Upload
tatjana-gajic
View
3.448
Download
7
Embed Size (px)
Citation preview
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
FINANSIJSKO RAČUNOVODSTVO
TEMA
TROŠKOVI MATERIJALA
Profesor StudentDr Slavko Vukša Anes Bajrić
SADRŽAJ
Uvod 31. Pojam troškova 4
1.1. Podjela troškova 52. Troškovi materijala 73. Primjer knjiženja troškova materijala 11
Zaključak 14Literatura 15
2
UVOD
Pod troškovima materijala podrazumevaju se novčani izrazi fizičkih
količina materijala utrošenih u cilju proizvodnje odgovarajućih proizvoda. Troškovi
materijala se formiraju pod dejstvom niza faktora. Ti faktori su činjenice koje
deluju na proces formiranja troškova. U osnovi, međnutim, svi faktori deluju
koncentrisano na dva glavna pravca koji se mogu označiti kao: količina utrošenog
materijala i cijena po kojoj se utrošci obračunavaju .Količina utrošaka materijala
nastaje kao posledica tehničkih iorganizacionih faktora koji uslovljavaju tehnološki
proces prerade materijala. Za ojcenu veličine utrošaka u odrđenenom vremenskom
periodu bitno je shvatiti: pojavu nestajanja forme njihove egzistencije koju imaju
pri ulasku u proces ,pojavu prenošenja vrijednosti na nov proizvod , mogućnost
jednostavnog prikazivanja u mjernim jedinicama fizičkog trošenja .Zato ne postoje
problemi u merenju utrošaka materijala. Naravno da za utvrđivanje mase utrošaka
nije dovoljno to što priroda materijala dozvoljava mJerljivost utrošenih količina.
Potrebno je stvoriti odgovarajuću evidenciju o utrošcima. Cijene po kojima se
obračunavaju utrošene količine materijala su drugi faktor koji odrenuje veličinu
troškova materijala. Ovaj faktor se ne tiče neposredno tehnologije, odnosno
postupka kojim se preoblikuje, time i troši materijal. Naprotiv, on je eksterno dat,
što znači da zavisi od ekonomskih okolnosti u ekonomiji u cjelini, i posebno u
sektoru nabavke materijala u pitanju.
3
1.POJAM TROŠKOVA
Rashodi su smanjenja ekonomske koristi u obliku odliva ili iscrpljivanja
(amortizacije) sredstava ili nastanka obaveza koje dovode do smanjenja vlasničkog
kapitala tokom određenog perioda. Rashodi nastaju od troškova proizvodnje ili
prodaje, pružanja usluga ili obavljanja drugih poslovnih aktivnosti. Drugim
riječima, rashodi su troškovi roba i usluga korištenih u toku sticanja prihoda. često
nazvani troškovi poslovanja rashodi uključuju troškove prodate robe, troškove
aktivnosti koje su neophodne za nastavak poslovanja i troškove privlačenja I
služenja kupcima. Primjeri za to su plate, zakup, reklame, telefonske usluge i
amortizacija ili alokacija troškova zgrada ili kancelarijske opreme.
Kao što ni svi novčani primici nisu prihodi ako ni svi novčani izdaci nisu
troškovi. Gotovinsko plaćanje radi smanjenja neke obaveze ne stvara trošak.
Međutim obaveza je mogla proistećI iz prethodno nastalog troška kao što je
reklama koja će biti plaćena kasnije. Mogu isto tako postojati dva koraka prije nego
što neki gotovinski izdatak postane rashod. Na primjer unaprijed plaćeni troškovi
ili postrojenja (kao što su mašine i oprema) se prilikom kupovine evidentiraju kao
sredstva. Kasnije kako njihov upotrebni vijek ističe tokom rada njihova navbavna
vrijednost se raspoređuje na trošak a potom i na rashod. U suštini troškovi se
ponekad nazivaju amortizovanim sredstvima.
Definicija rashoda obuhvata gubitke, kao i one rashode koji proističu iz
redovnih aktivnosti preduzeća. Rashodi koji proističu iz redovnih aktivnosti
preduzeća obuhvataju na primjer troškove prodatih proizvoda, troškove plata i
troškove amortizacije, Oni obično imaju oblik izdataka ili smanjenja sredstava kao
što su gotovina i gotovinski ekvivalenti, zalihe, nekretnine, postrojenja i oprema.
Gubici predstavljaju druge stavke koje zadovoljavaju definiciju rashoda i
mogu ali ne moraju da proisteknu iz redovnih aktivnosti preduzeća. Gubici
predstavljaju smanjenje ekonomskih koristi i kao takvi nisu po svojoj prirodi
različiti od drugih rashoda.
Gubici uključuju na primjer gubitke koji su nastali kao posledica katastrofa,
kao što su požar i polplava, ali i one koji su proizašli iz prodaje dugoročnih
4
sredstava. Definicija rashoda takođe uključuje nerealizovane gubitke na primjer
gubitke proizašle iz efekata porasta kurseva strane valute u vezi sa zaduživanjem
preduzeća u toj valuti. Kada se gubici priznaju u bilansu uspjeha oni se obično
iskazuju zasebno, zato što je spoznaja o njima korisna za potrebe donošenja
ekonomskih odluka. Gubici se obično iskazuju na neto osnovi, nakon umanjenja za
odgovarajuće prihode.
1.1.PODJELA TROŠKOVA
Novčani izdatak nastaje u trenutku plaćanja, tj. Kada preduzeće sa svog
tekućeg računa ili izsvoje blagajne vrši plaćanja. Npr. Materijal , preduzeće ima
izdatke u trenutku plaćanja materijala, dok troškovi nastaju u trenutku trošenja.
Najopštija podjela troškova je ona na: 1) ukupne, 2) prosječne I 3) marginalne
troškove.
UKUPNI TROŠKOVI predstavljaju “apsolutni iznos troška, koji predstavlja
umnožak količinske i cjenovne komponente troška“. O ukupnim troškovima
možemo govoriti po vrstama troškova, ali i po funkcionalnim područjima.
PROSJEČNI TROŠKOVI predstavljaju troškove po jedinci proizvodnog učinka.
Poznavajući ukupne troškove i obim aktivnosti, lako ih je izračunati.
MARGINALNI TROŠKOVI ILI GRANIČNI TROŠKOVI se mogu definisati kao
promjena ukupnih troškova koji nastaju usljed promjene obima aktivnosti za jednu
jedinicu aktivnosti.
Ukoliko bi kao kruterijum klasifikacije uzeli zavisnost troškova od
promjene obima aktivnosti, onda imamo: 1) varijabilne, 2) fiksne, 3) mješovite
troškove.
VARIJABILNI ILI PROPORCIONALNI TROŠKOVI su ttroškovi čiji je iznos u
srazmjeri sa količinom učinka. Primjer za varijabilne troškove možemo navesti
troškove materijala izrade.
FIKSNI TROŠKOVI su troškovi čiji se ukupni iznos, odnosno čija se
količinska komponenta, ne mijenja u kratkom roku. Fiksni troškovi su
5
nepromjenjivi samo u ukupnom iznosu, dok su po jedinici promjenjivi i to opdajući
povećanjem obima aktivnosti.
MJEŠOVITI TROŠKOVI su troškovi koji rastu porastom obima aktivnosti,
ali ne na onaj nacin kao varijabilni, srazmjerno, već brže ili sporije. U mješovite
troškove ubrajamo troškove energije, troškove održavanja i sl.
Prema načinu zaračunavanja troškove možemo podjeliti na: 1) pojedinačne
(direktne) troškove, 2) posebne pojedinačne troškove i 3) opšte (indirektne)
troškove.
POJEDINAČNI (DIREKTNI) TROŠKOVI su oni troškovi koji se mogu uključiti u
cijenu koštanja, jer se odmah zna šta je prouzrokovalo njihovo nastajanje.
OPŠTI (INDIREKTNI) TROŠKOVI predstavljaju grupu troškova koji se ne mogu
neposredno vezati za nosioce troškova i u uključiti u cijenu koštanja jer se odnose
na veću proizvodnju.
Prema porijeklu troškove možemo podjeliti na: 1) troškove materijala, 2)
troškove osnovnih sredstava, 3) troškove proizvodnih usluga, 4) troškove ličnih
dohodaka i 5) troškove neproizvodnih usluga.
Ukoliko kao kriterijum uzmemo poslivne funkcije unutar preduzeća, onda
bi imali slijedeće vrste troškova: 1) troškovi nabavke, 2) troškovi proizvodnje, 3)
troškovi prodaje, 4) troškovi uprave, 5) troškovi finansiranja, 6) troškovi
istraživanja i razvoja.
Prema važećem Kontnom okviru klasa 5 obuhvata rashode i to:
nabavna vrijednost prodate robe,
troškovi matarijala,
troškovi zarada, naknada zarada i ostali lični rashodi,
troškovi proizvodnih usluga,
-troškovi amortizacije i rezervisanja,
-nematerijalni troškovi,
-finansijski troškovi,
-ostali rashodi,
-rashhodi po osnovu obezvređenja imovine,
vanredni rashodi i prenos rashoda.
6
2. TROŠKOVI MATERIJALA
U troškove materijala, koji se obuhvataju na računima, spadaju troškovi
materijala za izradu, troškovi ostalog materijala i troškovi goriva i energije. Pod
troškovima materijala podrazumjevamo novčano izražene utroške materijala
Prilikom nabave zaliha materijala iste evidentiramo prema trošku nabave, a trošak
nabave obuhvaća: kupovnu cijenu (koju zaračunava dobavljač), uvozne carine,
poreze koji ne možemo odbijaju te sve ostale troškove koji se mogu pripisati nabavi
predmetnog materijala. Takvi troškovi mogu biti npr: prijevoz zaliha od dobavljača
do skladišta, troškovi utovara/istovara, troškovi pakiranja, čuvanja i dr. Važno je
pritom napomenuti da trgovačke popuste, rabate, količinske rabate odbijamo od
troškova nabave.
MRS 2 i HSFI 10 ne dopuštaju da se u nabavnu cijenu zaliha, a tako ni u
zalihe materijala uračunaju troškovi skladištenja, troškovi administracije, troškovi
prodaje, drugim riječima svi troškovi koji ne služe dovođenju zaliha na sadašnju
lokaciju i u sadašnje stanje.
Zalihe se dakle trebaju evidentirati prema trošku nabave. Kasnije pri
upotrebi materijala evidenciju vršimo u skladu s nekom od metodama obračuna
zaliha ( npr. FIFO metoda, metoda prosječne ponderirane cijene, metoda posebne
identifikacije). U određenim je slučajevima omogućeno da vrijednost zaliha
smanjimo ispod troška nabave, a najniže do svote utržive vrijednosti. To se može
dogoditi u slučajevima kada su zalihe materijala oštećene, kada su zalihe zastarjele
ili kada je vrijednost zalihe materijala veća u odnosu na vrijednost proizvoda u koji
će biti ugrađen taj materijal. U takvim slučajevima moramo vrijednost zaliha
vrijednosno uskladiti.
U skladu sa MRS-om 2 i HSFI 10 zalihe materijala ne trebamo vrijednosno
usklađivati ispod troška nabave ako se očekuje da ćemo gotove proizvode prodati
po cijeni koja je jednaka ili veća od troška nabave materijala. S druge strane ako je
7
trošak proizvodnje gotovih proizvoda veći od prodajnih cijena koje možemo postići
na tržištu, tada vrijednost zaliha materijala treba otpisati do razine utrživih
vrijednosti. Vrijednosno usklađenje zaliha treba provjeravati na svaki dan bilance iz
razloga što bi imovina društva u bilanci trebala biti iskazana sukladno vrijednosti
koju je moguće realizirati.
Prilikom vrijednosnog usklađenja zaliha materijala upozoravamo Vas da
obratite pažnju na Zakon o porezu na dobit prema kojem se rashodi nastali uslijed
smanjenja vrijednosti zaliha priznaju u razdoblju u kojem je imovina prodana ili na
neki drugi način uporabljena. Vrijednosno usklađenje zaliha materijala ne podliježe
obračunu PDV-a iz razloga što pritom nije nastao promet (isporuka)dobra ili
usluge. Zalihe su zadržane na istoj lokaciji, kod istog vlasnika te u istoj količini.
Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost porez obračunavamo isključivo na
isporuke dobara i usluga uz naknadu
Troškove materijala možemo vrjednovati po slijedećim metodama:
1) metoda stvarnih nabavnih cijena
2) metoda dnevne cijene i
3) metoda planske nabavne cijene.
. METOD STVARNIH NABAVNIH CIJENA. Račun Materijal potražuje, račun
troškovi materijala duguje za isti iznos.
U okviru ovih metoda razvijene su:
- metoda cijena po partijama,
- fifo metoda,
- lifo metoda,
- hifo metoda,
- metod prosječnih cijena.
Prema metodi cijena po partijama, izbor cijena za vrijednovanje počiva na
fizičkom toku materijala. Svaka nabavljena partija materijala se vodi u knjgama
prilikom trošenja materijala, iz koje se partije troši materijal, te se troškovi
materijala utvrđuju kao umnožak količine materijala i odgovarajuće cijene iz
partije.
8
Prema MRS-u 2 i HSFI 10 utrošak zaliha možemo obračunavati prema metodi
specifične identifikacije (specifični projekti), metodi prvi ulaz – prvi izlaz (FIFO
metoda) i metodi ponderiranog prosječnog troška nabave. FIFO metoda
pretpostavlja da materijal koji je prvi kupimo, prvo i utrošimo. Iz tog razloga na
zalihama se nalaze materijali koji su kupljeni na kraju obračunskog razdoblja.
Primjenom ove metode vrlo je vjerojatno da su nam zalihe uistinu iskazane prema
realnoj vrijednosti. Upotrebom metode prosječnog ponderiranog troška vrijednosti
svodimo na srednju vrijednost i moguće je u određenom trenutku one na iskazuju
realnu vrijednost zaliha, ali nam ta metoda u isto vrijeme može biti korisna u
slučaju čestih promjena cijena i nestabilnih tržišnih uvjeta
Evidencija po stvarnom trošku nabavke:
1. FIFO (prva cijena ulaza, prva cijena izlaza) – metoda FIFO naziva
se kronološka metoda. Materijal se iz skladišta izdaje po cijeni po kojoj je
nabavljen tako dugo dok se ne iscrpe zalihe materijala po njihovoj nabavnoj cijeni.
Nakon toga se materijal izdaje iz skladišta o cijeni slijedeće nabave i tako redom.
2. Metoda PROSJEČNIH CIJENA - primjenjuje se za obračun
utroška materijala tako da se ukupna vrijednost materijala na zalihama dijeli se
ukupnom količinom materijala na zalihama. Prije svake izdatnice izražava se nova
prosječna cijena.
3. metoda LIFO – zadnja ulazna cijena, prva izlazna. Količinski izlaz
sirovina se obračunava po prvoj ulaznoj cijeni sve dok se zalihe po toj cijeni ne
utroše, nakon čega se prelazi na sljedeću posljednju cijenu.
4. metoda HIFO - količinski izlaz se obračunava po najvećoj ulaznoj
cijeni sve dok se ne utroše zalihe po toj cijeni, nakon čega se prelazi na slijedeću
najveću ulaznu cijenu.
5. metoda NIFO – ne može se koristiti zbog toga što se temelji na
budućim ulaznim cijenama koje nisu prošle knjigovodstvo.
Evidencija po planskom trošku nabave:
Metoda planskih cijena podrazumijeva se da za svaku vrstu SIM na
početku razdoblja odredi planska ili stalna cijena po kojoj će se obračunavati svi
ulazi, izlazi, nabave, utrošci zaliha po istoj cijeni bez obzira na stvarne troškove
9
nabave. Svođenje planiranih troškova nabave na stvarne troškove nabave provodi
se zbirno u sintetičkoj evidenciji glavne knjige. Planske cijene svedene su pomoću
odstupanja na stvarne vrijednosti.
Postoje dvije situacije:
a) planski trošak nabave je veći od stvarnog troška nabave – «pozitivno
odstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni trošak je manji od planskog
b) planski trošak nabava je manji od stvarnog troška nabave – «negativno
odstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni trošak je veći od planskog
Materijal u doradi, obradi i manipulacijiPostoje takve situacije kad poduzeće mora slati materijal i sirovine na doradu u drugo poduzeće da bi se mogle koristi u tehnološkom procesu. Nakon završene dorade materijal se vraća na skladište poduzeća po većoj vrijednosti.
ZALIHE REZERVNIH DIJELOVAPodjela:
1. veliki – spadaju pod dugotrajnu imovinu2. mali – zalihe se vode jednako kao zalihe SIM, ali kad se zaključi
konto 309, prenose se na konto 320
SITNI INVENTAR I NJEGOVO RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJE
Kao sitan inventar tretira se sva ona imovina čiji je vijek korištenja duži o jedne godine a istovremeno je pojedinačna nabavna vrijednost mana od 1000kn
3 metode otpisa sitnog inventara:1) metoda 50% otpisa
stavljanjem sitnog inventara u upotrebu, 100% se otpisuje njegova vrijednost na teret troškova
2) metoda 100% otpisa stavljanjem sitnog inventara u upotrebu 50% se otpiše odmah, a 50% u
trenutku rashodovanja3) metoda kalkulativnog otpisa
sitan inventar se otpisuje kao i dugotrajna imovina. Prvo se utvrđuje stopa otpisa, a nakon toga godišnji iznos otpisa
10
3.PRIMJER KNJIŽENJA TROŠKOVA MATERIJALA
Primjer knjiženja nabavke materijala
Primljena je faktura od dobavljača za nabavljeni materijal za izradu u iznosu od
50,000 din (PDV 18%). Za troškove transporta materijala primljena je faktura
dobavljača na iznos od 1,500 din (18% PDV). Istovar materijala izvršili su radnici
preduzeća u vrednosti od 1,000 din.
Zalihe materijala se vode po stvarnoj nabavnoj vrednosti
Faktura 50,000
Faktura za prevoz 1,500
Istovar materijala u sopstvenoj režiji 1,000 din po radnom nalogu,
nema obračuna PDV-a niti ispostavljanja fakture
Obračun PDV-a na fakturnu vrednost i troškove prevoza:
9,000 PDV (18% x 50,000)+270 PDV (18% x 1,500)
Obračun nabavne vrednosti materijala (troškova nabavke)
Troškovi nabavke = Neto fakturna vrednost + Direktni Zavisni troškovi
nabavke (ne uključivati PDV)
Troškovi nabavke= 50,000 +1,500+1,000= 52,500
11
R.br. D P Opis promene D P
1.1010
270
621
433
Materijal za izradu
PDV u primljenim fakturama
Prihodi od aktiviranja ili potrošnje proizvoda i usluga za sopstvene potrebe
Dobavljači
Nabavka materijala
52,500
9,270
2,000
59,770
Knjiženje troškova materijala za izradu
Na zalihama ima 1.000 kg šećera po nabavnoj ceni od 1 din za kg.
1. Nabavljeno je po fakturi br. 5 i prijemnici br. 2, 400 kg šećera od firme KKK
iz Crvenke po nabavnoj ceni od 1.20 din za kg (u cenu nije uračunat PDV). U vezi
ove nabavke preduzeće je samostalno izvršilo prevoz i obračunalo 100 din.
2. Izdat je radni nalog br. 1 za proizvodnju čokolade M1. Po trebovanju br. 1
utrošeno je 500 kg šećera
Nabavka materijala , obračun troškova nabavke = 1.20 x 400 kg + ZTN- prevoz u
sopstvenoj režiji (100 din)= 480+100=580 din
Nova nabavna cena materijala = 580 din /400 kg = 1.45 din
12
PDV u primljenom fakturi (1.20 x 400 kg = 480 din x 18% = 86 din (zaokruženo)
Na ZTN u sopstvenoj režiji nema obračuna PDV-a
R.br. D P Opis promene d p
1.1010
270
612
433
Materijal za izradu
PDV u primljenim fakturama
Prihodi od aktiviranja proizvoda i usluga za sopstvene potrebe
Dobavljači
Nabavka materijala
580
86 din
100
566
13
ZAKLJUČAK
U svom kvantitativnom izrazu, troškovi materijala su umnožak utrošaka i
cijena po jedinici. U ekonomskoj suštini, pak, troškovi materijala su vrednosti
utrošenog materijala (predmeta rada) u procesu proizvodnje vrednosti čiji je
materijalni nosilac proizvod kao rezultat procesa proizvodnje. Kao što je kod
utrošaka materijala konstatovano, postoji više vrsta materijala pa, posledično, i više
vrsta troškova materijala. Na drugoj strani, u uslovima dinamike obima proizvoda
ponašanje pojedinih vrsta troškova materijala (bazirano u osnovi na ponašanju
utrošaka) ima odredjene karakteristike. lako su troškovi materijala od značaja i za
druge vrste troškova (granične troškove, troškove proizvodnje i troškove prometa,
troškove aktivnosti i dr.), u okviru osnovnih determinanti treba uzeti u obzir I
elemente metodike obračuna troškova materijala. Utrošci materijala kao fizička
trošenja u procesu proizvodnje imaju kvantitativne i kvalitativne determinante. U
tom smislu, ostvareni utrošci u konkretnom procesu proizvodnje (u konkretnom
preduzeću) čine izraz uticaja svih faktora koji ih uslovljavaju. Razmere tih utrošaka
redovno se izražavaju kvantitativno u odgovarajučim fizičkim jedinicama mere.
Svako smanjenje aktive usled poslovanja predstavlja rashod. Troškovi predstavljaju
izuzetno kompleksnu ekonomsku kategoriju I zahtijevaju podrobnu analizu.
Troškovi su novčani izraz utrošaka, potrošenih u cilju proizvodnje. U finansijskom
knjigovodstvu se susrećemo sa pojmom rashodi koji zauzima čitavu klasu 5 u
Kontnom okviru. U pogonskom knjigovodstvu srećemo pojam troškovi pri čemu
mislimo na proizvodne odnosno poslovne troškove nastale u cilju proizvodnih
učinaka. To znači da rashodi predstavljaju širi pojam od troškova. Pored smanjenja
aktive rashodi za rezultat imaju smanjenje sopstvenog kapitala u pasivi bilansa
stanja . Rashodi su izazvani raznim poslovnim dogadjajima koji se mogu dovesti u
vezu sa tekućim učincima. I pored svih navedenih razlika u knjigovodstvu se
upotrebljavaju pod nazivom “troškovi i rashodi”. Rashodi su širi pojam od prihoda
zbog toga sto je svaki trošak rashod a svaki rashod nije trošak. Druga bitna sličnost
14
rashoda i troškova je u tome što u trenutku nastanka preduzeće za posledicu nema
odliv novca , već odliv gotovine.
LITERATURA
1. Sidney J. Gray, Belverd E. Needles,Jr.- Finansijsko računovodstvo opšti pristup, Savez računovo|a i revizora Republike Srpske, Banja Luka 2002.
2. Vidaković Slobodan - Računovodstvo jezik poslovnog sporazumevanja, Megatrend, Beograd 2002.
3. Mikerević Dragan prof. Dr- Finansijski menad`ment, Ekonomski fakultet Banja Luka, Banja Luka 2005.
4. Labus Miroljub- Osnovi ekonomije, Jugoslovenska knjiga, Beograd 1997.
5. Vidaković Slobodan - Analiza poslovanja preduzeća u tr`išnoj privredi, Matica srpska, Novi Sad 2001.
15