RODITELJSKE ĆAKULE uz šalicu čaja Ciklus radionica o ... · posadite sjeme te neobične biljke, ništa se, ama baš ništa, osim tankog izdanka, ne vidi četiri godine. Za to vrijeme

RODITELJSKE ĆAKULE – uz šalicu čaja

Ciklus radionica o roditeljstvu

Knjižica roditeljskih ćakula

Dragi roditelji,

Za kraj našeg druženja, sažele smo zajedničke zaključke u knjižicu na koju možete „baciti

oko“ i istražiti različite ideje, doživljaje i perspektive o roditeljima, djeci i roditeljstvu.

Hvala što ste bili dio lijepih jesenskih večeri u gradskoj knjižnici!

Vaše,

Tina Gregorović Hlušička, psihologinja

Iva Luk, pedagoginja

Barbara Močibib, pedagoginja

Neva Ljuština, psihologinja

Valentina Rabar, psihologinja

Jasna Sloković, psihologinja i psihoterapeutkinja



Projekt je financiran iz proračuna Grada Pazina za 2017. godinu

1. Radionica: Dobro dijete – uspješan roditelj

U prvoj smo radionici razmatrali vaša očekivanja o

radionici, ali i o sebi kao roditelju.

- Jeste li dobili što ste očekivali?

- Jeste li o sebi otkrili nešto novo?

- Postoji li recept savršenog roditeljstva?

- Jeste li dobar roditelj?

- Što očekujete od sebe, a što od svoje djece?

U grupama smo razmotrili što za vas znače važna

odgojna pitanja.

„Kad je dijete zločesto, zaslužuje kaznu.“

„Poslušno dijete je dobro dijete.“

„Potrebe djeteta iste su kao potrebe roditelja.“

„Ako previše hvalite dijete, „pokvarit“ će se.“

„Ja znam što je za moje dijete najbolje.“




POTREBE

kako bi bilo najbolje

razmišljati u

odnosima s djecom

Razmišljajte o

ljubavi i pripadanju kao o

povezanosti – biti

dio nečega! UVIJEK možemo održavati

dobar odnos!

Razmišljajte o slobodi kao o samostalnosti

– da bi postali odgovorna ljudska bića, moraju imati

pravo na vlastiti izbor i vlastite

pogreške.

Razmišljajte o moći

kao o važnosti – svakom je djetetu

iznimno važno da

se osjeća važnim ili kompetentnim.

Razmišljajte o

zabavi kao o igri – pokušajte misliti o

vremenu koje dijete provodi u igri kao o

načinu na koje

zadovoljava svoje potrebe.

Iako često mislimo kako se ponašamo u dobroj namjeri, dobre

namjere nisu dovoljne - često ponašanja roditelja nisu djelotvorna jer ono što odrasli nazivaju „pomoć” može biti

nježno prekriveni pokušaj navođenja djece da postupe onako

kako roditelji misle da je najbolje.

Najčešće kažnjavanje ne pomaže ili su efekti kratkotrajni. Na dulji rok,

takva ponašanja kvare dobar odnos i često povrijede djecu. Takva su

ponašanja prisiljavajuća.




Što još možemo učiniti?

- Uvoditi izbore od malih nogu (hoćeš li oprati suđe ili usisati dnevni boravak?)

- Biti primjer svome djetetu (ako se vama ne da obaviti neki zadatak, dijete će to prepoznati)

- Učiti dijete da samo postavlja ciljeve i prati njihovo postizanje - Hvaliti ga i hrabriti – pohvala nije isto što i nagrada! - Planirati zabavu, hobije i obaveze - Koristiti humor, naputke, vlastite primjere ili primjere iz svoje prošlosti - Zajedno postavljati pravila i ista objašnjavati - Slušati dvostruko više nego govoriti - Pružati iskrene i jasne informacije - Biti predvidiv roditelj radije nego najbolji prijatelj - Biti sigurnosna mreža, a ne zaštitni pokrivač

- Stremiti ciljevima i snovima, pa će i oni to učiniti

Što je PRISILA?

Pridobiti nekoga da radi ono što VI želite da radi

(a ne ono što on želi).

Što se događa kada od djece OČEKUJETE da rade

ono što vi kažete?

1. Jednostavno to ne naprave. 2. Ovaj pristup ne potiče razmišljanje „svojom

glavom“ i ne potiče donošenje samostalnih odluka.

Što djeca rade kad ih odrasli prisiljavaju?

1. Reagiraju burno! - urlaju, uništavaju, prijete,

tuku se, opijaju se, puše, lažu…

2. Povlače se! - spavaju, bježe od kuće, ignoriraju, postaju depresivni, dure se…




2. Radionica: Ponašanja, stilovi i navike u odnosu dijete – roditelj

Na drugoj radionici raspravljali smo o različitim problemskim situacijama koje se javljaju

u odnosu dijete – roditelj. Kroz načine rješavanja problema, prepoznali smo različite stilove

roditeljstva.

- Koji se stil činio najprimjerenijim?

- Je li u potpunosti moguće slijediti samo jedan stil?

Što uključuje demokratski roditeljski stil?

Informiranje, poticanje i odavanje priznanja -

VOĐENJE!

INFORMIRANJE - navodite ih kako bi ONI učinili ono što je KORISNO ZA NJIH

- pružite im informacije o onome što oni žele znati

- djeca će vas prihvatiti ako ste iskreni s njima

POTICANJE - djeci postajemo protivnici obeshrabrivanjem - pošaljite im pozitivnu poruku, pripremite im malo iznenađenje da nastave tako,

primijetite male stvari, istinski slušate djecu, pomognite djeci da si sami pruže

podršku (naučite ih da se nagrade za stvari koje dobro rade)…

ODAVANJE PRIZNANJA - djeci odajte priznanje kad primjenjuju djelotvorna i uspješna ponašanja

- uobičajeno je reagirati samo kad se stvari odvijaju pogrešno, međutim, djelotvorno bi bilo reagirati kad se stvari odvijaju pozitivno




Pitali smo se: Kako učinkovito postavljati granice?

3 KORAKA U POSTAVLJANJU GRANICA:

1. Priznavanje djetetovog osjećaja (Razumijem da si ljut.)

2. Postavljanje granica (Ali, ne možeš uništavati stvari.)

3. Nuđenje alternativnih izbora (Što još možeš učiniti?)

PRIČA O KINESKOM BAMBUSU

„Predlažem da pri svemu što radite u obitelji imate na umu čudesni kineski bambus. Kada

posadite sjeme te neobične biljke, ništa se, ama baš ništa, osim tankog izdanka, ne vidi

četiri godine. Za to vrijeme odvija se rast ispod tla, u velikom vlaknastom korjenju što se

širi i prodire duboko u zemlju. Ali, pete godine kineski bambus naraste 12 metara u šest

tjedana.

Mnogo je toga u obiteljskom životu slično bambusu. Radite, ulažete trud i vrijeme i činite

sve što možete, ponekad tjednima, mjesecima pa i godinama ne vidite nikakve rezultate. No

budite strpljivi, nastavite raditi. Doći će ona „peta godina” i zapanjit će vas rastom i

promjenama.”




Pitali smo se: Kako ostati uključen za vrijeme adolescencije?

Tko ima odgovornost?

Ključ svakog dobrog odnosa je u prihvaćanju da će se taj odnos mijenjati, što

najviše dolazi do izražaja u adolescenciji.

Jesu li vama vaši roditelji bili važni u adolescenciji?

Što ste vi tada najviše željeli? Želje i ideje adolescenata se mijenjaju u skladu s njihovim sazrijevanjem, osobinama i interesima.

Što vi možete učiniti? UKLJUČITE SE. BUDITE PRISUTNI. ULOŽITE VRIJEME.

POKAŽITE VAŽNOST.

VRIJEME - kvalitetno vrijeme – „Nemam puno vremena za tebe, pa hajde da ovo malo vremena što imam učinimo

važnim. VAŽNOST - katkad, kad provodite vrijeme s djecom,

nešto „značajno” ili važno će se pojaviti. Kad se pojavi – ne propustite taj trenutak!




3. Radionica: Ja roditelj – idealno vs. stvarno ja

U odnosima često koristimo djelotvorna i nedjelotvorna ponašanja.

Možete li prepoznati svoje navike u roditeljskoj ulozi?

NEDJELOTVORNA PONAŠANJA ODRASLIH

KRITIZIRANJE

PRIGOVARANJE PRIJETNJE

KAŽNJAVANJE

ŽALJENJE OKRIVLJAVANJE POTKUPLJIVANJE

DJELOTVORNA PONAŠANJA ODRASLIH

SLUŠANJE

PODRŽAVANJE OHRABRIVANJE

POŠTOVANJE VJEROVANJE

PRIHVAĆANJE PREGOVARANJE




U trećoj radionici bavili ste se i procjenom sebe kao roditelja. Procjenjivali ste se u

idealnom, stvarnom svjetlu, ali i onako kako vas dijete vidi.

- Kako ste se procijenili?

- Što vas je iznenadilo?

- Što vam je ovaj zadatak rekao o vama?

- Što ste zaključili o sebi kao o roditelju?

Samoprocjena je uspoređivanje onog što želimo s onim što uočavamo da imamo.

Kako bi dobili ono što želimo, izabiremo svoje ponašanje te prosuđujemo koliko smo uspješni u kretanju pravcem kojim želimo ići. Kad se procjenjujemo, često otkrivamo o sebi nove informacije. One su ponekad u skladu s našim željama, a ponekad se razlikuju, što nije ugodno. Ponekad mjerimo koliko dobro radimo prema tome ŠTO DRUGI MISLE O NAMA. Oni mogu imati različite kriterije za procjenu od nas od onih koje mi imamo za sebe, a

možda nikad nismo ispitali te razlike.

Kad je za nas korisno da koristimo tuđe kriterije?

Samoprocjena je važna za naš kontinuirani rast i pomiče nas u pravcu odgovornog života.

U svakom odnosu imamo različite uloge, ponašanja i odgovornosti. Za postizanje




djelotvornosti, korisno je procjenjivati sebe i pomoći drugima da čine isto te tražiti

zajednička rješenja.

Treća radionica uključivala je igranje uloga i vježbu komunikacije. Odabrali smo problem

koji ste naveli u svojim važnim roditeljskim pitanjima.

Što ako saznam da moj tinejdžer puši?

Prikazale smo kako najčešće izgleda komunikacija između ljutog roditelja i ljutog

tinejdžera koji ne zadovoljavaju svoje potrebe i pokušavaju pobijediti u svađi.

Zatim smo zajedno predložili primjer asertivne komunikacije:

Majka je slučajno vidjela svoju kćer (16 godina) kako u društvu svojih prijatelja puši. Razgovor o tome

započele su u knjižnici gdje su se posvađale te je djevojka žustro otišla. Razgovor je majka kasnije odlučila

nastaviti kod kuće.

M: Jako mi je žao što sam se onako ponijela u knjižnici. Ne volim kad tako razgovaramo i htjela bih da vidim

što se to točno događa. Možemo li malo o tome popričati?

K: A baš si se grozno ponijela prema meni. Derala si se na mene pred ljudima, u javnosti!

M: Znam da nije bilo u redu i iskreno mi je žao. Htjela bih to da to ispravimo i da vidimo u čemu je problem.

Ono što sam ja do sada vidjela je samo da si pušila u društvu. Dobro znaš moj stav o pušenju. Iako sam i ja

sama pušač, znaš da je to ružna i nezdrava navika koje se teško riješiti jednom kada postane dio naše

svakodnevice.

K: Znam da si više puta pokušala prestati i da je i drugima to dosta teško. Ali nisam ja ovisna! Samo sam

zapalila kad su i drugi zapalili!

M: Da, vjerujem da to tako vidiš, ali tako se obično i započinje. Zapališ s društvom, radi društva, a uopće ti

nije gušt. Što ti misliš o tome?

K: Paaa, a zapalila sam kad su svi zapalili. Neću valjda biti jedini „luzer“ koji odbija zapaliti, a svi drugi puše!

Ispala bih „full“ jadna.

M: Misliš da bi bila odbijena od društva kada ne bi zapalila skupa s njima?

K: Ma ne znam bih li bila odbijena… sumnjam da bi se zbog toga drugi prestali družiti sa mnom. Ali,

svejedno bih se osjećala kao „luzer“ da odbijem… ono…jedina bih odbila cigaretu…

M: Vjerujem da nije ugodno biti jedini koji nešto ne radi, no, ako tebi to ne odgovara ,onda bi mogla

razmisliti što drugo možeš učiniti da se ne osjećaš kao „luzer“. Meni nije drago da pušiš, no znam da ti ja to

ne mogu zabraniti. Mogu ti samo reći zašto ne bi bilo dobro da to radiš, ali ti ćeš sama odlučiti. Mogu ti

pomoći da nađeš druge načine da odbiješ ili da se svejedno dobro osjećaš u društvu.




Kako još možemo oblikovati svoju komunikaciju u odnosima?

Nekorisni oblici komuniciranja Korisni oblici komuniciranja

× Kritiziranje, moraliziranje, zapovijedanje, zastrašivanje, razuvjeravanje, okrivljavanje...

Aktivno slušanje, reflektiranje, korištenje JA poruka, asertivno izražavanje

× Duga predavanja i objašnjavanja Kratke rečenice

× Okrivljavanje ( „Ti si kriv/a!“) „Ja rečenice“

× Nejasne izjave ( „Saberi se.“, „Stvarno si nemoguć/a.“)

Preuzimanje odgovornosti za svoje reakcije

× Korištenje riječi „UVIJEK“ i „NIKADA“

× Vraćanje na prijašnje sukobe

Usmjeravanje na sada i ovdje

× Postavljanje negativnih pitanja („Zašto uvijek to radiš?“, „Koliko puta ti trebam reći?“)

Izravne i specifične izjave ( „Prestani udarati sestru.“)

× Nesklad verbalnog i neverbalnog govora Skladnost verbalnog i neverbalnog

govora

× Slabo slušanje bez kontakta očima,

kažnjavanje šutnjom

Aktivno slušanje s kontaktom očima,

kimanjem glave, spuštanjem na fizičku razinu djeteta

× Prekidanje usred rečenice Parafraziranje – ponovite što je druga

strana izrekla

× Ponižavanje i sarkazam ( „Ništa ne možeš napraviti normalno.“)

Neutralni ton glasa

× Deranje, vrištanje

× Prekrivanje svojih osjećaja Izražavanje vlastitih emocija

× Skakanje s teme na temu Razrađivanje jedne teme

× „Čitanje misli“, tj. smatramo da znamo što

druga strana misli i osjeća Slušanje tuđe perspektive i postavljanje

pitanja kako bi još bolje shvatili




Aktivno je slušanje korisna vještina jer :

- Možemo provjeriti jesmo li dobro razumjeli poruku

- Sugovornik dobiva informaciju o tome kako je poruka primljena

- Pokazujemo zanimanje i poštovanje prema tome što druga osoba govori

- Pokazujemo da razmatramo viđenje druge osobe

ŠTO JE AKTIVNO SLUŠANJE?

Aktivno slušanje je usmjeravanje pažnje na ono što osoba govori i osjeća i uzvraćanje

vlastitim riječima kako smo razumjeli govornikovu poruku (i riječi i osjećaje). Aktivnim

slušanjem roditelj ne šalje svoju poruku (mišljenje) o problemu, već samo potvrdu da je

uspio razumjeti djetetovu poruku, odnosno da je dobro shvatio kako se dijete osjeća.

Pokazuje suosjećanje, ali ne prisvaja problem, već pruža djetetu priliku da ga samo riješi.

Aktivno slušanje pomaže djeci i da otkriju što točno osjećaju. Aktivan slušatelj je onaj koji

želi čuti što dijete ima za reći, želi mu pomoći, prihvaća njegove osjećaje, ima povjerenja u

njegovu sposobnost upravljanja vlastitim osjećajima i nalaženja rješenja, smatra dijete

pojedincem, a ne dijelom sebe. Slušajući aktivno, pokazujete svoje suosjećanje i šaljete

sljedeće poruke: „Razumijem što mi govoriš.“, „Zainteresiran/a sam i stalo mi je.“, „Ne

vrednujem te i ne pokušavam te promijeniti.




Form

ula

• JA PORUKE

• Kada ti... (opis ponašanja druge osobe)

• osjećam se... (moje emocije, ako je prikladno) • jer... (zašto je ponašanje druge osobe problem) • i željela/želio bih (što želim da se dogodi).

ŠTO JE ASERTIVNA KOMUNIKACIJA?

Biti asertivan znači jasno reći što mislite, osjećate i želite na pristojan i odlučan način, bez

očekivanja da će uvijek biti po vašem.

JA PORUKA ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno lako koristimo. Za početak

moramo naučiti da govorimo o sebi, a ne o drugoj osobi i da preuzmemo odgovornost za

ono što mi želimo. Korištenje JA poruka uključuje asertivnu komunikaciju, odnosno, jasno

zauzimanje za sebe bez ugrožavanja druge osobe.




Poruka za kraj ili zašto

su svi roditelji ROCK ZVIJEZDE?




Prilozi koje smo koristili na radionicama

SAMOEVALUACIJA

Kako i u kojoj mjeri primjenjujem navike koje uništavaju moje odnose?

PARTNER

/BRAČNI

PARTNER

DJECA PRIJATELJI

KOLEGE

SA

POSLA

OSOBNO/PREMA

SEBI ZBROJ

KRITIZIRANJE

PRIGOVARANJE

PRIJETNJA

KAŽNJAVANJE

ŽALJENJE

OKRIVLJAVANJE

POTKUPLJIVANJE I

ZADOBIVANJE

KONTROLE

ZBROJ

SVAKU OD NAVIKA PROCJENJUJEMO BROJEVIMA OD JEDAN DO DESET, PRI ČEMU BROJ JEDAN

OZNAČAVA NAJMANJU, A BROJ DESET NAJVEĆU VRIJEDNOST. ZBROJ U STUPCIMA POKAZUJE NAM VRIJEDNOST UKUPNIH NAVIKA U ODNOSU NA NEKU OSOBU, ILI GRUPU OSOBA, A

VODORAVNI ZBROJ VELIČINU KORIŠTENIH NAVIKA U ODNOSU NA SVE OSOBE.




SAMOEVALUACIJA

Kako i u kojoj mjeri primjenjujem navike koje poboljšavaju moje odnose?

PARTNER

/BRAČNI

PARTNER

DJECA PRIJATELJI KOLEGE

SA POSLA

OSOBNO/PREMA

SEBI ZBROJ

SLUŠANJE

PODRŽAVANJE

OHRABRIVANJE

POŠTOVANJE

VJEROVANJE

PRIHVAĆANJE

STALNO

PREGOVARANJE/

USKLAĐIVANJE O

ONOME U ČEMU SE

NE SLAŽEMO

ZBROJ

SVAKU OD NAVIKA PROCJENJUJEMO BROJEVIMA OD JEDAN DO DESET, PRI ČEMU BROJ JEDAN

OZNAČAVA NAJMANJU, A BROJ DESET NAJVEĆU VRIJEDNOST. ZBROJ U STUPCIMA POKAZUJE NAM

VRIJEDNOST UKUPNIH NAVIKA U ODNOSU NA NEKU OSOBU, ILI GRUPU OSOBA, A VODORAVNI

ZBROJ VELIČINU KORIŠTENIH NAVIKA U ODNOSU NA SVE OSOBE.




ŠTO ŽELIM

Šifra:_______________

Dragi roditelji! Zavirite malo u sliku sebe kao roditelja. U sljedećim tvrdnjama procijenite u

kojoj mjeri ŽELITE ili BISTE VOLJELI da se roditeljski epitet/opis odnosi na vas. Pitanja su anonimna, pa slobodno zamislite svoje idealno „ja“.

0 – Uopće se ne odnosi na mene … 5 – U potpunosti se odnosi na mene

ODGOVORAN/NA 0 1 2 3 4 5 POUZDAN/NA 0 1 2 3 4 5 NJEŽAN/NA 0 1 2 3 4 5 POPUSTLJIV/A 0 1 2 3 4 5 ZADOVOLJAN/NA SOBOM 0 1 2 3 4 5 SIMPATIČNA OSOBA 0 1 2 3 4 5 SMIREN/A 0 1 2 3 4 5 TOLERANTAN/NA 0 1 2 3 4 5 VRIJEDAN/NA 0 1 2 3 4 5 SIGURAN/NA U SEBE 0 1 2 3 4 5

KONTROLIRAJUĆ/A 0 1 2 3 4 5 DRUŠTVEN/A 0 1 2 3 4 5 OPREZAN/NA 0 1 2 3 4 5 OPTEREĆEN/A 0 1 2 3 4 5 SVADLJIV/A 0 1 2 3 4 5 MNOGO SE OPRAVDAVA 0 1 2 3 4 5 RACIONALAN/NA 0 1 2 3 4 5 SAMOINICIJATIVAN/NA 0 1 2 3 4 5 SURADLJIV/A 0 1 2 3 4 5 MNOGO KRITIZIRA 0 1 2 3 4 5 EMOTIVAN/NA 0 1 2 3 4 5




ŠTO JESAM

Šifra:_______________

U sljedećim tvrdnjama procijenite u kojoj mjeri mislite da se roditeljski epitet/opis UISTINU ODNOSI na vas. Pitanja su anonimna, pa slobodno ocijenite onako kako se zaista

vidite kao roditelj.


ODGOVORAN/NA 0 1 2 3 4 5 POUZDAN/NA 0 1 2 3 4 5 NJEŽAN/NA 0 1 2 3 4 5 POPUSTLJIV/A 0 1 2 3 4 5 ZADOVOLJAN/NA SOBOM 0 1 2 3 4 5 SIMPATIČNA OSOBA 0 1 2 3 4 5 SMIREN/A 0 1 2 3 4 5 TOLERANTAN/NA 0 1 2 3 4 5 VRIJEDAN/NA 0 1 2 3 4 5 SIGURAN/NA U SEBE 0 1 2 3 4 5

KONTROLIRAJUĆ/A 0 1 2 3 4 5 DRUŠTVEN/A 0 1 2 3 4 5 OPREZAN/NA 0 1 2 3 4 5 OPTEREĆEN/A 0 1 2 3 4 5 SVADLJIV/A 0 1 2 3 4 5 MNOGO SE OPRAVDAVA 0 1 2 3 4 5 RACIONALAN/NA 0 1 2 3 4 5 SAMOINICIJATIVAN/NA 0 1 2 3 4 5 SURADLJIV/A 0 1 2 3 4 5 MNOGO KRITIZIRA 0 1 2 3 4 5 EMOTIVAN/NA 0 1 2 3 4 5




KAKO ME VIDI MOJE DIJETE

Šifra:_______________

U sljedećim tvrdnjama pokušajte se procijeniti po epitetima gledajući se KROZ OČI VLASTITOG DJETETA. Što bi vaše dijete reklo o vama kada bi vas procjenjivalo? Pitanja su anonimna, pa se slobodno zaigrajte kao što bi to i vaše dijete učinilo.


ODGOVORAN/NA 0 1 2 3 4 5 POUZDAN/NA 0 1 2 3 4 5 NJEŽAN/NA 0 1 2 3 4 5 POPUSTLJIV/A 0 1 2 3 4 5 ZADOVOLJAN/NA SOBOM 0 1 2 3 4 5 SIMPATIČNA OSOBA 0 1 2 3 4 5 SMIREN/A 0 1 2 3 4 5 TOLERANTAN/NA 0 1 2 3 4 5 VRIJEDAN/NA 0 1 2 3 4 5 SIGURAN/NA U SEBE 0 1 2 3 4 5 KONTROLIRAJUĆ/A 0 1 2 3 4 5 DRUŠTVEN/A 0 1 2 3 4 5 OPREZAN/NA 0 1 2 3 4 5 OPTEREĆEN/A 0 1 2 3 4 5 SVADLJIV/A 0 1 2 3 4 5 MNOGO SE OPRAVDAVA 0 1 2 3 4 5 RACIONALAN/NA 0 1 2 3 4 5 SAMOINICIJATIVAN/NA 0 1 2 3 4 5 SURADLJIV/A 0 1 2 3 4 5 MNOGO KRITIZIRA 0 1 2 3 4 5 EMOTIVAN/NA 0 1 2 3 4 5




UPITNIK O RODITELJSKOM STILU ODGOJA

Molimo Vas da procijenite koliko često se kao roditelji susrećete sa situacijama koje su dolje

navedene.

Bodovi se kreću od "Nikada" do "Uvijek" na skali od 1 do 6.

NIKADA 1 2 3 4 5 6 UVIJEK

Na kraju svakog odjeljka zbrojite rezultate i podijelite s brojem pitanja u tom dijelu.

Dobiveni rezultat je Vaš ukupni rezultat za tu kategoriju. Najveći rezultat označava vašu

dominantni roditeljski stil.

AUTORITATIVNI STIL RODITELJSKOG ODGOJA

1. Odgovaram na djetetove potrebe i osjećaje. 1 2 3 4 5 6

2. Uzimam u obzir djetetove želje prije nego što ga tražim da nešto učini. 1 2 3 4 5 6

3. Objašnjavam djetetu kako se osjećam zbog njegovog dobrog ili lošeg ponašanja.

1 2 3 4 5 6

4. Ohrabrujem dijete da govori o svojim osjećajima i problemima. 1 2 3 4 5 6

5. Ohrabrujem dijete da „otvoreno izražava svoje mišljenje“, iako se ono ne slaže s mojim.

1 2 3 4 5 6

6. Obrazlažem razloge svojih očekivanja. 1 2 3 4 5 6

7. Pružam mu utjehu i razumijevanje kada je uznemireno. 1 2 3 4 5 6

8. Pohvaljujem ga. 1 2 3 4 5 6

9. Uzimam u ubzir djetetove želje kada radim planove za obitelj (npr. vikend, praznike).

1 2 3 4 5 6

10. Poštujem djetetovo mišljenje i ohrabrujem da ga izrazi. 1 2 3 4 5 6

11. Postupam s djetetom kao ravnopravnim članom obitelji. 1 2 3 4 5 6

12. Nastojim djetetu objasniti što od njega očekujem. 1 2 3 4 5 6

13. Provodim s djetetom ugodne trenutke. 1 2 3 4 5 6

Ukupan broj bodova ………/13 = ……..




AUTORITARNI STIL RODITELJSKOG ODGOJA

1. Kada me dijete pita zašto nešto mora učiniti kažem mu da je to zato jer sam tako rekao/rekla, tvoj

sam roditelj ili zato što ja to tako želim 1 2 3 4 5 6

2. Kažnjavam dijete tako što mu oduzimam privilegije (npr. TV, igrice, posjećivanje prijatelja)

1 2 3 4 5 6

3. Vičem kada ne odobravam njegovo ponašanje. 1 2 3 4 5 6

4. Esplodiram u ljutnji pred svojim djetetom. 1 2 3 4 5 6

5. Pljusnem dijete kada mi se ne sviđa ono što radi ili govori. 1 2 3 4 5 6

6. Kritiziram dijete kako bi ono poboljšalo svoje ponašanje. 1 2 3 4 5 6

7. Koristim prijetnje kao kaznu s ili bez objašnjenja. 1 2 3 4 5 6

8. Kažnjavam dijete uskraćujući mu emocinalne prisnosti (npr. poljupce i zagrljaje).

1 2 3 4 5 6

9. Otvoreno krtiziram dijete kada njegovo ponašanje ne zadovoljava moja očekivanja.

1 2 3 4 5 6

10. Pokušavam promijeniti djeteovo mišljenje ili osjećaje o nečemuili nekome. 1 2 3 4 5 6

11. Imam potrebu naglasiti djetetu njegova prošla problematična ponašanja

kako bih bio/bila sigurna da to više neće ponoviti.

1 2 3 4 5 6

12. Podsjećam dijete da sam ja njegov roditelj. 1 2 3 4 5 6

13. Podjećam dijete na sve stari koje činim ili sam činio/la za njega. 1 2 3 4 5 6


PERMISIVNI STIL RODITELJSKOG ODGOJA

1. Teško mi je disciplinirati dijete. 1 2 3 4 5 6

2. U potpunosti vjerujem djeteu kada ono učini nešto loše. 1 2 3 4 5 6

3. Razmazio/la sam svoje dijete. 1 2 3 4 5 6

4. Ignoriram djetetovo loše ponašanje. 1 2 3 4 5 6





Bilješke

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

_________________________________________________________________

________________________________________________________________




Korištena literatura

Covey, S. R. (2016). 7 navika uspješnih obitelji. Zagreb: Mozaik knjiga

Glasser, W. (2004). Teorija izbora: nova psihologija osobne slobode. Zagreb:

Alinea.

Glasser, W. (1997). Teorija kontrole: Novo objašnjenje načina na koji

kontroliramo svoje živote. Zagreb: Alinea.

Sullo, R. A. (1995). Naučite ih da budu sretni. Zagreb: Alinea.

Documents

RODITELJSKE ĆAKULE uz šalicu čaja Ciklus radionica o ... · posadite sjeme te neobične biljke, ništa se, ama baš ništa, osim tankog izdanka, ne vidi četiri godine. Za to vrijeme