Embed Size (px)
Citation preview
Terenski radTerenska karta
Terenski dnevnikSkice
Razine opažanja:1. Regionalni kontekst
• Dobro poznavanje osnovnih značajki terena na širem prostoru (npr. stratigrafski odnosi, strukturni sklop) može olakšati shvaćanje lokalnih opažanja na izdanku - uz dobro predznanje vrlo brzo možemo zaključiti da li se neki izdanak i opažanja uklapaju u kontekst općih geoloških karakteristika terena
• Poznavanje općih značajki terena je još važnije ako otkrivenost terena i kvaliteta izdanka nije idealna
• Ovdje dolazi do izražaja odgovarajuća priprema za terensko kartiranje – analiza postojećih radova i karata, aviosnimaka, rekognisciranje, itd.
2. Izdanak• Osnovi izvor geoloških informacija na terenu su izdanci
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
3. Uzorak• Ciljano uzorkovanje slijedi tek nakon detaljnog pregleda i opisa
čitavog izdanka
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
Osnovni formati podataka pri terenskom kartiranju:• Terenska karta
• Terenski dnevnik• Pisane bilješke i natuknice• Skicirane karte užeg područja• Skica izdanka• Stup• Profil
• ZAPAMTITE: Bilo koji format podataka koji producirate na terenu mora biti jasan i čitljiv bilo kojem drugom geologu; to nisu samo osobne bilješke!
Terenska kartaTopografska osnova na koju se ucrtavaju:a) informacije o stijenskim jedinicama koje ste izravno uočili i
izmjerili na izdancimab) indirektne pokazatelje (npr. pokrivenost terena, vegetacija,
geomorfologija, itd)c) dokumentacijske podatkete vrste informacija treba međusobno jasno razaznati
Svaki list terenske karte treba sadržavati neke opće informacije:• Naslov (npr. područje koje se kartira)• Mjerilo i smjer sjevera• Legenda korištenih boja• Legenda nestandardnih simbola• Ime(na) autora• Datum izrade• Referenca na terenski dnevnik gdje se nalaze dodatne bilješke
Vrsta informacije Što se može crtati/upisivati
Izdanci stijena Točkasta lokacija, razmjer izdanka ako je prikladno; vrsta izdanka (npr. zasjek, prirodni klif…); kratke natuknice o vrsti stijene ili facijesu, i bilo koje druge relevantne informacije (npr. fosil, indeks mineral, teksture)
Strukturni podaci Simboli i mjerenja (smjer/kut nagiba) za slojevitost, folijaciju, lineaciju, osi bora, orijentaciju pukotina, itd.
Glavni kontakti između jedinica
Primarni (litološki) i sekundarni (tektonski); punom linijom gdje su vidljivi, crtkanom gdje su predviđeni
Terenska karta Završna karta Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
Vrsta informacije Što se može crtati/upisivati
Oznake točaka opažanja
Jasno označiti lokacije za koje imate bilješke u terenskom dnevniku
Lokaliteti uzorkovanja Naznačiti lokacije gdje su uzimani uzorci, što je najbolje povezati točkama opažanja
Fotografije, skice Označiti lokacije dodatnih fotografija ili skica ako nisu sa lokaliteta opisanih u terenskom dnevniku
Terenska karta Završna karta Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
Vrsta informacije Što se može crtati/upisivati
Dodatni dokazi Topografske/morfološke pojave, hidrografska mreža (npr. izvori, ponori), vrsta tla, sekundarni fragmenti stijena u tlu, karakteristična vegetacija, itd.
Površinski sedimenti Na primjer aluvij, glacijalni/fluvioglacijalni materijal, pijesak, riječna terasa, močvara, itd.
Otkrivenost Komentari o kvaliteti i kvantiteti otkrivenosti stijena, trošenju, pokrivenosti tlom, itd.
Hazardi Bilješke o hazardima (npr. klizišta)
Izvor: Coe, 2010
Terenska kartaZavršna karta
Terenska karta
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
• Karta mora biti uredna, crtati se mora jasnim linijama
• Ne smije sadržavati previše bilješki da postane nepregledna, za detaljne bilješke služi terenski dnevnik
• Razina detalja će ovisiti o mjerilu, svrsi kartiranja i raspoloživom vremenu
Terenski dnevnik• Sadrži glavninu podataka koje prikupimo na terenu
• Iako ne postoje striktna pravila kako terenski dnevnik mora biti organiziran, postoje neke opće smjernice i sugestije koje je vrijedno slijediti ili prilagoditi vlastitim potrebama• Prvenstveno mora biti dobro organiziran tako da odgovara vašim
potrebama i omogućuje vam sistematično i efikasno bilježenje podataka
• Neke opće sugestije (Coe, 2010):• Numerirajte stranice u terenskom dnevniku tako da možete referirati
na njih unutar bilješka• Koristite naslove i podnaslove, specifične vrste podataka uvijek
istaknite na isti način (npr. zaokružite, ocrtajte kvadratom, podcrtajte specifičnom bojom)
• Ostavljajte prostora između zapisa tako da možete kasnije dodavati bilješke u slučaju da se vratite na isti lokalitet zbog dodatnih mjerenja ili uzimanja uzoraka
Uvodne stranice:• Na korice napišite ime, prezime, adresu, broj mobitela i
email adresu u slučaju da je izgubite• Korisno je ostaviti nekoliko praznih stranica na početku
dnevnika za tablicu sadržaja i druge korisne priloge poput• kopije dijagrama za klasifikaciju stijena, tekstura, strukture• kopije geoloških ili topografskih karata• kontakt informacije (npr. upravitelja kamenoloma, šumarija), itd.
Izvor slika: Coe, 2010
Opis terenskog projekta:Kada započinjemo novi terenski projekt ili novi radni dan na terenu treba započeti sa par uvodnih informacija, npr:
• (Kada?) Datum i dan terenskog rada• (Gdje?) Naslov koji opisuje područje ili lokalitet
koji posjećujemo/kartiramo• (Zašto?) Cilj terenskog rada ili sažetak osnovne
hipoteze koju planiramo testirati na terenu• (Tko?) Ime ili imena kolega sa kojima zajedno
radite na terenu• Sitne bilješke o vremenu i detalji koji će vam
pomoći da se prisjetite specifičnog terenskog dana
Izvor slika: Coe, 2010
Opisi točaka opažanja:Opisi točaka će činiti glavninu zapisa unutar terenskog dnevnika, a sastojati će se uglavnom od:
• Identifikacije, opisa izgleda i lokacije točke opažanja• Pisanih bilješki• Natuknica i sistematiziranih podataka mjerenja• Raznih vrsta skica
1. Prije svega svakoj točci opažanja treba pridodati broj ili šifru koje se ne smiju ponavljati
• praktično je da su te šifre specifične tako da nam se ne miješaju oznake lokaliteta od različitih terenskih projekata
• PREPORUKA: Uzorke koje uzimamo je korisno označavati šiframa koje u sebi sadrže šifru lokaliteta gdje su uzeti, umjesto korištenja zasebnih oznaka
2. Treba opisati izgleda izdanka i gdje je točno lociran• npr. 2m visok dobro otkriven zasjek uz desni zavoj ceste, 20m od raskrižja…itd.
3. Zatim treba zapisati geološki opis izdanka koji je korisno popratiti skicom
• Dolaskom na izdanak, pogotovo na veliki kompleksni izdanak, susrećemo se sa pitanjem kako pristupiti opisu, opažanjima, mjerenjima i bilježenju podataka
• Jedan način je da sa udaljenosti i sa pregledom čitavog izdanka započnemo sa opažanjima sitnijeg mjerila, a tek kasnije se pobliže koncentriramo na specifične pojave
• Prvo što možemo napraviti na izdanku je podijeliti ga na zasebne segmente (2-10) ovisno o očitim, vidljivim razlikama poput litologije, tekstura, boje, trošenja, itd.
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
• Zatim možemo napraviti skicu, te razmotriti i opisati karakteristike izdvojenih segmenata i njihovih kontakata:
• Dalje te segmente možemo koristiti da lakše organiziramo detaljnija opažanja i preglednije rasporedimo bilješke
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
Kakvi su kontakti?• gradacijski, oštri, planarni, neravni
Da li postoje lateralne promjene debljine?• naznači gdje i kolika je promjena, te koji segmenti mijenjaju debljinu a koji su „urezani”
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
Da li postoje odnosi presijecanja?• npr. magmatska tijela koja presijecaju starije naslage, erozijsko usijecanje kanala ili kutna
diskordancijaDa li postoje dokazi o smicanju i deformaciji?
• uoči boranje i rasjedanje, njihovu opću orijentaciju i razmjer struktura
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
Kakvo je trošenje pojedinih segmenata izdanka?• Da li su neki segmenti izbočeni/udubljeni u odnosu na ostale• Da li su neki segmenti masivni bez tekstura• Da li se neki segmenti odlamaju pločasto ili se mrve• Da li se promjene u vegetaciji mogu povezati sa promjenama litologije
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
• U sljedećem koraku detaljno sa blizine proučimo karakteristike pojedinih segmenata, radimo mjerenja i bilježimo odgovarajuće podatke i opažanja
• Podatke mjerenja i opažanja je praktično zapisivati u obliku natuknica i korištenjem skraćenica (npr. pješčenjak=pš) za riječi koje se često ponavljaju• Ako se na lokalitetu uzima veći broj mjerenja korisno ih je strukturirati
u obliku tablice ili popisa• Lokaciju uzorka ili mjerenja je također korisno identificirati na skici ili
stupu izdanka
• Uvijek pregledajte iste stijene na različitim dijelovima izdanka, neke plohe ovisno o presjeku ili trošenju mogu biti kvalitetnije ili otkrivati drugačije pojave (npr. sedimentne teksture se katkada bolje uočavaju na trošnim površinama izdanka nego na svježe odlomljenom dijelu stijene – razmislite i pregledajte izdanak prije nego što krenete lupati čekićem!)
• Ukoliko neke pojave ne možete odmah razjasniti, bilo zbog neiskustva ili zbog lošeg izdanka, opišite objektivno ono što vidite, skicirajte i fotografirajte pa kasnije te pojave identificirajte kroz literaturu ili konzultacije sa iskusnijim geologom
• Neke pojave vam možda postanu jasnije tek nakon što ste pregledali veći broj izdanaka
• Osim isključivo opisnih podataka, korisno je odmah na terenu napisati kratku interpretaciju opažanja sa izdanka, iznijeti ideje ili glavne točke diskusije ako postoji više mišljenja
• Tek nakon detaljnog pregleda izdanka i tumačenja osnovnih odnosa i tipova stijena se može početi sa uzimanjem uzoraka (ukoliko je to potrebno)
4. Uzorkovanje
• Prije uzimanja uzorka treba razmotriti da li će lupanje čekićem previše uništiti površinu izdanka, provjerite da li postoje već labavi uzorci koji se lako mogu odvojiti a koji nisu previše trošni
• Treba razmotriti osnovne osobine dijela izdanka koji proučavamo prije nego što izaberemo mjesto gdje uzeti reprezentativni uzorak, a nekada je također važno uočiti promjene unutar istog segmenta izdanka i po potrebiuzorkovati ga na više mjesta
• Često različiti dijelovi izdanka predstavljaju stijene koje su na neki način genetski povezane, tako da je pogodno u bilješkama istaknuti razlike između uzoraka
SkiceSkice čine nezaobilazni dio geoloških bilješkiTo mogu biti:
• skice čitavih izdanaka• skice specifičnih pojava (npr. pojedinog ihnofosila, sedimentne
teksture, strukturnog elementa itd.)• skicirane karte specifičnog užeg područja• skicirani profili i skice idejnih interpretacija
Skice su jedan od najboljih načina bilježenja i komunikacije terenskih geoloških podataka:
• Pružaju brži način bilježenja i komunikacije podataka nego pisani opis• Često se na terenu susrećemo sa nepravilnim granicama i
nepravilnim geometrijama geoloških tijela, te nizom detalja koje je puno lakše nekome prenijeti skicom
• Sama izrada skice zahtjeva detaljno opažanje pojava, jedinica i odnosa među njima, i geolog mora istaknuti ključne geološke informacije što čini skicu bitno drugačijom od fotografije
• Fotografija nikako nije zamjena za skicu jer fotografija nije selektivna i ne uključuje opažanja geologa
?
Izvor slika: Coe, 2010
Izvor slika: Coe, 2010
Neki osnovni savjeti kod skiciranja:• Crtajte olovkom – osim što možete brisati pogreške,
olovkom je lako naglasiti linije različitom debljinom i sjenčati
• Prostor – lakše je crtati u što krupnijem mjerilu, tako da je često korisno predvidjeti čitavu punu stranicu za skicu; ali pri tome uvijek ostavite dovoljno prostora oko skice za natuknice, oznake, mjerilo i druge bilješke
• Mjerilo – svaka skica mora imati mjerilo, te različiti dijelovi skice moraju biti crtani u istom mjerilu; kod skiciranja većih izdanaka, nakon što ste odredili mjerilo za jedan manji dio izdanka (npr. na temelju visine osobe), koristite to kao referenca za ostatak skice
• Orijentacija – mora se naznačiti orijentacija, npr. pružanje zasjeka
• Kutovi i geometrije – na skici treba prikazivati realne kutove linijskih elemenata sa izdanka (slojne plohe, kosa slojevitost, rasjedi) za što može poslužiti klinometar na kompasu kojim sa daljine možemo procijeniti iznos nagiba u stupnjevima
• Okvir – često postoje specifičnosti na izdanku koje nije prikladno detaljno prikazivati na istoj skici u mjerilu gdje prikazujemo čitavi izdanaka, već je korisno okvirom referirati na dodatnu detaljniju skicu ili fotografiju
• Boje – bojom je korisno istaknuti dijelove izdanka, npr. zelenom bojom vegetaciju, čime se jasno ističu dijelovi izdanka koji su prekriveni
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
Jasan naslov
Boje se mogu iskoristiti za naglašavanje (npr. vegetacija) Orijentacija
Kratke oznake tako da ne prekrivaju skicu
Sjenčanje za prikaz tamnijih slojeva
Mjerilo
Jednostavne šrafure za bolju identifikaciju jedinica/slojeva/litologije
Mala količina interpretacije
Korisnost različitih debljinalinija
Rub skice je jasno naznačen
Okvir služi da bi se pokazao položaj dodatne detaljnije skice ili položaj fotografija
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
Izvor slika: Coe, 2010
1. Prvo provedite malo vremena promatrajući izdanak, pri čemu odredite glavne segmente izdanka, kontakte, te odredite reprezentativni dio izdanka za skicu (ili cijeli izdanak)
2. Zatim upišite naslov na vrh te iscrtajte okvir područja skice - npr. vrh zasjeka, dno zasjeka, bočne granice, te površine prekrivene vegetacijom koje će vam služiti kao dobar orijentir.
Izvor slika: Coe, 2010
3. Iscrtajte glavne kontakte između segmenata koje ste izdvojili, obraćajući pažnju na karakteristike kontakta (oštri, gradacijski, ravni, neravni). Za oštre granice koristite deblju liniju, za gradacijske tanju i svjetliju. Koristite klinometar tako da ga držite u ispruženoj ruci za procjenu kutova nagiba sa daljine.
Izvor slika: Coe, 2010; Lisle et al., 2011
4. Laganijim i tanjim linijama iscrtajte kontakte bilo kojih segmenata nižeg reda. Dodajte bilo koje dodatne popratne elemente poput dijelova prekrivenih odlomljenim blokovima, siparima i slično. Sa strane možete linijom nacrtati profil izdanka tako da naznačite horizonte koji strše ili su udubljeni.
Izvor slika: Coe, 2010
5. Proučite svaki izdvojeni segment posebno i osjenčajte dijelove koji su tamnije boje; detalje unutar pojedinih segmenata poput tanjih slojeva ili sedimentnih tekstura docrtajte laganim linijama. Pazite da vam su vam granice između glavnih segmenata izdanka i dalje jasno istaknute u odnosu na detalje.
Izvor slika: Coe, 2010
6. Dodajte mjerilo, oznake orijentacije, imenujte jedinice (ime/broj/šifra) kako bi mogli dalje u bilješkama referirati na njih, te dodajte oznake/anotacije kako bi naznačili dodatna opažanja ili istaknuli detalje koje je teško prikazati trenutnim crtežom.
Izvor slika: Coe, 2010
Skicirane karte• To su skice bez topografske osnove, većeg mjerila od
topografske osnove koju koristimo pri kartiranju
• Služe za lakše ponovno lociranje više točaka opažanja na užem prostoru ili kako bi bolje opisali lateralni odnos različitih pojava koje nije praktično zahvatiti jedinstvenom skicom izdanka
• Često se zbog raspoloživog vremena crta u približnom mjerilu, koliko god je to precizno moguće; nije potrebno reproducirati detaljnu topografiju, već istaknuti samo relevantne elemente poput rubova zasjeka, klifova, obale mora, cesta, puteva, objekata itd.
• Na takvu skicu se dodaju reference na daljnje bilješke, točke opažanja i mjesta uzimanja uzoraka, itd.
Izvor slika: Coe, 2010
Karta koja prikazuje položaje snimanih stupova uz zasjek rijeke
JARRudnik kimberlita400mx400m
Izvo
r slik
a: C
oe, 2
010
Kombinacija nekoliko skiciranih profila i skicirane karte kako bi se opisao 3D karakter bora koje tonu u smjeru mora
Izvor slika: Coe, 2010
Izvor slika: Coe, 2010
• Ako se radi o vrlo interesantnom i važnom izdanku, te se raspolaže sa dovoljno vremena, može se napraviti i vrlo detaljno kartiranje izdanaka tako da se njegova površina podjeli pomoću pravilne mreže
• Danas se takva detaljno kartiranje izdanaka može izrađivati uz pomoć naprednih geodetskih, digitalnih metoda
Izvor slika: Lisle et al., 2011
