Terenski radPriprema za terenski rad

Sigurnost na terenuTerenska opremaMetode kartiranja

Terenski rad predstavlja osnovu svakog geološkog istraživanja

Terenski rad pruža određene prednosti pri rješavanju geoloških problema (Compton, 1985):• Stijene i strukture je lakše identificirati kada ih opažamo sa njima povezanim

pojavama• Proučavanje stvarnih asocijacija stijena i struktura može dovesti do

identifikacije novih pojava i odnosa, tj. novih interpretacija i ideja• Nove interpretacije se mogu odmah provjeriti tijekom rada na terenu (i po

potrebi korigirati) tako da se pokušaju identificirati pojave koje predviđa interpretacija

Vrlo često svrha terenskog rada je izrada geološke karte kojom se želi dokumentirati geologija nekog područja, ali ona istovremeno služi i za razumijevanje geološkog razvitka tog područja• Postojeće geološke karte su jedan od osnovnih alata pri terenskom radu

Terenska istraživanja, i geološke karte kao njihov produkt, se zasnivaju na tri osnovne vrste informacija (Compton, 1985):

1. Najjednostavniji su izravni podaci koji proizlaze iz neposrednih opažanja i mjerenja

• To su objektivni podaci poput npr. smjera i kuta nagiba sloja, mjerenja orijentacija pukotina, odredbe vrste stijene, teksture stijene, fosilnog sadržaja, itd.

• Predstavljaju osnovni set podataka koji se nalazi na geološkim kartama• Njihovo prikupljanje zahtjeva pažljivost, znanje i iskustvo – krivo prikupljen

podatak sa terena može unijeti nesigurnost u daljnje interpretacije, do te mjere da i krivo usmjeri daljnja mjerenja

2. Druga vrsta informacija je u osnovi interpretacijska• Određene asocijacije stijena i primarnih struktura impliciraju specifične uvijete

postanka ili okoliše – razumijevanje takvih odnosa može usmjeriti i unaprijediti identifikaciju i prikupljanje izravnih podataka (bitno teoretsko i praktično znanje!)

• npr. određeni taložni facijes je odraz specifičnog okoliša i uvjeta taloženja• Pružaju geolozima uvid u prijašnje uvijete i okoliše što može razjasniti cijeli niz

asociranih terenskih opažanja

3. Treća vrsta informacija predstavlja vremenske odnose• Dijelom su objektivne, a dijelom interpretacijske• Svrstavaju podatke i interpretacije u vremenski slijed• Određuju se temeljem strukturnih međuodnosa, stratigrafskog slijeda i apsolutnih

starosti

1. Istraživanje literature i postojećih karata• Prije nego što se odlučimo kartirati neko područje

potrebno je sakupiti i proučiti svu raspoloživu literaturu• Treba proučiti sve postojeće geološke karte• Treba obraditi i analizirati avio i/ili satelitske snimke

2. Odluka o mjerilu i topografskoj osnovi• Ovisiti će o cilju kartiranja, raspoloživim resursima i

dostupnim kartama

3. Izbor metode(a) kartiranja i planiranje ruta• Na temelju postojeće literature, topografske karte, avio

snimaka• Identificirati mjesta potencijalnih izdanaka (zasjeke)• Identificirati pristupačne trase, puteve, ceste kojima će se

najefikasnije pokriti geološka građa područja koje se kartira

Planiranje i priprema

4. Razmatraju se sigurnosni aspekti rada u terenu koji se kartira

5. Izviđanje/Rekognosciranje (eng. reconnaissance)• Kraći izlazak na teren (dan, dva ili nekoliko dana) kojim

se prikupljaju osnovni podaci na temelju kojih se planira glavna faza kartiranja

• Prikupljaju se geološke, ali i druge praktične informacije o terenu

• Istraži se otkrivenost/pokrivenost terena• Istraži se pristupačnost i prohodnost određenih dijelova terena• Identificiraju se najpregledniji izdanci i profili• Opisuje se pregledni profil(i)• Izdvajaju se i opisuju osnovne stratigrafske jedinice koje ćemo

kartirati i njihovi kontakti• Upozna se sa općim strukturnim sklopom terena

• Tijekom terenskog kartiranja geološka opažanja moraju biti objektivna te ih je potrebno kvantificirati kada je god to moguće - to se postiže odgovarajućom primjenom terenskih alata koji nam služe za mjerenja i bilježenje točnih i preciznih podataka

• Uvijek je potrebno maksimizirati preciznost naših mjerenja, iako će ona katkada ovisiti o kvaliteti izdanka

• Za prikupljanje odgovarajućih podataka potrebno je dobro poznavanje metoda rukovanja odgovarajućim alatima

Terenska oprema

Osnovni terenski alati

Terenski dnevnik

Olovke, gumica, šiljilo

Drvene bojice

Topografska osnova

Mapa sa tvrdom podlogom

Ravnalo i kutomjer

Metar (metalni, drveni „zidarski”)

Lupa

Kompas-klinometar

Geološki čekić

Dodatni terenski alatiFotoaparat

Vrećice za uzorke

Markeri za označavanje uzoraka

GPS

Visinomjer

Jakobov štap

Klin i dodatni čekići

HCl (10%)

Špahtla za slabovezane sedimente

Odgovarajući komparacijski dijagrami (npr.za veličinu zrna, boje)

Dalekozor

Džepni stereoskop

Četka za čišćenje izdanaka

Relevantna literatura

Rezervne baterije

Osnovna terenska opremaRuksak

Voda i hrana dovoljni za terenski period

Rezervna hrana i voda

Odgovarajuća odjeća i obuća

Po potrebi šešir, kapa, sunčane naočale, krema za sunčanje, sprej protiv komaraca

Prva pomoć

Mobitel, satelitski telefon

Sigurnosna oprema prema potrebi

Izvor: www.geologyin.com

Lupa• Kao dio najosnovnije opreme svaki

geolog mora posjedovati lupu i nositi je pri svakom terenskom radu

• Najpraktičnija su povećanja od x7 do x10• Pravilna upotreba:

1. Promotrite uzorak golim okom i identificirajte područje od interesa

2. Prislonite lupu uz oko na 0.5 cm3. Postepeno pomičite uzorak (ili se približite

stijeni) dok vam glavnina prikaza ne bude fokusirana

Metar• Određivanje debljina i udaljenosti su

dva najosnovnija mjerenja za vrijeme terenskog rada

• Najčešće se koriste:• Metalni metar• Sklopivi drveni metar – vrlo praktičan

za mjerenje slojeva, može poslužiti kao grubi jakobov štap, te je također praktičan kao mjerilo za fotografije

• Za duža mjerenja koristi se mjerna traka

• Za većinu potreba će metalni metar ili sklopivi drveni metar obaviti posao, međutim katkada je korisno za mjerenje debljina nagnutih naslaga po neravnom terenu upotrijebiti jakobov štap i kompas-klinometar

Mjerenje debljine naslaga• Kada su slojevi nagnuti u

odnosu na horizontalni teren ili nagnutu padinu, jedan način mjerenja debljine naslaga je da izmjerimo dužinu duž terena, nagib slojeva i nagib terena, te na temelju te tri vrijednosti izračunamo pravu debljinu

Mjerenje debljine naslaga Jakobovim štapom• Jakobov štap je štap na kojem su označene

mjere, te se na vrh može pričvrstiti kompas sa klinometrom i „nišanom” (npr. Brunton)

1. Prvo se izmjeri nagib slojeva te se štap nagne okomito na slojevitost (na Brunton kompasu se može namjestiti klinometar i nagib se kontrolirati preko libele)

2. Dno štapa se zatim postavi na početak slijeda čiju debljinu namjeravamo mjeriti

3. Kroz nišan se identificira točka u slijedu4. U sljedećem koraku pomaknemo dno štapa na

posmatranu točku iz prijašnjeg koraka5. Sa svakim pomakom zbrajamo iznose dužine

štapa

Čekić• Za terenski rad je potreban barem

jedan geološki čekić (cca. 1 kg)

• Ako radimo u terenima sa izrazito tvrdim stijenama (npr. kvarcitima, dijabazima) često nam je potreban dodatni veći čekić i dlijeto

• Treba koristiti čekiće namijenjene za kamen!

Mapa za kartu• Mapa je neophodan dio opreme pri

geološkom kartiranju

• Idealna mapa ima čvrstu podlogu i prozirnu preklopnu masku koja štiti radnu kartu ali pruža stalni pregled, te omogućuje laku dostupnost za unos novih podataka

• Široka elastična traka je vrlo korisna za pričvršćivanje karte za podlogu

Terenski dnevnik• Prikladan terenski dnevnik mora biti

otporan da izdrži veliki broj dana terenskog rada pri različitim uvjetima, te će kasnije uz radnu kartu predstavljati osnovni izvor terenskih podatka• Tvrde korice (žarkih boja)• Čvrsti uvez iz kojeg listovi neće ispadati• Dimenzije dnevnika ovisiti će o osobnoj

preferenciji – dovoljno velik za skice i sve bilješke, ali i praktičan za nositi

• Općenito je bolje kupiti dnevnik sa kvalitetnijim papirom koji neće brzo dezintegrirati pri terenskom rukovanju i pri nepovoljnim uvjetima

• Ako radimo u izrazito vlažnom području, te pogotovo ako radimo u blizini vode (u koritu potoka, u obalnoj zoni, itd.) treba razmotriti nabavku kvalitetnog dnevnika sa vodootpornim listovima

Kompas-klinometar• Jedan od osnovnih alata terenskog geologa koji služi za:

a) mjerenje orijentacije geoloških ploha i linearnih elemenata u odnosu na sjever

b) mjerenje kuta nagiba geoloških elemenata u odnosu na horizontaluc) orijentaciju u prostoru i pozicioniranje na karti

• Postoje dva osnovna tipa geoloških kompasa:

Tipa Brunton, Freiberger, Breithaupt,Krantz

Tipa Silva/Suunto

Dugački ciljnik

Mali ciljnikMali ciljnik

Preklopni klinometar

Horizontalna libela

Šarafić za podešavanje deklinacije

Duži rub

Okrugla libela

Dugačka libela (libela klinometra)

Dugački ciljnikMali ciljnik

Mali ciljnik

Prozor kompasaProzorčić u ogledalu

Ogledalo

Skala klinometraIndikator klinometra Magnetska igla

Skala azimuta

Iglica za blokiranje magnetske igle

Regulator klinometra

Ciljnik

OgledaloMagnetska igla

Zakretna skala azimuta

Oznaka strelice za poravnavanje sa magnetskom iglom

Alat za podešavanje deklinacije

Marker za očitanje azimuta (1)

Marker za očitanje azimuta (2)

Alat za podešavanje deklinacije

Prozor kompasa Skala

klinometra

Igla klinometra

Linije oznake S-J

Šarafić za podešavanje deklinacije

Duži rub

Ciljnik

Skala klinometra

Igla klinometra

Stražnja strana prozora

• Terenski rad sa sobom nosi određene rizike kojih moramo biti svjesni

• Sigurnosni rizici će ovisiti o vrsti terenskog rada, o izoliranosti područja koje kartiramo, vremenskim uvjetima i o topografiji

• Kao dio priprema za terenski rad mora se napraviti procjena rizika – njome ćemo se upoznati sa opasnostima i odrediti mjere opreza kojih se moramo pridržavati, te posebnu opremu koju treba nositi na teren

• Prije odlaska na teren treba konzultirati topografske karte/aviosnimke/vodiče kako bi se upoznali sa terenom, pripremiti odjeću i obuću za specifične uvijete terena, pripremiti odgovarajuću količinu hrane i vode, provjeriti vremensku prognozu, zabilježiti lokaciju najbližeg doma zdravlja i/ili bolnice, provjeriti minsku situaciju

Sigurnost na terenu

https://www.hcr.hr/en/index.asp

Portal: https://misportal.hcr.hr/

Tijekom rada treba biti konstantno svjestan potencijalnih hazarda!

• Pazite dok hodate uz litice i strme odsjeke, uz sam rub su stijene ili tlo često nestabilni!

• Padanje stijena niz litice i padine na kojima radite• Uvijek procijenite stabilnost zasjeka prije nego što krenete na

njemu raditi• Pazite na vaše kolege! – pazite da tijekom rada ne odronite

stijene na osobe ispod vas

• Snježne lavine

• Bujice i muljni tokovi

• Sklisko kamenje, hodanje po neravnim podlogama i onim prekrivenim zaobljenim valuticama

• Vremenske prilike• Ozebline i hipotermija• Sunčanica• Dehidracija

• Paziti na promet kadaradimo uz ceste

• Opasne životinje i biljke

• Umor!Izvor: Coe, 2010

Ponašanje na terenu

• Nemojte nasumce udarati čekićem bez razloga, pogotovo po izdancima sa dobro vidljivim strukturama/teksturama –uzmite uzoraka koliko vam je dovoljno

• Provjerite da li smijete pristupiti nekim područjima –privatnim posjedima, vojnim ili javnim kompleksima, zaštićenim područjima

• Nemojte se penjati preko ograda ili suhozida bez dozvole vlasnika posjeda, ne ostavljajte otvorene kapije ako su bile zatvorene, ne ostavljajte smeće i općenito ne uznemirujte prirodu

• Katkada je korisno javiti se u lokalnu policijsku postaju i obavijestiti službene osobe da ćete raditi u tom području

1. Kartiranje praćenjem kontakata• Osnovni zadatak geološkog kartiranja je iscrtavanje granica između jedinica

koje kartiramo, a jedan način kartiranja je da pratimo kretanje granice po terenu

• Na dobro otkrivenim terenima, i kada je granica lako uočljiva, ona se može pratiti izravno po terenu koliko god to teren dopušta

• Drugdje kontakti nisu kontinuirano vidljivi na površini te se njihovo kretanje po površini mora pretpostaviti (npr. konstrukcijski pomoću stratoizohipsa, detaljno bilježenje izdanaka jedinica s jedne i druge strane kontakta)

Osnovne metode geološkog kartiranja

Geologija nam diktira rutu!

Izvor: Bahun, 1993

• Kod ovakvog pristupa pomaže prethodna analiza avio snimaka na kojima se katkada uočavaju obilježja kontakata koja nisu vidljiva na terenu (npr. neznatne promjene vegetacije i morfologije terena), čak i kada je kontakt prekriven površinskim pokrovom i vegetacijom

• Međutim, čak i kada se uzmu u obzir svi raspoloživi podaci, točan položaj granice katkada i dalje ostaje nesiguran, tj. preostaje nekoliko interpretacija – tada je uvriježeno pravilo da se prihvati najjednostavniji oblik koji odgovara uz sve podatke

Prednosti i mane:• Daje najtočniji raspored geoloških granica ( tj. jedinica) po

površini terena, te se pri kartiranju najdetaljnije upoznaju obilježja kontakta po „čitavoj” njegovoj dužini, međutim, pruža slabiji uvid u cjelokupna obilježja samih jedinica

• Iziskuje dosta fizičkog napora i vremena• Zahtjeva konstantno praćenje orijentacije i točno

pozicioniranje u prostoru• Katkada je ograničena zbog nepristupačnosti i pokrivenosti

terena

Primjena:• Prikladna metoda za kartiranje transgresivnih i navlačnih

kontakata koji mogu imati vrlo nepravilni oblik po površini terena

• Također se koristi kod kartiranja magmatskih tijela i dijapirskih proboja, te kod detaljnog kartiranja taložnih facijesa

2. Kartiranje praćenjem rute ili trase• Prate se više-manje predodređene rute pri čemu se

kontinuirano opaža geologija, a mjerenja se uzimaju gdje god je to moguće, prvenstveno na kontaktima između jedinica i gdje se uoče bitne promjene ili pojave

• Geologija između ruta se zatim interpolira, ili gdje je potrebno se točnije poveže praćenjem kontakata

Izvor: Bahun, 1993

Izbor ruta će ovisiti o geološkoj građi, o topografiji, prohodnosti i otkrivenosti terena, te o mjerilu u kojem se kartiraa) Ravne trase po točno određenom

azimutu• Orijentiraju se okomito na pružanje

struktura

• Razmaci između trasa ovisiti će uglavnom o mjerilu u kojem se kartira (za 1:25000 koristi se razmak od oko 250m)

• Na temelju podataka prikupljenih duž takvih trasa se odmah na terenu može skicirati radni geološki profil ili sedimentološki stup

b) Trase koje se sastoje od nekoliko ravnih dionica pod određenim kutom• Mogu biti zatvorene trase tako da završe

u početnoj točci

• Mjeri se prehodana udaljenost duž svake dionice i bilježe se promjene azimuta

Izvor: Lisle et al., 2011

a) Nepravilne rute• Nepravilne rute koje prate

korita potoka, istaknutih greben, obalne linije ili ceste su praktične jer se duž njih često susreću izdanci

• Katkada su to i jedini prohodni putevi

• Jasno su ucrtani na topografskoj podlozi, a njihov nepravilan oblik olakšava točno pozicioniranje praćenjem zavoja i spojišta pritoka

• U nekim planinskim terenima potoci znaju biti pravilno raspoređeni tako da se kartiranjem duž njih može iskartirati značajan dio geološke građe

Izvor: Coe, 2010

Prednosti i mane:• Efikasna i relativno brza metoda kojom se može pokriti značajan dio

terena, te upoznati osobitosti kartiranih jedinica, njihove prostorne položaje i međusobne odnose

• Olakšana je orijentacija i pozicioniranje• Nepristupačnost terena u nekim slučajevima može onemogućiti

praćenje zadanog azimuta• Prostor između profila ostaje neistražen, te se interpolira, što ovisno

o složenosti terena može sa sobom nositi veće ili manje pogreške –ovdje opet pomaže daljinska detekcija

• Nije odgovarajuća metoda za kartiranje transgresivnih, navlačnih, magmatskih kontakata koji imaju nepravilno površinsko kretanje

Izvor: Bahun, 1993

Primjena:• Najprimjerenije za zonalno raspoređene

konkordantne sljedove naslaga, te terene poremećene uzdužnim i/ili diagonalnimrasjedima

• Efikasna metoda ako teren paralelno kartira više osoba

Izvor: Bahun, 1993

3. Kartiranje izdanaka• Veliki broj terena karakterizira razbacani raspored više ili manje

izoliranih izdanaka gdje su međuprostori prekriveni tlom, vegetacijom, vodom, površinskim nanosima, ledom, itd. - u takvim okolnostima cilj je pregledati sve raspoložive izdanke i iskartirati njihovo prostiranje na karti

• Važno je identificirati sve duboke jarke, strme padine, zasjeke cesta, puteva, željeznica, kamenolome, građevinske jame, itd.

• Osim rasprostiranja izdanaka samih jedinica, bilježe se i pokušavaju rekonstruirati i svi kontakti i strukturni elementi

Izvor: Bahun, 1993

• Područje pojedinog izdanka se oboji odgovarajućom bojom jedinice, pri čemu se mali izdanci se označe obojanom točkom

• Rubovi izdanka se također mogu ucrtati - tradicionalno se to radilo zelenom bojom (”green line mapping”)

• Prekrivena područja bez izdanaka se također označavaju, zajedno sa indirektnim pojavama koje mogu sugerirati na vrstu stijene u podlozi

Izvor: Coe, 2010

• Područje većih i/ili značajnijih izdanaka se ucrta na karti te se zatim može detaljnije kartirati pojave unutar tog područja – ili se posebno izradi detaljnija karta ili skica samog izdanka

• U metamorfnim terenima gdje postoje postepene promjene teksturnih i mineraloških karakteristika unutra iste jedinice, mogu se koristiti dodatne skraćenice/simboli za označavanje

Primjena:• Koristi se pri detaljnom kartiranju u mjerilima od 1:15000-

1:10000 i većim

• Koristi se u pokrivenijim terenima gdje rijetko kada možemo pratiti kontakte na duže udaljenosti, a praćenje profila bi moglo rezultirati nedovoljnim brojem opažanja

Izvor: Lisle et al., 2011

Izvor: Lisle et al., 2011

1. Detaljno snimanje/kartiranje izdanaka2. Fotogeologija3. Digitalne tehnike i instrumenti4. Bušotine5. Geofizičke metode6. Kartiranje podzemlja

Dodatne metode geološkog kartiranja