TERAPIJA MUCANJA KOD DJECE

Mucanje potinje i razvija se u djetinjstvu pa ie to i doba kada se ono treba lijetiti. Polaskom u Skolu djecado2ivljavaju velike promjene koje negativno djeluju na djecu koja mucaju. Utenje Skolskog gradiva, govorpred razredom i utiteljem, borba za dokazivanje u kolektivu koji(e se rado nasmijati slabostima i upadljivostima,sve je to novo i neugodno, te izaziva strah u djece koja mucaju Sto se odra2ava na govoru i razvitku djetetovelitnosti.lako nema znatajnih odstupanja u terapiii djece i odraslih koji mucaju, djeci treba posvetiti posebnu painju.Dijete 2ivi s roditeljima, ovisno je o njima, a tlanovi obitelji istovremeno su i tlanovi problema, pa i njih trebaukljutiti u terapiju. Djetetov problem se razvija i ako se ne sprijed, postat Ce te2i. Dijete se nalazi u fizi(kom,psihitkom ijezitnom razvoju, odnosi u obitelji i izvan nje odralavaju se na njegov emocionalni 2ivot, a sve toutje(e na problem mucanja. U tretiranju mucanja djetje dobi logoped ima tu prednost da je mucanje kra(egtrajanja, te je manje ukorjenjeno nego u odraslih. No, dijete ne ulazi u terapiju s istom spremnoS(u kao i odraslikojidolaze samovoljno. lako terapija potinje odlukom roditelja iliutitelja, ako ielimo dobiti pozitivne rezultatesve treba biti prihva(eno i od strane djeteta.Za djecu koja mucaju predla2u se razli(iti, ponekad opretni terapijski postupci, Sto ovisi o dobi djeteta. Uve(ini slutajeva djeca s godinama sve intenzivnije reagiraju na svoje mucanje neugodnijim emocijama, strahomod mucanja, povlatenjem iz druitva pa se s jedne strane u terapiji preporutaju sveobuhvatnije psihoterapijskemjere. 5 druge strane, kako se mucanje sve vi5e i fizioloSki utvrS(uje, preporutuju se i Sto korisnije direktnefizioloike mjere.O preventivnim mjerama protiv mucanja vlada medu autorima puna suglasnost, izbjegava se direktan rad,pogotovo kod mlade djece koja mucaju. Ali kad mucanje prelazi u sekundarni stadij, kada po(ne biti svjesnosvojih govornih teiko(a i osje(ati strah pred njima, pofinje i razmimoilatenie medu autorima u terapijskimpostupcima.Kod djece koja mucaiu mlade dobi koriste se terapije promjene ponaSanja, direktan rad s djetetom, psihoterapija,desenzitizacija, bihevioralna terapija, a isto takvu vaZnost ima terapija meduovisnosti roditelj-dijete, tesavjetovali5ta za roditelje i obitelj u kojoj dijete Zivi. lzbor terapije ovisi o samom djetetu koje muca, jer kako jerekao Van Riper (1971): "Svaki slutaj predstavlja individualni problem i tako se mora tretirati". Navedene terapijemucanja mogu se kombinirati sa raznim drugim tehnikama i koristiti djeci koja mucaju starije dobi.

pimljeno: rujan'98.prihvaieno: prosinac' 98.

TERAPIJE PROMJENE PONASANJAp romjena ponasanja je terapijski postupakI usmjeren na djetetovo ponaSanje kojese smatra uzrokom mucanja. Kroz temeljituopservaciju i razgovore s roditeljima logopedmora pronaci sto je to u djetetovompona5anju Sto treba promjeniti kako bi sesmanjilo ili otklonilo mucanje. Neki tiniocikoji prema G.H. Shamesu ('1982) utjetu namucanje su razne napetosti u obitelji, strahod govora, socialna i emocionalna depri-vacija, rivalstvo medu bra(om, pretjeranoometanje govora i prekidanje govornihpokusaja od tlanova obitelji, mjerila ioCekivanja koja su nerealno visoka ili niska,nedostatak discipline, previSe ili premalo

Pregledni radUDK: 376.33

djetjeg prihvatljivog ponaSanja, nedostatakroditeljske brige i pa2nje, pretjerananapetost kod govora, svade i neprijateljstvomedu tlanovima obitelji, negativni verbalniutjecaj djeteta i obitelji, kori5tenje djetetakao krivca za sve probleme u obitelji. Krozobiteljske terapije svakog Clana obiteljitreba upoznati sa mogu(im utjecajem nadjetetovo mucanje, tto nerjetko dovodi dosaznanja o medusobnim problemima uobitelji.

Tatjana Prizlasistent je na Odsjeku za logopediju Edukacijsko-rehabil itacijskog fakulteta

95

DIREKTNE TERAPIJEDirektna terapija obuhva(a promjenu stavadjeteta koje muca prema terapiji. Ponekadto znati i rad na otklanjanju mucanja, noteS(e obuhva(a rad s okolinom. Teoretskapretpostavka ove vrste terapije je da je djetjemucanje simptom nekih dubljih problema,psiholo5ke ili interpersonalne prirode. U tomsluCaju preporuCa se terapija igrom ilipsihoterapija. Po tom shvaeanju mucanje jesimptom dubljeg, unutranjeg psihodina-miCkog problema. U toj terapiji paZnja seusmjerava na obrambene mehanizme,razvoj lidnosti, anksioznosti, osjeCajnosti imedusobnih odnosa u obitelji kako bi seotklonilo i samo mucanje. Obieno se upo-trebljavaju dvije vrste terapijskih igara. A.Schilling (1965) opisuje terapijsku igru vonStaabsove koja je bazirana na psihoana-litickoj koncepciji. Kroz igru lutkama idrugim igraCkama od savitljivog materijalakoje u smanjenom obliku predstavljajuosobe i okolinu iz djetetovog Zivota,otkrivaju se problemi prema osobama ineadekvatnom pri lagodvanj u stvarnostimate okoline kroz doZivljavanje prema igra-tkama i lutkama one reakcije koje su ustvarnom Zivotu potisnute. Dijete u pri-sutnosti terapeuta slobodno ispoljava svojuagresivnost prema osobama koje pred-stavljaju lutke i kroz igru izralava svojeosje(aje i potrebe, 5to Cesto otkriva osobukoja se nepravilno odnosi prema djetetu.Drugu terapija, logopedske igre (Logo-padisches Heilspiel) kako je naziva autor R.Schilling, zapodinje nijemim pokretnimigrama, igranjem glasova i Sumova uzimitiranje pokretima tijela, da bi se pos-tepeno do5lo do pjevanja, recitiranja iritmiziranog govorenja. lskustva su po-kazala, da glume(i govor lutaka i Zivotinjau igri, djeca govore bez mucanja.

Autori koji mucanje vide kao simptomurodenih ili rano steeenih neurotskih stanjasmatraju da su u tom ranom stadiju sekun-darnog mucanja primjerene psihotera-peutske mjere. Seeman (1955) smatra da jepsihoterapija osnov lije(enja mucanja aliona sama nije dovoljna. Njen glavni cilj je

preodgoj djetetove lienosti. Prema Pavlovuneurotski se tipovi lijede promjenom vanjskesredine, pa je vaZno urediti sredinu u kojojdijete 2ivi.

K.P. Becker (1955) predlaZe kompleksnuterapiju za predskolsku djecu koja mucaju.Na osnovu op5irne anamneze i dijagnozekoja se provodi timski, poboljSava sedjetetova konstitucija i jaCa preslaba funkcijakore mozga. Zajedno s tim poduzimaju se ipedago5ko-terapijske mjere u cilju orga-niziranja reZima dana. Vaznost se pridajeobrocima, spavanju, higijeni, boravku nasvjeZem zraku,tjelesnom odgoju, a posebnologopedskoj ritmici kojom se uvje2bava iuskladuje djetetova motorika, ukljutuju(i imotoriku govora, te regulaciju disanja. Kakoje za razvitak djetetova govora vaZan irazvoj mi5ljenja, treba razvijati njegovoopaZanje i poticati usvajanje pojmova irijetnika, te prema stupnju tog razvojapri lagoditi govornu terapij u.

Prema Liebmannovoj (1898) metoditerapija mucanja po(inje zajednitkimpjevanjem nakon kojeg slijedi ponavljanjereCenica za logopedom, odgovori na jedno-stavna pitanja, samostalno Citanje i spontanigovor.

Vlasova (1964) razlikuje sedam stupnjevajezitne razvijenosti kojima treba prilagodititerapijski postupak podev5i od razgovora slogopedom, ponavljanja retenica, odgo-vora na pitanja, samostalno opisivanjepoznatih slika ili crteZa, prepriCavanje priCa,opisivanje nepoznatih slika ili crteZa Stovodi do spontanog normalnog govora.

Desenzitizacija je drugi vid direktnog radas djecom, bazirana na teoriji da je mucanjereakcija djeteta na stres, a razvio ju je VanRiper, 1954. U terapiji mucanja najde5(e sekoristi Wolpeova prilagodena formasistematske desenzitizacije nastala kaomodifikacija progresivne relaksacije E.Jakcobsona (1938). Shames (1982) razlikujeneobiean ili neopravdani stres iotekivani ilinormalan stres koji se mo2e na(i u svakojobiteljskoj situaciji. Mucanje koje je odgovorna normalnu stresnu situaciju moZe sesmanjiti pove(anom tolerancijom djeteta na

96

Hruatskn reviia 7a rehabilitaciiska istralivania 1998, Vol 34, br. I, str 95-j,03

stres, Sto se naj(eSte postiZe igrom kroz kojuse smanjuje netetnost govora, a Cesto ipotpuno otklanja mucanje. Desenzitizacijase moze provoditi neverbalno, bez direktnihpostavljanja pitanja, igrom u tisini, izbje-gavanjem razgovora o stresnim temama, bezuzbudenosti. Logoped postepeno ponovouvodi stresne tinioce u terapiju i prateCidjetetove emocionalne reakcije sprijetavasvaku netetnost u govoru. U svakom tret-manu uvodi se vise stresora, sve dok dijetena normalnu stresnu situaciju ne reagira bezmucanja. Clanovi obitelji moraju se ukljuCitiu terapiju kako bi dijete teCno govorilo iu obiteljskoj sredini.

SliCna je i terapija govornog odnosaroditelj-dijete o kojoj govore Shames i Egolf(1969) sumnjaj(i da se djeCje mucanje razvijau socijalnom kontekstu verbalnog odnosa sroditeljima, te da su roditelji ti koji nagla-Savaju i pojatavaju djetje mucanje. Nakonopservacije verbalnog odnosa oba roditeljas djetetom, logoped mora obratno usmjeritiproces, ukazati na pogre5ke roditelja ipodutiti ih kako poboljSati komunikacijuroditelj- dijete.

Metoda C.Brajovi(a (198'l) "Svjesnasinteza razvoja" podjednako se koristi i uterapijidjece i odraslih. Metoda zahtjeva odpacijenta ovladavanje kontrolom mi5iCa licaSto se postiZe vjeZbanjem postepenogzatvaranja i otvaranja usana s lijeve i desnestrane, nazvanom "lijeva i desna spe-cijalizacija". One se uvjeZbavaju pjevanjemvisokih i niskih tonova, te pisanjem debelihitankih linija kojima se ispisuju slova i rijetina papiru, rukom u zraku zatvorenim otimaili kontrolom izvodenja specijalizacije uogledalu. U prvoj fazi uvjeZbavaju se i"Sumovi" - tehnika izgovaranja glasova najaCem izdisaju uz primjenu specijalizacije. Udrugoj se fazi nau(ene tehnike za svla-davanje govornih te5ko(a primjenjuju naglasno citanje teksta. Cita se po nekolikorijeti zajedno, prvo u sebi, pa na glas, uzupotrebu specijalizacije. Kad se svladatitanje bez govornih te5ko(a prelazi se utre(u fazu u kojoj se iste tehnike primjenjujuu spontanom govoru. Osoba koja muca je

izlijeCena kada bez te3ko(a govori u svimsituacijama ili moZe govornu pote5ko(uuspjeSno svladati upotrebom nautenihgovornih tehnika.

Svaka zdrava funkcija organizma pro-tjede ritmi(ki (ritam rada srca, ritam disanja,ritam kontrakcije mili(a), i prema Hvatcevuritam spada u zaStitne reflekse koji odrZa-vaju Zivotnu energiju. Kao i u muzici, i ugovoru je ritam jedan od znatajnih (im-benika. Prema muziCkoj enciklopediji (1 963)ritam povezuje odijeljene tonove u cjelinu,stvara red u njihovu kretanju i podaje imsadrZaj i uvjerljivost Zive i razumne misli.Ritmi(ke stimulacije u tretiranju mucanjapoznate su joS iz 3.st. pr.n.e. kada je grtkiglumac Satyrus savjetovao Demostena darecitira penjuCi se uz brdo, u skladu sa svojikoracima. Mnogi izvje5taji iz 18. i 19. st.govore o upotrebi ritma u terapiji mucanja.U Francuskoj su se time bavili Serre d'Atais iDupuytren, u Engleskoj John Thelwall kojije pronaSao tretman baziran na govoru uvremenu prema samonametnutom ritmu.Francuz Colombat de L'lsere (1830) zasluZanje za razvoj prvog mehanitkog ritmiCnogstimulatora -mutonoma- namjenjenogterapiji mucanja. Johnson i Rosen (1940)na5li su da mucanje gotovo potpuno nestajepod odredenim uvjetima koji ukljutujurazliCite vrste ritmitkog govora (govorodreden polaganim udaranjem metronoma,udaranjem ruke, Citanje sing-song glasom).Van Dating (1940) doiao je do slitnihrezultata primjenjuju(i udaranje prstimakao ritmiCkistimulans. Mnogi klinitari lowaSkole koristili su ritmiCku stimulaciju da biosobama koje mucaju prikazali kako mogutetno govoriti. Johnson (1961) preporuda dase u tretmanu djece Skolske dobi pokutaeksperimentiratis ritmitkim govorom da bise djetetu pokazalo kako je njegov govornimehanizam u dobrom stanju i motiviralo gaza daljnju vjeZbu. Prema Giljarovskomizrada ritma u kretanju dobra je u terapijimucanja kao sredstvo otklanjanja preveliketoniCke napetosti. On naglaSava da centralniZiv(ani sustav djeluje kao cjelina pa seritmiCkim vjeZbama usavrSava ritam rada

g,

cijelog centralnog Zivtanog sustava, pa iaritmitan govor djeteta koje muca. Takvouzajamno djelovanje javlja se narotitoizmedu tijesno vezanih sistema kore mozga,(govornog motornog aparata i desne ruke),te predlaZe regulaciju ritma govora rukom.S.S. Ljapidjevski(1975) opisuje pokrete rukekoja u zraku oblikuje polozeni broj osam iliznak beskona(nosti Sto se mora poklapati sritmom govora. Pod utjecajem ritmitkihstimulacija razvile su se metode usporenoggovora i metoda kontrole disanja.

Mnogi, kao i Van RiPer 1971, uzrokmucanja vide u poreme(aju sluSne povratneveze, Cija se terapija provodila maskingom iDELEY-em. Terapija maskingom (prvi su jeprimijenili Cherry i Sayers, 1956) koristirazliCiti 5um obzirom na jaeinu i frekvencijskispektar, pretpostavljaju(i da maskiraju(iSumovi zaglu5uju vlastiti govor te ga tako ipoboljsavaju. Metoda zaka5njele povratnesprege Cesto se izvodi i pomodu DELEY-a.Soderberg (1969) uvida da se pod utjecajemDELEY-a usporava brzina govora i smanjujemucanje, te da pobolj5anje govora traje iposlije primjene DELEY sistema. Taj aparatinformacije dobivene preko mikrofona dajes vremenskim zakaSnjenjem (poCinje se sazaka5njenjem od 250 msec.) Sto mijenjaperceptivnu naviku sluSanja. Pokazalo se dadjeca razlitito reagiraju na intervale zaka-Snjenja, pa ih je potrebno prilagoditi svakomdjetetu posebno. 5 poku5ajem ubrzavanjagovora dolazi do artikulacijskih pogre5aka,promjene visine laringealnog glasa, pro-duljavanja vokala, osje(aja gubljenja kon-trole nad govorom, Sto se PostePenokorigira, smanjuje se jakost grCeva i nor-malizira govor.

VjeZbe disanja ueestale su u terapijimucanja iako o njihovoj potrebi u literaturinailazimo na vrlo razliCita shva(anja. Seeman(prema Sulejmanpa5i(, 1959) u vjeZbamamucanja nalazi dvojaku korist, vjeZba sevolja i poti(e izmjena tvari Sto djeluje navegetativni Zivdani sustav, time se reguliraodnosa udisaj - izdisaj. Azrin i Nunn (19741primjenjivali su terapiju regulacije disanja(regulated breathing approach) temeljenu

na relaksaciji i desenzitizaciji. Tijekomterapije djeca su upu(ivana da kadapredosjete zastoj stanu, duboko i polakoizdahnu, udahnu iformuliraju rijed koju Zeleizreli. Poppen isuradnici (1977) provodilisuterapiju disanja pomo(u metronoma uklju-Cuju(i metodu otezanja i puhanja. Gron-hovd (1977) je terapiju mucanja provodiovjeZbama disanja i puhanja, uz prethodnevjeZbe relaksacije. Van Riper (1971) odbacujetu metodu u terapiji mucanja jer je disanjejedina funkcija koja se treba odvijatiautomatski. Praksa pokazuje da osobe kojemucaju normalno di5u kad ne govore, pa sevjeZbe disanja u svrhu njegove normalizacijeizvode uz istovremeno govorenje. Sulejman-paSi( (1969) poseban problem vidi u dija-fragmatitnom disanju. Normalno disanjesastoji se od interkostalnog i dijafrag-matiCnog disanja, pa se u sluCaju izrazito loJedijafragmatitne komponente mora na nju ipaziti, a da se pritome ne smanjuje interkos-talno disanje.

Williams (1979') razvio je terapiju kojanagla5ava polagani, normalnigovor i poti(edjecu da se ponaSaju polagano iskladno kaoda glume. Websterova terapija (1972) bazirase na laganom poCetku govora. Shames iFlorance (1980) razvilisu tehniku usporenoggovora odrZavaju(i fonaciju izmedu rijeti.Polagani govor omogu(uje pravilnu koor-dinaciju govornih pokreta i ujednaeuje ritamgovora. Ruska autorica N.A. Ceveljeva (1964)za djecu Skolskog uzrasta predlaZe oblikradneterapije. Djecu zaposlimo radovima odpapira, plastelina ili slitnim jednostavnimradnjama. Razgovaraju(i s djetetom oprocesu rada imenuju se stvari i radnje,razvija se djetetovo miSljenje, usavr5avajupokreti, a zanimanje za rad potiCe igovornuaktivnost. Postepeno Ce se, iz jednostavnijihretenica razviti slo2enije, pravilno upo-trebljavati rijeCi i povezano izlagati misli, asve to vodi do teCnog govora. U svemu tomevaZan je logopedov tempo rada, miran ali iemotivan govor, koji je model za govordjeteta.

Curlee i Perkins (1959) razvili su metoduza kontrolu govora (time-out) koja je

98

Hrvatska reviia za rehabilitaciiska istraiivania 1998, Vol 34, br. 1, str 95-103

proizaSla iz kontrole titanja Goldiamonda(1966). Goldiamond mucanje opisuje kaouvjetovano ponaSanje i koriste(i zaka5njeluauditivnu povratnu vezu suzbija mucanjekod (itanja. SliCno su napravili Curlee iPerkins iskoristivSi zakaSnjelu auditivnupovratnu spregu u normalnoj komunikaciji.Terapija zapotinje razgovorom s tera-peutom kod zakainjenja auditivne povratneveze od 250 msec. da bi se postepeno DAFoprema iskljutila iz terapije. Drugi dioterapije provodi se u tamnoj sobi sasignalnim lampa. Svaki zastoj, prebrzidjetetov govor ili preduge fraze, terapeutprekida gase(isvjetlo. Mrak itiJina u poeetkutraju 30 sec. i postepeno se smanjuju sve dokse ne otkloni mucanje. Nakon terapije,nautene tehnike postepeno se primjenjuju iu svakodnevnim situacijama.

Ryan i Van Kirk (1984) napravili suopse2an program za terapiju mucanjaSkolske djece koriste(i programirane nas-tavne tehnike za postizanje normalnog,tetnoga govora. Metoda se temelji naprogramu koji satinjava niz vjeZbi poredanihod lakSih k te2ima. Dijete koje muca moragovoriti tetno i pro(i svaki stupanj naodredenoj razini tednosti prije nego prijedena slijede(i. Program se sastoji od tri faze:utvrdivanja tetnosti u prisutnosti terapeuta,primjene te(nog govora u novim okol-nostima (prelazna faza) i neprekidnogte(nog govora. Djeca to izvode kroz Citanje,monolog i razgovor. Temeljen na uvje-tovanju (operant conditioning) i prog-ramiranim nastavnim principima, programzahtjeva trenutno pozitivno pojaCanje, a toje "dobro" i pohvala za tetan govor i kazna,koja je "stani, govori tecno", za mucanje.Precizno mjerenje mucanja i govornih fazaradi se prije, za vrijeme i nakon terapije.

Posljednjih se godina primjenjuje metodaelektromiografske bioloSko povratne veze(EMG-BPV), najCe5(e kombinirana s nekimdrugim tehnikama. Metodu EMG BPV uklinitku su praksu uveli Marinacci i Horande1960 (prema Liculu,1981) kod vjezbi rela-

ksacije. Mnogi istraZiva(i tvrde da mucanjeprati kontrakcija miSi(a laringsa (Van Riper,1971, Schwartz, 1974). lspitivanja su po-kazala da EMG senzori razlikuju periodmucanja od perioda normalnog govora, pase prema tome redukcijom napetosti mi5i(alarinksa mo2e smanjiti mucanje. Novosel(1990) primjenjuje terapiju mucanja krozprog ram relaksacij e, autosu gestij e i el ektro-miografske bioloSko povratne veze koja sezbog svoje sloZenosti preporuCa kod djecestarije osnovnoSkolske dobi. Terapija EMGBPV sadrZi program za graficku obradu ipri kaz i ntegri rane m iSiCne aktivnosti I ari nksapomo(u aparata RN 48 (Novosel i Ribic,1984,1985). Funkcija programa je da se ukombinaciji sa autosugestijom, koja seprimjenjuje tijekom cijele terapije, reguliramisi(ni tonus u prefonatornoj, fonatornoj ipostfonatornoj fazi. Zadatak ispitanika je daunutar te bioloSko-povratne petlje voljnoregulira i odr2i napetost miSi(a kroz svenavedene faze.

ZAKLJUCAKRezultat razlititih shvaCanja i pristupaproblemu mucanja je mnoStvo teorija,paralelno s kojima su se javile i nove metoderehabilitacije. Svaka od navedenih metodaima odredene zadovoljavajuCe rezultate uterapiji mucanja, ali ni jedna nije u upotpunosti prihvatljiva jer je svako mucanjeproblem za sebe, a svako dijete neponovljivalitnost. Metode terapije razlikuju se premadobi djeteta, temperamentu, trajanju isimptomima mucanja, te prema okolini ukojoj dijete Zivi. Sto problem duZe traje,postaje jaCi, karektiristitniji po misi(nojnapetosti, naporu kod govora, ponavljanjurijeCi, popratnim pokretima. Bez obzira navrstu terapije, uvjet za uspjeh je sticanjedjetetova povjerenja, upoznavanje njegovapsihitkog Zivota, te djelovanje na njegasugestivnim mirom i dosljednom tvrstomvoljom.

99

LITERATURA

Adler, S.(1966): A Clinician's guide to stuttering, Springfield, lll': Charles C. Thomas'Rndrews,G. Guitar,B. Howi#. (1980): Meta-ariityiis oi ttre effects of stuttering treatment, Journal of Speech and Hearing Disordet

vol.45, br.3.Black, M.E. (1964) : Speech correction in the schools, Prentice Hall, Inc., Englewood Clifft, N'J.Brajovi(, C. ifgef) : nlhabilitaciia poremecaja funkciie govora. Naucna knjiga, Beograd.erestovii, A. (fgA6): Mucanje, fikultet za defettologiiu Sveutilitta u Zagrebu i lzdava(ki centar Rijeka, Zagreb-Rijeka.cherry, r.c. i sayers, B. McA.(1956) : Experiments ontotal inhibition of itammering by external control, and some clinical results. Journal

of Psychosomsatic Research, 1, 233-246.curle, R.i. i perkins, w.H.(l 969) : Conversational rate control therapyfor stuttering, Journal of Speech and Hearing Disordes, vol.34,

str.245-250.Ceveleva, N.A. (1966) : tspravlenie red u zaikanoiihsr Skoljbnikov. Akademija pedago{kih nauka, Moskva.Ham, R. (1 9g6) : Techniques of sttutering therapy, The Florida State University, Tallahassee,Prentice-Hall.Jacobson, E. (1938) : Progressive Relaxation. Chicago: University of Chicago Press.Johnson, W. (1961a) : Miasurements of oral reading and speaking rate and disfluency of adult male and female stutterers and

nonstutterers. Journal of Speech and Hearing Disorders, Monograph Supplement, volT' 1-20.Lanyon, R.l. (1 969) : Behavior ih.ng. in stuttering Through Systematic Desensitization, Jurnal of Speech and Hearing Disorders, vol' 34

br.3.Leith, W.R.(1984) : Handbook of stuttering terapy for the school clinician, College-Hill Press,San Diegq California.Licul, F. (1981). Elektrodijagnoza i elektroterapila, Skolska knjiga, Zagreb.Ljapidievski.5.S; Sahovskoj, S.N. (1975): Namjenija reti i glasa u detej. Prosve(enije, Moskva.tvturphy, A.T.(.|977): Authenticity and treativity in Stuttering Theory and Therapy, Journal of Communication Disorders, vol.l0 br.1-2.novosj, D. i Ribic. Z.(1984): Neka iskustva u primjeni EMG biolo5ko povratne veze u terapiji mucanja, Defektologija, Vol.20, Br. 1-2,

Zagreb.ruovosel,o.(t990): Elehromiografska bioloiko povratna veza i mucanje, Dohorska disertacija, Fakultet za De{ektologiju, Zagreb.foppen, R., Nunn, R.G., HooklS. (1977) : Effects of several therapies on stuttering in a single case. Journal of Fluency Disorders, 2,15-44-nvan, g.p. (19g4) : Treatment of siutteiing in school children, u Perkins, H. W. : Stuttering disorders. Thieme-stratton Inc., New York.nieber, n.vi. Wollock, J.(1977): The Histoiical Roots of the Theory and Therapy of Stuttering, Jurnal of Communication Disorders, vol.10,

br.'l-2.Schwartz,M.F.(1974).ThecoreoftheStutteringblock.JournalofSpeechandHearingDisorders,39,169-'171..Shames, C.H. fiott, 6.g. Rhodes,n.C.(1969): Expirimental programs in stuttering therapy, Journal of Speech and Hearing Disordes, vol.34,

str. 30-47.Shames, G.H. iwiig, E.H. (1982): Human communication disorders, columbus, ohio: c.E. Menill.Silverman, F.H. i Williams, D.E.(l972): prediction off stuttering by school-age stutterers, Journal of Speech and Hearing Research, vol'15

nr.189-193.Sulejmanpa3i( D.(1959) : Problematika nauke o mucanju, Savez drultva defektologa, Beograd.Soderberg, G.A. (f9G9): Delayed Auditory Feedback and the Speech of Stutterers, Jurnal of Speech and Hearing Disorders, vol.34 br.1.Van Riper, C. (1971). The nature of stuttering. Englewood Cliffs, N.J.: Prentice-Hall.Webster, L.R.(1 9iZ) : An operant response shaping program for the establishment of fluency in stutterers: Final report, Roanokg Va.:

Hollins College,80.

TREATMENTS OF STUTTERING IN CHILDREN

ABSTRACT

Stuttering starts and develops in childhood, so this is the age when it needs to be treated. When they startschool, .iildr"n experience big changes, which adversely influence children who stutter. Learning of schoolmaterial, talking iniront of thJclass and the teacher, struggle for one's place in the group which likes laughingat weaknesses lnd anything conspicuous, all this is new and unpleasant and provokes fear in children whostutter, which affects speech and development of the child's personality.Although there are no maior differences between the treatment of children and adult stutterers, children mustbe give-n special attention. A child lives with his or her parents, depends on them, and family members are at

100

Hruatska revija zu rehabilitaciiskn istraZivania 1998, Vol 34, br. 1, str 95-103the same time members of the problem, so that they need to be included in the treatment. The child's problemdevelops and, if it is not prevented, it will become more serious. The child undergoes physical, mental andlinguistic development, relations in his or her family or outside the family influence his or her emotional life, allthis affecting the problem of stuttering. In treating children stutterers, a speech therapist has the advantagebecause stuttering is of a shorter duration and has not taken root to the extent as in adults. However, a childdoes not enter treatment with the same readiness as adults, who come on their own will. Atthough a treat-ment starts with a decision by parents or teachers, if we want to obtain positive results, everything has to beaccepted by the child, too.For children stutterers, different, sometimes contrary treatment procedures are proposed, which depends onthe child's age. In the majority of cases, as children grow up they more and more intensively react to theirstuttering with unpleasant emotions, fear of stuttering, withdrawal from society. Therefore more comprehen-sive psychotherapeutic measures are proposed in the treatment. On the other side, as stuttering is taking rootphysiologically as well, as useful as possible direct physiological measures are proposed, too.There is a full agreement among authors as to preventive measures against stuttering, direct work is avoided,especially with younger children who stutter. However, in regard to the secondary phase of stuttering, whena child starts being aware of his or her speech difficulties and feel fear of them, there is disagreement amongauthors as to treatment procedures. With younger children stutterers, behaviour change treatments, directwork with the child, psychotherapy, desensitization and behaviour therapy are used. Of the same importanceare parent-child interdependence treatment, counselling service for parents and the family in which the childlives. The choice of treatment depends on the child who stutters because, as Van Riper said (1971), "each caserepresents an individual problem and must be treated as such". The said stuttering treatments can be com-bined with various other techniques and be useful for older children stutterers.

1nl