GlobalizacijaXII sedmica

v

George Ritzer

McDonaldizacija društva

Racionalizacija i birokratizacija društva

McDonaldizaciju kao proces po kojem načela fast foodrestorana ovladavaju sve većim brojem segmenata američkog društva, šireći se i na ostatak svijet.

Principi racionalizacije:

Učinkovitost

Mjerljivost

Predvidljivost

Kontrola

Debata o globalizaciji

(Giddens, „Sociologija, str. 63. – 65.)

(Held „Global Transformations“, str. 10.)Hiperglobalisti Skeptici Transformacionalisti

Šta je novo? Globalno doba. Ekonomski blokovi. Globalna

povezanost.

Dominantne

karakteristike

Globalni

kapitalizam,

građansko društvo i

uprava.

Svijet koji je manje

međuzavisan.

„Gusta

globalizacija.

Moć nacionalnih

vlada

Opada. Ojačana. Restrukturacija.

Rekonstrukcija.

Pokretačke sile

globalizacije.

Kapitalizam i

tehnologija.

Vlade i tržišta. Kombinovane sile

modernosti.

Diminantan motiv. McDonalds, Madona. Nacionalni interes. Transformacija

političke zajednice.

Krajnji argument Kraj nacionalne

države

Pristanak i podrška

vlada.

Transformacija

moći.

Teorijski diskurs

Proizvodnja pristanka (N. Chomsky).

R. Dahrendorf – razmatranje slobode

A. Giddens – uticaji na društva, države, pojedince

i njihove svakodnevne živote.

Mirovne politike.

Ljudska agresija: pitanje prirode

pojedinca/ke (i društvene grupe).

Biološke teorije („instinkt“ agresivnosti)

Psihološka tumačenja (emocije; frustracije i strahovi; imitacija)

Kulturološka objašnjenja

Socijalno-strukturalna objašnjenja

Kukić, Sociologija: teorija društvene strukture – Objašnjenje ljudske agresivnosti, str. 490-493.

Kukić, Sociologija: teorija društvene strukture – Pojam i teorije rata, str. 494-497.

Kukić, Sociologija: teorija društvene strukture – Vrste ratnih sukoba, str. 498-500.

Kukić, Sociologija: teorija društvene strukture – Planeta nenasilja i nenasilne strategije, str. 504-508.

Kognitivno-psihološki pristupi

Etika briga i etika pravednosti

Heinzova dilema

Kritike: etika brige i etika pravednosti kao esencijalistički koncepti?

Polazna pitanja

Da li uopće i u kojem kontekstu, možemo govoriti o ženskoj mirovnoj politici?

Da li bi bilo adekvatnije govoriti o mirovnom aktivizmu i mirovnoj politici?

Da li upotreba atributa “ženski” u okviru rasprave o mirovnoj politici i

mirovnom aktivizmu implicira binarne podjele i grupne identifikacije?

Da li uopće možemo govoriti o specifičnom “muškom” i “ženskom” pristupu

miru i sigurnosti?

Koje su specifičnosti “ženskog” pristupa miru i sigurnosti, odnosno koje su

specifičnosti ženske mirovne politike?

Na koji način je ženski mirovni aktivizam uticao i može uticati na oblikovanje

međunarodnih standarda o miru i sigurnosti?

Rasprava o miru i sigurnosti

teorijsko-politička razmišljanja o miru i sigurnosti utemeljena su na izrazito

maskulinim naučnim kanonima

bavljenje praktičnim pitanjima u patrijarhalnom kontekstu prepoznato je kao

“muški posao”.

Povelja UN-a - član 1, stav 1:

Mir se prepoznaje kao jedna od najviših vrijednosti čijem očuvanju treba

težiti (Povelja UN-a, član 1, stav 1).

Radi očuvanja ovih imperativnih vrijednosti, dozvoljena je i upotreba sile,

odnosno preventivnih ili prisilnih mjera (Povelja UN-a, član 39–50).

Redefiniranje pojma mira

Postkonfliktna izgradnja mira

Uspostavljanje i stvaranje mira

Objezbjeđivanje i očuvanje mira

Redefiniranje pojma sigurnosti

povezanost s razvojnim i humanitarnim interesima.

humanitarne, socijalne, ekonomske i ekološke dimenzije sigurnosti, s

naglaskom na važnost zaštite ljudskih prava i promicanja demokracije.

fokus se pomjera sa države i očuvanja njenog suvereniteta, na pitanja

pojedinca/ke, ljudskih prava i sloboda.

ključni referent sigurnosti treba biti pojedinac/ka, a ne država.

Muški i ženski

pristupi miru i sigurnosti

humanitarni rat kao način uspostavljanja mira, a naoružavanje kao njegova

preventivna pretpostavka – muški pristup; etika pravednosti kao

matematičko, logičko i racionalno promišljanju

naglašava pitanje ljudskih i opće društvenih posljedica utrka u naoružanju –

ženski pristup

razlike između muških i ženskih modela promišljanja razvijaju se kroz: a)

rodnu socijalizaciju i b) kroz različito iskustvo kroz koje prolaze žene i

muškarci u patrijarhalnim društvima.

Međunarodni standardi o rodu,

sigurnosti, miru

Specifičnost položaja žena u oružanim sukobima

Učešće žena u procesima donošenja odluka koje se tiču mira i sigurnosti

Žene u vojsci i politici

Standardi koji se tiču obaveze države da omogući i potakne programe obuka

zaposlenih u vojsci i policiji o rodnoj osjetljivosti

Rada Iveković

“Borba za mir zahtijeva da se bude političkim subjektom. Žene su

tradicionalno odgovarane od politike i udobno su se često uljujljkale u preziru

politike između ostalog zato što ova njih prezire. No politiku je moguće i

mijenjati. Ako smo još donedavno mogle misliti da se bar mi, žene, možemo

osloboditi političke odgovrnosti, danas je jasno da je politika preozbilja stvar

da bi se ostavila muškarcima. Dokazano je da su je oni do sada loše vodili kao

i da smo ih mi, nažalost, u tome prešutno podržavale. Doduše i nažalost, nije

dovoljnim primjerima unutar datog patrijarhalnog sustava dokazano (jer nas

prošlost ne podržava) da bi mi bolje i drugačije vodile politiku. Ali ovo je

samo poluistina i to zato što nikakva ženska univerzalizacija nije simbolički

moguća (niti je moguće misliti). Na nama je da pokušamo.”

1.Žene kao osobiti pogođeni dio civilnog društva u

oružanim sukobima, ali i kao ključni protagonisti/kinje u

raspravama i procesima uspostavljanja i izgradnje mira

Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (1979.) - naglašava i

značaj učešća žena u procesima donošenja odluka koje se tiču mira i sigurnosti,

kao i obavezu država potpisnica da eliminiraju diskriminaciju nad ženama u

različitim oblastima.

Opća preporuka br. 19 CEDAW Odbora (11. Sjednica, 1992) “Nasilje nad ženama”.

Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ženama, (1993. godine, Rezolucija 48/104.)

navodi se da su žene u područjima oružanih sukoba, posebno pogođene nasiljem.

Pekinška deklaracija i Platforma za akciju - prepoznato je da u toku oružanih

sukoba dolazi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava žena (Platforma za akciju, stav

11, 12, 131). Također je izražena i zabrinutost zbog činjenice da “žene i djeca

predstavljaju nekih 80 posto od milionskog broja svjetskih izbjeglica i drugih

izmještanih osoba” (Platforma za akciju, stav 136).

2. Učešće žena u procesima donošenja

odluka koje se tiču mira i sigurnosti

CEDAW

od država potpisnica zahtijeva da poduzmu “sve moguće mjere da eliminišu diskriminaciju nad ženama u političkom i javnom životu zemlje”

da osiguraju ženama, u jednakoj mjeri kao i muškarcima, pravo “da učestvuju u formulisanju vladine politike i implementacije i da imaju javni ured i vrše sve javne funkcije na svim nivoima vlade”,

“da učestvuju u nevladinim organizacijama i udruženjima koja su uključena u javni i politički život zemlje”, (član 7)

te da poduzmu “sve moguće mjere da osiguraju da žene, jednako kao muškarci, bez diskriminacije, imaju mogućnost da predstavljaju Vlade na međunarodnom nivou i da učestvuju u radu međunarodnih organizacija” (član 8).

Deklaraciju o sudjelovanju žena u promovisanju

međunarodnog mira i saradnje (Rezolucija broj 37/63)

građanska i politička participacija žena ključna je za uspostavljanje i

izgradnju mira.

potrebno je kvantitativno i kvalitativno povećanje participacije žena u sferi

međunarodnih odnosa.

Pekinška deklaracija i Platforma za

akciju

“Jednak pristup i puno učešće žena u strukturama vlasti i njihov puni

angažman u svim pokušajima na prevenciji i rješavanju sukoba su od osnovne

važnosti za održavanje i unapređenje mira i sigurnosti. Iako su žene počele da

igraju važnu ulogu u rješavanju sukoba, održavanja mira i odbrani i

mehanizmima spoljnih poslova, one još uvijek nemaju dovoljno predstavnika

na pozicijama gdje se odlučuje. Ako žene treba da igraju ravnopravnu ulogu u

obezbjeđenju i održavanju mira, moraju biti osnažene politički i ekonomski i

biti adekvatno predstavljene na svim nivoima odlučivanja.” (Platforma za

akciju, stav 134).

Vidljivo odsustvo ženskog subjekta

UNIFEM-ova analiza 24 mirovna pregovora od 1992. do 2010. daje sljedeće

podatke:

žene čine samo 2,5% potpisnica,

3,2 % posrednica,

5,5 % svjedokinja

7,6 % pregovarateljica u formalnim mirovnim pregovorima.

3. Učešće žena u vojsci i politici

CEDAW - države potpisnice će poduzeti sve moguće mjere da eliminišu diskriminaciju nad ženama u oblasti zaposlenja, što uključuje i pravo na slobodan izbor profesije i zaposlenja (Član 11).

CEDAW Odbor - opštu preporuku o članovima 7 i 8 Konvencije (1993.)

U Preporuci se uviđa da je učešće u vojsci bitno za žene iz perspektive njihove građanske uloge, ali da mnogi muškarci i žene to vide isključivo kao “muški posao” (stav 29).

U Preporuci se obrazlaže zbog čega je učešće žena u vojsci važno, te se između ostalog kaže:

“S obzirom da vojska čini bitan dio reda u državi, odlučivanja i uprave, sve građane/ke treba da interesuje kakva je vojska koju imaju. Kada su isključene iz vojske, žene ne mogu da se uključe u procese donošenja odluka koje se tiču korištenja oružanih snaga, promjena u vojnim institucijama i sveukupne kontrole rada vojske. Veliki dio javne potrošnje odlazi na vojsku, ona predstavlja važnog poslodavca i pruža mogućnost za profesionalni napredak i obuku, što često može da vodi drugim vidovima karijere, osim vojne” (stav 30). U Preporuci se navodi da učešće žena u vojsci posebno dolazi do izražaja tokom procesa obezbjeđivanja i očuvanja mira (stav 33), te se postavlja pitanje da li je prihvatljivo isključivanje žena iz ovih procesa koji sve više dobivaju na značaju (stav 34). Smatra se da bi prisustvo žena moglo da bude od velikog značaja, s obzirom na činjenicu da se procesi obezbjeđivanja i očuvanja mira na mnogobrojne načine razlikuju od uloga koje je imala tradicionalna vojska (stav 34).

Pekinška deklaracija

i Platforma za akciju

, vlade se obavezuju da omoguće ženama da „imaju isto pravo kao i muškarci

da budu sudije, advokati ili drugi službenici suda, kao i policijski službenici i

zatvorski i pritvorski službenici“ (Stav 232).

Rezoluciju Generalne skupštine 52/86

(Prevencija kriminala i mjere krivičnog

pravosuđa za eliminaciju nasilja nad

ženama, A/RES/52/86, 2. februar

1998. godine)

od država traži da podstaknu žene da se pridruže policijskim snagama

(Aneks, stav 8, f).

Standardi koji se tiču obaveze države da omogući i podstakne

programe obuka zaposlenih u vojsci i policiji o rodnoj osjetljivosti

Opća preporuka br. 19 CEDAW Odbora (11. Sjednica, 1992) - za uspješno provođenje CEDAW, ključni element je osiguranje rodno osjetljive obuke sudija/sutkinja i službenika/ca zaduženih za provođenje zakona (stav 24, b).

Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ženama - države trebaju “poduzeti mjere kako bi se osiguralo da provoditelji zakona i državni službenici odgovorni za provedbu politike sprječavanja, istraživanja i kažnjavanja nasilja nad ženama, dobiju obuku koja bi ih učinila osjetljivima za potrebe žena” (Član 4, i).

Platforma za akciju - “žene mogu biti izložene nasilju koje počinjavaju osobe na pozicijama vlasti i u konfliktnim i u nekonfliktnim situacijama” (121), te da: “obuka svih službenika humanitarnom pravu i ljudskim pravima i kažnjavanje počinitelja nasilnih djela nad ženama bi pomoglo u obezbjeđenju da do tog nasilja ne dolazi na domak javnih službenika u koje bi žene trebalo da mogu imati povjerenja, uključujući policajce i zatvorske službenike, te snage sigurnosti” (121). Definirajući akcije koje treba poduzeti, vlade se obavezuju da će, između ostalog i za policijsko i vojno osoblje osigurati programe rodno osjetljivog obrazovanja (232, i).

Rezoluciju Generalne skupštine 52/86 (Prevencija kriminala i mjere krivičnog pravosuđa za eliminaciju nasilja nad ženama, A/RES/52/86, 2. februar 1998. godine) od država zahtijeva da osiguraju provođenje obaveznih obuka policijskih snaga o kulturnim razlikama i o rodnoj osjetljivosti (Aneks, stav 12).

Rezolucija 1325 i prateće rezolucije

Rezoluciju 1325 “Žene, mir i sigurnost” (2000.).

Rezolucija 1820 (2008.)

rezolucije iz 2009. godine: Rezolucija 1888 i Rezolucija 1889.

Rezolucija 1960 (2010.) kojom se teži uspostavljanju sistema odgovornosti.

….

Tekstovi ovih rezolucija dostupni su na:

https://www.securitywomen.org/united-nations/unscr-1325-and-national-

action-plans-nap.

Pitanja za diskusiju:

Da li možemo govoriti o ženskom i muškom pristupu miru?

Da li su žene “miroljubljiviji” spol?

Kako ostvariti kulturu mira i nenasilnog rješavanja konflikta? Kakva je uloga

obrazovnih institucija i institucija civilnog društva u ovom procesu?

Lepa Mlađenović - „Žudnja za

aktivizmom“

„Ženska solidarnost počinje upoznavanjem sebe. To je proces.“

“Ženska solidarnost je odluka da slušamo, čujemo i razumijemo Drugu”

„Odatle počinjemo, od politike ne-isključivanja: razumeti drugu onako kako

ona razume sebe, kako interpretira sebe sa svojim vrednostima i sudovima.“

„Aktivistkinje, a tako ih ja zamišljam, to su one koje veruju da je iskustvo

svake žene jednako vredno.“

Biljana Kašić

“Prisvajajući građansko-ženski neposluh kao model vlastitog života,

feministkinje su tijekom devedesetih iskušavale mnoge načine otpora, od

javnih prosvjeda protiv rata i antiratnih performativnih činova poput Žena

u crnom do stvaranja centara za podršku silovanim ženama i izbjeglicama

poput Centra za žene žrtve rata u Zagrebu ili centra za socijalno-

psihološku pomoć Medica Zenica traumatiziranim ženama u Zenici, ili pak

mirovnih inicijativa angažirajući se na osjetljivim pitanjima procesa

pomirenja, mirovnog obrazovanja i gradnje mira.”

(Iz razgovora s Bljanom Kašić)

Perković, M. “Ženska mirovna politika”

“već time što sam rođena kao žena, ja sam nesumnjivo miroljubiva – kaže

naše društvo – i ono uvažava tu moju miroljubivost, ali samo dotle dok je

držim kao ukras na opisu Žene, bezbedno po društvo i sistem. Međutim,

potreba za mojom prirodnom, ženskom miroljubivošću prestaje onog časa kad

od nje pravim jasan vrednosni stav i odlučan politički čin, čime se zarivam u

kompaktno telo kapitalističkog patrijarhata”.

Žensko mirovno organiziranje

Nastojalo se objasniti na više različitih načina:

a) esencijalističke pretpostavke o miroljubivoj prirodi žena povezanoj sa sposobnošću rađanja i iskustvom majčinstva

b) različiti načini socijalizacije žena i muškarca, uzimajući u obzir tradicionalnu podjelu rodnih uloga.

c) odsustvo vojne obaveze za žene (Mlađenović, Yuval Davis).

d) neplaćeni ženski rad i rad u nekonkurentskimdjelatnostima (Mlađenović)

Zaključna razmatranja

Preispitivanje maskulino formiranih struktura

Potencijali ženskog mirovnog aktivizma