Upload
jadranka-ratka
View
256
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
1/114
NORMATIVNI USLOVI ZA IZVRENJE
KAZNEZATVORA U SRBIJI
U poslednjoj deceniji 20. veka desile su se znaajne drutveno- ekonomske i politike
promene koje su rezultirale otcepljenjem i potpunim osamostaljivanjem veine republika iz
sastava Jugoslavije.
Srbija i Crna Gora sa autonomnim pokrajnama Kosovom i Metohijom i Vojvodinom
udruile su se u zajedniku dravu Saveznu Republiku Jugoslaviju, iji je Ustav donet 28.
aprila 1992. godine. U odgovoru na neodlone zahteve prakse, i Crna Gora (1994) i Srbija
(1997) donose nove zakone o izvrenju krivinih sankcija.
U Srbiji, donoenjem tada novog Zakona o izvrenju krivinih sankcija (stupio je na
snagu 01.01.1998. godine) i donoenjem Uredbe o osnivanju zavoda za izvrenje zavodskih
sankcija (stupila na snagu 23. 05.1998) u Republici Srbiji, zapoeta je reforma u oblasti
izvrenja krivinih sankcija.
Prestankom postojanja Savezne republike Jugoslavije, oformljena je Zajednica drava
Srbije i Crne Gore, a potom se 2006. godine Crna Gora osamostaljuje u nezavisnu dravu, to
je za posledicu imalo i osamostaljivanje Republike Srbije kao zasebne drave. Kao normativni
akt koji ureuje krivinopravnu oblast donet je Osnovni krivini Zakon (Sl. list SRJ, br
61/2001 i Sl. glasnik Repulike Srbije br 39/03). Osnovni krivini zakon predvia samo jednukaznu lienja slobode zatvor.
Izvrenje kazne zatvora je regulisano Zakonom o izvrenju krivinih sankcija (u
daljem tekstu ZIKS), koji je na snazi od 01.01.2006. godine (Sl. glasnik R. Srbije 85/05). Dva
osnovna razloga su uticala na donoenje ovog zakona: potreba usklaivanja sistema izvrenja
krivinih sankcija na podruju Srbije sa njenim Ustavom i usklaivanje domaeg pravnog
sistema sa meunarodnim dokumentima koji formiraju okvir zatite oveka i njegovih prava u
postupku izvrenja krivinih sankcija.Na osnovu pregleda odredbi koje reguliu izvrenje kazne zatvora u okviru ZIKS, kao i
odredbi Osnovnog krivinog zakona, moe se zakljuiti i o osnovnim obelejima izvrenja
kazne zatvora kod nas. Prema ZIKS Republike Srbije (lan 12.) izvrenje kazne zatvora
sprovodi, organizuje i nadzire jedinstvena centralna institucija pod nazivom Uprava za
izvrenje zavodskih sankcija. Ona se organizaciono nalazi u sastavu Ministarstva pravde
Republike srbije. Zakonom o izvrenju krivinih sankcija je odreena kategorizacija ustanova
za izvrenje kazne zatvora. Zakon navodi tipove ustanova za izvrenje kazne zatvora prema
stepenu obezbeenja i nainu postupanja sa osuenima (l. 14):
1
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
2/114
1. Zavodi otvorenog tipa, u kojima ne postoje prepreke za bekstvo;
2. Zavodi poluotvorenog tipa, u kojima sluba za obezbeenje predstavlja osnovu
prepreku za bekstvo;
3. Zavodi zatvorenog tipa, u kojima pored slube za obezbeenje postoje i druge
prepreke za spreavanje bekstva i
4. Zavodi zatvorenog tipa sa posebnim obezbeenjem, u kojima postoje posebne
prepreke za spreavanje bekstva i posebna panj se posveuje postupanju sa
osuenima. Zakonom je predvieno da u zavodima mogu postojati otvorena,
poluotvorena i zatvorena odeljenja (lan 16.).
Slube u zavodima: Zakonom (lan 18.) je predvieno postojanje sledeih slubi:
sluba za prevaspitavanje primenjuje metode i postupke kojima se na osuene utie da
ubudue ne vre krivina dela i usklauje rad ostalih uesnika u prevaspitavanju (lan 19.);
sluba za obezbeenje stara se o sigurnosti ljudi i imovine u zavodu, sprovodi osuena i
pritvorena lica i obavlja druge poslove odreene zakonom (lan 20.); sluba za obuku i
upoljavanje obuava osuene za rad, organizuje njihov rad i obavlja druge poslove odreene
zakonom (lan 22.); sluba za zdravstvenu zatitu vri zdravstvenu prevenciju, lei osuena i
pritvorena lica i nadzire higijenu i kvalitet hrane i vode (lan 23.); sluba za opte poslove
obavlja pravne, administrativne, raunovodstvene, finansijske, evidencijske i druge poslove od
opteg znaaja za zavod i prua pravnu pomo osuenim i pritvorenim licima (lan 24.).U prvom delu ZIKS, glava prva, naglaava se svrha izvrenja sankcija (koja nije bila
prisutna u prethodom ZIKS). U lanu 2. navodi se da je to sprovoenje prvosnanih i izvrnih
sudskih odluka, zatita drutva od krivinih dela i izdvajanje uinilaca krivinih dela iz
drutvene sredine u cilju njihovog leenja, uvanja i osposobljavanja za samostalno staranje o
svojim potrebama nakon izvrenja sankcija.
Zakon je ostao pri stavu da je resocijalizacija osuenih osnovna svrha izvrenja
kazne zatvora kao jedne od krivinih sankcija.ZIKS takoe naglaava u l.6. da se sankcija izvrava na nain kojim se jami
potovanje dostojanstva lica prema kome se ona izvrava. Zabranjeni su i kanjivi postupci
kojima se osueno lice podvrgava bilo kakvom obliku muenja, zlostavljanja, poniavanja ili
eksperimentisanja. Kanjava se i prinuda prema osuenom licu ako je nesrazmerna potrebama
njenog izvrenja.
2
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
3/114
U l.7. ZIKS zabranjuje diskriminaciju osuenih zbog rase, boje koe, pola, jezika,
vere, politikih i drugih uverenja, nacionalnog ili socijalnog porekla, imovnog stanja,
obrazovanja, drutvenog poloaja ili drugog linog svojstva.
Postavlja se pitanje kolizije, ukoliko u ta lina svojstva ubrajamo i zdravstveno stanje.
Usled pojave osuenih pozitivnih na virus HIV, ZIKS uvodi se mogunost izdvajanja ovih
osuenika, to samim tim predstavlja in diskriminacije. ak uvodi i mogunost primene
posebnih mera testiranja na zarazne bolesti ili psihoaktivna sredstva. S druge strane se nalaze
prava ostalih osuenih da ne budu zaraeni virusom HIV ili kakvom drugom zaraznom bolesti
usled kontakata sa obolelim osuenim licima. Zakonodavac je ovom prilikom stao na stranu
ouvanja prava na zdravlje osuenog, diskriminiui zaraene, obolele ili ovisnike od
psihoaktivnih supstanci.
U lanu 11. ZIKS navodi da se sredstva za izvrenje sankcija obezbeuju u budetu
Republike Srbije, da osueno lice ne plaa trokove izvrenja, osim ako zakonom nije drukije
odreeno. U situaciji kada materijalna sredstva nedostaju u skoro svakoj oblasti drutvenog
ivota, nepotrebno je onemogueno ili bar nije zakonski data mogunost pribavljanja sredstava
putem donacija, priloga ili slinih oblika pomoi od strane razliitih subjekata (drugih drava,
humanitarnih, verskih, nevladinih i drugih organizacija, fondova, udruenja) to je tema za
razmiljanje prilikom neke naknadne izmene ZIKS.
Poloaj osuenog:
Prava osuenog: ovim odredbama se najpre regulie pravo osuenih na oveno
postupanje, te da niko ne sme ugroziti telesno i duevno zdravlje osuenog (l.65). Navode se
prava koja se odnose na: smetaj, ishranu, odeu, podneske, dopisivanje, pravnu pomo,
posete, boravak u posebnim prostorijama, prijem paketa, prijem novanih poiljki, rad,
zdravstvenu zatitu, obavetavanje, obrazovanje, versku kulturu, pritube i predstavke i prava
osuene ene koja ima dete. Novina je i navoenje prava osuenih sa posebnim potrebama nasmetaj primeren vrsti i stepenu tih posebnih potreba (l.66). Zakonodavac nalae da prostorije
u kojima osueni ive i rade moraju biti iste, suve, provetrene, zagrejane i dovoljno osvetljene
kako prirodnim tako i vetakim svetlom, koje omoguuje itanje i rad bez smetnji za vid
(l.67).
Spavaonice moraju imati 8 kubnih metara prostora na svakog osuenog. To je u praksi
esto problem, jer umesto povrine prostora po osuenom licu, navodi se zapremina, pa se
deava da osueniki prostor bude uzak, sa malo povrinskog prostora, ali sa visokim
plafonom, tako da se zadovoljavaju standardi formalno, ali ne i sutinski. Kvalitetni pomak
3
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
4/114
predstavlja uvoenje prava na telefonski razgovor koji se moe nadzirati (l.76). Time se
poboljava komunikacija osuenog sa spoljnim svetom, pogotovo s porodicom.
Upranjavanje intimnih odnosa jednom u tri meseca na tri sata, sa branim drugom ili
drugim bliskim licem, predvia l.82. Mogu se upuivati razliiti prigovori ovakvom reenju,
poev od uestalosti, formalnosti veze, izbora tog "bliskog lica", pogotovo kod lica koji su na
izvrenje kazne zatvora doli kao mlai punoletnici, bez zasnovane brane ili vanbrane
zajednice, a iji intenzitet potreba za ovakvim intimnim odnosima nadmauje ostale kategorije
osuenih. Postavlja se pitanje ostvarivanja ovih prava u situaciji kada osueni nema ni enu, ni
verenicu, niti vanbranu vezu, uz istovremeno postojanje emocionalnih veza s osobama
suprotnog pola sa sveta slobode. Polno homogeno okruenje nije idealno okruenje za razvoj
seksualnog identiteta, pogotovo u uslovima postojanja prinude na homoseksualne odnose od
strane drugih osuenih.
Rad osuenih, definisan kao pravo i obaveza u lanu 85. esto je izvor polemika o
ekonomskoj eksploataciji jeftine radne snage, izvoru manipulacija, pa i protivzakonitih
delatnosti uprava ustanova. Zakonodavac kao svrhu tog rada predvia sticanje, odravanje i
poveanje radnih sposobnosti, radnih navika i strunih znanja osuenih, ali se u praksi rad
orijentie prema potrebama ustanove, njenim raspoloivim proizvodnim kapacitetima, a
neretko se javlja i velika neuposlenost osuenih. To sve utie da osueni na rad gledaju kao na
vrstu dokanjavanja, odmazdu ili degradaciju ukoliko on odstupa od njihovih steenihkvalifikacija na slobodi, zanimanja, interesovanja ili stvarnih potreba nakon izlaska iz
ustanove. Niska nadoknada za rad koju zakonodavac predvia, a koja iznosi najmanje 20% od
najnie cene rada je poseban problem. Ako se ima u vidu da je ta cena rada bila oko 150 eura,
zarada osuenih iznosi 30 eura meseno. Kako se jedan deo (najee 1/3) alje na depozit, na
raspolaganju osuenom ostaje 70% (lan 95) odnosno 20 eura meseno od zarade (uz uslov da
radi). Intelektualna svojina osuenih stvorena za vreme boravka u ustanovi podlee zakonskoj
zatiti kako to navodi lan 99.Leenje osuenih je propisano u vie odredbi ZIKS (l.101.- l.105.). Nema bitnijih
odstupanja od prethodnih verzija ZIKS to se tie leenja i zdravstvene zatite osuenih, sem
to se zabranjuje prisilno hranjenje osuenih sem u sluaju kada ozbiljno ugrozi svoje zdravlje
ili ivot (l.102.) Prava porodilja, prava na obavetavanje, obrazovanje, verska prava, na
pritubu i albu su ista kao i u prethodnom ZIKS.
Posebna prava osuenog(u prethodnom ZIKSpogodnosti) su regulisana lanom 115.
Dodeljuje ih upravnik za dobro vladanje i zalaganje na radu osuenih, a mogu se podeliti u 4
grupe: 1) pogodnosti koje se odnose na dopisivanje i prijem poiljki; 2) pogodnosti koje se
4
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
5/114
odnose na posete; 3) pogodnosti koje se odnose na izlaske i odsustva i 4) pravo na pogodniji
smetaj.
Ovo zakonsko reenje oduzima vaspitaima znaajno sredstvo u procesu prevaspitanja,
tako da se vaan segment motivacije i podsticanja stavlja u ruke upravnika, a ne onih koji
osuenog najbolje poznaju i prate tokom izvrenja kazne tj. vaspitaa. Vaspita je u tom smislu
predlaga, ali ne i konani faktor odluivanja, tako da se njegov autoritet kod osuenih
umanjuje jer predstavlja prenosioca poruke, nade i elje od osuenog do upravnika. esto ih
osueni zbog toga pogrdno zovu "potari". Imajui u vidu brojnost osuenike populacije u
pojedinim ustanovama (ponekad i preko 1500), teko je nai logiku takvog reenja, sem u elji
da se uvrsti autoritet upravnika.
Mere za odravanje reda i bezbednosti: - ZIKS navodi:
mere prinude i
posebne mere(videti opirnije ZIKS l. 128).
Disciplinski prestupi: Inovacija je da se u novom ZIKS definiu tei disciplinski
prestupi (l.145), a laki disciplinski prestupi se definiu aktom o kunom redu.
U teedisciplinske prestupe zakonodavac ubraja: bekstvo ili pokuaj bekstva iz zavoda;
podstrekavanje na pobunu ili bekstvo; pripremanje pobune ili bekstva; neovlaeno naputanje
zavoda; nasilje prema drugom licu; pravljenje, posedovanje ili korienje opasnih stari; izrada
ili unoenje u zavod sredstva podobnog za napad, bekstvo ili vrenje krivinog dela;
spreavanje pristupa u bilo koji deo zavoda slubenom licu ili licu koje se ovlaeno nalazi u
zavodu, odnosno ulazi u njega; ugroavanje, oteenje ili unitenje imovine veeg obima;
odbijanje izvrenja zakonitog naloga ovlaenog lica usled ega je nastupila ili mogla nastupiti
tea tetna posledica namerno ili grubom nepanjom; ugroavanje tueg zdravlja; proizvodnja,
posedovanje ili korienje opojnog ili psihoaktivnog sredstva; grubo zanemarivanje linehigijene; bavljenje igrama na sreu; namerno ugroavanje svog zdravlja radi onesposobljavanja
za izvrenje obaveza; otpor zdravstvenom pregledu ili merama za spreavanje opasnosti od
zaraze; podstrekavanje lica lienog slobode na tei disciplinski prestup; zanemarivanje radne
obaveze koje je izazvalo ili moglo izazvati teu tetnu posledicu; obuavanje sebe ili drugog o
nainu izvrenja krivinog dela na osnovu linog ili tueg iskustva; tea zloupotreba dobijenih
posebnih prava i ponavljanje lakih disciplinskih prestupa.
5
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
6/114
Ovakvo detaljno nabrajanje teih disciplinskih prestupa verovatno ima osnova u tenji
da se izbegne arbitrernost prilikom primene disciplinskih mera upuivanja u samicu i zabrane
raspolaganja novcem, ali se moramo zapitati da li u istu ravan moemo svrstati bekstva, nasilja
prema drugima ili druge opasne akte sa grubim zanemarivanjem line higijene? Pogotovu ako
je osuenom za odravanje line higijene potreban novac, koji mu moe biti uskraen zbog
zanemarivanja higijene?
U lake disciplinske prestupe Pravilnik o kunom redu u kazneno popravnim
zavodima i okrunim zatvorima (2006) ubraja sledea ponaanja osuenih lica (l. 68):
ugroavanje i ometanje drugog osuenog u obavljanju radnih i slobodnih aktivnosti;
udaljavanje iz kruga zavoda ili radilita i radionica zavoda bez odobrenja; iznoenje alata i
drugih materijalnih sredstava sa radnog mesta; meusobna kupoprodaja odee, obue, lekova i
drugih stvari; kockanje; pripremanje obroka, napitaka ili hrane van prostora predvienog u tu
svrhu; tetoviranje i telesni pirsing sebe ili drugog u zavodu; ugroavanje i oteenje imovine;
naruavanje izgleda zavoda; neovlaeno korienje i ulaenje u slubene prostorije; laka
zloupotreba dobijenih posebnih prava; posedovanje stvari koji osueni ne sme imati kod sebe;
nedisciplinovano, nepristojno i agresivno ponaanje koje remeti ivot i rad u zavodu;
nedozvoljena izrada predmeta; puenje van prostora odreenog u tu svrhu; zanemarivanje radne
obaveze; odbijanje izvrenja zakonitog naloga ovlaenog lica; neovlaeno korienje stvari;
omoguavanje pristupa neovlaenom licu u prostor zavoda; uvredljivo ponaanje premadrugom licu po bilo kom linom svojstvu; davanje netanih podataka o injenicama bitnim za
ostvarivanje prava.
Osuena lica su posebno osetljiva kada se u situaciji izvrenja kazne zatvora prema
njima preduzima dodatni postupak koji moe imati za posledicu dodatno kanjavanje. Stoga se
Uprava za izvrenje zavodskih sankcija odluila za detaljno nabrajanje i lakih disciplinskih
prestupa, kako bi se umanjila eventualna arbitrernost uprava ustanova u proceni i
sankcionisanju ponaanja osuenih pod njihovim nadzorom. Postavlja se pitanje zbog ega suigre na sreu kategorizovane kao tei disciplinski prestup, dok je kockanje laki disciplinski
prestup? Zamerke bi se mogle uputiti i dosta iroko postavljenim odrednicama kao to su
uvredljivo, nepristojno, ugroavanje ili ometanje, koje opet daju prostor za arbitrernost
u proceni onoga koji odluuje o postojanju disciplinskog prestupa. Za disciplinske prestupe
mogue je izrei disciplinske mere u koje ZIKS ubraja (l. 146): ukor; ogranienje ili zabrana
primanja paketa do 3 meseca; oduzimanje dodeljenih posebnih prava; ogranienje ili zabrana
raspolaganja novcem u zavodu do 3 meseca; upuivanje u samicu u slobodno vreme ili tokom
celog dana i noi.
6
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
7/114
Jedno od novih reenja u ZIKS je da postupak za tee disciplinske prestupe vodi i
odluku donosi disciplinska komisija (dok je to ranije inio upravnik ustanove), a za lake
disciplinske prestupe i dalje je to upravnik zavoda ili lice koje on odredi, s tim da to lice ne
moe biti predlaga (l.156). Predlog za pokretanje postupka podnosi rukovodilac
organizacione jedinice zavoda ili lice koje on odredi. Za tee disciplinske prestupe predlog za
pokretanje postupka moe podneti i upravnik zavoda ili lice koje on odredi (l. 156). ZIKS
predvidja i mogunost izdvajanja osuenog za tei disciplinski prestup i tokom disciplinskog
postupka iz bezbednosnih razloga do 24 sata (l.157).
Vidljivo je da ni disciplinsko kanjavanje kao sredstvo prevaspitanja nije u rukama
vaspitaa, koji ne mogu ni podneti predlog za pokretanje disciplinskog postupka ukoliko ga za
to ne odredi naelnik slube. Autoritet kanjavanja kod teih disciplinskih prestupa je prenet sa
upravnika na disciplinsku komisiju, koju imenuje direktor Uprave na predlog upravnika zavoda
(l.146).
Izloeni normativni uslovi pruaju mogunost uvida u intencije zakonodavca da
oblikuju praksu izvrenja kazne zatvora u naoj zemlji. Ono to se javlja kao nuspojava, kao
pratilac i neeljeni element penalne prakse, jesu nepovoljni elementi i negativne posledice
izvrenja te kazne. U delu rada koji sledi panja e biti posveena upravo tim elementima i
posledicama koji prate proces izvrenja kazne zatvora.
NEPOVOLJNI ELEMENTI I POSLEDICE
ZAVODSKE ZIVOTNE SITUACIJE
Koristiti obavezno i deo iz udbenika prof. dr Zorana Ilia
Pedagogija mladih sa poremeajima u drutvenom ponaanju
iz odeljka Zavodska ivotna situacija pojam i osnovne karakteristike strane 122-127
Tretman osuenih podrazumeva korektivni rad sa ljudima, koji na izvrenje zatvorske
kazne dolaze iz razliitih socijalnih sredina, a pod uticajem eksternih i internih faktora,
formiraju se i njihove, najee nepovoljne psiho-socijalnih karakteristike. Na sve to
nadovezuje se i prinudni karakter ustanove za izvrenje krivinih sankcija, koji se nepovoljno
odraava na mogunosti i odvijanje procesa prevaspitanja, inei ga znatno oteanim.
Nepovoljnosti proizlaze iz samog karaktera ovih institucija, koje se negativno odraavaju na
psihiki ivot osuenih. To su razna neprijatna oseanja lienosti, koja svojim postojanjem i
intenzitetom mogu ozbiljno ugroziti mogunost korektivnog rada sa osuenima. Za tu stranu
7
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
8/114
zatvorskog ivota psiholoka nauka je poela da se zanimatek u poslednjih nekoliko decenija,
to je uslovljeno snanijim prodorom koncepcije prevaspitanja u ovu oblast (padijer-Dini,
J., 1973).
Opte poboljanje standarda ivota osuenih, koji je ranije predstavljao osnovnu
preokupaciju nauke i prakse, omoguilo je i skrenulo panju na mogue tetne psihike
posledice zatvorskog ivota. U identifikovanju takvih posledica ima izvesnih preterivanja u
smislu da se i sitnije nepovoljnosti smatraju znaajnim i univerzalnim. Umereniji istraivai se
zalau za diferencirani pristup, smatrajui da negativni psihiki efekti koje zatvorske ustanove
ostvaruju zavise od vie okolnosti. Oni zavise od linosti osuenih i njihovog zavodskog
iskustva i, pre svega, od objektivnih uslova vezanih za tip ustanove i reim izvrenja zavodskih
sankcija. Neki efekti su, u vidu zavodskih deprivacija, manje ili vie prisutni u svim prinudnim
ustanovama i kod veine osuenih lica. Kao takve, ameriki istraivai Sajks i Moris su
izdvojili sledea oseanja lienosti: deprivaciju slobode, deprivaciju materijanih dobara i
usluga, deprivaciju heteroseksualnih odnosa, deprivaciju autonomije i deprivaciju sigurnosti
(padijer-Dini, J., 1973).
Budui da se radi o negativnim oseanjima, na njihova izvorita i mogunosti njihovog
ublaavanja treba obratiti veu panju, radi stvaranja povoljnijih uslova za odvijanje i uspeh
procesa prevaspitanja osuenih lica.
Deprivacija slobode
Lienje slobode je najtee liavanje i predstavlja dominantnu deprivaciju osuenih, tako
da se i kazna zatvora identifikuje kao lienje slobode. Lienje slobode se kod osuenih
ispoljava u dvostrukom smislu. Najpre, re je o odvajanju osuenih od drutva, njihovim
zatvaranjem u instituciju, a zatim, i o ograniavanju slobode unutar same ustanove. Lienje
slobode znai prekid normalnih veza sa porodicom, prijateljima i svojom sredinom. Osuena
lica teko podnose tu izolovanost, posebno zbog toga to im ona onemoguava uticaj nadogaaje i procese izvan ustanove, naroito one koji se odnose na ljude i sredinu za koju su
emocionalno vezani. Oseanje lienosti slobode se pojaava moralnim odbacivanjem osuenih
od strane slobodnog drutva. Osuenom se esto stavlja na znanje da je injenjem krivinog
dela izgubio status i prava normalnog oveka i da je ubrojan u niu drutvenu kategoriju
(padijer-Dini, J., 1973). Takav status je posledica same kazne zatvora i neminovan je
gubitak prava na slobodnog kretanja, slobodnog odluivanja o svom ivotu, rada i odabira
zanimanja, penzionog staa i slino.
8
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
9/114
Osim toga i u kaznenim ustanovama su izloeni raznim ogranienjima, prisutan je itav
niz elemenata koji idu u pravcu statusne degradacije osuenih, kao to su jednolina uniforma,
zatvorski broj, ianje, fotografisanje i razna merenja, zatim pritisak da se koriste stereotipi, u
gestu i rei, kojima se izraava potovanje i podreivanje pri susretu i kontaktu sa slubenim
licima i tome slino. Mortifikacija identiteta, kao ustaljeni postupak prilikom prijema, izaziva
statusnu degradaciju linosti, a s ciljem da se licu oduzmu sve one drutvene karakteristike
kojima se ona u vetu slobode razlikovala od drugih. Postoji miljenje da je veina osuenih
indiferentna prema osudama spoljanjeg sveta, tj. da ih to odbacivanje i neodobravanje uopte
ne pogaa. Takvo rezonovanje je teko prihvatiti, ako se ima u vidu velika heterogenost
delinkventne populacije, gde sreemo kako one koji su prvi put uinili neko krivino delo, tako
i viestruke povratnike. ini se da je ispravnije smatrati da je mali broj delinkvenata, kao to su
profesionalni delinkventi i psihopatske linosti, koji se indiferentno odnose prema osudama
slobodnog drutva (padijer-Dini, J., 1973).
Prisustvo i intenzitet deprivacije slobode bili su predmet panje i nekih naih
istraivaa. Tako je jedno istraivanje pokazalo da se od sto molbi koje su zatvorenici podnosili
upravi ustanove, polovina odnosilo na omoguavanje kontakata sa spoljanjim svetom. Drugo
istraivanje utvrdilo je da najvei broj osuenih izjavljuje da veoma teko podnosi gubitak
slobode i da je to jedno od najintenzivnijih negativnih oseanja izazvanih uslovima ivota u
ustanovi (padijer-Dini, J., 1973). Deprivacija slobode se veoma teko odraava na ukupanpsihiki ivot osuenog. Ovo liavanje treba da bude to je mogue vie ublaeno. Tako je od
posebnog znaaja osnivanje otvorenih i poluotvorenih ustanova i odeljenja. Ublaavanju ovog
oseanja mogu doprineti nekontrolisane i ee posete lanova porodice, korienje godinjeg
odmora ili njegovog dela u krugu porodice, nagradna i druga odsustva, posete predstavnika
sredine iz koje potie osueno lice i dr. (Jaovi, ., 2000).
Pomenute i druge pogodnosti koliko vode ublaavanju neprijatnog oseanja gubitka
slobode, istovremeno predstavljaju snane stimulanse dobrog vladanja i aktivnosti osuenih.
Deprivacija materijalnih dobara i usluga
Pod deprivacijom materijalnih dobara i usluga podrazumeva se situacija koja je
izazvana razlikama u standardu osuenih u ustanovi i standardu koga su imali na slobodi
(Jaovi, ., 2000). Pri objanjenju ove deprivacije istraivai razliito postupaju. Jedni
smatraju da je stepen ove deprivacije neznatan, jer da najvei broj osuenih ima u ustanovi
esto i mnogo bolji standard od onoga koga su imali na slobodi, a i tamo gde postoje razlike
one nisu takve da bi ovaj oblik deprivacije imao vei intenzitet. Verovatno da sa podizanjem
9
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
10/114
materijalnih uslova ivota osuenih u ustanovi razlike izmeu tog standarda i standarda na
slobodi nisu velike. Ne moe se, meutim, iskljuiti mogunost da je izvestan broj osuenih
imao daleko povoljnije uslove ivota dok je bili na slobodi. To je sluaj sa izvriocima
imovinskih krivinih dela, dilerima droge, izvriocima dela iz oblasti organizovanog
kriminaliteta, kriminaliteta belog okovratnika, ak i sa sitnim lopovima, koji su preko krivinih
dela obezbeivali esto i visok standard. Drugi istraivai, umesto komparacije izmeu nivoa
standarda na slobodi i u ustanovi, smatraju da je daleko znaajnije to kako sami osuenici
procenjuju materijalne uslove ivota u ustanovi (padijer-Dini, J., 1973).
Smatra se da, iako je mogue da neki zatvorenici bolje ive u zatvoru, to istovremeno
ne znai da taj standard smatraju boljim od onog kakav bi imali na slobodi. Ako se samo
analizira standard ivota, a ne i zatvorenikovo subjektivno doivljavanje tog standarda tada je,
nemogue oceniti koliko je i zbog ega taj standard frustrirajui za njega. Ovaj Sajksov stav
iznosi i padijer-Dini (1973). Standard ivota u ustanovi zadovoljava osnovne potrebe ali
istovremeno ne omoguava izvesna simbolika isticanja i posedovanje izvesnih dobara, ime bi
se razlikovali od ostalih. Osuenik eli da ima cigarete, omiljeno pie, omiljeno jelo, prema
svom ukusu odabrano odelo i sl. Zadovoljenje takvih prohteva nije ostvarljivo, a nekada je u
direktnoj suprotnosti sa pravilima ustanove. est je sluaj da osuenici pribegavaju raznim
postupcima kojima ele da prevaziu to "siromatvo" koje doivljavaju u ustanovi. U pitanju su
razni disciplinski prestupi, sitna potkradanja cigareta, hrane, razni oblici verca, prekrajanjeosuenike gardarobe, zatim, korienje raznih simbola kojima se eli nadoknaditi lienost
eljenih materijalnih dobara, kao to su noenje ukrasnih predmeta: prstenja, ogrlica, majica i
sl. Ovo oseanje deprivirnosti ima svoju podlogu i u oseanju line krivice, zatvorenik smatra
da je on sam kriv za svoje siromatvo, da je siromatvo posledica dela koje je uinio, a kojim
nita nije dobio. U tom smislu lienost materijalnih dobara i usluga osueni doivljavaju i kao
napad na predstavu o linoj vrednosti (padijer-Dini, J., 1973). Deprivacija meterijanih
dobara i usluga moe biti podsticana i od strane globalne drutvene kulture. Takva kulturamaterijalno posedovanje smatra toliko znaajnim da je i predstava o individui, njenim
vrednostima i ugledu, odreena materijalnim posedovanjem. U naim ustanovama za izvrenje
kazne lienja slobode vrena su istraivanja iji rezultati svedoe o prisutnosti ovog oseanja i
u naoj populaciji osuenih lica. Tako je jedno istraivanje, koje je istina imalo za cilj
osvetljavanje disciplinskih prestupa osuenih lica, dolo do saznanja da su na drugom mestu po
uestalosti prekraji u vezi sa hranom, puenjem, piem, odevanjem i sl. U pitanju su najee
krae (potkradanja) koje su osuenici vrili meusobno. I istraivanje J. padijer-Dini
(1973), pokazuje da je preko 50% anketiranih osuenika izjavilo da veoma teko podnosi
10
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
11/114
lienost mogunosti da bira i poseduje materijalna dobra koja eli. Zapaeno je da i u naim
ustanovama deprivacija materijalnih sredstava i usluga u velikoj meri zavisi od subkulturnih
elemenata u okviru osuenikih kolektiva. Tamo gde ui kolektivi osuenika posebno vrednuju
posedovanje odreenih dobara i simbola, tamo e i deprivacija kod onih koji ne poseduju takva
dobra biti snanija. Deprivacija materijalnih dobara i usluga predstavlja jednu od negativnih
posledica zatvorskog ivota, koja moe imati nepovoljne reperkusije na ukupan proces
prevaspitanja osuenih lica. Otuda se namee pitanje kako ovo oseanje, ako ne sasvim
prevazii, ono bar ublaiti. Jaovi (2000) se zalae za bolje vrednovanje osuenikog rada,
odnosno otvaranja mogunosti da oni putem rada ostvare sredstva, iji deo (sa slobodnog
raspolaganja) mogu koristiti za zadovoljavanje onih potreba koje nisu obuhvaene optim
standardom u ustanovi. Pri naim kazneno-popravnim zavodima postoje tzv. osuenike
kantine u kojima je mogue nabaviti odreene proizvode iroke potronje, ali se postavlja
pitanje raznovrsnosti artikala u odnosu na potrebe osuenih. Osim boljeg vrednovanja
osuenikog rada, mogue je liberalizovati mogunost koliinskog i kvalitativnog sadraja
paketa koje osueni dobijaju od rodbine i na taj nain bi se ublaila ta strana oseanja lienosti.
U otvorenim odeljenjima ili ustanovama se osuenim dozvoljava noenje linih stvari, bez
obavezne uniforme, gde im se olakava situacija u tom pogledu. U drugim situacijama insistira
se na noenju gornjeg dela uniforme, uz istovremeno noenje linih stvari ipod nje. Na taj nain
se osuenima omoguava ispoljavanje linog izbora i razlike u odevanju.
Deprivacija heteroseksualnih odnosa
Ustanove za izvrenje kazne zatvora su zajednice ljudi istog pola. To znai da su u tim
ustanovama osuena lica liena heteroseksualnih kontakata, a ta lienost je jedna od izrazito
negativnih posledica zavodskog ivota. U vezi sa ovim liavanjem esto se raspravljaju dva
pitanja: prvo, kako osueni doivljava seksualnu frustraciju i drugo, kakvo je njihovo
seksualno ponaanje u ustanovi. U vezi sa prvim pitanjem u literaturi je prisutno shvatanje pokome osuena lica u vreme izvrenja kazne doivljavaju redukciju svojih seksualnih nagona i
da prema tome ova lienost nije tako jaka, kako to na prvi pogled izgleda. U prilog ovom
shvatanju navode se rezultati posmatranja ponaanja ljudi u koncentracionim logorima, gde
stvarno dolazi do redukcije ovog nagona. Poreenje koncentracionih logora sa savremenim
ustanovama za izvrenje kazne lienja slobode nije adekvatno, jer zanemaruje bitne razlike
izmeu koncentracionih logora i penalnih ustanova. Osnovna preokupacija logoraa je kako
ouvati goli ivot koji osuenim nije ugroen. Razlike dolaze do izraaja i na planu
materijalno-ekonomskih, higijenskih i drugih uslova ivota u ovim ustanovama. U tom pogledu
11
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
12/114
su ustanove za izvrenje kazni u neuporedivo boljem poloaju. Osim toga, u ustanovama za
izvrenje kazni osueni su izloeni uticaju raznih erotskih stimulusa putem televizije, filma,
tampe, pa i pornografske literature koju ilegalno nabavljaju. Sve to koliko pojaava toliko i
odrava kod zatvorenika normalne heteroseksualne potrebe (Jaovi, ., 2000). Deprivacija
heteroseksualnih kontakata ima za osuenog kako fizioloko tako i psihiko znaenje. Ne
zanemarujui fizioloku komponentu, izgleda da je psiholoki aspekt ak znaajniji. Njegova
sutina sadrana je u doivljavanju oseanja ugroenosti statusa mukosti, odnosno predstave o
sebi. Otuda nije udo to preko 65% osuenih teko podnosi liavanje heteroseksualnih odnosa
(padijer-Dini, J., 1973).
Ovaj oblik deprivacije u savremenim ustanovama, pa i naim, prevazilazi se tako to se
osuenim daju mogunosti, kao pravo ili kao pogodnosti, da se nasamo sastanu sa svojim
branim drugom, zatim deliminim ili potpunim korienjem odmora izvan ustanove i sl.
Uoeno je da ove pogodnosti imaju jaku stimulativnu vrednost, naroito na ona osuena lica
koja su ouvala svoje emocionalne veze sa branim drugom. Ova stimulativna sredstva mogu
znaajno doprineti veem angaovanju osuenih u procesu resocijalizacije, te ih u praksi treba
ee koristiti (Jaovi, ., 2000).
Drugi problem u vezi sa odsustvom heteroseksualnih odnosa vezan je za pojavu
homoseksualizma u ustanovama. U analizi ovog problema nailazi se na mnoge tekoe, a pre
svega na odsustvo pouzdanih podataka o obimu takvog ponaanja osuenih. Najee se, naosnovu razliitih nepotpunih informacija, vre procene o prisustvu ovog oblika seksualnog
ponaanja. Meutim, te procene su dosta nepouzdane. Jaovi (2000) navodi da se pouzdano,
zna da takva ponaanja dolaze do izraaja u ustanovama za izvrenje kazni. S tim u vezi
poznavaoci zatvorskih okolnosti smatraju da je najvei broj homoseksualaca i pre dolaska u
ustanovu pokazivao znake latentnog homoseksualizma, koja u uslovima lienja
heteroseksualnih odnosa, prisustva drugih homoseksualaca, nasilja, silovanja i sl. dobija
manifestni oblik. Neki istraivai smatraju da se kod jedne kategorije osuenihhomoseksualizam javlja samo kao oblik razreenja situacije nametnute zatvorom, a da se po
izlasku iz ustanove vraaju normalnim putevima zadovoljenja ovog nagona.
Uspostavljanje prava osuenih da jednom u tri meseca na tri sata borave nasamo sa
branim/vanbranim partnerom ili bliskom osobom (ma ta to znailo) u tzv. "kui ljubavi"
je do izvesne mere uspeo pokuaj da se ublai intenzitet deprivacije heteroseksusalnih odnosa
kod osuenih lica. Kod lica koja su uspela da ouvaju kvalitet veza i emocionalnih odnosa,
ovakva mogunost podstie i ouvnje braka. Uestalije posete ove vrste od zakonski
zagarantovanih, osueni mogu ostvariti dobrim ponaanjem i zalaganjem na radu, obrazovanju,
12
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
13/114
slobodnim aktivnostima kao pogodnost, ali se postavlja pitanje kakav je status osuenih lica
koja nisu imala vanbranog niti branog druga pre dolaska u Zavod, a kao i svi drugi osueni
imaju izgraen polni nagon?
Poseban problem predstavljaju osueni u KPZ za maloletna i mlaa punoletna lica u
Valjevu, kod kojih su nagonske potrebe i elja za upranjavanjem heteroseksualnih odnosa
izraeniji, a retki od njih su uspeli da zasnuju (van)branu vezu pre dolaska na izvrenje kazne
zatvora. To su jo uvek nereena pitanja, koja formalni sistem reava davanjem eih
pogodnosti osuenima, ali tada se radi o privilegijama, a ne o pravu osuenih, to nailazi na
nezadovoljstvo kod osuenih lica.
Ublaavanje deprivacija upranjavanjem homoseksualnih odnosa je poseban problem
koji zahteva znatno drugaiji metodoloki pristup, jer se radi o najintimnijim sferama ljudskih
ponaanja, gde je potreban individualni pristup i zadobijanje poverenja ispitanika za kvalitetne
odgovore. Takvu vrstu pristupa mogu da ostvare vaspitai u ustanovi, ali ni oni nemaju
precizan broj onih koji se uputaju u homoseksualne veze unutar zatvora, ve se sve bazira na
procenama. Nepoznat je i broj onih koji se uputaju u takve veze i nakon izlaska na slobodu,
tako da konstatacije da se radi o latentnom homoseksualizmu, koji nestaje po otputanju
osuenih iz ustanove, ostaju na nivou hipotetikog razmiljanja. Postoji potreba da se
postpenalnim prihvatom nastavi praenje ponaanja bivih osuenika, da im se pomogne u
prevazilaenju problema.
Deprivacija autonomnosti
Unutranja organizacija i celokupan ivot i rad osuenih u penitersijernim ustanovama
za izvrenje kazne zatvora precizno je normativno regulisan i to ne samo preko optih -
zakonskih propisa ve i internim aktima tih ustanova. Takvo normativno regulisanje odnosa i
procesa nalae osuenicima da potuju veliki broj pravila i nareenja, koja do pojedinosti
kontroliu njihovo ponaanje. Taj normativni pritisak osuena lica doivljavaju kao gubitakline autonomije, samostalnosti. Na bazi toga, neki istraivai ovo oseanje smatraju isto tako
intenzivnim kao i lienje slobode. Drugi smatraju da ovom oseanju gubitka autonomije ne
treba pridavati toliki znaaj, navodei kao argumentaciju da su i ljudi na slobodi prinueni da
svoje ponaanje usaglaavaju sa brojnim normama, a da ipak to usaglaavanje ne dovodi do
gubitka ovekove autonomije (Jaovi, ., 2000). Ovo shvatanje ne vodi rauna o injenici da
je ivot i rad u ovim ustanovama u neuporedivo veoj meri normativno regulisan i da se esto
ide i u regulisanje velikog broja pojedinosti te da je time mogunost izbora ograniena u
neuporedivo veoj meri. Ta ogranienost i jeste osnovni faktor nastanka oseanja lienosti
13
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
14/114
autonomije. Intenzitet ovog oseanja u najveoj meri zavisi od tipa ustanove i njenog
unutranjeg reima, kako to iznosi Jaovi (2000). U ustanovama u kojima autokratske
karakteristike preovlauju i u kojima je reim izvrenja zatvorske kazne manje fleksibilan,
tamo e i osuena lica gubitak autonomije intenzivnije doivljavati. Isti autor smatra da ni
jedan od oblika deprivacije nije toliko zavisan od formalnog zatvorskog sistma kao to je sluaj
sa gubitkom autonomije.
Veem prisustvu i intenzitetu ovog oseanja doprinosi i odsustvo kvalitetnog i
argumentovanog objanjenja odgovarajuih pravila, odluka i slinih normativnih reenja. S tim
u vezi ima i onih koji smatraju da takva objanjenja ne treba davati, jer bi se time i njihov
autoritet mogao dovesti u pitanje i time, otvoriti mogunost unoenja odreenih modifikacija u
normativni sistem. Takvo rezonovanje odgovara birokratskom tipu organizacije ustanove, ali se
istovremeno, pokazuje neprihvatljivim s aspekta procesa resocijalizacije (Jaovi, ., 2000). Po
njemu, neosnovano je smatrati da birokratski odnos postie vee efekte od demokratizovanih
postupaka i odnosa. Osim toga, to je naroito vano, svest o smislu i potrebi normativnog
regulisanja unutranjih odnosa moe bitno uticati na ublaavanje oseanja gubitka autonomije.
U tom pravcu znaajnog udela moe imati i omoguavanje veeg obima slobodnog vremena
osuenih, u kom se oni mogu slobodno, prema linom nahoenju i saglasno svojim afmitetima
i potrebama, prepustiti i ispoljiti preko raznih aktivnosti sportskog, zabavnog i drugog
karaktera. U tom vremenu oni doivljavaju suprotno oseanje - oseanje samostalnosti i lineinicijative, koje bi trebalo da ublai deprivaciju autonomnosti.
Drugo je pitanje u kojoj meri se moe obezbediti sloboda slobodnog vremena u
neslobodnim uslovima. Kako Jaovi (2000.) zagovara tezu da samo organizovano, planirano,
planski usmeravano i voeno slobodno vreme moe biti faktor preventivnog delovanja svih
zala koja proistiu iz dokolice, dolazi se do konstrukcije organizovanog, planiranog i
kontrolisanog slobodnog vremena osuenih lica, to jo vie suava prostor slobodnog
ispoljavanja njihovog individualiteta.Neslobodna sloboda ili privid slobode u neslobodi je preciznija odrednica takvog
slobodnog vremena osuenih. Ako se ima u vidu siromatvo oblika slobodnovremenskih
aktivnosti koje se nude osuenima, krug samoinicijativnog izbora za osuene je jo manji, tako
da napor da se ublai deprivacija autonomnosti ne moe ostvariti eljene rezultate, bar ne
adekvatno na ovaj nain. Nelogino bi bilo zalaganje da se osuenima dozvoli da u periodu
slobodnog vremena ine sve to im je volja kako bi se deprivacija autonomnosti redukovala, ali
je produktivnije zalaganje da im se obezbede bolji objektivni i sadrajni uslovi korienja onog
vremena koje se naziva slobodno u penitersijernim ustanova.
14
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
15/114
Izgradnja terena za upranjavanje razliitih sportova, nabavka propratne opreme,
rekvizita, uvoenje sadraja zasnovanih na izjanjenim eljama osuenih, obezbeivanje
strunih lica za obuku i trening, stimulacija u vidu pogodnosti za ostvarene rezultate u nekim
sportovima i sline mere, mogle bi poboljati sadrajnost slobodnog vremena, a time i
redukovati deprivaciju autonomnosti, makar za vreme slobodnovremenskih aktivnosti.
Drugi pravac smanjenja ove deprivacije mogu je putem smanjivanja normativnog
ureenja svakog detalja ivota tokom jednog dana, makar u meri u kojoj to ne predstavlja
opasnost za bezbednost ustanove. Trea mogunost je dozvoljavanje osuenim licima da
uestvuju u kreiranju dnevnog rasporeda aktivnosti i njihovog sadraja. Time bi se ublailo
oseanje totalne kontrole i zavisnosti osuenih od strane pravila ustanove, otpori prema
nametnutoj situaciji i reimu izvrenja zatvorske kazne uopte.
Deprivacija sigurnosti
Boravak osuenih u odreenom vremenskom periodu, u strogo definisanom prostoru
zajedno sa drugim osuenim licima, jedna je od karakteristika izvrenja kazne zatvora. U
takvom zajednikom ivotu drava pokuava ostvariti resocijalizaciju i pripremiti reintegraciju
osuenih u drutvo i njegove procese i odnose. Meutim, zajedniko ivljenje predstavlja jednu
od ozbiljnijih tekoa za postizanje pomenutih ciljeva drave.
Unutar ustanove odvijaju se i negativni interakcijski odnosi izmeu osuenika, kojimogu dovesti do "kriminalne infekcije", kao i do progresije u kriminalnoj orijentaciji
pojedinaca. Otuda se ova problematika u savremenoj penolokoj teoriji i praksi izdvaja kao
posebno znaajan problem (Jaovi, ., 2000).
Takav zajedniki ivot osuenih ima za posledicu doivljavanje oseanja lienja
sigurnosti, jer osueni strahuju od konstantne mogunosti napada na svoj ivot, telesni
integritet ili dostojanstvo od strane drugih osuenih. Ova okolnost moe znaajno oteavati
odvijanje procesa resocijalizacije. U zajednici osuenih, razliitih kriminalnih orijentacija istepena ispoljavanja, u drutvu nasilnika i agresivnih homoseksualaca, dobar broj osuenih ivi
u neprestanoj napetosti i strahu od napada drugih. Takvo stanje napetosti praeno je
oekivanjem da e pre ili kasnije svaki osueni biti doveden u situaciju da brani sebe, svoju
linost ili simbolian imetak. U provokaciji od strane drugih osuenika ili njihovih grupa,
pojedinac je stavljen u iskuenje da izmeu dve solucije bira jednu, kako to navodi Jaovi .
Jedna od solucija je da se pomiri sa neuspehom u odbrani svoje linosti i imetka i time
bude igosan kao slabi, iju e slabost zatim zloupotrebljavati i drugi osuenici, izraavajui
15
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
16/114
nasilje prema njemu, ili ga eksploatiui na razne naine. Druga solucija jeste da on iz
pomenute provokacije izae kao pobednik i time kao i u prethodnom sluaju, postane objekat
panje drugih osuenika, ali sada onih koji ele zauzeti to povoljnije mesto u osuenikoj
neformalnoj hijerarhiji (Jaovi, ., 2000). Formalna organizacija ustanove nije u mogunosti
da osuenom u takvoj situaciji prui apsolutnu sigurnost.
Apsolutni nadzor nad svim osuenim licima istovremeno je teko ostvariv, skoro
nemogu. Drugi problem predstavlja injenica da se obraanje za pomo osuenog smatra kao
svojevrstan in izdaje, cinkarenja, denuncijacije. Ta injenica osuenog dovodi u dodatnu
opasnost od izolacije od strane pripadnika neformalnih osuenikih grupa, odnosno do
poveanog rizika za linu bezbednost. Stoga osueni esto prikrivaju napade na njih.
Svakako da se moe oekivati da osuena lica svoj poloaj prikazuju teim nego to
jeste, jer se situacija u kojoj se nalaze odraava i na percepciju tih uslova. S druge strane,
oficijelni sistem uvek nastoji prikazati stanje u ustanovama kao redovno, nekonfliktno,
kontrolisano, jer postoji bojazan da bi u suprotnom bilo postavljeno pitanje njihove
odgovornosti za takvo stanje. Problem se ne uvia na vreme, pa shodno tome se ne
preduzimaju nikakve mere za njegovo otklanjanje ili bar ublaavanje.
Usled takvih tendencija, nereavanja problema i njegovog daljeg uslonjavanja i
intenziviranja, obino se dolazi do take kada se on vie ne moe negirati, jer se sam sistem
razara iznutra. Tada se on ne moe prikriti, jer je toliko oigledno njegovo postojanje, amanifestuje se razaranjem imovine, povredama ljudi ili njihovom smru.
Jedan od moguih puteva redukcije nesigurnosti osuenih je i bolja klasifikacija.
Odvajanje razliitih kategorija osuenih s obzirom na lina svojstva, olakalo bi situaciju
nenasilnim, nemonim i inferiornijim osuenicima. Posebni programi redukcije nasilja i
agresivnosti svakako bi dodatno pomogli osuenima koji su delimino i zbog tih problema
osueni na zatvorsku kaznu.
Kazna zatvora ostvaruje negativne posledice po osuena lica bez obzira u kojoj dravi ikakvom drutvenom sistemu se ona sprovodi. Potvrda te konstatacije bie mogua uvidom u
stanje i uslove koji vladaju u penitersijernim ustanovama u razliitim dravama sveta. Stoga e
u narednom delu rada biti prikazane osnovne karakteristike i neke negativne posledice koje se
javljaju u izvrenju kazne zatvora u evropskim, amerikim, afrikim i azijskim dravama.
16
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
17/114
NAPOMENA - ovaj deo materijala za kolokvijum je predvien vie kao eksploracija u
cilju upoznavanja studenata sa razliitim problemima sa kojima se suoava penalna
praksa u razliitim dravama sveta. Od studenata se oekuje uoavanje osnovnih
problema bez obaveze detaljisanja, nabrajanja
PENITERSIJERNI USLOVI U SVETU
Razvojem sredstava veza i transporta, razdaljine izmeu zemalja postaju sve manja
prepreka razmeni svih oblika roba, informacija, ali i ideja i prakse. Svet je polako iz parcijalnih
celina prerastao u globalnu strukturu, koja sve vie tei objedinjavanju, smanjenju razlika,
ujednaavanju, jednom reju globalizaciji.
Taj pojam razliito se interpretira u razliitim kontekstima, a kao i svaki drugi trend ima
svoje pristalice i protivnike. Ono to je nezaobilazna injenica je to da ne postoji vie region na
kugli zemaljskoj koji moe opstajati izolovano ili se razvijati zasebno, bez konstantnog nadzora
svetske zajednice, veitog uplitanja sa i bez saglasnosti drava na koje se odnosi. Sasvim je
drugo pitanje u kojoj meri je to uplitanje sveta poeljno, kakvi se efekti ostvaruju i kakav odjek
izaziva, ko je inicijator i ko je u situaciji da manipulie takvim uticajem.
Realnost je ta da se na nivou regionalnih asocijacija (npr. Evropske unije) ili na
globalnom nivou (kroz razna tela i organe OUN, meunarodne humanitarne organizacije,nevladine organizacje itd.) tei zadrati postignuti stepen civilizacij skog razvoja, unaprediti
postojee stanje, ukazati na krenja ljudskih i osuenikih prava ili bar spreiti regresija na
preivljene (najee nazadne) oblike ponaanja neke drave ili njenih elemenata. Kako je to
navedeno u ovom radu, proizvod takvih tenji su razliiti dokumenti, razliite pravne snage
(pravila, konvencije, uputstva, preporuke, apeli i sl.) koje obavezuju drave lanice OUN da
prilagode svoja zakonodavstva, ali i praksu postupanja prema svojim i stranim graanima. U
domenu interesovanja ovog rada, za penitersijernu praksu u velikom broju zemalja prisutna jeneujednaenost, kako u domenu propisivanja sankcija (neke zemlje propisuju smrtnu kaznu i to
sa razliitim modalitetima izvrenja, za razliite oblike zabranjenih ponaanja, neke zemlje
imaju kazne zatvora u razliitom maksimalnom trajanju, razliito se zapreuju kazne za ista
ponaanja i sl.), tako i u domenu izvrenja kazne zatvora, koju sve zemlje propisuju u svojim
zakonodavstvima.
Radi ujednaavanja raznolike prakse izvrenja zatvorske kazne, OUN je propisala
Standardna minimalna pravila za postupanje prema osuenim licima iz 1957.g., Konvenciju o
zatiti osuenih i uhapenih od torture i drugih oblika okrutnog, nehumanog ili poniavajueg
17
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
18/114
postupanja ili kanjavanja iz 1982.g., Osnovne principe tretmana prema osuenima iz 1990.g.,
Osnovna pravila upotrebe sile ili vatrenog oruja iz 1990. g., a po ugledu na globalne
dokumente, na regionalnom planu doneti su:
Evropska Konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1953., Evropska
zatvorska pravila iz 1987., a drave su bile u obavezi da osnovne stavove tih dokumenata
inkorporiraju u svoje ustave i zakone.
Navedeni akti doneti su radi predupreenja neeljenih oblika postupanja sa licima
lienim slobode, zarad osnovne ideje potovanja oveka kao ljudskog bia, koje nije izgubilo to
svojstvo, iako je pod udarom krivine sankcije. U tenji da propisano bude sprovedeno u delo,
razliite organizacije, sa razliitim motivima, prate nepravilnosti koje se deavaju u radu sa
osuenim licima u penitersijernim ustanovama i o tome izvetavaju i javnost i OUN, pod
geslom borbe za ljudska prava. Drugo je pitanje u kojoj meri su njihova zapaanja odraz
strunog i nepristrasnog posmatranja, a u kojoj meri su sredstvo pritiska iz drugih, najee
politikih razloga. Kvalitet njihovog angaovanja je upravo u tome da se moe doi do
aktuelnih informacija, koje ponekad uspevaju da za korak poboljaju postojee stanje ili bar
podsete i javnost i dravne organe i meunarodne organizacije, na stanje u penitersijarnim
ustanovama irom sveta.
Drugi izvor informacija o stanju penalne prakse u svetu su zvanini podaci, izvetaji i
predstavke, koji su dostupni i putem globalne raunarske mree. Na njoj se mogu istovremenonai zvanine postavke internet stranica nekog zatvora i kritike upuene deavanjima, stanju i
organizaciji tog istog zatvora. Naravno, nelogino je i oekivati da e penalna ustanova koja se
prezentuje javnosti, iznositi neke postupke koji odstupaju od poeljnih, stoga kao dodatni izvor
informacija mogu posluiti zapaanja navedenih asocijacija koje prate rad tih ustanova.
Ono to kao injenica izbija u prvi plan je razliitost u mogunostima pristupa
informacijama o kriminalitetu, zatvorima i osobama lienim slobode. S jedne strane antipoda
postoji mogunost uspostavljanja direktne komunikacije sa osuenim licima putem tzv.etovanja ("razgovora" putem istovremenog ukljuenja na internet mreu), pisanja elektronske
pote ili upoznavanja sa tim osobama koje izlau svoje prezentacije na internetu. Penitersijerne
ustanove u tim zemljama redovno daju svoje zvanine predstavke, pruajui osnovne
informacije o organizaciji, nameni, kapacitetu, finansijskom poslovanju, oblicima
specijalizovanih aktivnosti koje se u njima sprovode, uz fotografije objekata, uprave i osuenih.
Neke od ustanova se predstavljaju i multimedijalno, gde se posetiocu internet strane prua
mogunost da u vidu kratkog filma razgleda prostore unutar zatvora, poev od "samica", radnih
pogona, soba osuenih, zajednikih prostorija i sl. Za sada je broj zemalja sa obavetavanjem
18
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
19/114
javnosti na ovaj nain relativno mali, ali se trend irenja svakim danom poveava.
Na drugoj strani antipoda nalaze se one zemlje koje se ograniavaju na davanje
statistikih podataka i izvetaja o radu svojih penitersijernih ustanova, sa razliitim stepenom
javnog pristupa tim informacijama. O situaciji u njima mogue je saznati i putem izvetaja
raznih nevladinih organizacija lokalnog, regionalnog ili meunarodnog karaktera. Uvid u stanje
izvrenja i negativne posledice koje ga prate, daje mogunost sagledavanja slinosti i
specifinosti naeg sistema u odnosu na globalno stanje i u odnosu na pojedine drave u svetu.
Prikupljanje informacija o tim posledicama u penalnim uslovima izvrenja kazne
zatvora u dravama irom sveta bilo je mogue i putem pomenute globalne raunarske mree.
Na taj nain je ostvaren uvid u neke opte karakteristike penalnih ustanova u svetu, njihovoj
organizacij i nameni, populaciji osuenih, njihovim problemima i negativnim posledicama za
vreme boravka u tim ustanovama.
Prikazani su zvanini izvetaji dravnih institucija, sadraji zvaninih prezentacija
penalnih ustanova, prikazi dogaaja, kritike stanja u tim ustanovama upuene od strane raznih
nevladinih, humanitarnih i meunarodnih organizacija koji se bave monitoringom i ukazuju na
negativnosti koje treba otklanjati. Ovako prezentovan materijal daje mogunost sagledavanja
celovitije slike, kako naih, tako i svetskih ustanova za izvrenje kazne zatvora.
Zapaanja i preporuke Evropskog odbora za spreavanje muenjai neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (CPT)
o stanju izvrenjakazne zatvora u evropskim zemljama
U tenji da civilizacijske standarde odri na postignutom nivou, da ih proiri na to vei
broj zemalja, Savet Evrope je ustanovio Evropski odbor za spreavanje muenja i neljudskog
ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (European Committee for the Prevention of
Torture and Inhuman or Degrading Treatment or Punishment - CPT).Utemeljen je istoimenom Konvencijom Saveta Evrope iz 1987. godine (u daljem tekstu:
"Konvencija"). Shodno l. 1. Konvencije navodi se: "Uspostavie se Evropski odbor za
spreavanje muenja i neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (u daljem tekstu:
Odbor). Odbor e putem poseta proveravati postupanje prema osobama lienim slobode kako bi
jaao, ukoliko je potrebno, zatitu tih ljudi od muenja i neljudskog ili poniavajueg
postupanja ili kanjavanja." On je zamiljen kao sastavni deo sistema Saveta Evrope za zatitu
ljudskih prava, koji postavlja vansudski mehanizam Evropskog suda za ljudska prava. U oblasti
izvrenja kazne zatvora, ovo telo vri obilaske zatvora i o svojim zapaanjima sastavlja
19
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
20/114
izvetaj. CPT primjenjuje svoju primarno preventivnu funkciju putem dve vrste poseta
periodinih i ad hoc. Periodie posete redovno se obavljaju u svim zemljama potpisnicama
Konvencije. Ad hoc posete organizuju se u tim dravama kada se Odboru ini da su "potrebni u
datim okolnostima".
Prema Konvenciji, CPT ima iroka ovlaenja prilikom poseta: pristup teritoriji dotine
drave i pravo na putovanje bez ogranienja, neogranien pristup bilo kom mestu na kojem se
nalaze osobe liene slobode, ukljuujui i pravo na kretanje unutar takvih mesta bez
ogranienja; pristup potpunim informacijama o mestima na kojima se nalaze osobe liene
slobode, kao i drugim informacijama kojima drava raspolae, a koje su potrebne da bi Odbor
obavio svoj zadatak. Odbor takoe ima pravo nasamo razgovarati s osobama lienima slobode i
slobodno komunicirati sa svakim za koga veruje da moe dati relevantne informacije. Mogue
je posetiti svako mesto gde se nalaze osobe koje je vlast liila slobode. Time se mandat CPT
proiruje izvan zatvora i policijskih stanica, tako da obuhvata, npr. psihijatrijske ustanove,
pritvorska odeljenja u kasarnama, prihvatne centre za azilante ili druge kategorije stranaca i
mesta gde maloletne osobe mogu biti liene slobode sudskim ili upravnim nalogom. Nakon
svake posete, CPT sastavlja izvetaj koji sadri njegove nalaze, a prema potrebi obuhvata
preporuke i druge savete, na temelju kojih se razvija dijalog s dotinom dravom.
Izvetaj Odbora o poseti u naelu je poverljiv, ali ga drava moe objaviti, to mnoge
drave i ine. Da bi unapredio penitersijernu praksu, CPT u svojim izvetajima ukazuje na nekeinjenice iz domena organizacije ivota i rada ustanova za izvrenje kazne zatvora CPT pridaje
posebnu panju svim navodima o zlostavljanju osuenih od strane osoblja. Meutim, za
mandat CPT-a bitni su svi uslovi liavanja slobode u nekom zatvoru. Zlostavljanje se moe
javiti u razliitim oblicima, a mnogi od tih oblika ne moraju biti namerni, nego su pre rezultat
organizacionih nedostataka ili neprilagoenih sredstava. Za CPT je od znaaja ukupan kvalitet
ivota u nekoj ustanovi, koja u velikoj meri zavisi od aktivnosti koje se nude osuenima i
uopte, o odnosima izmeu osuenih i osoblja. CPT paljivo posmatra kakva klimapreovladava unutar neke ustanove. Unapreivanje konstruktivnih odnosa izmeu osuenih i
osoblja, za razliku od odnosa suprotstavljenosti, slui smanjenju napetosti svojstvenih svakom
zatvorskom okruenju i u znaajnoj meri smanjuje i verovatnost pojave nasilnih incidenata i
zlostavljanja. Ukratko, CPT se zalae za to da duh meusobne komunikacije i brige prati mere
kontrole i ograniavanja slobode. Takav pristup u velikoj meri pojaava sigurnost unutar
ustanove.
Prenatrpanost zatvoraje pitanje koje direktno spada u nadlenost CPT-a. Sve slube i
20
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
21/114
aktivnosti unutar zatvora e trpeti tetu ukoliko se taj zatvor mora pobrinuti za vei broj
osuenih nego to je predvieno. Ukupan kvalitet ivota u toj ustanovi bie pogoran u
znaajnoj meri. ta vie, stepen prenatrpanosti u nekom zatvoru ili u nekom njegovom delu
moe biti toliki da je ve po sebi neljudski ili poniavajui sa fizike take gledita.
Zadovoljavajui programi aktivnosti (rada, obrazovanja, sporta, itd.) od kljune su
vanosti za dobrobit osuenih. Posebno se napominje boravak na otvorenom. Obaveza da
osuenima bude dozvoljen jedan sat na otvorenom svakoga dana je iroko prihvaena kao
osnovna garancija (po mogunosti, to bi trebao biti deo ireg programa aktivnosti).
CPT eli istai da svi osuenici bez izuzetka (ukljuujui one koji su kanjeni
izolacijom u u eliji - samicom) moraju imati mogunost da svakodnevno borave na
otvorenom. Takoe se podrazumeva da objekti za vebe na otvorenom moraju biti relativno
prostrani i kad god je to mogue da nude zaklon od nepovoljnih atmosferskih uslova.
Mogunost pristupa odgovarajuem nuniku i odravanje dobrih higijenskih
standarda predstavljaju sutinske komponente humanog okruenja. S tim u vezi, CPT
napominje da ne odobrava praksu primeenu u izvesnim zemljama gdje osuenici koriste kante
(u argonu kibla") u svojim elijama kao nunik, pri emu se te kante naknadno prazne u
odreeno vreme. Nunik mora biti lociran ili unutar elijskog smjetaja (po mogunosti u
nunikom aneksu) ili moraju postojati naini kojima se omoguava osuenicima koji moraju
koristiti nunik da u svako doba dana ili noi budu puteni iz svojih elija bez neprilinogzadravanja. Nadalje, osuenici moraju imati odgovarajui pristup tuevima ili kupaonicama.
Takoe je poeljno da tekua voda bude dostupna unutar elijskog smjetaja. CPT dodaje da ga
posebno brine kada otkrije kombinaciju prenatrpanosti, niskog nivoa aktivnosti i neadekvatnog
pristupa nuniku/kupaonicama unutar jedne iste ustanove. Kumulativni rezultat takvih uslova
moe biti krajnje tetan za osuenike.
Veoma je vano da osuenici odravaju dobar kontakt sa spoljnim svetom. Iznad
svega, osueniku treba omoguiti nain da mu se garantuje odravanje odnosa sa porodicmom ibliskim prijateljima. Ideja vodilja mora biti unapreivanje odnosa sa spoljnim svetom. Svako
ograniavanje takvog kontakta mora biti zasnovano iskljuivo na dovoljno jakim razlozima
bezbednosti ili na razlozima koji se tiu raspoloivih sredstava. CPT istie da postoji potreba za
izvesnom fleksibilnou u odnosu na primenu pravila u pogledu poseta i telefonskih kontakata
kada se radi o osuenicima ije porodice ive daleko (ime redovne posete postaju praktino
nemogue).
Na primer, takvim osuenicima treba dozvoliti da akumuliraju vreme za dozvoljene
posete i/ili da im se omogue bolji uslovi za telefonske kontakte sa lanovima porodice.
21
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
22/114
Zatvorsko osoblje mora povremeno primeniti silu kako bi obuzdalo osuenike koji
nasilno reaguju i moda, izuzetno, mora ak pribei instrumentima fizikog ogranienja
slobode kretanja. Ovo su oigledno situacije visokog rizika u pogledu na mogue zlostavljanje
osuenih, te kao takve zahtevaju specifine garancije. Osuenik protiv kojeg se koristi bilo
koje sredstvo prisile mora imati pravo da bude odmah pregledan i, ako je nuno, da bude leen
od strane lekara. Ovaj se pregled mora vriti izvan slunog, a po mogunosti i vidnog dometa
nemedicinskog osoblja, a rezultate tog pregleda (ukljuujui i sve relevantne iskaze osuenih i
zakljuke lekara) treba zvanino zabeleiti i uiniti dostupnima osueniku. U onim retkim
sluajevima kada je neophodno pribei instrumentima fizikog ogranienja slobode kretanja,
osuenik mora biti pod stalnim i odgovarajuim nadzorom. Nadalje, instrumente fizikog
ogranienja slobode kretanja treba ukloniti im se za to ukae mogunost. Nikad se ne smeju
primenjivati, niti se njihova primena sme produavati, kao sredstvo kanjavanja. Konano,
svaki sluaj koritenja sile protiv osuenih treba uneti u zapisnik.
Efikasan albeni postupak i inspekcije predstavljaju osnovne garancije protiv
zlostavljanja u zatvorima. Osuenima treba omoguiti puteve za ulaganje albe, kako unutar
tako i izvan zatvorskog okruenja, ukljuujui i mogunost poverljivog pristupa odgovarajuim
vlastima. CPT pridaje naroitu vanost redovnim posetama svakoj zatvorskoj instituciji od
strane nekog nezavisnog tela (npr. nadzorne komisije ili sudije koji vri nadzor), koje ima
ovlatenje da saslua albe osuenih (a i da postupi po njima, ukoliko je potrebno) i da izvriinspekciju prostorija date ustanove. Takva tela mogu, izmeu ostalog, igrati vanu ulogu u
razreenju nesuglasica izmeu uprave zatvora i pojedinog osuenih ili osuenika uopte.
U interesu je i osuenih i zatvorskog osoblja da jasno odredjeni disciplinski postupci
budu formalno uspostavljeni i primenjeni u praksi. Bilo kakve nejasne sive zone u ovoj
oblasti nose opasnost da se razviju nezvanini (i nekontrolisani) sistemi. Disciplinski postupci
moraju omoguavati osuenima pravo da budu sasluani povodom prekraja koje su uinili,
kao i pravo albe viim vlastima protiv svih izreenih disciplinskih sankcija. Uz formalnedisciplinske postupke, esto postoje i drugi postupci, na osnovu kojih osuenik moe biti
prisilno razdvojen od drugih osuenih iz disciplinskih/sigurnosnih razloga (tj. u interesu
odravanja reda unutar neke ustanove). I ovi postupci takoe moraju biti praeni delotvornim
garancijama. Osuenik mora biti obaveten o razlozima zbog kojih su protiv njega poduzete
takve mere, osim ukoliko zahtevi bezbednosti ne nalau suprotno. Mora mu se dati mogunost
da izloi svoja gledita o toj stvari, te da se ali na te mere odgovarajuim vlastima. CPT
obraa naroitu panju na osuenike koji se iz bilo kojeg razloga (disciplinske svrhe; kao
rezultat njihovog opasnog ili izgrednikog ponaanja; u interesu istrage; po linom
22
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
23/114
zahevu) dre u uslovima koji su slini zatvaranju u samicu. Princip proporcionaliteta zahteva
uspostavljanje ravnotee izmeu onog to zahteva pojedini sluaj i primene reima tipa samice,
ija primena predstavlja korak koji moe imati vrlo tetne posledice za osobu u pitanju.
Zatvaranje u samicu moe, pod izvesnim okolnostima, predstavljati neljudski ili poniavajui
nain postupanja; u svakom sluaju, svaki oblik zatvaranja u samicu mora trajati to je krae
mogue. U sluaju da se takav reim nametne ili se primjenjuje na zahtev osuenih, osnovna
garancija sastoji se u tome da kada god pojedini osuenik (ili zatvorski slubenik u ime tog
osuenog) zatrai lekara, isti mora biti pozvan bez odlaganja u svrhu obavljanja medicinskog
pregleda.
Premetanje izgredima sklonih osuenih predstavlja drugu vrstu pitanja od interesa za
CPT. Sa izvesnim osuenicima je krajnje teko izai na kraj i moe se ponekada pokazati
neophodnim da se takvi osuenici premeste u neku drugu ustanovu. Meutim, stalno
premetanje osuenih iz jedne ustanove u drugu moe imati veoma tetne posledice po njegovu
psihofiziku dobrobit. ta vie, osuenik u takvom poloaju ima potekoa u odravanju
kontakata sa svojom porodicom i advokatom. Ukupan efekat ponovljenih premetanja na
osuenog moe predstavljati neljudsko ili poniavajue postupanje.
U toku nekoliko svojih poseta tokom 1996.g.. CPT se jo jednom susreo sa problemom
pretrpanih zatvora, fenomenom koji predstavlja poast zatvorskih sistema irom Evrope.
Pretrpanost se esto javlja u naroito akutnoj formi u zatvorima u kojima se smetajupritvorenici u istranom postupku (tj. osobe koje ekaju suenje). Meutim, CPT je utvrdio da
se u nekim zemljama ovaj problem proirio na celinu zatvorskog sistema. Pretrpan zatvor znai
smetaj u skuenim i nehigijenskim uslovima; neprekidan nedostatak privatnosti (ak i kad se
obavljaju takve osnovne radnje kao to je upotreba nunika); smanjenje aktivnosti izvan elije
(zato to to daleko prevazilazi mogunosti u smislu raspoloivog osoblja i objekata);
preoptereenost zdravstvenih slubi; poveanu napetost koja dovodi do veeg stepena nasilja
izmeu osuenih i izmeu osuenih i osoblja. Ovim se lista ni izdaleka ne iscrpljuje. CPT jebio prisiljen vie puta zakljuiti da su tetni efekti pretrpanosti rezultovali neljudskim i
poniavajuim uslovima zatvaranja. Kako bi razreile problem pretrpanosti, neke zemlje su se
odluile da poveaju broj zatvorskih mesta. CPT nije ubeen da obezbeenje dodatnog
smetaja samo po sebi nudi trajnije reenje. itav niz evropskih drava je pokrenuo razraene
programe izgradnje zatvora, da bi na kraju te zemlje zakljuile da se njihova zatvorska
populacija poveala uporedo sa poveanim kapacitetima zatvora. Nasuprot tome, postojanje
politika kojima bi se ograniio ili menjao broj osoba koje se alju u zatvore, predstavljalo je u
izvesnim dravama vaan doprinos u odravanju zatvorske populacije na nivou na kojem se
23
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
24/114
njome moe upravljati. injenica da drava zatvara tako mnogo svojih graana ne moe se
uverljivo objasniti visokom stopom kriminaliteta. Za to je delimino odgovoran opti stav
pripadnika policije i pravosua. U takvim uslovima, poveanje finansijskih sredstava za
zatvorski sistem nee ponuditi reenje. Umesto toga, potrebno je preispitati postojei zakon i
praksu koji se odnose na pritvor tokom suenja do izricanja presude, kao i na raspon
mogunosti izricanja kazne bez lienja slobode. Upravo se ovakav pristup zagovara u Preporuci
br. R (99) 22 Odbora ministara o pretrpanosti zatvora i porastu zatvorske populacije.
U nizu zemalja koje je posetio CPT, posebno u srednjoj i istonoj Evropi, osuenici su
esto smeteni u spavaonicama velikog kapaciteta. One sadre sve ili veinu onoga to
osuenici svakodnevno koriste, kao to su prostorije za spavanje i dnevne aktivnosti i sanitarni
vorovi. CPT ima primedbe na samo naelo takvog smetaja u zatvorima zatvorenog tipa.
Posebno kada se ustanovi da osuenici u takvim spavaonicama borave u izuzetno pretrpanim i
nezdravim uslovima. Razni faktori, ukljuujui i one kulturoloke prirode, utiu na to da neke
zemlje obezbeuju smetaj za vie osoba umjesto pojedinanih elija. Meutim, malo se toga
moe rei u korist - a mnogo toga protiv - organizacije u kojoj desetine osuenih ive i spavaju
u zajednikoj spavaomci.
Spavaonice velikog kapaciteta neizbeno podrazumevaju odsustvo privatnosti u
svakodnevnom ivotu osuenih. ta vie, visok je rizik od zastraivanja i nasilja. Ovakav nain
smetaja moe podstai razvoj prestupnikih potkultura i olakati odravanje povezanostizloinakih organizacija. Moe oteati, ak i onemoguiti, propisan nadzor osoblja, U sluaju
nereda u zatvoru, teko je izbei intervencije koje obuhvataju primenu znatne sile. S takvim
nainom smetaja, odgovarajue rasporeivanje pojedinanih osuenih, na temelju procene
rizika i procene od sluaja do sluaja, takoe postaje gotovo nemogue. Svi ti problemi postaju
jo tei kada je broj zatvorenih osoba znatno iznad uobiajenog kapaciteta zatvora.
24
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
25/114
U takvoj situaciji preoptereenost zajednikih sredstava, kao to su umivaonici ili
nunici, nedovoljno provetravanje za tako mnogo osoba, esto e dovesti do nastanka
neprihvatljivih uslova.
Ipak, CPT naglaava da zamena spavaonica velikog kapaciteta manjim prostorijama
mora biti praena merama koje osiguravaju da se osuenici odgovarajui deo dana bave
raznolikim korisnim aktivnostima izvan prostorije u kojoj borave.
CPT esto nalazi predmete, kao to su metalni kapci, aluzine ili ploe privrene uz
prozore elije koje osuenicima spreavaju pristup prirodnom svetlu i spreavaju ulazak sveeg
vazduha u prostoriju. CPT u potpunosti prihvata da su u sluaju odreenih osuenih potrebne
odreene sigurnosne mere kako bi se spreio rizik od tajnih dogovora i/ili kriminalnih
aktivnosti. Meutim, nametanje mera ove vrste treba biti izuzetak, a ne pravilo. To znai da
vlasti moraju preispitati sluaj svakog osuenog kako bi utvrdile jesu li posebne bezbednosne
mere zaista opravdane u njegovom sluaju. ak i kada su takve mere potrebne, one nikada ne
smeju znaiti spravanje osuenikovog pristupa prirodnom svetlu i sveem vazduhu. To su
temeljni ivotni uslovi na koje svaki osuenik ima pravo. Nepostojanje tih elemenata stvara
uslove koji pogoduju irenju bolesti, posebno tuberkuloze.
CPT uvia da obezbeivanje pristojnih ivotnih uslova u zatvorskim objektima moe
biti vrlo skupo, te da njihovo poboljanje u mnogim zemljama spreava nedostatak sredstava.
Ipak, uklanjanje predmeta koji blokiraju zatvorske prozore stavljanje alternativnih sigurnosnihpredmeta odgovarajueg izgleda (u onim sluajevima gde je to potrebno), ne bi trebalo znaiti
velika ulaganja, dok bi istovremeno bilo vrlo korisno za sve strane.
irenje zaraznih bolesti, posebno tuberkuloze, hepatitisa i HIV-a/AIDS-a, postalo je
glavno pitanje zdravstvene zatite u nizu evropskih zemalja. Iako pogaaju celokupno
stanovnitvo, ove su se bolesti pojavile kao dramatian problem u nekim zatvorskim sistemima.
S tim u vezi, CPT je u vie navrata morao izraziti ozbiljnu zabrinutost zbog neodgovarajuih
mera koje se preduzimaju radi reavanja tog problema. Utvreno je da su materijalni uslovi ukojima se dre osuenici esto takvi da samo pogoduju irenju tih bolesti.
CPT je svestan da se u razdobljima privrednih tekoa - kakve su danas prisutne u
mnogim zemljama koje posjeuje CPT - neke stvari moraju rtvovati, ukljuujui i zatvorske
sisteme. Meutim, bez obzira na tekoe u odreenom trenutku, in liavanja osobe njegove
slobode uvek podrazumeva obavezu brige za nju. To zahteva efikasne metode prevencije,
kontrole i leenja. Potovanje te obaveze od strane javnih vlasti tim je vanije ukoliko je re o
brizi za te osobe zbog leenja bolesti opasnih po ivot.
25
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
26/114
Primena savremenih metoda kontrole, redovno snabdevanje lekovima i drugim
materijalom, dostupnost osoblja koje obezbeuje da osuenici uzimaju propisane lekove u
pravilnim dozama i u pravilnim razmacima, omoguavanje posebne ishrane u sluaju potrebe,
predstavljaju neophodne elemente efikasne strategije za suzbijanje navedenih bolesti i pruanje
odgovarajue nege tim osuenicima. Slino tome, materijalni uslovi smetaja osuenih sa
zaraznim bolestima moraju pogodovati poboljanju njihovog zdravlja. Osim prirodnog svetla i
dobre provetrenosti, mora postojati i zadovoljavajua higijena, kao i nepretrpanost kapaciteta.
Navedeni osuenici ne trebaju biti odvojeni od ostale zatvorske populacije, osim ako to
nije strogo potrebno iz medicinskih ili drugih razloga. S tim u vezi, CPT eli naglasiti da ne
postoji medicinsko opravdanje za odvajanje osuenih samo zbog toga to su HlV-pozitivni.
Kako bi se rasprile zablude o ovim pitanjima, neophodno je da dravne vlasti osiguraju
program potpune edukacije o zaraznim bolestima i za osuenike i za zatvorsko osoblje.
Program treba obuhvatiti naine prenosa i sredstva zatite, kao i primenu odgovarajuih
preventivnih mera.
Konkretno, potrebno je objasniti rizike od zaraze HlV-om ili hepatitisom B/C
seksualnim kontaktima i intravenoznim uzimanjem droge, te objasniti ulogu telesnih tenosti
kao prenosilaca virusa HlV-a i hepatitisa. Neophodno je osigurati odgovarajue informacije i
savete pre i u sluaju pozitivnog rezultata - nakon svake kontrole. Neophodno je informacije o
pacijentu temeljiti na stalnoj proceni pojedinanog osuenog, od strane osoblja koje je posebnoobueno za takvu procenu.
Osim toga, osuenici treba da budu u potpunosti obaveteni o razlozima svog
rasporeivanja i, ako je potrebno, obnavljanja mere. To e im omoguiti da efikasno koriste
pravna sredstva za osporavanje takve mere.
U mnogim evropskim zemljama raste broj osuenih osuenih na doivotnu kaznu
zatvora i druge dugotrajne kazne. Tokom nekih poseta CPT je ustanovio da stanje takvih
osuenih nije ni izdaleka zadovoljavajue u smislu materijalnih uslova, aktivnosti i mogunostiza ljudski kontakt. Mnogi takvi osuenici podvrgnuti su posebnim ogranienjima koja mogu
pogorati tetne efekte dugotrajnog zatvora. Primeri takvih ogranienja su trajno razdvajanje od
ostale zatvorske populacije, stavljanje lisica uvek kada se osuenik izvodi iz elije, zabrana
komunikacije s drugim osuenicima, i ogranieno pravo poseta.
CPT ne uvia opravdanje za optu primenu ogranienja na sve osuenike s odreenom
vrstom kazne, a da se pritom ne razmotri individualni rizik koji takvi osuenici predstavljaju
(ili ne predstavljaju). Dugotrajni zatvor moe imati niz desocijalizujuih uinaka na osuenike.
Osim to postaju institucionalizovani, osueni na dugotrajnu kaznu zatvora mogu doiveti niz
26
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
27/114
psiholokih problema (ukljuujui gubitak samopouzdanja i socijalnih vetina), imati
tendenciju sve veeg udaljavanja od drutva, u koje e se gotovo svi jednog dana vratiti.
Prema miljenju CPT-a, reimi za osuenike koji izdravaju dugotrajnu kaznu zatvora
treba da nastoje kompenzovati te efekte na pozitivan nain. Ovi osuenici treba da imaju
pristup celom nizu raznovrsnih korisnih aktivnosti (rad, po mogunosti prema njihovom
zvanju; obrazovanje; sport; rekreacija/druenje). Osim toga, potrebno im je osigurati odreenu
meru slobode izbora naina na koji e provoditi vreme, ime se neguje oseaj autonomije i
line odgovornosti. Potrebno je preduzeti dodatne korake kako bi se osmislio njihov boravak u
zatvoru.
Individualizovani planovi za osuenike i odgovarajua psihosocijalna podrka vani su
elementi koji pomau tim osuenicima da se pomire sa sluenjem kazne i pripreme za putanje
na slobodu kada za to doe vreme. Takoe, negativni efekti institucionalizacije na osuenike
koji izdravaju dugotrajnu kaznu zatvora bie manje izraeni i oni e biti bolje pripremljeni za
putanje na slobodu, ako im se omogui delotvorno odravanje kontakta sa spoljnim svetom.
Temelj humanog zatvorskog sistema uvek e biti primereno odabrano i obueno
zatvorsko osoblje koje zna kako zauzeti odgovarajui stav u odnosima sa osuenicima, a svoj
posao smatra vie pozivom nego pukim poslom. Uspostavljanje pozitivnih odnosa sa
osuenicima treba posmatrati kao kljunu odliku tog poziva. Naalost, CPT esto utvruje da
su odnosi izmeu osoblja i osuenih formalni i distancirani, pri emu osoblje zauzima krut stavprema osuenicima i smatra verbalnu komunikaciju s njima marginalnim vidom svog posla.
Postupci koje je CPT esto uoio simptomatini su za takav pristup: prisiljavanje
osuenih da stoje licem okrenuti prema zidu dok ekaju da im se osoblje obrati ili dok prou
posetioci; traenje od osuenih da sagnu glavu i dre ruke sklopljene iza lea dok se kreu po
zatvoru; zatvorsko osoblje koje nosi svoje palice na vidljiv i ak provokativan nain. Takve su
prakse nepotrebne sa bezbednosnog aspekta i nimalo ne pridonose jaanju pozitivnih odnosa
izmeu osoblja i osuenih.Stvarni profesionalizam zatvorskog osoblja zahteva da bude sposobno ophoditi se sa
osuenicima na pristojan i human nain, istovremeno vodei rauna o pitanjima sigurnosti i
reda. U tom pogledu, uprava zatvora treba motivisati osoblje da ima primeren oseaj poverenja
i oekivanja prema osuenima da e se propisno ponaati. Razvoj konstruktivnih i pozitivnih
odnosa izmeu zatvorskog osoblja i osuenih nee samo smanjiti rizik od zlostavljanja, nego e
i poveati bezbednost. Zauzvrat, uinie posao zatvorskog osoblja znatno prijatnijim.
Uspostavljanje pozitivnih odnosa izmeu osoblja i osuenih znaajno e zavisiti i od
postojanja odgovarajueg broja osoblja koje je u svakom trenutku prisutno u prostorijama za
27
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
28/114
pritvor i prostorijama koje osuenici koriste za aktivnosti. Delegacije CPT-a esto utvruju da
to nije sluaj. Opti nedostatak osoblja i/ili specifini sistemi rasporeda dunosti osoblja koji
smanjuju mogunosti direktnog kontakta sa osuenicima, zasigurno e oteavati razvoj
pozitivnih odnosa. Uopteno, stvorie se nesigurno okruenje i za osoblje i za osuenike.
Potrebno je napomenuti da u sluaju manjka osoblja moe postojati potreba za znatnim brojem
prekovremenih sati kako bi se odrao temeljan nivo bezbednosti i odravanja reda u zatvoru.
Takvo stanje moe lako dovesti do visokog nivoa stresa kod osoblja i njegovog preranog
gubljenja volje za rad, a takva situacija moe pogorati napetost svojstvenu svakoj zatvorskoj
sredini. Dunost brige za osuene, koju osoblje ima prema osobama u svojoj nadlenosti,
obuhvata i odgovornost da se osueni zatiti od drugih osuenih koji im ele nauditi. Zapravo,
nasilni incidenti meu osuenicima redovna su pojava u svim zatvorskim sistemima. Oni
obuhvataju irok raspon pojava, od suptilnih oblika maltretiranja do otvorenog zastraivanja i
ozbiljnih telesnih napada.
Reavanje fenomena nasilja meu osuenicima trai da zatvorsko osoblje bude u
poloaju, ukljuujui i njihovu dovoljnu zastupljenost, da na odgovarajui nain ostvaruje
svoja ovlaenja i zadatke. Zatvorsko osoblje mora biti spremno uoiti znake problema i biti i
odluno i primereno obueno za intervenisanje u sluaju potrebe. Postojanje pozitivnih odnosa
izmeu osoblja i osuenih, koje se temelji na idejama sigurnog zatvora i brige, odluujui je
faktor u ovom kontekstu. To e umnogome zavisiti od toga ima li osoblje odgovarajueinterpersonalne komunikacijske vetine.
Uprava mora biti potpuno spremna podrati osoblje u ostvarivanju njegove nadlenosti.
Mogu biti potrebne i posebne sigurnosne mere prilagoene odreenim injenicama nastalog
stanja (ukljuujui efikasne postupke pretresa). Takve mere mogu biti samo dopuna gore
navedenim temeljnim zahtevima.
Osim toga, zatvorski sistem se treba pozabaviti pitanjem primerenog razvrstavanja i
rasporeivanja osuenih. Osuenici osumnjieni ili osueni za seksualna dela izloeni suposebno visokom riziku napada od strane drugih osuenih. Spreavanje takvih dela uvek e
predstavljati teak izazov. Reenje koje se esto primenjuje je odvajanje tih osuenih od ostale
zatvorske populacije. Ovi osuenici, meutim, mogu platiti visoku cenu za svoju sigurnost, u
obliku znaajno ogranienijih programa aktivnosti od onih koji su raspoloivi u uobiajenom
zatvorskom reimu.
Drugi pristup je razmetanje osuenih osumnjienih ili osuenih za seksualne prestupe
po celom zatvoru. Da bi takav pristup uspeo, potrebno je obezbediti neophodno okruenje za
odgovarajuu integraciju takvih osuenih u blokove obinih elija. Konkretno, zatvorsko
28
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
29/114
osoblje mora biti iskreno opredeljeno za odlunu reakciju na bilo kakve znake neprijateljstva ili
proganjanja.
Trei pristup se moe sastojati od premetanja osuenih u drugi zatvor, uz mere iji je
cilj da se ne otkrije priroda njihovog prestupa. Svaki od ovih pristupa ima prednosti i
nedostatke. CPT ne nastoji dati prednost odreenom pristupu nautrb drugog. Odluka o izboru
pristupa uglavnom zavisi od okolnosti svakog sluaja.
Nakon uvida u preporuke i kritike povodom stanja u evropskim zemljama potpisnicama
Konvencije, sagledaemo izvetaje i drugih humanitarnih i nevladinih organizacija o stanju u
penalnim ustanovama i razliitim oblicima postupanja prema osuenim licima koja se mogu
okarakterisati kao neovena, nehumana, degradirajua i utiu na kvantitet i kvalitet negativnih
posledica izvrenja kazne zatvora.
Negativne posledice izvrenja kazne zatvora u Ruskoj Federaciji
Krajem 20. veka dogodile su se promene drutvenih sistema, pogotovo u zemljama
biveg Varavskog pakta. To je uticalo i na promenu u domenu penoloke prakse. U izlaganje
Jurija Ivanovia Kalinjina (2002) mogu se prepoznati neki osnovni elementi koncepcije
izvrenja kazne zatvora u periodu pre i posle tranzicionih promena nastalih raspadom SSSR-a i
formiranjem Ruske Federacije.Kalinjin kritikuje penitersijernu praksu za vreme vladivine socijalistikog etatizma,
koja je nosila naslee Staljinovih Gulaga. Sistem je bio utemeljen na konceptu dobijanja zarade
radom osuenih, uz istovremenu odmazdu nad njima i zatitu drutva od njih izolacijom i
segregacijom. Bazirajui se na toj osnovi, institucije penalnog sistema su liavale slobode
osuene tako to su ih slali u radne kolonije. U njima je boravio veliki broj osuenika, suenih
na duge kazne, a od objekata u tim radnim logorima postojali su paviljoni za smetaj, kantine,
tereni za rekreaciju, zajednika kupatila, veernice i sl.Osuenike radne kolonije smetane su uglavnom u udaljenim podrujima, u otrim
klimatskim uslovima, gde su preduzimani veliki graevinski projekti, vadila se ruda ili se vrila
sea uma. Nije se vodilo rauna o pravima osuenih. Reim izvrenja kazne bio je okrenut
eksploataciji osuenih, tekim i mukotrpnim radom. Zdravlje im je naruavano u takvim
uslovima. Zbog nedostatka komunikacije, dolazilo je do raspada porodica, a osueni su se
ukljuivali u zatvorske subkulture.
Nakon raspada socijalizma, nestali su mnogi idejno-politiki i ekonomski uslovi koji su
uslovljavali takvu organizaciju penalnog sistema. Njihovim nestankom, penalni sistem
29
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
30/114
doivljava krizu. Zahtevana je temeljna reforma. Ona je poela da se ostvaruje korak po korak.
Iz sistema kazni izbaen je korektivni rad, a stvaran je reim izvrenja povoljniji i humaniji
po osuena lica. Nestali su razni oblici nepotrebnog i poniavajueg postupanja prema
osuenima.
Reforma saveznog zakona nastupila je 1993. godine. Boris Jeljcin je potpisao potom,
1996. godine plan reformi za reorganizaciju penalnog sistema Rusije, koji podrazumeva slanje
osuenih u najblie mesto izvrenja kazne prema mestu boravka osuenog, uz garantovanje
minimuma prava i privilegija osuenih. Zahtevalo se kompleksnije potovanje meunarodnih
normi u ovoj oblasti, uvoenje individualnih programa prevaspitanja, baziranih na psiholokoj,
psihijatrijskoj i socijalno-pedagokoj dijagnozi linosti. Predvieno je irenje kruga prava
osuenih, organizovanje slobodnog vremena i stvaranje uslova i omoguavanje rada nevladinih
organizacija.
Ovako definisani zahtevi za promenom bili su ekstremno progresivni, meutim nije ih
bilo lako implementirati za kratko vreme. Penalni sistem se nije mogao menjati izolovano od
promena u celom drutvu, a drutvene promene su ile sporo.
U julu 1997. godine donet je novi krivini zakon, koji je usmerio pravac reformi ka
demokratizaciji reima izvrenja kazni i stvaranju uslova za redukciju kriminaliteta. Ulazak
Rusije u Savet Evrope 1996. godine je bila vana pretpostavka tih promena. Usvajanje i
uvoenje zakonskih i sudskih reformi je ubrzano. Izmenjeno je ili doneto 2.300 zakonskih ipodzakonskih akata za etiri godine. Prioritet je dat zatiti ljudskih prava u svim oblastima
ivota, pa tako i u penalnoj oblasti.
Od 1998. godine, penalni sistem je pod jurisdikcijom Ministarstva pravde, a ne vie pod
Ministarstvom unutranjih poslova. Nedostatak finansija doveo je do tekog stanja u penalnim
ustanovama, do prenatrpanosti, nedostatka hrane, odee, obue, lekova i sl. U nekim
ustanovama, osueni nemaju ni po kvadradni metar prostora, mada su po normativima
zagarantovana etiri kvadratna metra. To stvara probleme za smetaj i spavanje osuenih. estesu epidemije zaraznih bolesti, a raroitu opasnost nosi irenje tuberkuloze i HIV virusa.
Do ovih podataka, kako saoptava Kalinjin, bilo je mogue doi zahvaljujui otvaranju
penalnog sistema prema javnosti. Osim atraktivnosti napisa i izvetaja masovnih medija, efekat
koji se postie je i upoznavanje i skretanje panje javnosti na potrebu ubrzavanja reformi
unutar penalnog sistema.
U avgustu 2002. godine, Vlada Ruske Federacije usvojila je Savezni specijalni program
"Reforme penalnog sistema Ministarstva pravde Ruske Federacije". Tim dokumentom
planirano je stvaranje dodatnih 46.000 mesta za osuena lica, obezbeenje 215.000 kvadratnih
30
7/31/2019 TOPT KOLOKVIJUM 2
31/114
metara ivotnog prostora za osoblje zaposleno u penalnom sistemu i stvaranje radnih uslova za
40.000 osuenih.
Reformom penalnog sistema uvedene su prava osuenih na obavljanje verskih rituala
unutar zatvora, pa je ustanovljeno 326 crkava unutar ustanova, 677 soba za molitve i
omogueno time da osueni ispoljavaju svoja verska prava. Radi unapreenja kvaliteta rada
strunog osoblja koje sprovodi tretman sa osuenima, ustanovljena je obuka za rad na 6
fakulteta, nekoliko srednjih kola i 80 centara za trening osoblja, a deo osoblja je upuen na
edukaciju u Veliku Britaniju.
Za ouvanje zdravlja osuenih stara se 15 dijagnostikih i medikotretmanskih centara,
gde se vre operacije i leenje osuenih. O zdravstvenoj situaciji unutar penalnih ustanova,
Kaljinin iznosi podatak da je detektovano 36.000 HIV pozitivnih osuenih, a to je 20% ukupno
registrovane zaraene populacije u Rusiji. Taj broj je u konstantnom porastu, to je
zabrinjavajua injenica. Vie od 100.000 osuenih je registrovano kao narkomani.
U 1998. godini registrovano je oko 15.000 psihijatrijskih bolesnika - osuenika, dok se
taj broj poveao na 31.000 u 2001. godini, a 2002. godine se zadrao na nivou preko 35.000
obolelih. Potreba za psihijatrijskim tretmanom najee je uzrokovana konzumacijom droga i
drugih psihoaktivnih supstanci kao alkohol ili lekovi.
Za sanaciju takvog stanja odvojeno je u periodu 1998-2004. godine oko 2.000.000.
rubalja. Tuberkuloza, kao poseban problem dostigla je alarmantan nivo, tako da je traena ipomo Svetske zdravstvene organizacije, koja je kao pomo uputila 40 miliona rublji, tako da
je za petinu smanjen broj obolelih od te opake zarazne bolesti.
Moskovski Centar za reforme u zatvorima navodi podatak da je meu osuenima
pojava tuberkuloze ea 40 puta u odnosu na generalnu populaciju, a smrtnost od te bolesti 17
puta ea nego kod slobodnih graana (Moskoviski centar za reforme u zatvorima, 2002).
Jedna od reformi koja je sprovedena tie se i plaanja osuenikog rada, tako da
752.000 radno sposobnih osuenka moe da rauna na neki prihod od svog rada za vremeizvrenja zatvorske kazne. Problem za ustanove predstavljaju obaveze punjenja dravnog
budeta, jer se plaa oko 30 razliitih taksi (saveznih, regionalnih, lokalnih), tako da industrija
unutar penalnih uslova nema poreskih olakica pa ih to stavlja u tei poloaj, manje ekonomske
konkurentnosti na tritu (Kalinjin, J.I. 2002).
U nekim sluajevima o stanju u penalnim ustanovama moemo saznati i putem presuda
Evropskog suda za ljudska prava. U jednoj takvoj presudi, Evropski sud za ljudska prava je
zakljuio da su uslovi u kojima je zatvorenik bio dran etiri godine i deset meseci u z