razloga što kontrole i inspekcije, koje bi zaštitile šume od ljudske ruke nisu

dovoljno česte te se time stječe dojam kako se šumama ne pridaje dovoljno pozornosti i pažnje.

U ostalim se europskim državama površine šuma povećavaju većim ulaganjem i pažnjom

posvećenom očuvanju tog nemjerljivo važnog prirodnog bogatstva.

“Povrh toga, za razliku od brojnih područja u svijetu gdje je krčenje šuma i dalje važan problem,

pošumljena se površina Unije povećava. Između 1990. i 2000. narasla je na 11 milijuna hektara,

prije svega zahvaljujući prirodnom širenju i naporima pošumljavanja.“

Posljednjih 15-ak godina odnos prema šumama se mijenjao i u Republici Hrvatskoj. Ekološke

udruge okupljaju ljude kojima je stalo do opstanka brojnih ekosustava i staništa. Rezultati

njihova rada okrunjeni su priznanjima i certifikatima.

Važno je spomenuti i to da je Republika Hrvatska vlasnik velike većine hrvatskih šuma, 88%.

Pokazatelj kako Republika Hrvatska ide u “pravom smjeru” te prati gospodarski razvijenije i

ekološki osvještenije države Europe, ali i svijeta, jest FSC certifikat koji se dodjeljuje

vlasnicima, tj.poduzećima vlasnicima pošumljenih područja. Prema definiciji, "FSC akreditirana

certifikacija znači da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim

standardima. U svijetu je dodijeljeno oko 450 FSC certifikata, a samo hrvatskim poduzećima

dodijeljen je čak 71 certifikat. Ovaj iznimni rezultat predstavlja za hrvatsko šumarstvo veliku

čast te ju stavlja u sam vrh vodećih i najrazvijenijih svjetskih šumarstava.

Slika 8.Detalj iz Parka prirode Papuk

Proučavajući šume i gospodarenje drvetom isključivo iz pravnog aspekta saznala sam puno

novina, od kojih su me neke i iznenadile. A moj odgovor na pitanje : “Jesu li hrvatske šume

zakonom dovoljno zaštićene i šteti li ovakav način gospodarenja našim šumama?” nakon cijelog

ovog malog istraživanja biti će pomalo drugačiji od onog kojeg bih imala spremnog prije njega.

Hrvatske su šume dovoljno zaštićene zakonom, tj. zakon ne odobrava nanošenje štete šumi kao

takvoj. To pokazuje kako hrvatsko pravosuđe ide naprijed, bok uz bok europskim velesilama.

Sami zakoni nisu dovoljni kako bi se šume zaštitile. Kao mali i svestrani ekolog duboko

vjerujem i nadam se kako će naše šume opstati još dugi niz godina te kako ćemo se još više

ugledati iskusnije zemlje dugogodišnje članice Europske Unije.

Mi smo ta generacija koja može unijeti promjene, kako u zakonima, tako i među ljudima.

Smatram kako je u budućnosti potrebno više ulagati u hrvatske šume i uništena područja i

površine nekadašnjih šuma,što će onda i rezultirati uspjehom. Promjena mentaliteta u ljudi je

također nužna,jer,kako će zakon zaštititi šume,ako mi sami nećemo?

Slika 9. Šuma na Medvednici

Može li šuma biti moralni objekt?

Šume predstavljaju jedno od najvećih prirodnih dobara. Daju nam drvo za proizvodnju papira,

služe kao gorivo za kuhanje i grijanje te kao građevni materijal. Čak nam daju i tvari od kojih

proizvodimo lijekove. Šume su ujedno domaćini beskonačnoj raznolikosti životinja i biljaka.

Bez vegetacijskog pokrova Zemlje

(biljaka) ne bi bilo ni životinja. Prije

mnogo milijuna godina prve su biljke

počele mijenjati sastav plinova koji su

okruživali Zemlju – atmosferu,

povećavajući postotak kisika. Sve

životinje, da bi živjele, moraju

udisati kisik.

Biljke rabe energiju Sunca za

proizvodnju vlastitih zaliha kemijske energije, čime zauzvrat omogućuju prehranu životinja. Sve

životinje se hrane bilo biljkama bilo životinjama koje se hrane biljkama. Biljke štite tlo od

erozije kao i od isušenja na suncu. Biljke nam daju i korisne materijale, od drveta i slame za

izgradnju do tkanina za odjeću te boja i lijekova.

Teoriju biocentrizma možemo lako povezati sa očuvanjem šuma. To je teorija koju je u svojoj

knjizi objasnio Robert Lanz te u svom 2. razlogu govori

„Mi, ljudi, sami kreiramo svoju sferu stvarnosti –

nosimo prostor i vrijeme oko sebe kao kornjače svoje

oklope“. Time želi reći kako mi sami kreiramo život

šuma te određujemo u kojem će smjeru ići njihovo

postojanje, tj. hoće li one biti uništene ili ćemo ih

obnavljati te samim time poboljšavati kvalitetu naših

života, stoga možemo reći da su šume moralni objekt.

Zagovornik teorije biocentričke etike bio je i Albert

Schweitzer koji je smatraoda svaki oblik života ima

svoju inherentnu vrijednost koja proizlazi iz volje za životom, svojevrsnim principom koji

prožima cijeli živi svijet. Ovakav način razmišljanja pridonosi ljudskim moralnim vrijednostima,

jer tada ljudi shvaćaju da nije sve u materijalnim

dobrima već da trebamo misliti i na ono što

ostavljamo iza sebe nadolazećim generacijama.

17

Što možemo sami učiniti?

Svugdje nam je potrebno više drveća. Evo

nekoliko načina kako možemo pomoći.

1. Brinite se za drveće zalijevajući ga u

vrijeme suša i raščišćavajući korov oko njega.

2. Obavijestite lokalne nadležne ustanove

ako smatrate da netko namjerava oštetiti ili

uništiti neko drvo.

3. Poboljšajte svoje znanje o drveću.

4. Skupljajte sjemenke, primjerice žirove i

uzgajajte sadnice u vlastitom rasadniku.

5. U vašem vrtu, školi, zajednici ili na

ogoljenim površinama sadite autohtono drveće.

6. Poklonite nekome drvo za rođendan ili

neku obljetnicu.

7. Dajte podršku organizaciji koja provodi

akcije za zaštitu i sadnju drveća.

Pjesma o drvu

Umorno od čekanja dugog

da sunce zasja kako treba

polako povija se drvo

vuče ga zemlja 'mjesto neba.

A raslo je, listalo, cvjetalo

i u krošnji skrivalo je ptice,

sada suho, tek što nije palo

da trunu i lišće i grančice.

Krošnjom je nekad štitilo od kiše

i po suncu davalo je hlad,

sada svelo, ni lišća nema više

ne čeka ga ništa nego pad.

Na kori ima urezane riječi,

bodežom ranjavaše mu stablo

da ne nada se ničem do sječi,

na kraju samo srušilo se naglo

i posljednji put, polako za kraj

dotaknuo zemlju i šapnuo joj da mu je kraj.

Nepoznati autor

19

Pozdrav šumi

Pozdravljam te, zelena šumo, velika.

Pozdravljam te u ovo jutro mirisno,

Kad se granje po teškom rosom savija

Blistajući na sunčanoj svjetlosti.

Korijenje tvoje crnu zemlju sapinje,

A stabla stoje čvrsto kao divovi.

O, šumo, zelena šumo!

Ja volim miris tvojih cvjetova,

I šuštanje lišća na granama.

O, kako volim tvoje hladne izvore,

I mahovinu, i bilje, i košute.

Volim te kao majku, šumo.

Tebe i tvoje ptice.

Dragutin Tadijanović

Noć bez jablana

Večeras je srušen

Jablan, pored potoka.

Umrle su tvoje grane,

Viti jablane;

Nikad više nećeš

Lišćem šumiti.

Noć dohodi crnim korakom.

Jablan sniva mrtvim snom.

Ja sam žalostan.

Možda zato što je srušen

Jablan, a noć dolazi?

Dragutin Tadijanović

21

Šume snivaju

"Izlazim u noć.Žaloban.I lutam.

Cesta mi pruža dlanove mrke:gazi!

Oblačje prekri plavetnilo neba,

Dok vjetar, skitalac star, za rubom šume

drijemaše:

U ruci mu svinut štap,

Za pojasom zataknute svirale.

Mrak, pretežak mrak

Liježe na lubanju moju

I razgovara sa mnom kao brat.

Iznemogao, pružim se po travi

Te naslonih uho čujem srce zemlje:

Udara, udara, udara.

Šume okolo mene, u povorkama, snivaju."

Dragutin Tadijanović

Literaturni izvori podataka:

1. http://www.drvojeprvo.hr/O_drvu/Drvo_i_odrzivi_razvoj

2. Martinić, Ivan, Bioraznolikost u privatnim šumama, Krapinsko-Zagorska županija, Krapina, 2013.

3. http://www.drvojeprvo.hr/O_drvu/Nase_sume

4. http://homeguides.sfgate.com/much-energy-recycling-save-79720.html

5. http://large.stanford.edu/courses/2012/ph240/micks2/

6. http://web.archive.org/web/20061006094659/http://www.recyclingpoint.com.sg/Articles/feb1992

myth_of_recycledpaper

7. http://www.organicgardening.com/learn-and-grow/recycle-your-christmas-tree

8. http://www.epa.gov/wastes/conserve/materials/paper/index.htm

9. http://www.calrecycle.ca.gov/Paper/Recycled/

10. http://earth911.com/recycling/paper/how-is-paper-recycled/

11. http://www.tappi.org/paperu/all_about_paper/earth_answers/Recycle1.htm

12. http://www.treecycle.com/

13. Forest resources in the EU and the EU action plan,

http://ec.europa.eu/agriculture/forest/index_en.htm

14. EU forest stategy and EU forest action plan,

http://www.fern.org/campaign/european-forests/eu-forest-strategy-and-eu-forest-action-plan

15. Europska Unija i šume,

http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.2.11.html

16. Kako više koristiti energiju iz drva?

http://www.hep.hr/esco/onama/press/Kako_vise_koristiti_energiju_iz_drva.pdf

17.Hrvatske šume http://www.hrsume.hr/

18. http://www.odmor123.eu/novosti/vijesti/6-park-prirode-papuk-krece-u-gradnju-svog-geo-info-centra

23

19. FSC Certifikat

http://hsd-bjelovar.hrsume.hr/index.php/hr/h-consult-doo/252

20. Zakon o šumama

http://www.zakon.hr/z/294/Zakon-o-%C5%A1umama

21. Zakon o šumskom reprodukcijskom materijalu,

http://www.zakon.hr/z/294/Zakon-o-%C5%A1umama

22. Međunarodni projekti Hrvatskog šumarskog institute,

http://www.sumins.hr/hr/projekti/domaci/index.html

23. Rast i razvoj šuma u raličitim ekološkim i gospodarskim uvjetima,

http://www.sumins.hr/hr/projekti/projekt_001/index.html

24.German forests,

http://www.bmel.de/SharedDocs/Downloads/EN/Publications/GermanForests.pdf?__blob=publicationFil

e

25. Forest characteristics and forest types-Germany

http://www.ypef.eu/files/booklet/ang/germany.pdf

26. Forest area (% of land area) in Germany

http://www.tradingeconomics.com/germany/forest-area-percent-of-land-area-wb-data.html

27.Forest area(% of land area) in Croatia

http://www.tradingeconomics.com/croatia/forest-area-percent-of-land-area-wb-data.html

28.Forest area(% of land area)

http://data.worldbank.org/indicator/AG.LND.FRST.ZS

29. International Forest Statistics

http://www.skogsstyrelsen.se/en/AUTHORITY/Statistics/Subject-Areas/International-Forest-

Statistics/International-Forest-Statistics/

30. State of the world’s Forests

http://www.fao.org/docrep/016/i3010e/i3010e.pdf

31. Atlas zaštite okoliša, Miles Litvinoff, ABC Naklada, Zagreb 2001.

32. Tadijanović, Dragutin, Srebrne svirale, Školska knjiga, Zagreb 1981.