TRAGOVI KLUB ZA PRIRODNE ZNANOSTI GRAĐANSKE (I NE … · Koettstorfera, koji je dao prvu analizu vode Zvira prije njegove eksploatacije, Izvještaj o kemijskom i bakteriološkom

141

dr. sc. ANA ALEBIĆ-JURETIĆ, dipl. ing. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

[email protected]

KLUB ZA PRIRODNE ZNANOSTI (I NE SAMO NJIH) U RIJECI

Jedno od prvih i najutjecajnijih društava osnovanih u Rijeci u drugoj polovici 19. stoljeća bio je Klub za prirodne znanosti u Rijeci. Osnovan je 28. studenoga 1883. u tadašnjem hotelu Deak (danas zgrada Doma sindikata Franjo Belulović) s ciljem promoviranja prirodnih znanosti, a ubrzo je proširio svoje djelatnosti i na druga područja, poput medicine i književnosti. Godine 1896. započinje se s izdavanjem Priopćenja na njemačkom i talijanskom jeziku koja nam danas predstavljaju svjedo čanstvo tog vremena. U njima su tiskani i znanstveni radovi, uključujući i rezultate prirodoslovnih istraživanja riječkog područja. Iste godine pokreće se inicijativa za formiranje Komiteta za rendgen, s ciljem nabavke rendgenskog aparata i njegove uporabe u medicinske svrhe, što je i ostvareno već sljedeće, 1897. godine. Osim Komiteta, osnovane su foto grafska sekcija te sekcija za prethistorijska istraživanja. Tijekom dvadeseto godišnjeg rada Kluba održano je 221 predavanje, ne samo iz prirodnih već i iz društvenih znanosti, umjetnosti, medicine i tehnike. Najaktivniji su predavači bili profesori Vojnopomorske akademije dr. P. Salcher, koji je održao 31 predavanje, uglavnom iz fizike i tehnike, ali i iz umjetnosti, pedagogije i zdravstvenog odgoja, te J. Luksch, koji je održao 14 predavanja iz geografije. Vrlo važna izlaganja o sanitarnim prilikama u Rijeci iznijeli su u klubu dr. Giovanni Benzan i veterinar Francesco Munich.

Ključne riječi: Rijeka; Klub za prirodne znanosti u Rijeci; P. Salcher; G. Benzan; F. Munich

UDK: 061:5](497.5Rijeka)(091) Prethodno priopćenje

TRAGOVI GRAĐANSKE

TRADICIJE

ZBORNIK RADOVA s kolokvija

Riječka građanska

kultura 19. stoljeća

142

TRAGOVI GRAĐANSKE TRADICIJEZbornik radova s kolokvija Riječka građanska kultura 19. stoljeća

1. Društveno-političke prilike u Rijeci u drugoj polovici XIX. stoljeća

Organizacija upravno-političkog sustava na odvojenom teritoriju Rijeke tijekom pedeset godina dualističke vladavine zasniva se na tzv. Provizoriju reguliranu vladarevom odlukom od 28./29. srpnja 1870. godine. Prema odredbama tog dokumenta, gradom i njegovim kotarom upravlja guverner „Rijeke i hrvatsko-ugarskog primorja” kojega na prijedlog predsjednika ugarske vlade imenuje kralj. Nadležnost mu obuhvaća nadzor javne uprave u gradu te pomorstva u primorju Translajtanije (tj. dijelu Hrvatskog primorja između Rijeke i Karlobaga). Drugim riječima, pomorskim poslovima upravlja posebna pomorska vlast pod guvernerovim predsjedništvom sa sjedištem u Rijeci, a na riječkom gradskom području nastavlja se tradicionalna javna uprava sa zastupničkom skupštinom i biranim gradonačelnikom. Unutrašnja uprava u gradu regulirana je pravilnikom iz 1870. koji se odnosi na uže gradsko područje Rijeke i tri prigradske podopćine (Plase, Kozala i Drenova). Na čelu gradske uprave nalazi se izabrani predsjednik s titulom gradonačelnika (podesta) kojega mora potvrditi i kralj. Izvršnu vlast ima i gradsko vijeće (magistrato civico) koje djeluje kroz svoje urede, ali pod kontrolom guvernera. Prosvjeta, sudstvo i javne službe podvrgnute su središnjoj vlasti u Budimpešti (Klen 1988).

Krajem XIX. stoljeća Rijeka doživljava veliki uspon. U posljednjim dvama desetljećima grad postaje otvoreno kozmopolitsko lučko središte. U to vrijeme dolazi do osamostaljenja bolnice Sv. Duha u suvremenu zdravstvenu ustanovu, izgrađena je kanalizacija, uspostavljen vodovod, uvodi se električna struja, izgrađena je nova zgrada općinskog kazališta, grade se mnoge škole, vrtići, osnivaju se gradske knjižnice i nova društva (Matejčić 1982). Među novo-osnovanim društvima isticao se Klub za prirodne znanosti u Rijeci (Naturwissentschaftliches Club in Fiume/Club di scienze naturali in Fiume).

2. Osnivanje i rad Kluba za prirodne znanosti u Rijeci

Nakon inicijalnog sastanka održana 13. listopada 1883. godine, izrada statuta povjerena je za to izabranom odboru koji su činili: Karl Ritt. von Bermann, poručnik linijske plovidbe; dr. Bela Erody, direktor gimnazije; Anton von Hajnal, građevinski inspektor; Guido Edl. von Poosch, kapetan fregate te dr. Petar Salcher, profesor Vojno-pomorske akademije. Odbor je već 27. listopada 1883. iznio prijedlog Statuta i po njegovu odobrenju, povjeren mu je zadatak da u slučaju pristupanja barem osamdeset članova zatraži od vlasti odobrenje Statuta te pravo sazivanja konstituirajuće sjednice. Za pristupanje Klubu prijavilo se čak 107 osoba, uglavnom srednjoškolskih nastavnika te profesora s Vojno-pomorske vojne akademije. Kako je statut društva ubrzo odobren, 28. studenoga 1883. sazvana je konstituirajuća sjednica

Ana Alebic-Juretic

143

Ana Alebić-Juretić:Klub za prirodne znanosti (i ne samo njih) u Rijeci

Kluba u prostorijama hotela Deak (danas zgrada Doma sindikata Franjo Belulović). Prema Statutu izabrani su upravni i nadzorni organi, a prvi predsjednik Kluba postao je Josef Luksch, profesor Vojno-pomorske akade-mije, dok su za zamjenika i tajnika imenovani barun Giorgio Vranyczany i dr. Peter Salcher, također profesor Akademije, dvije osobe koje će na raznim funkcijama obilježiti rad Kluba tijekom čitavog dvadesetogodišnjeg razdoblja aktivnosti. Osim profesora, članovi Kluba bili su i svi gradski liječnici, mnogobrojna riječka inteligencija te industrijalci, posjednici, veletrgovci i strani diplomati. Klubu je, kao osnivač, 1893. pristupio i sam guverner Rijeke, grof Ludwig Batthyany. Iz prvog popisa vidljivo je da su među aktivnim članovima bile i žene: Gisella von Ghyczy, Sabine von Horhy, Christine von Troyer, učiteljica Josefine Brum te direktorica gradske škole Rosa Fatour, jedina žena koja je 8. veljače 1889. u Klubu održala predavanje pod naslovom „Osvrt na razvoj antropologije” (Mittheilungen 1896, 1896). Žene su inače bile dosta aktivne i uspješne u radu kasnije osnovane Fotografske sekcije Kluba.

Građanska škola za dječake (danas Srednja talijanska škola Rijeka) gdje su se održavala predavanja Kluba za prirodne znanosti u Rijeci

144


Od 1884. godine predavanja su održavana u crtaonici Kraljevske mađarske gimnazije (tada u sklopu isusovačkog kolegija), nakon toga u iznajmljenoj dvorani u Via Governo (današnja Ciottina ulica) koja je istovremeno bila i cjelodnevno otvorena čitaonica s velikim brojem časopisa i knjiga iz svih područja znanosti. Prvo je predavanje 17. siječnja 1884. održao predsjednik društva prof. Josef Luksch pod naslovom „Poznavanje prirode u antičko doba i u srednjem vijeku”, dok je dva tjedna kasnije, 31. siječnja 1884., dr. Peter Salcher održao svoje prvo od čitavog niza predavanja pod nazivom „Elementi elektrotehnike”. Godine 1892. čitaonica je preseljena u Ulicu S. Andrea (današnja Barčićeva ulica), a odlučeno je da se predavanja ubuduće održavaju u svečanoj dvorani Državne građanske škole u Ulici Dolac (današnja Srednja talijanska škola Rijeka), koju je Gradski odbor za školstvo prepustio Klubu.

Prema statutu Kluba (Statuten 1896) koji se čuva u Državnom arhivu u Rijeci, cilj Kluba je „... širenje znanstvenih, a naročito prirodoznanstvenih saznanja” (čl. 1) kroz predavanja i slobodnu raspravu te nabavkom časopisa (čl. 2). Kao zanimljivost može se navesti da su se predavanja mogla održavati na bilo kojem jeziku (čl. 23). Pristup novih članova bio je moguć na prijedlog barem jednog postojećeg člana (čl. 5) te uz podršku barem 5 (od 9) članova Odbora Kluba (čl. 18). Članovi Odbora birani su na redovnoj godišnjoj skupštini, a oni su među sobom birali predsjednika, potpredsjednika, tajnika i blagajnika (čl. 19). Članovi Kluba mogli su prisustvovati sastancima, davati prijedloge rada, predlagati nove članove, koristiti čitaonicu, dovoditi goste u klupske prostorije, a imali su aktivno i pasivno pravo glasa (čl. 28). Za promjenu Statuta ili raspuštanje Kluba bila je potrebna prisutnost 2/3 članova, te suglasnost 2/3 prisutnih (čl. 28). U slučaju raspuštanja Kluba, bilo je predviđeno da materijalna dobra prijeđu u vlasništvo po djelokrugu rada sličnog udruženja, ili se dadu u dobrotvorne svrhe (čl. 29).

Od same ideje o osnivanju Kluba pa sljedećih dvadeset godina, dr. Peter Salcher, osim sudjelovanja u upravnim funkcijama Kluba, održao je niz predavanja te započeo s tiskanjem dvojezičnog (talijansko-njemčkog) godišnjaka Priopćenja Kluba za prirodne znanosti u Rijeci (Mittheilungen des Naturwissentschaftlichen Clubs in Fiume/ Bolletino del Club di scienze naturali in Fiume).

3. Peter Salcher

O Peteru Salcheru, osobi koja je svojim radom definitivno obilježila rad Kluba za prirodne znanosti u Rijeci, te njegovih dviju sekcija, fotografske i sekcije za rendgen, zna se da je rođen 10. kolovoza 1848. u Kreuzen-Ebene u Koruškoj. Filozofski fakultet završio je u Grazu s odličnim uspjehom gdje je i doktorirao iz filozofije. Pripravnički staž završio je u gimnaziji u Grazu, a nakon toga bio je

145


profesorom matematike i fizike na Državnoj visokoj realki u Trstu (Matejčić 1982). Profesorom fizike i matematike na Vojno-pomorskoj akademiji imenovan je 18. kolovoza 1875. godine, i ondje je radio punih 35 godina, do umirovljenja 1. rujna 1909. (Dubrović 1995). Osim što je predavao fiziku i matematiku, rukovodio je fizikalnim kabinetom te obavljao meteoro loška promatranja u stanici. Sam ili u koautorstvu izdao je tri udžbenika iz fizike, a osobito su mu bili značajni radovi iz znanstvene fotografije (Matejčić 1982). Od 1910. do 1914. živio je u Trstu, a zatim se vratio na Sušak gdje je živio do smrti, 4. listopada 1928. godine. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju Kozala u Rijeci.

Za bogat i plodan rad stekao je zvanje c. i kr. dvorskog savjetnika, a dobio je nekoliko odlikovanja. Bio je dopisni član c. i kr. Akademije u Beču, te član australske akademije i francuskog Društva fizičara u Parizu. Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine dobio je medalje za zasluge u fizici (Dubrović 1995).

4. Priopćenja Kluba za prirodne znanosti u Rijeci

Godine 1896. započelo je izdavanje Priopćenja Kluba za prirodne znanosti u Rijeci. Svrha im je bila doći u kontakt s drugim prirodoslovnim društvima kojima je uz primjerak Priopćenja poslan i poziv na suradnju. Tako je u prvoj godini Klub uspostavio suradnju sa srodnim institucijama i društvima u Brnu, Linzu, Pragu, Liberecu (Reichenbergu), Sarajevu, Trstu i Beču (Mittheilungen 1897, 1897), da bi se prema zadnjem popisu iz 1904. taj broj popeo na 28

Prof. dr. sc. Peter Salcher (1848. – 1928.)

146


(Mittheilungen 1904, 1905). Osim izvještaja s predavanja, u Priopćenjima su tiskani i znanstveni radovi od kojih su neki i dan danas zanimljivi. Valja istaknuti radove iz biologije prof. J. Matisza Vegetacija u Kvarneru (Mittheilungen 1899, 1900) i Kralješnjaci i drugi morski organizmi u Kvarneru, M. Padewietha Pregled insekata u okolici Rijeke (Mittheilungen 1897, 1897) i dr. J. Schulera O lišajevima u Rijeci (Mittheilungen 1901, 1902), kao i radove prof. dr. J. Koettstorfera, koji je dao prvu analizu vode Zvira prije njegove eksploatacije, Izvještaj o kemijskom i bakteriološkom ispitivanju vode iz Zvira te javnih bunara u Rijeci (Mittheilungen 1896, 1896) te M. Barača Priopćenje o prašini koja se s kišom istaložila 1011. 3. 1901. (Mittheilungen 1901, 1902). U Priopćenjima su izloženi i zbirni meteorološki podatci za Rijeku u razdoblju od 1862. do 1892. (Mittheilungen 1896, 1896) te godišnji podatci u razdoblju od 1899. do 1904. (Mittheilungen 1900. – 1905.).

Zadnje izdanje Priopćenja tiskano je 1905. godine, iako je Klub nastavio svoj rad do početka Prvog svjetskog rata. Iz otisnutih svezaka Priopćenja vidljivo je da je tijekom dvadesetogodišnjeg rada Kluba održano 221 preda-

Naslovnica prvog izdanja Priopćenja Kluba za prirodne znanosti u Rijeci (fond Sveučilišne knjižnice Rijeka)

Ana Alebic-Juretic

Ana Alebic-Jureticte

147


vanje. Sam dr. Salcher održao je 31 predavanje, uglavnom iz fizike i tehnike, ali i iz umjetnosti, etike i pedagogije te zdravstvenog odgoja. Među njegovim predavanjima treba istaknuti tri, po kojima je zbog teoretskih razmatranja i eksperimentalnoga rada dospio u sam vrh tadašnje svjetske znanosti:

– O fotografiranju brzih kretanja iz 1886. (Mittheilungen 1896, 1896). U predavanju je prikazao na vrlo originalan način snimljene fotografije puščanog zrna u letu, koje je uz pomoć gimnazijskog profesora S. Rieglera snimio na traženje Ernsta Macha s kojim je objavio zajednički rad na tu temu u Analima bečke akademije znanosti 1887. godine (Mach i Salcher 1887);

– O vezi između svjetla i elektriciteta iz 1894. (Mittheilungen 1896, 1896). Iznio je, s današnjeg stajališta znanosti ne baš potpuno točnu, ali vrlo smjelu tezu o jednakosti svjetla i elektriciteta, koju će tek 1924. godine teoretski razraditi L. de Broglie;

– Rendgenske zrake iz 1896. i 1897. (Mittheilungen 1897, 1897; 1898, 1899). O tom će predavanju još biti riječi u opisu rada Komiteta za rendgen.

Predavanja su održavali članovi Kluba, ali i gosti iz Ljubljane (A. Mueller, kustos Zemaljskog muzeja, i A. Belar), Beča (dr. J. baron Mundy, tajnik bečkog spasilačkog društva; H. Hinterstoisser, voditelj vojne aeronautike; R. Falb, meteorolog) i Budimpešte (L. von Loczy). Tijekom svojega proputovanja kroz Italiju, Klub je 1898. godine posjetio polarni istraživač Fridtjof Nansen, dok je istraživač Afrike, dr. Emil Holub, iste godine na poziv Kluba održao predavanje, a godinu dana kasnije darovao Klubu 96 eksponata minerala, fosila, zooloških preparata, biljaka i fotografija, što je prepušteno Gradskom muzeju (Mittheilungen 1899, 1900).

5. Komitet za rendgen

Početak rada Kluba za prirodne znanosti 1896. godine bio je doista sjajan. Nepunih mjesec dana nakon znamenitog predavanja W. C. Röntgena u Fizikalno-medicinskom društvu u Wuerzburgu, 20. veljače 1896. prof. P. Salcher održao je prvo predavanje o tom otkriću, na kraju kojeg su napravljene i prve rendgenske fotografije (ruke barunice Vranyczany te metalni predmeti u zatvorenoj kutiji) pomoću aparatura koje je složio sam prof. Salcher. Slike je razvio prof. S. Brattanich (La bilancia 1896). Zbog velikog interesa, predavanje je nekoliko dana kasnije na talijanskom jeziku ponovio prof. Giovanni Slocovich (Mittheilungen 1897, 1897).

Na prijedlog i uz golemo zalaganje tadašnjeg predsjednika Kluba, dr. P. Salchera (La Bilancia 1897), uprava Kluba formirala je Komitet za nabavku rendgenskog aparata koji je zahvaljujući prilozima članova Kluba, prilogu

Ana Alebic-Juretic

Ana Alebic-Jureticü

148


riječkog općinskog vijeća i uprave bolnice nabavljen u travnju 1897. godine. Aparat je smješten u prostorijama Kluba gdje je služio u medicinske svrhe, a usluga je bila besplatna za siromašne pacijente (Matejčić 1982; Mittheilungen 1897, 1897). Drugo predavanje o rendgenskim zrakama prof. dr. P. Salcher održao je 23. lipnja 1897.1 uz pomoć Milana Gorupa koji je pomagao pri demonstraciji rada novonabavljenog aparata. U doba kad je priroda x-zraka još uvijek bila nepoznata u izvještaju s predavanja sam P. Salcher je istaknuo: „Ne može se potvrditi da su (x-zrake) električni valovi, jer bi se trebali reflektirati i refraktirati. Možda su x-zrake neka vrsta svjetla s mnogo većim brojem oscilacija u usporedbi s običnim svjetlom” (Mittheilungen 1898, 1899). Ispravnost takvih stajališta svojim je eksperimentima 1914. godine potvrdio M. von Laue. Prva primjena novonabavljenog rendgenskog aparata u medicinskoj dijagnostici kod dvoje pacijenata najavljena je nekoliko dana nakon spomenutog predavanja (La bilancia, 1897). Godine 1899., na zahtjev bolnice, Odbor Kluba donio je odluku da se rendgenski aparat ustupi bolnici uz godišnju naknadu i osiguranje potrebne stručne pomoći. Za izvršenje donesene odluke formiran je Komitet, čiji su članovi bili prof. dr. P. Salcher, Milan Gorup te barun Vranyczany. Komitet je odlučio preurediti aparat za korištenje električne struje iz gradske mreže, umjesto iz akumulatora. Prof. P. Salcher pobrinuo se za slanje aparata u tvornicu u Chemnitzu, gdje su i izvedeni potrebni radovi. Aparat je ustupljen bolnici 1898. godine uz obvezu Kluba da pomogne pri održavanju. Rukovanje aparatom povjereno je primarijusu dr. Isidoru Garofolu. Time je završen rad Komiteta za rendgen.

Vjerojatno zbog nestručnog rukovanja aparat se često kvario, te je uprava bolnice s vremenom došla do uvjerenja da je beskoristan. Stoga je ugovor s Klubom prekinut krajem ožujka 1903. godine (Matejčić 1982).

6. Fotografska sekcija

Krajem 1986. dužnost osnivanja fotografske sekcije povjerena je Sandoru (Alessandru) Riegleru, direktoru mađarske gimnazije, i Milanu Gorupu. Oni su okupili dvadesetak amaterskih fotografa te su priredili izložbu s oko četiristo radova koja je otvorena na Novu godinu 1897. i trajala je do 6. siječnja iste godine. Fotografska sekcija Kluba osnovana je već 7. siječnja 1897., a za predsjednika je izabran S. Riegler. Unutar Sekcije održavana su predavanja uz dijapozitive, izlagane su obojene fotografije i fotografije tonirane raznim bojama. Izložbe su se zatim priređivale za Uskrs 1899., 1900., 1902., 1904. i 1907. Na izložbama su prikazane fotografije uličnih prizora, marina, zalazaka sunca,

1 Ovaj je nadnevak naveden prema Mittheilungenu (1898, 1899), dok u La Bilanci (1897) stoji da je predavanje održano 19. lipnja 1897.

149


snježnih planina, portreta i obiteljskih scena. Na posljednjoj izložbi u organizaciji Kluba, održanoj 1907., izlagane su i fotografije u boji (Dubrović 1995).

Među izlagačima druge izložbe 1899. godine bila su i dva kraljevska visočanstva, nadvojvoda Josef i Ferdinand IV. od Toskane, koji je sa svojom suprugom nadvojvotkinjom Marie-Luise bio prisutan i na izložbi 1900. godine (Mittheilungen 1900, 1901; 1901, 1902), grofica Szapary (majka guvernera), barun Vranyczany, prof. Salcher, Brattanich, Riegler, A. de Meichsner i drugi. Općenito, žene su bile dosta aktivne i uspješne u ovoj sekciji i dobile su nekoliko priznanja. Prof. P. Salcher nije se samo isticao kao amaterski fotograf sa slikama marina, već i svojim priručnikom za crtače, slikare i fotografe Die Wasserspiegelbilder (Slike odraza u vodi) (Salcher 1903) u kojem je istaknuo shvaćanja riječkih slikara-amatera (Dubrović 1995).

7. Sekcija za prethistorijska istraživanja

Kako je A. Belar, asistent Vojno-pomorske akademije našao ostatke prethistorijske utvrde na Velom Vrhu, iznad Drenove (ostatke bronze, željezne fragmente i sl.) uprava Gradskog muzeja uz njegovu je pomoć nastavila iskapanja koja su dala slične rezultate. Na sugestiju A. Belara pozvan je prof. A. Mueller,

Fotografija P. Salchera Tri brodice, oko 1900., iskorištena za naslovnicu knjige poezije

150


kustos Zemaljskog muzeja u Ljubljani, koji se bavio istraživanjima utvrda u Kranjskoj, da u časopisu „Argo” objavi izvještaj o tom otkriću na području Rijeke. Prof. Mueller obišao je lokaciju utvrde te pregledao nalaze, a 7. stude-noga 1895. održao je predavanje o važnosti Rijeke kao trgovačkog i vojnog uporišta u antičkom i srednjem vijeku (Mittheilungen 1896, 1896). Drugo predavanje na temu Najstariji kulturni i trgovački odnosi ovog kraja i metode istraživanja prethistorije održao je 3. siječnja 1896. Zbog velikog interesa za spomenutu temu te razgovora o budućem radu, Odbor je smatrao da je pret-histo rijska istraživanja u okolici Rijeke potrebno uključiti u područje djelovanja Kluba, uz pomoć Gradskog muzeja kojem se trebaju prepustiti pronađeni nalazi (Mittheinungen 1897, 1897).

Iz izvještaja o radu za 1898. (Mittheilungen 1898, 1899) vidljivo je da je sekcija, uz pomoć gradske muzejske komisije, odlučila nastaviti s istraživanjem šireg gradskog područja gdje se mogu očekivati prethistorijski nalazi. Ova su istraživanja dala dobre rezultate. Upravitelj tršćanskog muzeja dr. Marchesetti pregledao je Pečnikove nalaze te ih klasificirao. Zbirka je zatim prepuštena općini s obavezom da se dostavi Gradskom muzeju (Mittheilungen 1899, 1900). Klub je 1900. godine financirao neke radove na novootkrivenim ostacima prethistorijske građevine na Kozali (Mittheilungen 1900, 1901).

8. Javno zdravstvo u Klubu za prirodne znanosti

U Klubu za prirodne znanosti u Rijeci, gotovo od samog početka, održavana su predavanja iz drugih tema (književnosti, zdravstva i higijene). Zdravstva i higijene dotaknuo se i prof. Salcher u okviru triju predavanja održanih u Klubu: O moralnom odgoju muške mladeži i dva predavanja O prevenciji zdravlja i prirodnim procesima ozdravljenja. Zanimljivo je svakako izlaganje dr. Giovannija Benzana, gradskog fizika i pionira javnog zdravstva u Rijeci, te veterinara Francesca Municha, koji su dali prikaz stanja higijene i javnog zdravstva u Rijeci (Mittheilungen 1901, 1902). Javno zdravstvo kao grana medicine javlja se drugoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme kad je nagli rast stanovništva u gradovima predstavljao opasnost za širenje zaraznih bolesti zbog loših higijenskih uvjeta. U Rijeci je tako na prijelzu stoljeća osnovana Gradska sanitarna komisija (Commisione sanitaria municipale) na čelu s proslavljenim dr. Antoniom de Grossichem koji je prvi put procijenio smrtnost u gradu na 28 ‰, što je bilo više nego u višestruko većim gradovima Londonu (20 – 21 ‰) ili Beču (25 ‰).

Na temelju liječničkih prijava i popisa stanovništva (38139 stanovnika), dr. Benzan je smrtnost u 1900. godini procjenio na 25,9 ‰. Gotovo polovica te smrtnosti otpadala je na djecu do 5 godina starosti (11,7 %), što je pripisano neishranjenosti zbog siromaštva majke ili dojilje. Naime, kako su majke morale raditi, djecu su ostavljale na čuvanje dojiljama koje često ni same nisu imale dovoljno mlijeka za svoju djecu. Nadohrana kupljenim mlijekom često je

151


rezultirala proljevom zbog čega su djeca često umirala. Stoga je Benzan predlagao proširiti kontrolu kvalitete kravljeg mlijeka na tržištu. Drugi uzrok smrti u Rijeci bila je tuberkuloza (5,8 ‰), zbog loših higijenskih uvjeta u Starom gradu, te je predlagao njegovo rušenje i raseljavanje stanovnika. Tuber ku loza je dugo bila problem u Rijeci i riješena je u potpunosti tek nakon Drugog svjetskog rata.

Rijeka je jedan od rijetkih gradova koji ima zdravstvenu statistiku s prijelaza 19. u 20. stoljeće te se sadašnji rezultati mogu s njima uspoređivati. U 2018. godini ukupna smrtnost u Rijeci (128.624 stanovnika) iznosi upola manje (13,12 ‰), smrtnost djece do 5 godina je četiri puta manja (2,96 ‰), dok je tuberkuloza iskorijenjena. Glavni uzroci smrti sada su bolesti cirkularnog sustava (4,16 ‰) te novotvorine (2,96 ‰) (www.zzjzpgz.hr 2020). Dr. Benzan je u predavanju održanu u Klubu istaknuo probleme u gradu i predložio način njihova rješavanja čime je podizao svijest građana o javnom zdravstvu. Istaknuo je važnost vodovoda, zbog čega se smanjila smrtnost od tifusa u gradu, ali su ostali problemi infrastrukture: prašnjave ulice koje su pogodovale širenju zaraznih bolesti pa je predlagao češće pometanje i ispiranje ulica, neadekvatan odvod kanalizacije u Starom gradu i loše stanje javnih bunara zagađena voda kojih se koristila za uzgoj povrća. Predlagao je, po uzoru na Zürich, raseljavanje stanovnika u prikladnije stanove izvan Starog grada, a prve takve nastambe izgradio je gradski mecena Anton Simonić, tadašnji predsjednik radničkih sindikata.

Dr. Benzan imao je zamjerke i na školske zgrade s drvenim i prašnjavim podovima i fiksiranim drvenim klupama (koje su se koristile i šezdesetak godina kasnije), nedostatak centralnog grijanja, kupaonice i struje. Predlagao je, opet po uzoru na Zürich, uvođenje sistematskih pregleda za đake. Dr. Benzan se nadalje zalagao za zdravstveno prosvjećivanje, kako bi se stanovništvo lakše borilo s tuberkulozom, koristeći dezinfekciju prostora i odjeće oboljelog. Zalagao se za higijenu javnih prostora, sanitarni pregled sumnjivih stanova i dezinfekciju kanalizacije, za kontrolu osoblja u hitnim službama, kao i za kontrolu namirnica. Sustavno ispitivanje namirnica započelo je upravo 1900. osnivanjem Kraljevske državne mađarske eksperimentalne stanice, preteče današnjeg Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Rijeci, dok se prije toga kemijska analiza namirnica obavljala u kemijskom laboratoriju Mornaričke akademije.

On se, u planovima početkom 20. stoljeća, zalagao za izgradnju nove bolnice, krematorija na groblju, incineratora smeća, javnog kupatila s toplom vodom, izgradnju morskih kupališta, izgradnju domova za radnike te osnivanje škole za bolničare. Nakon 120 godina, nova bolnica i krematorij još su uvijek neostvarena želja, dok je incinarator izgrađen 1907. godine, ali je prestao s radom dvadesetih godina 20. stoljeća.

Još jedan objekt sanitarne važnosti izgrađen je 1899. godine (Mittheilungen 1901, 1902). Riječ je o modernoj klaonici u kojoj su se obavljale mikrobiološka i parazitološka analiza životinja i njihova mesa u cilju sprječavanja raznih

152


zoonoza u gradu. Stoga je bilo zabranjeno klanje stoke u vlastitom domu, što se još uvijek radi u nekim dijelovima Hrvatske. Voditelj klaonice bio je veterinar Francesco Munich. Iz njegova predavanja u Klubu vidi se da su osnovne bolesti životinja bile tuberkuloza i trakavica, koje su nađene u 13 % analiziranih uzoraka životinja, što govori u prilog dobroj higijeni uzgoja životinja. Zanimljivo je spomenuti da je klaonica dobivala paru iz obližnje spalionice smeća (kao i vodovod). Da je riječ o dobro organiziranu laboratoriju govori i činjenica da je Edoardo Springhet, kraljevski savjetnik za namirnice, a poslije tržni inspektor, napisao knjigu o analizi namirnica koju je posvetio mikrobiološkom laboratoriju klaonice i gradu Rijeci. Ta se knjiga sve donadavno, do devedesetih godina 20. stoljeća koristila u analizi namirnica (Springhet 1913).

9. Zaključak

U ovom je radu prikazana dvadesetogodišnja aktivnost Kluba za prirodne znanosti u Rijeci na osnovu sačuvanih primjeraka Priopćenja. U Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci postoji izvješće tiskano povodom tridesete godišnjice aktivnosti Kluba, s popisom svih održanih predavanja.2 Nadalje, u Državnom

2 Prema usmenom priopćenju Jurja Lokmera.

Zgrada mikrobiološkog laboratorija klaonice u Rijeci

153


arhivu u Rijeci postoji dokument (DAR 1892) iz kojeg se vidi da je Klub bio aktivan još 1914. godine, no nakon toga više nema podataka o njemu. Klub za prirodne znanosti u Rijeci sasvim sigurno je ostvario svoj cilj promocije prirodnih, ali i drugih područja znanosti, medicine i umjetnosti te nam je ostavio pisani trag tog vremena. To je tim značajnije jer su druga strukovna udruženja sa sličnim programima osnivana tek nakon 1900. godine. Tako je primjerice Udruženje riječkih liječnika (Associazione medica fiumana), prvo samostalno društvo medicinara, osnovano 1901., dok su inžinjeri i arhitekti osnovali u Rijeci podružnicu Mađarskog udruženja inžinjera i arhitekata (Societa ungarese degli inginieri ed architetti) tek 1911. godine (DAR 1901, 1911). Moguće je da je odvajanje članova u pojedinačna strukovna udruženja, odnosno stvaranje svojevrsnih cehova, rezultiralo smanjenjem aktivnosti u Klubu za prirodne znanosti i prestankom objavljivanja publikacije Priopćenja.

Literatura i izvori

DAR, JU-2, F13/1892, Gradsko poglavarstvo.DAR, J-U2, 688: Evidenze associazioni, E19/1901 i I163/1911.Dubrović, E., ur. Arte Miracolosa. Stoljeće fotografije u Rijeci, Izdavački centar

Rijeka, Rijeka, 1995., str. 36–37; ibid. str. 93–94.Klen, D., ur. Povijest Rijeke, Skupština općine Rijeka i Izdavački centar Rijeka,

Rijeka, 1988., str. 231–232.La Bilancia, Anno XXIX, Fiume, 24. veljače1896., N. 45, str. 2.La Bilancia, Anno XXX, Fiume, 21. lipnja 1897., N. 138, str. 2.Mach, E.; Salcher, P., Photographisher Fixirung der durch Projectile in der Luft eingeleitenten Vorgaenge, Sitzungs B, d. k. Akad. d. W. Math. naturw., XCV, bd,

Abd II, 1887., str. 764–781. Matejčić, R. i M., Ars Aesculapi. Prilozi za povijest zdravstvene kulture Rijeke i

Hrvatskog primorja, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1982., str.117–133; ibid., str. 155.

Mittheilungen des Naturwissentschaftlichen Clubs in Fiume/ Bolletino del Club di scienze naturali in Fiume 1896., Stabilimento Tipo-Litograficodi Emidio Mohovich, Fiume (Rijeka), 1896.

Mittheilungen des Naturwissentschaftlichen Clubs in Fiume/ Bolletino del Club di scienze naturali in Fiume 1897., Erlauer Buchdruckerei-Actiengesel-lschaft, Erlau, 1897.

Mittheilungen des Naturwissentschaftlichen Clubs in Fiume/ Bolletino del Club di scienze naturali in Fiume 1898., Erlauer Buchdruckerei-Actiengesel-lschaft, Erlau, 1899.

154


Mittheilungen des Naturwissentschaftlichen Clubs in Fiume/ Bolletino del Club di scienze naturali in Fiume 1899., Erlauer Buchdruckerei-Actiengesel-lschaft, Erlau,1900.

Mittheilungen des Naturwissentschaftlichen Clubs in Fiume/ Bolletino del Club di scienze naturali in Fiume 1900., Buchdruckerei P. Battara, Fiume,1901.


Mittheilungen des Naturwissentschaftlichen Clubs in Fiume/ Bolletino del Club di scienze naturali in Fiume 1902., Buchdruckerei P. Battara, Fiume, 1903.


Mittheilungen des Naturwissentschaftlichen Clubs in Fiume/ Bolletino del Club di scienze naturali in Fiume 1904., Druck der Egri Nyomda-Reszventytarsasag, Eger,1905.

Salcher, P., Die Wasserspiegelbilder (Slike odraza u vodi), Halle a. S., 1903.Springhet, E., Alterazioni e falsificazioni delle sostanze alimentari e metodi facili

per scoprirle, Casa editrice M. Qiudde gia’ F. M. Schimpf, Trieste, 1913.Statuten des Neturwissentschaftlichen Clubs in Fiume, Buchdruckerei P. Battara,

Fiume, 1896. (Povijesni arhiv Rijeka, Gradsko poglavarstvo JU-2 S39/1884).http://www.zzjzpgz.hr/statistika/statistika2018/pdf/2.8.34.pdf

SUMMARY

Ana Alebić-Juretić

CLUB FOR NATURAL SCIENCES (NOT EXCLUSIVELY) IN RIJEKA

One of the first, and most successful associations founded in Rijeka in the second half of 19 century was certainly Club for Natural Sciences in Rijeka. The club was founded on November, 28th 1883 in Hotel Deak, with the scope to promote natural sciences, but shortly afterwards extending its activity to the field of medicine and literature. In 1896 the first volume of the bilingual (German and Italian) Bulletin of the Club for Natural Sciences in Rijeka was published containing reports from the Club’s activity, but also some interesting scientific papers. In the same year three new sections were founded: Commitee for Roentgen, Photographic Section and Section for Prehistoric Investigations. The scope of the Roentgen committee was purchasing the roentgen apparatus for medical uses that was realized already next year. During two decades of the Club’s activity, 221 lectures were held concerning not only natural sciences but also social sciences, medicine, arts and technology. The two most active speakers were: Dr. P. Salcher, who gave 31 lectures, mostly in physics and technology, but also in pedagogy, arts and hygiene and J. Luksch, who held 14 lectures in geography. Dr. Giovanni Benzan, physician, and veterinarian F. Munich gave speech on sanitary conditions at the turn of the century in Rijeka.

Key words: Rijeka; Club for Natural Sciences; P. Salcher; G. Benzan; F. Munich

Documents

TRAGOVI KLUB ZA PRIRODNE ZNANOSTI GRAĐANSKE (I NE … · Koettstorfera, koji je dao prvu analizu vode Zvira prije njegove eksploatacije, Izvještaj o kemijskom i bakteriološkom