Trgovinska politika EUProf.dr Kanita Imamović-Čizmić

Pojam i značaj trgovinske politike EU

DEF: podrazumijeva spoljno-trgovinski angažman EU prema trećim zemljama.

Grupacijama zemelja i svjetskoj trgovini(ekonomiji) uopće.

Unutrašnja trgovina EU – temelj nastanka i jačanja evropske zajednice, regulative

Rimskog ugovora i osnov na kojem počiva danjašnja EU i njen razvoj

Osnivački ugovor : četiri velike slobode – odrenica trgovinske politike,

Četiri slobode – eliminiranje svih barijera u kretanju roba, ljudi, usluga i kapitala-

kreiranje zajedničkog tržišta

Sloboda kretanja roba – eliminacija carina i drugih administrativnih varijera unutar

integracije - carinska unija – zajenička carinska politike prema trećim državama

Efekti uklanjanja barijera:

1. Širenje tržišta i ekonomija obima

2. Mobilnost roba, usluga kapitala i rada – snižavanje cijena

Model trgovine1. Trgovina u okviru Evrope

2. Učešće u svjetskoj trgovini

Evropska unija trguje u okviru Evrope, a naročito trguju zemlje članicemeđusobno. Glavne činjenice su: (Bladwin, Wyplosz)

Dvije trećine izvoza EU 28 predstavljaju izvoz u ostale zemlje. Više od 90% tog izvoza zapravo se odnosi na EU 15, s obzirom na to da novezemlje članice u najmanjoj mjeri učestvuju.

Evropske zemlje – EFTA ( Švajcarska, Norveška, Island i Lihtenštajn) iTurska brojevi se penju do tri četvrtine. Ukratko, tri do četiri eura poosnovu izvoza koji ostvaruje EU 28 čini prodaja u okviru Evrope u širemsmislu.

Nakon Evrope, Sjeverna Amerika i Azija predstavljaju glavna tržišta za EU 28, ali na svako od njih otpada manje od jedne desetine izvoza EU.

Afrika, Latinska Amerika i Srednji istok nisu tako značajna izvoznaodredišta za EU, njihovi udjeli pojedinačno iznose manje od 3%.

Zajednička trgovinska politika provodi se kroz tri dimenzije

1. Multilateralna (WTO-Doha pregovori)

2. Bilateralna (ugovori o slobodnoj trgovini)

3. Unilateralna (GSP - opći sustav povlastica i EBA Europski sustav

financijskog nadzora)

Zajednička trgovinska politika provodi se kroz sljedeće mehanizme

1. Liberalizacija trgovine robama i uslugama – pristup tržištu

2. Zajednička carinska tarifa

3. Trgovinski zaštitni mehanizmi

4. Trgovinske prepreke

Analiza statističkih pokazatelja (2009-2010) ukazuje na :

1. Tri četvrtine izvoza EU odlazi u Evropu.

2. Preostala četvrtina je manje ili više raspodjeljena na tri područja: Sjevernu Ameriku, Aziju i

ostale zemlje.

3. Brojke se najviše razlikuju kada je riječ o Aziji, s obzirom na to da na nju odlazi 12% uvoza EU,

ali zato ona pokriva svega 7% izvoza EU. Obrnuto je u slučaju Sjeverne Amerike, s obzirom na

to da na nju otpada veći udio izvoza EU nego uvoza.

4. Trgovina EU sa ostatkom svijeta je prilično uravnotežena, iako se posljednjih godina ostvarivao

blagi suficit - Tri četvrtine uvoza EU je porijeklom iz Evrope, a da se posljednja četvrtina

dijeli na dva donekle izjednačena područja- na Aziju i sve druge zemlje.

5. Na svega deset zemalja otpada oko dvije trećine spoljne trgovine EU, ali se liste zemalja

donekle razlikuju kada je riječ o uvozu i kada je riječ o izvozu.

6. SAD je najveći uvoznik, dok je Kina najveći izvoznik.

7. Sljedeće najvažnije područje za izvoz EU je Švajcarska, ali Švajcarci kupuju svega 30% u

poređenju sa brojkama koje važe za SAD. Kina je trenutno na trećem mjestu na listi odredišta

za izvoz EU

Glavni trgovinski partneri Europske unije – Trgovina robom u 2018. (u milijunima eura)

Zemlja Izvoz Uvoz Ukupno T Bilans

SAD 406 372 267 270 673 642 +139 102

Kina 209 906 394 698 604 604 -184 791

Švicarska 156 484 108 980 265 464 +47 504

Svijet 1 955 746 1 980 361 3 936 107 -24 615

Pravna osnova i nadležnost

Čl.207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) zajednička trgovinskapolitika postala je isključiva nadležnost Europske unije.ž

prvi sektor u kojem su države članice odlučile povjeriti dio svoje suverenostizajedničkom tijelu.

Europskoj komisiji dobila mandat da se u njihovo ime bavi trgovinskimpitanjima, među ostalim i pregovorima o međunarodnim trgovinskimsporazumima.

EU promiče vlastite interese lkada pregovara o bilateralnim i multilateralnimtrgovinskim sporazumima u ime svih svojih država članica, kada djeluje u WTO

„promicanje europskih vrijednosti”- ljudska prava, održivi razvoj, dobroupravljanje i briga za okoliš, jedan je od triju stupova nove trgovinskestrategije EU-a - „Trgovina za sve”.

Izazovi trgovinske politike EU

Globalizacija- Uključujući fragmentaciju lanaca vrijednosti i digitalizaciju

Pojava novih ekonomskih sila- Kina, Indija, Brazil

Ekonomski pad- da li je trgovina je dio rešenja

COVID 19?

Međunarodna trgovina doživjela je tri velike strukturne promjene od

1990-ih koje detrminiraju trgovinsku politiku EU

1. Prva promjena je „servifikacija“ trgovine- uslugama se sve više trguje

preko granica.

2. Drugi ključni fenomen koji utječe na trgovinu bila je globalizacija

trgovačkih lanaca vrijednosti (ili proizvodnje), pri čemu se

intermedijarni proizvodi, a ne finalna roba (i usluge), također trguju

na međunarodnoj razini

3. S digitalizacijom ekonomije, robom i uslugama sve se više trguje u

digitalnom, a ne fizičkom obliku. Kao rezultat toga, postoje sporazumi

o međunarodnoj trgovini se razvio da odražava ove promjene, zbog

čega sada govorimo o sporazumima o slobodnoj trgovini treće

generacije (FTA).

WTO, „u posljednjih 20 godina trgovina uslugama postala je

najdinamičniji segment svjetske trgovine, rastući brže od trgovine

robom“ (WTO 2015).

Između 1995. i 2014. izvoz usluga se povećao sa nešto više od trilijuna

američkih dolara na gotovo pet biliona američkih dolara (WTO 2015).

Kao rezultat toga, usluge sada predstavljaju oko 20 posto svjetske

trgovine.

U pogledu dodane vrijednosti - usluge čine 40 posto svjetske trgovine

Usluge su također ugrađene u robu kojom se trguje na međunarodnoj

razini : uključuju, na primjer, logistiku, dizajn, inženjering ili

računovodstvo koji su nužni inputi u procesu proizvodnje.

Ova vrsta trgovine naziva se „servifikacija proizvodnje“

Procjenjuje se da u Europi vrijedi više od 300 milijardi eura i otpada oko

trećine ukupnog izvoza robe iz EU-a

Porast trgovine uslugama,

Kompanije su globalizirale i svoje takozvane lance vrijednosti: prelazeći outsourcing i

offshoring, oni su presijekli svoje proizvodne procese i raspršili svoje proizvodne

aktivnosti u više zemalja, što dovodi do globalnih lanaca vrijednosti

Trgovina intermedijarnim proizvodima i uslugama sada dominira u trgovini finalnim

proizvodima i uslugama.

Treća strukturna promjena u međunarodnoj trgovini u posljednjih 20 godina je sve

veća digitalizacija ekonomije i povezani porast elektronske trgovine i protoka

podataka preko granica.

Procjena je da je oko 50 posto svjetskih trgovačkih usluga sada u digitalnom obliku,

dok elektronička trgovina čini otprilike 12 posto sve robe koja se trguje preko granice

Kako regulisati prekogranični protok podataka koji ima utjecaj na trgovinu i fizičkom i

digitalnom robom i uslugama

Iako trgovinski sporazumi pregovarani u posljednjem desetljeću imaju odredbe o

elektroničkoj trgovini, ove odredbe su po prirodi vrlo ograničene, uglavnom

zabranjujući tarife na elektronički prijenos

Institucionalne promjene koje utječu na

kreiranje trgovinske politike EU-a

Lisabonski ugovor donio je važne promjene u procesu trgovinske politike EU.

1. vanjska trgovina se mora provoditi u skladu s principima Ugovora o

funkcioniranju Europske unije (UFEU): demokratija, vladavina zakona i ljudska prava

i održivost prirodnih resursa.

2. u skladu s čl. 207. stav 1. UFEU-a svi su aspekti vanjske trgovine - uključujući

usluge, komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva i direktna strana ulaganja - u

isključivoj nadležnosti EU-a. Za ova područja je potrebno pregovaranje

kvalificiranom većinom u Vijeću ministara EU za pregovore i zaključivanje

međunarodnih trgovinskih sporazuma.

3. Lisabonskim ugovorom je pojačana uloga Europskog parlamenta (EP) u donošenju

vanjske politike EU. EP sada s Vijećem dijeli odgovornost za izradu propisa za

provođenje zajedničke vanjske politike. To znači da je Lisabonskim ugovorom

proširena ovlast EP-a nad konvencionalnim bilateralnim trgovinskim sporazumima i

na jednostranu trgovinsku politiku

Neki od nedavnih trgovinskih sporazuma EU smatraju se mešovitim

sporazumima: CETA (Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum

između Kanade i EU) i trgovinski sporazum između EU i Singapura.

U potonjem slučaju, Sud pravde EU-a (CJEU) zaključio je da je riječ o

mješovitom sporazumu, pri čemu EU ima isključivu nadležnost osim dva

područja: portfeljnog ulaganja i rješavanja spora investitor-država, koji

su u zajedničkoj nadležnosti (Sud pravde EU 2017).

Odredbe u isključivoj nadležnosti zahtijevaju ratifikaciju samo od strane

Vijeća i EP-a. Pod zajedničkim nadležnostima ratifikaciju provode

pojedine države članice EU (tj. Nacionalni parlamenti, a u nekim

slučajevima i regionalni (npr. Belgija)). Trgovinski sporazumi mogu se

privremeno primjenjivati nakon postupka ratifikacije na razini EU, dok

se pitanja koja su pod zajedničkom nadležnošću primjenjuju tek nakon

što su ih sve države članice ratificirale (npr. CETA).

EU je postala jedan od najvažnijih zagovornika duboke trgovinske

agende na multilateralnom i regionalnom nivou.

Nesposobnost EU da unaprijedi duboku trgovinsku agendu na

multilateralnom nivou početkom 2000-ih, kao rezultat neuspjele runde

u Dohi na WTO-a rezultiralo je pomakom u svojoj trgovinskoj strategiji u

korist bilateralnih sporazuma s ključnim partnerima i asertivnije politike

prema zemljama koje štite njihovu robu i usluge, posebno putem

necarinskih barijera

Strategija „Evropa 2020“ i „Trgovina za sve“ ojačali su ovaj pristup

Koji su koraci za stvaranje novog trgovinskog

sporazuma EU?

Korak 1: Priprema (Komisija / Vijeće EU)

Komisija poduzima neformalnu procjenu izvodivosti određenog

sporazuma i daje preporuke Vijeću. Vijeće tada mora ovlastiti Komisiju

za započinjanje formalnih pregovora i može izdati pregovaračke ciljeve

(„mandat“). Obavještava se Parlament EU.

Korak 2: Pregovori (EU komisija)

Komisija pregovara o trgovinskom sporazumu u okviru mandata koji mu

je pružilo Vijeće. Vijeće i Parlament su obaviješteni o napretku nakon

svakog pregovaračkog kruga. Nacrti tekstova nisu javni.

Korak 3: Finalizacija (EU komisija)

Komisija se slaže s konačnim tekstom . Tekst je 'parafiran' i 'pravno pročišćen' (pravna provjera

sporazuma zbog nedosljednosti) i slijede prijevodi.

Vijeću i Parlamentu je data verzija završnog teksta.

Korak 4: Potpis (Komisija / Vijeće EU)

Vijeće odlučuje hoće li odobriti potpisivanje i zaključivanje sporazuma na temelju prijedloga

Komisije. Vijeće odlučuje može li se sporazum (ili njegovi dijelovi) privremeno primijeniti prije

stupanja na snagu. Parlament je informiran o procesu.

Korak 5: Saglasnost (Parlament EU)

Da bi sporazum stupio na snagu, Parlament EU mora dati Vijeću svoju saglasnost za zaključivanje

sporazuma - za koji je potrebna većina svih članova Parlamenta EU da glasaju za. Parlament EU-a

može i Europski sud pravde zatražiti pravno mišljenje.

Korak 6: Stupanje na snagu (Vijeće EU / države članice)

Nakon pristanka Parlamenta EU, Vjeće može zaključiti sporazum.

Mješoviti sporazumi zahtijevat će ratifikaciju od strane svih država

članica EU-a na domaćem nivou.

Korak 7: Implementacija (EU komisija / Vijeće)

Komisija i Vijeće osnivaju i predstavljaju EU na svim provedbenim

tijelima koja se zahtevaju sporazumom (npr. Trgovinski odbor)

Zašto trgovina i investicije su snažni

motori za rast i otvaranje novih radnih

mjesta u EU ?

EU procjenjuje :

90% globalnog ekonomskog rasta u narednih 10 do 15 godina je

očekivano generiranje van Evrope

Više od 30 miliona radnih mjesta je sada podržan izvozom van Europske

unije - dvije trećine više nego prije 15 godina - što znači da izvoz sada

podržava gotovo jedan od sedam poslova u Evropi. Ti su poslovi visoko

kvalificirani i bolje plaćeni od prosjeka.

Rasprostranjeni su u svim državama članicama EU i ineposredno su i

posredno povezan sa izvozom van EU. Na primjer, 200.000 radnih mjesta

u Poljskoj, 140.000 u Italiji i 130.000 Francuski izvoz izvan EU 150.000

radnih mjesta u Njemačkoj, 50.000 u Španiji i 30.000 u Belgiji

Preko 600.000 MSP, koji zapošljavaju više od 6 miliona ljudi, direktno

izvoze robu van EU, a čine trećinu izvoza iz EU.

Izvozne mogućnosti su od presudnog značaja za sektore koji prolaze

kroz strukturne promjene kao što je poljoprivredno-prehrambeni sektor

Investicije su od suštinske važnosti.

Vanjska investicija pomaže evropskim kompanijama da poboljšaju svoju

konkurentnost.

Cilj „Investicijskog plana za Evropu“ ima za cilj povećanje investicija,

koje su u 2014. bile manje od 15 posto prije krize

Ključni zahtjev je pametnije korištenje novih i postojećih finansijskih

sredstava.

Međunarodni partneri imaju ključnu ulogu u tom procesu.

Politika EU o FDI u skladu sa ciljevima i prioritetima strategije Evropa

20205

Vidjeti https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Intra-EU_trade_in_goods_-

_main_features&oldid=452727

http://www.ub.edu/searchproject/wp-content/uploads/2013/01/WP-2.1.pdf