–uro Zatezalo

“Radio sam svoj seljaËkii kovaËki posao”S V J E D O » A N S T VA G E N O C I D A

–uro Zatezalo

“Radio sam svoj seljaËkii kovaËki posao”S V J E D O » A N S T VA G E N O C I D A

.

Srpsko kulturno druπtvo “Prosvjeta”Zagreb, 2005.

–uro Zatezalo

“Radio sam svoj seljaËkii kovaËki posao”SvjedoËanstva genocida

skd “Prosvjeta”

biblioteka Historijska istraæivanja

–uro Zatezalo“Radio sam svoj seljaËki i kovaËki posao”svjedoËanstva genocida

urednik »edomir ViπnjiÊ

Izdano uz ∫nansijsku pomoÊ Savjeta za nacionalne manjineVlade Republike Hrvatske

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 341.485(497.5=163.41) “1941/1945”323.14(497.5) “1941/1945”355.1-058.65(497.5=163.41) “1941/1945”

ZATEZALO, –uroRadio sam svoj seljaËki i kovaËki posao

: svjedoËanstva genocida / –uro Zatezalo. -Zagreb : Srpsko kulturno druπtvo“Prosvjeta”, 2005. - (BibliotekaHistorijska istraæivanja)

ISBN 953-6627-79-5

I. Genocid — Srbi — NDHII. Srbi — Hrvatska — 1941.-1945.III. Srbi — Ratne ærtve — 1941.-1945.IV. Drugi svjetski rat — Genocid — HrvatskaV. Nezavisna Dræava Hrvatska — Srbi — Genocid

450913107

Predgovor — 9SvjedoËanstva — 14Prilozi — 360

“Radio sam svoj seljaËkii kovaËki posao”

.

“Ako æivi obraza ne madu,Ako æivi za pravdu ne znadu,Pokojni Êe grobove otvoritiI na mrtva usta govoriti...”

Ognjeslav UtjeπenoviÊ Ostroæinski“UskrsnuÊe JelaËiÊa Bana”Zagreb, 1866.

Predgovor

9

SvjedoËanstva izbjeglih od smrti samo su dio istine preæivje-lih svjedoka o tome πto se sve dogaalo i na koje se sve naËinemuËeniËki stradalo i umiralo. Mnogi su ranjeni umrli, a da nitkonije zapisao njihove patnje.

Zbog toga su mnoge istine o ozakonjenim ustaπkim zloËini-ma ostale nedoreËene ili preπuÊivane, i zbog onoga ∞ nije joπ vri-jeme, treba distanca od 50 godina, treba saËekati, to bi vrijealoosjeÊaje naroda kome su ustaπe pripadale. Naljutit Êe se prijatelji,ali i neprijatelji sa kojima u buduÊnosti mislimo da budemo pri-jatelji. Sve to zlo neka Ëeka bolje prilike. Ne treba prikupljati, zapi-sivati i objavljivati o tim uæasnim ustaπkim zloËinima, Ëemu evi-dentirati masovne grobnice, stratiπta, otkrivati bezdane jame,ekshumirati iz njih ærtve. Bolje je da one u miru poËivaju tamo gdjejesu i tome sliËno.

©utnjom se prikrivalo mnogo toga. ∆utalo se sve pod izgovo-rom da bi sve to smetalo bratstvu i jedinstvu naπih naroda i narod-nosti.

Da se o zloËinima nije Êutalo, da su socijalistiËke vlasti Hrvat-ske kroz za to nadleæne institucije na vrijeme i organizirano priku-pljale podatke, dokumente, sjeÊanja preæivjelih, da nisu pre-πuÊivale uniπtavanje i ono malo saËuvane i postojeÊe grae, veÊ dasu struËno i nauËno prikazivale istinu, sigurno se zloËini ne biponovili. Ovako su za potomke poklanih 1941-1945. godine i ærtvenjihovih najmilijih bili per∫dniji i joπ krvaviji. Srpska naselja sugotovo nestala. KuÊe i gospodarske zgrade opljaËkane, velikim di-

10

jelom spaljene ili naseljene Hrvatima i ne samo izbjeglicama, negoi iz gradova i naselja Hrvatske gdje nije bilo nikakvih sukoba nitiborbi. Od 1991. do 2000. godine, poruπena su i skromno podignu-ta spomen-obiljeæja ærtvama iz vremena Nezavisne Dræave Hrvat-ske. Nestala su tako i njihova imena ∞ po drugi puta su ubijeni.Tako i na mjestu Srpske pravoslavne crkve Roenja Bogorodice(1826) u Glini gdje su ustaπe krajem jula 1941, poklale 1564 Srbinabio je podignut Spomen-dom a ispred njega spomen-ploËe s ime-nima ærtava. 25, 26. i 27. septembra 1995. godine spomen-ploËe surazbijene i uklonjene, a umjesto ranijeg naziva Spomen-dom ∞ispisano je Hrvatski dom.

Ovim sadræajem htio sam da budem uz neduæne ærtve i sve onekoji nisu mogli da ispriËaju svoju grozomornu istinu kako su se ina kakve bestijalne naËine rastajali sa svojim æivotima.

Dok sam prikupljao i zapisivao ova svjedoËanstva, a posebnosada kada sam ih ponovo nakon 63 godine od vremena izvrπenjatoga genocida Ëitao i pripremao za njihovo predoËenje danaπnjimi buduÊim generacijama, nisam se osjeÊao ni kroniËarom ni his-toriËarom.

Ova svjedoËanstva ne ostavljaju nikakve dileme πta je tko ra-dio i kakvu je ulogu imao u zloËinu. Ona precizno optuæuju zloËin-ca, objelodanjuju mu ime koje je ovdje utisnuto. Potpisao se pu-nim imenom i prezimenom ∞ neizbrisivo.

Muπkarci, æene i djeca klani su noæevima, ubijani sjekirama,ËekiÊima i maljevima, strijeljani u Ëelo ili potiljak, peËeni u vatri,spaljivani u vlastitim kuÊama povezani æicom ili lancima, bacaniu bezdane jame, u jame koje su si sami morali iskopati prije straπnesmrti, strmoglavljivani u morske dubine, u rijeke, vjeπani i satira-ni batinama, glau i æeu… i tko da izbroji!

ZloËini genocida predstavljaju najteæe zloËine protiv ËovjeË-nosti i meunarodnog prava. Genocid ustaπa Nezavisne DræaveHrvatske, 1941-1945. predstavlja zloËin sa predumiπljajem, progra-mirani zloËin.

Genocid nad djecom, tek doπlom na svijet iz majËine utrobe,predstavlja najteæi meu najteæim zloËinima protiv ËovjeËnosti imeunarodnog prava zasnovanog na zakonu.

11

Nezavisna Dræava Hrvatska bila je jedina dræava u svijetu kojaje imala koncentracione logore za djecu ∞ od kolijevke do 14. godi-ne æivota. Postoji imenom i prezimenom popis 19.432 djetetaumorena na najokrutniji naËin u ustaπkom logoru Jasenovac, 7.000u logoru Sisak i u jamama samo na Kordunu: 6.677 djeËaka i djevoj-Ëica.

Dani u godinama 1941-1945. bili su straviËni i krvavi. Nikadatoliko suza, hajki, patnji i ljudske nevine krvi po dolinama i bre-æuljcima, mrazu, snijegu, vijavici i ledu. Oni koji sluËajem pre-æivjeπe, utkaπe u psihu teπke uspomene, urezaπe doæivotne brazdei sjeÊanja.

To vrijeme Êe se vjeËno pamtiti kada su majke i bake nosile unaruËju tek roenu djecu, ostavljale ih u spiljama, πupljim bukva-ma, u dubokim dolinama, kanjonima rijeka i sa zvijerima leæaj di-jelile, a od zvijeri u ljudskoj spodobi spaπavale svoje i svoje djecegole æivote.

To vrijeme Êe se vjeËno pamtiti po zlim domiπljajima da se istri-jebi cijeli jedan narod.

Nauka je joπ uvijek ostala duæna da rasvijetli i objasni odakle iiz kojih bestijalnih pretinaca i sklopova ljudske podsvijesti potiËunaËini muËenja i zloËinaËka praksa primijenjena protiv srpskognaroda u Drugom svjetskom ratu.

Tko je mogao u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu, na Kor-dunu, 31. jula 1942. godine, poklati 422 srpska seljaka meu koji-ma i 149 djece u dobi do 13. godine æivota? Donijeti slamu, politibenzinom i spaliti poklanu, Ëesto joπ æivu djecu s roditeljima,braÊom i sestrama u hriπÊanskoj svetinji ∞ crkvi. A koliko ih je po-klano i spaljeno u svojim vlastitim domovima!

Tko je osmislio mrtvo kolo u Maπvini, na planini kordunskogbrda (iznad Rakovice, Slunj), kada su 21. jula 1942. godine ustaπepoklale u zbjegovima i vlastitim kuÊama viπe od 420 srpskih civila,pa zaklanih 10 djevojËica i 10 djeËaka, od 5 do 7 godina, skinulegole, djevojËice poloæili na lea u krug, spojili im ruke, a raπirilinoæice i na njih poloæili gole zaklane djeËake!

Masakrirani su nevini, djeca uz roditelje, braÊa uz sestre, unu-ci uz djedove i bake. Smrt ih je sjedinila zauvijek.

12

Kada danas Ëitamo ova svjedoËanstva preæivjelih i nedoklanih,ne osjeÊamo vrijeme dalekog, veÊ vrijeme blizog i svjeæe krvavogpostojanja Nezavisne Dræave Hrvatske. Zato Êe i svi oni koji bilokada budu Ëitali ove tragiËne ispovijesti uskrslih iz mrtvih, koji usebi do kraja iscrpljenima smogoπe joπ snage i pobjegoπe sastratiπta ili se izvukoπe izranjavani, iskasapljeni i krvavi iz vjeËnetame bezdanuπa, imati pred oËima stalnu dimenziju neuniπtivostiljudskog roda.

Sadræaj ove knjige ne predstavlja teoretsko obrazlaganje geno-cida veÊ iskljuËivo iznosi Ëinjenice o tome kako i pod kojim okol-nostima se genocid od 1941. do 1945. godine u Nezavisnoj DræaviHrvatskoj provodio.

Nauka o jeziku, ni nakon 63 godine od poËinjenih zlodjela, joπnije pronaπla ni pribliæno primjerene rijeËi kojima bi se mogaoizraziti stupanj neËovjeËnosti i monstruoznosti izvrπenih zloËinau toku postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske, 1941-1945.

Ipak, duboko sam uvjeren da Êe doÊi vrijeme kada Êe se moÊirazjasniti kako su ovi zloËini nastali, kako su organizirano pripre-mani, kako zakonima ozakonjeni i masovno provoeni. Vjerujemda Êe historijska nauka razjasniti pravu i sveukupnu istinu ovihstraviËnih zloËina poËinjenih nad stotinama hiljada muπkaraca,æena i tek roene djece u namjeri uniπtenja cijelog jednog naroda.

Sadræajem ove knjige nisam imao namjeru optuæiti bilo kogaza izvrπene zloËine. Htio sam samo da se i ovako pridruæim nevi-nim ærtvama: majkama, oËevima, bakama, djedovima i svim timærtvama, neiæivljenim djeËacima i djevojËicama iz vremena mogatuænog djetinjstva od 1941. do 1945. godine.

“… jer ærtve i njene muke u rastajanju sa æivotom traæe o tomeistinu…”

–uro Zatezalo

SvjedoËanstva

14

Duπan NikπiÊDonji PolojVeljun

6. maj ∞ –urevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunËan dan.Toga dana Srbi se sveËanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnuslavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve.Vesele se i raduju. Sve je razdragano i sveËano.

Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da Êe to biti dan neËu-venog zloËina nad nevinim seljaËkim stanovnicima Korduna.Jedan od prvih masovnih zloËina nove hrvatske vlasti poglavnikaNezavisne Dræave Hrvatske, dr. Ante PaveliÊa. ZloËin planiran, do-bro pripremljen i organizirano izveden po zamisli poglavara Pave-liÊa i nareenju Eugena Dide Kvaternika.

Upravo toga dana, 6. maja, dana veselja i slave, u ranu zoru,odjeknuli su prvi ustaπki pucnji u srpskim selima Veljuna, Perja-sice, Donjeg Poloja, Kuzme i drugih naselja. Ustaπe, emigranti idomaÊi Hrvati ∞ ustaπe hvatali su svoje komπije Srbe po selima,tukli i zatvarali na nekoliko sabiraliπta ∞ muËiliπta na Veljunu, Per-jasici, Slunju i Hrvatskom Blagaju.

Da bi mogli poËeti provoditi takvu i ozakonjenu politiku, Ne-zavisne Dræave Hrvatske, masovno istrebljenje srpskoga naroda izHrvatske, ustaπke su vlasti organizirale ubistvo ugledne hrvatskeporodice mlinara Jose Mravunca u Hrvatskom Blagaju, omiljenogËovjeka meu Srbima i Hrvatima. Upravo tu na Kordunu, premaocjeni ustaπkih poglavara gdje su Srbi i Hrvati vjekovima æivjeli udobrim komπijskom odnosima trebalo je zloËin izvrπiti i njihmeusobno zavaditi i zakrvaviti. To su izveli na najpodliji moguÊinaËin.

VeÊ krajem aprila 1941. godine, nakon prvog masovnog poko-lja Srba u selu Gudovcu kod Bjelovara 28. 4. iste godine u æupnomstanu u Hrvatskom Blagaju na Kordunu, sastali su se ustaπki po-vjerenik za Veljun Ivan ©ajfar, æupnik Blaæ TomljenoviÊ i mlinarJosip PaunoviÊ i dogovorili se o ubistvu mlinara Jose Mravunca injegove porodice, s tim da odmah proglase kako su to umorstvouËinili Srbi s Veljuna. O tom njihovom dogovoru upoznao je na

15

sastanku u Karlovcu 35 probranih ustaπa njihov o∫cir Zdravko Kar-loviÊ koji su i donijeli detaljan plan o likvidaciji Jose Mravunca injegove porodice. Na tom sastanku uËestvovao je i veÊ do tada do-bro poznati ustaπa iz sela Furjana, Milan Buneta, koji je na saslu-πanju 27.7.1945. godine u Karlovcu, pored ostalog ispriËao: “Glav-na tema sastanka bila je insceniranje ubistva mlinara MravuncaJose i njegove familije iz H. Blagaja k. br. 37, radi davanja povodaza masovno hapπenje i likvidaciju Srba, muπkaraca iz Veljuna iokolnih sela.

Poπto je hrvatsko selo Blagaj vrlo pasivno, a susjedno seloVeljun u kome su nastanjeni Srbi znatno bogatije trebalo je naÊinekakvog povoda za likvidaciju ljudi iz Veljuna kako bi se kasnijenarod iz H. Blagaja mogao preseliti u srpske kuÊe i tamo se stalnonastaniti.

Na pomenutom sastanku je Josip PaunoviÊ iz Blagaja predloæioda prisutne ustaπe jedne noÊi otiu u Blagaj i tamo likvidiraju hr-vatsku familiju Josipa Mravunca. Ovim ubistvom postigao bi sedvostruki uspjeh: 1. Ubistvo familije Mravunac smatralo bi se zloËi-nom koga su izvrπili Srbi iz Veljuna i okolice, Ëime bi se dobio pov-od za javno hapπenje svih muπkaraca iz Veljuna, koje treba tajnimnaËinom poubijati, a potom proglasiti da su zatvorenici poslanina prisilni rad u NjemaËku i 2. Mlinara Mravunca Josipa trebalo jeinaËe likvidirati jer se on viπe osjeÊao kao Jugoslaven nego Hrvat ∞katolik. On ne simpatizira ustaπki pokret i naveliko konkurira os-talim boljim hrvatskim mlinarima iz istog sela. Na sastanku supored PunoviÊa Josipa iz H. Blagaja prisustvovali GraπiÊ Pero-»ig-rija i mi iz Karlovca. Svi uËesnici u diskusiji sloæili su se sa prijed-logom PaunoviÊ Josipa…”

Neposredni organizatori na terenu bili su: æupnik Ivan NikπiÊ,πef ustaπkog stana iz Slunja, æupnik Ivan Mikan iz Ogulina, uËitelji ustaπki povjerenik opÊine Veljun Ivan ©ajfar, advokat Lovro SuπiÊiz Ogulina, æupnik Blaæ TomljenoviÊ iz Hrvatskog Blagaja, ustaπkiemigranti koji su doπli iz Zagreba” najbliæi pouzdanik po nareenjuDide Kvaternika, ustaπki o∫cir Ivica ©ariÊ, sin biljeænika iz GospiÊa,Mijo BabiÊ, Vjekoslav Maks LuburiÊ i nekoliko domaÊih ustaπa izHrvatskog Blagaja.

16

Prema utvrenom dogovoru, noÊu 5/6. maja 1941. godine,ustaπe obuËene u seljaËku odjeÊu ubile su Josu Mravunca, supru-gu mu Mariju, majku Anu, maloljetne sinove Ivana i Nikolu, advanaestogodiπnju kÊerkicu Milku bacili u rijeku Koranu i ona jejedina preæivjela.

Sutradan, 6. maja 1941. godine, πef slunjskih ustaπa æupnikIvan NikπiÊ poslao je telegram svim oruæniËkim stanicama u ko-taru Slunju: “Srbi u Blagaju ubili hrvatsku porodicu Josipa Mra-vunca. Zabranite Srbima izlazak iz kuÊa…” Okupljenim ustaπamau Slunju u prisustvu æupnika NikπiÊa, raspravljajuÊi o sudbini po-hvatanih Srba, ustaπki o∫cir Ivica ©ariÊ im je rekao: “Ja znam danjih ima i dobrih ljudi, ali πta mu za to najbolje moæeπ, nego da mupiπtoljem prosviraπ mali mozak…” U pomoÊ ustaπama iz Slunjadoπle su ustaπe iz Zagreba, Karlovca, Hrvatskog Blagaja, kako emi-granti tako i domaÊi ∞ komπije.

U tri dana, od 6. do 9. maja 1941., pohvatale su ustaπe na pre-varu 600 Srba muπkaraca s podruËja kotara Slunja i kotara VojniÊ,od kojih su 520 poklale u Hrvatskom Blagaju, a drugih 80 je na in-tervenciju talijanskog pukovnika Oskara Grittia vraÊeno u kami-onima s puta prema Hrvatskom Blagaju u Slunj i puπteno svojimkuÊama.1

Jedini koji je uspio pobjeÊi s tog masovnog gubiliπta u Hrvat-skom Blagaju i to iznad same “Popove jame”, svega pedesetakmetara udaljene od katoliËke crkve bio je Duπan NikπiÊ iz DonjegPoloja koji je ispriËao:

“6. maj 1941. godine ∞ –urevdan. Odjednom se kod moje kuÊepojavi grupa civila ∞ komπija Hrvata s vojniËkim puπkama i narediπenam: “Predaj se, ruke uvis!”.

1 O pokolju Srba u Hrvatskom Blagaju maja 1941. godine svoja svjedoËanstva zapi-sali su: MomËilo Kozlina, Veljko VelimiroviÊ, Nikola DejanoviÊ, MiliÊ StojiÊ, DuπanVuletiÊ, Marija ©ajfar. Mnogobrojni dokumenti o ovom zloËinu nalaze se u Histo-rijskom arhivu u Karlovcu ∞ KA ∞ ZloËini, Dræavnom arhivu Hrvatske, Zagreb,Arhivima Beograda, u Zborniku 18, HAK, str. 140, u knjizi “Okrug Karlovac 1941”,knjizi Petra ZinajiÊa “Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945”, Bg. 1996. O ovommasakru pisao je Slavko Goldπtajn u Politici, juna 1969, u devet nastavaka, u Vjes-niku u srijedu 18.5.1966. piπe Jovo PopoviÊ i viπe drugih.

17

Iznenadili smo se kad smo vidjeli da su to nama dobro pozna-ti komπije iz Hrvatskog Blagaja. Moj otac, dva brata i ja digosmoruke i oni viknuπe: “Vi noÊas ubiste naπega Josu Mravunca ∞ mli-nara, vi ga noÊas ubiste”. Njima je tada rukovodio i domaÊi ustaπaMiliÊ AbramoviÊ, zvani PanduriËin.

Odveli su nas i zatvorili u kuÊu naπeg komπije MiÊe LovriÊa. Tuje veÊ bilo dosta zatvorenih ljudi iz naπeg sela Donji Poloj i neko-liko iz susjednih sela i zaselaka. Kada su se napljaËkali po naπimkuÊama i sakupili nekoliko desetaka ljudi odveli su nas na desnustranu Korane. Tu su nas poËeli tuÊi kundacima i cijevima puπaka.Onda su nas doveli u Veljun i strpali u æandarmerijsku kasarnu.

Tamo smo imali πta vidjeti. Ljudi leæe izmrcvareni po Ëitavompodu. Dobro sam zapamtio straπno okrvavljenog sveπtenika Bran-ka DobrosavljeviÊa, njegovog sina Nebojπu, studenta medicine,predsjednika opÊine Todora DudukoviÊa, gostioniËara ManuManojloviÊa i Mujicu VuËkoviÊa. Kad smo upitali πto je to s njima,rekoπe nam: “PriËekajte pa Êete vidjeti πta Êe biti i s vama!” U jed-nom Êoπku prostorije ugledah nekoliko krvavih kolaca. Pomislih:loπe Êe biti. U tome Ëasu uoπe ustaπe “majari” iz Blagaja, a meunjima ustaπki povjerenik Dane Marinac. Postrojiπe nas u dvovrsnistroj. Sa strane svakog od nas stade po jedan zlikovac s kolcem uruci, a dvojica s prednje strane s puπkama u ruci okrenutih cijeviprema zemlji, a kundacima prema gore.

Nastade ono πto niko nije oËekivao. Po redu sa Ëela poËinje tuËai batinjanje, traje dok im je volja, dok se ne oznoje i ne zamore.Ako bi koji Ëovjek posrnuo pod udarcem koca, prednji ustaπa bi gadoËekao kundakom. Kundaci su se lomili na ljudskim tijelima. Kadsu nas tako isprebijali, doπla su dva kamiona i strpaπe nas u njihuz ponovno kundaËenje. Rekoπe da nas vode na presluπanje kodpoglavnika u Zagreb. No kada su nas dovezli do Blagaja, zaustaviπekamione pred πkolom. Tu su veÊ s domaÊima bili i ustaπe emi-granti. S njima se πepurio æupnik Blaæ TomljenoviÊ i uËitelj Ivan©ajfar.

Na sam –urevdan uvedoπe nas u zgradu πkole. Odmah nastabatinjanje, Ëupanje brkova popovima i starijim ljudima, Ëupanjekose mlaim ljudima. Gledao sam kako mom ocu DragiÊu Ëupaju

18

brkove, Rafajlu DejanoviÊu, Radi DejanoviÊu i drugima. DomaÊi“majari” i emigranti ∞ ustaπe kundacima udaraju viËuÊi: “Ustani,sjedni, majku vam srpsku!” I tako cijeli dan i noÊ.

Sutradan, 7. maja 1941., postrojili su nas ispred πkole i dovelionu malu djevojËicu Milku, kÊerku ubijenog mlinara Jose. Ona jetrebala po njihovom nagovoru prepoznati one koji su zloËin poËini-li. Vodili su je izmeu naπih redova i traæili da upre prstom u ne-koga od nas. DjevojËica je na kraju izjavila: “Od ovih ljudi nije niko.Oni ljudi koji su ubili moju majku, oca i braÊu imali su drukËijekragne na koπuljama i maje su im drugaËije nego ovima”. Na to suse izderali na nju i nekuda odveli.

Ponovno su nas nagurali u podrum πkolske zgrade. Ljudi suonako natiskani vrπili malu i veliku nuædu u gaÊe. Bila je nesnoπljivazaguπljivost. Ustaπe su nam govorile: “Vidite kako vam je sada upodrumu, a πta Êe biti kada pustimo vodu da vam kapa po glava-ma!” Istoga dana dovezli su nove ærtve s Veljuna, koje su batinali imuËili kao i nas dan ranije. 8. maja izvedeni smo iz podruma i pros-torija πkole. Postrojeni Ëekali smo. U to je u pratnji ustaπa doπaoNikola LasiÊ, nama poznati sudac iz Slunja, inaËe rodom iz Kar-lovca. On je presluπavao ljude. Ali nikoga nije pitao za pokojnogJosu Mravunca, veÊ samo za oruæje. Sveπtenik Skorupan, kojeg jejedan ustaπa jako muËio, rekao je istom da upita suca LasiÊa kakavje on Ëovjek, sudija to moæe potvrditi, jer ga on dobro poznaje da jeuvijek bio dobar od kada æivi na ovom podruËju, kako sa Srbimatako i s Hrvatima. Ustaπa je i upitao suca Nikolu LasiÊa: “Je li ovoistina πto kaæe?”

Sve πto je sudac LasiÊ rekao bilo je: “BiÊe.” Iste veËeri po presudisuca Nikole LasiÊa i joπ dvojice ustaπa, svi smo osueni na smrt.

Negdje oko 23 sata sudac LasiÊ je zatraæio da se izdvoji grupanas oko 36, od ukupno popisanih 520 Srba koliko nas je bilo pre-ma popisu ustaπe Ivana ©ajfara. Nikola LasiÊ,2 sudac, naπ pozna-nik, je tom prilikom rekao: “Vodite ih i pobijte, oni su presueni…”

2 Sudac Nikola LasiÊ je poslije osloboenja 1945. postavljen za predsjednika nigdjedrugdje nego u VojniÊ. Poslije je premjeπten za suca Okruænog suda u Karlovcu.Kad je umro, sahranjen je pod crvenom zvijezdom petokrakom.

19

Rasporedili su nas 6 po 6 partija. Razmiπljam grozniËavo πtoda radim? Pomislio sam da skoËim kroz prozor, ali kako sam vidioustaπe s noæevima na puπkama, nisam imao izgleda za bijeg. Uoπeustaπe s konopcem i svezaπe nas dvojicu po dvojicu za ruke. Dva naËelu, dva u sredini, dva u zaËelju. Ljudi u velikom strahu posrÊu iklecaju, ruke im klate. »ak i onom ustaπi koji nas je vezao drhteruke.

Ispred nas iπao je ustaπa koji nas je vodio kanapom neπtoduæim od jednog metra. Tako i onaj iza nas. Trojica ustaπa iπla su snaπe desne a trojica s lijeve strane s puπkama i noæevima. Vrijemeje prolazilo kao nikada. Minuti æivota su u pitanju. U πestoj partijibio sam ja. Doπla je i ona na red smrti. Nisam prestajao misliti kakoda se spasim. Jedini spas bio je bijeg. Ali kako? Nekako sam uspiorazænjirati cipele. No bio sam svezan s jednim starim Ëovjekom izVeljuna. Baπ u sredini kolone…

Joπ kada su me zlikovci vezali, ispruæio sam desnu ruku i zate-gao. To mi je omoguÊilo da se veÊ kad su nas poveli, oslobodimkonopa. Starac je to primijetio, ali me nije htio odati. Iz πkole po-vedeni smo prema katoliËkoj crkvi. Put kojim smo iπli bio je uzan.Ustaπa pokraj mene je malo izostao. Iskoristio sam taj momenat iskoËio preko æivice u lijevu stranu. Ustaπa je viknuo: “Pobjeæe!”PoËeli su pucati. Proletio sam onako bos kroz dolinu pokraj samogbezdana. Kao ptica tako sam proletio drugu pa i treÊu dolinicu, azatim gotovo u koraku preskoËio cestu i trËao prema brdu Lisac.

Tu sam bio van ustaπkog puπËanog domaπaja. Kada sam sti-gao do Lisca, sjeo sam na kamen da me bar malo proe smrtnistrah. Jasno sam Ëuo pucanje iz puπaka. ZakljuËio sam da iznadjame kod katoliËke crkve ubijaju naπe ljude.

Ovim bijegom za mene je proπlo najgore πto se zamislitimoæe.”…3 Poklani Srbi iz Veljuna i njegove okolice su baËeni u veÊiskopane jame u uvali izmeu katoliËke crkve i zgrade πkole u Hr-vatskom Blagaju. Ærtve su posuli krπÊani-katolici æivim kreËom izatrpali zemljom. Hrvati mjeπtani su je poslije preorali i zasijalizob, kako bi se izgubio svaki trag zloËina…

3 SvjedoËanstvo Duπana NikπiÊa zapisao sam u Vukovaru, 19. XI. 1961. godine.

20

Mile-MiliÊ AbramoviÊ,vodnik stoæerne satnije 1. ustaπke bojne8. ustaπkog zdruga, svjedoËi

O zloËinu ustaπa u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6.maja na –urevdan 1941. AbramoviÊ je izjavio 22. novembra 1945.godine:

“Ja sam za vrijeme Jugoslavije pripadao HSS-i u kojoj sam biosve do 1941. godine. Prilikom kapitulacije Jugoslavije ja sam biokod svoje kuÊe u selu Korana (Srpski Blagaj) opÊina CvijanoviÊBrdo, kotar Slunj. Odmah uspostavom NDH, travnja 1941. stupiosam u ustaπku organizaciju, kojom je rukovodio mlinar Joso Pau-noviÊ. Mjeseca svibnja 1941. na dan Sv. –ura mi smo se organi-zirali za kupljenje Srba po Veljunu, Veljunskoj Glini, Crnom Vrelui Poloju, te ostalim srpskim zaseocima Veljuna. Na isti dan naoruæa-li smo se u Blagaju u jaËini od 50-60 ustaπa na Ëelu s uËiteljem ©aj-farom i Josom PaunoviÊem. Doπle su i ustaπe iz Zagreba. Raspodi-jelili smo se u pet grupa i poπli svako u svom pravcu u hvatanjuSrba i pljaËkanje njihove imovine. Jedna grupa iπla je u Crno Vre-lo, druga u CvijanoviÊ Brdo, treÊa u ©ljivnjak, Ëetvrta na Veljunu,peta u kojoj sam bio i ja u Donji i Gornji Poloj.

Nareeno nam je da pohvatane Srbe vodimo u blagajsku πkolu,a ko bude bjeæao da ga moramo ubiti. Moja grupa od 15 ustaπahvatali smo Srbe u selu LovriÊi, SaviÊi, OpaËiÊi, DejanoviÊi i drugi-ma. Neki su bjeæali prema πumi Paletini. Ubili smo trojicu u bije-gu viπe kuÊe Rade Tepavca. Pohvatali smo 30. Ja, Mika CindriÊ, zva-ni Brko, Mikan CindriÊ-Paan i Ante PaunoviÊ i drugi odveli smoih u veljunsku πkolu i tamo zatvorili s drugima. S nama su bili islunjske ustaπe od kojih se sjeÊam Ivana Skukana Toπinog, MarkaObajdina MiliÊa Skukana Toπinog iz Rastoka, Nikole ©tefanca.SjeÊam se dobro da smo pohvatali toga dana viπe od 500 Srba i za-tvorili ih u zgradu πkole i æandarmerijsku kasarnu na Veljunu iπkolu u Hrvatskom Blagaju. Svakog sata smo ulazili u zatvore i tu-kli Ëim smo stigli po Srbima. Uzimali smo sve πto su imali kod sebe.Ja sam iπao tuÊi Srbe u grupi sa Mirkom Volfom, Mijatom Stani-πiÊem, Perom GraπiÊem (»igrijom), MiliÊem PaunoviÊem (Franji-

21

nim) i Stipom GraπiÊem (Stipanovim). Nas πestorica ustaπa uπli smou πkolu u jedan sat poslije pol noÊi i tukli smo Srbe dok smo mogli,te dok se nismo zamorili. To su radile i druge grupe ustaπa.

Sutradan doπli su kamioni iz Karlovca i Slunja i odvaæali supovezane Srbe s Veljuna u zgradu πkole u Hrvatski Blagaj. Opet smonoÊu upadali i tukli ih Ëim smo dospjeli. Blagajski Hrvati ustaπesu danju kopali jame u dolini pokraj πkole blizu katoliËke crkve ibezdane jame pokraj nje u koju smo takoe bacali poklane Srbe.Dok su jedni klali i ubijali Srbe nad iskopanim jamama i bez-danom, drugi su dræali okolo straæe, udaljeni jedni od drugih oko50 metara tako da ni jedan Srbin ne bi pobjegao. Srbi su voeni izπkole svezani dvojica po dvojica do jame i nad njom ubijani ba-tovima i noæevima. Nakon ubistva Slunjani su dovezli æivoga vap-na i posuli po ubijenim ljudima i jama je do jutra bila zatrpana ukojoj je bilo potuËeno oko 500 muπkaraca, a onda su blagajski selja-ci izorali dolinu i zasijali zob po ubijenima.

Poslije pokolja bio sam kod svoje kuÊe sve do pada Blagaja ru-jna 1941. tada sam izbjegao u Gornje Taboriπte, gdje sam ostaosve do pada Slunja listopada 1942. godine.

Tada sam s ostalim ustaπama pobjegao u pravcu Karlovca. Zavrijeme Ëetvrte njemaËke ofanzive januara 1943. bio sam Nijemci-ma vodiË prema Kordunu. Pomagao sam s ostalima Nijemcima kodizgradnje Koranskog mosta. Ponovnim dolaskom partizana u Slunjkolovoza 1943. ja sam opet sa ustaπama otiπao u Petrinju, a zatim ujanuaru 1944. sam preπao »erkezima, zatim su doπli Slunjani kojisu pobjegli pred partizanima, njih oko 250 i svi smo se javili u 8.ustaπku bojnu u kojoj je bio zapovjednik naπ slunjski æupnik NikπiÊ.On nas je sve odveo u Zagreb, gdje smo primili ustaπke uniforme ioruæje te otiπli za Cazin. Tamo smo stalno vodili borbe s partizanima.Osim borbi ja sam imao i specijalni zadatak-duænost, bio sam πefzatvora u Cazinu u koji smo zatvarali partizane koje smo htjeli po-hvatati u borbi. Zatim smo se 28. lipnja 1944. preselili u Vaganac,gdje smo se borili s partizanima do januara 1945. godine. Sa mnomsu u istoj kuÊi stanovali Ivan Skukan iz Rastoke, Petar VlaπiÊ ustaπkiporuËnik iz Dalmacije i Ivan Obajdin iz Podmelnice. Ja sam i ovdjebio πef zatvora i imao sam 10 ustaπa koji su pri zatvoru dræali straæu.

22

Mjeseca listopada 1944. kada smo uhvatili partizanku BojuGrgiÊ, vodio sam nad njom istragu. Nakon pet dana ja, Ivan Sku-kan, Mijo Obajdin i jedan civil Hrvat iz Dreænika izveli smo Bojudobro izmuËenu iz zatvora nedaleko æice oko 100 metara gdje smoistu Boju GrgiÊ i ubili, te u naglosti kako sam ja u naglosti motikomje ubijao, zamahnuo sam i nehotice zasjekao i ustaπu Ivana Skuka-na po desnoj nozi. Po zavrπetku ubistva mi smo je zatrpali i vratili seu svoju ustaπku bazu. Kada me je –uka ÆaniÊ pitao nakon nekogavremena gdje je Boja, odgovorio sam mu da Boja spava u dolini.

U listopadu 1944. pohvatali smo viπe od 100 srpskih seljaka uokolici Vaganca i sve smo jedne veËeri potukli, zatim smo se sastaliu kuÊi Ive Bilana, uzeli 10 litara rakije i poslije ubistva pili i pjevali.

U zajednici sa mnom pili su rakiju svi oni koji su izvrπili zajed-niËki zloËin nad pohvatanim srpskim narodom u Vagancu i to: ja,Mijo Obajdin iz Podmelnice, Ivan Sabljak iz Saborskog, Josa SertiÊiz Seliπta, Josa SertiÊ iz SertiÊ Poljane, Ivan Obajdin iz Slunja, MirkoOreπkoviÊ (LiËanov) iz Dreænika i joπ pet ustaπa iz MesiÊeve bojne.Ostao sam tako u Vagancu dok nisam morao pobjeÊi sa svimaustaπama ispred partizana 1945. Pobjegli smo u BihaÊ, zatim uKostajnicu gdje smo ostali do kapitulacije NDH. Tada smo pobjegliËak do Dravograda, gdje su nas uhvatili partizani i otpremili nas ulogor u BaËku gdje sam bio sve do 19. kolovoza 1945. godine. Na-kon toga doπao sam svojoj kuÊi. Nakon nekog vremena partizanisu me uhapsili i doveli u zatvor gdje se i sada nalazim.

Poπto nisam u poËetku naveo lica koja sam 6. maja na –urevdan 1941. uhvatio u Poloju, sada napominjem njihova imena i to:David DejanoviÊ, Rade DejanoviÊ, Jovan DejanoviÊ, Rafajlo VuletiÊ,Nikola OpaËiÊ, Rade OpaËiÊ, Todor »ika, DragiÊ VukmiroviÊ, DragiÊNikπiÊ, Miladin NikπiÊ, Stevan DejanoviÊ, Nikola DejanoviÊ, SimoOpaËiÊ, MiliÊ VuletiÊ, Mojsija VuletiÊ, Miloπ Premac, Mijo-Mihaj-lo OpaËiÊ i Mojo OpaËiÊ.

Sve gore pomenute pohvatao sam ja kod njihovih kuÊa i odveou Blagaj u πkolu, koji su bili nakon kraÊeg vremena pobijeni ∞ stre-ljani.

Viπe nemam niπta reÊi, a sve gore navedeno tvrdim da je istinana koje dajem dobrovoljno svoj vlastoruËni potpis.

23

Historijski arhiv Karlovac, F. Zemaljska komisija za utvrivanjezloËina okupatora i njihovih pomagaËa, Zapisnik od 22. novem-bra 1945. godine.

Janko MedvedHrvatski BlagajSlunj

Janko Medved roen je 1898. godine u Hrvatskom Blagaju,opÊina Veljun, kotar Slunj. Jedan je od ustaπa koji je hvatao Srbena Kordunu, pljaËkao, palio i ubijao. Maja mjeseca 1941. godinekada je uËestvovao u zloËinu u Hrvatskom Blagaju imao je sedme-ro djece.

Evo πta kaæe u svojoj izjavi od 21. maja 1945., o pokolju Srba uHrvatskom Blagaju 6-8. maja 1941. godine:

“Maja mjeseca 1941. godine ja sam odmah primio oruæje i stu-pio u ustaπe sa Perom »igrijem (GraπiÊem), Markom GraπiÊem,Mikom VolariÊem, Stipom GraπiÊem, Ivanom Volf i drugima izHrvatskog Blagaja. Bilo nas je naoruæanih 50, koji smo odmah iπlisa slunjskim ustaπama u srpska sela: Crno Vrelo, CvijanoviÊ Brdo,Veljun, Perjasicu i druga u kupljaËinu, da hvatamo srpski narod.Zakleli smo se da Êemo srpsko sve poniπtiti, od kilograma, pa dalje.Prilikom hvatanja srpskog naroda u pomenutim selima mi smopohapsili pored muπkaraca, æene i djecu. Njih oko 500-600. Nekesu æene s djecom puπteni. Mi smo muπkarce zatvorili u æandarme-rijsku kasarnu, πkolu, pravoslavnu crkvu i popov stan. Te zgradebile su pune ljudi i mi smo se redali svaki pola sata naizmjeniËnosmo ih tukli nas osam po osam. Tukli smo ih sve dok se u komeËulo da diπe. Dok smo mi njih tukli drugi su otiπli u Blagaj da ko-paju jame kod πkole u jednoj dolini prema katoliËkog crkvi.

Drugi dan 6. maja 1941. mi smo Srbe gonili u zgradu πkole uBlagaj gdje smo ih natrpali oko 400. U πkoli i podrumu su bili svedok nismo iskopali jame, gdje Êemo ih zatrpati, a dok su jedni ko-pali jame u dolini, drugi su ulazili u πkolu i mrcvarili i tukli na zvjer-

24

ski naËin pomenute Srbe, od kojih je nekolicina u πkoli i pomrla,koji su bili na zvjerski naËin muËeni.

Kada su jame bile gotove mi smo uveËe izvodili isprebijane 10po 10. Mi smo njih tukli krampovima, noæevima i batovima tj.macolama. Kad smo ih doveli do jame mi smo komandovali da leg-nu i oni su morali poleÊi, pa smo iπli od jednog do jednog i udarimga dva puta u glavu sa batom i s njime odmah u jamu. Mene je za-pao red na petu partiju u kojoj je bilo 12 Srba, a sa mnom su ihsprovodili do jame: Mika ©tajduhar, Ivan Volf Perin, Marko GraπiÊ,Stipe GraπiÊ i Pero GraπiÊ. Kada smo doπli do jame prvi je uzeo batPero GraπiÊ, koji je ubio Ëetvoricu, a ja sam ostalih 8. Druge ustaπesu ih pobacale u jamu. Kada smo obavili taj posao otiπli smo u πkolui vadili opet 10 po 10 i davali ih drugim ustaπama koji su ih vodili dojame i tamo tukli. Tako smo imali posla cijelu noÊ, sve dok se nijerazdanilo. Ubijali smo i dalje. Ustaπe iz Slunja su dovezle u nekolikokola æivog vapna koje su posipale po napola izmrcvarenim ljudi-ma, koji su se u jami joπ pomicali-kretali i tada su ih poËeli zatrpa-vati. Kada smo ih zatrpali mi smo jame zaravnali i joπ smo nad nji-ma zaigrali kolo. Kolo je predvodio Stipan i Mija GraπiÊ i joπ nekeustaπe iz Zagreba. Seljaci Blagaja su dolinu izorali i zasijali zob.

VeÊ drugi dan iπli smo u pljaËku u Crno Vrelo, na Veljun i dru-ga srpska sela iz kojih je bio pokupljen narod. Tada smo dotjeralimnogo blaga, svinja, goveda, ovaca itd. Mi smo to svoje djelo vrπiliviπe puta, jer smo dovozili i robu, poljoprivredni alat i sve do Ëegasmo doπli. Ja sam tada otiπao kuÊi gdje sam bio sve do BoæiÊa. Tadasam ponovno primio oruæje od popa Blaæa TomljenoviÊa, koji jetoga puta naoruæao nas opet oko 50. Mi smo tada dræali svojuposadu u Blagajskoj πkoli, a i viπe puta smo iπli u akcije u srpskasela, gdje smo vrπili pljaËku krupne stoke, a najviπe svinja itd. Nekovrijeme sam bio kod kuÊe i radio svoj posao. Sve je to tako trajalodo 26. oæujka 1945. dok nisam s ustaπama pobjegao u Karlovac.Mlai su otiπli u ustaπe, a mi stariji smo radili kod civila i tako smose prehranjivali. Kada su partizani napali Karlovac ja sam pobjegaos ostalim bjeguncima u Zagreb, a iz Zagreba smo bjeæali s vojskomprema Sloveniji sve do Dravograda. Tu su nas pohvatali partizani iotpremili u Maribor gdje su nas popisali, dali nam propusnice i

25

transportirali nas svakog k njegovoj kuÊi, sem nas nekoliko, kojesu partizani prepoznali, uhvatili nas i zatvorili.

Viπe nemam niπta reÊi, a sve navedeno je taËno i dajem svojpotpis.”

Janko Medved s. r.Historijski arhiv u KarlovcuKA ∞ Slunj, Izjave o zloËinima.

Marija ©ajfar MimicaVeljun ∞ Slunj

O hapπenju, odvoenju od kuÊe, zatvaranju i pokolju Srba uHrvatskom Blagaju 6. maja 1941. godine Marija je kratko ispriËala:

“Sklopila sam brak sa mojim suprugom Ivanom ©ajfarom1932. godine. Bio je rezervni jugoslavenski pjeπadijski potporuËniki kao takav bio je pozvan na vojnu vjeæbu aprilskih dana 1941. uOtoËac. Po zanimanju je bio uËitelj. Poslije rasula jugoslavenskevojske brzo se vratio u Veljun, gdje smo inaËe æivjeli.

Osnutkom Nezavisne Dræave Hrvatske, 10. aprila 1941. godi-ne, postavljen je za opÊinskog ustaπkog povjerenika Veljun, kotarSlunj. Kao pripadnik ustaπke organizacije joπ od ranije bio je i ovihdana 1941. dobro obavijeπten o politiËkoj situaciji u to prevratniËkovrijeme.

Dana 5. na 6. maja 1941. pobijena je porodica mlinara JosipaMravunca iz Hrvatskog Blagaja. VeÊ sutradan, 6. maja, na –urev-dan, kada se narod Korduna veseli i slavi praznik, Ëule su se zapre-paπÊujuÊe vijesti.

Stanovnici Veljuna i okolnih naselja voljeli su i poπtovali mli-nara Josipa i bili s njim prijateljski povezani, pa nisu mogli nipomisliti da bi netko mogao takvo zlo uËiniti njemu, njegovoj maj-ci, supruzi i djeci.

Od usta do usta iπle su razne tuæne vijesti, a da nitko od stanov-nika Veljuna nije znao πta se zapravo dogodilo.

26

VeÊ 6. maja 1941. doπao je na Veljun kod moga supruga speci-jalni izaslanik, ustaπki natporuËnik Ivan ©ariÊ, sa svojim emigranti-ma ustaπama iz Zagreba. S njima se vratio i æupnik Blaæ Tomlje-noviÊ koji je toga dana zarana otiπao u Zagreb. Tu se naπao i MijoBabiÊ, ustaπki voa, sa svojim ustaπama ∞ emigrantima s nekolikodomaÊih iz Slunja i Hrvatskog Blagaja.

Istoga dana oni su uhapsili 22 Srbina, muπkarca iz Poloja, izatvorili ih u πtalu i æandarmerijsku kasarnu na Veljunu.

NaveËer oko 22 sata ©ariÊ je pozvao moga supruga da izae izstana napolje, pred kuÊu. Ja sam sve to pratila, gledala kroz prozori sluπala njihov razgovor. »ula sam da ga je ©ariÊ pitao kako on tu-maËi krvoproliÊe porodice Mravunac. Moj muæ je rekao da je tograbeæno umorstvo. Ivan mu je odgovorio da to nije istina, veÊ daje to srpska osveta hrvatskom narodu. Naredio mu je, dobro samËula, da imade pohapsiti sve Srbe muπkarce od 16 godina starostipa dalje. Hapsili su Srbe pod izgovorom da i sami dou na pre-poznavanje kako bi preæivjela dvanaestogodiπnja djevojËica MilkaMravunac prepoznala poËinioca zloËina.

Moj muæ mi je priËao da je mala Milka u æandarmerijskoj sta-nici na Veljunu priËala da su dvojica nepoznatih ljudi doπli traæitinjenog oca da ih preveze preko Korane, a kako te veËeri nije biokod kuÊe, veÊ u selu Blagaju, ti su se ljudi zadræali u sobi do oko 11sati noÊu, a u kuÊi je bila majka s djecom. Tek kad su vidjeli dadomaÊina nema, i poslije duæeg obiËnog razgovora, traæili su odmajke da im dade novac. Kako im ona nije dala novac, izveli su jenapolje, ubili i bacili u vodu, zatim majku oËevu i malu joj braÊu.Nju su udarili daskom po glavi i bacili u rijeku Koranu. Mala seosvijestila i isplivala. »ula je da otac dolazi kuÊi (zviædukao je). Po-letjela je prema ocu da ga obavijesti, ali nije imala snage da ga do-zove, i da mu kaæe πto se dogodilo. Nadalje, moj muæ je priËao da jeJoso doπao do blizu svoje kuÊe, ali je iz jedne πumice iskoËilo njihnekoliko i zaklali ga. Mala je uspjela doÊi do kuÊe Mate GraπiÊa,prve kuÊe iznad Korane, i tu ispriËala πta se desilo. PrenoÊila je isutradan otiπla sa seljacima svojoj kuÊi da vide πto se dogodilo. Tusu naπli poklanu porodicu Mravunac.

Moj muæ se dogovorio sa ©ariÊem o naËinu hapπenja Srbamuπkaraca, kako na Veljunu tako i drugim okolnim selima. Na

27

osnovu dogovora moj suprug je izdao nalog æandarima i blagajskimustaπama za hvatanje ljudi koje su dovodili na Veljun, zatvarali uæandarmerijsku kasarnu, πtalu i neke druge prostorije. Tu su ihtukli i odatle odvozili u Hrvatski Blagaj onim istim kamionima ukojima su iz Zagreba doπle ustaπe emigranti. Muæ mi je ispriËao dasu Srbe muËili u blagajskoj πkoli i odvodili do jame koju su si samimorali iskopati i tu ih mrcvarili, ubijali piπtoljima i noæevima. Osimu ovu iskopanu jamu, udaljenu nekoliko metara od πkolske zgrade,Srbe su bacali u jednu prirodnu jamu zvanu Popova peÊina koja senalazi samo malo dalje u pravcu katoliËke crkve. Ljude su klaliuglavnom noÊu, ali kako je moj suprug priËao, neke i danju. Govo-rio je da bi trebalo zaπtititi one koji su glasali za MaËeka, ali mu seIvan ©ariÊ oπtro usprotivio rekavπi mu da ih neka on zamijeni.

Kad je moj muæ doπao kuÊi iz Hrvatskog Blagaja, bio je uzrujantako da mu je jedan æandar rekao da je sazreo za Stenjevac (ludnicu).Bio je blijed i nije mogao jesti nekoliko dana. U mojoj trgovini naVeljunu priËali su seljaci iz Hrvatskog Blagaja da je æupnik Blaæ Tom-ljenoviÊ u crkvi odræao govor da nije grijeh ubiti Srbina. Poznato mije da je puπteno 96 ljudi jer su doπli Talijani i spasili ih. Nakon pokoljaIvan ©ariÊ otiπao je sa svojima natrag u Zagreb. Moj muæ je iz Slunjadobio nalog da prvo uhapsi pravoslavnog popa Branka Dobrosav-ljeviÊa, njegovog sina studenta Nebojπu, Radu GojsoviÊa, RadoπaVujiËiÊa, –uru VelimiroviÊa, Manu MihajloviÊa, Todora DudukoviÊai druge, naroËito, koliko se sjeÊam, komuniste, meu prvima.

SjeÊam se i drugog masovnog pokolja srpskog naroda, 3. au-gusta iste 1941. godine. Tada su ustaπe civili Slunjani i Blagajcipohvatali sav æivalj: muπkarce, æene i djecu. Tim pokoljem rukovo-dio je uËitelj, ustaπa iz Slunja Æarko KovaËeviÊ i Ivan Skukan. Mojmuæ u tom zloËinu nije imao udjela.

Ustaπe su doπle iz Slunja iznenada bez prethodnog obavje-πtenja. Srbi su tada potuËeni kod “Jelika” nedaleko Slunja. Kolikoje æivlja brojno toga puta usmrÊeno, meni nije poznato…”

©ajfar Marija, v.r.Uz svjedoka Marijana Jandraπec, v.r.Marijino svjedoËanstvo zapisao sam u Koprivnici 10. maja

1963. godine.

28

Jovan D. ObrenoviÊ, jerejVeliki ©uπnjarGlina

10. aprila 1941. godine bio sam na pogrebu Stojana BunËiÊa iz©uπnjara. Vrlo ruæno, blato i kiπa sa snijegom. Teπka muka na fron-tovima gonila me je da odem u Glinu (srez) da Ëujem za najnovijevijesti. U 6 sati po podne krenem iz Grabovca za Glinu. U vozu rat-no raspoloæenje iako je veÊ dva sata prije toga izvrπen prevrat i sram-na izdaja. Nitko niπta nije znao osim sluπaËa radija. U Glini se veÊna stanici neπto osjeÊalo, vazduh je bio teæak. Traæim novine hr-vatske jer beogradske nisu izlazile, ali ni prodavaË ne radi.

Poæurim u varoπ. ProlazeÊi pored duÊana g. ∆orkoviÊa, njegovame ga pozove u duÊan i sva u plaËu, drhteÊi, saopπti mi o proglasuKvaternikovom. ReËe mi joπ: “I dr MaËek je govorio i kazao je HrvatiËlanovi HSS i sve organizacije opÊinske, kotarske i banovinske oddanas je jedini i vrhovni voa hrvatskog naroda dr. Ante PaveliÊ i je-dino se njegovim naredbama imate pokoravati.” Sluπam i ne moguvjerovati. Sve, samo ne to. Produæujem dalje i vidim da Srbi zatvara-ju radnje i bjeæe na ulice, dok Hrvati uæurbano, veselo, trËe od kuÊedo kuÊe. Na nekim kuÊama se viju hrvatske zastave. Dr. BrankoviÊizlazi iz knjiæare ©tula i joπ izdaleka mi, pozdravljajuÊi kaæe: “Gotovoje!” Bez rijeËi, stegnuta srca i stisnutih pesnica idem u srez. Tamosve van sebe. Sva vrata sem naËelnikovih otvorena, sve kancelarijeprazne. »inovnici se razbjeæali a nekoji su kod naËelnika.

Uem k naËelniku. NaËelnik zajapuren mlatara rukama dræeÊidepeπu Kvaternikovu. Oko njega desetak Glinjana Hrvata sa pred-stojnikom opπtine Fancekom BrkiËem na Ëelu. Traæe da se i u Gliniodmah proglasi Nezavisna Dræava Hrvatska.

NaËelnik Milenko MiliÊ odbija dok ne doe u vezu sa Zagre-bom, ali sa Zagrebom je toga Ëasa svaka veza prekinuta.

Kako dooh potrËa mi naËelnik u susret sa rjeËima: “Hvalabogu, gospodine proto, da ste ovdje, evo Ëitajte.”

ProËitah pa ga pogledah sa teπkim bolom koga sam toga ËasaosjeÊao. “©ta da radim?”, pita me.

29

Otpusti sve ljude pa sjedi, pa Êemo se dogovoriti. On ih otpustii naredi da Ëuvaju red i mir. “Pod svaku cijenu zadræi red i mir dokne vidiπ kako Êe se dalje razvijati situacija”, πto je on prihvatio iodmah otiπao u opπtinu na dogovor.

Pristav dr. Imper vidno raspoloæen trËkarao je tamo amo alijoπ uvijek u bojazni da se neÊe ispuniti to avolsko djelo. Bio jepristojan MiÊa KovaËeviÊ Ëinovnik, podal kao i uvijek veÊ je spre-mao planove za ono πta Êe doÊi.

Pozovemo u srez g. æupnika Æuæeka i vjerouËitelja g. Jovu LukiÊa.Æuæek Slovenac, Istranin, vrlo inteligentan i Ëestit sveπtenik poËeoje govoriti kao pravi hriπÊanin: “Treba se pokazati u ovim ËasovimaEvropejac, i evropejski. Kulturno postupati prema svakome.”

Sa teπkim osjeÊajima krenem na stanicu i u vozu do Grabovcaprovedoh pola sata straπnijih od najveÊih muka. U Grabovcu nikomnisam niπta saopπtio veÊ produæih kuÊi. IduÊi u moje selo na tzv.Jokalicama Ëujem pucanje (na mahove) u Petrinji. Kad sam stigaokuÊi, æena me nudi s veËerom, razume se da nisam mogao jesti.Mamu nismo ni budili da bar joπ jednu noÊ mirno prospava.

Duga i teπka je bila ta noÊ.U svanuÊe neko teπko udara na vrata. Mama ustaje da otvori i

Ëim je vrata samo malo otvorila, unutra upada –uro IvaniÊ (–uka)s karabinom i uzvikom: “Zovite gospodina, prevrat je ∞ revoluci-ja!” Mama zakuka i utrËa k meni u spavaÊu sobu dok se ja bolnonasmeπih i rekoh: “Znam ja sve”.

Zove vas narednik Marko da doete odmah kod Stanka Janja-toviÊa, trgovca, reËe mi –uka, sav uplakan od straha, ne, veÊ odogorËenja i tuge, πta onog Ëasa zna i osjeÊa da gubi sve.

Idi ti rekoh, a ja Êu doÊi odmah.Kod trgovca sve puno. Ljudi izbezumljeni, æene plaËu, pjesma

ovdje za dugo zamire, smijeh se viπe ne vidi i ne Ëuje, sve se u crninuoblaËi, postajemo svi æiva grobnica.

Marko GrËeviÊ komandir æandarmerijske stanice, Hrvat, aliËestit i dobar Jugoslaven, Ëovjek, drug i prijatelj, plaËe, drhti ioËekuje najgore, jer smo svi svjesni da dolazi straπna neman, kojaÊe sve da guta.

30

“Marko ne kloni duhom, veÊ uËini sve da ne doe domeusobnih razmirica i obraËunavanja i Ëekajmo dalji razvoj si-tuacije. Za moje ljude ja garantujem, da Êe dræati red i mir.”

Cio dan provedosmo u teπkom i mraËnom iπËekivanju. Vojni-ci, veÊ rano koji su bili bliæi, dolaze svojim kuÊama. Svi su utuËeni,izdaja, nedisciplina, nered itd. dovedoπe do ove straπne tragedije.Svi se pitamo: zar je to naπa slavna vojska, zar su to sinovi naπihslavnih predaka div-junaka, ali odgovora nema. Stvarnost je tu itreba joj u oËi pogledati. U stanu me Ëeka druga grupa ljudi. OËeku-ju od mene utjehe, podrπke i spasa. “Ljudi, budite mirni, raditesvoj posao, na izazivanje ne odgovarajte i sluπajte me, da bi i menii sebi olakπali poloæaj. Ja vas napustiti neÊu, ostajem meu vama.Ja sam tu. Dok sam ja tu nadam se da vi neÊete biti uznemiravani.”Boæe veliki, kako smo se ljuto prevarili! Ljudi plaËu kao djeca i nemogu da vjeruju da je stvarnost zaista tako straπna.

OËekujemo dolazak njemaËkih trupa. U subotu 12. aprila 1941.sviÊe, Lazareva Subota, slava naπe crkve. Jadna slava, odoh dasluæim sv. Liturgiju. Iskupismo se dvadesetak ljudi i æena, plaËu iplaËu samo.

Dolazim kuÊi oko 12 sati. Preda me trËe moji sinËiÊi Vukaπin iBraco (Svetozar). »ujem motor pred samim ulazom u dvoriπte, sretame prvi njemaËki vojnik motociklista izvidnica. Ozbiljan, mrk, sakarabinom preko ramena, pravo gleda i vozi dosta velikom brzinom.

Ulazim u kuÊu. Tu me Ëeka Joco MilobratoviÊ i priËa kako jestigao kuÊi. Svi isto priËaju. Bez borbe, bacajuÊi oruæje ponareenju starjeπina, pustili su neprijatelja u svoju zemlju. Ko nijeodbacio oruæje, bio je razoruæan od ustaπa.

Æena odlazi u sobu da donese sue za ruËak. »uje se opet mo-tor. Æena zakuka i utrËi u kuhinju sa uzvikom “Evo Nijemaca!” OtrËi-mo u sobu i posmatramo, kamion za kamionom, prolaze Nijemci.To su sve pomoÊne trupe, neboraËke, jer boraËke idu drugimtvrim putem preko KlasniÊa za Bos. Novi ∞ Petrinje za Kostajnicu.

Svijet pomalo izlazi iz kuÊa i gleda Nijemce poπto su vidjeli danikom niπta ne Ëine i ne zaustavljaju se. Ako neko pozdravi, Ni-jemci odzdrave. Svijet se pomalo smiruje i odiπe jer je sada onooËekivanje stranih trupa proπlo. Nadamo se da Nijemci neÊe doz-

31

voliti niπta πta bi moglo izazvati osvete i krvarenja. Zaista, dok suNijemci ovdje bili, bilo je sve u redu i nikome se niπta nije dogodi-lo. No, Ëim su Nijemci otiπli dalje prema Bosni, poËelo je proga-njanje Srba od strane ustaπa.

Prvo hapπenje (“uhiÊenje”) od ustaπa uslijedilo je veÊ 16. apri-la 1941. na samu Veliku Sredu i to mene, u 8 sati naveËe. Toga danasam predosjeÊao da Êe mi neko doÊi u stan i zaista, uveËe kami-onom doπlo je 12 ustaπa iz Gline. »im je kamion stao, iskoËile suustaπe i blokirale okolna dvoriπta, put 100 metara dolje i gore, pope-le se na πtalu, na svaki prozor po puπku, a onda uletile u kuÊu surovoi straπno kao na najveÊeg razbojnika. Niko od seljaka nije se mogaoprimaknuti mom stanu, jer Ëim bi se neko pojavio, odmah bi pu-cali i pretili. Pretresli su kuÊu i poslije mene poveli. Strpaπe me ukamion, nazad njih desetoricu, koji su neprestano dræali puπke nagotovs, prema meni. Dvojica su iπla polako za kamionom i tonatraπke sa uperenim puπkama sve do kraja sela i tek su onda i onisjeli u kamion. Umjesto u Glinu odvezli su me u Grabovac i svratiliu Sokolski dom, koga su ustaπe uzurpirale. U meuvremenu dr.Juraj Rebok, primarius bolnice i logornik (πef sreza) glinskog, mojliËni prijatelj i kuÊni lijeËnik, naredio je telefonski da me sasluπajuu Grabovcu i odmah puste. Tako je i uËinjeno. Cijelo selo nije spa-valo oËekujuÊi πta Êe biti sa mnom. Ljudi su dotrËali u moj stan sasuzama u oËima, iskazivali sreÊu da me opet vide u svojoj sredini.Tako je to ostalo punih 10 dana i svi smo se nadali da Êe doÊi nor-malne prilike i da Êe svaki onaj koji bude lojalan prema novomreæimu i dræavi biti miran i moÊi raditi svoj posao, no u tome smose svi ljuto prevarili, jer cilj i program ustaπke vladavine je bio pot-puno istrebljenje srpskog naroda iz hrvatske dræave i to sistemat-ski i postojano.

Dvadeset i πesti april 1941., u petak, imao sam pogreb PetraBunËiÊa. Oko 13 Ëasova moju su æenu zahvatili grËevi u stomaku ito tako jako da je jaukala kao dijete. Ostao sam pored nje do 16sati, a onda krenuo na pogreb, poπto se ona malo smirila i zaspala.Kiπa je pomalo padala i zahladilo je. U domu pokojnikovu koji jebio ugledan domaÊin naπao sam mnogo mojih ljudi a i iz drugihsela. Tu je bio i moj kolega paroh iz Malog Graca, Boπko BogunoviÊ,

32

pa poreznik Duπan KrkoviÊ itd. Razgovarali smo najviπe o nesreÊikoja je snaπla srpski narod kao i o sluËaju moga hapπenja 16. apri-la 1941. godine.

Oko 17 Ëasova poËeli smo opelo i baπ kada je poËelo celivanjekrsta, neko mi reËe da su ustaπe u dvoriπtu. Odmah sam znao πtame opet Ëeka. Pitao sam da li ih tko poznaje. Rekoπe da ne poznajunikoga. Sad mi je bilo joπ sumnjivije. U tome trojica uu u sobu iupitaju: “Ko je ObrenoviÊ?” Ja se javim i oni mi saopπte da samuhapπen i da se poæurim s obredom. Odmah sam naredio da sepokojnik iznese i da se krene na groblje. Ljudi su oËajno izgledali.Æivi mrtvaci. Bez pomoÊi.

Kada se formirao sprovod jedan od njih je komandovao: “ustrelce”, stave noæeve na puπke, izvade piπtolje, stanu s leve stranetrojica a s desne dvojica s uperenim piπtoljima na mene. Tako smokrenuli prema groblju. Na groblju sam brzo zavrπio pomen i pitaoda li mogu da osvetim dom, pa da onda krenemo, a oni su odgovo-rili neka to svrπi taj drugi, a ti odmah ideπ s nama, jer se nama æurii ovako smo mnogo Ëekali.

Joπ jednom pogledam moje ljude, pozdravimo se nemo jer ri-jeËi viπe ne idu iz njihovih usta.

Iza mene idu oni s piπtoljima u rukama. Rado bih puπio ali nesmijem da metnem ruke u dæep da ne bi mislili da neÊu upotrebitioruæje pa da me ubiju. U jednoj πumici jedan od njih (poruËnikNoso) naredi mi: “Stoj! Ruke u vis! Imaπ li oruæja?” “Nemam.” “Pre-tresi ga.” Jedan me pretrese pa poπto nisu niπta naπli krenusmodalje. I oni stave svoje piπtolje u dæepove. Tada sam i ja zapalio ciga-retu. Isti poruËnik, propali ak bez obrazovanja vojniËkog, joπ us-put me je poËeo ispitivati. Da li sam Ëetnik. Da li sam radio protivHrvatske? Zaπto Êe meni karabin itd. Kaæe mi: “Treba zauvijek za-pamtiti da ovdje viπe ne moæe biti i ne smije biti Srba, jer je ovohrvatska zemlja i u Hrvatskoj Êe biti samo Hrvati i nitko drugi.”

Ja sam odgovorio i kazao, da oni vrπe svoju duænost i svakakoda su doπli po mene po nareenju i da sigurno postoji tuæba i tuæi-lac, pa tuæilac Êe da dokazuje tuæbu, a ja Êu se braniti, pa ako tuæi-lac sve ovo zaπto me optuæujete dokaæe, ja Êu snositi konzekvence.Na pola puta od groblja do moga stana, groblje je udaljeno oko

33

dva km sretnu nas dvojica ustaπa i jedan od njih mi reËe: “Kako togospodin ide pjeπice po ovom blatu a ne vozi se u autu?” Ja mu neodgovorih nego produæimo dalje. Pred duÊanom Stanka Ja-njatoviÊa sretoπe nas joπ Ëetvorica i tako nas dvanaestorica kre-nusmo prema mojoj kuÊi.

IduÊi kroz selo primijetih da na kuÊama vise neke bijele krpe.Poslije sam saznao da su to ustaπe naredile Ëim su uπli u naπe selo,jer kaæu: “Srbi su pobijeeni i kao takvi moraju dræati bijele zastavena kuÊama kao znak predaje, a samo Hrvati kao pobjednici moguisticati hrvatski barjak.” Pred vratima Ëekaju me joπ dvojica, jedans puπkomitraljezom a drugi s karabinom.

Kada su im moji pratioci rekli da nemam oruæja, oni su spusti-li niπan. U stanu sam zatekao joπ dvojicu. »im sam uniπao u stanvidio sam da su u mom odsustvu napravili Ëitava razbojstva, sve jebilo ispreturano po kuÊi, porazbijano i uprljano od njihovih cipe-la. Primijetio sam da ikone Sv. Save leæe na podu iscjepane izgaæene, itd. Æena me je u oËaju gledala previjajuÊi se od bolova∫ziËkih a sada i duπevnih i moralnih.

Djeca su od straha legla u krevet i nisu smjela oka otvoriti. Kadasam se vratio iz zatvora tek sam onda saznao istinu, πta su sve radi-li po mojoj kuÊi dok sam bio odsutan. »im sam ja otiπao na pogreboni su uπli u moju kuÊu. Njih oko 20. Uletjeli su s oruæjem u kuÊukao divlji zvjerovi, traæili su mene, pa kako nisam bio kod kuÊe,poslali su onu petoricu po mene s nareenjem da me smjesta do-vuku bez obzira gdje me nau ili πta budem radio. Meu njima jebio i jedan æandar Stipo DejanoviÊ, dobar Ëovjek, ali plaπljiv, pa imje sigurno on rekao da mi dozvole da bar otpratim pokojnika dogroblja. Vidio sam da drhti kao prut. »im su uπli u kuÊu poËeli surazbijati do Ëega su god doπli. »ak su i moju maturantsku slikusvu na komadiÊe isjekli, samo valjda zato πto je na njoj naslov bioÊirilicom. Ikone su sve pocjepali sem slavske sv. Jovana. Zatim supoËeli muËiti mi bolesnu æenu, govoreÊi joj da je æale, ali da menikada viπe vidjeti neÊe, da Êe me sa naroËitim uæivanjem tuÊi imuËiti pa kada me izmuËe, da Êu sam raku kopati pa Êe me tekonda ubiti. Ona ih je molila da je ne muËe jer je skoro doπla s opera-cije i da je bolesna, ali zvijeri nemaju milosti, nego nastavljaju

34

muËenje i sadistiËko naslaivanje u njenom bolu. Stariji moj sin,pet godina star, pobjegao je u suπnicu i sakrio se u daske, on Ëimvidi uniformu bjeæi, jer se uplaπio kada je gledao kako me prvi puthapse i odvode. Mlai Svetozar Braco, star 4 godine, sjedio je u svo-joj foteljici i gledao ih. Pitao ih je jesu li oni ustaπe ili Nijemci. Zaπtonose puπke itd. Jedan od njih pitao ga: “©ta si ti?” “Ja sam Srbin”,kaæe Braco. “Nisi ti Srbin, nego Hrvat”, kaæe ustaπa, a Braco opetkaæe: “Nisam ja Hrvat, ja sam Srbin.” “Dobro”, kaæe taj ustaπa, “alineÊeπ viπe vidjeti tatu, njega Êemo mi ubiti.” Malo siroËe poËeplakati i kaæe: “Nemoj Ëiko mog taticu ubiti”, ali zvijer-Ëovjek nemaosjeÊaja. NaroËito su bili surovi: Dujo Krpan, voa te petorke, ina-Ëe πofer kod GavriloviÊa u Petrinji i neki Peπak, mesar petrinjski.

Sve se sam oloπ okupio u ustaπki pokret. Imaju stan, hranu,plaÊu, pljaËkaju, ubijaju. Dao im je njihov poglavar PaveliÊ da radesva zla srpskom narodu. Za nikakva zlodjela nisu nikom odgovor-ni. Oprostim se sa æenom i djecom i oni me povedoπe sada po dru-gi puta. Pred kuÊom staroga Adama JekiÊa doËeka me joπ jedanustaπa koji je razgovarao sa trojicom seljaka, Dujo Krpan, obuËenu vojniËko odijelo, liËku kapicu, kiπnu o∫cirsku kabanicu koju jenegdje od nekog o∫cira oteo, opasan ustaπkim noæem. Kad me jeopazio, prie i reËe: “Sluπaj ti gospodine, hajde malo da se razgo-varamo dok sam raspoloæen, jer poslije moæe doÊi zlo.” Pita me tonakaradno ljudsko stvorenje, jesam li Ëetnik (jer su ustaπe progla-sile svakog Srbina Ëetnikom, da bi lakπe mogli vrπiti nasilja i ubi-janja radi opravdanja toboæ). Da li sam radio protiv Hrvata, da lisam ljudima govorio da se odazivaju u vojsku ili da daju stoku, dali sam proslavljao dolazak Kralja na presto i svaπta drugo na πta suga uputile njegove ustaπke voe. Tako doosmo i do kamiona, trpa-ju me u kola. Krenusmo i oni zapjevaπe: “Posvetila se onome ruka,koji ubi srpskoga ajduka (Aleksandra)”. Jedan me upita zaπto sene obrijem, zar nije lepπe da se uredim a ne ovako Ëupav da bu-dem. Drugi dodade “ja dobro maæem”, treÊi “ja dobro brijem” itd.Poslije zapjevaπe ustaπku himnu. Kada su otpjevali gone i meneda pjevam: “Sprem te se sprem te se Ëetnici”. Ja sam odbio da pje-vam. Tako stigosmo do KraljevËana. Kamion staje kod æandarme-rijske stanice. Tu treba uzeti jednoga æandara koji dolazi iz Petri-

35

nje. Zvao se je Busija. Ovdje oËekujem najgore, jer je to hrvatskoselo. Stvarno, Ëim smo stali trËe muπkarci, æene i djeca kamionu.Prvi stiæu rojnik Iva TurkoviÊ i krojaË KoliÊ. Rojnik poslije pozdravaupita: “Je li tu ptica majku mu vlaπku?”, “Tu je”, odgovaraju ustaπe.Toga treba oderati, ubiti i muËiti jer taj je uvijek samo Srbin bio. Bili ga htjeli vidjeti, pita jedan ustaπa. Neka izae da ga vidimo kakavsada izgleda. Izlazim i stojim pred tom besvjesnom stokom, πto sezovu ljudi. Psuju, grde, pljuju me, zagledavaju, gurkaju, Ëupaju itd.Pa kada su se zadovoljili, opet me stavljaju u kamion. Slaa je smrtod ovih poniæenja, ali tako valjda mora biti. UlazeÊi u kamion jedanme udara puπkom pod rebra. Samo ga bez rijeËi pogledam i sjed-nem na mjesto. KonaËno stiæe i taj æandar Busija u pratnji Krpanai naπeg komandira Marka GrËeviÊa. Krpan ulazi u kamion natrag,Busija naprijed. Komandir GrËeviÊ, visok, jak, ozbiljan, neoæenjeni neustraπiv, na moje veliko iznenaenje, ovdje blijed drkti i usredone mase izvan sebe reËe pred svim onim zlikovcima: “Gospodo,molim vas postupajte sa popom Jovom kao sa Ëovjekom jer je onzaista bio Ëovjek, ja ga poznam kako sam ovdje veÊ dvije godine,nikome niπta na æao uËinio nije. Ako bi ikome trebalo krvi, ondaprvo moja glava, pa njegova.” To je tako porazno djelovalo na onumasu da se nije mogla odmah snaÊi, a kamion je krenuo. Od togaËasa situacija je za mene na bolje krenula. Stiæemo u »untiÊ, opethrvatsko selo, silazimo u gostionicu Jurice MiheliÊa, πalju po fra-tre, jer se tu nalazi samostan Sv. Antuna s gvardijanom, ustaπkimpovjerenikom za ovaj kraj. Poslije 15 Ëasova dolaze fratri. Ustaπeizlaze pred njih. Poslije 10 minuta zovu me. Boæe moj, πta se danasdogaa. U KraljevËanima me πtiti Ëisti Hrvat, æandar, a ovdje braÊau Hristu, propovjednici ljubavi i trpeljivosti, predstavnici “jedinospasavajuÊe vjere”, πta Êe oni da kaæu. Nije teπko predvidjeti. MlaiBenko prilazi meni i rukuje se i kaæe da nema niπta protiv mene.Gvardijan ni priÊi mi neÊe. Kako bi on ustaπki povjerenik priπaojednom πizmatiku, srpskome pravoslavnome popu. Neπto povjer-ljivo razgovara s ustaπkim o∫cirom. “Izvrπite nareenje”, kaæe gvar-dijan i poËnu se razgovarati, razumije se ustaπki. “Za dom!”, kaæe.“Spremni! “, odgovaraju i podiæu ruke. ÆAP! Naredi ulazak u kami-on i krenemo za Petrinju.

36

VeÊ je puna noÊ kad stiæemo oko 22 sata u Petrinju. Odmahme vode u glavni ustaπki stan. Tamo u hodniku puno ustaπa. Meunjima vidim ustaπe emigrante u koæusima. Pitaju, zaπto je ovajdoveden. Odgovaraju, Ëetnik je. ©alju me u policijski zatvor, πto jemoja sreÊa, jer ko prenoÊi u ustaπkom zatvoru, taj se teπko æiv vraÊasvojoj kuÊi. Sprovode me dvojica ustaπa. »im smo zaπli u mrak,jedan kaæe: “HoÊemo li ga?”, i proe naprijed. Opet sreÊa. TogaËasa Ëujem glas ustaπe poruËnika Krpana, koji me je uhapsio. OnreËe: “Stoj!” ∞ i ovi stanu. Onaj πta je rekao: oÊemo li ga, pobjegne,a Krpan kada nam prie reËe: “Znam ja da bi te tukli, zato i ne damda te oni sprovode, jer sam dao naredniku Marku rijeË da te neÊunoÊas tuÊi. Straæar me vodi u Êeliju. Ubaciπe me u posljednju salijeve strane gdje zatvaraju skitnice. S desne strane prepoznajemglas sveπtenika Duπana Klipe, vidim lugara Nikoliπa, trgovca Ka-liniÊa, starog ∫nanca MilojeviÊa i meu njima desetak seljaka Srba.Svi izgledaju muËeniËki. Glave oteËene, a oËi podbule, usne mo-dre. Vidi se da su pretrpjeli straπne muke i patnje. Sveπtenik Klipane moæe ni da se podigne. Taj Ëovjek je prepatio πta ni jedan nije.Na njemu su isprobali sve naËine muËenja koja moæe Ëovjek daizmisli. ©ta su prepatili, uskoro Êu svojim oËima vidjeti. Krpan po-zove starog MilojeviÊa, Ëovjeka od 82 godine, visoka, potpuno si-jeda, pravi tip Slovena. Pa kada ga poËe tuÊi sa ustaπkim noæem, umeni se utroba prevrÊe. Bije ga kao æivotinju. Ne moæe Ëovjek kojito nije vidio ni zamisliti da moæe Ëovjek drugog Ëovjeka tako teπkozvjerski tuÊi. Stari Ëovjek jauËa, pada, beton grize, preklinje i moli,da ga ubiju, samo da ga ne muËe. Daje svoju kuÊu i sve imanje samoda ga prestane biti ∞ udarati po njegovom staraËkom tijelu.

Dvadeseti vijek. Hiljadugodiπnja kultura hrvatska. Dolazi joπnekoliko ustaπa s batinama. PoËinje muËenje, ne samo starca Mi-lojeviÊa nego i svih zatvorenih Srba.

Kako kubaci i batine tupo udaraju o izmuËena tijela jadnih lju-di, tako se Ëuje ono straπno, jezovito, kroz noÊ i one hapsanskehodnike zapomaganje. Ne mogu ljudi viπe ni da plaËu, veÊ samojeËe. Ne moæe to ostati nekaænjeno, ni od Boga ni od ljudi. TomuËenje traje od 23 do 1 sat ujutro. Nevjerovatno πta sve Ëovjekmoæe podnijeti. Ti su Ëasovi tako straπni da Ëovjek dolazi do ludi-

37

la. U Êeliji uæasno. Nema ni stolice, ni kreveta. Uzano, puno stjeni-ca i uπiju. U jednom kutu bure za vrπenje nuæde. Tu ostajem 62sata, a u ponedjeljak 29. aprila 1941. puπtaju me kuÊi.

Kada sam izaπao iz zatvora, bilo mi je tek onda straπno. Jer kogasam god od Srba sreo, niko me nije smio pozdraviti, niti se samnom sastati. Gledao sam u njihovim oËima samo suze u prola-zu. Bilo je veÊ 12 sati. U srpsku kuÊu ne smijem da im ne nanesemneugodnosti, u hrvatsku pogotovo. Voz ide tek oko 9 sati naveËe.Rijeπim da idem pjeπice 20 km. UlazeÊi u moje selo sreÊem mojeljude, svi plaËu od sreÊe πto me opet vide. Bez rijeËi stiskamo jed-no drugom ruke.

Nadamo se da Êemo bar sada biti mirni, ali se ljuto varamo.Tek sada i dolaze straπni dani po srpski narod. PoËinje ubijanje umasi bez suda i presude, kako se kome ustaπi svidi.

VeÊ 3. maja 1941. godine Ëujemo pucnjavu u Dodoπima,KraljevËanima i MaËkovom Selu. U ova sela je uπlo oko 100 ustaπai domobrana da pretresaju kuÊe i toboæ traæe oruæje, koje su naπiljudi πto su imali predali hrvatskim vlastima joπ 14. aprila iste go-dine. Pa Ëak i noæeve. Predali su Srbi sve i izvrπavali svako nareenje,nadajuÊi se da Êe tako biti mirni. Meutim, vlastodrπci hrvatskiimali su u planu Srbe, to buntovniËko i varvarsko cigansko, azijat-sko pleme uniπtiti u ime kulture i krπÊanstva.

O divnog Ëuda! Srbe pravoslavce u ime Hrista razapinji, pljaËkaji uniπtavaj a muslimane proteæiraj i πiri (valjda opet u ime Hrista ijedino spasavajuÊe).

Toga, 3. maja 1941. isprebijaπe jadne goloruke muπkarce i æeneu tim selima i Ëetvoricu ubiπe i to: u MaËkovom Selu trojicu, uDodoπima jednog, Dragana Grmuπu. Taj dan bio je mraËan ikiπovit. Interesantno je kada su god ustaπe dolazile u srpska sela,bilo je ruæno vrijeme kao da je i nebo plakalo zajedno s nama. Opetsam imao sprovod jednog djeteta. Kasno dooh kuÊi sav mokar iblatnjav. Iscrpljen, legnem da se malo odmorim. Oko 22 sataupadne πestorica ustaπa u moj stan. Rekoπe mi da u ime poglavni-ka idem s njima. Rekoπe idemo do oruænika na neko malosasluπavanje, pa Êu se brzo vratiti kuÊi. Kad smo doπli æandarme-rijskoj stanici potjeraπe konje i upitaπe me smijuÊi se: “Kako ti je

38

sjediti?” Znao sam da Êe me ovoga puta ubiti. Stanem se moliti iopraπtati s djecom, æenom i svima ovdje i spremati se za smrt. Na-prijed u sicu sjedili su pravi krvnici ∞ onaj mesar Peπak. Na 7. kmod moje kuÊe Peπak izvadi piπtolj i nasloni mi ga na grudi, a onajo∫cir reËe: “Izvrπi nareenje!” Zaæmirio sam, molio se i pred oËi-ma imao sliku moje jadne djeËice (koja su joπ tamo) i oËekivaopucanj, ali zvijer ne puca. Poslije me osvijetli baterijom i prenesemi piπtolj na Ëelo. OsjeÊaj hladnog æeljeza me trgne iz zanesenostii opet ugledah groznu stvarnost. O∫cir je joπ dva puta ponavljao:“Izvrπi nareenje”, ali razbojnik ne okida. NeÊe me ni ustaπko zrno,ne da Bog. Tako prolazimo oko 4 km. Dolazimo opet do gostioniceJurice MiheliÊa. Put pravo vodi u Petrinju, a put desno vodi samo-stanu Sv. Antuna. O∫cir nareuje: “Desno.” Peπak kaæe: “Zaπto neidemo pravo cilju?” I okrenuπe po nareenju o∫cira samostanu.Tu nalazimo gvardijana. K njemu su uπli o∫cir i Peπak. Odoπe knjima i drugi, ostadosmo ja i moj Ëuvar. Moj poznanik gvardijannije me htio primiti, rekavπi da nema vremena. O∫cir izie i reËemi: “Vi ste slobodni, moæete iÊi kuÊi.” Bjeæao sam preko polja iπuma. Stigao sam kuÊi u pola tri u jutro, sav blatnjav, iznemogao ipocijepan. Legnem da poËinem. Ne zadugo. NaveËe, 4. maja 1941.oko 21 sat Ëuju se ponovno pucnji s poËetka sela. »uje se plaË, ku-kanje, pakao. Bura se primakla i mome stanu. VeÊ prepoznajempo glasu ko plaËe. »ujem Duπana KonËara kako kaæe: “Ubijte memeu moje Ëetvero djece, razbojnici jedni.” Snaæan udarac u vratai “Otvaraj”, Ëuje se. Mama izlazi i otvara. Ulaze Ëetiri hrvatska vo-jnika s puπkama i πljemovima na glavi. Pitaju za oruæje i poËinjepretres. Okrenuπe od sobe do sobe, od ormara do ormara. Pokupiπesve πta su tamo naπli, a njima odgovaralo. Odnijeli su izmeu osta-log: zlatni sat, naliv pero, taπnu, kiπobran, koπulje, kravate, zlatninui joπ neke sitnice. Zatim jedan uperi puπku u mene i reËe: “Nismomi ovdje badava doπli, nama treba novaca. Daj pare ili æivot.”“Nemam novaca”, kaæem. “Onda glava”, veli mi taj hrvatski vojnik.“Imam samo 200 din u kuÊi i to vam mogu dati, viπe nemam”,kaæem. Naem samo 14 dinara, ponudim i to uzeπe. Iz kase crkveneopÊine uzeπe 3000 dinara i odoπe.

Ipak smo svi sretni jer nas nisu tukli.

39

Oko nas jauk i pucanje i dalje traje. Nakon samo 10 minutaupadaju u stan ustaπe. “Ustaj ptico! Majku ti vlaπku. Tebe treba-mo. Ako si do sada izvukao glavu veËeras neÊeπ! OblaËi se i ideπ snama! Daj municiju. Prokaæi Ëetnike”, nareuju mi. “Nemammunicije, a prokazati ne mogu nikoga, jer ovdje nema Ëetnika, aako me hoÊete ubiti kao Srbina i sveπtenika, evo me i spremansam.” U taj Ëas u stan ulazi onaj o∫cir i ustaπa Peπak, oni koji sume odveli sinoÊ. “Dobar veËe!”, kaæu. “Dao Bog”, odgovorim. Peπakdræi piπtolj i nareuje: “Sjedi”, pokazujuÊi na krevet. “Vi do njega”,kaæe æeni i pita me: “Je li te tko tukao noÊas?” “Nije”, kaæem. “Je liti πta fali?” “Niπta.” “Kako si sinoÊ proπao?” “Dobro”, kaæem. “I neÊeti se niπta dogoditi, ni vlas ti sa glave neÊe pasti, jer si pravi, samote drugi klevetaju.” Ja sluπam i Êutim, ali mama jadna, misli πto ononako lijepo govori da se je on promijenio pa zaplaËe i veli: “Gos-podo, mi sada nemamo niπta, do gole koæe smo opljaËkani.” “Kovas je opljaËkao?” “Vaπi vojnici”, kaæe mama, a ja veÊ vidim svojusudbinu. “Dobro, mi Êemo pretresti vojnike, pa u koga se nae biÊeovdje streljan, a ako se ne nae niπta bit Êe streljan gospodin”, kaæePeπak. U kuÊi je puno ustaπkih hrvatskih vojnika koji se razilaze.Ja sam tada upregao sve svoje moÊi da im dokaæem da to nisu nji-hovi vojnici odnijeli i da mi niπta ne fali, ali oni ostaπe pri tome daizvrπe pretres. Poslije pretresa (razumije se nisu niπta pronaπli jersu vojnici imali dovoljno vremena da sve sklone). Dovedu trojicuvojnika da mi sude jer sam naveo veliku “uvredu” hrvatskom voj-niku. Osudiπe me na smrt. Postave mitraljez u dvoriπtu, oprostimse sa djecom i æenom i krenem u dvoriπte uz pratnju. Opet Bog neda, da poginem. Onog Ëasa kada sam trebao izaÊi iz hodnika udvoriπte, na samim vratima sretnem se sa natporuËnikom Filko-viÊem (πkolski nadzornik u civilu). Ustaπe ga pozdraviπe, a on ihupita: “©ta je to?” On mi reËe da se povuËem u sobu a oni ostaπe nahodniku. Doe i FilkoviÊ u sobu i reËe: “Brate, i oËe, πta je to?” “Etogledajte!” “U vaπ dom viπe neÊe doÊi”, kaæe i udalji se. Ubili su togadana 11 Srba i to: U BaËugi 5, u Grabovcu 3, i u mome selu 3. Ubilisu ih bez ikakve krivice. Ubijaju svuda gdje im doe volja da ubi-jaju. Upravo Ëovjeku nevjerovatno da to moæe danas u 20. vijekuda se dogaa.

40

Poslije svega toga sam toliko oslabio da nisam mogao iz kre-veta. Sutradan me moji prebace u susjedno selo, te u Glinu. Tamome dr. Juraj Rebok zadræi u bolnici i skrije me punih 19 dana. Tusam preæivio i “vartolomejsku noÊ”, 11/12. maja 1941. godine, kadasu ustaπe pohvatale 480 Srba u starosti od 15 godina pa nadalje. UnoÊi od ponedjeljka na utorak odveli su ih 4 km od Gline i pokrajmosta u Prekopi svih 480 pobiju. Ubijali su ih ovako: petoricu popetoricu odvodili su ih do veÊ iskopane jame, svezane. Naredili suim zlikovci da legnu potrbuπke glavom nad rakom i onda su ihgaali u potiljak. Neke nisu odmah usmrtili pa su ih onako krvavei joπ æive πutali nogama u jamu. Kada bi otiπli kaminom po druge,poneki bi se jadnik znao osvijestiti i zapomagati, a ustaπe bi galopatama zatukle. Kada su napunili jame druge su bacali u rijekuGlinu. Tako mi je priËao u bolnici dr. Juraj Rebok i dr. Marko Ra-dojËeviÊ. Njima su sve detaljno opisali Hrvati seljaci iz Prekope kojisu kopali jame za pobijene Srbe. Te noÊi ubijen je i paroh BogdanOpaËiÊ.

Poslije ovog pokolja nastala su masovna ubojstva po srpskimselima. Ubijale su ustaπe srpski narod na najokrutniji moguÊinaËin. U selu Bojni su trgovca zvanog “»uËa” ubili iz puπke pa gaonda objesili. KuÊu mu zapalili, zaklali jagnje i pod tim drvetompekli gdje je njegovo tijelo visjelo. Jeli su i pili pod istim drvetom iuz pjesmu gaali mrtvo tijelo nesretnog Ëovjeka. Prave zvijeri i var-vari. Neka im historija sudi. Bog dao.

RazgovarajuÊi u bolnici s dr. Rebokom i uËiteljem ©tefanËiÊemdoznao sam πta namjeravaju ustaπe da rade i radikalno rijeπe pita-nje odnosa Srba i Hrvata. Srbe treba istrijebiti iz Hrvatske i uËinitiËistu katoliËku dræavu.

U istrebljenju srpskog naroda neÊe se birati sredstva. Intele-ktualce (prvenstveno sveπtenike pravoslavne na raËun muslimanahodæa) treba pobiti, protjerati, crkve im opljaËkati i popaliti. Sred-nji staleæ kao i bolje stojeÊe seljake. Raja ∞ mali Ëovjek, Ëovjek ∞kada ostane sam bez podrπke i ikakvog izgleda na bilo kakav spas ipomoÊ, prevesti u katoliËku vjeru i pretopiti u Hrvate.

Takvim avolskim planom misle hrvatske ustaπke vlasti isko-rijeniti Srbe iz Hrvatske. I zaista, oni istinski, postojano i sistemat-

41

ski izvrπavaju taj svoj plan. I æure se dok traje ratna bura, da ne bizakasnili.

Oko 20. maja 1941. doe u bolnicu i dr. Mirko Jerec, velikiæupan petrinjski. Molio sam i njega da me preda sudu, pa da meon sudi, pa ako sam kriv, neka me strelja, pa Êu bar kao Ëovjekumrijeti, a ne da me ustaπe u noÊi izvuku i umlate te bace u vodu iliu kakovu jaraËu. On mi reËe da mi ne moæe pomoÊi i ne moæe ga-rantirati æivot, a na sud ne moæe me predati jer nemam formalnekrivice, nego neka æiv ustaπama viπe ne idem na ruke i neka nasto-jim da se πto prije prebacim u Srbiju, jer Êe i tako svi Srbi tamomorati otiÊi.

Doem kuÊi 25. maja iste godine. Dvije noÊi sam spavao uπumi. »im su ustaπe saznale da sam kod kuÊe, opet su se spremaleda me uhapse i ubiju. Moji parohijani su me molili da bjeæim i dase sklonim u Srbiju, govoreÊi: “OËe, idite, jer viπe ne moæete ovdjepreæivjeti niti par dana, a πta Êemo mi imati od toga ako vas jednogdana naemo negdje u travi mrtvoga, a ako se sklonite, joπ Êemose uvijek nadati da Êete nekad doÊi u naπu sredinu, opet i dobronam doÊi.”

KonaËno 26. maja dobijem poruku iz Petrinje neka se odmahsklonim, jer Petrinjci spremaju da me odvedu, tada i sam rekoh daidem. 27. maja krenuh. Teæak rastanak sa onim πto je Ëovjeku miloi blisko. Iπao sam pjeπice oko 50 km do Brana kraj Sunje, da bihizbjegao Petrinju i Caprag. U Branima se ubacim u veËernji voz i28. maja stigoh sretno u Beograd, bez igdje iËega, sa golim æivo-tom. Sve sam izgubio, osim vjere u Boga, osim vjere da Bog postojii da Êe pravda ipak pobijediti. Tako neka bude.”

Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.Jerej Jovan ObrenoviÊ s. r.

42

Erent PetarSelo PrekopaGlina

Pokolj glinskih Srba bio je osmiπljen i dobro pripremljen. 7/8.maja 1941. odræana je ustaπka skupπtina u selu Jukincu. Njom jerukovodio dr. Mirko Jerec, veliki æupan Petrinje, Juco Rukavina,Nikica VidakoviÊ i drugi ustaπki prvaci iz Gline. Dr. Mirko Jerec je,pored ostalih pretnji Srbima, govorio Hrvatima iz Jukinca, Prekope,Haera i Kihalca da “sve Srbe treba pobiti i oËistiti zemlju Hrvat-sku od gamadi, te traæio od seljaka zemljiπte gdje bi se pobijeniSrbi pokopali” (izjava ©eπerin Steve, 10.12.1944.).

O tom zloËinu je Petar Erent, Hrvat iz Prekope kb. 28 svjedoËiopred OpÊinskom komisijom za ratne zloËine u Jukincu 10. decem-bra 1944. godine: “…Bilo je to 11. maja 1941. u sumrak kada suustaπe Ivan Gajdek, Stjepan Mulac, Mato KihaliÊ, Josip Lipak, PavaoHajËiÊ iz Prekope (sada u Petrinji), Ivan AvediÊ (sada u –akovu),Nikola Lipak »uklje (poginuo u borbi s partizanima), ©afar Niko-la, Ivan ©antek iz Kihalca (poginuli) i Stevo Rohak, takoer iz Ki-halca (sada oruænik u Petrinji) iπli selom i traæili da mi seljaci uz-memo lopate i krampove i da idemo kopati jame za pobijene Srbeiz Gline. I to na kriæanje sela Prekope.

Skupilo se nas oko 15 na tom kriæanju. Poπli smo preko mostarijeke Gline pod Haer, gdje smo poËeli kopati jame. Kako je tuzemlja bila jako tvrda, vraÊeni smo natrag preko mosta u tako zva-ni »ukljinank gdje smo zatekli seljake iz Jukinca, Haera i Kihal-ca, naπe komπije, tako da nas je ukupno bilo oko 50. PoËeli smo skopanjem jama. U samu zoru iduÊeg dana iskopali smo tri jame,veliËine tri puta dva metra i dubine dva metra. Iza toga smo otiπlikuÊi. Na veËer, 15. maja 1941. u sumrak ponovno smo doπli na istomjesto kod veÊ iskopanih jama. Tada sam vidio iskopanu i Ëetvrtujamu koja je bila najveÊa: duga 8, πiroka 4 i duboka 2 metra. U jed-noj veÊ su bili naslagani leπevi pobijenih glinskih Srba, meu koji-ma sam prepoznao Iliju ©etiÊa iz Gline i njegova dva trgovaËka po-moÊnika, koje su ustaπe ubile u Glini i tu dovezle oko 10 sati naveËe.Tada su veÊ dovezli kamionom i druge Srbe iz zatvora Gline.

43

Kamion su doËekale ustaπe meu kojima Nikola Lipak »ukljeiz Prekope i Ivan ©antek iz Kihalca. Oni su iz kamiona izvlaËili Srbei dodavali ih drugim ustaπama, a ovi ih odvodili dræeÊi ih za vrat dojame gdje su ih dohvatile ustaπe Janko KihaliÊ iz Kihalca (sada uZagrebu), Lipak Stjepan iz Prekope (sada u Petrinji) i trojica ustaπaDalmatinaca koji su doπli s drugima iz Zagreba. Oni su pred namaubijali Srbe na taj naËin πto je svaka ærtva morala najprije leÊi nazemlju, a zatim bi ispalili metak ærtvi u potiljak. Neke su joπ i æiveprevaljivali u jamu.

Ubijanje su vrπili naizmjence dvojica, trojica. Tako kada se jed-ni zamore i dosadi im, onda ubijaju drugi. Ærtve su od kamionadovodili u grupama od 10-15 ljudi u svakoj grupi. Kad se jedan ka-mion isprazni doe drugi pun ljudi, jer su prevoæenje iz Gline obav-ljala dva kamiona. Ærtve koje su se bunile, suprotstavljale, ustaπesu ih na zvjerski naËin muËile i noæevima usmrÊivale ∞ klale.

Na takav naËin vidio sam da je ubijen Ilija AÊimoviÊ iz Gor. Jamai Janko StojiÊ iz Gline. Njega su posljednjeg od njegove grupe odnjih 18 ubili tako da su ga prvoga proboli noæem, a tek kada suusmrtili njih 17, pa onda tek njega dotukli motikom.

Ubijene u jami je slagao Stjepan ©oπteriÊ iz Haera, sada uPetrinji.

Kamioni su tu noÊ svaki oko 15 puta dovozili Srbe iz Gline.Osam dana iza ubijanja hvalile su se ustaπe, a posebno Nikola Lipak»uklje, da je tu noÊ i prije toga dan poubijano 437 Srba Glinjana.

U zoru 13. maja 1941. zavrπeno je ubijanje Srba i mi seljaci,meu kojima i ja zatrpavali smo posljednju jamu gdje su bili u krvipobijeni Srbi i to najveÊu masovnu grobnicu ∞ jamu iz koje je jedanËovjek Ëije sam ime zaboravio vikao: “©ta radite ljudi, ne dao vamBog, πta Êe moje petero djece?”

Na njegovo zapomaganje doπao je Nikica VidakoviÊ, ustaπa izGline, skoËio u jamu i dotukao ga iz piπtolja.

Ærtve su u jamama posute najprije kreËom u prahu koji su dove-zli na volovskim kolima iz Gline istu onu veËe kada je poËelo s ubi-janjem Srba. Zatim smo sve jame zatrpavali zemljom.

Joπ za vrijeme ubijanja naπi seljaci Hrvati su skidali sa Srbaodijela, cipele i drugu odjeÊu. SjeÊam se da su to radili: Mato MilËiÊ,

44

Nikola i Josip Mulac, Mate VraniÊ, Nikola KihaliÊ, Mate Josin Lipak,Mate Stipanov Lipak, Mate KihaliÊ, Adam Gojdek, Juraj ÆiniÊ, JosipPiπkar, Stevo PrajdiÊ, Stevo NagliÊ, Joso ÆiniÊ, Janko ©antek, IvanDobriniÊ, svi su sada u Petrinji osim Juraja ÆiniÊa koji je poginuo iJosipa Piπkara koji je sada kod kuÊe u Jukincu…”

Arhiv Hrvatske, Zagreb.Erent Petar s. r.

Ljuban VlaπiÊGornji SjeniËakVrgnimost

SvjedoËenje o ustaπkom zloËinu u Glini 25. maja 1941. zapisaosam u Gornjem SjeniËaku 19. maja 1961. godine. Preæivjeli LjubanVlaπiÊ mi je ispriËao: “Na moju nesreÊu krenuo sam vozom iz Vrgin-mosta 25. maja 1941. godine u Glinu da obavim neke moje poslove.Nisam slutio na nikakvo zlo, sve dok nisam izaπao iz voza na æeljez-niËkoj stanici u Glini. Dok smo izaπli iz voza doËekale su nas ustaπei poËele nas pretraæivati. U isti Ëas sa sprata æeljezniËke stanice vik-nuo je jedan Ëovjek: “Dræite ga!”. Ustaπe su potrËale za jednimmladiÊem koji se dao u bijeg preko neke livade. Pogodile su ga izpuπke i on je pao. Ja sam kao neiskusan mladiÊ svejedno mirnokrenuo ulicom prema centru grada. Smatrao sam da nisam niπtakriv i da me neÊe ustaπe dirati. Otiπao sam kod jednog poznatoggostioniËara gdje sam mislio prenoÊiti. Tu sam zatekao oko 13 lju-di, koji su mirno sjedili, jeli, pili i razgovarali. Odjednom su upaleustaπe s uperenim piπtoljima u ove mirne ljude i viknule: “Ispijteto i izlazite na ulicu!” Pokuπao sam pobjeÊi, ali nisam uspio. Prik-ljuËili su me ovoj trinaestorici. Povele su nas ustaπe ulicom premazgradi pokraj bivπeg spomenika kralja Petra. Zatvorile su nas upodrum te zgrade. Stalno sam maπtao kako da pobjegnem, alinisam mogao uhvatiti pogodan trenutak. U podrumu uz naπeuzdignute ruke pretresli su nas. U podrumu su nas dræale ustaπe

45

do 22 sata istoga dana. Tada su nas zvali jednog po jednog nasasluπanje. Pitali su nas kako se zovemo, koje smo nacije i radi Ëegasmo doπli u Glinu. U podrumu je veÊ bilo joπ sedam Srba meukojima i meni poznat Damjan Oπepin, nadlugar iz BoviÊa. Oko 23sata izveli su nas iz podruma u hodnik. Tu su nas povezali πpagom,rukama na leima. Poredali su tako nas svezane jednog do dru-goga pokraj vanjskih vrata koja su bila zatvorena. Njihov zapovjed-nik je naredio jednom ustaπi: “Prebroj Srbe!”. ZaËuo se glas: “Ve-zanih Srba 21.” Tek neπto kasnije Ëuli smo zvuk kamiona koji seunatraπke smjestio uza sama vrata hodnika. Otvorile su ustaπe vratai jednog po jednog bacale u kamion pokrit ceradom. Poredali sunas u stojeÊem stavu od kabine prema nazad. Odnekud su u kami-on ubacili i tri æene Srpkinje. Tako nas je bilo 24-ero. Ustaπe su æeneudarale kundacima po glavi. One su plakale i dozivale po imenusvoju djecu. Ostali dio kamiona popunile su naoruæane ustaπe kojesu nas povezle na stratiπte. Nakon kraÊe voænje Ëuli smo udaranjegrana o ceradu. ZakljuËili smo da smo u nekoj πumi ili πumici ublizini samog mjesta Gline. Ubrzo smo i stali. OdluËio sam svaka-ko pobjeÊi i oËekivao sam pogodan trenutak. Ustaπe su poËele iz-vlaËiti jedno po jedno iz kamiona. Prve su bile na redu æene. Ubi-jale su ustaπe iz puπaka odmah pokraj desne strane kamiona. Naredu je bio jedan mladiÊ koji se nije dao izvuÊi pa su se zlikovcimalo viπe zadræali da ga izvuku. Iskoristio sam taj momenat. Imaosam mali noæiÊ koga ustaπe nisu pronaπle kod pretresa. Oslobo-dio sam naglim trzajem svoje ruke, prerezao noæiÊem πpagu na ru-kama mladiÊu Æivku ©kaljcu iz sela Banski Moravci, prorezaoceradu s lijeve strane kamiona i spustio se na zemlju. Ustaπe menisu opazile. Pobjegao sam u pomrËinu, meni u nepoznatompravcu. Nisam daleko odmakao od stratiπta. PrepreËila mi se naputu rijeka Glina. Zavukao sam se pod jednu vrbu i tu doËekaosvanuÊe. Vidio sam svjetla kod kamiona i Ëuo pucanj jedan iza dru-gog. Znao sam da svaki znaËi smrt jednoga Ëovjeka. Kada su zavrπilis ubijanjem nevinih ljudi otiπli su kamionom u Glinu. U to je poËe-la padati i kiπa, koja mi je zadala i veÊe muke uz veÊ postojeÊe. Uzoru sam krenuo, ali joπ uvijek u nepoznatom pravcu. Odjednomiza jedne vrbe skoËio je na mene jedan krupan Ëovjek, uhvatio me

46

Ëvrsto za lijevu ruku, psujuÊi mi srpsku majku, rekavπi da me vodiustaπama, da mi oni sude. Znao sam ako ne nadjaËam toga Ëovje-ka da Êe me ustaπe ubiti. Imao sam bakandæe u desnoj ruci i udarioga njima po glavi. Iskoristio sam to i brzo potrËao dalje. Nakonnekog vremena ugledao sam æenu kako okopava kukuruze.Prestraπila se, bio sam mokar i zamazan.

Po noπnji sam prepoznao da je Srpkinja, pravoslavka. Priπaosam k njoj i ispriËao joj da sam pobjegao sa stratiπta naπih ljudi.Pokazala mi je put prema æeljezniËkom kolodvoru Topusko.Savjetovala me da se dræim πume i da Êu iziÊi u pravoslavno selo.Na rubu πume sreo sam djevojku iz Seliπta. Uputila me svojoj kuÊii njenoj braÊi. Brzo sam ih naπao i ispriËao πta sam doæivio i kakosam pobjegao ustaπama iz kamiona. Naπli su jednog mladiÊa kojime je prevezao preko rijeke Gline i pokazao mi dalje kojim smje-rom trebam iÊi prema svome selu. Sada sam se veÊ dobro snalazio.Na putu do Vrginmosta nisam imao nikakvih poteπkoÊa. U mjestusu bili Talijani koji me nisu dirali. Tako sam doπao i u Ostroæin, pai svojoj kuÊi. Sve sam detaljno o ustaπkim zloËinima u Glini ispriËaosvojim suseljanima. Neko vrijeme sam se skrivao kao i svi drugiSrbi, da ne padnem ustaπama u ruke. UkljuËio sam se u prve parti-zanske jedinice. Ostao sam æiv i danas sam nosilac partizanskespomenice iz 1941. godine, pod brojem 10544.

Ratni sam vojni invalid.

Ljuban VlaπiÊ s. r.

Ljuban JednakSeliπteGlina

“Sjedio sam kod svoje kuÊe u Seliπtu. Ljudi su u selu i okolinibili zaplaπeni jer su kolali glasovi da ustaπe ubijaju Srbe iznad 16godina. Bili smo svi na oprezu. Svakog su dana dolazile nove vijes-ti o hvatanju i ubijanju. Govorilo se da su sad ovdje, sad tamo ne-

47

koga ubili. Ali mi niπta pouzdano nismo znali, i ljudi nisu vjerovalida su glasine istinite.

26. jula 1941. godine iznenada su upale ustaπe u selo. Nastalaje kuknjava i plaË. Iz svih su kuÊa izvlaËili muπkarce. Uspio sam seprovuÊi i pobjegao sam u Balinac. Tek πto sam se malko smirio ujednoj kuÊi, kad doe jedna baba: “Bjeæite, evo ustaπa!”

Opet sam pobjegao, ovaj put u Greane. Tamo su mi rekli dasu me ustaπe veÊ traæile. Iz ovog su sela veÊ bili odvedeni svimuπkarci Srbi iznad 16 godina. Bilo je meu njima i staraca od 80godina. Strah i uæas zavladao je selom. Nitko nije znao πta Êe biti sodvedenima. Majke i æene su naricale i proklinjale.

Sakrio sam se bio za neko vrijeme i razmiπljao πta da radim.OdluËih da potraæim sigurnije skloniπte i izvuËem se na cestu.

U zao Ëas.Na raskrsnici naletim na ustaπe, uhvatiπe me u blizini moje

kuÊe. Bilo je to 27. jula 1941. godine. Vodili su sa sobom veÊ neko-liko Srba pohvatanih toga jutra. Doveli su nas u Topusko. Putemsu nam psovali majku, rugali nam se i govorili nam, uz namigiva-nje, da nam spremaju lijepu sveËanost, slutili smo zlo. Pitali su nasda li hoÊemo da nas smjeste u naπu Srpsku pravoslavnu crkvu ili uopÊinsku zgradu. Smjestili su nas u opπtinu. Bjeæati se nije moglo.Bili smo okruæeni razbojnicima koji su bili do zuba naoruæani.Reæali su na nas kao bijesni psi. Ljudi su drhturili i znojili se, nekimladiÊ, joπ dijete, plakao je. Gledao sam kroz prozor i posmatraopred zgradom kako se ustaπe cerekaju. Neke sam od njih poznavao.Bio je tu Franjo Butorac i Stevo Mulac. Nisam vjerovao da nas oviljudi misle ubiti. Ta mi smo se poznavali i nikad se nismo svaali!

Dugo smo bili i sjedili u opπtini, premjeπtali se s noge na nogu,πaputali i dovijali se πta Êe se dogoditi. Osjetio sam glad, ali hranenije bilo. Oko tri sata po podne zabruje pred opπtinom kamioni.Povirih kroz prozor: kamion je bio krcat Srbima iz Starog Sela, Ka-tinovca i iz Perne. Poznavao sam mnoge ljude, bilo je meu njimamladiÊa i staraca. Njihove su oËi zaplaπeno lutale.

Kad su kamioni stali izderao se ustaπa Franjo TusiÊ: “Pregledaj-te uhapπene, nemaju li oruæja!” PoËelo je skidanje s kamiona, jed-nog po jednog. Udarci kundakom padali su po leima i glavama

48

pohvatanih. Zapomaganje i vika. Nemojte braÊo! Spasite, kumimvas Bogom…!

Psovke i udarci.Nahrupiπe tada razbojnici i k nama u sobu i redom stadoπe

tuÊi kundacima, nogama, πakam. Po leima jednoga starca lupaoje jedan ustaπa kao po panju, odzvanjalo je muklo, i Ëuli su se uz-dasi jadnog Ëovjeka.

Sruπio se, ali se opet podigao. Ustaπa ga tresnuo o vrata i starcuje sa Ëela prokapala krv na njegovu bijelu koπulju. Jedan djeËaracvriπtao je i zazivao majku. Udarci su letjeli sa svih strana. Nastalaje guæva, digla se praπina, ljudi su se sklanjali iza stolova i ormana,krv je poprskala pod. ProstaËke kletve i zvjerski smijeh ustaπapomijeπali su se s vikom i zapomaganjem bespomoÊnih ærtava ∞srpskih seljaka.

Majku vam srpsku, piπaÊete danas krv ∞ urlale su podivljaleustaπe. Gospodine, pa πta sam vam skrivio?… Nemojte, ako Bogaznate! Smilujte se!… ∞ zaklinjali su muËeni.

Uspio sam se neopaæeno pomijeπati s onima koji su veÊ bilituËeni. Razbojnici su tuËenima prevrtali dæepove i otimali im no-vac, satove i sve πto im je pasalo. Ljudi su i sami vadili i davali pare,samo da ih ne tuku. Meu ustaπama porodila se svaa zbog plije-na. Kod pretrage jednog Ëovjeka pronaπli su 3000 dinara i poËelisu se za te pare tuÊi.

Onda su nas izveli pred zgradu. Gledao sam naokolo neÊu linaÊi koje poznato lice, koje bi me moglo spasiti. Opazih mog sta-rog znanca –uru Vukinovca. Razgovarao je s jednim ustaπom. Pri-bliæih mu se i zamolih ga tihim glasom da se zauzme za mene, dame spasi. Gledao me je u nedoumici, ali odmah strese glavom:

∞ Spasio bih te, Ljubane, kad bih mogao. Ali vidiπ i sam da nemogu i ne smijem… I okrenu se! ∞ pala je komanda.

Oko kamiona ustaπe. Tjeraju nas kundacima i cijevima odpuπaka u kamion. NesreÊnici su se posluπno i bez otimanja penja-li. Mnogima je to bilo teπko jer su bili isprebijani.

Kad je kamion poπao, zaletio se na mene –uro, kojega sammaloËas molio da me spase. To me je straπno iznenadilo. Ali prijenego πto sam uspio da bilo πta zapitam, tresne me –uro pesnicom

49

po glavi. U licu se bio promijenio, oËi izbeËio kao da je pomahni-tao. Maπio se rukom za moj πeπir i otme mi ga. To je bilo sve, trebaomu je moj πeπir… Nisam to shvatio, bili smo stari i dobri znanci inikad nismo meusobno imali nikakve prepirke. Nisu nas dalekovozili kamionom. Na æeljezniËkoj stanici u Topuskom iskrcali sunas. Tu je veÊ bilo nekoliko Srba iz okolnih sela pod ustaπkomstraæom. Gurali su ih u stoËne vagone, G kola. I nas su tjerali u veÊprenatrpane vagone. Naπao sam se stisnut u jednom takvomvagonu meu 150 ljudi. Gazili smo jedan drugoga po nogama. Bilismo naslagani ko sardele u konzervi.

Bilo je nesnosno vruÊe, i jedva smo disali. ©to dalje, sve smoteæe izdræavali stisku i nestaπicu vazduha. ©irio se straπan smrad.Stariji su ljudi stenjali, neku su pali nakon dva sata u nesvijest,djeËaci su zapomagali i plakali. Sve nas je morila strahovita æe.

Vagoni su stajali na pruæi i Ëekali odnekuda lokomotivu. Vri-jeme je prolazilo, ËineÊi mi se da sve traje vjeËnost. Privukao samse prozorËiÊu ∞ æeljeznim gatrama kao govedo kad ga voze u takvomvagonu, i ugledao Stanka ÆuæiÊa iz Greana, koji je dræao straæu.Zovnem ga po imenu i zamolim ga da nam malko otvori vrata, dase ne uguπimo.

∞ Marπ, svinjo! ∞ bio je njegov odgovor.∞ Stanko, ako boga znaπ, vode mi daj ∞ molio sam dalje.∞ Marπ!Spuπtala se noÊ. Bio je 28. juli 1941. godine. Ljudi nisu viπe

mogli izdræati i poËeli su mokriti pod sebe. Zaguπljivost je postalajoπ teæa, ljudi su æeljeli da vagoni krenu bilo kuda, samo da krenu.Ali lokomotiva nije dolazila.

Proπla je Ëitava noÊ. U zoru su poËeli pripreme za polazak.∞ PrikopËaj ovaj vagon ∞ Ëuli smo komandu izvana. ∞ Ovi idu

na prisilni rad… Nade su porasle kod svih nas. Na prisilni rad, padobro! Vozi, kamo te volja, samo nas ne tuci i ne ubijaj! Svi su æivnulii poËeli zaboravljati na svoje muke i patnje. Neka bude i prisilnirad, neÊe ni to trajati vjeËno. NaÊi Êe se pravde i za nas na svijetu.

U tom raspoloæenju dovezao nas je voz 29. jula 1941. godinena æeljezniËku stanicu u Glini. Vrata se s bukom otvore. Svjeæi jevazduh prostrujao u vagon. Po dvojica smo izlazili iz vagona i

50

postavljali se u red. DoËekao nas je novi red ustaπa. Neke sampoznavao. Gledali su nas krvavo. Odveli su nas u koloni po Ëetiripred naπu Srpsku pravoslavnu crkvu, Roenja Bogorodice u Glini.

Tu nas je doËekao glinski ustaπki koljaË Nikica VidakoviÊ. ∞Doπli ste, majku vam vlaπku! De uvedi ih da se pomole svom srp-skom bogu. BiÊe mi za duπu… Trkni po kljuËeve da ove mrcine za-tvorimo u crkvu… Mika DeæeliÊ ustaπa, po zanimanju lonËar, do-nio je kljuËeve naπe crkve. Uvedoπe nas u crkvu. ZakljuËaπe vrata ipojaËaπe straæe. Bila je veÊ sva puna. Moglo nas je biti oko neπtoviπe od 700. Neki su od nas vrtjeli glavom i potiho govorili da Êenas pobiti. VeÊina se nadala da Êemo na prisilni rad. Bili smo æed-ni i gladni.

©kljocnu brava na vratima. Ue neki ustaπa Pajo Kreπtalica iMiliÊ. ∞ Diæi se! Izvrπili su popis svih zatoËenih. Dugo je to trajalo.Treba, kaæu, taj popis da bi se mogli rasporediti za prisilni rad uLici, na Velebit. Nade su ponovno rasle ali ne za dugo. Poslije podneuoπe ustaπe sa svojim o∫cirom, koji je viknuo da legnemo, da izu-jemo cipele i skinemo kapute. To smo i uËinili. Upita razbojnik:“Ko je Pero MiljeviÊ?” Pero se javio. ∞ Deder, golube, prii bliæe.Govori πto znaπ o Ëetnicima!

∞ A jesi li ti Ëetnik?∞ Nisam…∞ Nisi, Boga ti tvoga! Nisi Ëetnik, je li, kurvo vlaπka! Majku ti

tvoju jebem… I zaleti se ustaπa na MiljeviÊa. Iz zvonika su donijelidebeli konopac i poloæili Peru na zemlju. Tukli su ga dugo, doknije sav pocrnio. Najprije je vikao, kasnije je samo stenjao. I opetodoπe. Pred noÊ su uπle druge ustaπe. ∞ Ko ima novaca, neka dade,kupiÊe mu se hrana. Ljudi su davali i skupilo se oko πest hiljadadinara. Svi su bili gladni i jedva su doËekali ustaπku ponudu. Aliniko hranu nije donio. U suton nahrupiπe ustaπe u crkvu. Zveckaloje oruæje u polutami, odjekivale su ustaπke cokule naπom crkvom.Palite svijeÊe! Nisu htjele gorjeti. Nisam praznovjeran, ali sam do-bro vidio da velike svijeÊe nisu htjele da gore. “To je neki znak”,πaptali su starci drhtavim rukama.

Svjetlo drhtavih svijeÊa ipak je osvijetlilo crkvu i ljude. Sjenkesu se kretale po zidovima. Razbojnici su obilazili i krvniËki gledali

51

grupe svojih ærtava. A ærtvama su srca tukla, te se Ëinilo da se u tiπinimogu nadaleko Ëuti.

∞ Vjerujete li u naπeg poglavnika? ∞ zaurla jedan ustaπa.∞ Vjerujemo ∞ Ëulo se nekoliko glasova.∞ ViËite “Æivio poglavnik!”Neki su vikali.∞ JaËe, majku vam srpsku! JaËe…Odjednom zapuca karabin preko naπih glava. ∞ Lezi ∞ viËe

jedan krvnik. Sloæiπmo se jedan preko drugoga na crkveni pod. ∞Diæi se! … Lezi, diæi se… lezi… NesreÊni ljudi su se dizali i opet pa-dali… Tako nekoliko puta. »uli su se samo uzdisaji i ubrzano dis-anje. Srce je tuklo uæurbano. Razbojnici su razbijali po crkvi. Kun-dacima su lupali po oltaru, ikone su pokidane padale na zemlju.Nekoliko kandila i drugih stvari bacali su zlikovci na nas pjeneÊise od bijesa i psujuÊi u sav glas.

Prisilili su nas da leæimo. Bili smo u koπulji i gaÊama. Kaopomamni poËeli su po nama gaziti, tuÊi nas kundacima i puπËanimcijevima, udarati nas cokulama, gdje stigoπe. Nastala je zagluπnakuknjava, plaË i zapomaganje.

∞ Gdje je Pero MiljeviÊ? ∞ pita neki ustaπa.Pero se javlja slabim glasom. Bio je veÊ teπko isprebijan i mo-

lio je da ga ne tuku. U ruci ustaπe bljesnuo je noæ u osvjetljenjucrkvene svijeÊe. Zastao nam je dah. Polako se ustaπa primakao Perii, πto bi trenuo, zabio mu noæ u vrat. RasjeËe ga i po trbuhu. Peropade bez rijeËi. Krv je πiknula, i Ëulo se joπ samo krkljanje Ëovjekakoji je umirao.

Nastalo je sada sveopπte klanje. “Kolji, kolji…” vikao je razboj-nik… Ustaπe su klale koji je gdje stigao. Druge su ustaπe kundaci-ma udarale u glave naklanih ljudi. I tako redom…

To se ne moæe opisati ∞ zastao je na Ëas Ljuban preπavπi ru-kom preko Ëela. ∞ Kao da sada gledam kako ljudi kleËe i zaklinjuustaπe da ih poπtede. Ali jedan duboki udarac noæem u vrat i jedanzakretaj nalijevo… i svrπeno. Ærtva se joπ pokuπala pridiÊi, ali udarackundakom u glavu dovrπava krvniËko djelo. Neki se otimaju, diæuruke na obranu, drugi Ëekaju na udarac kao ovce. Jednome jeudarac noæem, mjesto u vrat, sletio u lice, drugome u ruku, neko je

52

potrËao, a ustaπa nagnuo za njim i zahvatio ga noæem pred zidom…Prskao je mozak, krv je klokotala po kamenitom crkvenom podu ipolako, u πirokom mlazu, tekla prema crkvenim vratima. Iz poËet-ka zagluπna vika pomalo je jenjavala. Ali ubijanje bespomoÊnihljudi trajalo je Ëitavu vjeËnost. »uli su se jauci onih koji su leæali ukrvi. Nisu joπ svi bili mrtvi.

Gledao sam prizor πÊuÊuren uza zid. U uglu iza crkvenog or-mana bila je tama. Zavukoh se iza ormaniÊa ËekajuÊi da ustaπesvrπe svoj posao.

Sve je viπe tiπina ovladavala crkvom. Ærtve su leæale porazba-cane po Ëitavoj prostoriji. Poneki je joπ trzao nogom ili rukom,odnekuda se joπ Ëulo stenjanje. Ustaπe su se odmarale, brisalikrvave noæeve i kundake. Neki su izaπli pred crkvu.

Jednoga momenta, kada se sve smirilo, i kada su se razbojnicisakupili pred vratima, skoËih neËujno iz svoga skloniπta i bacih semeu poklane, u mlaku joπ tople krvi. Za mnom je skoËio joπ jedankoji se bio takoer sakrio. Ispruæili smo se kao mrtvi meu mrtvi-ma. Ali ovaj drugi, koji je slijedio moj primjer, zlo je svrπio: uπao jeustaπa, opazio je da se miËe, priπao mu i gurnu ga nogom: “Diæise!” »ovjek se digao. “Deder glavu na sto!”

Zgrabio ga za kosu i pritisnuo mu glavu na sto. Tada je noæemzarezao u vrat i naredio jadnom Ëovjeku da pjeva. Krv je πiktala izvrata, a iz grla ærtve Ëulo se krkljanje. Drugi razbojnik zamahne stra-hovito kundakom: glava je bila razmrskana, a nemoÊno tijeloklonu.

Trojica su se sakrila u oltar. Kasnije su se popeli na zvonik.Poslije sam saznao da su tamo bili dva dana i dvije noÊi i da senikakvim obeÊanjima nisu dali skloniti da siu. Poslije dva danaskinuo ih je hicima iz puπke ustaπa Stevo Mulac.

Leæim ja tako u lokvi krvi meu pobijenim Srbima i Ëekamdalju sudbinu. Ustaπe razgovaraju o zavrπenom poslu. Hvale se icerekaju. Iznenada jedan mladiÊ, koji je kraj mene leæao diæe krva-vu glavu i zastenja: “Nije gotovo, majku vam vaπu!” Uz psovkepriskoËi mu ustaπa i ubije ga. I sada se lupeæi dosjetiπe da bi joπneko meu nama mogao biti æiv te poËeπe redom tuÊi kundacimapo ærtvama i zabadati noæeve. Dobio sam nekoliko udaraca kunda-

53

kom, ali se nisam ni pomakao. Jedan od koljaËa udarao je noæemredom. Pribliæavao se prema meni. Zario je noæ u tijelo pokrajmene, a zatim kleknuo meni na lea i udrio noæ u tijelo sljedeÊeg…Mene je preskoËio… »itavo vrijeme nije me napuπtalo uvjerenjeda Êu biti spasen.

Onda su poËeli leπeve izvlaËiti iz crkve i bacati ih u kamion.Dohvatiπe i mene. Vukli su me za noge po kamenitom podu. Nastepeniπtu mi je glava udarala o kamen, no i to sam podnosio bezznaka æivota.

Baciπe me na kamion koji je veÊ bio skoro pun leπeva. Leæaosam na leima. I dalje su ustaπe slagale svoje ærtve. Bila je veÊ kas-na noÊ. Vrebao sam priliku da se izvuËem, ali ona se nije ukazala.Kako sam leæao nauznak, doæivio sam tada joπ straπniju stvar: namene poloæiπe leπ ubijenog Ëovjeka, a prerezani grkljan prekrijemi usta…

Ljuban zastane. Pogledao me i smeteno se nasmijeπio.Nisam vjerovao da Ëovjek moæe u tako kratkom roku preæivjeti

takve strahote. No meni se usjekla tada u mozak misao, uvjerenjeda neÊu poginuti. Moæda me ta sigurnost i spasila…

Evo kako je bilo dalje:Nismo se daleko vozili. Uskoro sam osjetio da kamion vozi po

neravnom tlu. »uo sam komandu:∞ Vozi bliæe jami!Tu su Ëekali joπ jedni krvnici koji su i ovdje nad jamom, obav-

ljali svoj posao. Velika jama bila je veÊ do polovine puna leπeva.Bacili su nas s kamiona u jamu. U samoj jami slagali su ustaπeleπeve kao cjepanice.

Uhvatiπe me za ruke i noge i zaljuljavπi me nekoliko puta baciπeme u jamu. Pao sam na mekano, na leπeve. Vukli su me joπ malopo jami i sloæili na odreeno mjesto. Imao sam sreÊu, naπao samse opet pri vrhu.

»itavu sam jednu vjeËnost tu leæao. I dalje su stizali kamioni, ito sa æivim Srbima. Tu, nad jamom, tukli su ih sjekirama i ËekiÊi-ma po glavama i bacali u jamu. Nije tu bilo puno vike i zapoma-ganja. U noÊnoj tiπini Ëuli su se najviπe udarci sjekirom, kojipriguπeni jauk i ustaπke psovke. Iskrvavljena tijela muklo su pada-

54

la u jamu. Doveli su jednu mladu æenu. Mislim da je to bila uËitelji-ca iz BoviÊa. Nju su tu, kraj jame silovali i zatim je ubili iz karabi-na…

Kasno u noÊ bio je krvavi posao zavrπen. Neki su krvnici joπskakali u jamu i hodajuÊi po leπevima traæili prstenje i druge vred-nije stvari. Jednome je zapela za oko moja majica. PoËeo je nateza-ti i prevrtati da mi je skine. Soktao je, muËio se i konaËno je ski-nuo. Nije primijetio da sam æiv.

Postalo mi je joπ hladnije i drhtao sam. Plaπio sam se da ustaπene zapaze drhtanje.

Nad jamom su ustaπe gledale svoje ærtve. Neka ærtva se joπ mi-cala. Zapraπtali su karabini i revolveri po jami. Tada sam bio ra-njen u nogu…

I konaËno sve se smirilo. Krvnici su se okupili podaleko odjame oko fenjera razgovarajuÊi o svojim podvizima. Skoro potpu-na tama ovladala je jamom i okolinom. PoËeo sam se priprematina bjekstvo. IspitujuÊi pogledom okolinu i pridigavπi se malko,odjednom zapazih da se meu leπevima diæe jedna prikaza. Dopu-zala je do mene.

“Jesi li æiv?” upitao me πapatom Ëovjek.∆utao sam i nisam ni ovoj preæivjeloj ærtvi htio priznati da sam

æiv. Ali Ëovjek me gurkao i πaptao mi da treba bjeæati.Sporazumjeli smo se i dogovorili. Ustaπe su bile zabavljene

svojim priËama i bile su podalje. Okolina jame bila je u tami.Izvukli smo se neËujno jedan za drugim prema jednoj æivici.

Pekla me rana na nozi, ali mogao sam da idem. Udaljavali smo sesve viπe od svjetla fenjera. Glasovi koljaËa sve su se viπe gubili utami… Rastao sam se od moga saputnika i krenuli smo svaki nasvoju stranu.

Nisam znao gdje se nalazim, lutao sam naokolo nasumce uæelji da πto dalje odem od jame. No kako sam se zaprepastio kadasam se, poslije lutanja od preko jednog sata, opet naπao u blizinijame! Kao pomaman okrenuo sam natrag glavom bez obzira. Uuπima su mi odzvanjali pijani glasovi ustaπkih koljaËa. Dolutao samnajzad do Majskih Poljana. Sakrio sam se tu kod ujaka PavlaLonËara gdje sam æivo πest mjeseci.

55

Ja sam jedini ostao æiv iz one jame. Moga druga, koji se zajed-no sa mnom izvukao iz jame, ustaπe su vrlo brzo uhvatile i ubile…

Ovo svjedoËenje zapisao je Mladen IvekoviÊ joπ 1943. godine uprolazu kroz osloboenu Baniju. Samo nekim manjim detaljimadopunio sam ga 1972. godine u razgovoru sa Ljubanom Jednakomu njegovoj kuÊi u Glini.

Hilmija BerberoviÊustaπaiz Bosanskog Novog

Ustaπe su u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Roenja Bogorodice uGlini poklale 1564 Srbina. Klale su ih ustaπe u krπÊanskoj svetinji iodvozili mrtve i joπ æive u veÊ iskopane jame u Glinsko Novo Selo. Tusu ih hrvatski seljaci zatrpali zemljom i pokrili travom i granjem.

KatoliËki æupnik u Glini, Slovenac Franc Æuæek je u svojdnevnik zapisao: “Jednog dana bio sam meu zatoËenim Srbimau pravoslavnoj crkvi u Glini. Mnogi su veÊ ranije preπli na rimoka-toliËku vjeru nadajuÊi se da Êe tako biti poπteeni od ustaπkogpokolja. U crkvi je bilo neizdræivo, smradno i neËisto, prozori i vra-ta zatvoreni, zrak zaguπljiv, a ljudi izbezumljeni od straha… Vidiosam dupkom punu crkvu ljudi u kojoj je sve zaudaralo jer su ljudi inuædu vrπili pa su neki veÊ bili klonuli od loπeg zraka i patnji. Crkve-ni namjeπtaj bio je razoren…”4

Ustaπa Hilmija BerberoviÊ je ispriËao joπ septembra 1941. go-dine:

“Klao sam u pravoslavnoj crkvi u Glini Srbe. Ubijali smo ih narazne naËine. Moj komandir Josip DobriÊ, uËitelj iz Splita odredioje iz naπe satnije 15 ljudi koji Êe izvrπiti klanje.

Za vrijeme klanja pred crkvom je bila postavljena straæa jer suse neki pravoslavci penjali u zvonaru i skakali sa vrha zvonika uportu. Svi oni koji su skakali bili su poubijani u porti od strane

4 AJ, f II0, f264, J. 314, dost. br. 1 268.

56

straæara. Ja sam bio odreen u tri maha da vrπim klanje u crkvi. Sanama su svakom prilikom iπli i neki o∫ciri od kojih se sjeÊam Josi-pa DobriÊa i Mihajla CvetkoviÊa, pored naπih domobranskih iπlisu i ustaπki o∫ciri u crkvu. Po ulasku u crkvu o∫ciri su stajali kodvrata i posmatrali naπ rad, a mi smo vrπili klanje. Ubijanje je vrπenona taj naËin πto smo neke udarali noæem pravo u srce, neke klalipreko vrata, a neke udarali gdje stignemo. Srbi su bili goli. Ako nekiSrbin ne bi bio gotov od prvog udarca, toga bi ustaπe preklalenoæem. Neke su ustaπe u rukama dræale baterijske lampe i takonam osvjetljavale prostoriju.

U viπe mahova desilo se da je neki Srbin nasrnuo na nas ili ne-koga udario nogom u stomak, ali taj je odmah iskasapljen. Za vri-jeme ovog klanja bila je velika galama u crkvi. Prisutni su u jedanglas vikali: “Æivio kralj Petar, æivjela Srbija, dolje PaveliÊ, doljeustaπka dræava!”

Ovo klanje obiËno je poËinjalo uveËe oko 22 Ëasa pa je trajalodo 2 Ëasa poslije ponoÊi. Za sve vrijeme dok je posljednji Srbin bioæiv, manifestacije su trajale… Ovo klanje u crkvi vrπilo se u 7 do 8puta, a ja sam uËestvovao tri puta sa tri grupe ustaπa. Za vrijemeklanja uvijek smo bili uprljani krvlju toliko da se uniforma nijemogla oËistiti, veÊ smo je zamijenili u magacinima.

U prvo vrijeme su dovoeni samo muπkarci, a docnije i æeneod 15 do 50 godina. Prilikom ovog dovoenja vidio sam u viπe ma-hova da su ustaπe i neki moji domobrani, vojnici najprije silovaliæene i djevojke, pa ih zatim odvodili u Glinu u zatvor. Od straneo∫cira ovo nije bilo zabranjeno, jer su i sami oni to radili…”5

5 AJ, f IIO, dost. br. 2933, Beograd.

57

Bogdan SuænjeviÊDonje SeliπteGlina

“Kada je uspostavljena Nezavisna Dræava Hrvatska imao sam32 godine æivota. Moje selo Donje Seliπte naslanja na samo mjestoGlinu na Baniji. Imalo je 150 domaÊinstava, od kojih 14 hrvatskih,a ostalo su bila srpska. Istjeran sam iz sluæbe 10. juna 1941. godi-ne, kao i svi drugi moji sunarodnjaci. Doπao sam u svoje selo, gdjesam namjeravao æivjeti kao i svi drugi. Meutim, ustaπe su veÊ umaju pohvatale nekoliko naπih seljaka i poubijali. Ulazili su u sela,pljaËkali, zastraπivali i prisiljavali da svi preemo na rimokatoliËkuvjeru. Muπkarci su se sklanjali koliko su mogli i uspjeli, æene i djecasu ostajali kod kuÊe. Sve je to tako bilo do 29. jula 1941. godine.

U noÊi 28/29. jula opkolile su ustaπe naπa srpska sela: DonjeSeliπte, Gornje Seliπte, ©ibine i Balinac. Ustaπe iz Gline i susjednihhrvatskih sela kojima je rukovodio Nikica, njegov brat Mate i Stipeotac VidakoviÊ, ÆiniÊ mesar iz Gline, Josip DeæeliÊ, krojaË iz Glinei drugi iz sela Prekope, Kihalca, ©atornje i drugih.

Oko Ëetiri sata u jutro hvatali su muπkarce i æene, lovili su ihisto onako, kako se lovi i goni divlja zvjerad, kada se na nju priredihajka. Tada su uhvatili u Donjem Seliπtu: Milu BaltiÊa, NenadaBaltiÊa, Todora Miljuπa, Stojana »uËkoviÊa, Lazu »uËkoviÊa,njegovog brata Milu, Nikolu »uËkoviÊa i njegovog brata Petra.

Iz Balinca: Simu BaltiÊa, Luku BaltiÊa, Jovu BaltiÊa, Luku Mati-jeviÊa i joπ jednoga kome se imena ne sjeÊam. Ustaπe su im govo-rile da ih vode na rad u NjemaËku, a odveli su ih na moju njivuzvanu “Graoriπte”, uz potok Glinu. Putem i na njivi ustaπe su ihmuËile, a Mili BaltiÊu su odrezali i spolni organ. Svukli su sa njihodijela, pokupili novac koji su sa sobom imali i odnijeli.

Istoga dana pohvatale su ustaπe 26 æena i djevojaka u mom seluDonje Seliπte. Njih su sve od jutarnjih sati pa do Ëetiri sata poslijepodne muËile ustaπe, tukle, silovale i klale noæevima. Prije silovanjai pokolja morale su zlikovcima dati sav novac koga su imale kodsvojih kuÊa.

58

Ustaπa ÆiniÊ, mesar iz Gline, uzeo je Kaju BaltiÊ, odgurao je ukukuruze, silovao je, zatim joj odrezao dojke, te prste na rukama inogama, a istom onda noæem zaklao. Njezina snaha Ruæica sluπalaje njezine jauke i zapomaganja. Moju snahu Ruæicu SuænjeviÊustaπe su zaklale, a zatim je posadile na glavu u jednu jamu i takoje krvavu i mrtvu ostavili. Suprugu MariËiÊa Jove su preklale, a nisuje sasvim zaklale. MisleÊi da je mrtva, ostavile su je. Poslije odlas-ka zlikovaca, doπao je njezin suprug Jovo, sa preæivjelim susjedi-ma, podigao je, odnesao kuÊi i poloæio na krevet. Ona je ostala naæivotu, ali joj je bio prerezan glavni æivac na vratu, pa joj glava visi ine moæe hodati.

Bilo je viπe sluËajeva da su ustaπe silovale istodobno majku imaloljetnu kÊerku, pa ih onda zaklale. Smijali su se i pljeskali ∞ toih je veselilo.

Tada, toga 29. jula 1941. godine ustaπe su zaklale u mom seluDonje Seliπte ove æene i djevojËice: Savu Miljuπ, Anicu »uËkoviÊ injezinu svekrvu (imena se ne sjeÊam), Petru Dulikrava, AnelijuStambolija, suprugu trgovca Sime IvkoviÊa (imena se ne sjeÊam),Evicu Stambolija, Stoju Banjeglav i njezinu snahu Ruæicu SuænjeviÊ,Ruæicu BaltiÊ, Kaju BaltiÊ, Janju VujiËiÊ Ëiji je sin Mile vidjevπi kakomu zlikovci u kukuruzima kraj vlastite kuÊe muËe i kolju majku,znajuÊi da Êe im i on dospjeti u ruke, objesio se o jedno drvo krajkuÊe. Imena svih zaklanih æena na æalost ne mogu se sada sjetiti.UËestvovao sam u iskopavanju leπeva ubijenih Srba na mojoj njivii sahrani njihovih posmrtnih ostataka u naπe groblje. Nakon trinedjelje poslije njihove smrti vidjeli smo dobro tragove nasilja nanjima prije smrti. Leπevi Mile i Nenada BaltiÊa imali su oko vrataËvrsto stegnute omËe od drveta s kojima su ih ustaπe uguπile… Vid-jelo se da su zloËinci Nenadu BaltiÊu pucali u usta, Mili BaltiÊu suodrezali spolni organ.

Istoga 29. jula ustaπe su uhitile Vasilja Jednaka, njegove sinovceBogdana i Petra u Donjem Seliπtu i u Balincu krojaËa MrenoviÊa,njegovog oca i petoricu njegovih roaka. Njih su odveli u Glinu ipoklali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Istoga dana u selu ©ibinamazaklale su ustaπe u kuÊi suprugu gostioniËara Steve JandriÊa i joπosam Srba Ëija imena nisam zapamtio.

59

Od toga dana 29. jula 1941. Srbi nisu viπe Ëekali ustaπe, domo-brane i oruænike NDH-e kod svojih ognjiπta. Bjeæali su i sklanjalise po πumama i odlazili sposobni u ustaniËke partizanske jedini-ce. I ja sam otiπao u partizane. Meutim, veÊ 25. oktobra 1942. na-pustio sam svoju rodnu Baniju i uz pomoÊ prijatelja uspio otiÊi uIniju kod svoga brata Ljubomira…”

Zaklinjem se svojim vlastoruËnim potpisom da sam svjedoËioistinito.

Bogdan SuænjeviÊ s. r.Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.

Nikola BiæiÊDugi DolKrnjak

U IvanoviÊ jarku, predjelu πume Loskunja kod Krnjaka na Ko-rdunu ustaπe su izvrπile masovni pokolj Srba 29. jula 1941. godine.Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH BoæidarCerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na podruËjuGline krenuo je sa svojim ustaπama na pogrom Srba u VojniÊu,Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvrπilisu mu na terenu Mijo Æunac, veterinar iz VojniÊa, oruæniËki nared-nik Antun RupËiÊ, πef postaje u Krnjaku i ustaπki povjerenik opÊineKrnjak Dragutin MuiÊ iz VukmaniÊa. MuiÊ je prema dogovoru poz-vao Srbe da dou u Krnjak 29. jula i donesu pomoÊ u hrani i odjeÊiza Slovence koji su se tada nalazili kao izbjeglice u tom dijelu Kor-duna. Viπe od 300 Srba se odazvalo pozivu. U isto vrijeme BoæidarCerovski je krenuo u pravcu Krnjaka sa pitomcima oruæniËkedoËasniËke πkole u deset kamiona. U dva kamiona bio je alat zakopanje jama i kreË za posipanje po ærtvama. Voeni Cerovskimzvali su se: “Kaznena ekspedicija za Kordun i Baniju”. Oni su us-put kroz Vrginmost po srpskim selima hvatali ljude i æene, pljaËkaliim imovinu, pijanËevali, trpali u kamione i tukli kundacima. Naj-

60

duæe su se zadræali u VojniÊu gdje su zajedno s onima iz sela Vrgin-mosta pohvatali 99 Srba i povezli ih uz batine na dogovoreno mjestou Krnjaku.

DoËekali su ih u 16 sati ustaπki povjerenik Dragutin MuiÊ ioruæniËki narednik Luka BilandæiÊ sa ustaπama i oruænicima. Bi-landæiÊ je i odredio kao pogodno mjesto za masovno ubijanje uIvanoviÊ jarku.

Za Srbe koji su se odazvali MuiÊevom pozivu da dou u Krnjaki pomognu izbjeglicama iz Slovenije bilo je veÊ kasno. Bili su pre-vareni. Svi su pretreπeni, oduzeto im sve πto su imali sa sobom,povezani su æicom i odvezeni kamionima na stratiπte u IvanoviÊjarak.

S mjesta zloËina uspjeli su pobjeÊi Nikola BiæiÊ, Mirko Trkuljai Ljubomir VukmiroviÊ.

SvjedoËanstvo Nikole BiæiÊa zapisao je joπ 1942. godine Stanko∆anica OpaËiÊ, kojem Nikola opisuje ustaπki zloËin u IvanoviÊ jarku29. jula 1941. godine. Nikola kaæe: “Zatekli smo se pred opÊinskomzgradom u Krnjaku, gdje smo Ëekali da predamo hranu koju smodonijeli za izbjeglice iz Slovenije. Neki su joπ dolazili. Nismo znalida smo prevareni od ustaπkog povjerenika u Krnjaku DragutinaMuiÊa, naπeg komπije iz VukmaniÊa. Iznenada opkoliπe nas ustaπei oruænici. Narediπe nam da bacimo hranu koju smo donijeli nazemlju i odvedoπe nas u oruæniËku kasarnu. Poznavao sam kr-njaËke oruænike, posebno jednog koji mi je prije nekoliko danabio u kuÊi, priËao s njim, popio rakiju koju smo po obiËaju ponud-ili gostu. Tom prilikom πalio se sa mnom i sa mojom æenom iotiπao, a da nismo znali ni zaπto je dolazio. Prije jednog sata stajalismo pred gostionicom, a on je, izlazeÊi iz gostionice, razgovarao sljudima i smijao se. Nismo predosjeÊali nikakvu opasnost. »eka-juÊi da predamo hranu, odjednom smo Ëuli zujanje dolazeÊih ka-miona, ali na toj cesti to nije bilo niπta neobiËno. Sada je on saustaπama koji nas vode. IduÊi tako, priem mu i zamolim ga dame pusti da se izvuËem iz kolone. No nisam ni dovrπio s reËeni-com, a on dreknu: ©ta, majku ti srpsku! I udari me kundakom takoda sam posrnuo i pao. Diæem se i pogledam ga u lice. Zaprepastiosam se. Bio je izbezumljen, zapjenio kao pas kad pobjesni. O, lju-

61

di, ni u snu nisam mogao sanjati da se tako u jednom Ëasu Ëovjekmoæe izmijeniti. Zatvorili su nas u opÊinsku zgradu. Vrata su bilazakljuËana, a pred njima je Ëuvao straæu isti oruænik, pod prozo-rom nalazili su se dvojica ustaπa.

U taj Ëas otvoriπe se vrata i ue povjerenik MuiÊ s dvojicomustaπa. Ue pas nasmijan i pita nas kako je. Netko odgovori: “Viditei sami gospodine.” MuiÊ ga prekide i kaæe: “Eto, vidite, ljudi, da stesami krivi. Ne valja prkositi vlasti jer vlast je vlast. Kad je bila vaπa,srpska, niste trgali æice i trgali bandere, a sada to radite i prkositenam.” Ustade Mihajlo SimiÊ pa poËe da govori: “Gospodine, nitkood nas ne zna ko je trgao ni gdje je trgao. Ja sada o tome prvi putËujem. Posluπali smo vaπe nareenje i donijeli hranu za Slovence.”

“Ja vas dobro znam. Sluπajte ljudi, s nama nema πale, to za svag-da upamtite. Ovo je Hrvatska, a ne Srbija. Poglavnik je htio,poπteno, kad ste veÊ Srbi, preseliti vas u Srbiju, a vi umjesto da stezahvalni, vi prkosite poglavniku i ustaπkoj vladi. Pet sam godinaustaπa i kao takav garantujem da vam se neÊe niπta dogoditi, alisluπajte πta Êu vam dalje reÊi. Vas Êemo joπ veËeras poslati uNjemaËku na rad, a za familije ne brinite, poslat Êemo ih u Srbiju,a kad se vratite u zemlju, tamo ih potraæite. Ako se od vas pokuπanetko pobuniti, ubiÊemo ga, to da znate. A oni koji su potrgali æice,bit Êe pronaeni, i s njima Êemo drukËije postupati. Mislim da steme razumjeli. Dakle, budite pametni pa Êe i za vas biti bolje…”

Negdje poslije podne, vrata naπe sobe naglo se otvoriπe. Uoπeu sobu ustaπe, odvojiπe nas deset i povedoπe u drugu sobu. Tu sunas vezali æicom dvojicu po dvojicu, a onda kroz te vezove (oko ruku)provukoπe æicu kojom spojiπe zajedno svih deset uhapπenika inapraviπe po jednu “grotulju” od ljudskih tijela. Potom nas istjeraπeiz sobe. Guraju nas u kamione gdje je veÊ bilo ljudi koje su doveli izdrugih soba i koje su pohvatali takoer u rajonu Krnjaka.

Kad su nas ubacili u kamione kod BabiËine kuÊe, nisu obraÊa-li paænju koliko nas moæe stati u kamion, veÊ su nas unutra uba-civali kao predmete ili cjepanice drva, a potom su vozila krenula.BuduÊi da taj kraj poznajem kao svoju roenu kuÊu, odmah samosjetio da se kreÊemo u pravcu Karlovca. Bio sam u nekom bunilupa i ne znam o Ëemu sam sve mislio. Ali za svega nekoliko minuta

62

moj kamion stade. Istjeraπe nas napolje, opet meu πpalir ustaπa,pa dvije ili tri “grotulje” vezanih ljudi potjeraπe prema potoku Ri-jeci u pravcu πume Loskunje. Sada znamo da se nalazimo kod za-seoka BoæiÊi u Donjem Krnjaku i da se kreÊemo prema IvanoviÊjarku u πumi. PoËeo je padati prvi sumrak i kroz njega se nazirudvije najbliæe kuÊe, ali svjetla i ljudi u njima nije bilo. Ali, jadnamajko naπa! »im smo ispali iz kamiona, poËeπe nas krvniËki tuÊikundacima, Ëizmama, cijevima puπaka. Nakon πto bi se Ëuo jaukjadnih ljudi, uslijedili su novi udarci i priguπeno vikanje ustaπa:“∆utite gadovi, majku vam vaπu srpsku.” No, kad smo se pribliæiliRijeci, Ëuli smo glasne jauke koji su dopirali s druge strane potoka,a potom se prava tutnjava ustaπkih udaraca sruËila po ljudima kojisu stajali oko iskopanih jama i koji su ubijani uglavnom tupimpredmetima ∞ ËekiÊima, krampovima i noæevima. Vika, dernjava ipsovka zlikovaca postaje sve jaËa. Sada je tek bilo potpuno jasnoπto nam se sprema.

Preko Rijeke bio je uzak mostiÊ po kome se kretala ustaπkapratnja, koja je dræala jedan kraj æice koji je bio vezan za “grotulju”od deset vezanih Srba. Dok su ustaπe iπle po mostiÊu, mi smo mo-rali gaziti i plivati po vodi. Znao sam da se na Ëelu niza u kome sambio i ja nalazi i Pero KresojeviÊ i njegova dva sina, a meni najbliæibio je Mihajlo SimiÊ. Oh, to su bili hrabri i valjani ljudi, a evo sadapadoπe u miπolovku, kao i ja, gdje viπe ni hrabrost ni pamet ne vri-jede niπta. Kad smo zaplivali po vodi, ona me osvjeæi, mozak poËeda radi i ja ponovno osjetih æelju da bjeæim. Jedna mi je ruka slo-bodna, pokuπavam da i drugu oslobodim, ali ne ide. Namjeravaosam da oslobodim ruku, zaronim u vodu i tako pokuπam pobjeÊi.©apnem drugu koji je bio sa mnom vezan da se zajedniËkipokuπamo osloboditi æice. Uspijevamo, ali u tom momentu veÊsmo izaπli iz vode pa nije bilo moguÊnosti za bijeg. Dræimo se zaruke kao da su i dalje povezane i Ëekamo pogodniju priliku za bjek-stvo. Druga obala Rijeke je ravna kao na dlanu, nedaleko od nasprimjeÊujem iskopanu jamu. Sada je joπ jasnije kamo idemo. Izrazmiπljanja me prekide ustaπka komanda: “Lezi i nos u zemlju,jebem vam majku, jeba vas kralj Petar…” I tko sve moæe nabrojitikoga divljaci sve psuju i zbog Ëega idemo u smrt, a ni krivi ni duæ-

63

ni. Blizu smo jame, i usprkos ustaπkoj dernjavi i jauku naπih ljudi,dobro Ëujem samrtne hropce i jauke koji dopiru od nje. Od ovihkrikova ljudi postaju izbezumljeni. Tu se nije pucalo, ustaπe sudotucale ne znam veÊ koju grupu, a i nama se pribliæava zadnjiminut. Drug vezan sa mnom polako me grebne po ruci, pita je livrijeme za bjekstvo. Naπe ruke su slobodne i moæemo ih izvuÊi izæice kada god hoÊemo. Pokuπavam podiÊi glavu da osmotrim pogo-dan put za bjekstvo, ali ustaπa koji je bio blizu mene udari mekundakom tako jako da me prikova za ledinu. Odmah iza toga de-setak ustaπa povika: “Diæite se i naprijed!” To smo i uËinili. Tek πtosmo krenuli kroz ustaπki πpalir prema jami zasuπe nas kiπom uda-raca. »ujem kako Mihajlo SimiÊ viËe: “Gospodo, nemojte nas tuÊi,neÊemo biti sposobni za rad.” »uo je on ranije sve ono πto sam i jaËuo i vjerujem da viπe nije gajio nadu da ide u NjemaËku, ali je odsilnih ustaπkih udaraca i stanja u koje je zapao bio je veÊ izludio itako pomahnitao govorio πto mu je palo na pamet. U trenutku kadaje SimiÊ zavrπio jedan zlikovac osvijetli ga baterijom, a drugi gaudari krampom po glavi tako da se ona jednostavno raspolovi.

SimiÊ ispusti kratak jauk. Pade i povuËe sa sobom æicu koja mispade s ruke. U trenu skoËih u stranu i poËeh bjeæati u pravcu ob-liænjeg πumarka. Ustaπe pripucaπe, ali ja sam dalje bjeæao ne zna-juÊi kuda. Odjednom ponovno izbijem pred potok Rijeku. Zas-tanem da se joπ jednom orijentiπem. Krajnjim naporom uspijevamustanoviti da se nalazim u blizini zaseoka PavkoviÊi u DonjemBudaËkom, πto znaËi da sam samo oko jedan kilometar udaljenod mjesta pogibije mojih komπija. Prilazim oprezno cesti i, poπtose niπta ne Ëuje, brzo je prelazim, a odatle sam se uputio kuÊi.

Proπlo je od tada sedam mjeseci, a joπ nisam doπao k sebi i neznam kada Êu. Spavati ne mogu, Ëesto sam osjeÊao da Êu πenuti spameti. Kada sam ono izaπao iz vode, onako osvjeæen sluπajuÊi onejauke i psovke, kao munja mi je iπlo kroz glavu da sve ovo nije niradi sjeËenja bandera, ni radi kralja Petra, jer nitko od nas nije krivπto je Srbin, ni πto mu je Petar kralj. Ono veËe Ëuo sam bez prekidahiljadu puta ponovljeno: “Majku … kralja Petra… dijete… krsnuslavu i sliËno, pa i sada sav zadrhtim kada se svega toga sjetim…”

64

Mirko TrkuljaVojniÊ

O hvatanju Srba oko æeljezniËke stanice VojniÊ Mirko TrkuljaispriËao je:

“29. jula 1941. godine neπto poslije 6 sati ujutro stigao je naVojniÊ-kolodvor oruæniËki narednik Jozo ©imuniÊ, kojeg sam ina-Ëe od ranije dobro poznavao. S Jozom je bila i jedna ustaπka patro-la. Nakon pozdrava Jozo mi reËe da se spremim i da Êu poÊi s njimu VojniÊ. Na moje pitanje: Kuda me to vodiπ Jozo? ©imuniÊ je odgov-orio da Êe jedna grupa ljudi iz ovog kraja biti poslana u Liku naizgradnju puta. Spremio sam se za duæi boravak van kuÊe, pozdra-vio se sa æenom, djecom i rodbinom i poπao s Jozom. Usput su namustaπe prikljuËile joπ nekoliko Srba koje su uhvatile kod njihovihkuÊa i potom smo izaπli na Biljeg (Petrova gora) gdje smo zatekliËetiri kamiona i ustaπku straæu. Priπao sam Jozi ©imuniÊu i za svakisluËaj joπ jednom priupitao: “Gospodine naredniËe, je li istina daidemo u Liku i koliko dugo Êemo tamo ostati?” Na to je ©imuniÊodgovorio: “Ta znate vi mene jako dobro, komπije smo, dobri smoprijatelji, ne bih ja vas varao…” Toga dana bilo je sunËano i vruÊepa su ustaπe i pohvatani ljudi preπli u hladovinu, posjedali na zem-lju, a ja, da bi skratio vrijeme i razveselio druπtvo, poËeo sam priËa-ti razne viceve i doskoËice.

Dok smo tu sjedili, iznenadno iz πume, izaπao je jedan ËovjekËetrdesetih godina s volovskim kolima u kojima su bila drva zaogrev, a na njima je sjedila njegova maloljetna kÊerkica. Jedan odustaπa izaπao je pred kola i naredio Ëovjeku da se prikljuËi naπojgrupi. Jedan od volova bio je opasan za djecu, pa je Ëovjek zamolioustaπu da odveze drva kuÊi, i da Êe se odmah vratiti, πto mu je biloi dozvoljeno. Nakon toga nepoznati je odvezao drva kuÊi i ubrzo sevratio, ne misleÊi na ono najgore ∞ na skoru straπnu smrt.

Negdje oko 10 sati stiglo je iz Vrginmosta na Biljeg 6 kamiona.Iz kamiona su izaπla 4 ustaπka o∫cira kojima je oruæniËki nared-nik Jozo ©imuniÊ podnio raport o akciji na VojniÊ-kolodvoru. Iznjihovog razgovora saznao sam da se jedan zvao Cerovski, drugiKos i treÊi DæaËiÊ. Po dræanju tih o∫cira i po ostalim manirima bilo

65

je vidljivo da su ne samo oni veÊ i ostale ustaπe pijani. Ovoj ustaπkojkoloni prikljuËila su se i ona 4 kamiona koja su veÊ bila na Biljegu.Tako je 10 kamiona nastavilo put prema VojniÊu. U 8 kamiona nala-zili su se pohvatani Srbi-seljaci i ustaπko obezbjeenje, a u ostaladva bilo je ustaπa iz pratnje te æivi kreË i pionirski alat. Posmatra-juÊi sve ovo u meni se poËela raati sumnja.

Put od Biljega do VojniÊa bio je kratak. Kad su ulazili u seloVojiπnicu ustaπe su iz kamiona otvarale vatru po srpskim seljaci-ma bilo zateËenim na putu, bilo kod njihovih kuÊa. Tom prilikomubile su ustaπe seljaka Kljukovnicu i pohvatali nekoliko Srba kojesu pod batinama kundacima ubacivali u kamione.

Zastali su kod opÊinske zgrade u VojniÊu. Iz nje su izvukli ne-koliko zatoËenih ljudi i ubacili ih u kamione. Jedan ustaπa doveoje sveπtenika Milu PeuraËu, uhvatio ga za bradu, dao mu gumenocrijevo i, naoËigled prisutnih, prisilio ga da ustima izvlaËi benziniz baËve i prelijeva u rezervoar kamiona, pri tom su ga tukli, paonako isprebijanog bacili u kamion meu njegove veÊ izbezum-ljene parohijane.

Tek πto je prva ustaπka kolona krenula iz VojniÊa, sustigla jenekoliko srpskih seljaka na cesti kod KolariÊa. Kamioni su zaus-tavljeni, ljudi pohvatani i ubaËeni u kamione.

©to je vrijeme prolazilo i πto smo se viπe primicali Krnjaku, bilomi je sve jasnije da Êe nas poubijati. MuËile su me misli zbog Ëegato radi jedna dræava i njena vojska. »esto sam pomiπljao i sam sebenekad uvjeravao da sam u zabludi, jer kako bi to jedna dræava, makakva ona bila, radila iz Ëista mira i ubijala nevine ljude. Kada suuπle u Krnjak, jedna i druga auto-kolona zaustavile su se predkuÊom Mile MaÊeπiÊa, BabiËina, koja se nalazi na izlazu iz Krnja-ka prema Karlovcu. Ljude iz kamiona izbacali kao stvari i smjestiliih povezane oko Miline kuÊe i sjenika. PretuËeni Srbi su moralisjediti na zemlji i dræati povezane ruke na koljenima. Tu su pohva-tali joπ nekoliko seljaka. Nastao je vrisak u kuÊi, æene su jaukale imolile razbojnike da ih ne muËe. Silovali su dvije ili tri zateËeneæene. Bilo je nepodnoπljivo. Vidjeli smo kraj svog æivota. Kamionis alatom i kreËom te nekoliko ustaπa s jednim brojem pohvatanihotiπli su dalje. Neπto zatim krenuo je i naπ kamion. Æene su ostale

66

nariËuÊi. Kad smo nakon kratkog vremena skrenuli s ceste premaIvanoviÊ jarku ugledao sam gomilu izbezumljenih ljudi, koji suisprebijani stajali kod praznih kamiona i neπto Ëekali. U naπemkamionu je pod ceradom bila nesnoπljiva vruÊina. Primorali su nasda leæimo potrbuπke, s rukama pod bradom, naslagani jedni nadruge. Niko nije smio ni glavu pomoliti-podignuti, ili bilo πtoprogovoriti. PoËeo sam ponovno razmiπljati o oruæniËkom nared-niku Jozi ©imuniÊu koji mi je garantovao da idemo na rad u Liku(to je inaËe znaËilo u logor smrti Jadovno na Velebitu, op. aut.). Asada vidi πta se s nama dogaa. U tom momentu iz pravca IvanoviÊjarka oglasiπe se puπke. Ustaπe koje su nas Ëuvale, uznemiriπe se, ija u tom trenutku, svatih da je ovo jedina prilika, koju ne smijempropustiti. Mada sam u toku dana primio dosta jakih udaraca, imada sam bio i psihiËki i ∫ziËki iscrpljen, osjetio sam se snaænim,i u jednom trenutku izletio sam iz kamiona smrti.

»im sam iskoËio iz kamiona, joπ neki su poskakali, ali veÊinaje bila dobro vezana æicom i nije nikud mogla. PotrËali smo premaprvim zaklonima, ali prije nego smo stigli do njih, ustaπe su zanama otvorile vatru. Ubili su ih. Ja sam uspio pobjeÊi zvijerima uljudskoj spodobi…”

Izjavu Mirka Trkulje zapisao sam 1961. godine u Karlovcu.

Zorka MaÊeπiÊKrnjak kb. 64.

SvjedoËanstvo Zorke MaÊeπiÊ zapisao sam u njenoj kuÊi u Kr-njaku 25. marta 1975. godine. O ustaπkim zloËinima 29. jula 1941.godine mi je ispriËala:

“Kamioni sa ustaπama koji su doπli iz Gline preko Vrginmostai VojniÊa zaustavili su se tog dana kod moje kuÊe i Srbima koje suusput pohvatali naredili da izau iz kamiona te da posjedaju krajmoje kuÊe i sjenika uz rub ceste. DeruÊi se na ove jadne ljude zah-tijevali su od njih da mirno sjede, da ne pokuπavaju bjeæati i istica-

67

li da meu njima ima i popova. Nekoliko ustaπa ostalo je kod ovihljudi da ih paze, drugi su otiπli u selo KrnjaËki Grabovac da i tamohvataju Srbe.

U grupi pohapπenih, prepoznala sam sveπtenika Milu PeuraËu,bio je sav izubijan i vidjela sam dvije mlade æenske koje su ustaπesvezale za ruke, a na rukama im je bio zavezan vojniËki πinjel uobliku paketa. Ovima æenskima naredile su ustaπe da legnupotrbuπke, a zatim su ih tukle kundacima nazivajuÊi ih Ruskinja-ma i psujuÊi im majku rusku.

Moga supruga Mihajla MaÊeπiÊ Milu, koji je bio kod kuÊe,odmah su svezali i priveli grupi pohvatanih ljudi. Kako se u to vri-jeme kod nas nalazio Nikola PribiÊ iz sela Zagorje i njega su svezalis mojim Mihajlom, udarili ih nekoliko puta kundakom i narediliim da legnu uza kuÊu. Povratila se njih petorica u moju kuÊu i poËelimene udarati kundakom puπke. Kada je to vidjela moja kÊerkaRadojka, koja je tada bila stara 17 godina, zaplakala je i priskoËilada me brani moleÊi ustaπe da me ne tuku. No zlikovci su sa cijevipuπke udarili moju Radojku u prsi tako da je ona odmah pala nazemlju. Nakon ovakvog zlostavljanja, navalili su na mene i mojutetku Milu MihajloviÊ. Svladali su nas, bacili na pod-zemlju i si-lovali nas. Mi smo plakale, dozivale u pomoÊ, preklinjuÊi ih da nasne muËe, ali se nismo mogle domoliti. Naπ jauk mogli su Ëuti i naπipovezani ljudi, pa i moj jadni Mihajlo. Moæete se misliti kako jenjima i njemu bilo sve to Ëuti i doæivjeti.

Nakon silovanja udarile su nas ustaπe nogom i nastavili pre-traæivati sve po kuÊi, i πto im se svialo i bilo bolje od odjeÊe i hrane,sve su nosili sobom. Kako sam imala novac od prodanih konja, injih su pokupili.

Kada su ustaπe i oruænici dovezli prevarene i pohvatane Srbeod oruæniËke stanice iz Gornjeg Krnjaka pred moju kuÊu, tada sumene, moju tetku Milu i kÊerku Radojku zatvorili u jednu sobumoje kuÊe i naredili nam da nikud ne smijemo iÊi iz zatvorenihprostorija kuÊe.

Ja nisam mogla trpjeti da ne vidim πta dalje rade sapohapπenima i povezanim ljudima, pa sam uspjela na druga vrataiziÊi u dvoriπte i kroz vrata kapije, vodeÊi dobro raËuna da me zli-

68

kovci ne primijete, posmatrala kako ih tuku, a one koji su sluËajnodali otpor onesvjeπtavali su teπkim udarcima po cijelom tijelu.Ovako ispretuËene ljude su na mojim lotrama nosili i bacali u ka-mione kao da i nisu æivi stvorovi.

Kada sam vidjela πta se sve radi od jadnih neduænih ljudi, poËe-la sam glasno plakati, ali je sreÊom brzo k meni priskoËila mojaRadojka i Mila MihajloviÊ, odvele me u kuÊu i stavile mi ruku nausta da ne mogu glasno plakati. Ovako su mi dræale ruke na usti-ma sve dotle dok ustaπe nisu otiπle od moje kuÊe s pohvatanimnaπim najmilijima.

Kada su ustaπe otiπle, mi smo iziπle na mjesto gdje su se dotlenalazili povezani ljudi i tu naπle dosta poluizgorjelih dokumenatate velike tragove krvi ljudi koje su ovdje teπko tukli i muËili.

Dok priËam o tim ljudskim mukama, koje sam gledala svojimoËima preæivljavam iste patnje koje sam preæivljavala i onda kadasam ih gledala.

Moj Mihajlo leæi u onoj jami u IvanoviÊ jarku sa viπe od Ëetiristotine drugih nevinih ljudi. Na mjestu gdje je jama otvorio se nekiizvor i kada su se leπevi u jami raspadali, nekoliko mjeseci poslijeizlazila je iz grobnice krvava voda i stvarala Ëitave klobuke krvavepjene…”

Ljubomir VukmiroviÊCrevarska StranaVrginmost

Ljubomir VukmiroviÊ jedan je od trojice Srba koji je izbjegaosmrt u IvanoviÊ jarku 29. jula 1941. godine. On priËa i svjedoËi ostrahotama zloËina nad srpskim seljacima Korduna i kaæe:

“KritiËnog dana zateËen sam u Vrginmostu i uhapπen kao dru-gi VrgomoπÊani, te odveden u IvanoviÊ jarak… Kad smo preπli pre-ko potoka Rijeka kod zaseoka BoæiÊi, naπli smo joπ pedesetak lju-di koji su leæali goli, poredani u polukrug, u obliku potkovice. Usredini te potkovice, napravljene od ljudskih tijela, leæala je hrpa

69

odjevnih predmeta, obuÊe i ostalih liËnih stvari. Ljudi su leæali natrbuhu, s rukama oko vrata. Moju grupu uveli su u sredinu potko-ve, i naredili nam da legnemo potrbuπke, ali obuËeni i odjeveni. Uto vrijeme odnekud je naiπao jedan ustaπki o∫cir i upitao zaπto suljudi goli i tko je naredio da se skidaju. Bio je straπno ljut na samo-volju ustaπa i naredio da se odjeÊa i obuÊa vrate ljudima. Meutim,to je bilo vrlo teπko i trebalo bi duæe vremena za razdvajanje robejer se na istoj gomili nalaze predmeti koji su pripadali pobijenimljudima i onima πto su tek Ëekali smrt. Na koncu je neki odvaænijiustaπa progovorio: “Gospodine satniËe, zaπto da im vraÊamo robu?©teta je da ovi gadovi nose sa sobom u zemlju.”

U slijedeÊem momentu vidio sam kako dio ustaπa dovrπavaubijanje krampovima, ËekiÊima i noæevima grupe ljudi. Kad je ovagrupa bila likvidirana, povedena je naredna grupa iz koje se u tomeËasu otrgnulo nekoliko ljudi i poËelo bjeæati u pravcu πume. Nanjih su ustaπe otvorile vatru iz puπaka i puπkomitraljeza. Meuustaπama je zavladala panika. Udaljenije straæe i osiguranja, neznajuÊi πto se dogaa oko mjesta ubijanja, pomislili su da na njihnetko otvara paljbu iz πume. Meutim, ubrzo je bilo jasno o Ëemuse radi. I ustaπe, joπ bezobzirnije i bræe nastavljaju s ubijanjem. Nastreljanje je voeno desetak po desetak ljudi. Uz svakog Ëovjekabio je po jedan ustaπa koji ga je Ëvrsto dræao za ruke. Prethodno suveÊ mnogi od njih bili pretuËeni i, zbog povreda, onesposobljeniza bijeg. Ja sam se za to vrijeme uvjerio da ni milost ni kukanjeneÊe pomoÊi, veÊ sam poËeo traæiti naËin kako da pobjegnem. Kadsu krvnici doπli po moju grupu, ustaπa koji je bio zaduæen za menenajprije me dobro isprebijao, a potom mi naredio da se podignemi krenem s njim do jame. Krenuli smo prema stratiπtu i tada se krajmene odjednom naπao ustaπki o∫cir. Za trenutak stanem mirno,pozdravim ga i kaæem da imam æenu i troje djece te ga zamolim dame pusti. U kratkom razgovoru objasnio sam mu da mi je æena izSuπaka, da se djevojaËki zove Bina Brmalj, od oca Jure i majkeMarice Brmalj. Stekao sam utisak da je i taj o∫cir bio iz tih krajevai, poπto se uvjerio da mu govorim istinu, izdvojio me od ostalih,naredio da sjednem na ledinu i da se okrenem u stranu da ne bihgledao mrcvarenje i ubijanje ljudi.

70

Na tom mjestu ostao sam dok i posljednji Ëovjek nije ubijen, apotom sam puπten. Niπta straπnije nisam doæivio, sluπao samjauke, psovke ustaπa i potmule udarce tupih predmeta po ljudskimglavama. Iz grobnice su virile ruke i noge ubijenih ljudi.

Bila je veÊ noÊ kada su ustaπe zavrπile svoj krvavi posao. Ni sveleπeve nisu uspjeli pokopati. Bili su svi krvavi i izobliËenih lica.

U zaseoku BoæiÊi krvnici su posjedali u kamione i s pjesmom:“Sad smo Srbu bacili pod vrbuaoj, vrbo, jel’ ti teæak Srbo?”

krenuli prema Krnjaku i Slunju. Ja sam suprotnim pravcem otiπaou selo PavkoviÊ gdje sam prenoÊio. Sutradan, povlaËeÊi se krozπumu Loskunju, preπao sam u Petrovu goru i stigao u CrevarskuStranu. Usput sam ljudima priËao πto sam doæivio i svakoga, biostar ili mlad, muπko ili æensko, savjetovao da ne vjeruje ustaπama ida izbjegavaju bilo kakve susrete s njima…”6

Stanka PaviÊSelo PaviÊiPrisjekaVojniÊ

“Moje malo selo nalazi se ispod πume Markovca, nedaleko Pris-jeke u opÊini VojniÊ. PoËetkom jula 1941. godine doπla je u Pris-jeku i u njoj se zadræala manja ustaπka jedinica. Tu je formirala isvoju ustaπku opÊinsku vlast. Ustaπe su obilazile naπe kuÊe. Nisujoπ nikoga dirale. Govorile su da preemo u katoliËku vjeru i takoÊemo svi biti slobodni. Meutim, samo nakon par dana poËeli suhapsiti i odvoditi naπe muπkarce. Ljudi su se uplaπili i poËeli sesklanjati u πume. Prestali smo iÊi u Prisjeku po sol, petrolej, du-han i ostale kuÊne potrepπtine. Selom je zavladao strah. Nismoznali za nikoga ko bi nas mogao zaπtititi i pomoÊi. »uli smo da suustaπe u VojniÊu pohvatale viπe Srba i odveli ih u Krnjak i pobile u

6 HAK, Zbornik 19, Kotar VojniÊ u NOR-u i socijalistiËkoj revoluciji str. 831.

71

IvanoviÊ jarku. Zatim je doπao glas da su ustaπe pohvatale oko 130Srba u Ruπevici, Krstinji, BuvaËi i Maljevcu, sela zapalili, a ljudepobili na Mehinom stanju kod Velike Kladuπe.

U naπem selu æivjelo je 14 porodica. K nama je izbjeglo i neko-liko iz navedenih veÊ zapaljenih srpskih sela. Muπkarci suuglavnom bili sklonjeni u obliænjim πumama, a u selu su bile æenes djecom.

Bili smo neko vrijeme u miru, ali ne zadugo.Ranog jutra, 21. augusta 1941. godine u naπe malo selo PaviÊe

upala je nenadano veÊa grupa ustaπa. Okruæili su selo. Rijetki su us-pjeli pobjeÊi iz svojih kuÊa. Ustaπe su hvatale æene i djecu, ubijali ih,pljaËkali po kuÊama, palile i neke bacale u goruÊe kuÊe i staje.

Nisam uspjela pobjeÊi, ali sam skoËila iz kuÊe i sakrila se udvoriπtu izmeu dvije zidane kace, koje su sluæile kao silosi. Za-bavljene ustaπe hvatanjem æena i djece, paljenjem kuÊa nisu meprimijetile. To je bila moja sreÊa u velikoj nesreÊi. Gledala sam kre-tanje zloËinaca, Ëula viku: “Hvataj ih, pazi da neko ne pobjegne.”Ubijali su uglavnom iz puπaka, a neke su bacali i u goreÊe kuÊe.Bilo je i onih koji su ubijeni u kuÊi i æivi zapaljeni.

U jednom momentu primijetila sam brata od moga muæa,moga evera, kako iz svoga skloniπta trËi prema svojoj zapaljenojkuÊi, valjda u æelji da ugasi poæar. Ustaπe su ga primijetile i pojurileda ga uhvate æivog. Bjeæao je niz stranu, a za njim od kuÊe pojurioje i njegov konj ∞ ljubimac. U strani podno kuÊe doËekao ga je plot.U skoku preko plota pogodile su ga ustaπe i ranile ga. Konj je poËeorzati nad ranjenim gospodarom. Ustaπe su pritrËale ranjenommom everu. Skinule su s konja ular i zavezale ga jednim krajemoko nogu moga jadnog evera, a drugim krajem oko repa njego-vog konja. Zatim su poveli konja dræeÊi ga za grivu. Po zemlji sutako zlikovci vukli tijelo ranjenog Ëovjeka. Joπ sam vidjela da su gaodvukli ispod πume Mrakovca u pravcu Prisjeke.

Naπe su kuÊe joπ gorjele. Ustaπe su otiπle. Naπi ljudi i oni kojisu se uspjeli spasiti gasili su i spaπavali πto se joπ moglo spasiti.Tada su ustaπe usmrtile 24-ero seljaka, uglavnom æena i djece.

Kasnije smo saznali da je u Prisjeki ustaπki lijeËnik htio po-moÊi i previti rane mome everu. Meutim Ëuvπi to ustaπki naËel-

72

nik JuriÊ Tominac skoËio je i viknuo: “Da li Êemo mi joπ lijeËiti srp-sku gamad?” PriskoËio je k mome ranjenom everu i udario ganoæem u srce. Tu u blizini su ga i pokopali…”

SvjedoËenje Stanke PaviÊ zapisao sam u njenom selu 20. sep-tembra 1963.

PaviÊ Stanka s.r.

Ranka PeriÊ MatijeviÊGojkovac ∞ Cetingrad

U rano jutro, 19. augusta 1941. godine, zapucale su ustaπe posrpskim selima u okolici Cetingrada. VeÊ oko osam sati opkolilisu naπe selo. »ula se pucnjava. Bjeæali smo u πumu iznad PajiÊ jar-ka, pa dalje na PajiÊ kosu u tako zvani VuËji jarak. Ustaπe su nasopkolili i razdvojili nas u grupe. Nas desetoro istrËali smo iz πumeu kukuruze, pa kroz neki kupus, a ustaπe su trËale za nama i pu-cale kao za zeËevima.

PretrËali smo jaæu (jarugu) u Ærvnici kod mlina Cetina i ugodi-li uza stranu prema ObrovËevoj (hrvatskoj) kuÊi, u Begovu Brdu,gdje su nas progonitelji sustigli, jer su bili bræi od nas djece, strica,strine i moje bake, koji su joπ trËeÊi, nosili one najmanje.

Joπ u bjeæanju ranili su u ruku djevojËicu Dragicu, staru 12godina, kÊerku Mile Madæara iz Donje BrusovaËe. Ona je nosilasvoga maloga brata Petra, starog 3 godine. Oni su pali i ostali leæatina zemlji. I mi smo svi pali na zemlju. Kada su priπli k nama, izde-rali su se: “Diæ’te se, predajte se!”. Mi smo se prestraπeno podigli ioni su odmah pucali u moga strica Milana PeriÊa, jer je on bio jedi-ni odrasli muπkarac, a ranili su i moju sestru Mariju, staru 16 godi-na.

Moja strina Dragica imala je noæ i krenula je prema ustaπi Niko-li (Nini) GrdiÊu i njegovom sinovcu Ivici, naπim poznanicima ikomπijama iz Ruπevice, ali je taj zloËinac Nina opalio iz puπke iusmrtio ju.

73

Kada je moj stric pao, i ja sam pala pored njega. Imala samtada 11 godina. Vidjela sam kako je zloËinac Nina priπao momteπko ranjenom stricu i nekim trokutastim noæem ubadao ga ponjegovom iskrvavljenom tijelu. Kako je njegova krv πikljala, takose sva slijevala po meni. Krv vruÊa kao kad kuhaπ veπ (rublje). Bilasam sva krvava i stisnula sam se s rukama ispod brade. Tu su ustaπezatim zaklale moga polubrata Bogdana ∞ Boæu PeriÊa, striËevogsina, starog 13 godina. Dobro sam vidjela i Ëula, jer joπ nisam bilaklana. Vidjela sam kako je Boæo zijevao dok ga je ustaπa ubadaonoæem, boreÊi se za zrak umiruÊi, ali ga je zloËinac joπ udaraokundakom svoje puπke viËuÊi: “©ta zijevaπ, majku ti srpsku!”.

“Tetka Ranka, koliko je bilo ustaπa i koga su joπ tu usmrtili?”Ne znam koliko ih je bilo, meni se Ëinilo jako puno, jer sam

bila jako, jako uplaπena. Poznala sam jedino naπe komπije, ustaπuNinu GrdiÊa i njegovog sinovca Ivicu iz Ruπevice, koji je bio paracmoje sestre Marije, a koji je i nas poznavao, jer smo se kao djecadruæili. »ula sam kada je ustaπa Nina naredio Ivici da kolje ostaledok on nabije svoju puπku, ali mu je on odgovorio: “Daj ti, ja Êunabiti puπku i ajde idemo, vidiπ da su svi gotovi.” Na to mu je ovajzloËinac odgovorio: “Lijepo bi ti napravio, a ova djeca su joπ svaæiva”, te je zatim sam priπao klati nas djecu. Kako sam bila stisnu-ta uz strica, snaæno mi je odmaknuo ruku i zario onaj trouglastinoæ u vrat. Probio mi je vrat i zarezao drugu ruku. Zaklao je zatim iDragicu, kÊerku Mile Madæara, staru 12 godina, sinËiÊa MileMadæara Petra, starog 3 godine i malog striËevog sinËiÊa Duπana,starog svega 2 godine. Malog Duπana je stavio stricu na onako za-krvavljene grudi. Stric Milan i njegova cijela porodica bili su pobi-jeni, a kuÊu su, kao i sve u naπem selu opljaËkali i zapalili sa svimgospodarskim zgradama. Na odlasku su upitali da li ima tko æiv,nakon Ëega se moja sestra Marija javila i rekla: “Ja sam æiva”. Ubilisu ju metkom u potiljak.

Ja, moja baka Milka i druga kÊerkica Mile Madæara, Soka, stara5 godina leæale smo u krvi poklanih, zbijene u kupini i bujadi, kaousmrÊene. Mala Soka se zavukla baki pod roklje. Od sveg doæivlje-nog sam se na kraju onesvijestila, a doπla sam k svijesti, veÊ je bilokasno popodne. Nisam znala jesam li æiva ili ne. Probala sam malo

74

pomaknuti ruku i vidim da moæe, onda nogu, i ona moæe. Tiho sampozvala baku Milku. Ona se odazvala i upitala me: “Jesi´l ti æiva,Ranka?”, a ja kaæem da ne znam. Ostale smo tu joπ malo, a zatimse podigle, baka je navalila da ide kuÊi u Gojkovac, jer je moj ÊaÊaMilivoj, njen sin, ostao, nije bjeæao, htio je nahraniti krave. Baka jesamo bugarila i jaukala da hoÊe kuÊi. Tako smo i krenule onakokrvave natrag prema PajiÊ jarku, gdje smo srele Milu RadoviÊa. Onnam je rekao da ne idemo u Gojkovac, jer su ustaπe joπ tamo,pljaËkaju i pale cijelo selo. Ali moja jadna baka nije htjela odusta-ti. IduÊi dalje ugledale smo ustaπe iz pravca susjednog sela Glini-ca, voze se na kolima i konjima, pjevaju i pucaju. Konji su biliukraπeni srpskim peπkirima. Viπe nismo imale kuda. Iz kola jeiskoËio Milkan Paen, naπ komπija iz Glinica i potrËao k namaderuÊi se na moju baku Milku, pitajuÊi je: “Ko si ti i Ëija si ti?”. Bakaje odgovorila: “Ja sam mati Milivoja PeriÊa”, na πto joj je isti puk-nuo iz piπtolja u usta.

Nas dvije djevojËice smo odskoËile od ranjene bake u bujad,pa nas zlikovac Milkan, koji je pucao tri puta, nije uspio pogoditi,jer je bio Êorav na jedno oko, a zatim otiπao. Nakon nekog vreme-na pozvala sam baku i ona se odazvala. Priπla sam k njoj, krv joj jeiπla iz usta. Pitala sam je πta da radim. Ona je rekla da budem krajnje. Bilo me je strah, pa smo se nas dvije pomakle i sakrile u Pa-jiÊev vinograd. »ule smo kako baka jauËe dugo u noÊ. Bile smo jakoæedne, lizale smo liπÊe sa loze, a potok je bio samo desetak metaraudaljen od nas. No mi se nismo smjele ni pomaknuti. »ule smojoπ riku krava i ciËanje svinja iz πtale Loπe Basare, Ëije je imanje svebilo zapaljeno i crijep s krovova je pucao ko mitraljez.

Novim jutrom sve je utihnulo. Nije se Ëulo ustaπko ni pucanjeni pjevanje, bilo je mirno, osjetio se samo miris dima. Ipak, onajMilkan Paen je ponovno doπao viËuÊi: “Kuma, kuma ustaj, jesi´læiva?” te priπao baki da se uvjeri da li ju je do kraja ubio. Nas dvijedjevojËice smo se stisle leæeÊi u vinogradu. Dugo poslije toga, od-luËile smo krenuti kroz kukuruze, mimo πkole u Gojkovcu premaselu KlokoËu. Na putu pokraj ceste prepoznale smo zaklanu JanjuVujakliju, baku Jeku Bandu, a kraj mosta na Glini, pokraj puta leæa-la je sva u krvi ©ilja Krivakova iz KlokoËa, tako su je zvali, imena joj

75

se ne sjeÊam. Iz KlokoËa smo doπle u Kestenovac i tu naπle poznateljude koji su nam, ne samo dali vode nego nas i nahranili, a meninekim krpama i ranu zavili.

Tu sam saznala da mi su mi majka Jeka, sestra Ljuba i bratMilan u selu ©ljivnjaku kod tetke. Nakon desetak dana stigla samonako ranjena do ©ljivnjaka i kada sam vidjela mater, mislila samda je cijeli svijet æiv.

Toga 19. augusta 1941. godine ustaπe su ubile i moga ocaMilivoja PeriÊa, starog 42 godine, na cesti u Gojkovcu i ostavileiznakaæenog pokraj ceste (nije htio bjeæati, ostao je da nahranikrave), sestru Dragu ((8), sestru Mariju (16) i baku Milku (65).Preæivjeli smo: ja, mati Jeka, sestra Ljuba i brat Milan.

Znam da su ustaπe tog dana, samo dvjesto metara dalje odmjesta gdje smo mi bili izmasakrirani, ubili porodicu RadoviÊ(–ure) Gojka: mater Miholjku, æenu Dragicu i 4 sina. U toj grupibili su joπ moja sestra Draga (8), Vujaklija Ninko i njegova æena Mil-ka, kÊer Ljuba, druga kÊerka Dragica je preæivjela, porodicu RadeBasare: æenu Milku (oko 45 godina), kÊerke Ranku (11) i Dragicu(8), dok su u samom selu Gojkovcu zaklani njegov otac Basara Milei njegov stric Basara Marko. Ova dvojica zaklani su kod kuÊe Kauæ-ljar –ukana i Ivice.7

Moj brat Milan PeriÊ od 1995. godine, kao izbjeglica æivi uRumi. KuÊu u Gojkovcu mu je zapalila hrvatska vojska u “Oluji”iste te godine, sin, snaha i dvoje unuËadi dospjeli su kao izbjegliceËak u Australiju, a sestra Ljuba, nakon izbjegliπtva iz Karlovca (1991-1995), vratila se u Karlovac, gdje æivi s kÊerkom Nadom te sinomMilanom i njegovom porodicom.

SvjedoËanstvo zapisala Rankina neÊakinja Nada RadoviÊ uRumi, 19. juna 2005. godine. Redigirao i pripremio za πtampu dr.–uro Zatezalo.

7 Napomena: Od maja 1941. do maja 1945. godine ubile su ustaπe iz vatrenogoruæja, zaklale ili spalile u kuÊama sela Begovo Brdo, 137 srpskih seljaka od kojih64 djeteta u starosti do 14 godina. Vidi HAK, zbornik 18, knj. 2 Kotar Slunj i Veljunu NOR-u, Karlovac, 1988. godina, strana 978 ∞ 982. ImeniËni popis ærtava.

76

SVJEDO»ANSTVA O ZLO»INIMA U PETROVOJ GORI I NJENIMOKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO KRAJA MAJA1942. GODINE

Na podruËju kordunaπke opÊine VojniÊ æivjelo je, prema po-pisu stanovniπtva od 31. decembra 1931. godine, 31.249 stanovni-ka. Od toga 27.608 Srba, 3.613 Hrvata i 28 pripadnika drugih na-rodnosti. Od ukupno 27.608 Srba za vrijeme Nezavisne Dræave Hr-vatske ugasio se æivot njih 7.626, odnosno 27,62% te populacije.Meu ubijenima su 1.634 djeteta u starosti do 15 godina æivota ipalih u borbi protiv faπizma a za slobodnu svoju hrvatsku domo-vinu 1.508 boraca. Da bi πto viπe osokolio svoju zlikovaËku vojskuu planu potpunog istrebljenja srpskog naroda s podruËja Neza-visne Dræave Hrvatske, na Kordun je doπao i njihov poglavnik dr.Ante PaveliÊ.

“U srijedu, 31. prosinca 1941. godine, proboravio je Poglavnikna Kordunu… sa svojom pratnjom u kojoj su se nalazili Njegovapreuzviπenost general g. Oksilia i Poglavnikov poboËnik, bojnikLisak cijeli dan. Poglavnika je pri dolasku na ovo podruËje (ustaπko-domobranska ofanziva na srpska sela sjevernog dijela Korduna,op.aut.) doËekao bojnik Poglavnikove tjelesne bojne Ante Moπkov,zapovjednik odjela, kojima je povjerena duænost da osiguraju ovopodruËje i da ga oËiste… Poglavnik je stigao u BoviÊ… bio je veomazadovoljan s duhom koji proæima naπe ustaπe, domobrane ioruænike i sa spremnoπÊu na ærtvu koju oni pokazuju na svakomkoraku…” (List “Hrvatski narod” od 3.1.1942.)

Samo za 12 dana januarske zime 1942. godine nestala su u pla-menu sva srpska sela sjevernog dijela Korduna. Ustaπe, domobranii oruænici rukovoeni poglavarom dr. Antom PaveliÊem ubili su,poklali ili spalili u njihovim vlastitim kuÊama 1.617 srpskih selja-ka i popalili 2.000 kuÊa i 3.654 sjenika, staje, svinjca i kokoπinjca.Prije toga su opljaËkali sva njihova materijalna dobra, te pohvatalisvu lutajuÊu stoku i odveli sa sobom. Sa svojih ognjiπta razbjeæalisu se oni πto uspjeπe umaÊi krvnicima i sa svojim zaveæljajima u

77

rukama izbjegoπe u okrilje Petrove gore da bi spasili tek gole æi-vote. Ostao je samo dim i pepeo na zgariπtima. Zamukle sumomaËke pjesme i vriska vesele djece. Na sve strane samo jauci ipatnje.

U vrijeme 1941. na 1942. godinu u jarcima i grmovima Petrovegore, na visokom snijegu i velikoj hladnoÊi, naπlo je svoj privreme-ni spas od ustaπkog razbojstva viπe od 10.000 srpskih seljaka Kor-duna, 730 partizana i nekoliko stotina partizanskih i civilnih ra-njenika smjeπtenih u kolibama, zemunicama, i pod kroπnjamadrveÊa, bez odjeÊe, obuÊe, hrane i bilo kakve medicinske i drugepomoÊi. Tako su srpske izbjeglice bile izloæene potpunomuniπtenju i ne samo od strane zloËinaËke vojske Nezavisne DræaveHrvatske.

Tek πto su se prihranile pljaËkom i zloËinima nadstanovniπtvom srpskih sela sjevernog dijela Korduna decembra1941, ustaπe su veÊ u proljeÊe, marta, aprila i maja 1942, pokrenulesvoje snaæne ofanzive na izbjeglice, partizane i ranjenike u Petro-voj gori.

NajveÊe dotad poËinjene zloËine izvrπila je hrvatska vojska dr.Ante PaveliÊa u vrijeme ofanzive na Petrovu goru od 9. do 14. maja1942. godine. Tada su ustaπe pod zapovjedniπtvom ustaπkog emi-granta, pukovnika Ante Moπkova, komandanta poglavnikove tje-lesne bojne, pobile, poklale i spalile u vlastitim im kuÊama, te odve-li u ustaπki logor Jasenovac i Staru Gradiπku 3.307 srpskih civila:æena, djece i staraca.

Moπkov je koristeÊi sva moguÊa propagandna sredstva u svo-joj naredbi za uniπtenje partizana, ranjenika i srpskih izbjeglica ustezanju obruËa oko Petrove gore, shodno ustaπkoj ideologiji, is-takao: “Sve osobe koje se nau u poπumljenom dijelu Petrove goreimaju se pobiti, kuÊe u πumi imaju se popaliti, a isto tako svaskloniπta, te uniπtiti podzemna skladiπta i skloniπta. Blago na kojese naie tjerati ispred sebe…”

Za izvrπenje zamiπljenog i planiranog istrebljenja srpskog na-roda u Petrovoj gori maja 1942. Moπkov je poveo sa sobom 7.000-8.000 dobro naoruæanih ustaπa, domobrana i oruænika, vojnikaNDH, od kojih je njih 4.700 iz elitnih ustaπkih jedinica angaæirao

78

u zatvaranju obruËa oko srpskih izbjeglica, ranjenika i tek 730 par-tizanskih boraca.

Mnoge izbjeglice koje nisu umrle od gladi, zime, smrzavanja,bolesti naoπe smrt od zloËinaËkog noæa, kako u vrijeme ustaπkogokruæenja Petrove gore, tako u obruËu, kao i nakon partizanskogproboja istog. NajveÊi broj srpskih seljaka-izbjeglica: æena, djece,staraca na najokrutniji naËin usmrtiπe ustaπe u jarcima Petrove gore,poklaπe i spaliπe u tek podignutim kolibama i njihovim kuÊama selaPerne, Pecke, ©iroke Rijeke, kod potoka Bublena, u jarku zvanomLisiËjak, u JarËevcu, u Kuplenskom, Krstinji, Crnom Potoku,Maljevcu i Vojiπnici gdje su ustaπe pohvatale æene i djecu noæevimaizboli i joπ æive ili poluæive pobacale u njihove zapaljene kuÊe.

Neki dijelovi πume bili su preplavljeni leπevima neduænih ær-tava… “Na padinama Muzinove strane, prema Perni, naiπli smo naviπe od 100 iznakaæenih tijela djece, æena i staraca, najstraviËnijegizgleda. Nedaleko od te grupe, leæala je druga grupa poubijanog iizmrcvarenog naroda. Na jednom mjestu naiπli smo na trogodiπnjedijete ∞ æivo pored mrtve majke. I kod PetroviÊa jarka cijela ledinabila je prekrivena mrtvim tijelima. S nekih je bila oderana koæa,drugima su rasporeni trbusi, i tako dalje ∞ sve groznije od grozni-jeg… Nijesmo joπ zagledali mrtve ne bi li prepoznali koga od svojeporodice, roaka ili komπiju” (Kotar Vrginmost u NOB-i 1941-1945.Duπan BajiÊ: ZloËin ustaπa za vrijeme ofanzive na Petrovu goru).

Tada je nastala po tragiËnosti najpotresnija pjesma:Na Kordunu grob do grobatraæi majka sina svoga.Naπla ga je, na grob kleklai ovako sinu rekla:O moj sine, radost moja,gdje poËiva mladost tvoja?Otac plaËe, majka cvili,otvori se grobe mili.Grobak se otvorio,sinak majci govorio:Ne plaË’ mila majko moja,teæa mi je suza tvoja,

79

nego crna zemlja moja.Hajde, majko, domu svome,ne dolazi grobu mome.Hajde, majko, kaæi roduda se bori za slobodu!Ne znajuÊi za proboj partizana i jednog dijela civila iz trostru-

kog ustaπko-domobranskog obruËa, 1.800 uglavnom æena, djece istaraca, ogladnjelih i ispaÊenih, odazvalo se ustaπkim pozivimaputem letaka, bacanih iz aviona veÊ od 12. maja, da dou s bijelimplahtama (krpama) u VojniÊ, jer se nikom niπta neÊe dogoditi, akose predaju, jer im to garantira sam poglavnik dr. Ante PaveliÊ.

IzmuËene izbjeglice povjerovale su zlikovcima i 14. maja 1942.otiπle iz veÊ osloboene Petrove gore, putem kroz selo Radonju uVojniÊ. Sve su ih ustaπe otpremile u ustaπke logore smrti Jaseno-vac, Staru Gradiπku, neke na prisilni rad u NjemaËku, neke na Be-ogradsko sajmiπte, a djecu odvojile od roditelja i uputile u ustaπkilogor Jastrebarsko. Rijetko se netko od njih poslije rata vratio svo-jim kuÊama.

O genocidu na Kordunu, u Petrovoj gori i njenim okolnim se-lima, u vrijeme ustaπko-domobranske ofanzive na Petrovu goru uprvoj polovini 1942. godine zapisao sam 1961/2. godine svjedoËan-stvo preæivjelih ærtava: Jelene NovakoviÊ, Ljube MihajloviÊ, –ureStudena, Anelije Napijalo, DragiÊa Napijalo, Milice KovaËiÊ, Mil-ke RadojËiÊ, Milke Napijalo, Duπana ZjaËe, Mile Dæodan, VukaπinaSaπe MiljeviÊa i Jelene-Jeke PeriÊ.

SvjedoËanstvo Jelene NovakoviÊ iz sela Vojiπnice, gdje su ustaπena najokrutniji naËin usmrtile 343 srpska seljaka, od kojih samo14. maja 1942. godine, nakon proboja obruËa oko Petrove gore, 121,a meu njima 66 djece u starosti do 10 godina, zabiljeæio sam 15.maja 1961. u njenom razorenom selu.

“SjeÊam se dobro i nikad neÊu zaboraviti 14. maj 1942.”, priËami Jelena: “Izaπla sam iz kuÊe niπta ne sluteÊi. Odjednom susretoπeme ustaπe kod ÆdraliÊa grma i povedoπe me sobom. Za mnom suplaËuÊi potrËala moja djeca: Jovan star bio 5 godina, Dragica 11,Milica tek 13 navrπila i Seka 16. Ustaπe ih doËekaπe kao jastreboviπto vrebaju kokoπi. Tada su nas svih petero poveli. Pitala sam kuda

80

nas vode. Odgovorili su nam da nas vode u VojniÊ, da Êe nam tamoodræati govor, a onda “Êemo vas pustiti kuÊi”. Na putu prema Vo-jniÊu svratili su nas u kuÊu Pere NovakoviÊa zvanog MikuliÊ. U kuÊinije bio nigdje nikoga. Narod je bio pobjegao u πumu. Uz put doove kuÊe uhvatili su joπ nekoliko æena, meu kojima i moju strinuAneliju NovakoviÊ staru 50 godina, Peru NovakoviÊ staru 38 godi-na, Anu ©ariÊ, staru 15 godina, Anku SaviÊ staru 20 godina (njihsu silovale i muËile), Danicu ÆdraliÊ Dacu, njenog brata, kÊerkuAnku i Miπu Kurja, djeËaka od 11 godina. Sve ove æene uhvaÊenasu radeÊi na svojim njivama, a mali Miπo i Anka Ëuvali su stadokad su ih krvnici uhvatili. Kad su nas zajedno zatvorili u kuÊu, otiπlisu u staju koja je bila povezana s kuÊom. Iz nje su izvukli, sjeÊamse dobro, kao da i danas vidim dva dobra konja. Jedan im je konjuspio pobjeÊi, a drugoga su povezali za voÊku pred kuÊom. Mojanajstarija kÊerka Seka poËela je plakati. U plaËu je izgovarala:“Mama, nas Êe zapaliti i æivi Êemo izgorjeti!” Znala sam i sama to,ali sam je tjeπila kao i ostale samo da ne Ëujem njihov plaË. DanicaÆdraliÊ Daca uspjela je pobjeÊi. Tada je ustaπa uπao u predsobljekuÊe, otvorio vrata sobe i ubacio bombu meu nas usred sobe. Kozna kako, ali od bombe je poginula samo Anka ÆdraliÊ, odDaniËinog brata kÊerka i moja strina bila je ranjena u noge.

Ja sam stajala kod prozora, a na πkrinji kod prozora sjedio jesav u grËu moj sinËiÊ Jovan. Dræala sam ga rukom naslonjena sebi.Ustaπa je nakon eksplozije bombe puπkom opalio u moje dijete,pogodio ga u glavu koja je odskoËila, a ostalo tijelu mu je palo izaπkrinje. Bila sam sva u krvi svog malog sinËiÊa. Tada sam oËajniËkivrisnula i zaplakala: “©to smo vam mi krivi? ©to mi ubiste jedinomuπko?” (Muæa su mi ubili isti zlikovci mjesec dana ranije uizbjegliπtvu u Petrovoj gori u MagarËevcu, gdje ih poklaπe na jed-nom mjestu 123 muπkarca, æene i djecu). Ustaπa je usmjerio puπkuna mene. Spustila sam se pod prozor. Zrno je proπlo preko mene.SkoËila sam kroz prozor. To su uËinile Danica, Anka i Ana. Usp-jele smo pobjeÊi. Moja kÊer Seka, Anelija, Milica i mali Miπo Kur-ja legli su na zemlju kao da su mrtvi. Mene su primijetili i pogodilipuπËanim zrnom u desnu ruku, koja je ostala visjeti samo na malokoæe, i kost je iskoËila gore, tako da se na 2 cm bijelila Ëista od tki-

81

va. Toga Ëasa nisam osjetila niπta. Moja mala kÊerka Dragica (11godina) vidjela je ruku u krvi i jauknula: “Joj, majko, otpade ti ruka,oÊeπ li moÊi ikako ostati æiva?” Pogledala sam u svoju, okrenula sezloËincu i rekla: “Udri sada, ali gaaj dobro. Kad nemam svojedesne ruke, muæa, ni muπka djeteta, ne treba ni mene u æivotu.”Ustaπa je πutio, opalio i pogodio me iznad lijeve dojke. Zrno je izaπloispod lopatice gdje je napravilo veliku ranu. Evo pogledaj moj pro-fesore –uro! To isto zrno pogodilo je u glavu moju kÊerku Dragicukoja je stajala iza mene, skrivajuÊi se, tako da joj je jedan dio glaveotpao. Dijete mi je ostalo mrtvo, a ja sam joπ stajala Ëvrsto na noga-ma i traæila istog ustaπu. “Gaaj bolje, majku ti tvoju, ispod prsijuili u trbuh, odaπta se ruπi i umire, zar ne moæeπ mene ubiti? ©utioje i dalje, te opalio po treÊi puta i pogodio me u desnu dojku. Zrnoje proπlo kroz rebra i izaπlo ispod druge lopatice, gdje je napraviloveliku ranu. (Evo, pogledajte kako to joπ i sada izgleda). Joπ samuvijek stajala na nogama, ali me ipak uhvatila nesvjestica, te sam isama pomislila: “ostaÊu ni æiva ni mrtva”. Tada sam se spustila nazemlju i legla. Nesvjestica me brzo proπla. Ustaπe su otiπle na dru-gu stranu kuÊe. »ula sam ih gdje priËaju. Prije toga joπ dok su mevodili pitala sam ih kako im je ime. Jedan mi je rekao da mu je imeStevo, a onom drugom Nikola. U onoj polusvijesti digla sam se,krenula na prozor kuÊe i ugledala posljednji put svog malog Jova-na mrtvoga i oblivenog krvlju i kÊerku Dragicu, gledala i sluπalagdje se bori u krvi sa æivotom. Sjela sam kraj umiruÊe kÊerkice ipozvala ustaπu Nikolu: “O, Nikola, ajde me ubij da se ne muËim!”On je upitao: “Jesi li ranjena?” Odgovorila sam: “Zar ne vidiπ, je-sam na tri mjesta, daj me dovrπi, zar vas dvojica ne moæete meneubiti?” Klekao je na Ëetiri koraka i gaao. Gledala sam u njega gdjeuzima za obaraË. Ustaπa je opalio i pogodio me u miπicu lijeve ruke.»ula sam gdje kaæu: “Neka se muËe.” »ula sam i glas male Milicegdje kaæe: “Majko, odoπe niz brijeg.” Ona je leæala dok ustaπe nisuzamakle i dok se viπe nisu vidjele. Tada se podigla i doπla k meni iupitala: “Majko, kuda Êemo sada?” Ranjene i krvave krenule smoda ni sama nisam znala kuda. Imale smo sreÊu. Naiπle smo na kuÊuu kojoj sam Ëula da neke æene priËaju. Prepoznala sam glas An-kare, pa sam doviknula: “O, Ankara, molim te daj mi malo vode.”

82

Donijela mi je u lonËiÊu vodu i upitala: “Jelo, πto se to s tobomdesi?” Kad su me ostale æene vidjele kako izgledam, pobjegle sukuda je koja znala, samo je Milka ©ariÊ ostala koja je uza se imalatroje djece. Priπla je k meni i upitala: “Jelo, bil’ ti iπta mogla po-moÊi?” Rekla sam joj: “Daj mi samo vode. I molim te ako moæeπ daskineπ maju s mene, jer su mi dlake prionule uz rane pa me to peklopri svakom pokretu.” “Jelo, πto bi sad? Moæeπ li iÊi s nama?” Ja samjoj odgovorila da bjeæi, spaπava sebe i djecu, a od mene nemanikakve koristi. Jadnica, nije znala kuda su otiπle one druge æene,pa je na svoju nesreÊu naiπla na ustaπe, koji su je s djeËicom odveleu VojniÊ i dalje s drugim pohvatanim srpskim seljacima u logorsmrti Jasenovac.

Gorjela sam za vodom. Podigla sam se i zajedno s mojom ranje-nom kÊerkicom krenula dalje. Naiπle smo na vodu. Klekla sam ublato, turila glavu u vodu i pila. Zatim smo doπle u jedno pusto selo.Svuda naokolo leæale su razbacane stvari. Nekako sam se dovuklado prvog kupa slame i legla. Dalje nisam mogla. Moja je mala Mili-ca naπla vodu i donijela mi. Naπla je plahtu i jastuk i to donijela kmeni. Pokrila me i smjestila kako je najbolje mogla i znala. Pola-ko, onako slabuπna i ranjena uspjela je otiÊi do tetke u DrakuliÊe.Kad je doπla do tetke, samo je rekla: “Ajde tetka, majka je rekla dadoeπ po nju kod SabliÊa. Poæuri, neπ je naÊi æivu!” Tad je pala unesvijest. Sestra je brzo doπla joπ s jednom æenom. Kad me ugleda-la, poËela je bugariti. Rekla samo joj: “Nemoj da bugariπ, moje jetroje djece ostalo mrtvo, ko tri zlatne jabuke i ja ne bugarim. Nemojni ti za mnom. Nego nisi doπla s konjima i kolima po mene!” Kaza-la mi je da joj je mala rekla da me neÊe naÊi æivu. Brzo se vratilakuÊi po konje i kola, a susjedu je ostavila sa mnom. U vrijeme dokje æena pronaπla i donijela mi vode, uto je doπla i sestra s kolima.Nisu znale kako da me dignu na njih, jer sam bila sva izranjavana.Ja sam ih sama upuÊivala da jedna stane iza lea, a druga napri-jed, tako da me uzmu za lijevu ruku, a ona odotraga upre malo ukriæa da lakπe sjednem i da ne padnem natrag. Od tog napora samse onesvijestila. »ula sam kao kroz san kako se sestra obraÊa sus-jedi: “Joj, joj, Milka, umrije ona. Probio ju je mrtvaËki znoj, gotovaje.” A ja sam rekla: “Ne boj se, neÊu umrijeti, eto sreÊa da ja um-

83

rem, ali Êu ja ostati muËenik.” Kad mi je bilo malo bolje, digla samse polako sama. Uzela sam desnu ruku u lijevu, klekla na koljena itako se nekako podigla. Polako sam iπla do kola, jer kola nisu mo-gla do mene. Do kola sam doπla sama, jer me one nisu mogle nigd-je prihvatiti nego su me samo pazile da ne prevagnem na kojustranu. Popela sam se na kola opet na koljenima. Sestra me odvez-la svojoj kuÊi. Njezin je muæ iziπao pred nas i priπao k meni. “O,Jelena, πto se to s tobom desi?” Nisam mu niπta odgovorila, negosam ga zatraæila ustru da odreæem desnu ruku, kako mi ne bi viπesmetala. Ustru mi nisu dali, jer su se bojali da se ne zakoljem. Ses-tra je htjela da me nosi u kuÊu u krevet, ali ja se nisam dala. “Nitimi moæeπ dati smrt niti spas! Vozi me k cesti kud banda prolazi pame strpaj u grabu, valjda Êe banda naiÊi i tu me dovrπiti.” Po mojojæelji donijela je i malu u kola. Tad nas je povezla nizbrdo. Svezlanas je k cesti i ja sam mislila da Êe me tu istrpati. Zbog toga sam jojrekla da stane. Ona je stala i baπ u taj momenat naiπla su kola punadomobrana. Stali su. Upitali su sestru tko sam i kome me vozi. Sveim je rekla, πto se sa mnom dogodilo i πto sam joj ja zapovjedila.

Zamolila sam ih da me ubiju. “Ako znate πto je bog, ubijte meda se ne muËim!” Jedan je iziπao iz kola i priπao k meni, otkrio me,pogledao rane i kazao: “Joj, joj, jadni narode, πto si doæivio.” Rekaoje sestri: “Snaπo, negdje se ustavite i noÊite veËeras pa sutra s njomdoite, ako bude æiva, u 10 sati u naπu komandu.”

NoÊili smo kod poznatog Ëovjeka. Bile smo cijelu noÊ u koli-ma u suπi. Sutradan smo doπle pred vojnu ambulantu u VojniÊu.Malu su odmah odnijeli i previli, a onda su doπli po mene. Stavilisu me na nosila i odnijeli u ambulantu. Doktor je bio rastom malenpa se uzrujavao πto su me postavili na stol. Ispitao me kako samnastradala. Previo me i poslao jednog bolniËara po kola, auto. Stavi-li su nas u auto i povezli, da nisam znala kamo. Cesta je na nekimmjestima bila prekopana. ©ofer nas je vozio paæljivo, kao da vozisvoju majku. Kad smo doπli u Karlovac, ugledala sam bolnicu. Malusmo odmah odnijeli. Vratar je doπao k meni i pitao me da li samrimokatolkinja ili pravoslavka. Ja sam mu odgovorila istinu. Pitaome Ëije je dijete i rekla sam mu da je moje. Tad mi je rekao da je πefbolnice naredio da se pravoslavci ne smiju primiti u bolnicu. Vra-

84

tar nije dao da me unesu, iako mu je πofer rekao da imam uput-nicu za bolnicu. Neko vrijeme su se njih dvojica prepirali, no πoferje morao popustiti i malu vratiti u auto. Vrataru sam obeÊala plati-ti koliko treba, ali nije bilo pomoÊi. Netko je doviknuo: “A kurvopartizanska-pravoslavna, neπ’ lako.” ©utjela sam i Ëekala onakoizranjavana, sudbinu. ©ofer se straπno razljutio, zakljuËao nas ukola i rekao da se malo strpimo. Otiπao je i nije ga bilo oko sat ipol. Kad se vratio, premjestili su nas s njegovih nosila na bolniËkai unijeli u hodnik. Tu smo leæale do Ëetiri sata poslije podne. Ondaje naiπla neka æena u crnini i pitala: “©ta je ovo ovdje, da li su ovocucki ili narod?” BolniËarka Kristina je odgovorila: “Partizanke.”“Ne pitam vas to, odnesite ih gore na sunce, tu je hladno.” Odni-jele su nas na prvi kat, ali opet u hodnik. I tu smo Ëekale dok nijedoπla vizita u kojoj su bili dr. MedaniÊ, dr. JeriniÊ i dr. Godek.Postavili su ista pitanja kao i ona æena u crnini. Kristina se napravilavaæna i odgovorila: “Gospon doktor, to su partizanke-pravoslavkeiz πume, doπle su da ih lijeËimo.” “Ne pitam te da li su to parti-zanke, nego te pitam zaπto one nisu spremljene za pregled.” Odgo-vorila je da nema mjesta. Na to je dr. MedaniÊ odgovorio: “Da nemamjesta ne bi bile primljene. Ako one umru, tko Êe onda odgovaratiza njih, a odgovarat Êe kad-tad.” Naredio je da za nekoliko minutabudemo spremljene, okupane i donesene u ambulantu… BolniËar-ka Kristina sva zajapurena pri skidanju naπe blatnjave i krvaveodjeÊe grdila nas je: “–ubre jedno partizansko, ti si iπla da pucaπna naπe ustaπe iza bukviÊa, a sad si doπla da te ja perem i lijeËim.”Ipak nas je spremila i odnijeli su nas u ambulantu. Eto tako samja, moje dijete, zahvaljujuÊi humanim ljudima zaljeËena i ostalaæiva. Moæda bi bilo i bolje da me nestalo. Ostala sam bez muæa iËetvero svoje male djeËice. Vidi, ostala sam bez ruke. Sada sam etosama na ovoj pustolovini…”

SvjedoËanstvo –ure Studena o masakriranju srpskih izbjegli-ca u Petrovoj gori maja 1942. zapisao sam 21. aprila 1961. godine.Tada je imao 32 godine æivota i trpio teπke bolove od zadobijenihrana ustaπkim noæem. Slabo je vidio, desno rame mu je bilo os-akaÊeno i niæe, bolno je osjeÊao promjenu vremena.

85

“Teπko se ja toga sjeÊam, ali i danas sve patnje doæivljavam.Bilo je to 13. maja 1942. za vrijeme ustaπkog obruËa u Petrovoj gori.Nas 28 æena i djece uglavnom iz moga sela Kuplensko bili smo izb-jegli u πumu Bjeljevine, predio Petrove gore. Tu su nas ustaπeiznenadile, opkolile, zatim i povezale. Rekle su da se ne bojimo ida nam se neÊe niπta loπe desiti. ‘Mi vas vodimo u VojniÊ gdje Êetedobiti propusnice.” Dobro se sjeÊam da je sa mnom bila vezanaMilica DokiÊ i njenih troje malene djeËice. Svezane su nas ustaπepovele preko luke Kalovi. Mislio sam pa vode nas u VojniÊ. Ali nasokrenuπe opet u πumu u jedan jarak pod takozvanu ‘Metaljku’. Tekπto smo siπli u taj jarak sjevnuli su ustaπki noæevi. Oni na rukama,malo zaokrenuti. Nastao je smrtonosni jauk nas djece i zapoma-ganje majki i baka. Milica DokiÊ s kojom sam bio povezan uspjelase silaskom u jarak odvezati. Ostao sam u jarku vezan s njenomdjecom i malo po strani. Danas ni sam ne znam kako? Lupio meustaπa noæem u grkljan pa u desnu stranu lica i u lea. Ja sam pao.Evo pogledajte moje tijelo. I danas se dobro poznaju oæiljci na mjes-tima gdje me onako slabaπnog noæem probadao ‘krπÊanin’ ∞PaveliÊev ustaπa. »ini mi se da sve te ubode nisam tada ni opazio,jedino sam osjetio krv, tako kao da me netko polio vrelom vodom.Onesvijestio sam se. Nakon nekog vremena doπao sam svijesti.Podigao sam glavu, te ponovo klonuo. Kad sam doπao svijesti, Ëuosam krkljanje poneke æene i djeteta. Zdrmao sam Stanicu Napija-lo, bila je izbodena po vratu, ali je davala znakove æivota, ali ne za-dugo. Vidio sam Milicu, kojom sam bio vezan, ona je ubijena izpuπke, sigurno je ona pokuπala bjeæati kada se odvezala pa su jeubili. Dok su joπ klali vidio sam njenog sinËiÊa starog pet godinakako se guπi u krvi, skaËe kao kokoπ. Vidio sam da se u hrpi pok-lanih pokreÊe i mala So∫ja, kÊerka Napijalo Stanice. Nju sam dir-nuo i ona me pogledala pa se i podigla. Bila je noæem ubodena uvrat i lijevu ruku. Kako viπe nismo vidjeli ustaπe, nas se dvoje-trojepokrenulo i otiπli u πumu. Na jednom mjestu smo naπli neke pr-tove i plahte. U njih smo se zamotali i krkljali u krvi ËekajuÊi dola-zak dana. U nesreÊi, kako se kaæe, imali smo i sreÊe. Kad je svanulonaiπao je na nas moj komπija MiliÊ MiljenoviÊ. Odveo nas je dubljeu πumu, gdje smo bili do pred noÊ. Onda su nas smjestili u neke

86

barake. Tu su nam pomogli, a previo nas je i lijeËio partizanskibolniËar Jankola ÆuniÊ. Poginuo je u KljajiÊevu kao iseljenik 1948.”

“Koliko si imao tada godina.”“Imao sam nepunih 13, a moja sestra Draga 15. Najteæe mi je

bilo vidjeti u jarku pokraj sebe, nju, moju lijepu sestru krvavu iz-bodenog vrata. Ta slika, kao i ona poklanih mojih komπija i danasmi lebdi pred mojim ranjavim oËima.”

“Imaπ li ti, –uro, kakovu dræavnu pomoÊ?”“Nemam niπta. Eto vidiπ, joπ sam u ovoj kolibi. Ko Êe nam dati

kad smo svi bijeda i ovakvih ko ja ima viπe. Volio bi da sam ostao uonom jarku, a ovako moram æivjeti s osam oæiljaka onoga zakriv-ljenog noæa. A πta mogu. Ne mogu sam sebi presuditi!”…

Anelija Napijalo je bila u istoj grupi izbjeglica koje su ustaπepohvatale i izmasakrirale u jarku pod “Metaljkom”.

Ona mi je 21. aprila 1961. ispriËala svoje sjeÊanje na tragedijustanovnika njenog sela: “Trinaestog maja 1942. godine oko 16 satibila sam u zbijegu u πumi Bjeljevine. Sakrili smo se u dæbunje mis-leÊi da nas ustaπe neÊe primijetiti. Meutim, ustaπe su nas traæili.IduÊi prigibali se da bi nas primijetili ispod kroπanja ili u dæbunju.To im je uspjelo. Kad su nas vidjeli, otvorili su i puπËanu vatru nanas govoreÊi: ‘Ruke uvis!’ Mi smo podigli ruke uvis i molili: ‘Nemo-jte nas, nemojte, mi smo æene i djeca.’ Poveli su nas u Luke, gdje jebilo puno ustaπa i domobrana. Nas æena i djece bilo je 28. Sve sunas povezali. Jedan od ustaπa je naredio: “Sprovedite civile!” VeÊi-na ih je otiπlo, a s nama je ostala manja grupa. Jedna æena je pitalazaπto nas veæu. Odgovora nije dobila. Poveli su nas putem VojniÊa.Ja sam mislila zbilja nas vode u VojniÊ. Meutim, zaveli su nas udrugu stranu, u jedan jarak u πumi. Putem je jedan ustaπa iπao is-pred nas, a ostali oko i iza nas. Kad su nas doveli u taj jarak u πumi,onaj ustaπa na Ëelu kolone je sjeo uz jedan grabiÊ i rekao: “Sad Êemoodmoriti pa Êemo onda produæiti.” Upitao nas je: “Æene, ima li kojanovaca?” Mi smo rekle da nemamo. Na to je on uzviknuo: “Lezite,majku vam srpsku!” I mi smo onako povezani polegli. Nastalo jeklanje, ko koga i gdje. Opazila sam noæ u vratu. »uli su se jauci izapomaganje: “Nemojte, nemojte!” Joπ sam disala i bila pri svijes-

87

ti. OsjeÊala sam i sama da æivim, ali je i zlikovac primijetio i rekao:“Ona je æiva majku joj njezinu srpsku” i ubo me tri puta u lea.»ula sam Milicu Napijalo gdje kaæe: “Kad koljete koljite, ali paziteda neÊete dobro proÊi!” Kad su sve izmrcvarili i jauci se stiπali, naodlasku je jedan ustaπa rekao: “Bacit Êu bombu”, a drugi mu jeodgovorio: “Tu je πteta baciti bombu.” SjeÊam se da su premetalipoklane radi zlatnih zuba. »ula sam gdje jedan kaæe: “Ova nemani svojih pravih, kamo li zlatnih.” Oni su otiπli. Mi smo se poËelidizati. Mene je zvala Ankica Napijalo: “Anelija, jesi li æiva?” “Je-sam.” “Ajd’ se diæi!” Joπ su se nekoji podigli i krenuli u πumu. Najednom smo mjestu naπli neke krpe u koje smo se umotali i Ëekalidan. K meni je doπao MiliÊ NovkoviÊ Stari. On me previo. Zatimsmo se kasnije smjestili u neke barake u πumi. Kasnije sam bjeæeÊiπumom ozdravila.

Isto tada su mi zaklali i mamu. Tada sam imala 25 godina…”

O istom zloËinu zapisao sam 21. aprila 1961. svjedoËanstvoDragiÊa Napijalo, koji je imao 11 godina i sreÊom ostao neozlije-en.

“Istoga dana, tj. 13. maja 1942. godine, bio sam s mamom ibratom –urom, starim 13 godina, u bjekstvu u πumi Bjeljevine.Primijetili smo od sela BrkiÊa nailazak ustaπa. PoËeli smo bjeæatina drugu stranu πume. Meutim, tamo smo naiπli na druge. Usp-jeli smo i ovima pobjeÊi, a onda krenuli prugom do LisiËije (πuma).Iπli smo prugom moæe biti svega 100 metara. Pred nas su izaπleustaπe s krvavim noæevima iz jarka pod “Metaljkom”. SjeÊam sedobro kada su nas uhvatile da je jedan rekao: “Vuk, evo partiza-na!” Povezali su nas sve troje zajedno. Mama je rekla: “Nemojtenas, braÊo mila!” Ustaπa je odgovorio: “Ne bojte se niπta!” Odvelisu nas pred svoga starjeπinu pod brdo PajiÊe, pitali su satnika πtoÊe s nama. On je odgovorio: “Vodite ih u tu dolinu pa ih pobijte.”Poveli su nas njih Ëetvorica. Najednom nam rekoπe: “Stoj!” Mi smostali. Jedan reËe: “Odrijeπi ih!” Isti je punio puπku i opalio u naπumajku. Mama je pala, a mi smo joπ stajali. Okrenuo se i opalio pre-ma meni. I ja sam pao u πiblje, ali neozlijeen. To sam tek kasnijesaznao. Sigurno sam od straha pao. U tome momentu brat je skoËio

88

i bjeæao. Pucali su za njim, ali ga nisu pogodili. Kada su ustaπeotiπle, ja sam se podigao ni sam ne znam kako. PoËeo sam trËati. Uπumi sam susreo nekoga ko mi je rekao da mi je brat –uro pob-jegao. ©umom smo traæili jedan drugoga. Uspjeli smo se naÊi. NoÊsmo prespavali na stroæi koju smo naπli u πumi. Kiπa je jako pada-la. Vjetar je bio tako jak da je pokretao i stroæu s nama dvojicom.Ujutro smo plakali za majkom iduÊi ka njenom mrtvom tijelu. Naπlismo je i mislili da leæi æiva. Meutim, bila je mrtva u krvi. Mi smoplaËuÊi nastavili put prema naπoj kuÊi. Stigao nas je jedan parti-zan i upitao: “©to plaËete, djeco mila?” Mi smo rekli da su namubili majku i da ne znamo kuÊi. Zatim nas je upitao odakle smo.Odgovorili smo: “Iz Kuplenske.” Uputio nas je na Dæodansko brdogdje smo naπli jednog Ëovjeka koji nas je uputio kuÊi. Naπe je cije-lo selo bilo popaljeno, a naπa kuÊa ostala je jedina cijela. Kasnijesu naiπli partizani i sahranili naπu majku…”

Milica KovaËiÊ iz sela Kuplensko, 30. septembra 1961. godine.“Bio je lijep sunËan dan. Dobro se sjeÊam da sam baπ toga

dana, 13. maja 1942. godine iπla u mlin s kukuruzima, jer je mojeosmero djece bilo bez kruha. Baπ kad sam poπla, upale su u kuÊuustaπe. Jedan me htio zaklati, ali drugi nije dao. Otiπli su. Ja sambrzo poπla iz kuÊe van kad manji sin dotrËi viËuÊi: “Majko, bjeæi,eno onoga πto te htio zaklati!” Pogledala sam djecu i s njima pob-jegla. Kako ih je bilo osmero, jedan djeËaËiÊ je ostao. Ustaπe su gauhvatile i odvele u logor. ©to sam mogla, morala sam spaπavati onihdrugih sedam. VukuÊi i noseÊi ih bjeæala sam u Petrovu goru. Neznam ni sama kako smo dospjeli u obruË, obruË koji se stalnostiskao oko nas. Uhvatili su nas 16 od kojih moje sedmero djece imene: Branko mi je bio na rukama, imao je jednu godinu, Nikoladvije (2), Duπan tri (3), Stanka Ëetiri (4), So∫ja πest (6), Anka sedam(7) i Danica (13). Kad su nas poveli niz jednu nizbrdicu ponadalismo se da nas vode u VojniÊ kako su govorili, na predaju. Ali, kadsmo doπli do jarka Kalovi-Bjeljevina, veÊ smo naπli viπe od peteronaπih komπija zaklanih. PoËeli su i nas klati. Prvo naπu djecu. Prvomi zaklaπe na rukama maloga Branka, a zatim svih ostalih πestero.Morala sam gledati smrt moje male djece. Jadna mi moja mati koja

89

me rodila. Ja sam ostala zadnja. Prije nego li su me udarile noæem,jedan me ustaπa upitao: “Gdje su partizani?” Odgovorila sam svaonako izbezumljena oblivena krvlju svoje djece: “Ne znam gdje su.”Ponovili su joπ nekoliko puta, a onda me udarili noæem u lijevustranu vrata. Pala sam od prvog udarca. ZloËinac je nastavio da mebode po cijeloj lijevoj strani tijela tako da sam dobila trinaest (13)uboda. Najgore mi je bilo kad me ubo u vrat noæem i tri puta noæokrenuo. Tek tad sam se onesvijestila. Zadnjom svijeπÊu Ëula samkako jedan viËe: “Pusti je majku joj srpsku, ta je gotova!”

Ostala sam tako leæeÊi dok me nisu naπli partizani. U toj mojojnajveÊoj æalosti i boli saznala sam da su ustaπe uhvatile moga su-pruga Janka i s drugim pohvatanim srpskim seljacima odvele uustaπki logor Jasenovac. Nikada ga viπe nisam vidjela. Moje ranesu zacijelile. Ali osjeÊam teπke posljedice. Sada æivim u ovoj bijedisa sinom koji je preæivio patnje u ustaπkom logoru i vratio sebolestan. Hvala Bogu, da mi se makar on vratio.”

Mila Dæodan zatekla se sa svojom kÊerkicom Ljubicom s veÊomgrupom srpskih izbjeglica u proplancima Petrove gore maja 1942.godine. SjeÊa se svih detalja o zloËinima ustaπa nad izbjeglim srp-skim seljacima. Svoje sjeÊanje na poËinjena ustaπka razbojstva is-priËala mi je 21. juna 1961. godine… “Ustaπe su stezale obruË okopartizana i nas izbjeglica. U πumi je sve vrilo od njihovog pucanja.Jednoga dana primijetili smo onako skriveni u πiblje kako namprilazi grupa ustaπa i domobrana. Jedan od njih je doviknuo:“OreπkoviÊu, zalomi lijevo krilo!” Mi smo se odjednom naπli uokruæenju. PoËeli su pucati iznad naπih glava, a zatim su naredili,gurajuÊi i psujuÊi nas, da krenemo ispred njih. Tjerali su nas kaokrdo goveda. Satjerali su nas tako u livade u πumskom predjeluzvanom Kalove. Tu su nas na Ëistini pretresli. Uzeli su iz naπihbjegunaπkih torbi sve πto im je odgovaralo. Ostalo su pobacali.Povezali su nas po Ëetvero u ruke i poveli nas malo dalje na jednupoljanicu. Vodili su nas vezane preko velikog blata. Molili smo danas odveæu jer se svezani nismo mogli kretati po dubokom blatu.Odgovorili su nam: “Dobro, dobro, sada Êete se vi osuπiti!” Ra-zumjeli smo da nas kane ubiti. Kad smo preπli posrÊuÊi i padajuÊi

90

blatnjavi dio livade, naredili su nam da stanemo i polegnemo. Pove-zani u Ëetverored nismo mogli leÊi veÊ smo ostali kleËeÊi. Skloplje-nim rukama smo ih molili da nas pomiluju, govoreÊi da im mi æenei djeca nismo niπta krivi. Na to nam je jedan ustaπa doviknuo danam gradi majku srpsku, da Srbinu od kile oprosta nema.

Oko nas æena i djece stajale su ustaπe. Jedan od njih je rekao:“Najprije Êemo ove cure majku im njihovu srpsku i partizansku!”»etvorica ustaπa prioπe istovremeno i zariπe noæ u vrat Ëetirijudjevojaka. »uli smo vrisak i zatim krkljanje u samrtnom hropcu.Vidjevπi to rekla sam svojoj jedanaestogodiπnjoj (11) kÊerkici Lju-bici da se sakrije pod odjeÊu neke od æena. Nakon djevojaka preπlisu na klanje æena. Doπao je red i na mene. Ustaπa je zamahnuonoæem i sjurio mi ga u grlo u vratnu kost. Vidjevπi to moja kÊerkaje iskoËila ispod odjeÊe jedne æene i vrisnula viËuÊi iz svega glasa:“Joj, majËice moja!” SmatrajuÊi da sam zaklana ustaπa koljaË meudari noæem joπ nekoliko puta po ramenima i leima i uputi semojoj kÊerki. Oblivena krvlju i okrenuta licem prema zemlji gledalasam izbezumljeno krajiËkom oka πta Êe se dogoditi. Krvnik ju jeuhvatio jednom rukom za kosu. Izdigao je od zemlje i drugom ru-kom prognao noæ niz vrat. Dijete od straha nije ni vrisnulo. Kad jeizvadio noæ, za njim je u mlazu πiknula krv. DjevojËica je pala i stalaËitavim tijelom poskakivati od zemlje kao pile kad mu se odsjeËeglava. Nastao je plaË i vriska ostale djece. U strahu da to odnekudane Ëuju partizani ustaπe su napustile klanje æena i oborile se na djecu.Poslije pokolja djece nastaviπe ponovo klanje preostalih æena.

Po zavrπenom klanju dvojica ustaπa dovukoπe moju kÊerku iprebaciπe je meni preko glave i dijela lica. Mrtvo dijete leæalo je nameni. Jedan ustaπa upita drugoga da li da joπ na nas baci bombu naπto mu ovaj odgovori da imaju malo municije i da moraju πtedjeti.

Prije odlaska jedan ustaπa uzeo je iz moje torbe komadiÊ mesai kruha, rasijeËe to svojim krvavim noæem i pojede. Potom svi odoπeu pravcu πume. Nakon nekog vremena preæivjeli se poËeπe pridi-zati. Ostalo nas je πestero naklanih: æena i sin Jane GuπiÊa, AnelijaKolaπinova, Soka i –ukan MihajloviÊ i ja, jadna mi majka.

Istoga dana poklale su ustaπe cijelu porodicu moga brataNikole PajiÊa: Mariju staru 38 godina, Ljubicu 25, Anku 5, Ranku

91

4, Nikolu 2, Ljubicu Markovu 28, Jovanku LjubiËinu 4, i Draganastarog 10 godina. Gledala sam smrt i izdisaje svih njih, tuzi i bolunije bilo kraja.

Slijepljeni od krvi s otvorenim ranama po tijelu napustili smoÊutke mjesto na kojem su ostala naπa mrtva djeca.

Iste veËeri sastali smo se s poznatim ljudima i æenama iz naπegsela koji su uspjeli izbjeÊi ustaπama. Previli su nam rane i poko-pali mrtve. U toj ofanzivi maja 1942. ustaπe su opljaËkale naπu imo-vinu i spalile naπe selo. Ostala sam sama sa jednom kÊerkicom kojame njegovala do prizdravljenja. Tjeπila sam se povratkom iz parti-zana svojih sinova prvoboraca Miloπa i Dragana. A onda sam jed-nog dana u ljeto 1943. dobila obavijest da mi je najstariji sin Miloπteπko ranjen kao mitraljezac u borbi s Nijemcima na Kneji kodPlaπkog. Rekli su mi da Êe ga dovesti u bolnicu na Petrovu goru nalijeËenje. OËekivala sam sa zebnjom u srcu njegov dolazak vjeru-juÊi da Êe mu lijeËnici ovdje nekako spasiti æivot. Umjesto u bol-nicu dovezli su mog Miloπa kuÊi mrtvog. Nije izdræao dug put odLike do Petrove gore. Umro je nadomak selu Veljunu. Pokopali smoga a s njim i moju joπ jednu nadu.

Rat se bliæio kraju. Moj mlai sin Dragan odolijevao je svimratnim nevoljama. Bila sam sretna pri pomisli da Êe mi se baremon vratiti. OËekivala sam svakodnevno vijesti o zavrπetku rata. Tajdan doπao je 15. maja 1945. Ljudi su slavili pobjedu nad faπizmom.Razmiπljala sam da se uputim u Istru u posjetu svome Draganu,ali me prestigla vijest da je Dragan poginuo drugi dan poosloboenju u borbi s ostacima poraæenog neprijatelja koji se joπnije htio predati.

Dopremila sam mrtvo tijelo i drugog sina te ga sahranila u se-oskom groblju uz Miloπa. Tu, izmeu obronaka Petrove gore leæenjihove kosti i moja nadanja…”

SvjedoËanstvo Milke Napijalo Vile, zapisao sam 21. jula 1962.godine.

“Ustaπka ofanziva bila je 14. maja 1942. godine u punom jekuna Petrovoj gori. Iz svih su sela bjeæali i sklanjali se po grmovima.Tako smo i mi, cijela naπa porodica poπli u obliænju πumicu i u njoj

92

ostali preko noÊi. Ujutro nije bilo nikoga da nas izvede iz obruËajer su mi oca joπ 26. aprila 1942. spalili sa joπ 104 srpska seljaka uSrpskoj pravoslavnoj crkvi na KolariÊu. U bjeæanju nas je bilo trojedjece, majka i baba. Krenuli smo kroz neizvjesnost πume. Namase pridruæila joπ i jedna æena i dva starca. Tako nas je bilo osmero.U πumi smo ostali oko dva dana. Ustaπe su stalno krstarile πumom,ali ih mi nismo vidjeli. Tek treÊi dan smo ih opazili kako idu pre-ma nama. Nismo nikuda mogli. Stali smo i Ëekali. Kad su doπle donas, rekle su nam da idemo preko jarka kuÊi, premda put naπimkuÊama nije vodio tuda. Moja baba je zastala i razgovarala s njimaa kad je krenula da vidi kuda idemo, jedan ustaπa joj je opalio me-tak u vrh glave. Ona je pala, a ustaπe su onda okrenule pucati zanama. Mi smo se u strahu razbjeæali i legli gdje je ko stigao. Ja samostala nepovrijeena. Baπ kad sam to ustanovila, jedan viknu: “Dos-ta pucanja, ono πto je ostalo kolji!” Priπli su nam i stali nas po reduklati. Mene su uboli Ëetiri puta u vrat i jednom u lea, ali nekakonisam osjeÊala bolove. Kad sam osjetila da su koljaËi otiπli, pomak-la sam se πto je jedan od zaostalih primijetio. Kad sam to i ja vidje-la, brzo sam legla nazad da pomisli da sam mrtva. Sve to je vidjelamoja jadna majka i pozvala me k sebi. Tek πto sam zadnjim snaga-ma doteturala do nje, sruπila sam se i ostala leæati uz nju sve dodrugog dana.

Kiπa je padala cijelu tu noÊ pa smo leæale u samom blatu i vodi.Vjerovatno bi i umrle da nije sluËajno naiπla jedna æena. Bila sammala, imala sam 10 godina, pa se viπe i ne sjeÊam pojedinosti. Ipaksam zapamtila da su majku ljudi odnijeli u ambulantu u Petrovugoru. Bila je sva izreπetana od ustaπkih metaka. Majka je ipakprizdravila. Ona æena πto nas je pronaπla prihvatila je mene i maj-ku, jer su ustaπe zapalile naπe selo i naπu kuÊu. Ali majci je bilosvaki dan sve gore. Spasa joj nije bilo. ©to god je pojela, to joj jekroz vrat iscurilo van. Æivjela je joπ neko vrijeme u teπkim mukamai u straπnoj boli umrla.

Meni su rane zacijelile. Ujak me odveo k sebi i ostala sam kodnjega sve do udaje. Nemojte me viπe niπta pitati. Nastojim da setog uæasa ne sjeÊam…”

93

SvjedoËanstvo Milke RadojËiÊ zapisao sam 5. septembra 1962.u selu Udbinja.

“TreÊeg januara 1942. godine ustaπe su nam zapalile kuÊe poselu a prije toga sve opljaËkale, hranu, alatke, posteljinu i stoku.Ostali smo bez iËega. Od tada sam se nalazila sa svojom porodi-com u selu Brdu u blizini Petrove gore, u ∆osiÊima. Tu smo i zimuzimovali. Ustaπe nisu dostigle popaliti sva sela. U martu poduzelesu ofanzivu na partizane i srpske izbjeglice sklonjene u Petrovojgori. U πumi sa mnom bio je muæ, kÊer, snahe i unuËad, roaci,komπije i nepoznate æene i djeca iz viπe sela. U Petrovu goru doπlismo preko KljuËara u Muljavu. Tu u Muljavi ustaπe su nas opkolilei nas oko 300 duπa, πto æena, djece i staraca. Iz Muljave ustaπe sunas potjerale dublje u πumu prema Krstinji i PajiÊ brdu. SjeÊam seda je bio lijep sunËan dan, rano jutro. Ovdje u Muljavi uhvatili sumene, mog muæa Matiju (60 godina), kÊer Anku (14 godina), sna-hu Anku i snahu Danicu (stare 30 godina) i unuku Milevu, Nevenku,Peru (djeca ispod pet godina).

Kad su nas ustaπe tjerale πumom, govorile su nam: “Vaπi ljudikolju naπe, pa Êemo mi vas danas poklati dok joπ nahvatamo viπeSrba komunista.” Vodili su nas u pravcu PajiÊ brda. Ljudi su stalnoπaputali: “Sada Êe nas poklati!” Kad su nas izvele na brdo, stjeralesu nas u jednu poveÊu uvalu, postavili su mitraljeze s tri strane i iznjih i puπaka tukli po narodu.

Kada sam vidjela i osjetila da Êe pucati i da je svima doπla smrt,metnula sam ruku na oËi i bræe legla na zemlju. Bila sam u sredinimase naroda, ali kako sam bila visoka okrenuvπi se natrag vidjelasam da neki ljudi bjeæe na viπe strana. Od poznatih uspio je pob-jeÊi Duπan ZjaËa, sada ima 70 godina i Mile DakiÊ. I danas su æivi.

Kada su ustaπe sve izbjeglice iskasapile mitraljeskim zrnima,otiπle su brzo kroz πumu povrh brda prema Krstinji. Osjetila samda sam na æivotu iako sva krvava od krvi mojih najmilijih i svojihkomπija. Izvukla sam se ispod mrtvih i odπuljala se u zaselak ∆osi-Êe. Æivi su traæili i prepoznavali svoje roditelje, djedove, bake i djecu.Svako je svoga pokopao na istom mjestu. Tamo je i danas grobljetek obiljeæeno veÊ dotrajalim krstovima. Vratila sam se na zgariπteu svoje popaljeno selo.

94

Teπko mi se toga sjeÊati…”

SvjedoËanstvo Nikole PeriÊa zapisao sam 25. aprila 1961. go-dine

“…Prvog aprila 1942. godine bjeæali smo ispred ustaπa i domo-brana kroz Selakovu poljanu u Petrovu goru. Pred noÊ dospjeli smodo zaseoka MartinoviÊi na periferiji Krstinje. S brijega iznad kuÊeBore ©panoviÊa primijetile su nas ustaπe i domobrani i zapucalina nas. Vratili smo se ponovno u πumu i naπli se u Sagraijinompotoku. Taj dio πume nismo poznavali. Naiπli smo tu na veliku gru-pu naroda i stoke. Odjednom nam iz mase prie Perin DeviÊ. Onnam predloæi da bjeæimo iz πume kuÊi u Kusaju, ustaπama iza lea,jer Êe oni sutra zaÊi dublje u πumu s ciljem da pohvataju narod.Tako smo ponovno doπli do prvih kuÊa u Krstinji. Stevo RomËeviÊi –uro VranjiÊ su nas obavijestili na kome su mjestu ustaπezanoÊile. Ponovno smo se vratili u πumu. S nama su krenuli i njihdvojica i æena Miπe RomËeviÊa s Ëetvero djece. Prije polaska StevoRomËeviÊ izveo je svoje konje iz staje, skinuo s njih ulare i pustioih, kako ih ne bi ustaπe odagnale ili u staji zapalile. Smjestili smose u jednom gustiπu na rubu πume. Iznad nas nalazila se æena MiπeRomËeviÊa s djecom, a ispod nas –uro VranjiÊ i Stevo RomËeviÊ.

Svanulo je jutro 2. aprila 1942. U πumi je vladala tiπina. Nena-dano su se pojavile ustaπe. Primijetile su nas i povikale: “O, tu stevi!” Naredile su da iziemo iz grma. Odveli su nas do jedne livadi-ce u πumi. Ubrzo za nama dovedoπe i æenu Miπe RomËeviÊa s dje-com. Stevo RomËeviÊ i –uro VranjiÊ nisu se pojavljivali. ZakljuËilismo da ih ustaπe nisu otkrile. Nas osmoro su postrojili. Ustaπkizapovjednik je naredio da nas pobiju. Nalazio sam se na lijevomkrilu naπe grupice. Kad je jedan ustaπa podigao prema nama mi-traljez da nas pobije, ja sam naglo odskoËio u stranu i poËeo bjeæa-ti uz brijeg kroz πumu. Ustaπe su osule vatru. Ranile su me u lakatruke i stopalo noge, ali sam ipak mogao dalje bjeæati. Uspio samprevaliti brijeg i naÊi se na jednoj maloj Ëistini. Bio sam blizu prvihkuÊa uz πumu. Po dvoriπtima sam primijetio mnogo ustaπa gdjehvataju stoku. Sakrio sam se u grmlje, dalje nisam smio. Samomalo kasnije primijetio sam Ëetvoricu ustaπa kako se kreÊu prema

95

meni. Izaπao sam iz slabog skroviπta pod jednim dæbunom i legaopored njega na Ëistini potrbuπke praveÊi se da sam mrtav. Prva dvo-jica ustaπa brzo su doπla do mene. Jedan od njih gurne me nogomi primijetivπi da sam æiv uhvati me za ruku i podiæe u sjedeÊi poloæaj.Vidjeli su da sam ranjen U taj Ëas stigoπe joπ dvojica ustaπa. Sudaljenosti od desetak metara jedan od njih upita da li sam æiv.Ovi im odgovoriπe da jesam. Na to on pribliæavajuÊi se reËe: “E, πtosi æivio, æivio, viπe neÊeπ”, i potegnu noæ da me zakolje. Dvojicaustaπa πto su me ovdje pronaπla sprijeËiπe ga u tome i pozvaπe meda se s njima uputim njihovom vojnom lijeËniku da me on previje.U strahu od veÊe grupe ustaπa rekao sam da me rane niπta ne bole.Ne mareÊi mnogo za mene oni me potom napustiπe i odoπe u pre-tragu okolice, a nakon toga se vratiπe k ostalim ustaπama na krajsela. Siπao sam paæljivo niz brijeg, zaobilazeÊi mjesto masovnogzloËina, plaπeÊi se da se ne susretnem s ustaπama. Naπao sam setako jedno stotinjak metara niæe od pobijenih. Ustaπe nisam nigd-je primjeÊivao. ZakljuËio sam da su se oni potpuno povukli s togmjesta. Namjeravao sam da se uputim do poubijanih na livadi, alisam prije toga sjeo u πumi i skinuo cipelu da vidim ranu na nozi.Cipela je bila puna krvi. Metak mi sreÊom nije teæe povrijedio æiluπto mi je omoguÊavalo kretanje. U taj Ëas banuπe iza mojih leaustaπe. Dvojica me uzeπe ispod ruke i povedoπe sobom. Doosmodo mjesta poubijanih i zaklanih. Prvi ispred nas leæao je mrtavpored grabe PaviÊev sin. Jedan od ustaπa prevrnu ga nogom i od-gurnu u grabu. Pored njega leæao je moj brat od strica, Mile, star14 godina, izreπetan mitraljeskim mecima. Malo dalje leæala je svau krvi æena Miπe RomËeviÊa sa svojom maloljetnom kÊerkom ob-livena krvlju. Na majci mrtvoj je sjedila njena kÊerka od godinu ipo i milovala je ruËicom po krvavom tijelu. Dijete su izgleda os-tavili æivo s namjerom da se muËi. Uz nju je umirala njena drugadjevojËica od pet godina koja je bila unakaæena mitraljeskim zrni-ma. Vidjeli smo i njenog mrtvog sinËiÊa s unakaæenim licem odeksplozije tzv. dum-dum metka. Nakon kraÊeg zadræavanja na tommjestu odveli su me do ustaπke jedinice uz rub πume. Vidio samkako ustaπe po dvoriπtu loæe vatru od slomljenih seoskih drvenihograda i na raænjevima peku kokoπke. Kad smo im se pribliæili,

96

jedan od njih upita: “Da li si ti Ëetnik ili partizan?” Vidjevπi da samjoπ dijete drugi ustaπa ga prekide pa reËe: “Radije ti nama kaæi da libolje gaaju ustaπe, partizani ili Ëetnici?” Ja odgovorih da najboljegaaju ustaπe, jer su me oni ranili. Njemu to ispade kao posprdnopa mi zaprijeti da Êe me pristaviti na vatru ako se budem njimaizrugivao. U tom Ëasu iznad kuÊe preleti u niskom letu ustaπki avi-on bacajuÊi letke kojima se izbjeglice pozivaju na predaju ustaπkimvlastima i povratak kuÊama. Tu u jednoj kuÊi ustaπki bolniËar mije previo ranu na ruci i nozi. Primijetio sam kako iz πume izlazijedna grupa naroda sa stokom i voznom spregom kreÊuÊi se pre-ma cesti i selu. Zamolio sam ustaπe da mi dozvole da se pridruæimtim ljudima i da se s njima vratim kuÊi. Oni mi to dozvoliπe. Kadsam priπao blizu kolone æena, djece i staraca, vidio sam ispred njihjednu grupu ustaπa. »uo sam kako im govore da svi idu u Krstinjui da im ne dozvoljavaju povratak njihovim kuÊama u okolne πume.Krenuo sam u seoskim kolima s kolonom izbjeglica za Krstinju.Tu u centru sela nalazila se domobranska jedinica. Dvojica domo-brana iznijeli su me iz kola i prenesli u kuÊu. Dali su mi kruha isalame za veËeru. Sutradan su me premjestili u kuÊu u kojoj je biolijeËnik. On mi je oËistio i previo ranu. Istoga dana pustili su naskuÊama. Prilikom odlaska lijeËnik mi je rekao da kroz tri danadoem ponovno kod njega. Doπao sam i on mi je joπ jednom pre-vio ranu. Trebao sam doÊi joπ nekoliko puta k njemu, ali sam sesve viπe plaπio da me ne uhvate ustaπe kad malo prizdravim. Ostaosam zato kod kuÊe. Rane su same zacijelile. Ostali su jedino oæiljcina tijelu i tuga u srcu za nevino ubijenima”…

U vrijeme najveÊih masovnih pokolja u Petrovoj gori i njenimokolnim selima: Vojiπnici, Radonji, KljuËaru, Peckoj, Perni, Ku-plenskom, Miholjskom, ©irokoj Rijeci, Maljevcu, Gejkovcu, Svin-jici, Dæaperovcu, Krstinji i drugim srpskim naseljima nepoznatipjesnik pokuπava kroz pjesmu doËarati muke i patnje naroda ovogakraja:

“Jedno jutro taman zora rana,Nisko lete dva vrana gavrana,Nisko lete i u tome letuTuæne glase pronose po svijetu.

97

Gavran leti i svakome zbori:“Da ËovjeËe istinu govoriOj ËovjeËe, jesil’ roen davno,Jesu li ti ova Ëuda znana?Na konak smo u Krstinju pali,Golema se Ëuda nagledali;Gledali smo s veËera do zoreKako dæelat srpski narod koljeZakla oca, pa majku i sina,U koljevci anela nevina.”

SvjedoËanstvo Jelene-Jeke PeriÊ, zapisao sam 26. juna 1961.godine

“Pobjegla sam u πumu sa Ëetvero djece. Sa sobom sam ponije-la dvije ljetne deke, neπto krompira, kilogram braπna, teglu mastii malo soli. Svakodnevno smo bjeæali po Petrovoj gori. Svuda okoizbjeglica i πume bile su ustaπe i PaveliÊevi domobrani. Nije bilomira ni danju ni noÊu. Po πumi su stalno pucali, bio to dan, noÊ,kiπno ili maglovito vrijeme. Neprekidno su odzvanjali mitraljeskirafali, eksplozije ruËnih bombi, minobacaËkih mina, avionskihbombi, plaË nejake i gladne djece, vrisak æena i rika prestraπenestoke. Samo kad se sjetim kako sam po brdima i πipraæju Petrovegore vukla svoju glaanu i zastraπenu djeËicu! Najmlae sam mo-rala nositi u naruËju, kÊerku od pet godina vukla sam za ruËicu, atreÊe dijete dræalo mi se za suknju. U stvari, sve vuËem, nosim i neznam je li gore meni ili njima. U toku dana, ako stignem i ako smi-jem paliti vatru, ispeËem im po jedan krompir, pospem gabraπnom, sve to namaæem s masti i posolim. Krompir je bila os-novna hrana, a pored njega brala sam mlado bukovo liπÊe i divljuzeËju djetelinu i time ih hranila. Ovakvom ishranom odræavala samsamo gole djeËje æivote. Gladna sam bila i ja i jedva sam se micala,a oËi pobijeljele od nespavanja, gladi i brige za djecu. Katkad seokrenem i zaplaËem, ali to nije moglo ostati neprimijeÊeno od mogstarijeg sina, koji je imao devet (9) godina. Tada bi mi on znao priÊi,zagrliti i djeËjim glasiÊem reÊi: “Nemoj plakati, majko, ja Êu tipomagati nositi djecu, nakupiti drva, naloæiti vatru. Pomagat Êu ti

98

u svemu.” Njegove rijeËi joπ viπe bi me rasplakale tako da je suzasuzu sustizala. Prije nego bi pala noÊ naπla bi pogodan jarak iliπiprag sa kroπnjatim drveÊem. Pod kroπnjama bi prostrla deku nazemlju i na nju legla djecu, a drugom ih dekom pokrila. Mada jeveÊ bilo nastupilo proljeÊe, noÊi u πumi bile su joπ hladne pa sudjeËica Ëesto drhtala i nisu mogla zaspati. Tada bi se i ja spustila ilegla pored njih da svojim tijelom zagrijem slabaπna tijelca djece,ali to je malo koristilo jer sam bila toliko malaksala i islabila dasam bila hladna kao zmija. Jedva smo Ëekali da svane i da se pojavisunce i svojim zrakama nas ogrije. BjeæeÊi tako po πumi sluπalasam od drugih izbjeglica da su mnoge æene, djeca i starci prolaziliu πumi joπ i gore od mene. Oni su od velikog straha stalno nekudabjeæali te tako nalijetali na ustaπke zlikovce koji su ih na licu mjes-ta klali i ostavljali njihova mrtva tijela da se njima hrane zvijeri iptice.

Prije podne 13. maja 1942. godine, naπla sam se s djecom igrupom æena iz mog sela na jednom brdu blizu sela Radonje. Oko-lo nas su partizani, a ispred njih i nas ustaπki streljaËki strojevi.Toga jutra viπe nismo znali πto Êemo, glad nas je iscrpila, strah æivceiskidao, a od nespavanja oËne zjenice poblijedile. Razmiπljam izakljuËujem da se ovako viπe ne moæe. OdluËujem da se spustimna livade koje se nalaze prema Muljavi i bolnici u Petrovoj gori.Mislim da Êu tu naÊi joπ svijeta, pa kud veÊina, tuda Êu i ja. Spustivπise na ravnicu naπla sam na jednom mjestu vatru koja je joπ tinjala,a od jedne æene dobila sam lonËiÊ varenike, od druge komadiÊ kru-ha. Podijelila sam djeci. Ona ogladnjela, jedva jedu. Pored nasprolaze grupe æena, djece i staraca, prolaze i niπta ne govore. Izgle-da mi kao da je cio svijet onijemio. Iznad nas i Petrove gore nadli-jeÊu ustaπki avioni, neki bombardiraju i mitraljiraju, a neki baca-ju letke. Jedna strana letka sluæi kao propusnica za predajuustaπkim vlastima, a na drugoj se preporuËuje obavezna predaja idaju uputstva kojim putem i kako doÊi do sela Radonje i VojniÊagdje se nalaze ustaπe i domobrani. Oko dva sata joπ sjedimo krajvatre. Nailazi poznanica i pomaæe mi da se spremim. KreÊemo nizlivade u VojniÊ na predaju. Tek πto smo krenuli nailazimo na bara-ke u kojima su oËigledno ranije stanovale izbjeglice. Zaustavlja-

99

mo se. SusreÊem brata s mojim najstarijim sinom Milanom. Kadsmo neπto pojeli πto su oni imali sa sobom, brat mi reËe: “Dragasestro, ja sad moram da idem svojim poslom, vodim i malog Mila-na koji je u stanju da dobro pjeπaËi i potrËi ako zatreba, pa raËu-nam da bar njega izvedem iz ovog ustaπkog pakla.” PlaËem, ali suzanemam, gledam za njima kako nestaju iza πumaraka. Nisam nisanjala a niti sam smjela pomisliti da je to posljednji put kako Êuvidjeti svog Milana.

Avion i dalje baca letke. Uzimam letak, stavljam ga u dæep. UnaruËju dræim malog Æarka, a Milka i Nino idu pored mene,kreÊemo na predaju u VojniÊ. Pogledavam moje siroËiÊe kako jed-va prepliÊu noæicama. Jeza me hvata, neπto me guπi, dobivam vr-toglavicu. Nema tih rijeËi kojim bi mogla ispriËati πto se u menitoga momenta zbivalo.

Na izlasku iz Petrove gore prema Radonji nailazimo na ustaπe.Jeza raste. Joπ nam je gore. Oni nas opkoljavaju i sprovode premaVojniÊu. Stiæemo u podruËje Gornjeg VojniÊa i u momentu kad smoprolazili pored razruπene kuÊe, primjeÊujem kako se æena sa dvo-je djece odvaja, da izie iz kolone i zaklonjena iza kuÊe nestaje.Pokuπavam i ja da se izvuËem, ali me primjeÊuju dvojica ustaπa ivraÊaju u kolonu. Dolazimo u VojniÊ, nailazimo na prve grupe naro-da koje su veÊ dovedene u VojniÊ, a iza nas, svakog Ëasa, dolazenove grupice i Ëitave kolone naroda. Ustaπe nareuju gdje dastanemo. VojniÊ je opasan ustaπama i domobranima tako da senitko neprimjeÊen ne moæe izvuÊi. U VojniÊu smo ostali tri dana iza to vrijeme susreÊem dosta poznanika s kojima se uglavnomdræim na okupu. Boravimo pod vedrim nebom okruæeni oruænici-ma, domobranima i ustaπama. Nije se moglo od tuge gledati to-liko jadne djeËice gladne i bolesne s njihovim na smrt zastraπenimmajkama. VeÊ prvoga dana πto sam ja vidjela umrlo je nekolikodjece, jedna bolesna majka i iznemogli starac. TreÊeg dana pos-trojile su nas ustaπe u dugaËku kolonu nekoliko stotina metara.Ispred kolone iπle su ustaπe pjeπice i u tenkovima. Tako isto i upozadini kolone. Sa strane kolone kreÊu se naoruæani ustaπe i do-mobrani s puπkama na gotovs, spremne svakog Ëasa da ih aktivi-raju na goloruki narod. KreÊemo se kroz selo, popaljeno, Vojiπnicu,

100

prema Biljegu. Izgleda mi da nas vode na ubijanje. Nakon kratkogzastoja kod Biljega kolona je skrenula prema VojniÊ-kolodvoru.Cijelim putem pogledavam prema mojoj djeËici. HoÊu da ih sedobro nagledam jer ne znam dokle Êu ih gledati. Mislim stalno oonom najgorem, na smrt. Jako sam umorna. Sunce nas præi, a vruÊi-na oteæava kretanje, naroËito æenama koje nose po jedno ili dvojedjece. Dolazimo na æeljezniËku stanicu VojniÊ. U stanici od pravcaUtinje ulazi duga kompozicija vlaka s vagonima za prevoz stoke.Tada nam postaje jasno da Êe nas ovi vagoni odvesti u nepoznato.»im se kompozicija zaustavila, najprije su muπkarci ugurani uprednje vagone, a potom su nas æene, djecu i starce nabacali. Vago-ni su zatvoreni. Cijela kompozicija naËiËkana je naoruæanimustaπama i vlak kreÊe prema Karlovcu. U vagonima je tijesno,zaguπljivo, pretoplo. Mnogi su oæednjeli i padaju u nesvijest. Os-jetimo da se vlak zaustavlja. »uju se glasni povici konduktera: “Za-greb!” i sad nam je jasno gdje smo. U Zagrebu smo se zadræalimoguÊe ni pola sata, i opet kreÊemo dalje. Iz vagona niπta ne vidi-mo. Kad je svanulo, vlak se zaustavlja u OkuËanima. Ustaπe namnareuju da izaemo. Jedva to doËekasmo, jer nam je Ëitavo tijeloutrnulo i jedva se pokreÊemo. Pored æeljezniËke stanice stoje ka-mioni i opet nas trpaju u njih kao cjepanice. Kamioni kreÊu i ne-koliko sati kasnije nalazimo se u krugu ustaπkog logora u StarojGradiπki. U dvospratnoj zgradi kaznionice prvo smjeπtajumuπkarce u prostorije na spratu. Vidim tu ima logoraπa, Ëujem dasu to Srbi iz Slavonije. Oko zgrade su visoki zidovi, na vrhu ogradebodljikava æica, a na odreenoj razdaljini nalaze se osmatraËnice(kule) iz kojih vire cijevi ustaπkih mitraljeza…”

“Jelena, sada mi polako reci koliko moæeπ o tom ustaπkom lo-goru i æivotu u njemu.”

“Prostorije u kojima smo bili smjeπteni izgledale su viπe negojadne. Prozori porazbijani, zidovi prljavi, æbuka djelomiËno otpa-la, betonski pod oπteÊen. Viπe su liËile na πtale za stoku. Najgore jebilo πto su pretrpane æenama i djecom. Iza zgrade je iskopan kanali prekriven granjem i zemljom. ReËeno nam je da je to mjesto zamalu i veliku nuædu. Za muπkarce nije bilo izlaska, a nuædu su vrπiliu kible koje su se u odreeno vrijeme iznosile iz zgrade i praznile.

101

Svako jutro iznose iz pojedinih soba mrtve æene, a najviπe umrludjecu. Mrtvi su tovareni u kamione i nekud odvoæeni. Hrana se pri-mala jednom dnevno i sastojala se uglavnom od Ëorbe od graha ilikuvane kravlje repe. Posuda za jelo nema, pa hranu dobivaju samooni koji imaju bilo kakvu posudu da u nju prime hranu. Oni kojinemaju posude, ne mogu da prime niπta. Mi smo imali porcije,brzo smo pojeli svoje, a onda ih dalje pozajmljivali.

Nakon mjesec dana u logor dolaze ustaπe i obilaze logoraπe usobama. Djeci dijele bombone i kekse, a toga dana i hrana je bilabolja nego proπlih dana. Sutradan logor obilaze Nijemci i vodenekakve razgovore s rukovodiocima logora. Kad su Nijemci otiπli,doπli su ustaπki kamioni i u njih su utovareni muπkarci sa sprato-va i isti dan odvezeni u nepoznatom pravcu.

Nije proπlo viπe od tri ili Ëetiri dana poπto su Nijemci obiπli lo-gor u Staroj Gradiπki, ustaπe nareuju da se æene i djeca skupe udvoriπtu logora, a potom da djeca idu na jednu stranu, a majke nadrugu. To je bio najstraπniji momenat u mom æivotu. Oduzimanjedjece majki, strini, baki i tetki izazvalo je pravi pakao. Djeca u poËe-la da vriπte, dozivaju majke, a neka su od siline plaËa padala u nes-vijest. Moje dvoje male djece prihvatio je moj tek malo viπi sin Nine.On je zagrlio svoju braÊu i poËeo ih tjeπiti kako Êe se mama brzovratiti. Mali moj Nine meni dovikuje: “Ne plaËi, majko, budi mir-na, ubit Êe te ustaπe. Ja Êu paziti na ove dvoje mlae djece.” Tu slikunisam i nikad neÊu zaboraviti. RijeËi moga maloga Nine nisu mimogle biti utjeha. Tako izbezumljenu udara me ustaπa kundakomu lea. Padam na zemlju, a moje roake istrËavaju iz kolone ipolumrtvu odvlaËe u kaznionicu… Dva dana sam bila u nesvijesti,neπto od bolova, ozljede kiËme, a neπto od pretrpljenog πoka. Kadsam doπla svijesti, palo je ustaπko nareenje da izaemo nadvoriπte. Skinuli su nas kao od majke roene i tako gole provedenesmo kroz krug do kupaone gdje smo se okupale i gdje smo dobiledrugu odjeÊu koja je vjerovatno bila oduzeta od umrlih ili ubijenihæena. Moæete zamisliti kako sam se osjeÊala kada sam se skinulagola pred ostalim logoraπicama i osobljem logora. Kordunaπkaæena ni pred muæem nije se skidala, Ëak je bilo teπko pred svijetomskinuti rubac s glave.

102

Dok smo Ëekale na kupanje, iz susjednih prostorija do nas sudopirali drhtavi djeËji glasiÊi. Primaknem se bliæe duvara barakene bi li Ëula neko dijete. Sva sam se napregnula kako bi πto boljeËula i razumjela o Ëemu djeca priËaju. »ujem pravi glasiÊ mojeMilkice. Joj, mili boæe, kad sam je Ëula, kao da mi je sedam sunacasinulo i odjednom sam dobila krila. Sluπam dalje, moja Êerkicanekom priËa kako joj je tata ubijen i dosad je imala majku i tri bra-ta, a sada su sa njom samo dva brata ostala. Od tih posljednjih ri-jeËi moje djevojËice naglo mi je pozlilo. To su primijetile drugeæene, pritrËale su mi i pridræale da ne padnem na zemlju. Pitajume πto mi bi odjednom. Nisam im mogla reÊi, niti sam htjela daprepriËavam ono πto je moja Milka, mamino zlato, priËala. »estoputa mi se u snu, pa i u javi, priËinjavalo da Ëujem taj piskavi glasiÊmoje Milke koja priËa da nema oca, a sada nema viπe ni majke. TerijeËi moje Êerke odzvanjat Êe u meni i u samrtnom Ëasu.

Zaboravila sam reÊi da su nas prije kupanja oπiπali do koæe takoda smo izgledale kao luakinje ili tifusarke. Poslije kupanja i ob-laËenja iπle smo jedna po jedna u kancelariju uprave logora i tamodavale podatke o sebi i djeci. Sutradan smo potrpane u kamione, au OkuËanima smo prebaËene u vlak koji nas je odvezao do Maribo-ra. Vlak je bio pod ustaπkom pratnjom, a u Mariboru æeljezniËkukompoziciju sa æenama preuzeli su Nijemci. Kad smo stigle uNjemaËku, skoro na svakoj usputnoj stanici ostajao je izvjestan brojæena, a ja sam sa veÊom grupom logoraπica dopremljena u Lajpcig.Tu smo smjeπtene u logor u kojem se veÊ nalazilo dosta logoraπa izostalih dijelova Evrope. Stanovali smo u barakama. Rasporeenasam kao ËistaËica uredskih prostorija logora. U krugu logora bilaje i tvornica municije u kojoj su radili logoraπi. Svake sedmice do-bivali smo po 2,5 kg kruga te svakog dana ruËak i veËeru. DoruËaknismo primali. Poslije godinu i po prebaËena sam na rad u tvor-nicu municije. U tom pogonu izraivane su Ëaure i vrπeno kom-pletiranja Ëaura sa barutnim punjenjem za topove. Ovako sampreæivjela tri godine.

Nakon kapitulacije NjemaËke vraÊam se u svoje opustoπenoselo Miholjsko na Kordun. Cijelim putem razmiπljam o djeci, kuÊii Kordunu. Nisam ni sanjala da Êu naÊi onakvo stanje kakvo sam

103

zatekla dolaskom u Miholjsko. Prvo πto sam ugledala bilo jezgariπte moje nekadaπnje kuÊe. Na zgariπtu susreÊem komπije odkojih saznajem tuæne vijesti. Kaæu mi da je moj najstariji sin Mi-lan, koji je 1942. godine ostao s mojim bratom u Petrovoj gori, umrood tifusa 1943. godine. O drugoj djeci koja su ostala u ustaπkomlogoru Stara Gradiπka nema ni traga ni glasa. Umorile su ih ustaπkekrvopije. Sada sam shvatila da nemam niπta…”

Ovo je kraj tuæne priËe Jelene TomaπeviÊ-PeriÊ. Svoju djecu:Milana, starog 10 godina, Nikolu 8, Milku 6, Æarka 3 i supruga Mi-hajla, nije viπe nikada vidjela.

Miloπ ©imulijaSelo ©imulijeVojniÊ

SvjedoËanstvo Miloπa ©imulije zapisao sam u njegovom selu©imulije, 17. oktobra 1962. godine. On mi je ispriËao:

“VeÊ u vrijeme prve martovske ofanzive 1942. ustaπe su usp-jele da prodru u Petrovu goru. U πumi je bilo mnogo nas izbjeglicaiz okolice. Ustaπe su uniπtavale sve naπto su nailazile, ubijale i kla-le uglavnom æene i djecu koje su otkrivale u raznim skloniπtimauglavnom u jarcima πume.

Imao sam tada 10 godina æivota. Bilo je hladno vrijeme. Joπ jebilo i snijega. Kasno u noÊi pobjegao sam iz naπega sela zajedno smamom So∫jom, bratom Adamom i sestrama Milevom i drugimnaπim komπijama u Petrovu goru.

Ispod samog MagarËevca pokraj puta smjestilo se nas sedam(7) izbjeglih porodica. Stariji uz pomoÊ nas djece ispleli su od pruÊakolibe, da se sklonimo od oborina. VeÊ drugi dan primijetili smooko podne da prema nama nailaze ustaπe. Uspjeli smo pobjeÊi ujarak ispod MagarËevca. Ustaπe su vodile sa sobom pse i jedan pasnas je pronaπao u jarku ispod puta. Ustaπe su siπle k nama i nare-dile: “Iziite na put!” Iziπli smo na put. Pored naπih koliba bilo jeveÊ pohvatanih izbjeglica. Njih oko 260 æena, djece i staraca. Nikoga

104

ustaπe joπ nisu dirale. Njihov stariji je odræao govor. Kazao je daidemo s njima u Krstinju, a zatim u VojniÊ gdje Êe nam dati pro-pusnice, te Êe nas pustiti kuÊama.

Povele su nas ustaπe dalje kroz πumu. Naiπli smo na partizane.Nastala je pucnjava. Ustaπe su imale dobar izgovor da nas pobiju.Rekoπe: “Kaæete da nema Ëetnika; a tko onda puca na nas?” Mi-traljezi su veÊ bili usmjereni na nas izbjeglice. Otvorile su ustaπemitraljesku vatru po nama. Nastao je plaË, jauk i zapomaganje.Æene i djeca su padali obliveni krvlju. Pao sam i ja. Preko mene jepalo njih πestero. SjeÊam se dobro Mace ©imulije, koja je bila ra-njena pa je jaukala. Kada su je Ëule ustaπe, rekoπe: “Joπ ih imaæivih.” Ja i joπ neki smo se pritajili. Bili smo u krvi. Ustaπe baciπenekoliko bombi po izmasakriranim i odoπe.

Ostao sam æiv. Ustao sam se ispod mrtvih. Ustaπe nisu imaledovoljno vremena pa je joπ njih ostalo æivih. Ja se sjeÊam da su æiviostali: Marko ©imulija, Milan ©imulija, Maca ©imulija, teπko ra-njena, Danica Mamula, sada u KljuËaru, neki Tesla, sada u BrdoSelu i Nikola Poljak, isto u Brdo Selu.

Oni koji su bili æivi i jaËi izvlaËili su ispod mrtvih ranjene. Meneje izvukla ispod mrtvih Danica ©ariÊ. Ona nije bila s nama, ali kadasu ustaπe otiπle ona je doπla iz jarka kao i joπ neki drugi koji supomagali ranjenima.

Ovdje su ustaπe ubile moju majku So∫ju, moju sestru Milevukoja je imala 12 godina i moju sestru Milku koja je imala 16 godi-na æivota.

Moju majku i sestre je pokopao moj otac i moj ujak Mile Trbo-jeviÊ. Drugi su pokopani tek nakon par dana na istom mjestu zloËi-na. I danas se joπ poznaju grobovi na tom mjestu.”

Miloπ ©imulija, s.r.

105

Mile PajiÊMracelj ∞ KrstinjaVojniÊ

Izjavu Mile PajiÊa zapisao sam 1961. godine. Imao je 36 godi-na kada su ga ustaπe uhvatile u njegovoj kuÊi zajedno s porodicom.Mile mi je ispriËao:

“Bilo je to 8. maja 1942. godine, kada je hrvatska vojska, ustaπei domobrani upali u naπa sela u okolici Petrove gore, pa i moj zase-lak Mracelj. Kupili su sve od reda, ne πtedeÊi ni malu djecu i starce.Kupili su Srbe i ubijali mnoge kod njihovih kuÊa ili ih odvodili uobliænje πumarke i tamo ubijali. Ubijali su, pljaËkali, silovali u Svini-ci, BrusovaËi, Gejkovcu, Basarama i drugim srpskim naseljima.Narod je bjeæao u πume kao izbezumljen.

Mene su ustaπe iznenadile 12. maja 1942. u mojoj kuÊi u Ëasukada smo bili spremljeni da pobjegnemo. Uhapsili su mene, mojumajku Martu, suprugu Evicu i djecu Dragicu i Ljubicu, naπe kÊeri.Odveli su nas s drugim pohvatanim u VojniÊ i zatvorili u dvoriπtesreskog naËelnika. Tu nas je bilo mnogo. Dovodili su zlikovci sasvih strana srpsku sirotinju, svu izbezumljenu, gladnu, bosu i uonim naπim pocjepanim kordunaπkim noπnjama. Tu su nas dræa-li tri dana bez hrane i bilo kakvih higijenskih uslova. »etvrti danizveli su nas iz dvoriπta, kao i viπe njih drugih iz mjesta sabiraliπta,postrojili nas i poveli pjeπice prema æeljezniËkoj stanici u SlavskoPolje, udaljenoj 9 kilometara od VojniÊa.

U tuænoj koloni, djeca su plakala, majke i bake zapomagale,kukale, starci i starice posrtali, a mi muπkarci ugibali se podkundaËenjem i psovkama. S Biljega naπa tuæna kolona skrenuta jelijevo putem kroz πumu zvanu Radonja prema æeljezniËkoj staniciSlavsko Polje. Nakon samo tridesetak metara ugledali smo straπanprizor. Vidjeli smo u jednom poduæem jarku uz sami put viπe de-setaka, moguÊe i stotina leπeva: muπkaraca, æena i djece. Vidio sami dobro zapamtio leπ jedne æene stare moguÊe oko 35 godina, leæa-la je na leima na zemlji u lokvi krvi. Bila je noæem zaklana, gola,obje dojke bile su noæem probodene, a na prsima dijelom i na zem-lji bio je leπ djeteta, djeËaËiÊa starog oko godinu dana. Vjerojatno

106

njenog sinËiÊa. RuËice djeteta bile su provuËene kroz razrezanedojke materine. Molim Vas, malo stanimo. Vidite kakav izgledamkada se svega ovoga zla moram sjeÊati.”

“©ta ste joπ vidjeli iduÊi u koloni prema stanici?”“Svaπta, πta ne mogu ni priËati. Vidio sam da je meu leπevima

bilo joπ i napola æivih, koji nisu bili potpuno dotuËeni ili zaklani,pa su se micali. Mnogi su leπevi bili straπno iznakaæeni, sa izbod-enim oËima, polomljenim rukama i nogama, te izbodenih po cije-lom tijelu. Naπu su imovinu hrvatski vojnici opljaËkali i kuÊe namzapalili.

Onako izmuËene i gotovo onesvijeπtene, ugurali su nas ustoËne vagone i odvezli u logor ∞ ustaπki, u Staru Gradiπku. Tamosu odvojili od nas naπu djecu, æene, majke i bake.

Svega nakon tri dana, otpremili su nas muπkarce u logor u Ze-mun. Naπi najmiliji ostali su u ustaπkim kandæama. VeÊ 14. okto-bra 1942. godine puπten sam iz logora u Zemunu i s njemaËkompropusnicom doπao u Beograd. Tako sam ostao æiv, jadna mi mojamati.”

Vidi opπirnije, Arhiv Jugoslavije, fasc. 922.Mile PajiÊ, s.r.

Anelija GuπiÊSelo RadmanovacVojniÊ

SvjedoËenje Anelije GuπiÊ zapisao sam maja 1961. godine unjenom selu. Ona mi je kazala:

“Za vrijeme ustaπko-domobranske ofanzive na Petrovu goruod 9. do 14. maja 1942. godine na hiljade naπeg naroda bilo je izb-jeglo u Petrovu goru. Tukli su nas i partizane iz aviona i topovima.Mi smo bili u zbjegovima u raznim uvalama i jarcima. Sve je bilonekako dok nisu provalili obruË i uπli u πumu, naπu spasiteljicu.VeÊina naroda na PaveliÊev poziv upuÊen lecima otiπla je na predaju

107

u VojniÊ. Njih su kako znate prevarili i otpremili u logor Jasenovaci druge ustaπke logore od kuda se rijetko ko vratio.

Mnogo nas je ostalo u jarcima Petrove gore. Ja sam bila sa 28æena i nekoliko male djece sklonjena u jarku Matelja. Uhvatile sunas ustaπe i naredile da iziemo. Mi smo svi iziπli. Rekli su nam danas vode pred jednog pukovnika i da Êe nas on pustiti naπim kuÊa-ma. Poveli su nas i ponovno vratili u jarak Matelja. Ustaπa koji jeiπao pred nama odjednom je sjeo i rekao: “Da se malo odmorim, aonda Êemo krenuti dalje.” Pitao je: “Da li imate kod sebe neπtonovaca?” Kad smo rekli da nemamo, pala je zapovijest: “Lezite,majku vam vaπu, ovo su ustaπe.” Polegli smo potrbuπke i znali πtaÊe biti. PoËeli su nas klati. Æene su se hrabro dræale, nisu ni otva-rale usta. Djeca su plakala i zapomagala. Milica Napijalo iz Kuplen-skog hrabro je uzviknula: “Kad koljete, koljite i vas Êe neko.”Vriπtale su ustaπe. Onako krvavi samo su se okretale i zabadale svojenoæeve u tijela jadnih æena i njihove djeËice. Nekako sam primi-jetila da su zlikovci otiπli. Osjetila sam da sam joπ æiva. »ula samglas Ankice Napijalo, stare 12 godina gdje reËe: “Ko je æiv neka us-tane da bjeæimo!” Tada ustade Dragica Hajdin, bila je stara 16 godi-na (umrla nakon 10 dana bila je ubodena na pet mjesta). PoËeπe sejavljati joπ neki drugi koji su bili priklani, meu kojima i ja. Diglose tako nas nekoliko, misim petero naklanih i obliveni svojom inaπih majki krvi. PoËeli smo polako puzeÊi izvlaËiti se iz jarka. Naπlesu nas neke æene koje su uspjele ostati u æivotu. Previle su namrane nekim povojima. LijeËile smo se nekim travama i tako, eto,preæivjele nas Ëetiri. Danas smo invalidi, bolesne i nemamo nika-kove pomoÊi. Stanujemo joπ uvijek u ovim poslijeratnimizgraenim kolibama na naπim ognjiπtima. Hvala Bogu da smo æivi.Bog ne dao nikom i nikad ono πta smo mi preæivjeli.”

Anelija GuπiÊ, s.r.

108

Miloπ BoæiÊKrnjak kb. 91

Krajem marta 1943. godine, poslije prolaza njemaËko-ustaπko-domobranske ofanzive, doπle su ustaπe i domobrani iz Karlovca uBiæiÊ Selo, Donji Krnjak i zatekli nas sve kod kuÊe: mene, mogamlaeg brata Mirka, sestre Ljubicu, Stanku, Milicu i Radojku. Togmomenta u naπoj kuÊi bile su naπe komπinice: Milanka BoæiÊ i nje-zina majka Kata.

Izlaza za nas, zbog iznenadnog njihova dolaska, nije bilo. Jasam tada imao osam godina. Pretvorio sam se zajedno sa svimanjima u jedan æivi odrvenjeni strah. Sve su nas poredali u kuÊi ibahato naredili da ne smijemo nikuda iÊi dok se oni ne vrate izkomπijske kuÊe. Ostao nas je Ëuvati jedan ustaπa dræeÊipuπkomitraljez uperen prema nama u kojima je æivot veÊ bio zam-ro. U susjednim kuÊama Miloπa MikuliÊa i Miletinoj ubili su mojumajku Anku, koja se tamo sluËajno zatekla i sve druge naπe suse-ljane koji su se nalazili zajedno s njom u tim dvjema kuÊama. Za-tim su kuÊe zapalili i ovi su naπi poluæivi leπevi izgorili sakrivπizloËin do kraja.

Nakon toga zlikovci su se vratili natrag u moju kuÊu. Stavili suna prozor puπkomitraljez i ispalili jedan rafal na moje tri sestre:Ljubicu, Stanku i Milicu, koje su bile zajedno postrojene u Êoπkusobe u kuÊi. One su odmah ostale na mjestu mrtve. Vidio sam nji-hove posljednje trzaje. Onda su uπli u kuÊu i doπli do Milanke BoæiÊte je poËeli ispitivati zaπto nosi partizanima hranu. Kada je onaodgovorila da to ne Ëini, ustaπa koji ju je ispitivao, potegao je noæ iMilanku htio udariti u prsa. No Milanka ga je snaæno zgrabila zaruku i sruπila na zemlju. Drugi ustaπa koji je stajao uz njegapovrijeeno mu je rekao da on nije nikakav vojnik kad dozvoli daga æensko ruπi, joπ partizanski bandit te dodao: “»ekaj de malo daja s njome obraËunam.” Izvadio je noæ od puπke i pomahnitalopoËeo udarati Milanku u stomak. Prvom udarcu Milanka je stavilaodbranu, ali drugi je bio smrtonosan.

Ova zlodjela i muke koje preæivljava Milanka BoæiÊ gledala jesvojim oËima njezina majka Kata dræeÊi na rukama moju malu

109

sestru Radojku, staru 8 mjeseci. Kako je Kata stajala kod vrata,jedan ustaπa uhvatio ju je za ruku i gurnuo prema prozoru a drugije s prozora iz puπke ubio. Moja sestra dotle na rukama Katinimpala je na zemlju i bila je joπ æiva. No jedan ustaπa brzo potrËa idijete udari kundakom puπke po glavi. Moja seja osta na mjestumrtva u krvi.

Bio sam zadnji na redu za ubijanje i kad mi prie jedan ustaπai upita πto ja Ëekam, odgovorio sam da Ëekam sudbinu. Na ovouperio je puπku u mene i opali tri metka ali kako sam ja bio naklupi iza zidane peÊi, odmah sam pao tako da me nije pogodio.Poslije ovog pucnja ja sam se primirio kao da sam mrtav, a on jerekao drugom zlikovcu da mi je dao u glavu tri zrna. U ovo je biosiguran zbog toga jer sam ja prilikom pada jako udario glavom ozid zbog Ëega mi je glava bila sva krvava.

Otiπli su pod stoæinu i donijeli slame te je rasprostrli na leπevemojih sestara, moga brata i mojih komπinica Milanke i Kate. Sla-mu su zapalili i otiπli iz kuÊe, a ja sam i dalje smireno leæao kao dasam mrtav, sve dotle dok nisam osjetio da ih nema u blizini. Tadasam se digao i u velikom strahu otrËao u pravcu peÊine zvane “Po-norac” u kojoj je bila do koljena voda.

Ovdje sam sa uvukao πto sam dublje mogao, ali poπto sam bioslabo obuËen i bos, ozebao sam te sam se izvukao odatle i u nekodoba noÊi uputio se do mojih kumova Jovana i Ilije ©aula u DugiDol. Kada sam im ispriËao sve πto se desilo, nisu mi vjerovali veÊsu mislili da sam pobjegao od kuÊe. Meutim, kada su se uvjerilida je to πto sam im ispriËao stvarna istina, odmah su se spremili sasvojim zapreænim kolima i stokom te uputili u bjeæaniju u pravcuπume Skradska gora. Naravno, i mene su poveli sa sobom. Kadasmo doπli u Skradsku goru, naπao sam tu svoga oca koji je tada biopartizan.

Saznavπi za sav ovaj uæas i muke njegove djece, supruge i dru-gih pobijenih i spaljenih komπija, te moje patnje koje sam preæivio,moj je otac zaplakao i uzeo me za ruke te odnio u prvo selo do πumeGornji Skrad, kod MiliÊa Zdjelara.

Ovdje sam ostao na oporavku 15 dana, a zatim sam se vrationatrag kod mojih kumova Jovana i Ilije ©aula u Dugi Dol.

110

No naπa nesreÊa je tim veÊa πto je istog dana, kada su ustaπeubili i spalili u kuÊi moje Ëetiri sestre, brata i majku, ubili i mojupetu sestru Milu koja se nalazila kod drugih mojih kumova, LukePavkoviÊa u PavkoviÊ Selu, koji je imao svoj mlin na vodeni pogon.

Naime, nailaskom druge grupe ustaπa i domobrana u ovo selomoju sestru Milu æivu su bacili u skele pod kolo ovoga mlina gdjeju je mlinsko kolo koje se okretalo u vodi usmrtilo… Otac nas nika-da nije poticao na mrænju ili osvetu. Æivimo tako kako moæemo imoramo…”

SvjedoËanstvo Miloπa BoæiÊa zapisao sam u njegovoj kuÊi broj91 u Krnjaku, 16. juna 1962. godine.

Duπan BastajaBegovo BrdoVojniÊ

“Moja nesreÊa je poËela 3. aprila 1942. u Begovom Brdu, tamogdje sam, kako mi je moja pokojna Bosiljka govorila, tresnuo gla-vom o zemlju. Stasao sam u sedamnaestu. Sjedili smo u svojoj dr-venari. SjeÊam se, mama je rekla: “Djeco, danas je Veliki petak.Idem zamijesiti pogaËu i uπtipke!” Mi odrasliji smo napravili ko-zaljke. Igramo se. ∆aÊa je neprekidno tvorizao i lupao vratima. Ti-mario je krave. Odjednom britka pucnjava. Ustaπe u selu. Neπtomi, u meni reËe: Sakrij se, Duπane!

Bacim se u æivicu i gledam πta Êe biti. Moji su ostali u kuÊi.Mama je okupila oko sebe Ëetvero djece: Nikolu od 14, Ljubicu od12, Dragana od 6 i moju ljubimicu Stanku od 2 godine. Boæe, li-jepog i pametnog djeteta… ∆aÊa Rade je iznenaen. Bio je van sebei odluËio da dijeli sudbinu porodice i sela. Meu hrvatskimustaπama komπija LaÊan. Mislim, pa moæda neÊe bili zla. Dobroga znamo, a on zakrvavio oËima i komanduje mojima da se ukljuËeu kolonu. Sve su to naπi seljaci iz Begova Brda… Brojim… dobro sesjeÊam, bilo ih je, πto muπkaraca, æena i djece ∞ 130 duπa. Jadna

111

djeËica, majko moja. Sve onako uz matere. Moja mama Bosiljkanaprtila Stanku, a Ljuba i Dragan se dræe mami za roklje, s lijeve idesne strane. Braco Dragan se zaleÊe da i njega mama ponese.Nikola je dræao tatu za ruke…

Svratiπe ih pod neku stijenu i tu pobiπe. Pucali su iz puπaka imitraljeza, a moja nada, krvavi LaÊan iz piπtolja. Bacili su i bombena hrpu mrtvih i ranjenih. Sutradan smo ih prebirali, prepoznava-li i sahranjivali. Svoje sam pokupio u plahte i onako, bez sandukau raku. Vrijeme je prolazilo. Moæe li se neko Ëeljade uvuÊi u mojuduπu, da zaviri kako mi je bilo… Boæe zla i nesreÊe…

Nastojao sam sve zaboraviti, ali ne ide. Zlo je u meni. Kad meobuzmu slike i misli, sama ruka prema Ëaπi juri. Ne znaju ovi, okomene, zaπto Bastaja pije. Onako, kad pretjeram, djeca se u parkuπegaËe i noge podmeÊu. Ipak ih volim. PodsjeÊaju me na one moje.Popijem, to je taËno. Nekoga susretnem, πirim ruke i lamatam. Kadsam onako zanesen lakπe trpim svoju sudbinu. To ovi rukovodiocioko mene ne znaju. ©to oni uopπte znaju? Kada se zaæelim toplogkutka i kada sam gladan, opsujem vlast, ili spomenem kralja Titu,a oni sa mnom u Êuzu. Ne znaju jadnici da mi je tamo bolje. Zanjih sam uvijek bio neobiËan, kad nijesam nakresan. Bulje u mene.Misle πta mi je? Sit sam! Vratio sam se od Milje iz Kartalija. Pres-vukla me i nahranila. Ima i joπ neπto: Isparila rakija, pa smirenoprebirem svoju nesreÊu. Eto, to mi je, da znate! OsjeÊam da ovostanje neÊu dugo izdræati. Moram u neki bircuz, da Ëaπi u dno za-virim.

Ali da znate! Nisam sve ispriËao. Da kaæem i ono, πto me joπdræi u æivotu. Bio sam mlad, silovan, s nagonom osvete. Primili sume za borca Osme kordunaπke partizanske divizije. Osvetu sam svremenom izbrisao, jer su me komesari ubjedili da su samo direkt-ni ubice krivi, a ne hrvatski narod, da je odgovornost pojedinaËnai da nas jedino bratstvo-jedinstvo moæe spasiti. Mi Srbi smo prih-vatili tu priËu, ali me neπto iz podsvijesti neprekidno pitalo: Zaπtosu ubili moje? Prelazili smo Kupu, ulazili u hrvatska sela, ali BoæesaËuvaj, da i pomislim…

Od seoskog derana, postao sam neko i neπto. Napredovao sam.Pri zavrπetku rata sam kapetan, a veÊ 1947. major. Na moju nes-

112

reÊu, a moæda i sreÊu, ko Êe znati, sluæbovao sam kod Novog Sada.Jednog dana se zaputim u Irig. U dvoriπtu nekog kuÊerka, mislimda je to u ulici GrËka Mala, prepoznam ubicu LaÊana. Majku mulopovsku, pa to je on! Kao da su mi tri Sunca sinula. Nisam se javio,nego pravo u miliciju. Uhapsili su ga istoga dana. Zakazano jesuenje, u kojem sam glavni svjedok. Pozvali su me. Ja se dotjeraoi nakinurio. Tu su suci, milicija i zapisniËar. LaÊan je priznao, daæivi u Irigu pod laænim imenom, da je bio ustaπa, ali da nije ubijaoSrbe. Doπao je i na mene red. Ustanem i kaæem: ‘Druæe sudija, evoovako je uzeo piπtolj i pucao u moje: Izvadio sam iz futrole svogagarova i sasuo u LaÊana svih osam metaka. Strovalila se mrcinasvom snagom na parket. Zaplakao sam od sreÊe i progrmio sudni-com: Osvetio sam i oæivio svoje! »ujte narode i sudije! Preda mnomsu bili svi moji… Vidio sam ih. Vjerujte, ljudi, vidio sam ih æive izdrave!’ Pribrao sam se, bacio piπtolj i rekao: ‘Sada sudite meni!Nisam znao da ubistvo moæe biti toliko uzviπeno. Ono me rastereti-lo. U snu mi je dolazila sestrica Stanka, ljubila i πaputala da mevoli.’

Osudio me Vojni sud na πest godina robije i gubitak Ëina. Nijemi æao, jer znam zaπto. Neπto me nosilo, iako nije bilo lako tamno-vati. Sobni starjeπina mi je bio ustaπa Franjo. Saznali su zaπto robu-jem. Bio sam svakodnevni redar. Tri puta su me Êebovali. Rekli suda se krstim trojicom, da je dovoljno tri puta, da su nas ubijali zbogtrojice i da Êe tako biti dok se ne opametimo.

Eto, sve se to deπavalo u zemlji koju sam i ja stvarao. U ratusam tri puta ranjen, prvi put na »elopeku, kod LiËkog Petrovo Sela,drugi put na DrenovaËi i treÊi kod Ilirske Bistrice, u oslobaanjuili osvajanju Istre. Svjesno sam juriπao i davao sebe. Mladost, lu-dost. Ali, ode mast u propast…”

Napomena:

Duπan Bastaja umro je u jednom sjeniku u selu Utinja aprila2004. godine. Sve je njegovo uniπteno. Bio je bez kuÊe i bilo kakvogsvoga oËinskog kroviπta. Nakon svega πto je dao za svoju domovinuHrvatsku, sirotinja, iπao je VojniÊem i okolnim selima, bio je sre-tan ako bi mu tko podario komadiÊ kruha.

113

Milan MaleπeviÊPodsedloVojniÊ

“U maglovito januarsko jutro 1943. godine u mom zaseoku Pod-sedlo iznenadile su nas ustaπe. Nalazio sam se u kuÊi s majkom. Bilomi je tada 5 godina. Otac Ilija MaleπeviÊ, brat Boπko i sestra Milanalazili su se u partizanima negdje na Kordunu. Stariji brat Rade isestra Stanka pobjegli su od kuÊe i sklonili se u susjedne grmove.

Bio je visok snijeg. Pred naπom kuÊom pojavila su se dvojicaustaπa. Uπli su bahato u kuÊu. Rekli su dobro jutro, a moja majkaje odzdravila i upitala da li su gladni. Stariji ustaπa na to odgovorida nisu gladni, ali da Êe se najesti nje. Mlai ustaπa rekao je menida iziem van iz kuÊe. Kako sam bio bos nisam mogao na snijeg.Onda me izgurao van pred kuÊu. Zatvorili su vrata. StojeÊi na sni-jegu pred kuÊom Ëuo sam kako kaæu mojoj majci: “KuËko jedna,πta nisi i ti pobjegla, nego si Ëekala u kuÊi smrt!” Ona im je odgo-vorila da nije mogla na tako veliki snijeg i zimu sa malim djetetom,a da je isto joπ boleæljivo. Zatim je rekla: “Radite πta hoÊete, ali janisam nikome niπta kriva.” Nato su je poËeli tuÊi. Majka je poËelada zapomaæe. Odjednom su se kuÊna vrata otvorila prema van imoja majka je pala preko praga. Stariji ustaπa povukao ju je zatimza noge prema unutraπnjosti sobe kako bi joj namjestio glavu naprag. Mlai ustaπa vidjevπi da ovaj ima namjeru zaklati moju maj-ku, rekao mu je: “Pusti tu æenu, kuda Êe ovo dijete bez nje”, naπtomu je on odgovorio: “Neka ga, neka umre od gladi.” Stariji ustaπapotegnuo je zatim iz unutarnjeg dæepa noæ veliËine lovaËkog noæa,uhvatio moju majku za kosu, podigao je prema sebi, prebacio jepreko koljena i udario noæem dva puta u zatiljak. Ona se nemoÊnobranila. Mlai ustaπa je sve to mirno promatrao. Nije kazao ni jed-nu rijeË. Stariji ustaπa je mirno vratio krvav noæ u dæep rekavπi onommlaem: “Gotovo je, idemo dalje.”

Vidio sam da majka joπ krklja i guπi se u krvi. To je potrajalopet-πest minuta, a zatim se potpuno umirila. Tek tada sam i jaudario u vrisku i plaË. Trebalo je dosta vremena da se povratim izstanja koje sam preæivljavao.

114

Onako prestraπen, bos i u koπuljici bez hlaËa otiπao sam posnijegu do ujakove kuÊe. U selu je bilo joπ ustaπa. Naπao sam u kuÊiujnu. Leæala je bolesna od tifusa. Rekao sam joj kroz plaË πto suuËinili mami. Ona mi je rekla da su i kod nje bila Ëetvorica ustaπa,ona je plakala. Jecala je. Jedan od ustaπa je rekao: “Od te nema takoi tako niπta, neka se muËi.”

Poslije podne nakon πto su pokupili blago i opljaËkali sve πtosu htjeli palili su naπe kuÊe i sve ostalo. Sve su kuÊe izgorjele samosu dvije bile nagorjele i tako ostale.

Ustaπe su nakon svega, otiπle. Ostao sam u ujninoj kuÊi do pro-ljeÊa. Moj otac Ilija poginuo je u borbi protiv faπista negdje na Ba-niji.

Nas troje djece ostali smo sami. Brigu o nama preuzela je tet-ka Marija MaleπeviÊ, koja je bila bez djece i æivjela je s nama. UproljeÊe su nam komπije partizani napravili kolibu-bajtu odpruænih pragova u kojoj smo ostali tokom Ëitavog rata. Iz nje smopovremeno bjeæali pred ustaπama i sklanjali se u πumi…”

Izjavu sam zapisao, 21. aprila 1961. godine.

Milka BataloTopuskoVrginmost

“Godine 1941. imala sam 21 godinu æivota. Moje mjesto i opÊi-na Topusko imalo je dvije treÊine srpskog stanovniπtva i jednutreÊinu hrvatskog.

Odmah aprila 1941. godine pojavile su se ustaπe voene Ili-jom Breπki, pekarom iz Topuskog.

VeÊ 14. aprila uhapsile su ustaπe Srbe: dr. Branka Vurdelju, li-jeËnika, Bogdana Budimira, kafedæiju, Nikolu ©kara, pekara, MiluLonËara, trgovca, Jovu VorkapiÊa, restoratera, Stanka ©kara, kafe-dæiju, Stojana Janjanina, seljaka i joπ petoricu Srba Ëijih se imenane mogu sjetiti.

115

Nakon nekoliko dana provedenih u zatvoru u Topuskom, ot-premljeni su u Zagreb, te Petrinju, pa u GospiÊ. Ubijeni su u lo-goru Jadovno.

Ponovno hapπenje Srba bilo je 28. jula iste godine. Tada suuhapπeni: Ilija ©kumdriÊ, Dmitar Batalo, Milan MiljeviÊ, trgovci,Miloπ ÆutiÊ, Jovan MiπËeviÊ i njegov sin Ljuban, Milan Batalo,Ninko Batalo i njegovi sinovi Niko i Janko, Matija Batalo i njegovsin Miloπ, Nina Paripac, svi zemljoradnici. Zatim Ljuban Paripac,mesar, Jovo LaliÊ, graniËar, –uro MiπËeviÊ, djeËak star 15 godina,Dragan Batalo, odæaËar, Ilija Batalo, mesar, Mile Batalo, opanËar,Mirko Batalo, blagajnik kupaliπne uprave, te viπe njih drugih Ëijihse imena ne mogu sjetiti. Nakon muËenja u zatvoru u Topuskomotpremili su ih na Velebit i tamo pobili.

Dana 1. augusta 1941. ustaπe su hvatale u Topuskom, ovog putauglavnom æene i djecu, jer su Srbe muπkarce veÊ prije otjerale usmrt. Ovog dana uhapsile su ustaπe i mene, moju majku Jelenu,sestru Ljubicu i Danicu i brata Milana starog 13 godina. Pohvatalesu nas oko 250 Srba, æena, djevojaka i djece. Odvele su nas ustaπe ioruænici i zatvorile u Srpsku pravoslavnu crkvu, parohijski stan, upodrume i opÊinsku zgradu.

Ja sam s jednom veÊom grupom æena, djevojaka i djece bilazatvorena u podrumu parohijskog stana u Topuskom. Ustaπe sunas dobro prepipale i oduzele sve πta su naπle kod nas. Mojoj ma-teri Jeleni oduzeli su 120.000 dinara, a meni su oduzeli 15 zlatnihdukata. Ustaπe su oko nas zatvorenih postavile straæe i nisu namdale nikuda izlaziti. Sutradan, 2. augusta na Sv. Iliju ustaπe su oko9 sati otvorile podrumska vrata, izvele nas djevojke i æene. U avlijinas je bilo oko 40. Prisilile su nas ustaπe, meu kojima domaÊe IcaKramariÊ, Ilija Brijeπki, Malinac MatiÊ, Stevo Prus, Ivan KramariÊ,AbramoviÊi, Ferderbari, VidoviÊi, PopiÊi i drugi da igramo kolo ipjevamo “PaveliÊu, æivjela ti ruka, πto ti ubi srpskoga hajduka”.Morale smo igrajuÊi kolo uzvikivati: “Æivio PaveliÊ, æivio Kvaternik,æivile ustaπe” i sliËno.

Poslije toga su nas ustaπe prisilile, da pjevamo pjesmu: “Spremte se spremte Ëetnici”. Mi ispoËetka nismo htjele pjevati, jer smoznale, da Êe nas onda ustaπe tuÊi. Ali su nas primorale i mi smo

116

pjevale i tu pjesmu, te podjedno igrale. Kako smo god mi igrale ipjevale, tako su oko nas stajale hrvatske ustaπe i batinama nas tuklepo leima. Nakon ovakvog muËenja ponovo su nas zatvorile u po-drum i postavile straæe oko naπe crkve.

Po noÊi su nas ustaπe izvodile iz podruma u avliju i tamo silovale.Na pojedinoj djevojci ili æeni znalo se je obrediti i viπe Hrvata, ustaπa.I ja sam silovana kao i mnoge druge joπ maloljetne Srpkinje.

Dana 3 augusta 1941. godine u veËe, bila je nedjelja, dovele suustaπe i zatvorile u parohijski stan joπ neke Srpkinje s njihovomdjecom. Meu njima bila je supruga i kÊerka veÊ ubijenog dr. Bran-ka Vurdelje. U sobama parohijskog stana ostale smo osam dana inoÊi. Ustaπe su nas svake noÊi izvodile u avliju i silovale. Silovanjanad nama vrπile su kako strane ustaπe tako i naπe komπije Hrvati:Ivo Ferderbar, Tomo Ferderbar, seljaci, Ivan Iπek, moler i –uroUkinovac, seljak i viπe njih drugih.

Prvih pet dana nisu nam davali gotov niπta za jesti. Djeca suskapavala od gladi i æei, a i mi odrasle jedva smo podnosile glad istalna maltretiranja i silovanja.

©estoga dana smilovali su se na nas domaÊi Hrvati Stevo i IvoBabiÊ, kafedæije i poslali nam u zatvor mesa, kruha i krumpira.Poslali su nam i bijelu kavu. Oni nisu bili ustaπe. Mnogo su æalilinas Srbe i naπu teπku sudbinu.

Nakon deset dana ustaπe su pustile iz zatvora nas seljanke.Kada smo doπli kuÊi nismo naπli niËega. Sve su ustaπe i hrvatskiseljaci opljaËkali i odnijeli svojim kuÊama. Naπle smo gole zidove.Ustaπe su nas i dalje proganjale i maltretirale. Jednog dana doπlesu ustaπe: IÊa KravariÊ, Ivan KravariÊ i Ivan Mlinac iz Topuskog unaπu kuÊu da uhvate moju majku i sestre i ubiju ih, ali su one usp-jele pobjeÊi u kukuruze. Traæili su da zovnem svoje. Molila sam dame ne diraju. Dala sam im svoja posljednja tri dukata i rekla daidem potraæiti majku, sestru i brata. Pustile su me da idem njihdovesti, ali se ja viπe nisam vratila kuÊi kao ni nitko ko je tada pob-jegao pred zloËincima.

Naπla sam svoje i mi smo otiπli u Staro Selo kod rodne kuÊemoje majke. Iz Starog Sela izbjegle smo ustaπama na Veliku Gos-pojinu 1941. godine…

117

Iz Starog Sela pobjegli smo u πumu Orljava. S nama je izbjeglapokolj moja baka Kata RajπiÊ i ujna Mila RajπiÊ. Tu smo u πumi bi-vale 10 dana i hranile se krumpirom koga smo kopale noÊu uobliænjem polju. Ubrzo su ustaπe i hrvatska vojska doπle i u πumuOrljava i mi smo opet izbjegle u Petrovu goru. Ali ni tu nismo zadu-go bili na miru. Bilo nas je pod kroπnjama u Petrovoj gori viπe hiljadaizbjeglica. Ustaπe su opkolile u aprilu 1942. svu Petrovu goru, tukle iubijale na koga su god æivog naiπle. Izvrπile su za vrijeme obruËa okoPetrove gore straviËne pokolje na raznim mjestima ove πume. Ja samse uspjela i ovoga puta spasiti. To zahvaljujem Hrvatu, veÊ spome-nutom dobrotvoru nas Srba Ivanu BabiÊu. On mi je izradio propus-nicu na tue ime, kojom sam doputovala u Beograd.”

Opπirnije svjedoËenje nalazi se u Arhivu Jugoslavije, Beograd,fasc. 922.

Milka Batalo s.r.

Rade CrevarCrevarska StranaVrginmost

SvjedoËanstvo Rade Crevara zapisao sam u njegovu selu Cre-varska Strana 10. novembra 1961. godine. O ustaπkom zloËinupokraj æeljezniËke pruge, suprot vaktarnice uz potok u πumarkuRade mi je ispriËao: “SjeÊam se. Jako se dobro sjeÊam 11. augusta1941. godine. Oko 3 sata ujutro netko je pokucao na vrata mojekuÊe u Crevarskoj Strani. Ustao sam prestraπeno i otvorio vrata.Na pragu svoje kuÊe ugledao sam dvojicu ustaπa. Usmjerili supuπku na mene i rekli: “Predaj se, koga joπ imaπ u kuÊi?” Sa mnomsu zajedno uπli u kuÊu i digli iz kreveta moju majku, –uru i Vuju, tedvije sestre, Milu i Milku. Oca su mi veÊ prije ubili s ostalim Srbi-ma æeljezniËarima iz Karlovca.

Iz kreveta su nas sve izveli na cestu i svrstali u stroj ostalih lju-di, æena i djece iz naπega sela, nas 79, koje su veÊ bili pohvatali. Sve

118

su nas zajedno poveli prema æeljezniËkoj stanici Crevarska Stra-na. Nitko od naroda nije priËao niπta, samo su djeca plakala, austaπe su stalno ponavljale: “Ajde poæuri, poæuri” i po koga su uda-rali puπkom, nogom ili bilo Ëim. Kada smo doπli na æeljezniËkustanicu Crevarska Strana, rekoπe nam: “Desno na livadu!”

Vaktar na vaktarni u Crevarskoj Strani Josip Beljan i njegov sinZlatko Beljan, jedini Hrvati u naπem selu, æivjeli su s nama okodvanaest godina. Veoma dobro smo se slagali. Ljudi su se svaalikod koga Êe prije na krsnu im slavu. Zato je iπao redom od kuÊe dokuÊe samo da se kod svakog neko vrijeme zadræi jer su ga ljudi volje-li kao i njegovu djecu. Meutim, 1941. godine otkrio se kao ustaπa,i on i sin. Desetar na pruzi bio je MalobabiÊ Petar, bliski suradnikJosipa Beljana, hoÊu reÊi da su bili jako dobri prijatelji, a k tomevezani su i po struci. No 1941. godine Beljan je iste ove noÊi kadasmo i mi svi ostali bili pohvatani, samo nekoliko sati ranije, daouhapsiti MalobabiÊ Petra, njegovog sina Mirka i moju strinu Cre-var Vasiliju, koja je bila podvornica u πkoli. Moram napomenutida su uËitelji veÊ tada bili pobjegli za Beograd, a πkolu su zatvorili inaredili mojoj strini da Ëuva stvari. Ali, Josip i njegov sin Zlatkodoπli su dan ranije prije strininog hapπenja da opljaËkaju πkolskui uËiteljsku imovinu. Strina je rekla da ona to ne moæe otvoriti jerona to Ëuva i odgovara za stvari. Beljan je pripremio strini, Malo-babiÊ Petru i njegovom sinu Mirku crnu noÊ. Naime, ujutro kadasu nas doveli na onu livadu, sa suprotne strane potoËiÊa vidio samovu dvojicu i strinu veÊ zaklane.

Bilo nas je pohvatano 79, πto æena, djece i nas muπkaraca. Kadsu nas doveli na livadu, izabrali su nas pet jaËih i to: MalobabiÊNikolu, Crevar Stanka, Samardæija Petra, TepπiÊ Milu i mene, a sveostale su ostavili na livadi na lijevoj strani iza vrba. Oko njih su os-tale ustaπe s puπkama i noæevima, Ëuvali ih i tukli. Mi smo preπlina drugu stranu potoka, na mjesto gdje se danas nalazi spomenik.Kad smo prolazili livadom, Ëuo sam gdje ustaπe govore: “Gle ovogstarog bandita. Traæio je da prvo njega zakoljemo, zbog njegovogsina, ali nismo htjeli za inat, nego smo prije zaklali sina, a ondanjega, neka baπ vidi da mu ni sin nije na æivotu.”

Nama rekoπe da Êemo iskopati jamu dugaËku 12 metara,

119

πiroku 6, a duboku 2,5 metara. Alat smo uzeli sa vaktarne, odpruænih radnika koji se nalazio smjeπten u vaktarni, tj. krampovi ilopate.

Rekoπe nam: “Brzo kopajte i ako ovakvu jamu iskopate za polasata, neÊe vam biti niπta, a ako ne, iskopat Êemo vam oËi!” Mi smoπuteÊi kopali πto smo bræe mogli. Jedan od ustaπa je otiπao u vrbe,odsjekao πtap i kako bi se koji sagnuo s krampom, tako bi nasudarao po leima. Kasnije, kada je jama bila dublja, sjedeÊi iznadnas gaali su nas iskopanim grumenima zemlje po glavi i jedandrugome govorili kako slabo gaa. Kada smo iskopali jamu oko 2metra dubine, buduÊi da je potok bio blizu, naiπla je voda. Tada sunam rekli da izaemo. Meutim, jama je bila visoka, za niπta senemamo prihvatiti, pomogli smo jedan drugome tako da smo izaπlia zadnjega smo izvukli iz jame pomoÊu dræala od lopate. Jama sepriliËno napunila vodom. Za vrijeme ovog naπeg kopanja ostalinarod preko potoka dok se nalazio iza vrba pod velikom straæomustaπa nije znao πta mu se priprema i πta mi radimo, niti je znao dase na ovoj strani nalazi veÊ zaklan Petar MalobabiÊ, njegov sinMirko i moja strina Vasilija.

Kad smo iziπli iz jame, rekoπe nam da jedan ostane kod jame,a mi drugi da se odmaknemo 6 koraka i legnemo na lea. Pokrajsvakoga od nas stajale su ustaπe. Jedan iznad glave, drugi kraj nogu.Rekli su nam da se nikuda ne miËemo jer ako se samo malomaknemo da Êe nas na licu mjesta poklati. Primijetio sam kakojedan ustaπa skida kaput, suËe rukave i uzima noæ. »uo sam kakoje naredio Nikoli MalobabiÊu, inaËe starom 20 godina, da legne.Nikola je molio da ga ne kolje, da on niπta nije kriv, da je mlad.Meutim, ustaπa je samo ponavljao: “Lezi i ne govori!” Nikola jelegao, a ustaπa mu je klekao na prsi, uhvatio ga jednom rukom zabradu, a drugom mu noæem presjekao vrat. Druge ustaπe hodajuoko jame smijuÊi se i gledajuÊi πto ovaj divljak radi. Kad je zaklaoNikolu, zovnuo je drugoga po redu, a to je bio Mile, star 24 godine.Doveli su ga do jame pokraj zaklanog Nikole i isti ga je ustaπa zap-itao: “Da li ti znaπ gdje ima bande?” Mile nije rekao ni jedne rijeËiveÊ je odmah legao pokraj zaklanog Nikole. Ustaπa je klekao i nanjega te mu odrezao glavu kao i Nikoli. Zatim je pozvao treÊeg po

120

redu, Stanka Crevara, starog oko 26 godina. Pitao je i njega: “Da liti moguÊe znaπ gdje ima bande?” On je odgovorio da on ne bi znaoniπta, da je on bio u bolnici na operaciji, da je nesposoban i da niπtane zna. Ustaπa je stalno ponavljao svoje isto: “Lezi brzo da te za-koljem!” No Stanko nije htio da legne nego je nastavio i dalje smoljenjem: “Nemoj gospodine, ja niπta kriv nisam.” Ustaπa se ra-zljutio, udario ga noæem u stomak povukao oπtricu, prerezao mustomak i Stanko je pao pokraj prve dvojice poklanih. Na to je drugiustaπa iz puπke Stanku joπ opalio zrno u glavu. Sada je pozvao Ëetvr-tog po redu, Peru Samardæiju starog 23 godine. Po svom ustaljenomobraÊanju ærtvi ustaπa ga je pitao da li zna gdje ima bande. Pero,onako sitan i slabo razvijen, odmah je poËeo plakati govoreÊi:“Nemoj gospodine, molim te, ja ne znam od nikoga niπta.” Ustaπaje ponovio: “Onda brzo lezi da te zakoljem.” Pero je legao kao osta-li, a ustaπa ga kao i ove ranije, jednostavnim pokretom noæa u Ëasuliπio mladoga æivota.

“Daj sledeÊeg”, viknuo je ustaπa. Na to sam ja priπao i staopokraj zaklanih. Ustaπa me upitao: “Da li bi ti neπto znao odbande?” Na to sam ja odgovorio: “Ja bih znao, znam i gdje se inalaze. NoÊas sam doπao od njih. Ja sam njihov kurir i nosio sampoπtu od jednih do drugih i zato mi je sve poznato o njima.” Ustaπame upozorio da govorim istinu, rekao sam da je to sigurno i da Êuim sve reÊi. Ustaπe su se zgledale kako ja to vaæno i sigurno govo-rim, te je isti koljaË kazao drugim ustaπama da bi bilo dobro da meodvedu do satnika da me satnik sasluπa. No naredili su mi da prijesvega moram pobacati ove poklane u jamu, πto sam i uËinio, a onisu me samo gledali. Vukao sam svoje poklane komπije za noge, pri-vlaËio ih blizu jame i hvatao za krvavu glavu te bacao u iskopanujamu. Nisu mi htjeli pomoÊi nego su se samo smijali. Kako sam seosjeÊao pri tome, opisati ne mogu. I sada vidim svoje zaklanedrugove, osjeÊam joπ uvijek toplinu njihovog tijela i Ëujem njihovokrkljanje u svojoj vlastitoj krvi i na svojoj sopstvenoj zemlji.

A onda, dvojica ustaπa su me poveli s rukama na leima u vak-tarnu satniku. Kad sam tamo doπao, naπao sam ih gdje sjede predvaktarnom i piju. Ugledavπi me satnik je upitao: “Kuda vodite togabandita?”

121

“Taj bandit zna i gdje je i druga banda”, odgovorio je onaj kojime je priveo. Satnik mi je rekao da legnem potrbuπke i da zinem, aon je kleknuo viπe moje glave, izvadio piπtolj, te zapovjedio da govo-rim istinu jer da sada mogu vidjeti koliko mi vrijedi æivot. Rekaosam da Êu govoriti istinu. Upitao me kako bi mi doπli do bande. Jasam mu kazao neka napiπu pismo i da ga dadu meni da ga odnesemu πumu i da Êe oni svi doÊi sa mnom. Na to se on izderao i udariome cipelom po glavi sikteÊi: “Majmune jedan, πto ti misliπ da Êeπmene prevariti!” Predloæio sam zatim neka oni idu sa mnom, ja ÊuiÊi ispred njih i pravo Êu ih navesti na partizane. “©ta ti misliπ dapriemo blizu pa da ti pobjegneπ i udarite po nama.” Na to samodgovorio neka oni kaæu kako je najbolje jer ja drugaËije ne znam.U tome momentu kod vaktara je uπao onaj ustaπa koji je klao,gledao sam kako pere ruke od krvi i sjeda da pije. “Vodi toga ban-dita nazad pa ga zakolji”, naredio je satnik. KoljaË mu je odgovo-rio da mu je sporo noæem klati i da bi mu trebala neka sjekira, dabi glave bræe sjekao sjekirom jer toga ima puno. Mislio je na sveæene, djecu i ostale koji su joπ uvijek bili iza vrba u klupku okruæe-ni ustaπama s noæevima ne znajuÊi πta se deπava. Na ovo je jedanustaπa iza stola dodao satniku: “Bilo bi dobro da ne koljemo djecuispod tri godine. Mi bi njih odgojili u naπem duhu.” Drugi je na tododao: “Sve treba poklati i uniπtiti im klicu!” Vaktar Joso je vrlobrzo izaπao u susret divljaku-koljaËu donoseÊi mu svoju sjekirurekavπi: “Evo ti je.” Na to je ustaπa zadovoljno odgovorio: “E, sadÊu ja to mnogo bræe.”

U tom momentu naiπao je ustaπa na biciklu iz Vrginmosta ipredao satniku neko pismo. ProËitavπi ga satnik je lupio svojomkapom o zemlju i srdito izustio: “Mogli smo do sada biti gotovi isve ih poklati da se nismo zadræali s ovim banditom, sada ih mora-mo sve predati u Vrginmost na sasluπanje!” Sve æene i djecu koji suleæali dolje na obali i Ëekali klanje, ponovno su postrojili i u strojupod pratnjom ustaπa poveli za Vrginmost. Vaktar, ustaπa Josip Be-ljan, naredio je da se mene sveæe jer da sam opasan i mogao bi po-bjeÊi. Do Vrginmosta bilo je svega samo ne dobroga. Smijali su seciniËki, pljuvali po nama, udarali cijevima, kundacima i nogama,bilo kuda i bilo koga, svejedno, muπkarca, æenu ili dijete. Mene jezapalo najviπe jer sam bio zadnji u stroju.

122

Kad smo stigli u Vrginmost, brzo su se sletile ustaπe i graknulikao jastrebovi: “Evo srpskih cigana, evo bande!” Mene su brzo odve-li u zatvor dok su drugi ostali sjedeÊi pod vrbom u parku. Ljudi je uzatvoru bilo puno. Jedva se nalazilo mjesta za nove. Ljude je sveinteresiralo πta se deπava vani. Zavukao sam se pod neke daskepriËine i sakrio u Êoπak. Tu sam proveo do sljedeÊeg jutra. Kada suse otvorila vrata, ustaπa je naredio: “Gdje je onaj πto je zadnji doπao,neka ide napolje.” U strahu sam se digao i izaπao s njim van. Tadasam vidio kamion veÊ pun æena i nekoliko mladih deËki. Tu je samnom bio zajedno i sadaπnji potpukovnik Mirko Crevar, sada uSarajevu. S nama su u kamion uπle i ustaπe. Sjeo sam u jedan ÊoπakmisleÊi da bi nekako iskoËio van. Ustaπa je to primijetio i rekao dase ne miËem nikuda jer Êe me na mjestu zaklati, te mi svojim coku-lama stao na bose noge. Krenuli smo opet u pravcu CrevarskeStrane. Bojali smo se da Êe nas ponovno istovariti i poklati na onomistom mjestu. Meutim, kamion je proπao dalje. Sada smo se plaπiliBiljega na Petrovoj gori kao naπeg mjesta smaknuÊa. No kamionje proπao kroz VojniÊ i iπao pravo u Karlovac. Dovezli su nas predzgradu danaπnjeg Okruænog suda. Tamo su nas doËekali ustaπkipolicajci. Odvojili su nas Ëetvoricu koji smo tu bili jedini muπki ibacili svakoga na jedna vrata u zatvor. Ostale su samo æene meukojima je bila i moja majka Marija.

I u ovom zatvoru bilo je puno Srba. Sve ih je interesiralo πta sedeπava vani.

Tu smo bili oko dva mjeseca. Æene su ustaπama prale veπ, riba-le sobe i obavljale sve ostale poslove. Nakon dva mjeseca izveli sunas sve na kako su rekli preki sud. Uveli su nas u dvoranu gdje sunam rekli: “Evo vidite, mi vas neÊemo pobiti. Ne ubijamo poπtennarod i æene. Pustit Êemo vas kuÊi pa nas obavjeπtavajte o bandistalno i odræavajte s nama vezu tako da moæemo pobiti bandu. ViÊete moÊi mirno æivjeti.” Dali su neke propusnice i oruænike kojisu nas vlakom odvezli za Vrginmost.

Znao sam da je to bio neki trik jer dok sam bio u zatvoru, iz-vodili su Srbe koji se nikada viπe nisu vratili, sve su ih negdje pobi-li. Kad smo se vratili u Vrginmost, tamo su nam opet govorili: “Iditesvojim kuÊama i svaki dan se morate ovdje prijavljivati i obavjeπ-

123

tavati nas gdje se nalazi banda koja se sakriva po πumama.” Na tosmo se svi raziπli svojim kuÊama. Stigavπi kuÊi, tu sam veÊ naπaosvoju malu braÊu i sestre koji su se vratili iz ustaπkog logora izPetrinje. Kod kuÊe naravno nismo naπli nigdje niπta, ustaπe su sveopljaËkale i odnijeli. Doπla je moja baka iz susjednog sela i donije-la nam neπto kukuruznog braπna, a mama je naπla neki lonac uæivici, zaËepila ga krpom i u njemu nam skuhala palentu. VeÊnaveËer sam rekao majci da ja idem u partizane i da me viπe nika-da ustaπe æivog neÊe uhvatiti.

Tako sam i uradio. Otiπao sam u odred “Slavsko Polje”.Poslije osloboenja sam saznao da nas je spasio kotarski pred-

sjednik Stanislav KovaËeviÊ koji je bio protiv ustaπkih zloËina. Onje naπao naËina da i djecu povrati iz ustaπkog logora u Petrinji.Ustaπe PlemenËiÊ, ©prajc i Josip Beljan to nisu oprostili. Likvidira-li su KovaËiÊa, obrazloæivπi da je izvrπio samoubojstvo uslijed psi-hiËkih poremeÊaja…”

Iz dnevnika jednog Slovenca protjeranog iz ©tajerskei naseljenog s drugim Slovencima u selo Crevarsku Stranu ∞Vrginmost

Ovdje piπem u prijevodu tek dijelove toga Dnevnika. Ni u jed-noj reËenici nisam niπta mijenjao. U svom opπirnom Dnevniku IvanRojs je opisao πta je vidio i doæivio ljetnih dana 1941. godine u Vrgin-mostu i Crevarskoj Strani.

“… Ova dva mladiÊa, stari 18 i 19 godina, bili su sa æenama idjecom iz Crevarskog Sela (Strane) odvedeni u Vrginmost i te ljudenikad kasnije nisam vidio. Svi su bili pozvani naπem dragom Bo-gecu u novu sretniju domovinu neduænih ærtava.

Poslije nekoliko Ëasova Ëuli smo pucnjavu strojnice na brdaπcuu Crevarskom Selu. Mi Slovenci smo bili pozvani, bilo nam jenareeno da idemo na rad ∞ zakopavati mrtvace.

124

Kad smo doπli do prostranog groba, vidjeli smo mrtve, njih 11uredno poslagani u jami za vjeËni poËinak. Meu njima takoerjedan starac i truplo jedne æene. Jadnici, grob su sami iskopali kojije bio toliko prostran da bi 100 sigurno imali mjesta u njemu. Bioje pripremljen i za ærtve koje su pale na brdaπcu tamoπnjeg sela.

Æive su slagali u grobnicu a zatim ubijali jednog za drugim.Bila su tu i spomenuta dva mladiÊa koji su joπ neko vrijeme æivjeli.Meu mrtvacima jedan muπkarac imao je lakaste cipele na noga-ma. Te lakaste cipele bio bi rado zadræao naπ Ëetvrti grobar, onajmediËar iz Maribora. Meutim, nas trojica smo protestirali i su-protstavili se tome. »ovjek s lakastim cipelama sigurno je bio onajuËitelj koga smo prethodnog dana tu blizu sreli, kad se vraÊao izKarlovca kuÊi po svoju smrt. Ærtva broj 11 bila je sigurno njegovaæena koja se nije htjela odvojiti od muæa. Radije je poπla u zajed-niËku smrt.

Naπ zadatak je bio da zaspemo grob do polovice jer su ærtve sabrdaπca (Crevarska Strana) naπle svoj zadnji poËinak u druga dvagroba na brdaπcu… Za spomenuti bi joπ bilo da je oko jame bila krvu lokvama. Radi muva krv sam zemljom pokrio. Pomolili smo se tihoærtvama, prekrstili humku i zatim otiπli do æeljezniËke Ëuvarnice.

Ærtvama i muËenicima iz Vrginmosta i Crevarskog Sela nekaBog da vjeËni mir i pokoj, vjeËno svjetlo neka im svijetli. Neka imbude laka hrvatska zemlja!

Dok smo mi obavljali svoj posao i zakopavali mrtvace, ustaπa,Ëuvar pruge Beljan je bio zaposlen u Crevarskom Selu. Joπ se nis-mo dobro ni odmorili u Ëuvarnici, kad se on vratio s punom vreÊomna leima. Otvorio je vreÊu te iz nje izvadio cijele πunke i domaÊikruh na sto. Prisutni lugar s puπkom ©prajc, roak Beljanov, rezaoje πunku i kruh i zajedno slasno jeli.

Jela su bila iz zaliha usmrÊenih u Crevarskoj Strani. Ustaπe nisubile prisutne jer su ranije odvele æene i djecu u Vrginmost. I mismo se vratili s lopatama na ramenima. IduÊi cestom, u jarku smovidjeli odbaËene πeπire i dijelove tamoπnjih narodnih æenskihnoπnji. Te æene su bile nijemi svjedoci sudbine svojih muæeva, aliglasa nisu od sebe dale. Isto tako su muπkarci mirno i junaËki po-nijeli svoju smrtnu borbu. “Slava im!”

125

…Radi pokrsta narod je stizao ili su ga dovodile ustaπe napokrst u Sokolski dom u Vrginmostu. Istoga dana po podne ËuËaosam kod drva u dvoriπtu kuÊe gdje smo stanovali. Gledao samizmeu cjepanica drva dok su ustaπe na kamionima vozile pravo-slavne muπkarce cestom u Glinu. Bili su to oni ljudi i mladiÊi kojisu prethodnog dana doπli u povorci na pokrst, a zatim zatvoreni uSokolski dom. Tih, toga dana, muπkaraca bilo je oko 200, jer sukamioni vozili cijelo popodne, a u svakom kamionu bilo je 30 do40 muπkaraca sa ustaπkim straæarima koji su bili naoruæani stro-jnicama.

Nakon nekoliko dana kako su pobili oko 270 Srba u Crevar-skom Selu, pozvani smo mi Slovenci na vrπidbu pπenice u to selo idruge zaseoke. Muπkarci koji su uspjeli pobjeÊi otiπli su u πumu, apπenica im je bila sloæena na njivama i bio je krajnji Ëas za vrπidbu.Vrπilo se na gradsku vrπilicu. Tu su radili i Slovenci, braÊa Lam-preht punih tjedan dana. Ustaπa, predsjednik opÊine VrginmostKlemenËiÊ dijelio je tu pπenicu kome je htio, ali uglavnom po 6 kgpo Ëlanu. ÆeljezniËar, ustaπa Beljan uselio se u bogatu kuÊu s trgovi-nom Rade Crevara koji je uspio nekuda pobjeÊi. U toj kuÊi smo imi stanovali. Beljan je tu sada trgovinu vodio za svoj raËun. Od tadasmo tu bili gladni, iako je svega bilo u izobilju. Povrh svega Beljanje bio marljiv radnik i dovaæao je kolima sve moguÊe stvari ∞pπenicu, mast, meso, piliÊe, svinje, krave, konje, kola, namjeπtajitd.

Upravo tih dana mladi Beljan sa konjima i kolima dovaæao jesve moguÊe stvari u tu kuÊu kao πto sam veÊ prije naveo. UveËer sudolazili u kuÊu razni Beljanovi prijatelji na veËeru i piÊe. Meu nji-ma i lugar ©prajc koji je bio kod pokolja kraj Ëuvarnice prisutan itamo pomagao jesti suvo svinjsko meso koje je Beljan poslije poko-lja u Crevarskoj Strani prisvojio.

Mladi Beljan je jedan doveæeni ormar ostavio u drvarnici gdjesam ja radio s drvima. U tom ormaru naπao sam razne dokumenteneke πkole i poπte. Taj ormar vjerovatno je bio vlasniπtvo zaklanogstarca i njegove rodbine u Crevarskom Selu.

…Pokolj u Crevarskoj Strani je bio dobro promiπljen posao,Beljana, KlemenËiÊa i ©prajca. Oni su dobro iskoristili taj pokolj i

126

dobro se obogatili tuom imovinom, tuom mukom. KlemenËiÊe-vu æenu sam vidio na vlastite oËi kad je nosila piliÊe i kokoπi iz tuihkuÊa. ©prajc i Beljan su bili najbolji prijatelji, kao i KlemenËiÊ. Svatrojica su bili ustaπe i imali glavnu rijeË u Vrginmostu. Sve drugeustaπe, koji su kasnije dolazili radili su pod pritiskom ove trojice…”

Kopija Dnevnika kod pisca ovog teksta.

USTA©KI ZLO»IN U ©UMI BREZJE KOD LASINJE21. decembra 1941. godine

Dugo Selo, selo u opÊini Vrginmost na Kordunu, imalo je popopisu stanovniπtva 1931. godine 210 domaÊinstava i 1243stanovnika srpske narodnosti. Za vrijeme Nezavisne Dræave Hrvat-ske , 1941-1945, æivot je izgubilo 552 stanovnika od kojih 36 palo uborbi protiv faπizma dok su ih 516 pogubile ustaπe.

Od njih 516 samo u jednom danu, u nedjelju 21. decembra1941. godine, ustaπe su u πumi Brezje kraj Lasinje usmrtile 460Srba: muπkaraca, æena i djece.

Selo Prkos, takoer u opÊini Vrginmost, imalo je iste godine106 domaÊinstava sa 750 stanovnika srpske nacionalnosti. Upogubno vrijeme NDH æivote je izgubilo 458 æitelja, od kojih je uborbi protiv faπizma poginulo 23 a ustaπe ubile 435 ljudi. Od togabroja samo u jednom danu, istom 21. decembra 1941. godine, unedjelju, u istoj πumi 417.

Samo u ova dva kordunaπka sela od 1.993 stanovnika Srba æi-vot je izgubilo njih 1.013 od kojih je 59 palo u borbi, a 954muπkaraca, æena i djece je ubijeno, zaklano ili izgorjelo u vlastitimkuÊama.

Dakle, krvavog dana, 21. decembra 1941, u πumi Brezje us-mrÊena su iz ova dva sela 883 stanovnika.

O tom zloËinu hrvatskih ustaπa svjedoËi Hrvat Marko Mrvac izsela Desno SrediËko i Josip KolediÊ, bivπi oruænik postaje Lasinja,takoer Hrvat i oËevidac.

127

Marko Mrvac je zapisao:“Sela Lasinja, Crna Duga, Novo Selo, Desno SrediËko i Desni

©tefanki, naseljena su hrvatskim æivljem, ali su uvijek prije rataæivjela u slozi i bratstvu sa susjednim srpskim selima, iako reli-giozno podijeljeni. Svi obiËaji i zborovi, kako vjerski tako i ostali,odræavani su zajedniËki, jedni druge su posjeÊivali i meusobnose æenili. Meutim, veÊ u maju i junu 1941. godine u svim hrvat-skim selima postavljene su ustaπke posade, na Ëelu s domaÊimustaπama.

Istovremeno 1941. u junu i julu ustaπka vlast je vrπila popisstanovniπtva u srpskim selima Prkosu i Dugom Selu, radi priku-pljanja podataka i po 50 dinara po osobi za prekrπtavanje pravo-slavnih Srba.

U jesen 1941. godine otiπla je u Zagreb kod Ante PaveliÊa dele-gacija Hrvata, dvanaest mjeπtana ustaπa na Ëelu sa Milanom Marti-noviÊem da traæe pojaËanje zbog prisustva partizana u Prkosu i Du-gom Selu i opasnosti od Srba, traæeÊi ujedno da se ova sela uniπte.

Poslije ove intervencije u Lasinju dolazi 20. decembra 1941.oko dvije hiljade ustaπa iz “LuburiÊeve bojne”, πto je bio poËetakdecembarske ofanzive na Kordun. U devet Ëasova istoga dana uLasinju dolaze trojica ustaπa pod πljemovima u jednom motociklusa prikolicom. Zbog snijega i klizavosti sletjeli su u πanac, poslijeËega je jedan od njih rekao: “Majku im srpsku, platiÊe za ovo!” Oko11 sati u Lasinju su poËele dolaziti kamionima i motociklima veÊegrupe ustaπa, koje su odmah postavljale straæe i zatvarale sve putevei prolaze ne puπtajuÊi nikoga iz Lasinje.

Poslije podne ustaπe su se rasporedile za spavanje po kuÊama,a komandno mjesto bojne bilo je smjeπteno na periferiji Lasinjeuz cestu bliæe πume Brezje. Oko 18 Ëasova odræan je sastanak komeje prisustvovao i jedna broj domaÊih ustaπa, meu kojima ioruæniËki narednik Petar NikoliÊ. Na sastanku su se dogovorili oorganizaciji prihvata naroda, smjeπtaja, kopanja jama, odvoenjaSrba na ubijanje i drugim pitanjima.

Narednik NikoliÊ je pokuπao spasiti srpski narod slanjem pojednom mjeπtaninu pisma u Prkos, ali je isti uhvaÊen, a NikoliÊzajedno sa familijom ubijen sa srpskim narodom Prkosa.

128

Dana 21. decembra, oko Ëetiri sata ujutro, ustaπe odlaze iz Lasi-nje prema Prkosu i Dugom Selu. Istovremeno, u πest sati odreenoje 15 mjeπtana Hrvata iz Lasinje da pod straæom kopaju jameveliËine 30x4x4 u πumi Brezje. Oko 12 sati iskopali su jamu i vratilise u Lasinju. Istoga dana bilo je oblaËno, maglovito i vidljivost dooko 200 metara. Poslije podne se razvedrilo tako da su se vidjelevatre kako veÊ gore srpska sela Prkos i Dugo Selo. Oko 13 sati poËelesu pristizati kolone srpskih seljaka, muπkaraca, æena i djece, bezprtljaga, poreani u kolonama, redovima 4-6 i praÊeni sa jedne idruge strane od ustaπa sa noæevima na puπkama, koje su dræale urukama. U koloni su bila i jedna kola sa jednom æenom koja je upokretu rodila dijete. Po stizanju u Lasinju smjeπteni su u jedanmagazin.

Oko 16 sati, istog dana, odvoeni su iz magazina i smjeπteni uπtalu seljaka, mlinara Jose KataliniÊa, koja je bila reπetkamaobezbijeena. Negdje, oko 21 sat poËelo je odvoenje svezanih Srbaprema iskopanoj jami. Nad jamom Ëekale su ustaπe u uniforma-ma sa noæevima i drvenim maljevima, sa kojima su ih udarali poglavi i boli u vrat. Onako povezani jedni za drugima padali su ujamu, meu kojima je bilo æivih. Ubijanje i klanje trajalo je do 1sat poslije ponoÊi. Poslije zloËina ustaπe su se krvave vratile u Lasi-nju gdje su im morali dati toplu vodu da se operu od krvi. Istovre-meno dovedena je grupa mjeπtana radi zatrpavanja leπeva, od ko-jih su neki padali u nesvijest, kada su morali zatrpavati i one kojisu pozivali u pomoÊ. Ova grupa zamijenjena je drugom koja je oko6 sati 22. decembra 1941. dovrπila zatrpavanje srpskih ærtava.

Prema provjerenim podacima iz ove jame u jutarnjim Ëasovi-ma izaπli su æivi: jedan muπkarac, oko 40 godina star, uputio seprema Novom Selu, gdje je uhvaÊen od ustaπa, vraÊen i ubijen.Izaπla je i jedna æena, stara oko 30 godina, uputila se niz potok ko-jim je tekla ljudska krv, prema rijeci Kupi i poslije 4 kilometra uh-vaÊena od ustaπa kod Novog Sela, i ona vraÊena i ubijena. JedandjeËak star 12 godina, po imenu Milorad MiniÊ, iz Dugog Sela,izaπao je iz jame i krenuo prema rijeci Kupi i poslije cijelog danalutanja i hodanja doπao u selo TrepËu, gdje je od ustaπa uhvaÊen isa grupom drugih Srba ovoga sela ubijen i zakopan s njima u nji-

129

hovom selu TrepËa. Prije toga vien je sav krvav sa tri uboda u vrat,Ilija BuÊan, iz Prkosa, po zanimanju kovaË, istrgao se iz svezanekolone, skoËio na ustaπu, ali ga je drugi ustaπa zaklao.

Za vrijeme ubijanja noÊ je bila tamna, te su ustaπe upalile fe-njere. Ni jedan se puπËani metak nije Ëuo, tako da ljudi nisu ni znalikuda idu dok nisu doπli do jame.

Drugog dana, 22. decembra, drugi dio pohvatanih Srba samisu sebi kopali jamu. Porodica RadanoviÊ, otac i mati u prisustvumlae kÊerke od 5 godina prvo su iskopali jamu, a zatim po redu:otac, mati, stariji brat, mlaa sestra i na kraju najmlaa kÊerkapoklani i baËeni u jamu. Do noÊi 23/24. decembra iskopane su Ëe-tiri jame, gdje je poklano i poubijano 1.100 duπa. NoÊu 21. decem-bra jedan od ustaπa koji je vrπio klanje dobio je æivËani slom i podi-vljao. I njega je ubio njegov kolega ustaπa i bacio u jamu. Dva danapred Novu 1942. godinu, kroz mjesto Lasinju ustaπe su vozile 60srpskih æena s njihovom djecom u dva kamiona prema DugomSelu. U zaseoku KljajiÊi, domaÊi ustaπa iz Desnog ©tefanka, zloËi-nac Josip Pavek, organizovao je i liËno uËestvovao s istovarom ovihæena s djecom i zatvaranjem u drvenu kuÊu, koju je polio benzi-nom i zapalio.

Uz vrisak djece i jauk njihovih majki i na veselje ustaπkih zli-kovaca izgorjeli su u jednom danu. Mjesto straviËnog zloËina nijeniËim obiljeæeno, kao da nisu nikad ni postojali…”8

Josip KolediÊ, oruænikpostaje Lasinja

Svoje svjedoËenje o genocidu nad Srbima Prkosa i Dugog Selazapisao je oËevidac oruænik NDH Josip KolediÊ 29. aprila 1951.godine. On kaæe:

“Ustaπe meu kojima su se najviπe isticali ©te∫ca Markulin,Mate Brajim, Jure Topoljnjak, Raco Topolnjak, lugar, Joæe Marku-

8 Duπan BaiÊ, Kotar Vrginmost u NOB-i 1941-1945, str. 763-765.

130

lin, njegov brat Mika Markulin, Josip Vuksan, Jure ©iπnjak i njegovsin Ivan ©iπnjak, Mijo Vuksan, Ivan ZmajloviÊ, svi iz mjesta Lasi-nje su uËestvovali u hvatanju i klanju srpskog naroda iz sela Prko-sa i Dugog Sela.

U selu Banski KovaËevac aktivne ustaπe su bile: Ruda SepiÊ,pandur, MiÊa BartuliÊ, Mata Manceta, Ante Manceta, tiπljar, Jan-dre –erak, kovaË, Karlo Kranjc, Ivan MiheliÊ, lugar, MiÊa Lesar,Mate MiheliÊ, Joæe Trova, πkolski podvornik, Ivan MiheliÊ, MikaMiheliÊ, Marko MiheliÊ, Miljkan Æupan, Mata KrupiÊ, mlinar.

Iz sela Crna Draga kao ustaπe isticale su se u pokolju Srba: MikaKuzmiÊ, Josip Britvec, o∫cir, Josip Britvec, Ëikan i Mika Britvec. IzNovog Sela isticali su se u zloËinu: Tomica Turkalj, Tomica PeriπiÊ,Joæa Britvec, Mija Trkulja, Ivan Milovac, Joæa PeriËiÊ i joπ nekolikodrugih.

Iz Desnih Stefanki posebno su se isticali Josip i Pajo Pavek, a izDesnog SrediËkog, Mata Prahir. Oni su formirali delegaciju kojuje predvodio Milan MartinoviÊ, sin nadcestara iz sela Graca. U dele-gaciji su joπ bili: ©te∫ca Markulin, Josip Maer, Joæa Vuksan, JureTopolnjak, Mika MihaliÊ, Mata MihaliÊ i joπ neki kojim se imenane sjeÊam. Delegacija domaÊih ustaπa kod PaveliÊa uspjela je takoda je 20. decembra poslije podne u Lasinju stigla ustaπka bojnaMaksa LuburiÊa koja je 21. 12. 1941. oko 6 sati opkolila srpska selaPrkos i Dugo Selo i pohvatala gotovo sve srpsko stanovniπtvo, odvelaga u mjesto Lasinja i sve poklala u πumi Brezje. Jedan broj Srbauspio je pobjeÊi u selo KovaËevac, ali ih je tamo doËekala grupahrvatskih seljaka i predala ih ustaπama koji su ih poklali i zatrpaliu jamu.

©te∫ca Markulin odreivao je ljude koji su iπli kopati jame zasrpski narod u πumi Brezje, zajedno sa Jurom Topolnjak i IvanomZmajiloviÊem. Za to vrijeme Srbi su bili zatvoreni u nekom staromkrajiπkom magazinu iz kojeg su odvoeni pod batinama i psovka-ma u πumu Brezje gdje su klani i udarani drvenim batovima poglavi. Na toboænjem sudu kod mlinara Jose KataliniÊa, gdje je done-sena presuda o pokolju srpskog naroda nije se niko ustao u obranu.NaroËito se zauzimao Mata MihaliÊ iz KovaËevca da se taj narodsav pokolje rekavπi da ako se taj narod pusti da se on odriËe da bude

131

Hrvat… To moæe posvjedoËiti i Joso KataliniÊ, mlinar u Lasinji uËijoj su se kuÊi donosile odluke da se sav srpski narod pokolje.

Poslije pokolja dali su se u pljaËku i paljevinu ovih sela i muËe-nju onih koji su se sluËajno negdje sakrili. Ivan MihaliÊ izdao jeËetvero djece koja su se nalazila skrivena kod Ante –ereka, a kojasu poslije zaklana. Takoer je zaklan i oruæniËki narednik PetarNikoliÊ, sa æenom i dvoje djece i supruga Duπana BiæiÊa, koji subili Hrvati. Narednik NikoliÊ poslije pisma kojeg je uputio u Prkossrpskom narodu da se skloni, ali su se pisma doËepale ustaπe, pasu ga oni ubili.

Vasilja BoæiÊa su strahovito muËili: Tomica Turkalj, MatePerËiÊ, Joæa Britvec, Mija Turkalj, Ivan Milovac iz KovaËevca. Od-rezali su mu nos i uho, te bosa i gola dotjerali u Lasinju drugimustaπama koji su im rekle, πto su ga takvog vodili, πto ga nisu saminegdje zaklali. Nakon toga odvele su ga ustaπe onako krvavog uranama na mjesto masovnog zloËina u πumu Brezje, tamo gamuËile do besvijesti i zaklale.

»udi me, zaπto ©te∫ca Markulin, pandur, za svoja nedjela joπdo sada nije pozvan na odgovornost, jer je on jedan od najodgo-vornijih uËesnika pokolja srpskog naroda koji je pohvatan kod svo-jih kuÊa i masovno poklan u πumi Brezje.

Srpski narod bio je vredan da su im ovi pobrojani susjedi Hrvatiustaπe bili zavidni na njihovoj imovini i to je bio glavni razlog πto suih masovno poklali i imovinu im opljaËkali, a kuÊe sve popalili.

Na stratiπtu u πumi Brezje ustaπe su zaklale 1.100 duπa…”9

Stevo KljajiÊStaro Selo, kbr. 158Topusko

Staro Selo nalazi se na komunikaciji Topusko-Velika Kladuπa,sedam kilometara juæno od Topuskog, pored rijeke Gline.

9 Petar ZinaiÊ, Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945, Bg. 1996. str. 401.

132

Ovo srpsko naselje imalo je 1941. godine 200 domaÊinstava i1.600 stanovnika. U susjednom zaseoku Bijeljevine æivjeli su Hr-vati. Do uspostave Nezavisne Dræave Hrvatske 1941. godine meusvim tim ljudima vladali su dobrosusjedski i prijateljski odnosi.Pomagali su se, dolazili jedni drugima na slave i BoæiÊ, kumili sepa i rodbinski povezivali. Meutim, dolaskom ustaπa na vlast, nji-ma se odmah prikljuËilo 60 mjeπtana zaseoka Bijeljevine da biubrzo tih dobrih odnosa i prijateljstva u potpunosti nestalo.

Nagla promjena do tada mirnih i dobroÊudnih ljudi, i to poseb-no prijatelja, uspostavom ustaπke vlasti, doe do punog izraæaja.»ovjek koji je poznavao ove ljude samo neπto ranije viπe ih nijemogao prepoznati.

U vrijeme Ëetverogodiπnje Nezavisne Dræave Hrvatske, 1941-1945, ustaπe su na najokrutniji naËin usmrtile 601 stanovnika Sta-rog Sela, ovog malog kordunaπkog mjesta, samo zato πto su biliSrbi i pravoslavne vjere. Na samom izlazu iz Starog Sela prema To-puskom, u DugaËkoj Luci, noæevima i krampovima ubile su, u vre-menu od 28. jula do 3. augusta 1941. godine, 250 srpskih seljaka, ana BobiÊa obali, nedaleko od Kamenskog mosta, prema VrnograËi,istovremeno, 28. i 29. jula muËiπe i usmrtiπe 36 Srba od kojih πes-naestero djece u starosti od mjesec dana do 15 godina. O tomstraviËnom zloËinu zapisao sam 15. maja 1962. godine svjedoËan-stvo Steve KljajiÊa:

“Bio sam æiv ispod mrtvih. Imao sam tada 14 godina. Ljeto.Pomalo je rosila sitna kiπica. Izbjegli smo iz sela u obliænju πumuzvanu “Debela kosa”. Ali ustaπe su poπle u potjeru za nama. Kakoje πuma bila blizu sela, pohvatale su nas. Svi smo bili meusobnopoznati i svi roaci iz istog zaselka. Doveli su nas u selo, tukli, si-lovali djevojke i majke nam, otimale dukate, pljaËkale i psovalenam majku srpsku. Iz sela su nas povele u redu dva i dva do “Bo-biÊeve obale”, nemilosrdno nas maltretirajuÊi i udarajuÊi kundaci-ma i batinama do samoga mjesta. Ustaπe su nam bile poznate izzaseoka Bijeljevine i okoline Topuskog. Naπi susjedi. Naodreenom mjestu su nas zaustavile i tu je neko sjeo, a netko sta-jao. Oni su se sa strane neπto dogovarali. Njih je bilo 12, a nas 36od kojih πesnaestero djece. Postrojili su nas sve Ëetiri po Ëetiri kako

133

bi zrno pri ispaljivanju moglo Ëetvoricu pogoditi i usmrtiti. Moralismo se rukama dræati jedan iza drugoga. Pukla je prva puπka. To jezloËincima bio znak za plotun i opÊu paljbu. U isti tren trgnuo seispred mene Stevo VuËetiÊ, zvani “Roksa”. Kad je on potrËao, ja sampao na zemlju ne znajuÊi da li je to bilo zbog pucanja iz puπke ilime je on sruπio kad se trgnuo. Uslijedio je novi plotun. Pucali su zanjim. Uspio je pobjeÊi. »uo sam da mu psuju majku srpsku i viËu:“Pobjeæe!” Zatim je uslijedio plotun po nama. Ljudi, æene i djecapopadoπe kao snoplje. BuduÊi da sam ja pao joπ od pucanja prvepuπke, bio sam æiv ispod njih mrtvih. Metak me je pogodio u lijevuruku, gdje mi i danas fali miπiÊ Ëak do kostiju. Poslije su pregle-davale da li je tko joπ æiv i koga su naπli da krËi, priklali su ga. »uosam da viËu: “Kolji je, joπ je æiva!” Doπli su i do mene. Bio sam ra-njen u ruku, a od drugih pobijenih krv me je svega oblila po oËimai ustima. »itavo lice bilo mi je krvavo. Mislili su da sam mrtav, jedanme je ustaπa udario cipelom u rebra i rekao: “Ovaj je gotov!”

Otiπli su dalje od mene. Joπ je sa strane bio æiv jedan mali djeËakod tri godine. Nisu ga strijeljali s nama. On je sjedio na mei i plakao.Zvao je svoju majku. Ustaπe pitaju jedan drugoga: “Ima li tko metak?”Kako viπe, kako rekoπe, nisu imali municije, kundakom su ga udari-le tri puta po glavi i tako ga usmrtile. Bacile su ustaπe, naπe komπije,po nama grane i otiπle. Nakon pola sata kad sam bio siguran da suotiπle, ustanem, obriπem oËi od krvi i produæim put za Glavicu, uBosnu. SreÊom, naiπao sam na Iliju BobiÊa koji me je uputio do Mil-ke i Stojana VignjeviÊa. Oni su me nekim krpama previli i kod njihsam ostao osam dana. Zatim sam se vratio u selo i bio kod BastaSave. Tu su mi s voskom mazali i previjali ranu. Tih dana kroz selo jeprolazio ustaπki svjetnik. Rekli su mu da sam ranjen kod goveda.On me je odvezao u bolnicu u Glinu. Upravo tih dana ustaπe su pokla-le 1.564 srpska seljaka s podruËja Vrginmosta i Gline u Srpskoj pra-voslavnoj crkvi Roenja Bogorodice u Glini. Tada su me poËeli tuÊiu bolnici u kojoj je bilo puno ustaπa. Uspio sam se nekako obnoÊprokrasti i pobjeÊi. Doπao sam u Staro Selo, pa u Katinovac, a daljeme je k partizanima u Petrovu goru odveo odbornik –uro Cvjeti-Ëanin, koji je umro poslije rata. Tako sam dalje ostao u partizanimado osloboenja, preæivio bitke na Sutjesci, Neretvi i mnoge druge.

134

U toku rata ranjavan sam sedamnaest puta i sada sam invalid40%. Æiv je ostao boreÊi se protiv faπizma Ëetiri godine i StevoVuËetiÊ koji je pobjegao ustaπama sa strijeljanja i sada se nalazi uPetrinji. Dobro bi bilo da i s njim razgovarate.

Onog istog dana kada su pobile moje roake, tj. 28. jula 1941,ustaπe su dovele joπ dvanaest srpskih seljaka da zakopaju pobijene.I oni su bili iz Starog Sela. Kada su ih zakopali, onda su podustaπkom straæom iskopali za sebe jame, tada su i njih pobili zli-kovci. Samo je jedan ostao æiv, i to Stanko BobiÊ, koji sada æivi uZagrebu.

Zajedno sa mnom na strijeljanju bila je moja mati Stoja Klja-jiÊ (40), sestra Staka (17 godina) i sestra Milica (13 godina), zatimbraÊa od strica (njih tri) i druga rodbina. Svi su oni u istu jamu za-kopani. To mjesto masovnog zloËina, kao i ono u DugaËkoj Lucigdje ustaπe poklaπe 250 srpskih seljaka joπ do sada nije niËim niobiljeæeno.

Na BobiÊa obali ustaπe su 28. jula 1941. godine ubile:1. Basta Stojana Stevan 22 god.2. BobiÊ Rade Boja 21 god.3. BobiÊ Mile Jeka 51 god.4. BusiÊ Nikole Aleksa 10 god.5. BusiÊ Nikole Branko 7 god.6. BusiÊ Nikole Duπan 12 god.7. BusiÊ Nikole Jelena 15 god.8. BusiÊ Nikole Ljubomir 4 god.9. BusiÊ Nikole Milan 2 god.

10. BusiÊ Petra Milka 17 god.11. BusiÊ Petra Nikola 37 god.12. BusiÊ Pere Milka 14 god.13. IvoπeviÊ –ure Ljuban 23 god.14. IvoπeviÊ –ura Ljubica 20 god.15. KljajiÊ Nikole Bogdan 14 god.16. KljajiÊ Nikole Ilija 18 god.17. KljajiÊ Nikole Ljuban 13 god.18. KljajiÊ Nikole Milica 19 god.

135

19. KljajiÊ Nikole Staka 22 god.20. KljajiÊ Stevana Stoja 43 god.21. Kotur Ninka Duπan 14 god.22. ObradoviÊ Nikole Mile 34 god.23. ObradoviÊ Stanka Petar 19 god.24. PoπtiÊ Maksima Nikola 47 god.25. Vilenica Laze Evica 36 god.26. Vilenica Paje Jeka 10 god.27. Vilenica Paje Ljubica 4 god.28. Vilenica Paje Milka 8 god.29. Vilenica Paje Ostoja 12 god.30. Vilenica Paje Anka 13 god.31. VuËetiÊ Pavla Jovan 20 god.32. VuËetiÊ Mile Milka 31 god.33. VuËetiÊ Miloπa Pavao 13 god.34. VuËetiÊ Stevana Stanica 49 god.35. VuËetiÊ Petra Stevo 10 god.36. VuËetiÊ Vuje Stoja 37 god.

136

Mile MiπkoviÊSelo RadovicaCetingradSlunj

“… Godine 1941. imao sam 40 godina æivota. Moje selo Radovi-ca nalazi se u blizini Cetingrada. Imalo je 200 srpskih i 150 hrvat-skih domaÊinstava. Odmah poslije propasti Jugoslavije i progla-πenja Nezavisne Dræave Hrvatske pojavile su se ustaπe koje je pred-vodio æupnik Pero Medvjed.

VeÊ na sam –urevdan, 6. maja 1941. godine, ustaπe rukovo-ene ovim rimokatoliËkim sveÊenikom uhvatile su 16 Srba iz selaBogovolje, opÊina Cetingrad i odveli ih prema Slunju, usput ih tuklii ubili iz puπaka. Meu nevino ubijenim bio je Blanuπa Lazo, njegovsin Miladin i Lazo Rkman, trgovac iz Bogovolje. Samo tri dana na-kon Sv. –ura odvele su ustaπe: Radu MartinoviÊa iz Ruπevice, Cvi-jana VuletiÊa iz Polojskog Varoπa i Petra BiæiÊa iz Ruπevice. Njih sustraπno tukli na putu do Slunja. Tamo su ih talijanski o∫ciri oteliustaπama i doveli ih njihovim kuÊama.

U noÊi 31. jula na 1. augusta 1941. upadale su ustaπe u srpskanaselja, provaljivali su u srpske kuÊe i odvodile Srbe muπkarce uCetingrad. Tamo su ih zatvorili u zgradu OpÊine i æandarmerijskestanice. VeÊ slijedeÊeg dana su ih utrpale ustaπe u kamione i odve-zle prema Velikoj Kladuπi, te na “Mehino stanje” gdje su ih pobilenad rovovima koje su bili iskopali jugoslavenski vojnici. Tukli suih ustaπe i ubadale noæevima prilikom ubacivanja u kamione. Takoje Lazi MartinoviÊu iz Radovice ispao iz trbuπne πupljine drob, pri-likom ubacivanja u kamion, jer mu je trbuh bio izboden noæem.

Tada su ustaπe s podruËja opÊine Cetingrad pohvatale i odvele300 Srba muπkaraca i pobile na Mehinom stanju. Navodim imenaonih Ëijih se imena dobro sjeÊam: Odvedeni su i ubijeni u vremenuod 3. do 5. augusta 1941. godine ovi moji komπije i roaci: LazoMartinoviÊ, Cvijan VuletiÊ, Milutin DejanoviÊ i njegov brat Pero,Milan Podkonjak, Nikola PavkoviÊ, Pero Cetina, uËitelj Miloπ Bu-jiÊ, uËitelj Milan IvoπeviÊ iz Radovice. Iz sela Ruπevice: Milan RadiÊ,Mile TadiÊ zvani ‘Tuban’, Pero RausavljeviÊ, Vasilj RausavljeviÊ,

137

Ninko DejanoviÊ, Ilija RibiÊ, Mile RibiÊ, Petar RibiÊ, Milovan Sela-koviÊ, Mile RibiÊ, Simo Æegarac, Lazo Æegarac, Nikola RibiÊ, BrankoRibiÊ, Mile MartinoviÊ, MiliÊ Sremac i njegov brat Miloπ, StevoGnjatoviÊ, Pero Sudar i njegov sin Mile, Milovan ∆ulibrk i njegovbrat Ninko, Pero PopoviÊ i njegov brat DragiÊ, Nikola VuletiÊ,–uro DejanoviÊ, Nikola DejanoviÊ, Jovo Vujaklija, Miloπ Vranjeπ injegov brat Milan, svi seljaci-zemljoradnici.

Iz Cetingrada su odvedeni i ubijeni: Luka Krmar, obuÊar, MiloπÆegarac, trgovac, Vladimir MandiÊ, uËitelj, Josif i Marko Tepavac,braÊa, Bogdan Kangrga, trgovac, –uro Pjevac, gostioniËar, StevoKuruzoviÊ, pekar i njegov otac Simo, seljak, DragiÊ BrkoviÊ, pekari njegov brat seljak Pero, Milivoj BrkoviÊ, krojaË, Petar BrkoviÊ,banovinski putar, Radivoj BrkoviÊ, krojaË, Dmitar BrkoviÊ, seljak,Jovan BrkoviÊ i Mile BrkoviÊ, seljaci i –uro Basara, trgovac. Iz Pod-cetina: Mile MandiÊ, ∫nanc u penziji, Jovo MandiÊ, æandarm. na-rednik u penziji, Nikola MandiÊ, seljak, Nikola JeliËiÊ, lugar, MileMandiÊ, seljak, te viπe drugih Ëijih se imena ne mogu sjetiti. Iz SaviÊSela njih nekoliko od kojih se sjeÊam Steve SaviÊa, zemljoradnika.Viπe njih iz sela Maljevca i sela BuhaËe. VeÊ 5. augusta 1941. godi-ne ustaπe rukovoene katoliËkim æupnikom Perom Medvjedompohvatale su sve srpske porodice u Cetingradu, zatvorili ih u pod-rume æandarmerijske stanice, a sutradan su ih odveli pjeπice nabrdo zvano “BakiÊ glavica” kraj Cetingrada. Tu su ih usmrtili nekenoæevima a neke udarajuÊi maljevima po glavama. Leπeve su po-bacali u jednu veliku jamu iz koje se je prije vadila ruda za æelje-zaru kraj Topuskog.

Tada su ustaπe pobile slijedeÊe Srbe: Milicu Krmar sa kÊerkomstarom 4 godine, Dragicu, suprugu trgovca Miloπa Æegarca, nji-hovog slijepog sina starog 15 godina i DragiËinu majku, supruguuËitelja MandiÊa sa sinom Brankom (2) i drugim sinom (7), RankuBasara, suprugu trgovca –ure Basare sa djetetom starim dvije go-dine, Olgu Kangrga, So∫ju Pjevac sa kÊerkom Nadom (13), supru-gu Pjevac Petra sa Ëetvero male djece, stare od jedne do sedam godi-na æivota, te joπ dvoje djece njenog muæa brata Rade iz Vinkovaca,koja su se sluËajno zatekli kod svoga strica i strine, supruga PavlaPjevca i njihovo dvoje djece u starosti, dvije i Ëetiri godine, supru-

138

ga Petra Pjevca i njenih troje djece u starosti ispod 13 godina, su-pruga Steve KuruzoviÊa, pekara i dvoje njihove djece od 1 i 3 godi-ne. Tog istog dana odvele su ustaπe i ubile: Danicu VujiÊ, supruguMiloπa, pravoslavnog sveπtenika iz Radovice sa dvoje njihove djeceod kojih je jedno bilo staro 2 godine, a drugo samo 6 dana, sestrusveπtenika Miloπa, suprugu Save KojiÊa, sveπtenika iz BuhaËe.Gotovo svi supruzi ovih æena bili su veÊ pobijeni, par dana ranije.

Na brdo “BakiÊ glavicu” odveden je i seljak Pavao Pjevac. Njegasu hrvatski vojnici izboli noæem i bacili u jamu, misleÊi da je mr-tav. Kada su ustaπe obavile svoj krvavi posao otiπle su pjevajuÊi.Pavao Pjevac se podigao, izaπao iz jame i doπao u svoje selo. Izli-jeËio se. On je meni i preæivjelim ispriËao sve u detalje o tom ma-sovnom pokolju naπih najmilijih na brdu “BakiÊ glavica”.

… Pavao je priËao: “Kada su nas ustaπe hvatale, govorile su namda sa sobom ponesemo sav novac i nakit koji imamo, jer nas vodeu logor pa Êe nam to trebati za kupovanje æivotnih namirnica. Kadasu nas uvele u podrum æandarmerijske stanice u Cetingradu,oduzele su ustaπe sve πto su naπli kod pohvatanih Srba, a prilikomoduzimanja i nakon tukle su ustaπe svakoga i ne samo nasmuπkarce nego æene i djecu. Æene i djevojke pa i djevojËice silovalisu ustaπe i PaveliÊevi oruænici u prisustvu æupnika Medvjeda. Djecasu bila prisiljena gledati muke svojih majki i sestara, gledale sukako im krvnici siluju njihove najmilije. Tako se na supruzi uËite-lja MandiÊa izredalo njih 16 ustaπkih krvoloka. Ova jadna æena za-pomagala je, pa se je smilovao komandir oruæniËke stanice i za-branio dalje silovanje ove jadne æene. Vidio sam tada su ustaπe si-lovale kÊerku –ure Pjevca, Nadu iz Cetingrada staru 13 godina. Si-lovali su i neke druge Ëijih se imena sada ne mogu sjetiti. Svojenagone zadovoljavale su ustaπe u prisustvu zatvorenih, njihovihmajki i oËeva. »im se spustila noÊ, nas onako izudarane i izmuËene,k tome bez hrane i vode izvele su nas ustaπe i oruænici iz podrumaæandarmerijske stranice. Padala je jaka kiπa. Majke su nosile svo-ju jadnu djeËicu u naruËju i neke vodile uza se, koja su im se dræalaza suknje. Niko od nas nije znao kuda nas vode. Nakon nekog vre-mena doveli su nas na brdo “BakiÊ glavicu”. Tu nas je doËekalo joπnekoliko ustaπa, nama poznatih Hrvata iz Cetingrada. Odmah su

139

poËeli svojim krvavim zanatom, poËeli su klati djecu. Prvo su istrg-li iz naruËja dijete uËiteljice MandiÊ, staro 2 godine. Ustaπa mu jeprerezao pred majkom i nama prisutnima noæem vrat i leπ mu ba-cio u jamu. Odmah iza toga ostale ustaπe su se bacile kao bijesnezvijeri na drugu djecu, te njihove majke i bake, zatim na nasmuπkarce. Klale su noæevima i udarale po glavama ustaπe kako Srbemuπkarce tako æene i djecu im njihovu. Mene su ubole noæem nadva mjesta u tijelu. Evo ovdje i ovdje. Joπ se dobro pozna. Rane smonekako zalijeËili, ali tugu i æalost neÊemo moÊi nikada izlijeËiti…

Poslije ovog pokolja na brdu “BakiÊ glavici” iπle su ustaπe, priËadalje Mile MiπkoviÊ, po srpskim selima i ubijale odreda svakogakoga bi zatekle. Srbi su bjeæali u πume i tako spaπavali svoje goleæivote. Tako su u mom selu Radovici uhvatile ustaπe i ubile: MarkaMartinoviÊa, –uru PekeËa, Jeku Bastaja, Duπana Miljuπa, PeruRomËeviÊa, Miπu Tomaπa i joπ nekoliko æena i djece, kojima se nesjeÊam imena.

Ustaπe su srpske kuÊe pljaËkale. Odnosile su gotov novac, robu,namjeπtaj, πivaÊe maπine, obuÊu, sve πta im se svialo. Odgonili sustoku u svoja sela: goveda, konje, ovce, koze i svinje, kao i perad.Naπe su pse poubijali.

Dana 19. augusta doπle su ustaπe, domobrani i oruænici u ovanaπa i druga srpska naselja. Ovoga puta pored pljaËke, ubijali su,zatvarali u kuÊe i palili naπe stanovnike zajedno s kuÊama i gospo-darskim zgradama. Tako su u svojim kuÊama izgorjeli: –uro Deretai njegova sestra u Ruπevici, Tomislav-Tomo KuniÊ iz Glinice izgorioje u vatri svoje kuÊe sa 12 Ëlanova svoje porodice. U ovom selu ustaπesu probole noæem vrat djevojËici staroj 12 godina, a sva njena po-rodica poklana je i zapaljena u vlastitoj im kuÊi. Mnogi su bjeæeÊipred ustaπkim noæem skakali u potok Glinu i u njemu su umirali.

Tada su ustaπe i domobrani zapalili sve kuÊe i gospodarskezgrade u selima: Gejkovac, Ærvnica, Begovo Brdo, Ruπevica, Gor-nja i Donja. Zapalili su i sve mlinove na potocima Glina i Ruπevici,tako da preæivjeli Srbi ne bi imali gdje da melju æito.

Nakon ovoga zloËina ustaπe i katoliËki æupnici su pozivalipreæivjele Srbe da dou u Cetingrad i preu u katoliËku vjeru paim se viπe neÊe niπta loπe Ëiniti. U toj akciji posebno se isticao æup-

140

nik Pero Medvjed. Stanovnici Begovog Brda preπli su na islamskuvjeru ali im to nije niπta pomoglo, jer su veÊ u martu 1942. godinesvi koje su ustaπe zatekle ∞ poklani. I opÊinska uprava u Cetingradupozvala je Srbe da preu iz pravoslavne na rimokatoliËku vjeru aoni koji to ne uËine mogu preÊi i u islamsku, jer da su te dvije vjerejedino u hrvatskoj dræavi prave i dozvoljene. Oni koji su otiπli napokrst u Slunj, viπe se kuÊi nisu povratili. Poklani su u Slunju.SjeÊam se da je u Slunj meu ostalima otiπao na pokrst: Mile ©ko-riÊ, Marko ©koriÊ, Marko PeriÊ iz Maljevca i tamo ih ustaπe pokla-le. Tako su ubijeni na prevaru i Simo ©koriÊ, trgovac stokom i njego-va cijela porodica.

20. augusta ustaπe i domobrani su opljaËkali Srpske pravo-slavne crkve u Radovici, ©irokoj Rijeci i BuhaËi pa zapalili.

Dna 1. novembra 1941. godine ubile su ustaπe u mom seluPericu Milivoja i sina Mile Vuksana. Ranim jutrom 2. novembraupale su ustaπe u moju kolibu na zgariπtu mi kuÊe svezali me i odve-li u Cetingrad zajedno s Pericom i Milom Vuksanom, oËevima ubi-jenih mladiÊa. Zatvorile su nas ustaπe u podrum æandarmerijskestanice, gdje smo proboravili pet dana. Tukle su nas ustaπe po triputa noÊu. ©estog dana odveli su nas u Slunj, a zatim u Zagrebu. UZagrebu smo leæali u zatvoru tri i pol mjeseca. Tu je bilo mnogozatoËenih Srba i neπto Hrvata. Mnoge su zatvorenike izvodile ustaπenoÊu i ubijale. Prebacili su me u ustaπko redarstvo u Zagrebu gdjesam bio s drugim Srbima do 22. aprila 1942. U zatvoru ustaπkogredarstva trpjeli smo pored batina i veliku glad. Hranili su nas samosa kravljom repom, koja je bila kuhana na vodi bez masti.

U logoru Jasenovac:Dana 23. aprila 1942. odvele su me ustaπe iz Zagreba s joπ 13

Srba u logor Jasenovac. SjeÊam se da su sa mnom u Jasenovacodvedeni: –uro VuceliÊ, podnarednik jugoslavenske vojske, rodomiz Gornjih Dubrava kod Ogulina, Tadija MilosavljeviÊ, zemljoradnikiz Srbije, –uro ©ariÊ, zemljoradnik iz Like i Milan Kijurina, zemljo-radnik iz Paπin Potoka, opÊine Cetingrad, imena drugih se ne sjeÊam.

Kada su nas doveli u logor Jasenovac, uvele su nas ustaπe u je-dan tunel i tu nas temeljito pretresle, te nam oduzeli sve πta smojoπ imali.

141

Poslije izvrπenog pretresa odvojili su od nas Milu Vuksana iMilana Kijurinu. Njih su odvele ustaπe malo podalje od nas i prednaπim oËima ubile maljevima po glavi. Nas su odveli u neku ba-raku.

VeÊ sutradan su nas odveli u selo Gradinu, gdje smo moraliruπiti srpske kuÊe i materijal odvoziti ∞ prevaæati u logor Jaseno-vac. Od ovog materijala pravljene su πtale za opljaËkanu srpskustoku. Od jednog dijela materijala iz Gradine, a poruπenih srpskihkuÊa i gospodarskih zgrada zidana je i jedna velika peÊ. Ustaπe sunam govorile da Êe se Srbi paliti u toj peÊi.

Nakon mjesec dana poslije dolaska u logor, razbolio sam seod srdobolje, jer sam jeo pokvareno konjsko meso. Logorski lekardao mi je poπtedu. Ta isti dan logorski zapovjednik izdao jenareenje da se pokupe Srbi-zatoËenici koji su uslijed bolesti ilistarosti nesposobni za rad, pa da se pobiju, jer da ih je πteta bada-va hraniti. Taj dan pokupili su ustaπe nas 105 po logoru. Sve su naspostrojili u stroj i poveli na logorsko groblje kraj Save da nas pobi-ju. Ja sam prozreo njihovu namjeru, pa sam iskoristio priliku kadaustaπe nisu gledale u naπ stroj, iskoËio sam i sakrio se iza jednebarake. Na isti naËin pobjegao je iz stroja smrti i –uro VuËkoviÊ izGline i sakrio se iza druge barake. Svi ostali iz stroja, njih 103odvedeni su na logorsko groblje i tamo pobijeni maljevima po glavi.

VeÊ slijedeÊi dan poslije ovog pokolja, bili smo postrojeni ukrugu logora. Ustaπe su pred nas izvele jednog Srbina, isprebija-nog zatoËenika i naredile mu da legne na zemlju. Kada je ovaj Srbinonako izmrcvaren legao, priπao mu jedan ustaπa i iz revolvera pu-cao mu u zatiljak i tako ga usmrtio. Poslije toga su nam rekli da jeon htio bjeæati, pa je zato ubijen. ReËeno nam je da Êe za svakopokuπano bjekstvo stotinu Srba platiti glavom. Tako su i radili kakosu i o tome govorili.

Jednoga dana kada su traæili zatoËenike da se jave za rad uNjemaËkoj, javio sam se i ja, kako bi se spasio straviËnog æivota ulogoru Jasenovac, a i sigurne smrti.

Otpremljen sam sa nekoliko drugih, 4. juna 1942. godine narad u NjemaËku. Tu sam ostao do 23. juna 1943. godine. Tada samsa pasoπem iz NjemaËke doputovao u Beograd i tako ostao æiv…”

142

Opπirnije vidi, Arhiv Jugoslavije, fasc. 922, Zapisnik od 30. juna1943.

MiπkoviÊ Mile s.r.

Milutin LovriÊCvijanoviÊ BrdoSlunj

31. jula 1941. godine, u Ëetvrtak na sajmeni dan slunjske suustaπe pohvatale 43 srpska seljaka. Tukli su ih i muËili u zatvoru.Oduzeli su im i stoku koju su doveli na prodaju. Istoga dana posli-je podne ubacili su ih u kamion i odvezli samo jedan kilometarsjeverno od Slunja u pravcu Cetingrada u Taboriπte. Joπ u zatvorusu im oduzeli sve πto se zateklo kod njih, a sada su sa njih skinuliodjeÊu i obuÊu. Nakon toga dovodili su ih do bezdane jame VrtaËai ubijali. Neke su æive isprebijane bacali u jamu, a neke udaralibatom ili noæem i bacali u bezdanuπu.

Ustaπe, Mijo Butina iz NikπiÊkog Cerovca i Ivan Skukan iz Slu-nja su poslije osloboenja na suenju ispriËali pojedinosti kakosu ubijali svoje poznate komπije Srbe.

Mijo Butina je pored ostalog kazao:“… Bio je Ëetvrtak 31. 7. 1941. sajmeni dan u Slunju. Mi smo

dobili nareenje da po sajmu hvatamo Srbe tako da smo toga danapohvatali 35 ljudi, a nekoliko ih je bilo od ranije u zatvoru. NaveËersmo ih potrpali u kamion i odvezli u selo Kamenicu od kuda smoih vodili u jednu peÊinu zvanu VrtaËa gdje smo nekoje æive bacali,a nekoje poubijali batovima ili noæevima i bacili u jamu-peÊinu. Jasam svojom rukom ubio sedam ljudi meu kojima je bilo mlaih istarijih. Najviπe je tukao Ivan Skukan, Marko Obajdin i Ivan Obaj-din, a tukli su i svi drugi…”

Onaj koji je najviπe tukao Srbe, Ivan Skukan je ispriËao i sli-jedeÊe:

“31.7.1941. ustaπki natporuËnik Jure Kutnjak i ustaπki emi-

143

grant Mladen MarkoviÊ rukovodili su hapπenjem u Slunju, upusti-li su narod na sajam, a kada se naroda dovoljno skupilo naredilisu ustaπama da se izlazi iz Slunja na sve strane zatvore. Postavili sustraæe oko Slunja i poËeli hvatati Srbe tako da su toga dana pohva-tali veÊi broj i zatvorili. Kad je Vital Baljak doπao s brda Bliznicagdje su toga dana ubijali Srbe s podruËja Rakovice, ovi ljudi pohva-tani u Slunju odvezeni su u Taboriπte i æivi baËeni u jamu VrtaËu.

Tri dana nakon ovoga iz jame su se Ëuli jauci, pa je lijeËnikNikola ZduniÊ uzeo nekoliko ruËnih granata koje je aktivirao i ba-cio u jamu poslije Ëega su jauci prestali, ali je poËeo da se πiristraπan smrad. Obzirom da ustaπe nisu mogle zemljom jamu za-trpati jer je teren kamenit i jama duboka, to je ponovno lijeËnikNikola ZduniÊ sipao u jamu Karboleum…”

Jedini koji je uspio pobjeÊi s pokolja od jame VrtaËa kodTaboriπta bio je Milutin LovriÊ, Ëije sam svjedoËanstvo zapisao 21.jula 1968. godine:

“U Ëetvrtak, 31. jula 1941. godine kupio sam volove na sajmu uSlunju i taman kada smo krenuli u gostionicu da popijemo likovo,uhapsila su me dvojica poznatih mi slunjskih ustaπa. Poveli su meu ustaπki stan.

Kad smo doπli do trgovine obuÊom, ja sam se istrgao ustaπama,oborio ih na zemlju i pobjegao. Bjeæao sam oko 150 metara u pravcukotarske zgrade gdje su me ustaπe pristigle i udarile kundakom poglavi. Tu se naπla i moja æena pa kad je vidjela poËela je na sav glasza mnom kukati. Kada su me doveli u ustaπki stan, tamo medoËekao Ivan Skukan i tukao dok me nije onesvijestio, a zatim mebacio u neku prostoriju. Tu je bilo nas 48 koji su bili svi krvavi iisprebijani. Meu nama je leæao lugar MarjanoviÊ iz Maljevca kojije dva dana ranije ovdje doveden. Njemu su ustaπe odrezale nos,uπi, obraze, iskopali oËi, a htjeli su mu i jezik odrezati ali on nika-ko nije htio otvoriti usta pa su mu sve zube stukli. Kod nas u zatvorËesto su ulazile ustaπe i tukle nas koljem. Kraj mene je leæao is-prebijan Mihajlo Kosijer, krupan Ëovjek. Ja sam mnogo manji leæaokraj njega i zaklanjao se iza njega tako da je on dobivao viπe uda-raca. Kako smo sve to mogli gledati i trpjeti to nikada nitko neÊemoÊi pojmiti.

144

Poslije podne ustaπe su nas povezale dva po dva i rekli da idemona rad u NjemaËku. Kad su nas vodile vezane hodnikom dvojicaustaπa koji su stajali sa strane udarali su nas pendrekom po glavi ana izlazu dvojica ustaπa πtapovima po leima. Potovarili su nas ukamion i s nama je bilo osam ustaπa a u kabini joπ dvojica. Auto jeiπlo u pravcu Cetingrada. Kad smo doπli do kuÊe Ice Turkalja, tamoje veÊ stajao jedan teretni auto ispraænjen od ljudi koji su poubija-ni i kraj njega stoje neke druge ustaπe. Nas su iz kamiona odvodilido jame VrtaËa i tamo ubijali. Ja sam bio vezan s jednim starijimËovjekom iz Primiπlja koji je toga dana takoer uhvaÊen na sajmu.

Ivan Skukan me udario uz rijeËi: “Ajde LovriÊu, dobro se pozna-jemo.” Krenulo je nas osam ljudi polako sa osam ustaπa koji sudræali svaki sa strane po jednog od nas za rukav u koloni dva podva, a dvojica ustaπa ostali su kod kamiona Ëuvati ostale da ne pob-jegnu. Kada smo krenuli, ja sam pao, ali ne πto mi se padalo, veÊda poremetim ovaj put i iskoristim priliku za bijeg. Ustaπa meudario, ja sam se podigao, ali sam nakon nekoliko koraka opet pao.Ustaπa me opet udario a kada sam i treÊi put pao i digao se, ustaπami je rekao: “E, tu je.” Bio sam se veÊ oslobodio æice. Vidio samjamu pa sam odmah sruπio svoga ustaπu u æivicu pored nas i skoËiou grm. Pojurili su da opkole grm, pucali su, ali kako je veÊ bio mraknisu me pogodili. U tom su se pobunili i oni u kamionu, pa su semoji progonitelji vratili onim ustaπama u pomoÊ. Ja sam pobjegaoprema Rastokama, a zatim prema Kriæu gdje se cesta odvaja i tusam izgubio orijentaciju i onako gol i bos vratio se kroz dolinu trnja.U NikπiÊu sam ugledao bandere, popeo sam se na brdo gdje samnekada Ëuvao stoku i uputio se u selo Crno Vrelo, kod kuÊe –ureNinkoviÊa, probudio ga i traæio ga da mi dade neπto za obuÊi da neidem gol i bos. Kod potoka sam saprao sam krv, jer sam bio na viπemjesta uboden i ozljeen ustaπkim udarcima. Na iznenaenjedoπao sam kuÊi. Moja æena i baka su plakale. Odmah sam otiπaomojim komπijama koji su se skrivali u grmu, ali su oni bjeæali odmene. Bilo mi je teπko, bojao sam se svojih ljudi i oni mene, jer sumislili da su me ustaπe pustile da i njih izdam zlikovcima. Tek kadasam ipak uspio sve da im ispriËam, smirili su se i pomogli mi da sesaberem i odmorim…”

145

Srbi pohvatani 31. jula 1941. u Slunju bili su iz viπe sela: Maljev-ca, Ruπevice, Brezovca, Donjeg Kremena, Gornje Gline, Miljevca,CvijanoviÊ Brda, Kosjerskog Sela, Kutanje, Rabinje, Snosa, Stojmer-iÊa, Glinice, Crnog Vrela, Srpskog Blagaja, Grobnika, DonjegPrimiπlja, Dvoriπta, Kestenovca i sela Blata kod Plaπkog. Svi su onimuËeniËki pobijeni batovima ili æivi baËeni u bezdan jamu VrtaËeu Taboriπtu kod Slunja.

Imena i prezimena usmrÊenih nalaze se ispisana u Zborniku18, Historijskog arhiva Karlovac, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u, Karlovac, 1988, knjiga 2, strana 978 ∞ 1140.

Milan KvoËkaBroÊanacSlunj

“30. jula 1941. godine, ustaπe, pitomci doËasniËke πkole iz Za-greba, ustaπe iz Gline i Petrinje koje je doveo u Slunj zamjenikravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Boæidar Cerovski, te ustaπei oruænici iz Slunja i Rakovice, kojima je rukovodio ustaπki o∫cir Vi-tal Baljak, logornik Æarko KovaËeviÊ iz Slunja, Marijan JuretiÊ, ustaπkitabornik iz Rakovice i Marko VukoπiÊ, komandir oruæniËke postajeRakovica, izvrπili su masovni pokolj srpskih seljaka.

Zorom 3. jula 1941. godine opkolili su hrvatski vojnici i oruæniciAnte PaveliÊa srpska sela: BroÊanac, ∆ujiÊ Brdo, Brezovac, NovuKrπlju, Oπtarske Stanove, MoËila i Staru Krπlju.

Pohvatali su 161 srpskog seljaka-muπkarca, potrpali u kami-one, prevezli ih od Rakovice do BroÊanca, te pjeπice u koloni dugoj200 metara na masovno stratiπte, na brdo zvano kaurska Bliznica.U pola strane ovog brda ustaπe su πto noæevima, πto toljagama, πtoiz vatrenog oruæja ubile 90 dovedenih Srba i bacile u duboku 100metara jamu bezdanuπu, zvanu ©pejarku. Istoga dana ustaπe supobile i drugih dovedenih 71 Srbina i bacile u iskopane jame, samo300 metara udaljeno od jame ©pejarke.

146

Ustaπkim zloËincima kod jame ©pejarke komandovao je liËnoBoæidar Cerovski, a kod masakriranja Srba nad iskopanim jama-ma, Vital Baljak.

Hrvati, srpske komπije, iskopali su jame na brdu Bliznica. Otome Mate LuketiÊ kaæe: “Mi smo iskopali duboku 3 i πiroku 5x4jamu. Tada su ustaπe dovele povezane Srbe i tu poubijali”, a Fra-njo Badanjak je ispriËao:

“Kad smo iskopali jamu ustaπe su nam naredile da iziemo izjame na stranu i tko moæe gledati neka gleda, a tko ne moæe nekaide za æivicu. Ja i Janko RupËiÊ ostali smo gledati πto Êe ustaπe radi-ti, ostali kopaËi otiπli su za æivicu da ne vide. Tu su ustaπe jednogapo jednoga Srbina poËeli dovoditi. Najprije su im svlaËili odjeÊu,zatim dovodili do jame, gdje su ih ubijali iz piπtolja u potiljak. Naj-prije su doveli Iliju Uzelca i u njega opalili jedan metak, a on jepoËeo bjeæati, opalili su joπ u njega tri zrna. Zatim su doveli Bran-ka –uriÊa koga su svukli sve osim gaÊa, naredili mu da klekne kodjame i opalili mu metak u zatiljak, on je odmah pao u jamu. Tadasu doveli Duπana Kotura iz Rakovice, ali njega nisu svlaËili, jer muje bilo slabo odijelo pa su i njemu naredili da klekne i opalili me-tak u zatiljak, te je i on pao u jamu. Nisam viπe mogao gledati sveπto se radi, otiπao sam za æivicu da ne gledam ovo zlo oËima…”

Jedini koji je uspio pobjeÊi s gubiliπta na brdu Bliznica, od bez-dane jame ©pejarka 30. jula 1941. godine i ostao æiv bio je MilanKvoËka iz sela BroÊanca. Njegovo svjedoËanstvo zapisao sam unjegovom domu u »onoplji maja 1967. godine.

Milan mi je ispriËao:“Bilo je to u zoru 30. jula 1941. godine. Dok sam pripremao

stoku, koju je brat trebao da tjera na paπu, odjednom sam zaËuojauk ispred kuÊe. IstrËao sam na guvno i ugledao kako ustaπe hapseodrasle muπkarce i nekud ih tjeraju. »ulo se zapomaganje æena,cika i plaË probuene djece. PotrËao sam nazad prema πtali unamjeri da se prikrijem. Dvojica ustaπa su me, meutim, primi-jetila, utrËala za mnom u πtalu i izgurala me napolje. Tako samdospio u njihove zlikovaËke ruke. Postrojili su nas i odveli iz sela,otprilike kilometar daleko. Naredili su da sjednemo, izvadimo sveπto imamo u dæepovima i stavimo na zemlji ispred sebe. Oduzeli

147

su nam sve πto se zateklo kod nas. I dok su nas tu zadræavali, izokoline su dovodili nove grupe Srba i s njima postupali na istinaËin. Ljudi su se domiπljali kud ih hrvatska vojska tjera i πta Êeuraditi s njima. Ustaπe su govorile: “Mlai Êe za NjemaËku, a sta-riji Êe se vratiti kuÊama.” Meutim, njihovi postupci nisu niπta do-bro nagovjeπtavali.

Meni su se po glavi rojile crne slutnje, iako sam pokuπavao dane mislim na ono najgore. Odavde su nas nakon izvjesnog vreme-na ustaπe povezle u dva kamiona. U posebnom kamionu, koji sekretao izmeu pomenuta dva, bile su ustaπe sa puπkomitraljezomuperenim u nas. Kamioni su se kretali prema ∆ujiÊ Brdu, gdje sutakoer pohvatali Srbe. Hapπenje je izvrπeno i u Donjem BroÊan-cu, ali ja mislim da nas je najviπe pohvatano u Gornjem BroÊancu.

U hapπenju su uËestvovali Hrvati, naπi susjedi, ustaπe i oruæni-ci iz Rakovice, Laevca i Slunja. Stariji ljudi su ih znali i po imenu iprezimenu.

Kad smo stigli u Krivaju, mjestaπce ispod brda zvanog Blizni-ca, poËela je padati kiπa. Tu smo se zaustavili. Naredili su nam daskinemo sa sebe kapute i izujemo obuÊu. To su pokupili i sklonilise od kiπe u kuÊe, koje su bile lijevo i desno od nas, dræeÊi nas idalje na niπanu. Bili samo u otvorenim kamionima, a kiπa je svejaËe padala da bi nakon viπe od sata vremena i prestala. Tada smozaËuli divlju, objesnu pjesmu. Dolazila je sa kamiona koji nam sepribliæavao u pratnji jedne trokolice iz pravca Rakovice. Kamion jebio pun uniformisanih ustaπa sa πljemovima na glavi i oruæjem urukama. Poiskakivali su iz kamiona i trokolice. Svirnula je piπtaljka.Ustaπe, koje su nas dovele istrËale su i postrojile se malo dalje odnas. O∫cir, mislim da se zvao Cerovski, neπto im je govorio, a poslijesu nas otjerali do kamiona i naredili nam da se prebrojimo. Broja-li smo do 10 i 20 pa poËinjali ispoËetka, jer je dolazilo do zabune.To je razljutilo ustaπe. Jedan od njih je istrgao kolac iz plota, popeose kod nas u kamion i, udarivπi svakog od nas kocem po glavi, nab-rojio 55 ljudi. Na isti naËin je u drugom kamionu nabrojio 45.Potom su od nas formirali kolonu i poveli nas u pravcu Bliznice,kod Oπtarskih Stanova. Bilo je oËigledno da nas tu na brdu æelepoubijati.

148

Nalazio sam se negdje u sredini kolone. »uo sam jauke ljudiispred i iza sebe. Bilo nam je nareeno da idemo sagnute glave i damoæemo gledati samo u zemlju ispred sebe.

Ustaπa, koji me vodio, natjeravao me da pjevam. Ja sam mugovorio da ne umijem. On me je tada poËeo tuÊi puπËanom cijevida sam se kao bor na vjetru povijao do crne zemlje. Uznemiren,uprkos nareenju, bacio sam pogled u stranu i ugledao lugaraNikolu ∆ujiÊa. Bio je sav krvav, obliven krvlju. Krv je tekla iz njegakao iz zaklane æivotinje. Pogledao sam i prema Ëelu kolone i tamougledao joπ jeziviji prizor. Srbi su lijegali, negdje su nestajali, kolo-na se smanjivala. Tada sam jasno vidio i neπto od Ëega sam se uæas-nuo.

Ustaπe su Srbe, tamo naprijed, onako kako su u koloni pristiz-ali, noæevima udarali u potiljak i bacali u provaliju ∞ neku peÊinukoja se tu nalazila. Do mene su snaæno dopirali njihovi samrtniËkikrici. Procijenio sam da ispred mene ima joπ 20 ljudi u redu zajamu, a onda Êu i ja doÊi na red.

Primijetih da na red za klanje dolaze jedan za drugim moj strici brat od strica. Kriπom sam pogledao ulijevo i u jarku ugledaoustaπkog o∫cira. Pored njega su bili mitraljez i puπka. U tom tre-nutku sruËilo se na moja lea nekoliko snaænih udaraca kunda-kom. SaginjuÊi se od bola primijetio sam da ustaπa ispred meneima noæ u noænici.

Bio je to koljaËki noæ kakav je nosio svaki hrvatski ustaπa. Kadsam dobio joπ jedan snaæan udarac u lea, namjerno sam se jaËepognuo naprijed i ustaπi istrgao noæ iz noænice. Munjevito se okre-nem onom koji je mene vodio i hitro mu zabijem noæ u prsa. Kadsam istrgao sjeËivo, krv iz njegovih grudi prsnula je na mene. Zli-kovac je bez rijeËi pao na zemlju. U tom trenutku ustaπa pred njimudario me puπkom u grudi. Ja sam, meutim, uhvativπi cijevnjegove puπke, slobodnom rukom uspio da ga privuËem k sebi izadam mu smrtonosni udarac noæem.

Sad sam u jednoj ruci imao noæ, a u drugoj puπku. Za trenutaksam bio zbunjen, a onda sam se, s puπkom na gotovs, okrenuo pre-ma ustaπkom o∫ciru u jarku. Zatraæio sam da naredi ustaπama dane pucaju. Uplaπivπi se da ga ne ubijem, on je komandovao: “Ne

149

pucaj!” Ja sam u tom trenutku naglo iskoËio iz kolone i poËeo dabjeæim niz brdo prema Rakovici. Bjeæao sam πto me noge nose.Pucali su za mnom, ali me ni jedan metak nije pogodio.

Tako sam pobjegao s gubiliπta ∞ ©pejarke jame, s brda Bliznice,ispred koljaËkog hrvatskog ustaπkog noæa.

Poslije mene i drugi su Srbi pokuπali pobjeÊi. Uspjela su samojoπ dvojica ∞ Ilija JezdiÊ i Milovan »ujiÊ.10 Joπ bi neki pobjegli danisu natrËali na ustaπku zasjedu. U blizini jame ©pejarke na Blizniciustaπe su istoga dana pobile 71 Srbina i dolje na cesti prema Rako-vici joπ 74 Ëovjeka. Viπe srpskih sela koja su pripadala opÊinamaRakovica i Dreænik, u crno su zavijena. U najcrnje ruho je bilo za-vijeno moje selo BroÊanac.

Ilija, Milovan i ja, bjeæali smo od jame ©pejarke πto smo bræe idalje mogli. Tako smo prvo stigli blizu sela Krπlje i tu susreli Ëobani-na od 15-ak godina koji je i danas æiv, a to je Mile BosniÊ-MiÊa. Svesmo njemu ispriËali πta se sa ljudima dogodilo i molili ga da javinarodu u πto veÊem broju sela πta je na Bliznici bilo. Doπli smo uMaπvinu i odatle se preko Brezovca vratili u BroÊanac. VeÊ je bilanoÊ. Kada sam doπao u svoje selo, odmah sam kazao onima kojeustaπe nisu pokupile, πta se dogodilo s njihovim djedovima ibraÊom.

Poslije naπeg bjekstva s klaonice naπih nevinih ljudi, srpskinarod opÊine Rakovica i opÊine Dreænik viπe nije vjerovao hrvat-skim ustaπama, domobranima i oruænicima. Iz svojih popaljenihsela sklanjao se svakom njihovom nailasku. Organizirali smo se iËuvali πto je joπ ostalo od razbojniËke ustaπke ruke…”

ImeniËki popis poklanih Srba na brdu Bliznica i cesti kod Ra-kovice, 30. jula 1941. godine, moæete proËitati u Zborniku 18 His-torijskog arhiva u Karlovcu, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u,knjiga 2, str. 978-1139, Karlovac, 1988.

10 Ilija Ile JezdiÊ poginuo je u partizanima 1942. godine. Milovan ∆ujiÊ umro je odtifusa kao partizan, 1943. godine.

150

MU»ILI©TE U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI U VELIKOJKLADU©I I GUBILI©TE ∞ MASOVNI POKOLJ NA “MEHINUSTANJU”

Mehino stanje je zemljiπte na granici Slunjskog i Kladuπkogkotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslavenska vojska iskopalaprotivtenkovske rovove. Njih su ustaπe Nezavisne Dræave Hrvatskekrajem jula i poËetkom augusta 1941. godine iskoristile za masov-ni pokolj srpskog naroda s podruËja kotara Slunja i kotara VelikaKladuπa. Srbe su zatvarali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u VelikojKladuπi, tamo ih muËili, tukli, hvatali i odvodili nad rovove u Me-hino stanje gdje su ih klali, udarali batovima, sjekirama i zatrpa-vali u veÊ iskopane rovove ∞ grobnice.

Organizatori masovnih stratiπta kako u crkvi tako i nad isko-panim rovovima bili su: Boæidar Cerovski, Vital Baljak, Nikola Ru-kavina i izvrπioci pitomci oruæniËke doËasniËke πkole iz Zagreba,te ustaπe iz Slunja, Cetingrada i Velike Kladuπe. O tom genocidu ∞zloËinu svjedoËe rijetko preæivjeli:

Tako MiliÊ Boπnjak, obuÊar iz sela Maljevca kaæe: “TaËno naOgnjenu Mariju 30. jula 1941. godine ujutro rano doπle su u naπeselo Maljevac ustaπe pod komandom Boæe Medveda, mlinara izMaljevca i JuriÊa Tominca, opÊinskog naËelnika iz Cetingrada. Sovom dvojicom doπla su njihova braÊa i joπ njih nekoliko. Odmahsu poËeli hvatati naπe ljude. VeÊ prije podne uhapsili su 50 naπihsuseljana i odveli ih u Cetingrad i zatvorili u opÊinsku zgradu. Istisu doπli i poslije podne istoga dana i pohvatali joπ 80 Srba ∞muπkaraca. I njih su odvezli kamionima u Cetingrad.

UveËer su ih isprebijane i povezane iz Cetingrada odvezli ka-mionima na Mehino stanje kraj Velike Kladuπe i tu ih pobili i za-kopali…”

Branko PajiÊ, trgovac iz Cetingrada u svojoj izjavi kaæe:“30. jula 1941. oko 9 sati doπle su u Cetingrad ustaπe iz Zagre-

ba i Slunja u sedam kamiona. Moglo ih je biti oko 120. Odmah suotiπli u æandarmerijsku stanicu i tamo zatvorene Srbe zlostavljali itukli kundacima i πtapovima. Nakon toga su se raziπli po srpskimselima: Maljevcu, BuvaËi, Paπinom Potoku, Seliπtu, Ruπevici, Ra-

151

dovici i tamo pokupili muπkarce u starosti iznad 16 godina. Njih150 doveli su u 17 sati u Cetingrad i zatvorili u dvoriπte æandarme-rijske stanice gdje su ih strahovito tukli. »uli su se jauci, jecanjeizudaranih i nevinih ljudi. VeÊ oko 19 sati istoga dana potrpali susve i one koje su prije zatvorili u kamione i odvezli na Mehino sta-nje gdje su ih pobili…”

Lazo BrkiÊ i Miloπ KovaËeviÊ iz Maljevca svjedoËe:“Upravo kada smo se spremili da æanjemo pπenicu, stigle su

ustaπe kamionima cestom ispod naπega sela. Zaredale su od kuÊedo kuÊe i hvatale naπe ljude. Prvoga su odvele naπeg sveπtenika SavuKojiÊa, njegovu æenu Darinku i viπe od dvadesetak drugih. Vezalisu ih æicom i odveli u kamione koji su Ëekali s drugim pohvatanimSrbima. Sve su ih zajedno odveli na Mehino stanje i tamo pobili.»im su ustaπe otiπle, mi koje nisu uspjeli pohvatati otiπli smo davidimo πta su ustaπe uËinile.

Bilo je straπno gledati leπeve poubijanih ljudi, bacane jednepreko drugih u duboke rovove, iskrvavljene i povezanih ruku. Leπevisu ostali tako sve do poslije podne, dok nisu ponovno stigli kamio-ni s ustaπama i muslimanima civilima. Ti su muslimani nagrnulizemlju na pobijene Srbe. Tada je ubijena moja æena Milka BrkiÊ inaπe dvoje djece, kÊerka Dragica i Ljuba. Pored moje ubijene æenei dvije kÊeri bila je tu i moja najmlaa kÊerka Bosiljka, unuk Milanod 13 godina, unuËica Ranka, kÊi DragiËina i 6 mojih najbliæihkomπija. Ustaπe su veÊi broj muπkaraca, æena i djece odveli u Srp-sku pravoslavnu crkvu u Veliku Kladuπu gdje su ih tukle kundaci-ma i πtapovima, a zatim ih odvele u Mehino stanje i poubijale. Æenei djecu nisu ubijale iz puπaka nego su ih klale noæevima i umorilemaljevima. Najprije su poubijale djecu pred oËima majki, a zatimmajke. U blizini zloËina ∞ rovova naπli su se sakriveni i nekimuπkarci sa æenama koji su Ëuli uæasan jauk i vrisak djece i æena,kako mole da se malo odmaknu jer im je tijesno. Ustaπe su zasuleærtve æivim kreËom i nasuli zemljom. Mi koji smo uspjeli pobjeÊi,razbjeæali smo se po Petrovoj gori…”

Hrvat Marko Skukan je ispriËao:“Stanujem u kuÊi Joze ©uÊureviÊa. Imam πto da vidim. Jozo

svaku noÊ dolazi kuÊi oko 23 sata. Ruke su mu krvave do lakata od

152

koljaËine u pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuπi i neÊe da ih operenego takav krvav spava. Majka ga kune i preklinje i govori mu: “Sti-dim se sama sebe i naroda πta sam te u utrobi nosila, rodila i odga-jila. ©to to radiπ od srpskog naroda koji nam nikad niπta nije naæaouËinio. Proklet, sine, bio na ovome i onome svijetu.” Jozo πuti, pakad mu dosadi dobaci: “©uti, ja mogu i tebe zaklati…””

»eho DuranoviÊ bio je ustaπki straæar kod zatoËenih Srba uSrpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuπi. Njegovo svjedoËenjezapisao je –uro Sremac u njegovoj kuÊi u Velikoj Kladuπi 1942.godine. »eho kaæe svom kumu –uri: “Kume –uro, najgori su naπidomaÊi ljudi. Oni koji su do juËe bili najbolji prijatelji sa Srbima,sada su najveÊi koljaËi i merak im je zaklati i svoga kuma. NeÊe sesmilovati na njihovu molbu da ih ubiju veÊ muËe i kolju. Trbuljamolila je ustaπe da joj ne zakolju slugu mladu i lijepu srpsku djevo-jku, ali to nije niπta pomoglo. Na koljenima hodala je ispred njihpred crkvom, ali se nisu htjeli smilovati…”

O pokolju srpskog naroda u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Ve-likoj Kladuπi i na Mehinom stanju svjedoËe i sami izvrπioci geno-cida ustaπa od kojih navodim samo neke njihove izjave date predistraænim organima 1945.

Janko StipetiÊ, ustaπa u Zapisniku od 30. maja 1945. godineizjavljuje:

“Na podruËju Maljevca pohvatali smo 100 ljudi, a naveËer odve-li u Kladuπu i zatvorili u pravoslavnu crkvu. Iπli smo po grupama ucrkvu tuÊi uhapπenike kundacima od puπaka i batinama do izne-moglosti. U mojoj grupi iπli su tuÊi ovi ustaπe: Ivan VuËetiÊ, MikaPuπkariÊ, Janko Obajdin, Marko Obajdin i Ivan Skukan. Tukli smodok se nismo zamorili tuËenjem. Ovako izmrcvarene i ones-posobljene ljude lakπe smo vezali i trpali u kamione te odvozili ukanale protivtenkovskih rovova u Mehino stanje gdje smo ih pou-bijali sjekirama i æeljeznim vatovima. Ja sam ovoga puta ubio 15ljudi (Srba) sjekirom udarivπi svakog dva puta iza vrata, a zatim gaprevalim nogom u jamu…”

Butina Joæe Mijo iz sela Cerovca je 28. augusta 1945. godineizjavio: “Krajem jula 1941. godine doπla su u Cetingrad dva kamio-na u koje se ukrcalo nas 80 ustaπa pod komandom Baljka. Otiπli

153

smo u Kladuπu i odmah poËeli hvatati Srbe. Uhvatili smo 150muπkaraca, æena i djece. Potrpali smo ih u tri kamiona i odvezliprema Madæarevu mostu do jednog veÊ iskopanog jarka. Baljak jezaustavio kamion, a mi smo s kamiona skidali pohvatane i vodiliih do iskopanih kanala gdje je Baljak naredio da se ne smije puca-ti, nego batom tuÊi, tako da se ne Ëuje. Baljak je pripremio bat skojim je prvi Ëetvoricu sam ubio pokazujuÊi nama kako treba tuÊi,a tada je predao bat Ivici Salopeku iz Furjana, koji je tukao dok senije zamorio. Tako su predavali i redali se jedan za drugim dok nijedoπao red i na mene. Kada je doπao red na mene ja sam primio batod Marka BunËiÊa Joæinog iz Marindolskog Brda i ubio sam batomtri muπkarca i tri æene, koje su bile srednjih godina i jednog djeËa-ka od 13 godina. Tukao sam ih batom u zatiljak glave jer je takozapovjedio Baljak. Kada smo zavrπili ubijanje sjeli smo u kamionei otiπli u Kladuπu, a Muslimani su ostali zatrpavati pobijene æene idjecu…”

Nikola BrajdiÊ, ustaπa iz Podcetine ispriËao je 26. februara1946. godine: “S nas 34 ustaπe iz Cetingrada komandovao je Niko-la Rukavina iz Slunja. Pohvatali smo u srpskim selima: Maljevcu,Ruπevici, Komesarcu, Grabarskoj i Cetingradu 130 Srba. Zatvorilismo ih u podrum æandarmerijske stanice. Kao straæar ulazio sams oruænicima i ustaπama u zatvor pa smo grabovim πtapovima mla-tili te zatvorenike. Kad smo ih isprebijali doπla su tri kamiona, ami smo ih onako isprebijane i izmrcvarene strpali u kamione iodvezli na streljanje na Mehino stanje. Mi smo ih ubijali iz puπakaa bosanske ustaπe su ih tukle po glavi batovima i po nekoliko uda-raca. Kad smo ih potukli bacili smo ih u gotove rovove. Bilo je ljudi(Srba) napola æivih. Po zavrπenom poslu vratili smo se u Ce-tingrad…”

Marica Obajdin Josipova, 30. januara 1947. godine izjavila je:“U ljeto 1941. bila sam kuharica u Slunju i spremala hranuustaπama. Vidjela sam kako dovode Srbe i stavljaju u zatvor, te pre-ko noÊi vode na ubijanje, a prethodno ih opljaËkaju. Jedno jutrouzela sam motiku i otiπla da kopam krumpir. Kada sam doπla doLaliÊa gaja vidjela sam tamo jednu æenu koja je sjedila i bila svaizbodena noæem i krvava, a pored nje nalazila se jama u kojoj su

154

ustaπe potrpale ubijene Srbe. Ta æenska govorila je neπto, ali jenisam mogla razumjeti. Priπla sam njoj, udarila je dva puta mo-tikom po glavi i ona se skljokala na zemlju i viπe nije pokazivalaznaka æivota. To je bila Milka Zec iz ZeËeve Varoπi. Poslije sam na-kopala krumpir, povratila se u ustaπku zgradu i priËala im kakosam motikom ubila. Dok sam to priËala, ustaπe su se smijale i rek-le da neka sam je ubila. Poslije je ta æena zakopana u dolini Milke»avrak…”

MiÊa BogoviÊ je ispriËao: “Sutradan poslije polaganja zakletve,3. augusta 1941. godine doπla su dva kamiona i jedan luksuzni autopred πkolu Slunj i mi smo se strpali u kamione, a u luksuzni autosjeli su Baljak Vital i Marko Obajdin. Krenuli smo za Cetingrad,gdje smo se odmorili i krenuli prema Madæarevom mostu. Tu smorasporeeni po desetinama i vodovima. Ja sam pripao u desetinuMiÊe Peraka. Baljak i Obajdin su naredili da idemo u srpska sela ida hvatamo sve i koga god uhvatimo da dovedemo u kamion.Krenuli smo u streljaËkom stroju i naiπli smo na srpsko selo. Tusmo uhvatili dva muπkarca i 12 æena i djece. U drugim selima nis-mo uspjeli jer su Srbi ispred nas pobjegli u πumu. Ove pohvatanesmo odvezli i zatvorili u Srpsku pravoslavnu crkvu u Velikoj Kladuπi.Prije zatvaranja, oduzeli smo im sve πta su imali kod sebe i poveza-li ih æicom. Sutradan smo ponovno otiπli u hvatanje prema Petro-voj gori. Toga dana uhvatili smo 80 duπa, a pljaËkali smo do Ëegasmo doπli. Moja desetina uhvatila je 9 do 11 duπa, a ja sam sustaπom Nikolom MagdiÊem i Rauπan Nikolom uhvatio jednu fa-miliju od pet duπa koje smo predali Baljku s ostalim pohvatanimnarodom. Do kamiona s ostalim ustaπama pratio sam 35 duπa.Pohvatane Srbe strpali smo u dva kamiona i odvezli ih takoer uKladuπu i zatvorili sa ostalima u njihovu crkvu.

Mi pratioci njihovi ostali smo da ih pazimo, a kamioni su sevratili po ustaπe. Poslije veËere pozvao nas je Marko Obajdin u stroji odveo nas pred crkvu gdje nas je rasporedio po grupama, u sva-koj po pet ustaπa koji su po redu iπli u crkvu tuÊi zatvorenike. Samnom su iπli: Nikola PauliÊ, Nikola MandiÊ, Nikola KovaËeviÊ, JosoRadoËaj i Marko Obajdin, koji je komandovao petorici zatvoreni-ka da dou naprijed i rekao im da legnu na trbuh ispred nas, a nama

155

rekao da otpoËnemo iste tuÊi puπkama po cijelom tijelu. NaroËitoje naglasio da ih udaramo po bubrezima i kostima. Ja sam tukaoprvoga koji je leæao i imao je oko 30 godina. Udarao sam ga poleima i po tijelu sve dok sam Ëuo da je æiv. Tako smo ih tukli 15 do20 minuta puπkama i cijevima od puπaka. Nakon toga smo izaπlivan a drugi su ulazili. Kad se zavrπilo tuËom opet smo iπli u crkvu danarod poveæemo raznim πpagama i πtrikovima. Prilikom vezanjaoduzimali smo sve vrednije πto su imali kod sebe, svlaËili bolju robui obuÊu. Kad smo narod povezali vodili smo ga iz crkve i slagali ukamione, tako da je prvi red leæao na podu, a drugi sjedio na njima.Kad smo bili gotovi u prvi kamion sjelo je 10 ustaπa i odvezli se s timnarodom do mjesta gdje je potuËen, a isto tako i drugim kaminom10 ustaπa, meu kojima sam bio i ja, zatim MiliÊ BogoviÊ, MarkoObajdin, Ivan Obajdin, Ivica BiπÊanin i drugi. Kada smo stigli dojame, izaπao sam s narodom iz kamiona, a iz prvog kamiona ustaπesu veÊ poËele tuÊi narod batovima i bacati u jamu. Kad je prvi kami-on ispraænjen, nastavili smo iz drugoga kamiona vaditi Srbe i voditijami, a ja sam vodio dva Ëovjeka, Ëetiri æene i jedno dijete. Meu nji-ma dvije æene su bile u drugom stanju. Od njih sam ubio jedno di-jete, jednog muπkarca i jednu æenu koja je bila trudna, sve sa sjeki-rom po vratu oπtricom. Kada smo svoj posao zavrπili, odvezli smo seu Kladuπu, a poubijani narod zatrpali su civili iz okolice Kladuπe…”

Ivan Skukan je ispriËao: “Kada je zavrπeno hapπenje i ubijanjeSrba u Slunju i okolici, otiπlo je nas oko 200 ustaπa u Cetingrad snatporuËnikom Baljkom, a tamo je doπao i ustaπki satnik MesiÊ sa10 kamiona ustaπa te su otiπli u akciju prema VojniÊu, a Baljak iMesiÊ s MesiÊevim autom otiπli su kod pukovnika Rolfa u Topusko.Isti dan vratili su se iz Topuskog u Cetingrad, a veÊ je Mujo Mravu-nac sa svojim ustaπama u Cetingradu pohapsio sve mjeπtane Srbekoje su Baljak i MesiÊ potrpali u dva kamiona i odvezli premaMaljevcu. Baljak je ostao na podruËju Cetingrada, Maljevca, Bu-vaËe i Kladuπe s ustaπama i kamionima. Narod su sa kamionimadovozili u Kladuπu, zatvarali u pravoslavnu crkvu, a po noÊi odvo-zili na Mehino stanje i tamo ubijali. Muslimani su zatrpavali ærtvenakon zavrπenog posla. Natovarili su dva kamiona sa Srbima izokolice Cetingrada i uveËe ih dovozili do kuÊe Pere Turkalja u Gor-

156

nje Taboriπte gdje su ih ubijali iz piπtolja i bacali u peÊinu. Nakonovog zloËina Baljak je ponovo otiπao za Cetingrad i postavio Niko-lu Rukavinu iz Slunja za zapovjednika mjesta Cetingrad, a MarkaObajdina za zapovjednika Velike Kladuπe. Zatim se Baljak vratio uSlunj i pokupio zlatninu i vrednije nekretnine poubijanih Srba uSlunju, spakovao u auto i odvezao se preko VojniÊa u Zagreb. Jasam vozio Baljka i zadræao se u Zagrebu pet dana. Ponovo sam dove-zao Baljka u Slunj. Nakon drugog dana naπeg povratka iz Zagrebadoπlo je nareenje od pukovnika Rolfa Dragutina iz Topuskog dase imaju raspustiti sve tzv. divlje ustaπe i da se osnuju pomoÊnioruænici koji Êe politiËki djelovati meu srpskim narodom, jer suSrbi otpoËeli djelomiËno s napadima na ustaπe...”

Izjave svjedoka i izvrπilaca genocida ustaπa Ëuvaju se uOkruænom javnom tuæilaπtvu BihaÊ pod brojem K-150/55.

Opπirnije vidi: Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 19, KotarVojniÊ u NOR-u i socijalistiËkoj revoluciji str. 797-822. Mr. –uroSremac i Petar Eror: Prilozi za izuËavanje masovnog ustaπkog zloËi-na na Mehinom stanju 1941. godine.

Milan SaviÊSaviÊ SeloPodcetinSlunj

Srpski narod sela Bogovolje, SaviÊ Sela i Podcetina bio je izb-jegao marta 1942. ispred muslimanskih ustaπa i oruænika u hrvat-ska sela Sadikovac i Kestenje. Tu su srpske izbjeglice iznenadileustaπe i civili iz Cetingrada u svanuÊe, 21. marta 1942. godine. Navelikoj hladnoÊi zatekle su ustaπe srpske seljake u sjenicima, sta-jama, kod njihovih komπija Hrvata koji su ih neko vrijeme primilipod svojim krovovima.

Sve pohvatane odveli su do SaviÊ peÊine i tamo ih poubijali, ijedan veÊi broj nad veÊ iskopane jame na njivi Josifa SaviÊa gdje su

157

ih usmrtili noæevima, krampovima i sjekirama. O tom zloËinu za-pisao sam svjedoËenje Milana SaviÊa godine 1975. kod njegovekuÊe u Podcetinu. Milan se sjeÊa:

“Toga 21. marta 1942. godine bio je snijeg, ustaπe su iz Cetin-grada upale u hrvatsko selo Kestenje i Sadikovac, gdje smo se mibili sklonili ispred muslimanskih ustaπa i oruænika, koji su upa-dali u naπa srpska sela, ubijali naπe ljude i pljaËkali.

Ja sam te noÊi leæao u πajeru (sjeniku) MiÊe PliveliÊa. U sjenikusu bili i moje komπije: Mirko, Milutin i Branko SaviÊ. Primijetilismo svjetlo dæepnih lampi, pa smo ja i Branko uspjeli pobjeÊi, neprobudivπi Mirka i Milutina. Nismo uspjeli. U samo svanuÊe izneposredne blizine ugledao sam kako izvode naπe muπkarce, æenei djecu, neobuËene i polugole iz dotadaπnjih skroviπta i vode upravcu sela Luke na njivu Josifa SaviÊa gdje su veÊ hrvatski seljacibili po nareenju ustaπa iskopali jame. Kada sam se iz zaklonapokrenuo, ubrzo sam naiπao na dvojicu seljaka koji su nosili lopate,motike i sjekire. Jedan od njih bio je Adam PuπkariÊ iz hrvatskogsela Luke. Pitali su me zaπto bjeæim, a ja sam rekao da bjeæim is-pred muslimanskih ustaπa. PuπkariÊ je na to rekao da to nisu mus-limanske ustaπe, nego je njegov sin Mate, ustaπa, dobio nareenjeda sav srpski narod iz SaviÊ Sela dovede u Slunj. Govorio je i Ëvrstome dræao za ruku, a imao sam samo 16 godina. Molio sam ga dame pusti jer i ja onda idem svojima u Slunj. Pustio me i ja sam kre-nuo za narodom. Kada sam se pribliæio, vidio sam da ih pratenaoruæane ustaπe ispred kolone, iza i sa strana. Nisam im priπao.Gledao sam πta Êe biti. Zaustavili su se na njivi Josifa SaviÊa. »uosam ustaπke psovke, gledao kako ih iznad jama udaraju po glava-ma batovima, kojima se tuËe kamen, sjekirama i noæevima bodu uvratove i grudi. Æene i djeca su jecali. Iz puπke nikoga nisu ubili. Nijedan pucanj se nije Ëuo. Ovaj uæas nisam mogao duæe gledati. Znaosam da su tamo moje komπije i moji najmiliji. Bjeæao sam u pravcusela Gnojnice. U zoru sam stigao u srpsko selo Tatar Varoπ, gdje suse veÊ prikupljale izbjeglice koje su uspjele pobjeÊi ispred smrti.

Uputili smo se u pravcu CvijanoviÊ brda. Kada smo prelazilicestu primijetile su nas ustaπe iz Gornje Gline i zapucale na nas. Jasam s jednim manjim brojem izbjeglica uspio pobjeÊi preko ceste,

158

dok su druge pohvatale ustaπe i odvele u pravcu Cetingrada. Njih idruge koje su pohvatali ubili su na raznim mjestima na putu doCetingrada.

Iz hrpe poklanih i baËenih u SaviÊ peÊinu uspjela se izvuÊi iakoranjena u ruku Milka DraæiÊ. Ona je doπla u hrvatsko selo Trnovekod Pave ValentiÊa i tamo zatekla 16 æena i djece koje je isti Paveiako je bio oruænik preveo preko rijeke Korane i uputio da idu naosloboeni teritorij u Kordunski Lug, da se spase.

Te noÊi, moja majka i sestra bile su kod Stjepana Capana ileæale na njegovom krevetu. Kad su ustaπe uπle u njegovu kuÊu datraæe Srbe i pitale: “Tko ima od Srba?”, Pave je kazao da su ovo Srbiπta leæe dolje na podu, a na krevetu da su njegovi ukuÊani. Tako sumoja majka i sestra tada ostale na æivotu. Odmah poslije odlaskaustaπa Capan je rekao mojoj majci i sestri da bjeæe. Kad su izlazileiz kuÊe Ëule su da netko krËi ∞ krklja. Upitale su Capana πta je to?On im je rekao da to krËi –uro SaviÊ (56) koji se nije dao ustaπamada ga vode, pa su ga oni izboli noæevima na puπkama. Nakon zloËi-na nad SaviÊ peÊinom i njivi Josifa SaviÊa, ustaπe su otiπle u gosti-onicu Pavla JukiÊa u Podcetinu, gdje su jeli, pili i pjevali.

Svjedoka Milana SaviÊa u 65. godini æivota ubili su vojnici dr.Franje Tumana u njegovoj kuÊu i Podcetinu u jesen 1991. godine.

Opπirnije njegovo svjedoËanstvo objavljeno je u Zborniku ko-tar Slunj i kotar Veljun u NOB-i i socijalistiËkoj izgradnji, str. 119 i120. Historijski arhiv u Karlovcu, 1988. godine.

Milica PekeË VranjeπBegovo Brdo, Cetingrad

U ovom malom kordunaπkom selu, Begovo Brdo, ustaπe su nanajokrutniji naËin ubile 137 srpskih seljaka, najviπe djece u sta-rosti od 15 godina. NajveÊi zloËin poËinili su 3. aprila 1942. godi-ne, kada je ovim krajem prolazila PaveliÊeva tjelesna bojna pod ko-mandom Ante Moπkova. Tada su izmasakrirali 121 muπkarca, æena

159

i djece. Njih 73 su poklale ustaπe u πumi LatiÊkima kod sela Bat-noge iskopavπi pod batinama zloËinaca sami sebi masovnu grob-nicu. Istoga dana hvatali su srpske seljake kod njihovih kuÊa, nanjivama i pobili ih 48 kako iz vatrenog oruæja tako noæevima, ba-tovima i krampovima.

Ovim ustaπama PaveliÊeve tjelesne bojne koje su slabije pozna-vale naselja dati su za pomoÊ oruænici i dio treÊe ustaπke satnije spodruËja Cetingrada i Slunja, koji su dobro znali za svako srpskonaselje, poznavali puteve, pa i svoje komπije Srbe.

Ustaπa Marko HrvojeviÊ iz LaevaËkog Seliπta kaæe: “Sa mnomsu kao vodiËi bili Joso MoÊan, Joso CindriÊ, Mijo CindriÊ i MiÊaCindriÊ. Ja sam u selu ubio sa motikom, dvije æene i Ëetvero djece.Kada sam ulazio u kuÊu æene i djeca su poπli van iz kuÊe, a JosoMoÊan iz Slunja doviknuo je: “Udri ih, majku im srpsku!”

Najprije sam ubio te dvije æene, a zatim Ëetvero djece na tajnaËin πto sam ih sa motikom udario u zatiljak glave. Æene i djecasu plakali i molili me govoreÊi: “Nemoj brate bog ti davao!” Ja nato nisam niπta reagirao nego sam nastavio sa dotucanjem…”

SvjedoËanstvo o masovnom ustaπkom zloËinu nad srpskimseljacima u πumi LatiÊkama kod sela Batnoga 3. aprila 1942. godi-ne zapisao sam u Cetingradu 18. aprila 1961. godine. Jedina kojeje preæivjela sve strahote masovnog zloËina, tada devetogodiπnjadjevojËica Milica PekeË-Vranjeπ sa suzama u oËima s velikim bo-lom, sabrala je snage i ispriËala:

“SjeÊam se dobro ranog jutra 3. aprila 1942. godine, kada sunas ustaπe iznenadile i podigle u svanutak. Djeca su joπ spavala.Cijelu noÊ ja nisam mogla spavati, bila sam jako plaπljiva, jer smouvijek morali bjeæati. U mojoj kuÊi bilo je toga jutra 11 æivota. Po-veli su nas bose po mrazu prema Batnogi. Doveli su nas kod KaliÊavrela. Tamo smo naπli i sve ostale iz naπega sela koje su ustaπe us-pjele uhvatiti. Tu su se dogovarali gdje da nas kolju. Nisu se moglisloæiti jer smo bili blizu vrela. Pokraj vrela. Naπao se Hrvat Jure Kru-niÊ koji je Ëuvao krave, bio je bez desne ruke u seljaËkoj odjeÊi. Onje rekao ustaπama da nas ne kolju pokraj vrela da on ima za nasodreeno mjesto u πumi. Moja baba Miholjka i baba Sara nisumogle od starosti iÊi te su traæile od ustaπa da ih odmah ubiju. Tada

160

su ih zlikovci odveli malo podalje u grm gdje su ih zaklali. Tada sunas ustaπe okruæile i ispred njih kao vodiË na jamu iπao je Jure Kru-niÊ. Mlada æena Jeka PekeË (30) imala je troje djece, a Ëetvrto jetrebalo svakog dana ugledati svijet.

Starija djevojËica iπla je pokraj nje, najmlau je nosila unaruËju, a treÊe dijete bilo je tako maleno da hodati samo nijemoglo, a nositi ga nije mogla. Rijeπio ju je brige ovaj spomenutiJure KruniÊ koji je zastao s Ëela kolone te uzeo trogodiπnju Soku ibacio je na jedan ravni kamen, te uzeo motiku i uπicama udariodijete po trbuhu koje je na mjestu ostalo mrtvo. Majka Jeka je togmomenta rekla starijoj kÊeri: “Drago, osta nam Soka.” Jure je kre-nuo dalje na Ëelu kolone prema πumi. Tada su nam naredili da sjed-nemo na zemlju u jednoj dolini. Neki su izjavljivali ustaπama dasu preπli sa pravoslavne na katoliËku vjeru i da ih ostave na æivotu,ali ustaπe su im rekle: “Ostavite vi te potvrde to Êe vam valjati.”Govorili nam nisu niπta nego su poËeli po grupama odvoditi malopodalje, a Jure im je pokazao mjesto. Podijelili su nas u pet grupa.Ja sam bila u Ëetvrtoj grupi. Odredili su dvije djevojke, Ljubu Kreso-jeviÊ od 17 i Macu Mrkobrad od 19 godina, da stoje pokraj jame igledaju πto se radi od æena i djece. One su gledale do posljednjeg,onda su i njih dvije ustaπe zaklale. Moja starija sestra Boja od 14godina bila je u grupi ispred mene sa naπim bratom Nikolom odgodinu i po starosti kojega je ona nosila, a brat Dragan od 6 godinabio je sa mnom. Ovih dvoje braÊe doπli su pod ustaπki noæ prijemene, a ja i mali brat Dragan odmah iza njih.

Kada smo doπli pokraj jame rekli su nam da legnemopotrbuπke. Tada je iπao onaj naπ komπija-ustaπa sa jednom rukomi joπ jedan nepoznat i poËeli bosti noæem po vratu. Od nikoga senije Ëuo glas iako je krv krkljala. Vjerovatno iz razloga πto smo bilisigurni da ionako idemo u smrt pretrnuli od straha i patnje. MaliDuπan PekeË star oko 10 godina skoËio je da bjeæi, ali na poziv zloËi-naca “Stoj, vrati se”, doπao je i legao pokraj jame. Njega su ubolinoæevima nekoliko puta. Onako isklane i izbodene, rukama subacali u jamu. Mene su uzeli za lea i bacili me na one mrtve. Menesu ustaπe ubole noæem na pet mjesta iza vrata i na dva mjesta upodlakticu. Evo pogledajte, profesore –uro, ubodi noæeva vide se i

161

danas, 18. aprila 1961. godine, a od onda je proπlo 19 godina.Poznat Êe se do moje smrti. Iza mene nabacano je joπ nekolikopoklanih. Dok su mene ustaπe bole po vratu krv mi je krkljala nausta i nos. Meutim uvijek sam znala o sebi i Ëak od onog momen-ta kada su nas poveli razmiπljala sam da mene zaklati ne mogu. Iovog momenta dok su me boli po vratu i dok je krv tekla ja samrazmiπljala da Êu pobjeÊi. Kada su nas sve poklali, pa i one dvijedjevojke, Ljubu i Macu, tada su joπ noæem bockali sve one koji suse micali i davali znak æivota. Ja, iako pri svijesti, nisam se micala.»ula sam kako govore: “Joπ ih ima æivih.” Nakon svega, zgurale suustaπe i one dvije djevojke u jamu, zapjevale i otiπle.

Tada sam se ja digla i sjedila sva u krvi na hrpi mrtvih i vidjelasvoga brata Dragana pokraj sebe. Bio je joπ æiv. Imao je u ustimaliπÊa i bio je sav krvav. Ja sam mu odstranila liπÊe iz usta i pitala ga:“Bi li mogao iÊi sa mnom?”, a on je dao znak glavom da ne moæe.Vidjela sam Ljubomira Bastaju kako se podigao i iz dæepa svojezaklane strine uzeo neπto kuna i pitao me da li ja idem. Ja sam rek-la da idem i krenuli smo uza πumu. Za nama je dotrËao moj kumVlado Bastaja, imao je devet godina, bio je izboden po vratu i re-brima. Kada smo krenuli Ëuli su se glasovi æivih iz jame. Kasnijesmo doznali od nekih preæivjelih da su dva, tri dana iz te masovnegrobnice izlazili, a ustaπe su ih hvatale i ubijale onako ispaÊene,izranjavane i krvave. PriËa se da je iz jame izaπla baba Soka Basta-ja, majka od preæivjelog Vlade, bila je izbodena i prebijene noge inije mogla iÊi. Zna se da je moj mali brat Dragan izaπao iz jame, alisu ga treÊi dan ustaπe iz Batnoga ubile i bacile u gnojnicu.

Nas troje smo lutali πumom i izaπli u ÆalËevu Kosu na korito svodom gdje smo se oprali od krvi i doπli u πumu Paleæ preko Ærvniceu VuËiji Jarak. Kod moje kuÊe ustaπe su nas primijetile i pucale zanama. Mi smo se podigli i bjeæali kroz πumu i stigli u selo Gojko-vac, a zatim u KlokoË. Tamo sam naπla majku i brata Milana kojisu uspjeli izbjeÊi ustaπkim razbojnicima. U KlokoËu su me nekeæene oprale, previle rane i odsjekle kosu. Samo su mi partizani uπumi OtriÊ nekom masti namazali rane. Dalje sam nastavila s os-talim srpskim seljacima bjeæati od ustaπkog noæa.”

“Milica, kakvo je sada vaπe zdravlje?”

162

“Vidite, nije tako loπe πto sam sve doæivjela. Ponekad kada sevrijeme mijenja malo me æiga i teæe govorim, sporije i jedem, valj-da mi neπto zapinje u grlu. Boja glasa je malo drugaËija. Za vrijemeove tragedije imala sam devet, a sada imam dvadeset i osam godi-na.”

U πumi LatiÊke kod sela Batnoga ustaπe su poklale i bacile ujamu srpske civile sela Begovo Brdo 3. aprila 1942. godine:

1. Bastaja Mile Anka 10 godina2. Bastaja Mile Bogdan 5 godina3. Bastaja Mile Bosiljka 1 godina4. Bastaja Cvijeta 55 godina5. Bastaja Mile Draga 9 godina6. Bastaja Petra Dragica 6 godina7. Bastaja Mile Duπan 11 godina8. Bastaja Petra Duπan 5 godina9. Bastaja Mile Ljuba 3 godina

10. Bastaja Petra Mira 1 godina11. Bastaja MiÊe Mica 15 godina12. Bastaja Petra Mica 10 godina13. Bastaja Rade MiÊo 43 godine14. Bastaja Mika 42 godine15. Bastaja Petra Milan 4 godine16. Bastaja Janka Mile 40 godina17. Bastaja Laze Mile 16 godina18. Bastaja MiÊe Mile 15 godina19. Bastaja Rade Milica 37 godina20. Bastaja Janka Milka 35 godina21. Bastaja MiÊe Petar 39 godina22. Bastaja MiÊe Petar 2 godina23. Bastaja Laze Rade 19 godina24. Bastaja Milutina So∫ja 43 godina25. Bastaja Todora So∫ja 50 godina26. Bastaja MiÊe Soka 17 godina27. Bastaja Stojana Stanka 42 godina28. Kresoja Marka Bosiljka 15 godina

163

29. Kresoja Marka Darinka 17 godina30. Kresoja Marka Dragica 17 godina31. Kresoja Marka Duπan 11 godina32. Kresoja Marka Ljuba 17 godina33. Kresoja Stojana Marko 36 godina34. Kresoja Marka Mica 14 godina35. Kresoja Marka Mila 9 godina36. Kresoja Marka Milan 12 godina37. Kresoja Marka Milica 13 godina38. Kresoja Nikole Milka 38 godina39. Kresoja Marka Milutin 5 godina40. Kresoja Marka Mira 5 godina41. Kresoja Marka Nada 2 godine42. Kresoja Marka Nenadka 1 godina43. Kresoja Marka Ranka 12 godina44. Kresoja Marka Stanko 3 godine45. PekeË Ana 58 godina46. PekeË –ure Bosiljka 14 godina47. PekeË Nikole Bosiljka 3 godine48. PekeË –ure Dragan 6 godina49. PekeË Mile Dragica 20 godina50. PekeË Nikole Dragica 8 godina51. PekeË –ure Duπan 6 godina52. PekeË Nikole Ignjatija 1 godina53. PekeË Jeka 24 godina54. PekeË Laze Mile 16 godina55. PekeË Laze Milka 13 godina56. PekeË Stojana Milka 44 godine57. PekeË Laze Nikola 18 godina58. PekeË Sara 60 godina59. PekeË Soka 3 godine60. SmrzliÊ Milan 2 godine61. Mrkobrad Mica 19 godina62. Mrkobrad Mila 46 godina63. Mrkobrad Nikola 44 godine64. PavkoviÊ Dragan 4 godine

164

65. PavkoviÊ Dragica 15 godina66. PavkoviÊ Duπan 4 godine67. PavkoviÊ –uro 6 godina68. PavkoviÊ Petar 6 godina69. VuletiÊ Anica 66 godina70. DejanoviÊ Milan 2 godine71. Banda Sara 21 godina72. Mazinjanin Dragica 34 godine73. Pekeπ –uro 40 godina

Napomena: Od broja 60 do broja 73 su ærtve, srpski seljaci izsela: DeliÊ Poljane, Gornje Ærvnice, Polojslog Varoπa, Ruπevice,Snosa. Njih su ustaπe pohvatale u dolasku do πume, poklali ih ibacili u masovnu grobnicu LatiÊkama, gdje i danas poËivaju 73ærtve ustaπkog genocida.

Istoga dana tj. 3. aprila 1942. ustaπe su iz vatrenog oruæja,noæevima i krampovima usmrtile kod njihovih kuÊa u istom seluBegovo Brdo:

1. Bastaja Mihajla Bosiljka 34 godine2. Bastaja Rade Bosiljka 16 godina3. Bastaja Rade Dragan 4 godine4. Bastaja MiÊe Ljuba 22 godine5. Bastaja Rade Ljuba 2 godine6. Bastaja Cvijana Mara 15 godina7. Bastaja Rade Mihajlo 64 godine8. Bastaja Mihajla Mile 45 godina9. Bastaja Rade Nikola 10 godina

10. Bastaja Rade Petar 20 godina11. Bastaja Rade 45 godina12. Bastaja Ilije Rade 39 godina13. Bastaja Petra Stana 45 godina14. Bastaja Stevan 60 godina15. Mazinjanin Mila 44 godina16. Mazinjanin Rade 50 godina17. PekeË Dragana Bogdan 2 godine18. PekeË Rade Cvijan 60 godina

165

19. PekeË Milivoja Gojko 3 godine20. PekeË Sime MiÊo 31 godina21. PekeË Rade Mila 44 godine22. PekeË Sime Milivoj 11 godina23. PekeË Nikole Milka 23 godine24. PekeË Vase Milka 35 godina25. PekeË Nikole Mira 9 godina26. PekeË Rade Nikola 42 godine27. PekeË Rade Nikola 7 godina28. PekeË Petra Rade 41 godina29. PekeË Sofrenija Rade 50 godina30. PekeË Sime Ranka 17 godina31. PekeË Nikola Sara 40 godina32. PekeË Vasilja Savo 60 godina33. PekeË Laze Simo 50 godina34. PekeË Ane Duπan 16 godina35. PekeË Rade –uro 40 godina36. PekeË Nikole Soka 5 godina37. PekeË Rade Stanka 45 godina38. PekeË Vasilja Vasilija 52 godina39. PekeË Janka DragiÊ 38 godina40. PekeË Nikole Branko 4 godina41. VukeliÊ Miladina Danica 13 godina42. VukeliÊ Radovana DragiÊ 9 godina43. VukeliÊ Milivoja Jeka 20 godina44. VukeliÊ DragiÊa Milan 50 godina45. VukeliÊ Janka Milka 3 godine46. VukeliÊ Radovana Sara 2 godine47. VukeliÊ Radovana Spasoja 10 godina48. VukeliÊ Rade Stoja 5 godina

166

VukeliÊ CvijetaGornje Primiπlje 17

Prva i Druga ustaπka bojna zvana “LiËka regija” te X ustaπkaslunjska bojna, zvani majari, nakon strahovitih zloËina πto su ihpoËinili u Petrovoj gori vratili su se preko Karlovca do æeljezniËkestanice Koπare kod Ogulina gdje su se iskrcali. Po nareenju proËel-nika Operativnog odjeljenja Glavnog stana poglavnika AntePaveliÊa, a pod zapovjedniπtvom potpukovnika Ante Moπkovarasporedili su se u srpska naselja Donje i Gornje Primiπlje i seloToboliÊ te njihove zaselke, 1. juna 1942. godine.

Ove ustaπke snage potpomognute domobranima i oruænicimau Primiπlju pod komandom Tome Æalca i komandirom oruæniËkestanice Boæom Kodæomanom ranim jutrom 2. juna opkolile suGornje Primiπlje i otpoËele s hvatanjem srpskih seljaka. Gdje sugod koga zatekli ubijali su ili su ih uvodili u njihove kuÊe, staje,sjenike, klali i palili. Silovale su ustaπe æene i djevojke, zatim ihgurale u zapaljene im kuÊe, odnosile su posteljinu, hranu, odvodilestoku. Iza sebe su ostavljale hrpe divljaËki izmrcvarene djece, æenai muπkaraca. Mnogi su ostali ugljenisani na spaljenim svojimkuÊiπtima i mnogo djece noæem izbodeno i na grmlje baËeno.

Istoga dana, 2. juna 1942. godine, ove hrvatske ustaπke jedi-nice izvrπile su zloËin i u selu ToboliÊu. Zapalile su Srpsku pravo-slavnu crkvu, πkolu, gostionicu, dva mlina vodeniËara, 152 kuÊe isve gospodarske zgrade. Namjeπtaj, poljoprivredni alat, robu, ljud-sku i stoËnu hranu i stoku su opljaËkali i odagnali sa sobom i dioodnijeli hrvatski seljaci Slunja i okolice.

O tim straviËnim zloËinima nad srpskim seljacima, zapisaosam svjedoËanstvo Cvijete VukeliÊ 8. maja 1961. godine:

“Mene su ustaπe uhvatile u kuÊi –ure MilankoviÊa u GornjemPrimiπlju sa joπ osam Ëlanova moje porodice: otac –uro star 47godina, majka Draginja 45, sestra Jelica 14, sestra So∫ja 13, te mojedvoje djece, Danica dvije i –uro pet godina, moj svekar 50 i svekrvaMarija 48. A pored nas devetero ustaπe su dovele joπ sedamnaestmojih komπija: Boæo EsapoviÊ 60, Rade EsapoviÊ 58, Rade Milan-koviÊ 39, Marija EsapoviÊ 61 i JanËiÊ Jeka. Ostalih se imena ne

167

sjeÊam. Rekli su nam da slobodno ostanemo kod kuÊe i otiπli. Ne-dugo iza toga doπla je druga grupa ustaπa smrknutih lica i krvavihoËiju. Strah nam je odrvenio noge. Za Ëas kuÊa je bila opkoljena.Onda su osam ljudi zaveli u drugu prostoriju kuÊe i zaklali. Nastaoje strahovit vrisak. Jedan ustaπa krvavih ruku sa noæem u ruci uveome u sobu s mojih dvoje djece. Jedno na rukama a drugo sam vodi-la. Djeca su se grËevito stiskala uz mene i plakala. Izderao se namene, udario me puπkom iza vrata i ja sam pala. Dok sam leæalana leima, mlae dijete mi je stavio na ruke, a starije na noge. Obad-voje je zaklao na meni i bacio na hrpu poklanih ljudi. Za to vrijemedrugi su zapalili kuÊu izvana i pozvali ovog ustaπu van. On je brznabacao svu robu s kreveta na nas poklane i zapalio je. MisleÊi daje on otiπao van, ja sam se u polusvijesti izvukla iz vatre. No isti seustaπa povratio i zadao mi joπ nekoliko udaraca noæem u vrat i re-bra, a zatim izaπao napolje.

Vrlo teπko sam dopuzala do prozora s punim ustima krvi i krozprozor izaπla iz kuÊe. Ona je veÊ potpuno gorjela, a plamen je gutaoi one koji su joπ bili i æivi. Sklonila sam se u neko trnje, a kasnije ujednu lokvu iz koje su me izvukli Ilija »ubra, Milan Batalo, –uro iMilan EsapoviÊ i u plahti me prenijeli u kuÊu Dane –ekiÊa. Nakondva dana. prevezli su mene i joπ neke izbodene noæevima u Plaπki,gdje su nas previli talijanski lijeËnici. Oni su nas uputili i u bol-nicu u Ogulin. Tu su nas Talijani zaπtitili i od ustaπa koji su nashtjeli izvuÊi iz bolnice i pobiti. Nakon dva mjeseca lijeËenja tali-janski vojnici su nas vratili u Plaπki, od kuda smo otiπli u naπepopaljeno i opustoπeno selo Gornje Primiπlje. Tada sam imala 22godine.

Sada osjeÊam stalne smetnje u vratu i pod rebrima, a stalninezaborav neprekidno me veæe s mojom poklanom djecom i rod-binom…”

168

Milka »ubra LonËarGornje Primiπlje kbr. 123

SvjedoËanstvo Milke »ubre LonËar o ustaπkim zvjerstvima nadsrpskim narodom u Gornjem Primiπlju 2. juna 1942. godine za-pisao sam 5. maja 1961. Ona kaæe: “Zorom, ranim jutrom, ustaπesu 2. juna 1942. opkolile naπe selo. Mene i moju baku Anicu »ubrazatekle su joπ na spavanju. Tada sam imala 17, a moja baka 70 godi-na. »im su uπli u kuÊu poËeli su premetati i pretraæivati sve po kuÊi.Nas su posjele na klupu i poËeli nas ispitivati gdje su partizani, tkoih hrani, kada dolaze u selo i sliËno. Pitali su me gdje su mi roditeljii braÊa, da li su oni u partizanima? Ja sam im rekla da je moje svepomrlo i da nemam nikoga. Ustvari, otac mi je bio u partizanima,a majka umrla. Nakon toga su traæili jesti, pa vode.

Kad sam poπla na πternju (bunar) po vodu, sa mnom su poπla idvojica ustaπa. »im sam otvorila grlo πternje, jedan ustaπa me uh-vatio za glavu, a drugi za noge i bacili u πternju duboku 6 metara ukojoj je bilo za jedan i po metar vode. Bacivπi mene zgrabili su babu,dovukli je do bunara (πternje) i bacili k meni u vodu. »im je pala,moja se baba uguπila. I ja sam se teπko borila s vodom koja mi jedosezala do usta. Kada sam potpuno iznemogla, stala sam na mrt-vu babu Anicu i tako se nalazila u πternji od jutra do naveËe. Plaka-la sam i drhtala.

U sumrak je naiπao Nikola –ekiÊ iz Gornjeg Primiπlja koji jetraæio svoju stoku i nekim sluËajem pogledao u bunar. Kad me jeugledao, odmah me je prepoznao. Preklinjala sam ga da me πtoprije spasi, jer sam veÊ bila odrvenila πto od studeni πto od straha.On je otiπao po velike πtige koje su se nalazile pokraj naπe kuÊe, alikad je donio πtige blizu πternje, zaËula se lupa u kuÊi. Mile je pob-jegao misleÊi da su ustaπe. Kada se nakon skoro dva sata uvjerioda zlikovaca u blizini nema, ponovno je doπao, donio je πtige i spus-tio u bunar. Uz pomoÊ njih i nekog πtrika Nikola, Luka Zec i RadeKatiÊ izvukli su me iz bunara. Kada su me spustili na zemlju palasam u nesvijest. Kuda su me odnijeli i kako, toga se ne sjeÊam. Mojubabu Anicu izvukli su mrtvu iz bunara nakon dva dana kada se viπeizbjeglica vratilo u opustoπeno selo.

169

VeÊ nekoliko godina od ledene vode u kojoj sam bila 12 satiosjeÊam straπnu reumu po Ëitavom tijelu. Oboljela sam na pluÊa.Svake godina obilazim lijeËnike po nekoliko puta. Joπ 1945. godineod zadobivenih posljedica bila sam u bolnici u Ogulinu 60 dana.Od naπe dræave ne dobivam nikakovu pomoÊ…”

So∫ja »ubraGornje Primiπlje kbr. 130

SvjedoËanstvo ærtve So∫je »ubre zapisao sam 26. juna 1961.godine u njenom selu Gornje Primiπlje. U zaselak »ubre ustaπe suuπle oko 12 sati u utorak 2. juna 1942. godine. So∫ju i njenu sestruCvijetu naπle su na polju gdje su Ëuvale stoku. Naredile su im dastoku otjeraju kuÊi, da se niπta ne boje i da im se neÊe niπta loπedogoditi. Posluπale su i odagnale stoku kuÊi i zatvorile u staju. No,ubrzo za njima doπle su i ustaπe.

“… Ustaπki o∫cir nam je rekao da se ne smijemo udaljavati odkuÊe jer da oni Ëiste od partizana a u civile ne diraju. S nama je ukuÊi bila moja porodica, Draginja, –uro, Milija, Jelica, Rade, te fa-milija Mile VukiÊa: Mile, Marija, Cvijeta, maloljetni –uro i joπ jednomalo dijete kome se imena ne mogu sjetiti. Doveli su joπ nekolikonaπih komπija u naπu kuÊu tako da nas je bilo dvadeset i Ëetvero.Kada su nas sve utjerali u dvije prostorije u kuÊi rekli su da se nesmijemo udaljavati. Jedna grupa ustaπa je produæila dalje u pravcusela Zbjega. Jedni su ostali s nama. Dolazilo je joπ nekoliko grupa itraæili su neπto za jelo. Kada je proπla njihova pjeπadija, konjica i ten-kovi, doπla je k nama nova grupa ustaπa. Njih 15 do 20 ljudi.

»im je doπla ova skupina, odmah je nas dvadeset i Ëetvero podi-jelila u dvije grupe i to muπkarce posebno, a æene i djecu posebno.Muπkaraca je bilo devet, pa su njih podijelili u tri grupe, sve po tri…Zatim su tri Ëovjeka uveli uz kundaËenje u kuÊu, a ostali smo bilinapolju, pod ustaπkom straæom. Kad su uveli prvu grupu seljaka,tj. trojku, u kuÊu, Ëulo se bugarenje. Moja sestra Jelica je tada za-vikala: “Joj, oni njih kolju!” i potrËala da pobjegne. Ali brzo ju je

170

dostigao jedan ustaπa i viknuo: “Kakvi kolju, oni njima samo dræegovor”, a zatim zamahnuo kundakom i lupio je po glavi od Ëega jemoja sestra Jelica pala i onesvijeπtena ostala leæati. Kad su u kuÊipoklali jednu grupu ljudi, doπli su po drugu, a onda po treÊu.

»im su ustaπe poklale sve muπkarce pojurile su k nama æena-ma i djeci. Prebrojile su nas. Jedan je od njih upitao, da li moæemosvi zajedno poÊi, πto je ovaj odmah odobrio. Podijelili su nas u dvi-je prostorije kuÊe. PoËeli su sa silovanjem, batinjanjem pa klanjemi ubodima noæevima po tijelu æena i djece. Prva ærtva bila je MilkaEsapoviÊ, lijepa djevojka, tek u osamnaestoj godini æivota. Nju susilovale ustaπe i zatim joj odsjekle glavu naπom bradvom. Prije togasu joj ustaπe-koljaËi skinuli dukat koga je imala na vratu. Ustaπakoji je bradvom sjekao vrat mlade Milke nije niπta govorio. Samosu mu oËi gorjele nekim uæarenim crvenilom.

Gledala sam kako su klali moju tetku So∫ju MilankoviÊ, staru51 godinu. Uzeo je za glavu jedan ustaπa i poËeo ju je klati, ali kakose ona grËevito branila, pritrËao je i drugi te je krvniËki boli noæevi-ma. Ovima je priskoËio i treÊi pa su je zajedno zaklali. Od toga sampala u nesvijest. Vjerovatno su me tada i ustaπe udarile bradvompo glavi. Ne znam koliko sam dugo tako leæala. Kada sam doπla ksvijesti, osjetila sam snaæne bolove u glavi i osjetila da neπto puc-keta blizu mene. Kada sam progledala, vidjela sam da kuÊa gori.Krov je veÊ izgorio, svuda su padale grede i ostala krovna konstruk-cija. Nekako sam se izvukla, no da li na vrata ili na koji drugi diokuÊe u plamenu ne znam ni danas. Kad sam izaπla napolje, dese-tak metara od kuÊe, naiπla sam na moju sestru Jelicu koja je bilaomotana maramom i sva krvava. Nju su klali po vratu, ali se neka-ko prije mene uspjela izvuÊi iz zapaljene kuÊe. Kad sam je vidjela,nisam je takvu odmah ni prepoznala pa sam zapitala: “Da li si to tiJelice?”, na πto mi je ona poËela neπto govoriti, ali je ja nisam mo-gla razumjeti zbog razrezanog vrata. Zatim smo pomaæuÊi jednadrugoj zajedniËki otiπle u obliænji grm, gdje sam ja ostavila sestruJelicu i poπla da traæim nekoga tko bi nam mogao pomoÊi. Nakonnekoliko koraka naπla sam sestru Cvijetu gdje leæi u lokvi. Kadasam doπla do nje i rekla joj da ide sa mnom kod sestre Jelice, onaje kazala da ne moæe nikuda s tijelom jer je sva izranjavana, nego

171

ako netko imade da je nosi. Nakon toga sam na udaljenosti od oko100 metara, pod jednim brijegom primijetila grupu ljudi i æena.Polagano sam otiπla kod njih i rekla πto se dogodilo. Zatim su doπlaËetiri muπkarca: –uro EsapoviÊ, Milan EsapoviÊ, Ilija »ubra i joπjedan kome se ne sjeÊam imena te su odnijeli sestru Cvijetu u kuÊuDane –ermanoviÊa, a Jelicu su dovele dvije æene takoer u DaninukuÊu. Tu smo bile tri dana, odnosno tri noÊi, jer smo se po danusklanjale preko rijeke Mreænice u selo PopoviÊe, poπto su ustaπe izSlunja svaki dan pucale s »ubrina vrha prema naπim kuÊama.

Nakon tri dana od bolova nismo mogli viπe izdræati pa su svenas koje smo izranjavane izaπle s mjesta pokolja volovskim koli-ma naπe komπije prevezle u Plaπki, od kuda su nas talijanski vojni-ci uz njihove propusnice sproveli u bolnicu u Ogulin.

Nas sedam izbodenih noæevima: Cvijeta VukiÊ, Jelica Milanko-viÊ, So∫ja MilankoviÊ, Milija EsapoviÊ, Danica EsapoviÊ, Mila Esa-poviÊ i Milka »aËiÊ, onako iznakaæene, prestraπene teπko smo pod-nosile boravak u ogulinskoj bolnici. U bolnici su nekoliko putadolazile ustaπe da nas izvedu i pobiju. Kako smo ostale æive ni samane znam. Vjerujem da su nas spasili talijanski lijeËnici kojih je biloviπe od drugih. Od zadobivenih rana u bolnici u Ogulinu umrle su:Danica EsapoviÊ, Mila EsapoviÊ i Milka »aËiÊ. Sve su bile u starostiod 20 do 40 godina.

Ja i moja sestra Cvijeta i Jelica ostale smo u bolnici dva mjese-ca. U mojoj je kuÊi poklano 20 duπa od kojih Ëetvero djece u sta-rosti od πest mjeseci do πest godina. Svi su oni izgorjeli u mojojkuÊi koju su 2. juna 1942. ustaπe zapalile. Preæivjela sam ja kojasam tada imala 12 godina i moje dvije sestre od 15 i 17 godina, iMilija EsapoviÊ koja je imala 19 godina.

Kada sada i nakon toliko godina razmiπljam o tome zlu dola-zim na isto: Mene su ustaπki zlikovci vjerovatno onom istom brad-vom lupili po glavi, jer mi je glava bila rasjeËena u duæini od 15 cm.Danas osjeÊam tupe bolove u glavi, Ëestu nesvjesticu, slabost Ëita-vog tijela i nikako ne mogu biti raspoloæena i vesela, jer me stalnoneπto tiπti i æiga u glavi. Po noÊi nekad vidim svoju tetku kako jojustaπe sjeku vrat, vidim krv svuda oko sebe. Ti snovi me viπe muËenego sve ono πto sam preæivjela…”

172

Boja LivadaGornje Primiπlje 163

SvjedoËanstvo Bojino zapisao sam 15. maja 1961. godine unjenom selu. Ona mi je o tragediji svojih petero maloljetne djece,svojoj i svojih komπija, 2. juna 1942. godine kazala:

“Ustaπe su u naπe selo doπle u rano jutro. Kiπa ja padala. Nala-zila sam se s djecom u kuÊi Dane »aËiÊa, jer su moju kuÊu joπ 1941.godine ustaπe veÊ bile spalile. Pokupila sam djecu: Danicu 13,Miloπa 11, Radu 9, –uru 4 i Dragu od 3 mjeseca i pokuπala pobjeÊiispred koljaËa. Kako se nisam mogla brzo kretati sustigle su meustaπe i vratile me nazad. Jedan njihov o∫cir mi je rekao da vodimdjecu kuÊi da ne kisnu. Rekla sam mu da nemam kuÊe, ali je onponovio da ih vodim u bilo Ëiju kuÊu s te kiπe. Nakon tih rijeËi, jasam se s djecom vratila u kuÊu Milovana »aËiÊa gdje sam naπlaSoku KukiÊ, staru 60 godina, i njenu kÊer Boju KukiÊ, staru 25 godi-na. Odatle su nas ustaπe sve odvele u kuÊu Dane »aËiÊa. Tu su veÊpod njihovom straæom bili: Draga »aËiÊ, 13, Mile BoæiÊ, 45, NikolaKrajnoviÊ, 30 godina i joπ trojica muπkaraca koje ja nisam poznav-ala. Ukupno nas Ëetrnaest izbezumljenih i znali smo osuenih nastraπne muke. Okupila se veÊa grupa ustaπa oko nas u zatvorenojkuÊi. Odjednom su zatvorili prozore kuÊe i nekoliko njih uπlo ukuÊu. Vidjevπi ih onakve kao pobjeπnjele zvijeri s noæevima premanama, mojoj maloj djeci, jauknula sam i zavikala: “Nemojte meklati, nego nas poubijajte!” Na to mi je jedan od njih uzvratio: “Za-mukni, majku ti srpsku jebem”. Nastalo je udaranje kundacima iudaranje noæevima. Vidjela sam kako siluju Boju i kako se bori snjima i kako bodu noæevima njenu babu Soku. Kada su priπli bliæemene i moje djece, gotovo sam odmah pala. Uhvatila me vrtoglavi-ca koja je prelazila u nesvjesticu. Vidjela sam kada je ustaπa noæemudario u vrat moga malog Radu i osjetila sam snaæan udarac u svo-ju glavu. Pala sam i onda je uslijedilo joπ nekoliko udaraca.

Moja Draga od tri mjeseca koju sam dræala u naruËju pala jepokraj mene. Kako su moju ostalu djecu i druge muπkarce i æenemuËili i klale ustaπe, ne znam, samo svoju djecu viπe nikada nisamvidjela.

173

Kada su sve izmasakrirale ustaπe su u kuÊu navukle slame izapalile je. Mene je vjerovatno vatra malo dovela svijesti jer mi jepoËela gorjeti roba. Malo sam se podigla, uzela dijete koje je joπuvijek bilo pokraj mene, ali spaljeno po licu od vatre, i iziπla na-polje.

Od kuÊe se nisam odmakla ni 20 koraka, ponovno sam pala unesvijest. Tu me je naπo Nikola –ekiÊ iz Gornjeg Primiπlja, koji jepratio kretanje ustaπa sa susjednog brijega. »im su se ustaπeudaljile od kuÊe, mjesta zloËina, on je dotrËao i nekako ugasio vatrukoja je gorjela na poklanim ærtvama, te tako i spasio da kuÊa sva neizgori. Tada je naπao i mene.

Nakon nekog vremena skupilo se joπ mjeπtana i odnijeli me sdjetetom u kuÊu Sime »aËiÊa, gdje je moja mala Draga nakon Ëe-tiri dana umrla. Tu sam leæala onako izranjavana Ëetiri noÊi, jersmo po danu bjeæali. Mene su nosili i skrivali u obliænje grmlje.Ustaπe su pucale s »uruvine glavice prema naπem, velikim dijelompopaljenom i opljaËkanom selu.

Kako od bolova viπe nisam mogla izdræati, a æivot mi je ionakobio u opasnosti, smogla sam hrabrosti i krenula s ostalim nepok-lanim ærtvama na volovskim kolima u Plaπki, gdje su nam Talijanidali propusnice i sproveli u bolnicu u Ogulin.

U bolnici sam bila mjesec i po dana. K nama su dolazile ustaπes namjerom da nas pokolju, ali im to nisu dozvolili talijanski li-jeËnici i sestre. U bolnici sam doznala da su ustaπe svu moju djecupoklale i da su izgorjela sa svih njih trinaest seljaka sela moga Gorn-jeg Primiπlja. Nitko se nije spasio osim jadne mene. Tada sam im-ala 32 godine. Od tada sam osjeÊala manje bolove, ali unazad god-inu dana osjeÊam straπne bolove. Svi su mi zubi poispadali odustaπkih udaraca po glavi. Bolovi me dræe po Ëitavom tijelu, naroËi-to na desnoj strani koja mi je bila vatrom zahvaÊena. Viπe nijesamsposobna za bilo kakvo privreivanje. Od naπe dræave, a i bilo kogadrugog nemam nikakvu pomoÊ. Evo ni ovo jadne kuÊice nismo joπobnovili. A πta se moæe?…”

Selo Gornje Primiπlje imalo je prema popisu stanovniπtva od1931. godine 1578 stanovnika od kojih je izgubilo æivot u Nezavis-

174

noj Dræavi Hrvatskoj njih 477, od kojih je 30 palo u borbi protivfaπizma, a 327 su ærtve ustaπkih zloËina. Samo u jednom danu hr-vatske su ustaπe zaklale, ubile i spalile u vlastitim njihovim kuÊa-ma 123 srpska seljaka od kojih 42 djece u starosti od tri tjedna do 15godina æivota. O tom zloËinu svjedoËili su rijetko preæivjeli u napri-jed navedenom tekstu. Samo u jednom danu, 2. juna 1942. godine uselu Gornje Primiπlje ustaπe su usmrtile ove srpske seljake:

1. Batalo Rade Jeka 20 godina2. Batalo Gliπe Nikola 62 godine3. Batalo Gliπe Radovan 59 godina4. BjelopetroviÊ Duπana Danica 5 godina5. BjelopetroviÊ Duπana –uro 6 godina6. BjelopetroviÊ Nikole Marija 51 godina7. BjelopetroviÊ Mile Petar 37 godina8. BoæiÊ MiliÊa Boæica 80 godina9. BoæiÊ Jovana Boja 6 mjeseci

10. BoæiÊ Rafajla Boja 60 godina11. BoæiÊ Rafajla Boja 3 godine12. BoæiÊ Duπana Danica 19 godina13. BoæiÊ Nikole Danica 4 godina14. BoæiÊ Petra Danilo 60 godina15. BoæiÊ Milovana Dragan 34 godine16. BoæiÊ Duπana Draginja 17 godina17. BoæiÊ MiÊe Draginja 24 godine18. BoæiÊ Milovana Draginja 11 godina19. BoæiÊ Rafajla Draginja 6 godina20. BoæiÊ Boæe –uro 69 godina21. BoæiÊ Rafajla Mane 13 godina22. BoæiÊ Rafajla Milan 16 godina23. BoæiÊ Dmitra Mile 57 godina24. BoæiÊ Jove Milica 6 mjeseci25. BoæiÊ Mihajla Milica 79 godina26. BoæiÊ Vasilja Milica 36 godina27. BoæiÊ Ignjatija So∫ja 39 godina28. BoæiÊ Jovana Stana 1 godina29. BoæiÊ Rafajla Stana 1 godina

175

30. CekinoviÊ Rafajla Draginja 45 godina31. »iËa Todora Jovan 65 godina32. »iËa Jovana Todor 45 godina33. »okeπa Milovana Radovan 33 godine34. »ubura Sime Anica 69 godina35. »ubra Radovan Ilija 67 godina36. »ubra Josifa So∫ja 56 godina37. »ubra Ilije Sran 1 godina38. »ubriloviÊ Ilije Boæo 3 godine39. »ubriloviÊ Ilije Dane 11 godina40. »ubriloviÊ Petra Draginja 37 godina41. »ubriloviÊ Vasilja Draginja 49 godina42. »ubriloviÊ Boæe Ilija 44 godine43. »ubriloviÊ Ilije Ljuba 3 godine44. »ubriloviÊ Dane Mila 24 godina45. »ubriloviÊ Dane Mile 1 godina46. »ubriloviÊ Milovana Mile 38 godina47. »ubriloviÊ Ilije Milica 8 godina48. »ubriloviÊ Milice Milija 4 godine49. »aËiÊ Gliπe –uro 32 godine50. »aËiÊ Sime Ilija 27 godina51. »aËiÊ Milana Marija 16 godina52. »aËiÊ Rade Milan 16 godine53. »aËiÊ Gliπe Nikola 54 godine54. »aËiÊ Todora Simo 47 godina55. ∆uruvija Duπana Danica 1 godina56. ∆uruvija Dane Draginja 23 godine57. ∆uruvija Duπana muπko 1 mjesec58. ∆uruvija Mile Milan 34 godine59. ∆uruvija Nikole Mile 54 godine60. ∆uruvija Mile Radovan 49 godina61. DeviÊ Petra Ilija 74 godine62. DraæiÊ Boæe Milica 5 godina63. DraæiÊ –ure Petra 28 godina64. DraæiÊ Boæe Æivko 3 godine65. –ermanoviÊ Nikole Marija 3 godine

176

66. –ermanoviÊ Nikole Mile 1 godina67. EsapoviÊ MiliÊa Boæo 79 godina68. EsapoviÊ Rade Draginja 44 godine69. EsapoviÊ Dane Duπanka 25 godina70. EsapoviÊ Petra Marija 61 godina71. EsapoviÊ MiliÊa Mila 43 godine72. EsapoviÊ Nikole Milovan 52 godine73. EsapoviÊ Milana æensko 3 tjedna74. EsapoviÊ Rade Mileva 5 godina75. EsapoviÊe Boæe Milka 17 godina76. EsapoviÊ Milovana Milka 4 mjeseca77. EsapoviÊ Boæe Milovan 49 godina78. EsapoviÊ MiliÊa Rade 53 godine79. EsapoviÊ Boæe So∫ja 33 godine80. EsapoviÊ Jovana So∫ja 41 godina81. EsapoviÊ Sime So∫ja 49 godina82. Glumac Jove Branko 41 godina83. Glumac Milovana Draginja 28 godina84. Glumac Milana Mane 54 godine85. Glumac Jovana Milovan 74 godine86. Grubor Petra Ljuba 46 godina87. GvozdiÊ Ignjatije Boja 20 godina88. GvozdiÊ Milutina Dane 18 godina89. GvozdiÊ Petra MiliÊ 5 godina90. KarajloviÊ Petra Narandæa 67 godina91. Kolundæija Dmitra Milica 71 godina92. KrniÊ Milorada Boja 23 godine93. KrniÊ Jovana Draginja 14 godina94. KrniÊ Jovana Ilija 3 godine95. KrniÊ Rafajla Mane 33 godine96. KrniÊ Jovana Marija 17 godina97. KrniÊ Vasilja Mila 73 godine98. KrniÊ Jovana Milica 40 godina99. KrniÊ Duπana Miloπ 8 godina

100. KrniÊ Ignjatije Nedeljko 3 godine101. KrniÊ Rade Nikola 28 godina

177

102. KrniÊ Jovana Simo 6 godina103. KrniÊ Rafajla Stana 44 godine104. KukiÊ –ura Boæica 30 godina105. KukiÊ Damjana So∫ja 49 godina106. KukiÊ Jovana So∫ja 73 godine107. KukiÊ Miladina Boja 40 godina108. KukiÊ Sime Branko 8 godina109. Livada Todora Danica 12 godina110. Livada Todora Draga 13 godina111. Livada Todora –uro 6 godina112. Livada Todora Miloπ 10 godina113. Livada Todora Rade 8 godina114. MilankoviÊ Mihajla Draginja 40 godina115. MilankoviÊ Mihajla –uro 40 godina116. MilankoviÊ –ure Milica 14 godina117. MilankoviÊ Mihajla Rade 52 godine118. MilankoviÊ Mihajla So∫ja 51 godina119. Pjevac Milovana Smiljana 56 godina120. VukiÊ Duπana –uro 2 godine121. VukiÊ Ilije –uro 52 godine

Selo ToboliÊ kraj Slunja nekadaπnje opÊine Primiπlje imalo jepo popisu stanovniπtva iz 1931. godine 857 stanovnika. Njih 89 paloje u borbi protiv faπizma, a 242 su ærtve ustaπkih zloËina. Samo ujednom danu 2. juna 1942. kada i u Gornjem Primiπlju ustaπe suubile, zaklale i zapalile 133 srpska seljaka od kojih 62 djece u sta-rosti od 1 do 15 godina, i to:

1. AlinËiÊ Boæe Mila 49 godina2. AlinËiÊ Nikole Milovan 54 godine3. AlinËiÊ Ilije So∫ja 56 godina4. AlinËiÊ Mile So∫ja 24 godine5. Batalo Milka 61 godina6. »ubra Miloπa Milica 19 godina7. JanËiÊ Stevana Jeka 59 godina8. JanËiÊ Rade Milica 47 godina9. JanËiÊ Miladina Milija 20 godina

178

10. JanËiÊ Steve Petar 69 godina11. KatiÊ Rafajla Anelija 96 godina12. KatiÊ Boæe Janja 43 godine13. KrniÊ Milana Boja 5 godina14. KrniÊ Miladina Milica 26 godina15. KrniÊ Milana Milka 4 godine16. KrniÊ So∫ja 51 godina17. KrniÊ Milana So∫ja 3 godine18. MiladinoviÊ Petra Jelena 3 godine19. MiladinoviÊ Petra Jovan 6 godina20. MiladinoviÊ Nikole Mila 20 godina21. MiladinoviÊ Petra Milica 9 godina22. MiladinoviÊ Petra Milka 4 godine23. MiladinoviÊ Petra So∫ja 4 godine24. MiljkoviÊ Rade Anica 42 godine25. MiljkoviÊ –ure Cvijeta 37 godina26. MiljkoviÊ –ure Danica 18 godina27. MiljkoviÊ MiliÊa Danica 15 godina28. MiljkoviÊ Stevana Danica 16 godina29. MiljkoviÊ Rafajla Draginja 52 godine30. MiljkoviÊ Nikole –uro 55 godina31. MiljkoviÊ Alekse Jeka 37 godina32. MiljkoviÊ –ura Mika 14 godina33. MiljkoviÊ Rafajla Mila 52 godine34. MiljkoviÊ –ora Milica 70 godina35. MiljkoviÊ Ilije Milica 32 godine36. MiljkoviÊ Mile Milica 24 godine37. MiljkoviÊ Mile Milovan 37 godina38. MiljkoviÊ MiliÊa Nedeljko 6 godina39. MiljkoviÊ VuËena So∫ja 27 godina40. MiljkoviÊ Rafajla Vujo 55 godina41. PetiÊ Jovan 52 godine42. PetiÊ Rade Milica 1 godina43. Pjevac Mile Boja 5 godina44. Pjevac Milorada Boæica 33 godine45. Pjevac Milorada Danica 26 godina

179

46. Pjevac Milorada Draga 20 godina47. Pjevac MiliÊa Dragica 3 godine48. Pjevac Milovana Dragica 40 godina49. Pjevac Stevana Dragica 10 godina50. Pjevac Dane Draginja 9 godina51. Pjevac Milorada Draginja 20 godina52. Pjevac MiliÊa Duπan 9 godina53. Pjevac MiliÊa Duπanka 8 godina54. Pjevac Stevana Duπan 14 godina55. Pjevac Miloπa –uro 4 godine56. Pjevac Miloπa –uro 3 godine57. Pjevac Stevana Ilija 10 godina58. Pjevac Milorada Jeka 23 godine59. Pjevac Rafajla Ljuba 25 godina60. Pjevac Boæe Marta 38 godina61. Pjevac MiliÊa Mika 17 godina62. Pjevac Dane Milan 1 godina63. Pjevac Mane Milica 50 godina64. Pjevac MiliÊa Milica 17 godina65. Pjevac Nikole Milica 55 godina66. Pjevac MiliÊa MiliÊ 43 godine67. Pjevac Petra MiliÊ 72 godine68. Pjevac Vasilja MiliÊ 75 godina69. Pjevac Dane Milka 21 godina70. Pjevac Petra Milka 16 godina71. Pjevac Petra Milorad 3 godine72. Pjevac Rafajla Milorad 61 godina73. Pjevac Rade Miloπ 2 godine74. Pjevac Steve Miloπ 2 godine75. Pjevac Mile Mira 6 godina76. Pjevac Mile Neeljka 8 godina77. Pjevac Milana Rafajlo 2 godine78. Pjevac MiliÊa Sava 6 godina79. Pjevac Petra Simo 7 godina80. Pjevac Petra Simo 4 godine81. Pjevac Miloπa So∫ja 35 godina

180

82. Pjevac Milorada Stana 46 godina83. Pjevac Mile Veljko 5 godina84. Pjevac MiliÊa Zorka 4 godine85. PopoviÊ Milana Boæica 4 godine86. PopoviÊ Milana Danica 5 godina87. PopoviÊ Duπana Dragica 2 godine88. PopoviÊ –ure Dragica 14 godina89. PopoviÊ Nikole –uro 8 godina90. PopoviÊ Duπana Gavre 5 godina91. PopoviÊ Nikole Ilija 78 godina92. PopoviÊ –ure Jeka 9 godina93. PopoviÊ Petra Jovan 35 godina94. PopoviÊ Laze Jovo 31 godina95. PopoviÊ Nikole Ljubica 11 godina96. PopoviÊ Mile Marija 15 godina97. PopoviÊ Nikole Marija 14 godina98. PopoviÊ Petra Marija 11 godina99. PopoviÊ Laze Milan 33 godine

100. PopoviÊ Petra Milan 44 godine101. PopoviÊ Ilije Milica 59 godine102. PopoviÊ Mihajla Milica 48 godina103. PopoviÊ Mile Milica 5 godina104. PopoviÊ –ure MiliÊ 6 godina105. PopoviÊ Petra MiliÊ 6 godina106. PopoviÊ Mile Milija 9 godina107. PopoviÊ Todora Milija 41 godina108. PopoviÊ Ilije Radiπa 77 godina109. PopoviÊ Ilije So∫ja 15 godina110. PopoviÊ Mile So∫ja 40 godina111. PopoviÊ Mile So∫ja 31 godina112. PopoviÊ Rade So∫ja 58 godina113. PopoviÊ Steve Stoja 59 godina114. PopoviÊ Mihajla Stevan 59 godina115. PopoviÊ Nikole Vujo 59 godina116. SekuliÊ Mile Danica 11 godina117. SekuliÊ Rafajla Kosta 69 godina

181

118. SekuliÊ –ure Mika 64 godine119. SekuliÊ Rafajla Milovan 59 godina120. SuπiÊ Ilije Branko 4 godine121. SuπiÊ Josifa Dragica 59 godina122. SuπiÊ Nikole Danica 19 godina123. SuπiÊ Josifa Milica 54 godine124. SuπiÊ MiliÊa Milica 34 godine125. SuπiÊ Duπana MiliÊ 13 godina126. SuπiÊ Duπana Nikola 9 godina127. SuπiÊ MiliÊa Savka 38 godina128. VukeliÊ Rade Dragica 34 godine129. VukeliÊ Milana Marija 4 godine130. VukeliÊ Milana Milica 3 godine131. VukeliÊ Milana Milija 9 godina132. VukeliÊ Mile Petra 31 godina133. VukeliÊ Milana So∫ja 7 godina

Sava PjevacToboliÊ

O zloËinu ustaπa nad srpskim seljacima u selu ToboliÊu krajSlunja 2. juna 1942. godine, zapisao sam kratko svjedoËanstvopreæivjelih Save Pjevac, –uke SekuliÊ i Milije AlinËiÊ. Njih samnaπao u njihovom opustoπenom i joπ uvijek neobnovljenom seluToboliÊu, 8. maja 1961. godine.

Sava Pjevac kaæe: “Ustaπe su se bile raziπle na sve strane ponaπem selu i kupile nas seljake svuda gdje su koga zatekle. Mene iDuπana Pjevca uhvatile su kod rijeke SuvaËe. Bjeæali smo isprednjih koliko god smo mogli. Duπan je bio bræi pa je uspio pobjeÊi,ali mene su jadnu uhvatili.

Uhvatila su me njih Ëetvorica i zapitale me gdje mi je muæ. Kadsam im drhteÊim glasom jedva odgovorila da je umro, jedan mi jeopsovao srpsku majku, sruπio me na zemlju zajedno s joπ jednim iizvadio noæ pa poËeo njim prijetiti a zatim udarati me po vratu i

182

grudima. Vidjela sam da sva Ëetvorica imaju krvave ruke i zasukanerukave do lakata. Pala sam u nesvijest. Ne znam koliko sam dugotako leæala ni kada su ustaπe otiπle. Ipak polako sam dolazila k svi-jesti. Sa strahom sam se pridigla i poËela dozivati. Bojala sam sevlastitog glasa. Nakon kraÊeg vremena preda mnom se pojavioDuπan Pjevac. Isti onaj koji je uspio ustaπama pobjeÊi. Bio je sakri-ven u nekoj rupËagi. Uz njegovu pomoÊ sam nekako otiπla do kuÊekoja joπ nije bila zapaljena. Na sebi sam imala pet rana i to tri navratu, jednu na grudima i jednu na nozi.

LijeËio me Pjevac, takoer Duπan, sin Pavla Pjevca koji je u tovrijeme bio bolniËar u partizanima u selu KuniÊu. On je k menidolazio kad je mogao i po dva puta dnevno u razdoblju od Ëetrde-set dana jer su rane bile vrlo duboke i velike. Poslije je Duπanovabrigada otiπla dalje pa sam bila prepuπtena sama sebi. Uopustoπenom selu samo jauk i patnje neviene. Traæili su preæivjelei pretraæivali svaki djeliÊ zemlje, grma, staja i svuda pronalazili svojenajmilije majke, djecu, oËeve, djedove i bake. Kako ne bi, moj pro-fesore, znate i sami samo u mom zaseoku Pjevci ustaπe su toga danaubile, zaklale i zapalile Ëetrdeset dvije duπe (42) po prezimenu Pje-vac, od kojih 37 djeËice u starosti do 14 godina, najviπe onih oddvije do devet godina.

Nakon godinu dana moje su rane na tijelu nekako prizdravile,ali posljedice iz dana u dan sve su veÊe. Danas u mojoj pedeset idrugoj godini æivota bolesna mi je duπa. OsjeÊam bolove po Ëita-vom tijelu, a naroËito po vratu, lijevoj ruci i izbodenoj desnoj nozi.Poljoprivredne poslove ne mogu obavljati, nego samo lakπe kuÊneposlove. KuÊu i gospodarske zgrade joπ nismo obnovili. NemamopomoÊi, a ni ja ne dobivam nikakvu novËanu pomoÊ. Kaæu da ima-mo zemlju, pa ne moæemo dobiti i novce. Valjda tako mora biti. KoÊe nam dati kad nas kao i ja ima mnogo u ovim selima…”

Preæivjela –uka SekuliÊ kaæe: “Borila sam se s koljaËem kolikosam mogla. Ustaπa me ugoni u kuÊu, u kuÊi se sa mnom bori, jer jamu se ne dam klati, vatam ga za goli noæ. U rvanju za noæ, ustaπami zadaje mnoge posjekotine. Sva sam krvava. Pred oËima mi nekimrak iako je dan. »ujem pucketanje vatre u kuÊi. Nagorjele daske

183

padaju s tavana. On bjeæi iz kuÊe. Otvaram okno da izaem iz va-tre, ali me zlikovac Ëeka kod okna. Ne da mi da izaem psujuÊi mimajku srpsku. Kada sam nekako uspjela izaÊi iz kuÊe, on me je sa-gnao u πtalu koja je isto gorjela. Tu sam se uspjela spasiti tako πto jejedna prigradica uz nju bila sruπena pa je bilo sve mokro. Prvu noÊsam noÊila sama sa mojim nezavijenim ranama. MuËila sam se samanako ranjena sve dok nisam doπla u dodir s preæivjelim narodomkoji se sakrio u πumi. Nakon tri Ëetiri dana odvezli su me u Plaπkikod talijanske komande gdje su previli moje 23 rane i uputili me ubolnicu u Ogulin, gdje su me talijanski lijeËnici ipak izlijeËili…”

Milija AlinËiÊ mi je ispriËala: “DoËekala su me dvojica ustaπau blizini moje kuÊe. Jedan mi reËe da idem kuÊi da mi kuÊu ne pale.Drugi kao to i ne Ëuje, i mene tjera unutra. Ja im se otrgnem ibjeæim, neÊu u kuÊu. No on puca na nekoliko koraka od mene, alime ne pogaa, veÊ me stiæe. Vatamo se za prsa i otimamo za puπku,nekad je moja, nekad njegova. Vadi noæ da me kolja, ali mu ga nedam izvaditi jer mu otimam puπku. Ipak u jednom momentu us-pije izvaditi noæ i ozlijediti me po rukama i vratu te tada bjeæi odmene. Utekao je jer je ostao sam, a vidio je da sam ja jaËa od njega.

Tako sam se ja spasila. Mene su previli talijanski sanitarci uPlaπkom…”

Nikola BasaraGojkovacCetingradSlunj

U πumi Maπvina, opÊina Rakovica, ustaπe su poklale 18. jula1942. godine 375 srpskih seljaka iz 20 sela i zaselaka s podruËjacazinskog i bihaÊkog kraja, od toga samo iz sela Crnaje 52, meukojima 32 djece od 1 do 13 godina starosti. O tom ustaπkom zloËinusvjedoËanstvo Nikole Basare zapisao je i objavio u svojoj knjizi“Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945.” na stranici 132-133,Petar ZinajiÊ.

184

Nikola je ispriËao: “Kada se razdanilo 22.7.1942. sa te kose (πumaMaπvina), vidjela su se gotovo sva sela od Cazina do Rakovice. KuÊei gospodarske zgrade sve izgorjele. Ostala je pustoπ. Kada smo uπli uselo, zatekli smo joπ poneko govedo, a na voÊkama kokoπi. Ove æivo-tinje kada bi nas ugledale bjeæe i dreËe, a goveda riËu kao podivljala.Pored izgorjelih kuÊa poneki ljudski leπ æene, djeteta ili nekog stari-jeg muπkarca. ©uma Maπvina proteæe se nekoliko kilometara krozkoju vodi put od Brezovca ka Kordunskom Ljeskovcu. Kada smo uπliu πumu i krenuli putem naiπli smo na strahovite prizore duæinomËitavog puta sa obje strane do dva kilometra razbacani leπevi djece,æena i starijih osoba. Zatim poubijane sitne i krupne stoke. Obzi-rom da su bili ljetni dani s jakim suncem a leπevi veÊ Ëetvrti dan uraspadajuÊem stanju. Isti je sluËaj i s pobijenim ili uginulim æivot-injama. To sve smrdi do te mjere da je nemoguÊe tu boraviti. Pokuπalismo brojati leπeve, ali je to bilo nemoguÊe. Neki su joπ sagorijevali ina zgariπtima kuÊa ili gospodarskih zgrada. Uzduæ toga puta krozπumu razbacana je odjeÊa, obuÊa, dijelovi hrane koju su izbjegliceuspjele ponijeti sa sobom. Isprevrtana zapreæna kola, razbacanipredmeti, ponjave, πarenice, pokrivaËi, jastuci, poljoprivredni alat idrugo. Sveukupna slika straviËna.

Trebalo je imati snage i tvrdo srce, gledati mnogobrojne leπeveunakaæene na sve moguÊe i nemoguÊe naËine. Vidjeti bebu starusvega nekoliko mjeseci zaklanu gdje leæi preko grudi svoje preklanemajke. Svaki od nas svakog Ëasa mogao je naiÊi i na svoje najmilijeu lokvama krvi. Trebalo je smoÊi snage i ne zaplakati. Kada smo sevraÊali kroz πumu u pravcu popaljenog sela Brezovac, naπ Ëelnipartizan naiπao je na jedan proplanak veliËine 50x50 metara i za-stao. Zastao je i drugi i tako redom do posljednjeg praveÊi krug oko“mrtvog kola.”

Teren na ovom proplanku pokriven je zelenom travom na ko-joj je leæalo 20 djece starosti jedne godine. Od ovih 20 djece, 10 jeæenskih a 10 muπkih. Na njima i oko njih nema ni jednog komadanjihove odjeÊe ili pelena. Djeca su poredana u kolo ∞ noæice premaunutra, a glave prema vani na razmjernom rastojanju. DjevojËicesu na travi raπirenih noæica i ruËica, a djeËaci na djevojËicama,trbuh na trbuh. Svako dijete je zaklano tj. prerezano noæem ispod

185

vrata ali se ne vidi da su tu na licu mjesta klana. Ne vide se ni tragovikrvi πto znaËi da je taj zloËin uËinjen negdje na drugom mjestu pasu ih ovdje zlikovci donijeli i poredali u kolo. Kod ove djece usta suotvorena a rana klanja osuπena tako da Ëitavi rojevi muha pravesvoj let na usta i grlo. Mi smo nijemo stajali oko ove djece Ëitavih15 minuta, dok se jedan prisjetio u onom πoku da pogleda u licesvakog djeteta ne bi li prepoznao da neko nije njegovo. Bio samnajmlai, komandant 4. bataljona Kordunaπkog odreda. Nisam biooæenjen niti imao joπ djece, a svi moji borci bili su oæenjeni i ro-dom iz tih kordunaπkih mjesta iz okolice Slunja, Rakovice i Cetin-grada. Imali su djecu. Bilo nas je u krugu oko “mrtvog kola” 14.Svaki od njih je poËeo zagledati i traæiti svoje dijete.

Sada viπe nisam mogao odoljeti pa su mi suze nekontroliranotekle niz obraz a brada poËela da drhti. To je bio moj prvi plaË na-kon jedne godine ratovanja i vienja svakojakih tragedija. Nisamsamo ja plakao veÊ su svi plakali. Meu nama je bio i naπ posebnoomiljeni hrabri borac Milan »akπiran iz Kordunskog Ljeskovca(narodni heroj). Napokon sam smogao snage i naredio da krene-mo dalje s ovoga mjesta. KreÊuÊi se pravcem kojim su bjeæale iz-bjeglice naiπli smo na nejaku djecu u kolijevkama baËenu u trnjekoje su jadne majke u panici i strahu ostavile. Jedno takvo dijetezatekli smo joπ æivo pa smo ga uzeli zajedno s kolijevkom, donijeliu selo MoËila i dali ga jednoj æeni koja ga je dojila tako da je ostalou æivotu. Naπem junaku Milanu »akπiranu ustaπe su tih dana pokla-le osam Ëlanova porodice, meu njima i Milanovo dijete, mala kÊer-ka Zora, stara tek godinu dana, roena 1941. godine.”

Milan Kulundæija iz sela Nove Krπlje, roen 1904. godine, u veziustaπkih razbojstava tih dana je ispriËao:

“Bili smo sakriveni nekoliko dana tu u blizini u grmovima idolinama. Gledali smo kako pljaËkaju naπu imovinu, æito, stoku,pale kuÊe, i ubijaju koga su mogli bilo gdje zateÊi. Narod je bjeæaou pravcu LipovaËe, Grabovca i Irinovca. Ja sam se zadræao pet danau blizini svoga sela. Gledao sam Muslimane kako dolaze s oruæjem,bodama, roguljama, vilama, pljaËkaju i pale naπe kuÊe. Tek neko-liko novih kuÊa su razvaljivali i odvozili u Bosnu. Vidio sam iz jed-nog πumarka gdje jedan stariji Musliman bos hvata konja Petra

186

IvanËeviÊa i uhvatio ga za rep. Konj skaËe, bjeæi a on neÊe da pustikonja koji bjeæi svom snagom i brzinom, sve lupa sa njim levo idesno i tako su stigli jednog drugog Muslimana koji je vodioopljaËkanu kravu i on mu je pomogao da savladaju konja. StariMusliman bio je sav izudaran, a odijelo pocijepano i tako nijemogao sam da uzjaπe veÊ su mu drugi pljaËkaπi pomogli.

Naiπli smo na dvoje æenske djece, stare do jedne godine zaklanepored samoga puta. Toga 22. jula 1942. godine ustaπe iz sela LipovaËeposlale su poruku naπim seljacima da dou u LipovaËu i da Êe svibiti zaπtiÊeni. Neki su povjerovali i otiπli. Njih je zapovjednik hrvat-ske seljaËke zaπtite Jure »op iz LipovaËe s ustaπama otpratio u Ra-kovicu. Tu su ih zatvorili, muËili i poklali u opÊinskoj πtali…”

Opπirnije, Petar ZinaiÊ, nav. dj. str. 134.

Saπa DragiÊa MiloπSadilovac-DreænikSlunj

Srpsko selo Sadilovac imalo je 1941. godine 762 stanovnika. Uvrijeme Nezavisne Dræave Hrvatske, 1941-1945. godine, izgubilo jeæivot 460 njegovih æitelja, πto iznosi Ëak 60% populacije ovogkordunaπkog naselja. Od toga broja ustaπe i domobrani ubili su ilipoklali, spalili u kuÊama 419, dok ih je u borbi protiv faπizma palo41. Meu ærtvama bio je 185 djece i to: 16 joπ u kolijevci, 81 dijete udobi od 1 do 7 godina i 88 njih od 7 do 14 godina starosti.

Samo u jednom danu, 31. jula 1942. godine, ustaπe 19. ustaπkebojne pod komandom Milana MesiÊa potpomognute domaÊimustaπama iz susjednih hrvatskih sela Dreænika, Rakovice i Slunja,ubile su i spalile u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu 582 srps-ka seljaka iz Sadilovca, Bugara, »erkezovca, Rujnice, Nove Krπlje,LipovaËe, Bogovolje, Smoljanca i Vaganca. Upravo te godine, 1942,crkva je trebala slaviti 100. godinu izgradnje i vjerskog rada preda-nog Bogu i krπÊanskom uËenju.

187

Meu poklanim u crkvi bilo je 271 dijete, a 24 joπ u kolijevci. Otom zloËinu hrvatskih vojnika nad srpskim seljacima, zapisao samsvjedoËanstvo Miloπa ©aπe, jedinog preæivjelog, koji je uspio izb-jeÊi smrt. Naπao sam ga 20. januara 1966. godine u njegovomnovom domu u selu KrËedinu, opÊine Inija. On mi je ispriËao:

“Bilo je to 31. jula 1942. godine. Naπe selo Sadilovac bilo jeopkoljeno ujutro oko tri sata. Opkoljeni smo bili od ustaπa, domo-brana i oruænika, hrvatske vojske, koja je pokupila sve stanovniπtvosela: æene, djecu, muπkarce i starce, bez obzira na godine æivota.Dovedeni smo u sadilovaËku crkvu, koju su ranije zapalili, samosu od nje bile ostale zidine. Tu su nas stjerali sve skupa. Pri opko-ljavanju sela, tj. zgariπta, jer su nam kuÊe ranije popalili, ustaπe sunam govorile da idemo na popis i onaj tko ne bude na popisu daneÊe imati pravo da æivi u mjestu. Mi smo u to i povjerovali, ali kadasmo doπli u crkvu, vidjeli smo da smo bili prevareni. Bilo je kasno.

Odmah po dolasku u crkvu, ustaπe su pozvale Nikolu PanjeviÊa,koji je prije rata bio trgovaËki putnik u Beogradu i malo pismeniji iugledniji Ëovjek, a poslije njega su pozvali seoskog starjeπinu MiπuRodiÊa. Njih dvojicu su izveli iz crkve kod ustaπkog o∫cira, zastavni-ka (Ëije ime ne znam) i tamo ih toboæ sasluπavali. Odmah poslijetoga iz crkve su izvodili dva po dva muπkarca. ©to se s ovim muπkar-cima, πto su ih odvodili deπavalo napolju, mi nismo mogli znati unu-tra u crkvi, sve dok i ja nisam doπao na red. Za vrijeme dok su ljudi odvo-eni napolje, Ëuo se pokoji pucanj. Mi smo odmah, kada smo Ëuli tepucnjeve, na zlo slutili. Mislili smo na streljanje, πto je u stvari i bilo.Æene u crkvi, kada su Ëule pucnjeve, poËele su da plaËu, a ljudi su ihtjeπili. Do moga bjekstva veÊina je ljudi izvedena i odvedena u πtaluIlije GrgiÊa, zvanog Barabica, gdje su pobijeni i poslije toga spalje-ni. Koliko je bilo ljudi koji su pobijeni, toËno ne bih mogao znati.

Za vrijeme dok su se Ëuli pucnjevi i vrπila ubojstva iz puπakakoje su se Ëule unutra, ustaπa zvani BaliÊ, iz Turske Gate, Ëije pra-vo ime ne znam, doπao je da nas miri. Bio je po Ëinu ustaπki rojnik.Ljudi u crkvi poËeli su mu govoriti tko su i od kuda, pozivajuÊi sena uglednije ljude u tome kraju. Jadan je govorio da je brat MileBubala, seoskog starjeπine iz Bugara. To je bio Duπan Bubalo. »inimi se da se ovaj ustaπki rojnik zvao Meho BaliÊ.

188

I ja sam doπao na red s mojim roenim bratom Slavkom,roenim 1923. godine. Izvedeni smo pred naπu crkvu od dvojiceustaπa i jednog oruænika. Kada su nas izveli, druga dvojica ustaπasu na nas uperili puπke na gotovs s noæevima i s uzvikom: ‘Stoj,ruke uvis’. Ja sam odmah ruke digao, a mlai brat Slavko se uplaπioi malo zakasnio na πto mu je ustaπa rekao: ‘Diæi, sunce ti partizan-sko, gdje ti je karabin?’

Tako smo podigli ruke i oni nam pretresli dæepove. Pogledavπina lijevu stranu vidio sam razne dæepne predmete i duvan meuostalim stvarima. Kada smo digli ruke uvis, jedan ustaπa je viknuo:“Ruke nazad”, a zatim “Ruke napred”. Vidio sam da hoÊe da nasveæu æicom i u tom momentu ja sam se bacio na desnu stranu ipoËeo da bjeæim prema ustaπkom straæaru koji je Ëuvao straæu naizlazu u ogradi crkvenog placa. Ustaπe od kojih sam bjeæao htjelesu za mnom pucati, da me ubiju, a straæar na kojeg sam nailaziopovikao je da ne pucaju, da Êe me on nabosti na noæ. Kada samnaiπao na njega, odbacio sam njegovu puπku i noæ dlanom lijeveruke i istu rasjekao. U momentu prolaza mimo njega ubo me ba-jonetom u desnu pleÊku. Sve je to bila brzina. Za mnom su zloËin-ci pucali i zrna su padala blizu mene, s lijeve i s desne strane. Na-jednom sam osjetio da me neπto πuri. VruÊa krv. Nisam znao da lije od razbojniËkog noæa ili puπËanog zrna, dok nisam vidio kadasam umakao. Poslije moga bjekstva Ëuo sam puπkomitraljeze iruËne bombe. Ubijali su u crkvi æene i djecu. I danas nosim oznakeustaπkog noæa na desnoj pleÊki i lijevoj ruci…”

“Miloπe, reci mi, kada si se poslije zloËina ponovno naπao namjestu od kuda si pobjegao smrti?”

“Jedne noÊi, svega nekoliko dana poslije pokolja naπih najmi-lijih, zajedno s komπijama: Radom ©aπom i Radom RadmanoviÊemdoπao sam u Sadilovac. Obiπli smo popaljeno selo (105 seoskihkuÊa sa 250 gospodarskih zgrada) i doπli do crkve, ali njoj se odzaudaranja ljudskog mesa, razvuËenog po Ëitavom prostoru okonje, nismo mogli pribliæiti. Poπto je svaki od nas tu, meu pokla-nim i izgorjelima, imao roditelje, braÊu, sestre i drugu rodbinu,osjetili smo u muËnoj tiπini tugu, koju je nemoguÊe rijeËima opi-sati.

189

Iπli smo od zgariπta do zgariπta, ali je sve bilo tiho i nijemo.Nigdje nikog od ljudi, niti od æivotinja, nismo naπli. U naπem rod-nom i voljenom selu, nekad punom æivota, pjesme i veselja, sadase sve utiπalo, samo se æuborenje Korane na njenim slapovima Ëulokao i ranije. Dan smo tako proveli u πikarama Dumana i slijedeÊenoÊi, puni tuge i bola vratili se u selo MoËila. Tek osloboenjemSlunja i drugih dijelova Korduna, novembra 1942. godine preæivjeliSadilovËani su ostatke ærtava sakupili u zidine izgorjele crkve, najedno mjesto i pokrili zemljom…”

DIO IZVJE©TAJA ZAPOVJEDNIKA ORUÆNI»KOG VODA SLUNJBR. 89 OD AUGUSTA 1941. GODINE

“Od 29.07. poËelo je ‘ËiπÊenje’ od strane ustaπa. Ovo je izazva-lo paniku kod srpskog stanovniπtva tako da je sve pobjeglo u πumuod straha pred ËiπÊenjem. To je trajalo do 8.08. t.g. ali zadnjih dananije uspijevalo, jer je narod znao pravo stanje i krio se po πumama.Nastao je opÊi strah. Psiholoπki promatrano, s jedne strane, pu-zanje i kukaviËluk, a s druge strane zvjersko ogorËenje.

Rad ustaπa pored ostalog bio je netaktiËan, jer su oËiπÊenimanje opasni i manje krivi kao i mnogi starci, æene i djeca do na-jniæe dobi, doËim su oni sa mraËnom savjeπÊu, mlai i jaËi pobjeg-li u πume. Sa jednom reËenicom kazano: “Neborci su oËiπÊeni, aborci ostali u πumi”. Naivniji i sa Ëistom savjeπÊu nisu ni bjeæali uprvi mah, jer su mislili da se njima neÊe niπta dogoditi.

»iπÊenje je potpuno izvrπeno u gradu Slunju i uspjeπnije okoSlunja, doËim je u udaljenijim mjestima manje uspjeha u tomepostignuto. Sadaπnje stanje ne moæe se za sada navesti sa toËnimpodacima jer je preostali narod u πumi, ali je svakako veliki brojobitelji ostalo bez Ëlana. Rad ustaπa na ËiπÊenju bio je skoro javan,πto je baπ jedan od glavnih uzroka za bjeæanje naroda u πume.

»istilo se u kuÊi, dvoriπtu, na putu, u prisustvu roditelja, djeceili obratno. PljaËkale su se kuÊe i imovina ljudi tako da su se jagmi-li ko Êe u bogatiju kuÊu moÊi i bogatijeg oËistiti. Prilikom zadnjeg

190

ËiπÊenja, uzimala su se odijela, dolazilo je do svae izmeu ustaπazbog toga. PijanËevalo se je, bilo je divljaËkih prizora kod ‘ËiπÊenja’djeteta u kolijevci, staraca, Ëitave obitelji zajedno, sadistiËkouæivanje uæasnih muËenja prije konaËnog ËiπÊenja. Ovakovi pos-tupci izazivali su i kod Ëestitih i ËeliËnih Hrvata negodovanje. »ulose je πaputanje: “Ovo je sramota za narodnost hrvatsku, kulturu ikatoliËku vjeru.”

Jame su se veÊinom ranije kopale. Bilo je sluËajeva da su‘ËiπÊenici’ sami nosili alat za kopanje jama i sliËno. Zakopavanjena pola æivih, ostavljanje nezakopanih ili slabo zakopanih, tako daih je rodbina, kao i oni πto su pobjegli u πumu dolazila gledati.”

Original u Historijskom arhivu u Karlovcu, KA-zloËini.

Kata BosniÊ RadakoviÊStara KrπljaRakovica, Slunj

Ustaπe 19. ustaπke bojne pod komandom Milana MesiÊa, pot-pomognute ustaπama, domobranima i oruænicima iz Rakovice,Dreænika, Vaganca, Slunja i BihaÊa pohvatale su 255 srpskih selja-ka, muπkaraca, æena i djece. Njihova sela: Novu Krπlju, KordunskiLjeskovac, Grabovac i Sadilovac su opljaËkali i sve kuÊe i gospo-darske zgrade zapalili.

Od pohvatanih 255, dana 23. jula 1942. poklale su ustaπe uopÊinskoj πtali njih 76, muπkaraca 70 i jednu æenu, Maru VukoviÊs petero djece, jednim tek roenim.

O tom zloËinu ispriËao je ustaπa-koljaË Nikola KonjeviÊ:“Iπli smo u puno akcija kao oruænici i ustaπe pod komandom

MesiÊa i pljaËkali po srpskim selima. Do πta smo god doπli, palilismo, tako da sam ja upalio tri kuÊe u Staroj Krπlji, a ostali su palilidruge kuÊe i pljaËkali imovinu. Nakon nekoliko dana iπli smo uæetvu u sva srpska sela. U Novoj Krπlji, prema Krivodolu, pohvatali

191

smo 10 mladiÊa, Srba, doveli ih do jednoga sijena, metnuli ih okosijena i onako povezane prisilili da sjednu oko stoæine sijena, a mismo sijeno zapalili te su ovih 10 mladiÊa od velike vatre i patnjepoumirali.”11

Drugi ustaπa ∞ zloËinac, rodom iz sela Korita, Petar MagdiÊ, opokolju Srba u opÊinskoj πtali u Rakovici je ispriËao: “Poznato mi jeda je toga puta (23. jula 1942) doπlo u Rakovicu iz Nove Krπlje i dru-gih srpskih sela oko 300 muπkaraca, æena i djece. Naπ satnik MesiÊje razdijelio ovaj narod na tri grupe, æene i djecu zatvorio je u dvoriπteIlije Uzelca, mlae muπkarce u opÊinsku πtalu, starije u oruæniËkodvoriπte. Oko ovoga naroda dræala je straæu naπa satnija. Mlaimuπkarci, koji su bili u πtali, preko noÊi poklani su i odvezeni u Du-jiÊa gaj. Navedene Srbe klali su ustaπe: vodnik Pero Bobinjac iz OtoË-ca, Nikola JerkoviÊ, Pero VidakoviÊ iz Brinja, Dane ©ebalj iz Grabov-ca, Pero Korica iz LipovaËe, Pilja BabiÊ iz LeπÊa, Dane Hodak iz Se-liπta, MiÊa Hodak iz Seliπta, Ivan LuketiÊ iz LuketiÊ Korane i joπ dos-ta drugih. Svi navedeni klali su noæevima Srbe. Ja sam poklane ljudetovario u kola i sav sam bio krvav od poklanih. Kada sam ih utovariou kola, otpremio sam ih u DujiÊa gaj gdje smo ih zakopali…”12

SvjedoËanstvo Kate BosniÊ RadakoviÊ zapisao sam u njenomselu Stara Krπlja, 26. maja 1962. godine. “U Ëetvrtak veËe ustaπe sunas odvele u opπtinsku πtalu u Rakovicu. Posebno su zatvorilemuπkarce, a posebno nas æene s djecom. Bilo nas je mnogo, a πtalaza sve nas tijesna, tako da su tri puta viπe ostavili naroda napolju.PoËeli su nas tuÊi kundacima tako da smo bili prisiljeni jedno pre-ko drugog na glave padati i ulaziti jedno na drugo u πtalu. Muπkarcisu bili u gornjem dijelu πtale, pod krovom u dvije prostorije, a miæene s djecom ispod njih. Sve smo mogle vidjeti πto ustaπe rade odnaπih supruga i sinova. Ustaπe su dovodile u jedan pregradak jed-nog po jednog i klali ih. Prizor je bio jeziv i grozan. Prije klanja suih tukli kundacima u rebra sve dok jadni Ëovjek ispremlaÊen ne bipao na pod. Tada su ga ustaπe uz æivotinjsko cerenje i nasladu kla-le, onako veÊ poluonesvijeπtenu ærtvu. Krv je s gornjeg dijela πtaletekla dolje po nama u mlazovima i lijepila nam kosu, kvasila lice i

11 HAK, kut. zloËini.

12 HAK, kut. zloËini.

192

bojadisala nam krvlju odjeÊu. Mi smo se zbile s djeËicom onakokao krdo prestraπenih ovaca u hrpu, jecale i Ëekale istu sudbinu.Zbijale smo se u hrpu, pokrivajuÊi oËi rukama da ne vidimo uæasπto krvoloci rade od naπih oËeva, muæeva i braÊe. Svi su poklani,osim dvojice koji su se uvukli u sijeno. Zlikovci su noæevima i nekimπipkama boli po sijenu i njih tako usmrtile. U jednom donjem di-jelu πtale ustaπe su tukle muπkarce jednim debelim kolcem koji jebio naudaran krupnim Ëavlima tako da su glave od Ëavala virile van.Tukli su po njihovim tijelima svuda gdje im se htjelo. U tom pred-jelu πtale sve su poklali kao i one na πtali. Djevojke i æene su silova-li. Morali smo i tu naπu æalost gledati. Sve poklane potrpali su unekoliko kola i odvezli u jame u DujiÊa gaju. Od opÊinske πtale dogrobnice vukao se crveni trag krvi.

Mi æene i djeca bili smo cijeli dan u πtali u krvi naπih najmili-jih. Tek sutradan su nas odveli i rekli da nas vode na streljanje.Poveli su dugaËku kolonu πutljivu i protrnulu. Ni jedna suza nijekanula iz oka, nije se Ëuo ni jedan glas molbe. Blijeda povorka æenai djece vukla se putem, a za njom i pokraj nje trËali su Hrvati i Hr-vatice iz Rakovice, Grabovca i Lipovca. Cerekali se zlobno, psovalinam srpsku majku i od jadnih æena otimali posljednje vrednije πtosu joπ imale kod sebe, kao neπto πto ne treba onima koji idu u smrt.Kada su nas doveli u Grabovac, æene su spirale krv poklanih sa svo-je siromaπne i poderane odjeÊe. Sve one koje nisu vjerovaleustaπkim laæima iskoristile su njihovu nesmotrenost i pobjegle.One koje su vjerovale ustaπama da Êe ih pustiti kuÊama ili nisu bileodluËne da bjeæe, odvedene su sa drugim joπ pohvatanim Srbimau Sadilovac i tamo poklane u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i spaljene,31. jula 1942. godine…”13

ImeniËki popis ærtava ustaπkog zloËina ∞ genocida nalazi se uZborniku 18, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u, Karlovac, 1988,knjiga 2, str. 978 do 1140.

13 HAK, kut. zloËini.

193

–uro VraniÊDreænikSlunj

Ustaπe 19. ustaπke bojne pod komandom Milana MesiÊa iustaπa iz Dreænika, Rakovice i Slunja, izvrπile su drugi masovnipokolj Srba u Dreæniku 3. septembra 1942. godine. U masovnomzloËinu, samo nekoliko dana ranije 15. augusta iste godine pokla-le su ustaπe i zapalile u kuÊama 244 srpska seljaka. Ovog puta, 3.septembra ubile su na prevaru 30 srpskih æena i djece koje su prijetoga preveli katoliËki sveÊenici iz pravoslavne vjere u katoliËku. Odnjih 30 bilo je jedanaest djeËaka i djevojËica koji su bili sluge kodHrvata i bio im je zagarantiran æivot nakon prelaska na rimoka-toliËku vjeru. S pokolja 3. septembra uspio je pobjeÊi –uro VraniÊ,tada star 14 godina. Njegovu izjavu je zapisao Petar ZinajiÊ 1959.godine. –uro je ispriËao:

“Nareeno nam je da preemo na rimokatoliËku vjeru akohoÊemo da æivimo. Tjednima smo ja i moja braÊa uËili molitve nakatoliËki naËin. Stavljeno nam je na znanje da onaj ko ne nauËimora biti pogubljen, jer æivjeti nije mogao meu ‘Ëistima’. Kao iostali, joπ u æivotu, naπi seljaci, prevedeni smo u rimokatoliËku vje-ru. Prilikom samog prevoenja u njihovoj crkvi u Dreæniku, æup-nik koji me je pokrstio rekao je da Êu se od danas zvati Jure a ne–uro. Kao katolici poËeli smo æivjeti mirnim æivotom. To nije dugotrajalo. Jednoga dana su nas obavijestili da, iako smo primili ka-toliËku vjeru, æivjeti zajedno sa ‘Ëistima’ ne moæemo veÊ da Êemobiti protjerani preko Drine u Srbiju. U dva navrata bilo nam jenareeno da se spakujemo. Mogli smo ponijeti hrane za pet dana.Sa znanjem da moram napustiti rodno mjesto meni je teπko palo.Plakao sam. Na dan kada smo trebali krenuti u izgnanstvo doπlo jeustaπko nareenje da se naπ put odlaæe do daljnjeg nareenja.

Do kraja 1941. ustaπe su hvatale uglavnom Srbe muπkarce iubijali ih na razne naËine i na viπe mjesta naπega kraja. Godine1941. provodile su ustaπe masovne pokolje po srpskim naseljima.Mi smo se nalazili u tom avolskom osinjaku u Dreæniku, i za nasse njima nije æurilo. A bili smo i pokrπteni, pa i sigurniji. Bjeæati se

194

nije moglo, jer su PaveliÊeve jedinice dræale joπ Ëitav gornji Kor-dun. Od nastanka ustaπke vlasti moj se otac Janko skrivao i preleæaou svom skloniπtu, a javljao se samo po noÊi. Kad se obruË pokoljapribliæio Dreæniku, moj otac pozdravi svoje dotad prijatelje Hrvatei zamoli ih preko moje majke da prime nas, njegovu djecu ‘naspasavanje’.

Uistinu, mene je mjeseca jula 1942. primio “na spasavanje”Josip KovaËeviÊ, moj uËitelj iz osnovne πkole. Prema dogovoru jasam trebao ostati u njihovoj kuÊi sve dok opasnost ne proe. Jasam kod njih radio ∫ziËke poslove na njihovom imanju besplatno,samo da bih preæivio, sve do tog dana, 3. septembra 1942. godine.Josip KovaËeviÊ i njegov brat Zvonko, tada PaveliÊev o∫cir, a sadasudija Okruænog suda u Osijeku, opljaËkali su veliki broj krupne isitne stoke podavljene srpske sirotinje. Pokolj srpskih seljaka uSrpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu 31. jula 1942. godine zatekaome kod njih. Tada su im ustaπe dovele joπ dosta stoke i raznih pred-meta opljaËkanih u srpskim selima. Kod njih je tada bilo nas srp-ske djece kao slugana, πestorica. Stoka se svakodnevno klala.Prireivali su se ruËkovi i banketi za hrvatske Ëasnike, prijateljemojih ‘spasitelja’. Tu se jelo i pilo, pjevale pogrdne pjesme protivsrpskog naroda. Jeli su i pili da bi povraÊali, i povraÊali su da biponovno jeli i pili imovinu srpske sirotinje. Kopao sam i brao zazimnicu. »inio sam sve moguÊe da se toj gospodi ‘spasiocima’ πtobolje udvorim da mi oni produæe æivot koji dan duæe. Ja, a ni drugesluge, nikakve druge hrane nismo okusili osim kruha i voÊa kojebi ubrali kada oni to ne vide. Danas imam prijatan osjeÊaj Ëistotesvoga duha i srca. Sretan sam πto nisam ni okusio ono mesoopljaËkano kod naπih kuÊa kojim su se oni s podsmijehomnaslaivali.

Na dan 3. septembra 1942. godine uπla su trojica ustaπa ukuhinju, baπ kad sam trebao krenuti na kopanje u baπtu. Jedan jeimao na glavi muslimanski fes, bijelu koπulju zasukanih rukava, aza pojasom pravi ustaπki koljaËki noæ. Onaj koji je imao na sebioruæniËku uniformu izvadio je jedno parËe hartije i proËitao:“Gospoo, da li se kod vas nalazi –uro VraniÊ?” ZaËudilo me je.

195

Zar ja nisam viπe Jure? Stara je odgovorila da sam to ja u njihovojprisutnosti. Pozvali su me da poem s njima. PoËeo sam plakati ibraniti se da ja kod njih sluæim, a zatim sam skoËio na majku svog‘spasioca’, uhvatio sam joj se rukama oko vrata, a njeno tijelo obuh-vatio nogama zapomagajuÊi i kukajuÊi. Od muke sam poËeo mokri-ti po njenoj haljini. Ustaπe su me otrgle i izgurale napolje. Mojagospoa kojoj sam vjerno bio posluπan, nije rekla ni rijeËi. Reklisu da je njihova namjera da nas samo sakupe i da smo se previπeuplaπili.

Na mansardi kuÊe spavao je moj uËitelj, moj ‘spasitelj’ JosipKovaËeviÊ. Ja sam se derao kao jare kad ga mesari povedu tamokuda su poveli mene. Zvao sam svoga uËu i molio da me neda. Po-javio se, pa mi reËe isto πto i ustaπe: “Idi sa gospodom, oni ti neÊeniπta, vidiπ oni hoÊe samo da sve skupe i umire.” To je bila pomoÊmoga ‘spasitelja’, bivπeg moga uËe, Ëiji sam bio odliËan uËenik,‘prijatelj’ moga oca, uËe kome sam toliko besplatno radio nanjegovom imanju. Niπta nije poduzeo da me spasi od uniπtenja.On je to mogao. On i njegov brat Zvonko, zajedno sa DragecomVitkoviÊem, pored ostalih ustaπa u Dreæniku bili su stubovi zloËi-naËke ustaπke vlasti, pa ako mene i ono par joπ æive srpske djeceoni nisu mogli spasiti, tko bi onda drugi to mogao.

Kad su nas vodile ustaπe u pravcu kuÊe Rade DrakuliÊa, vidjelismo druge ustaπe i seljake Hrvate kako hvataju stoku, svinje i pe-rad i tjeraju svojim kuÊama. Najviπe sam se bojao noæa i mislio kakoÊe to biti kada budu grπu presjecali. To me je natjeralo na pomisaobijega kako bi tu sudbinu izbjegao. Izgleda za æivot nije bilo. Od-luËio sam, bjeæat Êu neka me ubiju iz puπke, svakako bolje negoonim njihovim zakrvavljenim ustaπkim noæem. Ugledah svoga bra-ta Marka kako ga vodi njegov ‘spasitelj’ Jure MesiÊ, kod koga je mojbrat radio. Dotjerao ga s puπkom na gotovs i s noæem na njoj. Ve-selo ga predao ovim zlikovcima koji su nas vodili u smrt. Kad ga jedotjerao rekao je: “… evo vam ga, psina srpska skrivao se kod mene…”Dotjerali su i moju majku Latinku, baku Milku, braÊu Mirka i Miloπai sestre Milku i Jeku. Naπu jadnu majku sa njenih πestero djece i star-icom bakom. Majku su udarali kundakom. Tukli su je upravo ondakada nas je ona grlila i ljubila posljednji put svoga æivota.

196

Poveli su naπu tuænu kolonu uplakanih æena i djece u pravcusvog, katoliËkog groblja. Traæili su moga oca Janka. Znali su da seskriva tu negdje u naπoj blizini. Kada smo bili veÊ blizu mjesta gdjesu nas odluËili poklati, rekao sam ustaπi do mene: “Gospodine, mojtata nalazi se tu u grmu doline, ja bih htio da ga pozovem i da se snjime izljubim.” Oni su to jedva doËekali. Ustaπa mi je dozvolio dazovem tatu i ja sam iz sveg glasa udaljujuÊi se prema dolini kojusam ustaπi pokazivao gdje mi se otac nalazi i zvao: “Tata, o, tata,doi tata”. Iako sam znao da se on tu ne nalazi i da se nalazio, onse ne bi javio, a zatim sam u jednom momentu skoËio u stranuprema grmu i dao se u bijeg. »uo sam da je jedan od ustaπa vik-nuo: “Pobjeæe on!” Projurio sam Dubravu i stigao u zaselak CvjetiÊa-ni, udaljen od Dreænika oko tri kilometra. BjeæeÊi ozlijedio samlijevu nogu, bila mi je krvava.

Toga dana, 3. septembra, ustaπe su poklale u Dreæniku 19 srp-skih æena i njihovih jedanaest maloljetne djece. Toga dana kadasam ja umakao ustaπkom noæu, zlikovci su zaklali moju majkuLatinku, braÊu: Marka, Mirka i Miloπa, sestre: Milku i Jeku i bakuMilku.

U πumici Grabiku Ëuo sam i prepoznao po glasu ManuCvjetiÊanina i Radu JerkoviÊa. Iznenadili su se kada su mi ugledalikrvave noge. IspriËao sam im sve πto su ustaπe napravile od naπihu Dreæniku. Sakrili smo se u jednoj peÊini iz koje smo se u noÊiuputili preko rijeke Korane u pravcu Like. SkrivajuÊi se putem,nakon dva dana, tj. 5. septembra doπli smo u selo Jezerce kodPlitviËkih jezera.

Imam ja toga joπ puno reÊi, ali sam se umorio!…”

ImeniËki popis poklanih 3. septembra 1942. u Dreæniku vidi uZborniku 18 Historijskog arhiva u Karlovcu, 1988, strana 978 do 1140.

197

Pero KlipaPlaπki

“Oko tri sata poslije podne, 28. maja 1941. godine, netko poku-ca na moj prozor. Pitam tko je. ViËu mi da otvorim vrata. Otvorimih i imam πto vidjeti. Pred vratima moje kuÊe u Plaπkom grupaustaπa. Pitaju me kako se zovem. Ja im kaæem. ViËu: “Spremi se.Ideπ samo na jedno sasluπanje i odmah se vraÊaπ kuÊi.” Kod sebesam imao samo 200 dinara, nekoliko cigareta i kutiju πibica.Odvedoπe me u æandarmerijsku stanicu. DoËekao me ustaπa ÆiliÊ,rodom iz Oπtarija. Kaæe mi da sjednem. To i uËinim. Sa svake stranesjeo je po jedan ustaπa. Uskoro iz susjedne sobe dovedu Danu Vu-kasa. Pitaju me da li ga poznajem. “Naravno”, kaæem potvrdno.Drugo nisu niπta pitali. Kroz pola sata dovedu Milana SrdiÊa, pazatim nekoliko pravoslavnih sveπtenika i joπ nekoliko uglednihSrba iz PlaπËanske doline. Sakupilo se nas viπe od 20. Pred veËeoduzeπe nam stolice i narediπe da sjednemo na pod. S piπtoljem uruci stalno nas obilazi jedan ustaπa i prijeti nam se i kaæe da smodosta carevali i srbovali, ali da se sada izmijenila situacija.

Kasno uveËe Ëuo sam brujanje automobilskog motora ispredzgrade. ReËeno nam je da se dignemo i uputimo prema izlazu izzgrade. Pred vratima je stajao kamion i ustaπe su nas ubacile udara-juÊi kundacima u njega. Krenuli smo u nepoznatom pravcu. Zanepun sat vremena kamion se zaustavio. Kad smo izaπli, vidio samda smo se naπli u dvoriπtu Frankopanske kule u Ogulinu. Odvelisu nas u drugi sprat i sve stavili u jednu oveÊu prostoriju. Za dandva ustaπe dovedoe i 20 Srba iz Ogulina, Donjih i Gornjih Dubrava,meu kojima sam prepoznao i nekoliko æeljezniËara iz Plaπkoga.Bili smo iznureni i izgladnjeli. Preplaπeni pogledi govorili su namsve. Ubrzo su i naπe porodice saznale gdje se nalazimo pa su poËeledonositi hranu. ©to je bilo bolje, ustaπe su pojele, a nama suuruËivale otpatke. Jednog dana obave premetaËinu i pokupe od nassve vrednije predmete, naroËito prstenje i novac. Ja sam uspio svo-jih 200 dinara sakriti u postavu kape.

Svakog dana ulazile su k nama ustaπe-batinaπi. Tukli su naskako su koga dohvatili. Posebno su se okomile na pravoslavne

198

sveπtenike. Njih su tjerali da iznose kible iz soba, a zatim su imnaredili da ih proliju u hodniku. Potom su ih udarali i tjerali daskinu mantije i da njima briπu pod. Nakon toga su morali samiprati mantije i ponovno njima brisati podove, u hodnicima. To seponavljalo viπe puta.

U Frankopanskoj kuli dræali su nas i muËili oko 20 dana. Danas ponize i kao ljude i kao mnoge dotada ugledne i cijenjenegraane, prisiljavali su nas da metemo i Ëistimo ogulinske ulice.Jednog dana izvedu nas u dvoriπte ogulinskog zatvora tj. kule. Bilonas je na okupu oko 70. Postroje nas u dvored. Odjednom se jedanzlikovac obrati drugome i naredi: “Podijeli oruæje”. Kakvo oruæje,pitali smo se. Uskoro vidjesmo da nose brezove metle i dijele nam.Izvedu nas na glavnu ulicu. S jedne i druge strane ulice okupilo seviπe ogulinskih Hrvata i Hrvatica, a meu njima i πkolske djece.Pljuvali su po nama i bacali kamenje i razne druge predmete. NaËelu naπe tuæne kolone bio je sveπtenik iz Plaπkoga, Milan Dok-manoviÊ Ljuti. Ustaπe su mu naredili da pjeva pjesmu: “Spremtese, spremte, Ëetnici”. On od ispaÊenosti i straha nije mogao nipoËeti pjesmu. Tako su nas poniæavali, da je nemoguÊe opisati nirijeËima ni olovkom. Trebali smo neπto uËiniti, makar nas na licumjesta sve poubijali. A nismo! Ulice nisu bile asfaltirane. Meli smopraπinu i smeÊe na hrpe. Kada bi napravili i hrpicu, ustaπe su tje-rale djecu da nam bacaju praπinu u oËi. Neke civile Hrvate nijetrebalo tjerati da nam bacaju smeÊe u oËi. MetuÊi, pribliæili smose slavoluku koji je bio podignut u Ëast prolaska Ante PaveliÊa krozOgulin 13. aprila 1941. Vikali su: “Srbi ne smiju proÊi ispod sla-voluka.” Morali smo ga obiÊi. Nekako se svrπio i taj dan. I nekolikodrugih takvih na ulicama naπeg grada Ogulina.

Jednoga dana dvojica ustaπa odvedoπe jednog æeljezniËara,rodom iz Primiπlja, u prostoriju koja je bila na vrhu kule. Tamo suga poloæili preko nogara i udarali letvama. Udarci su se Ëuli, kao injegov jauk, u naπoj sobi. Poslije muËenja su ga donijeli gola u sobui bacili meu nas. Bio je strahovito izudaran i od podlijeva krvi savcrn. Straπno je to bilo vidjeti. Ustaπe su nam prijetile da Êemo takoi mi proÊi. Nismo znali kako da pomognemo onesvijeπtenomËovjeku. Vode nismo imali. BuduÊi da je joπ pokazivao znakove æivo-

199

ta, moËili smo rupËiÊ u mokraÊu i stavljali kao oblog. Ali sve je bilokasno. Uskoro je izdahnuo. Svakog dana Ëekali smo da takav budei naπ kraj.

Naπ put u nepoznato je nastavljen 6. juna, kasno uveËe, izvede-ni smo iz Êelija u dvoriπte zatvora. Tu su nas postrojili u kolonu pojedan. Krivudava kolona pruæala se preko cijelog prostranogdvoriπta i liËila je na ogromnu zmiju koja nestaje u ponoru. Prila-zili smo prozoru kuÊice na sjeverozapadnom dijelu dvoriπta. Biosam u sredini kolone. Jedan po jedan je neπto potpisivao. ©to?Nisam znao. MuËila me je sumnja. Moæda sebi potpisujemo smrt-nu osudu. Ispred mene je bio Nikica ManojloviÊ iz sela Otoka, kodOgulina. Doπao je red na njega. Ustaπa mu kaæe: “Potpiπi!” ©utnja.Ustaπa joπ jednom ponovi. Nikica ManojloviÊ odgovori: “Ja neÊuto potpisati.” Pljuπte po njemu udarci. Stropoπtao se. Odnose gadotuËenog. Njegov put u nepoznato je zavrπio.

Doπao sam i ja na red. Ustaπa mi kroz prozor pruæa pola arkapapira. Potpisivao sam polako kako bih mogao proËitati πta piπena papiru. Koliko se sjeÊam, pisalo je ovo: “Ja, niæe potpisani, vlas-toruËno se potpisujem da sam za vrijeme Kraljevine Jugoslavije ra-dio protiv interesa hrvatskog naroda, ustaπkog pokreta i Poglavni-ka.”

Poslije potpisivanja vratili su nas u Êelije. Sutradan ponovno nasizvode u dvoriπte i postrojavaju. Dræe nas u stroju oko jedan sat. Za-tim nam se obraÊa neki ustaπki o∫cir s kraÊim govorom. Kaæe namda idemo zatrpavati rovove koje da smo kopali na hrvatskoj zemlji ina taj naËin Ëinili πtetu hrvatskim seljacima. Potom nas odvode naogulinsku æeljezniËku stanicu, na mjesto gdje su boksovi za utovarstoke. Utrpavaju nas u veÊ postavljene G vagone i u svaki vagon uba-cuju po jednu kantu vode. ZakljuËavaju vrata vagona.

Kasna proljetna noÊ. Vani je bilo tako toplo i zraËno. A mi ustoËnom zatvorenom vagonu! Pun nas je da jedva moæemo i staja-ti. Bez dovoljno zraka, disali smo kao riba na suhom. Onu kantuvode brzo smo popili. »uo se πum lokomotive. Povukla je vagone unepoznatom pravcu. Nismo se mogli orijentirati kamo nas voze.Dugo smo putovali. Vlak je viπe puta zastajao. Bez hrane i vode,zaista je bilo nepodnoπljivo. Kada bi vlak zastao, lupali smo na

200

vagonska vrata i traæili vode. Neki su kroz æeljezne gatre vikali imolili: “Vode, vode!” Ustaπe iz pratnje bi nam odgovarale: “Piπajtei pijte.” Drugi dan poslije podne, oko Ëetiri sata vlak je duæe stajao,i konaËno se otvoriπe vrata. Ustaπe nareuju da iziemo i da sepostrojimo. Uz naπe vagone bilo je prikopËano i nekoliko drugihsa Srbima iz Karlovca i Zagreba. Rekoπe neki: “Mi smo, neki kaæu,u Koprivnici.” Tu su nas doËekale ustaπe s rijeËima: “A, to je naπaroba. Bogamu, dobri radnici. Dobro Êemo ih platiti.” Svrstani ukolonu, pribliæili smo se logoru “Danica”. Na ulazu doËekao nas jekomandant logora. Tu je bio postavljen stol, a oko njega nekolikoustaπa. Ponovno su nas pretresli i oduzeli joπ i ono πto smo imali.Smjestili su nas u baraku br. 9. Baraka je bila prizemna, vjerovatnoje ranije sluæila za staju ili neko skladiπte. Na podu je bila usitnjelaslama. Po prljavim zidovima krvave mrlje. ZnaËi da su tu veÊ bilizatvorenici, neπto prije nego πto smo mi doπli. Kada su nas utjeraliu tu baraku, zavukao sam se u kut prostorije bliæe vrata. Utonuosam u bezizlazne misli. Iz njih me trgla vika ustaπka. Otvaraju sevrata. Ulazi nekoliko ustaπa s batinama i noæevima. ©to je dalje bilo,ljudske rijeËi su preslabe da izraze.

Gaæeni smo i parani noæevima. Od vriska i jecanja niπta se dru-go nije Ëulo. U prvom naletu ostao sam poπteen. Ali za kratko.Pribliæio mi se jedan ustaπa, uhvatio me za kosu te dva puta snaænoudario glavu o zid. Onesvijestio sam se. Kada sam se osvijestio,ustaπa viπe nije bilo. Soba je liËila na razbojiπte. Promatram svojepoznanike, a ne vjerujem da su to oni. Potpuno su iznakaæeni i iz-bezumljeni. Ilija JovetiÊ leæi na slami, a krvava pjena prekrila mulice. Niko nije ostao poπteen. Takve ustaπke orgije ponavljale suse dnevno viπe puta.

Drugom polovinom jula procurila je vijest da je ljudstvo naπebarake odreeno za rad. Kamo, to joπ nismo znali. Ulazak lokomo-tive s G vagonima u logor, najavili su rasplet. Malo zatim upadajuustaπe u naπu baraku. Tjeraju nas van i ubacuju u vagone. Iskoris-tio sam nesmotrenost zlikovaca, skoËio iza barake, a odatle u be-tonsku jamu koja je sluæila za gnojnicu. Naprosto sam se zatrpaou smeÊe. Kada su srpski zatoËenici baËeni u vagone i lokomotivanapustila krug logora, ja sam se povratio u baraku. SlijedeÊi dan

201

ustaπe su dovele druge pohvatane Srbe. Njih su muËili kao i svedruge. Odvozili su ih kako sam saznao u ustaπki logor smrti naVelebitu u logor Jadovno. Tamo su ih tukli batovima, toljagama,noæevima i bacali u bezdane jame. ZnajuÊi za te uæase uspio samse joπ u nekoliko navrata skloniti, tako da nisam odvezen u GospiÊu sigurnu smrt.

PoËetkom oktobra dobio sam od æene neπto hrane i odjeÊe ujednom koferËiÊu. Sve su uzele ustaπe, osim malo izlomljenog kru-ha. Napisao sam nekoliko rijeËi na cigaret-papiru i ugurao pododlijepljeni papir kofera i na tom mjestu izgrebao kriæiÊ. Napisaosam æeni na dopisnici: “Zadnji put sam ti poslao koferËiÊ. Da li siga primila?” Æena nije uoËila znaËenje te poruke. Taj kriæiÊ je uoËiomoj brat Mile i pronaπao pisamce. Molio sam svoju æenu da mepokuπa osloboditi iz logora preko talijanske komande koja je bilastacionirana u Plaπkom.

Otac moje æene bio je Talijan Paola i koriπten kao talijanskikon∫dent. Otiπli su u talijansku komandu, napisali molbu da mese pusti na slobodu. Komanda je uputila molbu Ustaπkomravnateljstvu za red i sigurnost u Zagrebu. Molba je bila povoljnorijeπena 6. novembra 1941. godine. Za uspomenu i danas Ëuvamotpusnicu iz logora “Danica”, Koprivnica, broj 725/1941, od14.11.1941. godine.

Ostao sam æiv. Doπao u svoj Plaπki i veÊ krajem novembra istegodine otiπao u partizanski PlaπËanski odred…”

SvjedoËanstvo sam zapisao u Plaπkom, maja 1975. godine.

Rade PeπutPlaπki

7. jula 1941. godine, oko 23 sata, doπli su u naπu kuÊu uPlaπkom jedan oruænik NDH i jedan civil agent. Pitali su moga ocaNikolu gdje su mu sinovi. On im je rekao da spavaju. Ako ih treba-ju da Êe nas on probuditi. Rekli su da nije potrebno i otiπli.

202

Poslije nepun sat vremena opazili su moj otac i majka viπeustaπa pred naπom kuÊom. Bile su to ustaπe iz Ogulina kojima jekomandovao Ivan MatijaπiÊ. Njega sam dobro poznavao i zapam-tio joπ jednog koga su zvali »aruga. Tu je bio i ustaπa lugar PotiskAntun veÊ po zlu poznati ogulinski ustaπa i nekoliko nama poznatihCindriÊa. Njih je organizirao i uputio da nas hapse i ubiju ustaπkitabornik iz Plaπkog, Josip TomljanoviÊ Braco. Opkolivπi kuÊu, tro-jica su uπla u sobu gdje je spavao moj otac i majka. Njega su odmahsvezali, zatim brata Manu, pa probudili i mene, te svezali s ocem ibratom. Imao sam tada tek 24 godine. Onako bunovan nisam nirazumio πta se deπava. Veæu nas poznate komπije i vode svezane utamnoj kiπnoj noÊi. Kuda? Zaπto? Nismo nikom niπta krivi. Tadanisam ni pomiπljao na bijeg. A i kamo Êu? Od dræave, od zakona?Pa mi nismo nikome niπta krivi, samo se ta misao mnoæila.

Ubacili su nas u kamion koji je krenuo prema Ogulinu. »imsmo preπli RadoliÊ brdo, ustaπe su nas poËele krvniËki udarati kun-dacima puπaka gdje god su stigli. Oca je najviπe udarao IvanMatijaπiÊ, a mene i Manu ostale ustaπe. Ja sam najviπe udaracadobio po glavi i gornjem dijelu tijela poπto sam sjedio gotovosklupËan u uglu kamiona. PoËela mi je krv da izlazi na usta. Izba-civao sam je zajedno sa zubima koje su mi polomili. »ini mi se dasu brat i otac proπli gore. Tako su nas tukli i istovremeno vrealiraznim psovkama i muËili do sela Otoka kod Ogulina. Upravo domjesta zvanog Galge. Na tom mjestu veÊ je bilo pobijeno nekolikostotina Srba iz Ogulina, Jasenka, Plaπkog, Dubrava i drugih srpskihnaselja. Tu su zastali i neπto se dogovarali s onim civilom πto jesjedio u kabini, pa je odjednom MatijaπiÊ naredio vozaËu da vozidalje prema Ogulinu. Proπli smo kroz Ogulin. NoÊ. Mrkla tiπina.Tu i tamo po koji straæar. Smogao sam snage i upitao MatijaπiÊakuda nas voze. Odgovorio mi je da nas voze u “ËetniËku kulu”.Uπavπi dublje ispod πume Krpelj ustaπe su zaustavile kamion i izaπlisvi na cestu. Nas trojicu izbaciπe poput smeÊa i ponovno kundaci-ma dignuπe na noge. Poveli su nas duboko u πumu. Dvojica ustaπanaprijed, mi u sredini, a ostali pozadi. Zaustavili su nas na nekomproplanku, vjerovatno sjenokoπi. Desetak metara ispred nas nala-zila se jama ∞ bezdan. Na tom mjestu ranije nikad nisam bio, ali

203

sam jasno ugledao crni obris jame na prozraËnoj ljetnoj noÊi. Nare-dili su nam da sjednemo na zemlju πto smo i uËinili. Obuzima meneka jeza. Tek sad sam bio naËisto da nam se tu sprema smrt. Nisurazbojnici dugo Ëekali. Glas MatijaπiÊa, naπeg poznanika, s kimsmo uvijek bili dobri i pomagali mu kod izuËavanja trgovaËkogzanata u Plaπkom, njegov glas: “Ustani Nikola!”. Mom ocu skinuπelance s ruku, krv mu tekla. Prisiliπe ga da i odjeÊu skine sa sebe.Nas dvojica, njegovi sinovi, morali smo sjediti i gledati njegovemuke. Ustaπe su pratile naπ svaki trzaj. Tako gola, krvava i izmrc-varena trojica ustaπa dovukoπe nam oca tik do jame. Ivan MatijaπiÊrepetira puπku i opali dva metka u njega. Pao je na sam rub jame.Ne znam je li istog momenta izdahnuo, ali sam dobro vidio kakosu ga ugurale ustaπke zvijeri u provaliju ∞ jamu.

Ista trojica ustaπa sada se vratiπe k nama i MatijaπiÊ naredi:“Rade, ustani se sad ti!” Ustao sam se teπkom mukom. Odmah samga zamolio da poπtedi æivot bar jednom od nas dvojice. Odgovoriomi je bijesno: “J… vam srpsku majku, πto da vas πtedim. Vrijeme jeda sve ono u Plaπkom sada bude naπe.” Skinuli su mi lance s rukui naredili da se svuËem. Kad sam ostao samo u koπulji i kratkimgaÊama, poveli su me k jami. Negdje na pola puta sinu mi u glavumisao da bjeæim. Nisam dugo razmiπljao ∞ odluËio sam na bjek-stvo. Istog momenta trgnem se svom snagom i poput preplaπenezvijeri naem se u nekom æbunu. Brzo sam se prebacio u gustik.SjeÊam se da su tu veÊ bili poveÊi bukviÊi. Kako su mi bile oËuvanenoge brzo sam trËao. »uo sam paljbu za mnom i korake ustaπa kakome gone. Ne sjeÊam se dobro, ni tada, ni poslije koliko su me dugogonili, ali znam da sam u tom bjeæanju izbio na neku stazu kojame je odvela u suprotnom smjeru, a oni su jurili za mnom u pravcuotkud smo doπli. Ipak me je spasila noÊ i πuma. Uvukao sam se uneko æbunje i tu doËekao praskozorje. U zoru sam krenuo dalje iizbio na æeljezniËku prugu kod Oπtarija. Sad sam znao gdje se nala-zim. Otiπao sam kod sestre u Otok, tek kada se smraËilo. »uËaosam skriven u nekom πipragu. Privukao sam se onako jadan noÊukuÊi moje sestre Zore. Kad sam uπao u kuÊu moja sestra i LjubaKukiÊ iz Meeaka koja je bila kod nje nisu me prepoznale. Biosam u gaÊama i koπulji, sav krvav. Dok sam progovorio sestra me je

204

prepoznala. Odmah su me odvele u πtalu. Zora mi je donijelanekakvo odijelo neπto za pojesti. Presvukao sam se a jesti nisammogao. Istu noÊ nastavio sam put za Plaπki. Dræao sam se πume idalje od naseljenih mjesta. Tako sam doπao u Janja Goru negdje uzoru 9. jula 1941. svratio sam u kuÊu brata mi od strica MiÊe PeπutaOkaπa. Obavijestili smo o svemu moju majku. PoruËio sam joj daza svima jednako æali kako bi se stekao utisak da ne zna niËiju sud-binu. Stric MiÊo proπirio je tuænu vijest. Od tada ljudi nisu vjerova-li ustaπkim laæima. PoËeli su se sklanjati. Ja i moj polubrat smootiπli u πumu Klaπnicu. Zatim u partizane.”

Nektarije DazgiÊ, jeromonah,upravitelj manastira Gomirje

“… Mlaima koji dolaze za nama. Na dan Duhovski ponedje-ljak 1941. godine iznenada dooπe ustaπe iz Ogulina u kamionu,opkoliπe manastir gomirski, bratiju steraπe u manastirske sobe,poËeπe ispitivati o novcu i kljuËevima manastirske kase. Od brati-je u manastiru nalazio se namesnik manastira o. Nektarije DazgiÊ,rodom iz Graduse, o. Stefan BoæiËkoviÊ star 73 godine, o. upraviteljTeofan KosanoviÊ bio odsutan u Sloveniji na parohijskoj duænos-ti.

Ostali bili su aci manastirski i posluga. Ustaπe, njih oko 15uπle su u prostorije, odmah poËele lupati svete ikone i ostale slikepo sobama. PljaËkati sve πta je bilo omanje za poneti kao: aparateza masaæu, koæne taπke, novac, poπtanske knjige sa ulogom i pos-le manastirsku kasu sa gotovinom preko tri stotine hiljada dinara.Posebno vrednosne papire od manastirskog zemljiπta uruËenobivπim man. kmetovima. Ustaπe su prvo dobro se poËastili, napili inajeli, a bratiji naredili da moraju s njima u Ogulin na ispitivanje isasluπavanje. O. Iguman Metodije Subotin bio je u selu kod πkol-ske djece, na putu su ga sreli i strpali u kamion.

Iz manastira poveli oca Nektarija DazgiÊa i uËitelja mladogMilana KosanoviÊa. O. Stefana BoæiËkoviÊa ustaπe su ostavile da

205

pazi na manastir do daljnje naredbe uz njihovu vlast koja je odmahpostavljena u samom manastiru. Bratija strpana u kamion odveæe-ni pred opÊinu u mestu Gomirje.

Iz zaselka Musulina, Gomirja i ostalih mesta ustaπe su dote-rivali pohvatane pravoslavne Srbe i trpale u kamion. Za vreme sta-janja pred opÊinom, ustaπe su poËele tuÊi jeromonaha Nektarijapo glavi i vuÊi za bradu. O. Igumanu Subotinu natukle kamilavkuna glavu tako jako da nije mogao gledati. Kada su napunili kami-on krenuli su s nama u Ogulin.

U Ogulinu strpali su nas u zvanu Kulu gdje su nas sasmaopljaËkale: satove, novac i kiπobrane, sve πta je bilo za uzeti. U za-tvoru nisu nam dali niπta jesti, morali smo traæiti iz vana da namneko poznat donese hranu jedanput dnevno ako je bilo moguÊe.U zatvoru poËele su ustaπe odmah neke muËiti i ubijati, noÊu od22 sata nadalje. U zatvoru smo muËeni pet punih dana. Bilo nas jeviπe od stotinu muËenika. NoÊi, oko ponoÊi sve nas stjeraju udvoriπte gdje nas postave u stroj i pod jakom pratnjom uzkundaËenje i psovku srpske majke odvedu pjeπice na æeljezniËkustanicu u Ogulinu i strpaju nas u marvinske vagone, G kola. Kiπa jepadala za vrijeme pjeπaËenja iz zatvora do stanice. Bili smo gladnii mokri. U vagone Êerali su nas kundacima i cijevima puπaka, bræebolje da ne bi neko pobegao.

U onoj masi tukli su kao po zvjerovima, tu su nas zatvorile kr-vopije i povezli u logor u Koprivnicu. Tamo smo stigli oko 10 satiprije podne. Na stanici smetnuli nas u stroj i poterali tako u strojupo vojniËki u mjesto zvano “Danica” ∞ logor. U samom logoruponovo doËek i sve pretres, satove, novac i ako neko ima neku dru-gu vrednost.

Sveπtenici su im morali biti prvi u stroju i prvi udarani i muËe-ni. Na sveπtenike bili su posebno nasrtljivi i ogorËeni. Odmah nalicu mesta poËeli da udaraju po glavi, da krvniËki postupaju. Nijeim smetalo πto i oni pripadaju hriπÊanskoj vjeri. Proti VladimiruDujiÊu iz Srpskih Moravica uzeπe naoËale zato πto su imale po-zlaÊen okvir uz primedbu ustaπe: “To je hrvatsko zlato.” Stari pro-to protestvuje i moli da bez naoËala ne vidi, ali oni nemaju oseÊa-nja nego podrugljivo doËekaπe: pa viπe ti neÊe ni trebati, znaËi pre-

206

suda je bila gotova na smrt. Posle pregleda sa spomenutog mjestaodvedu nas pred baraku gdje moæe da se strpa preko 400 ljudi.

Tu pred barakom opet postaviπe u vojni stroj, poËeπe sveπte-nicima brade i brkove Ëupati. Prvo svakom natukoπe πeπire na oËipod zapovjedi da se ima ustaπama u oËi gledati. ZnaËi, da mora gla-va podignutom biti da ustaπe mogu lakπe Ëupati brade i na prsa stav-ljati. Ako je dotiËni od uæasa i bolova trepto oËima, ustaπa ga pes-nicom doËekao i podboËio uz podrugljiv izraz: “Vide, ovaj joπnamiguje na mene” i produljuje dalje da Ëupa. Kada su svima bradeoËupali, prosto unakazili, onda su zapretili sa piπtoljima da se imasvaki obrijati a koji ne bi posluπao, da Êe ga oni piπtoljem obrijati.Mnogi smo izvrπili nareenje odmah do veËeri.

Posle ove muke dolazi druga joπ teæa. Vode nas u baraku,postavljaju nas na πkarpu koja se nalazi u baraci. Ustaπe redomtuku, prvi s volovskom æilom, drugi πtapom, treÊi pendrekom, aËetvrti poslije ovih uzjaπi tegli za uπi, Ëupa za kosu uz pogrdu:“Nosite nas, mi smo vas nosili dvadeset godina i pili ste nam krv,mi Êemo vam ne samo krv popiti nego Êemo i meso vam pojesti.”Ljudi su prosto rikali kao zvijeri od grozote i strahote. VeÊinom bilismo modri i okrvavljeni.

Tu je bilo sveπtenika viπe od trideset. Bio je skoro sav Crkvenisud iz Plaπkoga i iz svih okolnih mesta. Ostalo bili su uËitelji, trgovcii opÊinski sluæbenici, seljaci, radnici, domaÊini sa svojim sinovima.

Posle ovakve nevolje dato nam je da si svaki napravi na betonugdje Êe leæati bez slame i bilo Ëega. Ovako na golom betonu provelismo viπe noÊi dok se nije naπao neki bogati Jevrej, knjiæar ing. IvoGolπtajn, trgovac iz Karlovca i dao novaca da se kupi nekoliko balaslame. Baraka je bila dupkom puna, sve jedan do drugoga leæao.NoÊu oko ponoÊi ustaπe su dolazile i pojedine ljude odvodile i ubi-jale. »esto su dolazile u baraku pijani pa Ëak se i meusobnosvaale sa straæarom ako nije htio da ih pusti u baraku.

Za hranu dobivali smo jednom na dan Ëorbu od graha ili krum-pira. Jednog dana dobili smo u 11 sati prije podne a drugi dan uveËeu 6 sati. To toliko, da je Ëovek imao neπto toploga u stomaku. Osta-lu hranu dobivali smo od pojedinih logoraπa Jevreja koji su dobivalipakete od svojih kuÊa pa su dijelili sa onima koji nisu imali.

207

Nas iz manastira Gomirja bilo je sviju pet i to: Teofan Kosa-noviÊ, upravitelj, o. Metodije Subotin, paroh u Vrbovskom, o. Nek-tarije DazgiÊ, jeroakon Dositej ObradoviÊ i mladi uËitelj MilanKosanoviÊ. Jeroakon je bio uskoro preπao u Plaπki kao ekonomkod vladike Save TrlajiÊa, gdje su ga ustaπe uhapsile i odvele u Za-greb, poslije u Koprivnicu gdje nas je i doËekao u mukama u bara-ci. Kako sam saznao svi su muËeniËki umoreni, a posebno na najs-virepiji naËin naπ vladika Sava TrlajiÊ u logoru smrti Jadovno naVelebitu…”14 U Gomirju hrvatske su ustaπe opljaËkale srpsku pra-voslavnu crkvu, poskidali crkvena zvona i situ, te odnijeli, kao i uPlaπkom. PokuÊstvo manastira su nekoliko dana pljaËkali i kami-onima odvozili u Ogulin i ko zna kuda.

Ilija VukeliÊDreænica

“U kasnu jesen 1943. godine ustaπe su pokrenule snaænu ofan-zivu na naπa srpska sela opÊine Dreænica. Imao sam tada 10 godi-na i bio veÊ viËan sklanjanju i bjeæanju kako danju tako noÊu i sni-jegu ispred hrvatske vojske, ustaπa, domobrana i oruænika. Ovogputa sklonili smo se u πume bliæe Ogulinu. U naletu zlikovci nasnisu naπli. Meutim, nakon pljaËkanja i paljenja naπih sela ustaπesu se vraÊale kroz grmove prema selu Bjelskom. Mi smo bilisklonjeni izmeu stijena, tako da nas je mogao zapaziti i otkritisamo onaj ko bi poπao da ih preskaËe. Ovog puta ostali smo æivi.Ustaπe su ubile samo moga djeda Duπana, koga su zatekle na putu.Jednoga dana kada sam Ëuvao stoku, naiπao sam na mrtvo tijelomoga eda Duπana. Bilo je u raspadanju. NoÊima mi je ta slikadolazila u san i jedva sam se oslobodio te more.

Vratili smo se na svoja ognjiπta. Partizani su nam pomoglipodiÊi kolibe. Prikupili smo i neπto stoke. Do proljeÊa 1944. bilo jemirno. S nama su bili i partizani naπe Dreænice, πto nam je bilo

14 SvjedoËanstvo jeromonaha Nektarija DazgiÊa, upravitelja manastira Gomirje,Eparhija GornjokarlovaËka, zapisano 1968.

208

sigurnije. Ali, veÊ poËetkom aprila ustaπe i domobrani iz Ogulinakrenuli su ponovno na naπa sela. Ponovno smo bjeæali u πumu.Ujutro 15. aprila 1944. godine, tek πto smo pobjegli iz svojih podi-gnutih koliba i potjerali ono stoke prema Lipovoj kosi i Dubina-ma, doπlo je do sukoba partizana s ustaπama i domobranima. »ulismo snaænu pucnjavu, pa smo joπ bræe tjerali stoku da bi se πtoviπe udaljili. Moj drugi ed Ilija bio je zaostao, pa sam se povratioda mu pomognem bjeæati. Meutim, kada sam dotrËao na vrh jed-nog prevoja, ustaπe su me pogodile rafalom u obje noge. Pao samkao pokoπen na zemlju. Licem sam bio uronjen u tek podiglu tra-vicu, praveÊi se mrtav, jer sam znao da Êe zloËinci uskoro biti poredmene i da Êe me, ako primijete da sam æiv, ubiti. Sve glasnije samËuo galamu i psovke upuÊene mome edu Iliji, koga su sustigli iubili. Da sam pokazivao znake æivota, sigurno bi me dotukli. Zatosam gotovo i disati prestao, a oni su, misleÊi da sam mrtav, otrËalidalje za partizanima i narodom.

Kada se sve utiπalo, prvo sam osmotrio oko sebe, a onda po-gledao u svoja koljena. Iz desnog je πikljala krv, bilo je pogoenoeksplozivnim metkom, i noga je visjela samo na æilama. Iz lijevogje na dva mjesta curila krv. Polako sam otpuzao u dolinicu u kojojje bilo snijega i poËeo ga jesti. MuËila me straπna æe. Nakon ne-kog vremena pronaπla me moja majka Staka i zagrnula me nekimkaputiÊem. Ona je bila sklonjena s drugom svojom djecom podjednom velikom kladom pa je ustaπe nisu primijetile u svom na-letu. Tako su ostali æivi. Iako su se ustaπe smjestile u Dreænici, mojaje majka odluËila i uz pomoÊ drugih komπija odnijela mrtvo tijelosvoga svekra Ilije i mene ranjenog u naπu kolibu u selo. Naloæila jena ognjiπtu vatru i tako nas zgrijala.

Do lijekova se nije moglo doÊi. Ostalo je da se saËeka dan dva daja umrem, pa da me zajedno sa edom zakopaju. Ali, poslije dvod-nevnog Ëekanja, ja sam poËeo da jedem. Prva dva dana pio sam samovodu, i to koliko sam htio. Nisu htjeli da æedan umrem. Tek kadasam pojeo pun tanjir variva, i traæio joπ, predomislili su se: eda suzakopali, a rijeπili da mene nose u partizansku bolnicu.

Brat Rade naredio je nosila, a mama i strina Milija ponesoπeme na njima u susret spasu ∞ k partizanima. Bio je to put dugaËak,

209

teæak i opasan, nosila nisu bila dovoljno ukruÊena, pa su se ugiba-la tako da mi je i najmanji stres nanosio neizrecivu bol. VeÊ zagno-jene rane su me jako boljele i Ëudno je kako nije doπlo do trovanja.Trebalo je æuriti i putem se Ëuvati od ustaπa, koji ni u ovakvim pri-likama nisu znale za milost. Majka i strina nisu mislile na strah,iako je svaka od njih u πumi, u kolibi ostavila Ëetvero maloljetnedjece.

PredveËe smo stigli u πumsku partizansku ambulantu, gdje sumi oËistili rane i previli. Strina se vratila djeci, a ja sam s majkomsutradan, na volovskoj zapregi, produæio u partizansku bolnicu, uTurke. Putem smo susreli oca Aleksu, partizanskog borca i kurira.Vratio se s nama natrag, do bolnice, da Ëuje πta Êe lijeËnik reÊi zamene. Vidjelo se da mu je teπko gledati mene i mamu. On je posli-je produæio svojim kurirskim zadatkom, majka se vratila ostalojdjeci, a ja sam ostao u bolnici s nepoznatim ljudima, ranjenicima.

Ubrzo sam stigao i na operacioni stol. Niπta mi nisuobjaπnjavali, stavili su mi na lice neku krpu i rekli mi da brojim.Viπe se niËega ne sjeÊam. Kada sam se probudio, Ëinilo mi se dasam dva dana spavao. Osjetio sam neku posebnu lakoÊu, kao dasam se oslobodio velikog tereta. Opipao sam nogu i primijetio ve-liki zavoj… Bilo mi je jasno da su mi nogu odsjekli, iako je osjeÊajpokreta prstiju i dalje ostao. »ak i pokret koljena. Poslije toga Ëes-to me je muËilo pitanje gdje su bacili moju odsjeËenu nogu?

Nekoliko dana poslije amputacije noge zaprijetila je opasnostda bolnica padne u ruke ustaπa i domobrana. Za nas nepokretneveÊ je bila napravljena nova bolnica u πumi, pa su nas na brzinutamo smjestili. Rana je normalno zarastala. I lijeva noga me po-malo boljela, a kad bi je zgrËio, nisam viπe mogao da je ispruæim.Iako sam joπ bio dijete, znao sam πto me Ëeka. ∆utao sam… Pri-likom jedne vizite otkrili su me i zatraæili da ispravim nogu, πto janisam mogao. Zgledali su se i odmah navalili na mene. Dvoje medræalo za ruke, a lijeËnik je ispravljao nogu. Jaukao sam od bola,koji nikad neÊu zaboraviti. Na koljeno su mi stavili neπto teπko, danogu ne bih viπe savijao.

Naπa bolnica ponovno je bila u opasnosti. Prema njoj su nadi-rale jake snage ustaπa, domobrana i Nijemaca. Za nas su u istoj plani-

210

ni u gustoj πumi, bile pripremljene zemunice, u koje smo smjeπteni.U mojoj zemunici bilo nas je osmero. Ulaz je bio maskiran jednomjelom. Nitko ne bi mogao pretpostaviti da je to drvo bez æila, samoubodeno u zemlju. Tako smo proveli desetak dana, da bi nakon toganas, teæe ranjenike, izdvojili i iznijeli na jedno polje radi evakuacijeu Italiju i lijeËenja u savezniËkoj bolnici. Meutim, poπto je avioni-ma prijetila opasnost od ustaπa i Nijemaca, ponovno su nas vratili uzemunice u oËekivanju povoljnijih uslova.

Kako je rana na amputiranoj nozi normalno zarastala, od-luËeno je da se vratim kuÊi. Prve noÊi puta obreo sam se u parti-zanskoj komandi u Mrkoplju, gdje sam noÊio zajedno s parti-zanima. Meutim, u zoru dolazi do iznenadnog napada neprijateljana sam Mrkopalj. Partizanski komandir me je ostavio kod prvekuÊe na Ëuvanju kod jedne æene. I ja, i nepoznata mi æena, koja jedobila nezvanog gosta, osluπkujemo u strahu dolazak njemaËkih iustaπkih tenkova. Uskoro u kuÊu ulaze ustaπe i Nijemci. Dok seustaπe trude da od mene doznaju neπto o mome lijeËenju, dotlemi njemaËki lijeËnik pregleda ranu. Vidjevπi me uplaπenog i zbu-njenog stavi novi zavoj na ranu i naredi ustaπama da me ostave namiru. Sada su me Nijemci spasili.

Za cijelo vrijeme lijeËenja vijesti o meni rijetko su stizale majci,ali ova, koja je bila loπa, odmah je stigla, pa se vjerovalo da sam ubi-jen. Majka je odmah krenula po mene, æivog ili mrtvog. »im je stiglau Mrkopalj, brzo je saznala gdje sam i naπla me æivog, ali bez jednenoge. Majka me odnijela na svojim ispaÊenim leima u naπe opus-toπeno selo Brezno. Pored svih teπkoÊa, zatekao nas je mrak na putu,pa se moralo bauljati i noÊu po teπko prohodnom terenu. Kada smo,kasno u noÊ, stigli u toplu kolibu, baka, braÊa i sestre obradovaπe seπto me poslije svega vide, iako s jednom nogom. Nisu znali da ni nanju ne mogu stati. U selu mi je partizanski lijeËnik previo ranu naamputiranoj nozi. Naredio je da me odvezu u Gorski kotar i uputena lijeËenje u Italiju. Smjestili su me u bolnicu u Brodu na Kupi.»ekala se prilika za prebacivanje u Italiju, ali do toga nije doπlo.

Moæda sam bio baksuzan, jer gdje god sam stigao, bivalo jegusto. Vratili su me kuÊi. Brat Rade napravio je drvene podpauzneπtake i ja poËinjem da se pomalo oslanjam na njih.

211

Do kraja rata smjenjivali su se strah i tuga, sreÊa i radost. Osta-li smo æivi. Moji mnogi vrπnjaci nisu imali tu sreÊu…”

SvjedoËanstvo zabiljeæio Miloπ IvoπeviÊ RogoviÊ, 1980. godine.

Vladimir MrvoπPonikveGornje DubraveOgulin

“27. januara 1945. godine na sam dan Svetoga Save hrvatskesu ustaπe izvrπile nezapamÊeni zloËin nad srpskim stanovnicimamoga sela Ponikve, opÊine nekadaπnje Gornje Dubrave.

Izmrcvarili su, iznakazili, poklali mnogu nemoÊnu djecu, æenei starce. Tih kobnih januarskih dana snijeg je bio neobiËno velik isve je pucalo od hladnoÊe. U selu se nalazio KarlovaËki partizanskiodred na Ëelu sa Radom IvkoviÊem Solarom, naπim dobrim ihrabrim komπijama. Svi smo se s naπom vojskom veselili, druæilii, prema rasporedu, hranu borcima donosili. Bilo je veselo i razdra-gano kao da je ratu doπao kraj.

Meutim, u predveËerje kritiËnog dana, dok su se mjeseËevezrake odbijale od tvrde svjetleÊe snjeæne povrπine, iznenada s juænestrane, cestom od Ogulina, u Ponikve naioπe ustaπki i domobran-ski zloËinci, i to u velikom broju.

U selu je nastalo komeπanje. Po visokom snijegu narod jebjeæao na sve strane. Spaπavao se kako je ko znao.

Uz pomoÊ partizana, koji su tu zateËeni, uspjelo je neπtomladiÊa izbjeÊi. Partizani kojih je bilo znatno manje, povukli su seprema Zdihovu, ali povlaËeÊi se i napuπtajuÊi selo zadræavali supucnjavom ustaπe i tako usporavali njihovo bræe nadiranje. Ubrzoje selo palo u ruke zlikovaca. Poginulo je nekoliko partizana, ameu njima ubijen je i komandant KarlovaËkog partizanskogodreda Rade IvkoviÊ Solar.

212

Ustaπe se zaustaviπe u naπem selu. PoËelo je maltretiranjedjece, æena i nemoÊnih staraca, muËenje, klanje i spaljivanje.Ustaπe su divljaËki harale i pljaËkale. Ostavljale su iza sebestraviËnu sliku. Na svakom koraku ljudski leπevi, goli, polugoli, iz-mrcvareni, unakaæeni i oko njih zgruπana krv. Spalili su kuÊe i gos-podarske zgrade, a stvari koje nisu bile za njih , razbacale su na svestrane.

Moje selo Ponikve Ëini nekoliko zaselaka: BusiÊi, VignjeviÊi,DiviÊi, LaliÊi, Centar, IvkoviÊi, Lokve, JurjeviÊi, KuπiÊi, PoËivale,Vrkaπica i BrgljiÊi. U svakom bilo je po nekoliko domaÊinstava.Krvnici su poËeli klati seljake na poËetku BusiÊa, a zavrπili su dvakilometra dalje na kraju BrgljiÊa.

U BusiÊima uz cestu zaklale su ustaπe Maricu BusiÊ i njena sinaVladu. Majku su razapetu i na kolac nabile. Istu sudbinu nedalekood njih doæivjela je i Ljuba VignjeviÊ. U svojoj kuÊi zaklan je i braË-ni par Ilija i Sava VignjeviÊ. Malo podalje, prema Centru, u kuÊi uzcestu, zaklali su Smilju PavloviÊ, njene dvije kÊerke Danicu iMaricu, i unuËad Nevenku i Simu. U Centru, pred πkolom, razbo-jniËki uguπiπe æivote Cvijete DiviÊ i Drage TrboviÊ.

U zaseoku Lokve koji se nalazi izmeu LaliÊa i PoËivala,oduzeπe æivot braËnom paru Radi IvkoviÊu i Marti ©avriÊ. To uËiniπei sa majkom Savicom, njenom kÊerkom Nadom i njihovimroakom PavloviÊ Ljubom.

Njihovi leπevi izgledali su jezivo. Tijela su bila unakaæena, sas-jeËena, izlomljena.

Tijelo Marte, koja se grËevito odupirala krvnicima, bilo je dos-ta unakaæeno kao i leπ Nade IvkoviÊ, SaviËine kÊerke. Savica je ju-naËki poginula. Stala je pred ustaπku kolonu i prkosno im dala doznanja da neÊe dugo haraËiti i da im je moÊ na izmaku, a krvnici suje nakon toga rafalom pokosili. To je bila majka Nikole IvkoviÊakoji je kao prvoborac joπ prije svoje majke poginuo u borbi protivfaπizma. PoËivale se nalaze u blizini zaseoka Lokve, na jednommalom brdaπcu gdje su svega dvije kuÊe, i to ©imeke i Radice. Po-rodica ©imeke siπla je iz zbjega u kuÊu moga djeda Radice, oca mojemajke, Rade DiviÊa. Tu u djedovoj kuÊi su nas zatekli krvnici ∞ustaπe. Zaprepaπteni i nemoÊni, kroz prozor sobe, dolje prema

213

Lokvama, vidjeli smo kako se za Solarevom πtalom Marta ©avrinkabori sa ustaπama. Æena πezdesetih godina oko pola sata borila sena æivot i smrt. Nakon teπkog obraËuna savladali su je i zaklali.

KuÊa moga djeda Radice imala je dvije sobe i kuhinju. Tu smose naπli djed Radica, njegova supruga Boja koju smo zvali “maj-ka”, baba Sarka, ujna Sara, moja majka Milica i ja, dvanaest godiπnjidjeËak. Svi smo bili stjerani u jednu veÊu sobu koja sa dva prozoragleda prema putu gdje se nalazi drvljenik. VeÊ se spustila i noÊ, alije bilo vidljivo zbog snjeæne bjeline i mjeseËine.

Oko kuÊe i u kuÊi bilo je puno ustaπa. Stalno su pristizali odceste iz Lokava, a s njima je doπla i jedna æena u ustaπkoj uniformi.Nosila je u rukama veliki krvavi noæ i pjevala: “Koga moja noæinaubode, ne treba mu ni kruva ni vode.”

Shvatili smo da su nam to posljednji trenuci. PoËeli su nas tuÊii po sobi bacati i goniti govoreÊi da Êe nam oËi vaditi i udove rezati.Traæili smo spas od kuta do kuta i od vrata do prozora. Nastala jevelika guæva. Svaki ustaπa imao je u rukama okrvavljeni noæ ili ba-jonetu. Gotovo nikakvog izgleda za spas.

Prvog su iz sobe izvukli moga djeda Radicu i na drvima predkuÊom zaklali. Prethodno su ga na drveljeniku tukli nogama i rukama,kundacima i noæevima. On se bezizgledno odupirao, i dugo, hrabroodgaao sudbinu. Ustaπa je bilo puno oko njega, i onako iznemo-glog oborili na zemlju. »im je pao, jedan ustaπa mu je bajonetomprerezao grkljan i krv sa oπtrice tog bodeæa slavodobitno oblizao.

Nas su primorali da sve to gledamo. ©to je mislila moja mama,njegova kÊerka? ©to sam doæivljvao ja? Njegov unuk.

Nakon toga divljaËkog Ëina ponovo su nas najurili u kuÊu, atada je pala komanda da se kuÊa zapali kako bismo æivi u njoj izgor-jeli. Meutim, odluku su i odmah i izmijenili, te nanovo odluËilida nas pokolju, a kuÊu da saËuvaju kako ne bi izgorjela ljetina iostala hrana koja Êe im dobro doÊi. Iza toga su se rasporedili takoda je jedan ustaπa bio na ulaznim vratima, dvojica kod prozora itrojica sa noæevima meu nama u sobi.

PoËelo je klanje. »ula se priguπena vika, jecaji i krkljanje, a jasam joπ uvijek izmicao po sobi. Pokuπao sam pobjeÊi kroz prozor,ali me krvnik priËepi uza zid niz koji sam se i sruπio. Tada je ustaπa

214

Ëizmom stao na moj desni obraz, prignjeËivπi mi glavu uz pod. oπtetiomi je desnu Ëeljust, slomio mi nekoliko zuba. Zadali su mi nekolikouboda noæem i gazeÊi Ëizmama po meni nanijeli mi ozljede po noga-ma, tijelu i rukama. Bio sam sav okrvavljen i izmrcvaren. Pogleda-jte, kakav izgledam. Pun sam oæiljaka i izvitoperen.

I ostali u kuÊi su sliËno prolazili. Tukli su ih, boli i sjekli noæevi-ma. Dok se sve ovo sa mnom dogaalo, Ëuo sam zov svoje majkeMilice koja je nedaleko leæala, a ustaπa joj je noæem zadavao ubodepo glavi, grudima i vratu. Nekako sam se uvukao pod krevet.Pokuπao sam pomoÊi majci viËuÊi: “Pustite mi majku!” Kada samse oglasio, ustaπa, koji mi je klao majku, skoËio je na mene. Poloæiome na lijevu stranu, pritisnuvπi mi glavu uz pod, a zatim mi zarioveliki noæ ispod desnog uha i vilice u vrat i onda ga naglo zaokre-nuo. Noæ je proπao kroz vrat iza grkljana i izaπao na drugu stranu,ispod lijeve donje vilice. Vidite i sada kako to izgledam.

Ponovno me oblila krv, izbijajuÊi mi na uπi, nos i usta. Tadasam se onesvijestio. Majka me zvala, ali nisam uspio doÊi k njoj,niti joj u njenim mukama pruæiti bilo kakvu pomoÊ, kao ni drugi-ma koji su u istoj sobi sa mnom bili osueni na smrt.

Soba je bila puna krvi i kroz pod je curila u podrum i slijevalase u kace i po krumpiru koji se tu nalazio. Leæali smo na podu ukrvi. Bili smo u nesvijesti, nepomiËni, naklani, izmrcvareni. Ustaπesu u uvjerenju da smo svi mrtvi napustili kuÊu i nastavile pokoljSrba na Vrkaπici, kod kuÊe Sime i Smilje PavloviÊ. To je bio braËnipar koji je imao dvoje djece, Nikolu starog Ëetiri i Maricu staru πestgodina. Kod njih se tada naπao sinovac, dvanaestogodiπnji Miloπ.Sve ih je Ëuvala baka Janja. Smilja i Simo nisu bili kod kuÊe. Ustaπesu zaklale i djecu i baku. MuËili su ih, kopali oËi, rezali uπi i nosiÊe,Ëupali kosu, sjekle prste na nogama i rukama. Nakon takvog zvjer-stva zapalile su kuÊu. Ipak leπevi nisu izgorjeli jer su ih iz zapaljenekuÊe izvukli ljudi koji su se tada spustili s planine u selo.

Nakon toga u blizini, zaselku BrgliÊi zaklali su u MiletiËinojkuÊi starog Milu JurjeviÊa, njegovu kÊer Duπku i troje djece, a Ëetvr-to dijete, Milku BusiÊ su ranili. U istom zaseoku uhvatiπe MilicuJurjeviÊ i Smilju KuπiÊ, zatvoriπe ih u kuÊu i zapaliπe. Æive su izgor-jele. Zaklale su ustaπe tada i Cvijetu LaliÊ sa njene dvoje djece.

215

Kada su se nasitili krvi, napustili su selo, a ljudi koji su na vri-jeme izbjegli, spustili su se sa planine, pokupili mrtve i sahranilina mjesnom groblju. One koji su davali znakove æivota prevezli sudo partizana na Pribanjce gdje im je pruæena prva pomoÊ, a zatimu partizansku bolnicu Æumberak gdje su ostali na lijeËenju. Na li-jeËenje su otpremili moju mamu, mene, “majku”, ujnu Saru i MilkuBusiÊ. Od svih ovih ærtava danas smo æivi jedino Milka BusiÊ i ja,Vladimir Mrvoπ. Ustaπe su selo do temelja opljaËkale i zapalile. Nastotine grla stoke su otjerale. Samo su iz πtale djeda Radice odag-nali 15 grla krupne stoke. Njega su zaklale, a njegovu suprugu is-jekle noæevima i zaklale, ali je usprkos mukama ostala æiva i doæivje-la duboku starost. Njihovi sinovi, Duπan i Stojan, bili su daleko odkuÊe i preæivjeli rat…”

Ove 1987. godine, Vladimir Mrvoπ, je sudac OpÊinskog suda uOgulinu. Teπki invalid. Oæiljci noæeva se dobro poznaju na njego-vom vratu i tijelu. Oæenio je Hrvaticu i imaju sina i kÊer. Æive u sklad-nom braku.

“GORANSKI VJESNIK” BROJ 90od 16. oæujka 1945. godine

Ustaπe Josipa Brace TomljenoviÊa tzv. Bracine bojne nisu mi-rovale ni krajem 1944. i 1945. godine. Ustaπke jedinice i grupe raz-miljele su po popaljenim srpskim selima i hvatale srpske seljake gdjebi ih stigle: na ognjiπtima, poljima, u æivicama, putovima… Tako suustaπe Bracine bojne upadale u srpska naselja Donjih i Gornjih Du-brava, Ponikava i Popovog Sela, hvatale, ubijale, klale i silovale,pljaËkajuÊi i ono malo imovine πto je do tada joπ nisu odnijele.

O tome u svom iskazu slikovito svjedoËi ustaπki zloËinac Fra-njo Mance iz Brod Moravica, πto ga je dao na suenju u Mrkoplju1945. godine. Pored ostalog on je ispriËao, a “Goranski vjesnik”,broj 90, od 16. oæujka 1945. godine, objavio: “… na nagovor poruËni-ka Josipa DelaËa, Ivana BarbariÊa i Viktora ©tajduhara ubio sam iz

216

puπke jednog civila u TræiÊu. On je bjeæao ispred nas, uzeli smomu tri komada blaga. PoËetkom prosinca 1944. godine ubio samiz puπke u Gornjim Dubravama jednog civila, mladiÊa –uruViπnjiÊa iz sela ViπnjiÊ Brda i oteo mu vreÊu kukuruza koju je nosiou mlin. Istog dana ubio sam dvoje djece, jedno muπko i jedno æen-sko. Noæem sam zaklao jednog civila, 65-godiπnjeg MiÊuMikaπinoviÊa (Mihajla iz sela MikaπinoviÊi, Gornje Dubrave, 20. 12.1944. o.p. –.Z.), kojeg su bili uhvatili DelaË, BarbariÊ i ©tajduhar.Oni su mi ga doveli u dubravsku pravoslavnu crkvu Sv. Petka i tamomuËili a ja sam mu prerezao vrat. Tog dana sam silovao dvije æene.Silovali su ih i DelaË, te BarbariÊ i ©tajduhar. Nakon toga sam ih jazaklao, a svakoj sam odrezao po jednu sisu. Kasnije smo u Dubra-vama slavili vinom i rakijom.

Dana 15. prosinca bili smo u Gornjim i Donjim Dubravama.Tom sam prilikom uhvatio æensko dijete od 10 godina i prerezaomu grkljan, a to sam isto uËinio jednom 35-godiπnjem muπkarcukojeg su dræali BarbariÊ i ©tajduhar.

PoruËnik DelaË je uhvatio jedno 12-godiπnje æensko dijete, napuπku metnuo bodeæ i pozvao nas da gledamo kako on kolje. Di-jete je povalio, a nogom mu je stao na vrat, noæ je zabio u trbuh, aonda ga digao uvis. Zatim ga je bacio na tlo, i prerezao mu grkljan.BarbariÊ i ©tajduhar zaklali su svaki po jednu æenu (MiriÊ ro. Za-tezalo Ilinku, 47 god. i Zatezalo ro. MiriÊ Martu, staru 44 godine,o.p. –.Z.). Oni su im prerezali grkljane, odsjekli sise i ruke. Nakonove akcije ponovno smo se zabavljali uz vino, rakiju i pjesmu.

Krajem prosinca ponovno smo bili u Donjim i Gornjim Dubra-vama. Tada je poruËnik DelaË iz puπke ubio jednog civila. Kod njegasmo naπli 200.000 kuna, koje je uzeo DelaË. U πumi su druge ustaπeuhvatili 2 muπkarca, doveli ih k meni da ih zakoljem. Ja sam im prere-zao grkljane, i razrezao prsa, a BarbariÊ i ©tajduhar rezali su im rukei noge. Uhvatili smo svu trojicu civila, jednog sam ja ubio puπkom, aostalu dvojicu zaklao je poruËnik DelaË noæem. Uzeli smo im novaci podijelili ga. DelaË si je uzeo 200.000 kuna, BarbariÊ 65.000, ©tajdu-har isto toliko, a ja sam dobio 30.000. Na sam BoæiÊ u blizini Du-brava uhvatili smo dva muπkarca, jednom sam ja prerezao grkljan, aporuËnik DelaË najprije njegovu muπku snagu, a zatim grkljan.

217

Dalje na cesti ulovili smo joπ dvojicu, jednom sam ja prerezaogrkljan, a po tome rasporio prsa, drugome je to isto napravio Bar-bariÊ. Iza toga su doπle ustaπe, Avdo TomiÊ iz Mrkoplja i Ivan Tro-ha iz Senjskog, koji su onako mrtvima izboli oËi, odrezali uπi i nos.Nakon toga su mi ustaπe doveli drugu dvojicu civila s kojima samna isti naËin svrπio, a onda su im Ivan Troha i Alojz Troha, oba izSenjskog, te Pero SvetleËiÊ i Ivan VanËina iz Ravne Gore izrasporenih prsiju izvadili srce, rezali im muπku snagu i ruke. Togdana zaklali smo joπ dvojicu muπkaraca, jednog ja, a drugog Niko-la RajnoviÊ, Srbin iz Srpskih Moravica, te Sulejman AgiÊ iz Tuzle,koji je svojoj ærtvi razbio lubanju sa kundakom.

Nakon toga su mu izvadili mozak, a onda prerezali vrat. Sulej-man je s noæa lizao krv i govorio: “Vidite, ovako se pije partizanskakrv.” AgiÊ je joπ mrtvacu odrezao nos i izvadio oba uha.

Ja se taËno sjeÊam datuma i svega πto sam uËinio, jer imademdobro pamÊenje. Sve sam to radio jer su i drugi tako radili, smat-rao sam da sam dobar ustaπa zato πto to Ëinim.”

Ustaπe Josipa TomljanoviÊa Brace zaklale su krajem 1944. i dokraja maja 1945. godine joπ nekoliko muπkaraca, æena i djece napodruËju opÊine Gornje Dubrave. Krajem marta 1945. godineustaπe rukovoene ©tajduharom pljaËkale su i ubijale po selu Go-jaku. Tako su uz opljaËkanu stoku poveli sa sobom i staricu Bo-janu ViπnjiÊ, obeÊavπi joj stoku povratiti, ali su, Ëim su preπli rjeËicuBistrac, zaklali je i odrezali joj glavu. Istoga dana i na istom mjestuzaklali su i seljanku Ilinku Karapandæu, koja je poπla oprati rubljena rijeci…

U te Ëetiri godine postojanja ove zloËinaËke tvorevine samo napodruËju ove opÊine usmrÊeno je 433 æivota: muπkaraca 335 ili 76%,æena 75 ili 18% i djece 24 ili 6%. Od ukupnog broja najviπe jemuπkaraca i æena u najproduktivnijoj dobi od 50 godina starosti.Od ukupnog broja ljudskih gubitaka 433, poginulo je u borbi pro-tiv faπizma, a za domovinu svoju, Hrvatsku, njih 128, na brojnimratiπtima πirom Jugoslavije.15

15 Vidi detalje, Historijski arhiv u Karlovcu, 1987. OpÊina Gornje Dubrave, NedeljkoViπnjiÊ, Ljudski gubici i ratna πteta na podruËju opÊine Gornje Dubrave 1941-1945.str. 862-888.

218

Evica ÆivkoviÊVeliki GradacGlina

Dana 19. i 20. novembra 1941. godine ustaπe iz Zagreba, Ko-stajnice, Gline i dijelovi PaveliÊeve tjelesne bojne, pobile su, pok-lale i spalile u njihovim kuÊama u selima: KraljevËani, BanskiGrabovac, Mali Gradac, Veliki Gradac i KlasniÊ 370 srpskih æena,muπkaraca i djece. OpljaËkali su im imovinu, kuÊe i gospodarskezgrade zapalili. Svi su oni pohvatani u svojim kuÊama, stajama i napoljima. I svi bili seljaci.

Jedina preæivjela pokolj u Velikom ©uπnjaru, Evica ÆivkoviÊ je1971. godine ispriËala:

“Pred samu noÊ 19. novembra 1941. godine doπle su ustaπe uVeliki Gradac. Sav narod bjeæao je ispred njih. Ja sam bila tada sasvojom majkom kod moje strine u kuÊi ÆivkoviÊa koji je bio unjemaËkom zarobljeniπtvu. Skupilo se joπ æena i djece iz sela u nji-hovo dvoriπte i kuÊu. Moja mama i strina dogovorile su se da kaæuustaπama, kada dou kod nas, da je moja strina mojoj mami ses-tra, a da su sva djeca strinina, te da je njen Ëovjek u zarobljeniπtvu.Strina je imala kod sebe njegovu dopisnicu koju joj je nedavno bioposlao.

U tom momentu doπlo je oko 10 ustaπa u dvoriπte. Jedan upitastrinu: “Gdje su vam ljudi, da li su u Ëetnicima i da li imate oruæ-ja?” Strina je odgovorila: “Moj je Ëojk zarobljen u NjemaËkoj, evovam karta koju mi je poslao.” Ustaπa je uzeo kartu, ali joj nije pri-davao vaænosti. Odmah je naredio da svi s dvoriπta uu u kuÊu πtosu oni i uradili. U kuÊu su uπla i πestorica ustaπa. Ukupno je nas ukuÊi bilo 15, πto æena, πto djece. Ustaπe su nam tada naredile davjeæbamo dizanjem i spuπtanjem ruku uz tijelo. Ja sam stajala uzprozor. Imala sam tada 8 godina.

Prije ulaska ustaπa u kuÊu, jedan djeËaËiÊ ispeo se na tavan isakrio se u kukuruz. Kada su ustaπe doπle u kuÊu, jedan od njih sepenjao uz lotru (ljestve) na tavan i razgledao po tavanu, ali djeËakanije primijetio i on je tako ostao æiv.

219

Poslije vjeæbanja jedan je ustaπa upitao moju mamu: “Kogaprvog da zakoljemo, djecu ili vas?” Majka je sklopila ruke i molilada ne zakolju nikoga, da mi nismo niπta krivi, a ako treba klati, daprije kolju njih starije. Trojica ustaπa su poËeli udarati noæevimaodrasle i djecu. Jauci su se Ëuli od svih nas iz svega glasa i molilismo ustaπe da nam poπtede æivot. U peÊi je gorjela vatra i na njoj sekuhao grah koji je vrio. Majka je bila kraj peÊi i kada je pala odustaπkog noæa, taj isti ustaπa je sa peÊi izlio vreli grah po njoj. Svisu leæali u krvi na zemlji, a moj brat od strica, malen kao i ja, podi-gao se sav krvav i zamolio zlikovce da ga ne ubiju. Na to mu je priπaojedan krvnik, opsovao srpsku majku i udario ga noæem u prediosrca od Ëega je pao na zemlju i ostao u krvi mrtav. Mene su odvukliod prozora, uboli me na pet mjesta noæem, evo pogledajte, te samse naπla sva krvava na zemlji u sobi, ali sa svijesti.

Ustaπe su izaπle iz kuÊe na dvoriπte. »ula sam kako je jedanrekao: “MarkoviÊ, PopoviÊ, hajdemo, dosta je klanja, a Grabovacje daleko.” Prije nego li su iziπli iz kuÊe, pocijepali su noæevimaperine (blazine) i jastuke uzglavaËe, perje rasuli po mrtvima i za-palili. Kada je kuÊa poËela gorjeti i oni otiπli, ja sam se onako ra-njena izvukla iz kuÊe. S tavana je doπao i onaj djeËak. On je naπaoneke æene koje su me odnijele svojoj kuÊi i previle mi rane. Ozdravi-la sam ali su rane ostale…”

Boπko DragiÊBlinja ∞ Petrinja

“Bio sam dræavni lugar i sluæbovao kao takav sve do 10. aprila1941. godine tj. do proglaπenja Nezavisne Dræave Hrvatske. Imaosam 41 godinu, bio oæenjen i imao troje djece.

VeÊ 11. aprila 1941. godine, oko 17 sati, uπao je u moj stan uVolinji rimokatoliËki æupnik iz Divuπe, Ante –uriËiÊ s joπ trojicomustaπa. Svezali su mi pred djecom i suprugom ruke æicom na lea,ugurali u auto i odvezli u Bosansku Kostajnicu. Zatvorili su me uustaπki stan, kome je bio na Ëelu ustaπki poruËnik PudiÊ. On me jeodmah u svojoj kancelariji izudarao bokserom po vratu i glavi, pa

220

sruπio na pod. Pri tom mi je opsovao kraja Petra, kraljicu Mariju isrpsku majku. Zatim je doπao jedan kovaË Musliman, koji mi jestavio lanac na noge. Pet dana dræali su me u jednoj sobi bez hranei vode. ©esti dan su me premjestili u zatvor Ispostave sreskognaËelniπtva u Bosanskoj Kostajnici.

Tu sam zatekao dr. Gliπu TadiÊa, advokata iz Kostajnice,njegovog sina Boπka, Boru LukiÊa, kafedæiju iz Bos. Kostajnice, sukupno oko 250 Srba iz Kostajnice i drugih srpskih naselja. SvakunoÊ upadale su u zatvorske sobe ustaπe i tukle nas zatvorenike vo-lovskim æilama i lancima. Neke su Srbe izvodile ustaπe iz zatvora,vezane ubacivale u Ëamce, odvozile rijekom Unom, ubijale ih i ba-cale u vodu. VeÊina ovih nesretnika bili su iz Bosanskog Petrovca,pa im ne mogu navesti njihova imena i prezimena.

SjeÊam se dobro da je na prvi dan pravoslavnih Duhova, juna1941. godine doπao u zatvor ustaπki nadporuËnik JelaËa i izveo izÊelije Aleksu OstojiÊa, srpskoga seljaka iz Hrv. Kostajnice. Udvoriπtu mu je naredio da legne na lijevu stranu. Kada je OstojiÊlegao hrvatski o∫cir, ustaπa JelaËa, uzeo je u jednu ruku veliki Ëavao,a u drugu ËekiÊ i ovaj Ëavao zabio nesretnom Aleksi OstojiÊu udesnu sljepooËnicu. OstojiÊ je pri tome naricao. Mi ostali zatvore-nici morali smo gledati. NatporuËnik nas je upozorio da bi ovakomogao svaki od nas proÊi ako dobro ne budemo sluπali njegovezapovijedi. Naπ Aleksa OstojiÊ nije odmah umro. Priπao je jedandrugi ustaπa i iz piπtolja ga ubio. Njegov leπ su ustaπe po noÊi iz-vukle iz zatvorskog dvoriπta i bacile ga u rijeku Unu, gdje su inaËebacale pobijene srpske seljake.

Ja sam se nekako izvukao iz ovoga pakla i pobjegao u πumu,30. jula 1941. godine. Skrivao sam se kao i mnogi drugi Srbi po πumii uspio sam doÊi vezom do neke propusnice na tue ime te 26. sep-tembra 1941. doÊi u Beograd.

Zapisnik sastavljen u Beogradu septembra 1941.Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.

Boπko DragiÊ s.r.

221

Jerej Mihajlo KotljarevskiÆivaja ∞ parohDubica ∞ Kostajnica

“Dana 31. marta 1941. godine bio sam pozvan u vojnu sluæbu irasporeen u 67. poljsku bolnicu u Veliku Mlaku izmeu Zagrebai Velike Gorice za vojnog sveπtenika. U toj samostalnoj jedinicimeu o∫cirima nije bilo ni jednog Srbina, a od 100 vojnika samoih je bilo πestorica Srba. Vaæno je ovdje primijetiti da iako je veÊpoËeo rat ta bolnica je tek 7. aprila 1941. godine naveËe dobila odi-jelo i obuÊu za vojnike i neπto od bolniËkog inventara, a πta naj-glavnije ni lijekove ni zavoje uopÊe nije ni dobila. Saznao sam, jerod mene su krili raspise viπe komande, da je nareen pokret 67bolnica iz Velike Mlake (10 km od Zagreba) za Karlovac za 8. 4., alita bolnica nije ni krenula sa svoga mjesta do 10. aprila poslijepodne. Tada su se nenadano raziπli neki o∫ciri i komandant jenaredio preko narednika-vodnika da ja vodim bolnicu na volovi-ma u pravcu Velike Gorice gdje se vodila borba izmeu odstupa-juÊih jugoslavenskih trupa i veÊ trupa hrvatskih ustaπa. Kad smoveÊ bili u pokretu dovezao se komandant bolnice i naredio da seokrenu kola nazad te da sav inventar opet istovare u magazine, asam komandant skinuo je epalete i bacio ih. Kad sam se vratio uselo, doznao sam da Hrvati spremaju po noÊi u znak radosti i pokoljsvih nas pravoslavnih vojnika koji su se zadræali u tom selu. Obavi-jestio sam naπe i rekao da napuste selo, πto su oni i uËinili, a ja samkrenuo u sumrak sa svojim posilnim Kostom BariÊem iz Uπtice zaVeliku Goricu. Na sve strane Ëuli smo pucnjavu i svakog Ëasa nas jevrebala smrt. Na kraju varoπi u Velikoj Gorici vidio sam Hrvate ∞civile s trobojnicama hrvatskim i puπkama u rukama. Jedni za-dræavaju prolaznike, a drugi vuku neke vreÊe i stvari, sigurno iznekih vojnih skladiπta. Takva nas je jedna patrola uhapsila i odve-la u zgradu Gradskog poglavarstva, gdje su nas pretresali i ostavilida prenoÊimo na golom podu zajedno s mnogobrojnim vojnicimajugoslavenske vojske. Rano u jutro na zauzimanje nekih pridoπliho∫cira bili smo puπteni da doruËkujemo, πta sam ja iskoristio daizaem iz varoπi u pravcu Siska. Tako sam pjeπice preπao put od

222

Velike Gorice do moje Æivaje. NaroËito je bilo nezgodno kodTuropolja, Siska i Sunje gdje su ustaπe i hrvatski civili neprestanona nekoga pucali, pregledavali stvari i dokumenta. Tako sam imaosreÊu da su me propuπtali, Ëas kao unijatskog æupnika, a Ëas kaomuslimanskog hodæu, jer sam bio u uniformi a nisam imaonikakvih dokumenata.

Tako sam doπao kuÊi u Æivaju. Nakon samo nekoliko dana nasam –urevdan 6. maja 1941. godine sluæio sam u Utolici, poπto jetamo bila hramova slava. Za cijelo vrijeme sluæbe Boæje patroliralesu ustaπe oko crkve, a nekoliko njih bilo u civilu i u crkvi. Poslijesluæbe odmah su rastjerali sav narod da ide kuÊama. Kad samizaπao iz crkve doπla je sva uplakana æena i izjavila meni da su jojustaπe u po dana okruæile kuÊu u Utolici nedaleko crkve i ubile je-dinca sina, pa me je molila da ga saranim. Ja sam zatraæio dozvoluvlasti i dobio je od dr. StipanËiÊa iz Kostajnice u kojoj je bilo navede-no da je streljan odlukom prekog suda iako dotiËni nije ni biosuen niti osuen, veÊ su ga ubile hrvatske ustaπe u njegovomdvoriπtu, poπto su ga dan prije vezale za jasle i u πtali muËile.Pomenutog mladiÊa, ærtvu ustaπkog zloËina nisam dostojanstvenosahranio jer to nisu ustaπe dozvolile i pored izdane dozvole vlasti.Ustaπe su poËele hapsiti moje parohijane. Svakog dana njih viπe.Zavladao je strah za sudbine uhapπenih. Dolazile su u selo tuænevijesti. Ubrzo je doπao i na mene red. NoÊu, oko 12 sati 9. maja 1941.zaËuo sam lajanje moga psa i bat koraka oko moga stana, a zatim ilupanje na vrata uz povike: “Otvaraj, straæa!” Kad su moji ukuÊaniotvorili vrata utrËalo je u stan nekoliko ustaπa i s uperenimpuπkama poËeli su hodati po prostorijama i naredili mi da se hit-no obuËem i poem s njima. Moja æena i djeca poËeli su plakati imoliti ustaπe da me ne hapse noÊu, veÊ da dou po danu. Na to suim ustaπe poËele pretiti, psovati da Êe ih sve pobiti, ako ne uÊute.Kada sam ih upitao imaju li nalog za hapπenje, jer prema hrvat-skom zakonu ne smije se niko liπiti slobode bez naloga policijskeili sudske vlasti. Na to me je ustaπa Stanko VujnoviÊ iz Vedropoljahtio udariti kundakom po glavi, ali je na jauk mojih ukuÊana odus-tao od te namjere. Izveli su me iz kuÊe svezanog kao nekog razbo-jnika i posadili me u kola Stevana ObradoviÊa iz ©aπa, na prednji

223

sic, dok su njih trojica s uperenim puπkama sjeli iza mene. Ostalisu otiπli kroz selo i uhapsili Jovana MikiÊa i –uru Zeca. Njemu sunaredili da spremi svoja kola i da ih vozi. Na putu su zastajali naviπe mjesta i lupali ljudima po vratima. Tako smo doπli i do kuÊeKrnjajiÊa u ©aπu. Stavili su nas u neko dvoriπte. Dovele su ustaπe iCviju Orelja, te nas povezli prema Stazi. Stali su na Ëetiri mjesta jersu ustaπe hapsile joπ neke Srbe. U Stazi su nas pohvatane uveli ujednu prostoriju opÊinskog poglavarstva gdje su spavala dvojicaustaπa: konjokradica i robijaπ sada u ulozi opÊinskog nadstraæara,neki Toma MaËek. Ovaj je odmah dok je obukao cipele skoËio kmeni, zagledao mi se u lice i rekao: “A to je ta ptiËica”, te me poËeoπamarati po glavi, nogama, po stomaku i butinama. U to se obu-kao i onaj drugi ustaπa Dragan KoliÊ i taj se pridruæio ovom razbo-jniku MaËeku. Uz psovke majke mi srpske tukli su nemilosrdno imuËili me cijelu noÊ do podne drugoga dana. Samo su se smje-njivali, tukli i cerekali. Viπe puta su me prisiljavali da sjednemnasred sobe na pod, a zatim me tukli rukama, nogama i kundaci-ma. Njima se pridruæio i onaj ustaπa Stanko VujnoviÊ, visok, jakrobijaπ iz Vedrog Polja kod Sunje.

Zadavali su mi teπke udarce po glavi tako da sam padao u nes-vijest, a KoliÊ bi me tada udario cokulama pod rebra i po cevanica-ma da bi me zadræao pri svijesti. Isti KoliÊ mi je naredio da vjeæbamkao “soko” jer je i on bio u sokolskom druπtvu. Uz udarce moraosam ËuËati sa ispruæenim rukama a KoliÊ mi je stavio pet puπakana ruke rekavπi da su to “popovske pleÊke” te da to dræim mirno i utakvom stavu sat vremena. Naravno da nisam mogao onako pre-tuËen i slab da to dræim ni pet minuta onda su me oborili na patosi sva trojica su uzjahala na mene, a ja da ih u leæeÊem stavu vuËempo istom. Zatim su me podigli i pritisli uza zid i noæ mi naslonilina prsa kao da Êe me probosti, ali su odustali rekavπi da za to imavremena, jer da im joπ nisam sve rekao ono πto oni od mene traæe.

Tada me je ustaπa KoliÊ izveo u mraËni hodnik i gurao je mojuglavu u klozet, ali nije uspio, pa me udarao glavom o zid i o kamenipod, uhvatio me za vrat i stezao mi grkljan s namjerom da me za-davi. Istrgao sam se razbojniËkih kandæi, ali me je uspio snaænoudariti nogom u lijevu stranu stomaka. Drugi su u sobi tukli moje

224

pohvatane parohijane. Doπao je MaËek pa su i mene ponovno uve-li k njima u sobu koja je bila sva krvava. Tada su moje ljude prisililida me oni πamaraju svojim rukama, a zloËinci su pri tome uæivali,smijuÊi se i zvjerski cerekali. U zoru odveli su mene i MikiÊa natavan i tamo nastavili s naπim muËenjem. KoliÊ me je prislonio uzajedan stub, a na drugi sam se naslonio s obje noge. Svom snagommi je pritisnuo grudni koπ. Zatim mi je drugi zlikovac Stanko Vu-jnoviÊ naredio da legnem na praπnjavi pod i da jedem praπinu, aon mi je stao na lea i igrao hrvatsko kolo, jako me udarajuÊi svomsnagom nogama i dræao puπËanu cvijet na mome potiljku, preteÊimi da Êe odmah okinuti ako ne pojedem svu praπinu. Tada je poredraznih uvreda, psovki rekao: “Jedi vlaπki skote svetu zemlju hrvat-sku, a ja Êu igrati po Srbima hrvatsko kolo.”

Ustaπa je traæio izmet po tavanu da me prisili pojesti ga, akad ga nije naπao onda me je opsovao, donio obiËnu æagu i prislo-nio je mome vratu, ali je u tom Ëasu dotrËao jedan drugi ustaπa irekao mu da to ostavi za drugi put, odnosno za drugu noÊ kad Êeme “konaËno presluπati”. Uz te muke stalno su mi psovali Kralja,Jugoslaviju, Srbe, pravoslavno sveπtenstvo, kojeg su nazivali neo-brazovanim jarcima, Ëupali su im bradu i kosu. Sva zla koja su miËinili i ne mogu iskazati.

Bio sam oteËen, krvav, modar i jedva sam koraËao. Oko podnepustili su mene i MikiÊa da moæemo u pratnji otiÊi u gostionicugospodina SmiljaniÊa i neπto pojedemo. Tu smo popili sam Ëaj.Preπli smo u gostionicu moga prijatelja Jove CrnojeviÊa. Kad meon vidio odmah je otiπao onako sav uzbuen kod ustaπkog povje-renika Ive Juraπina. Molio ga da makar tu noÊ ostanem kod njega ida mu on garantira svojim æivotom i svoje porodice da neÊu pob-jeÊi i da Êe me u jutro dovesti k njima u zatvor. NoÊu mi je jakopozlilo, pa je povjerenik dozvolio na molbu svoga prijatelja Crno-jeviÊa da me odvezu doktoru TomaπiÊu, Hrvatu. On me je pregledaouz silno uzbuenje i zaprepaπtenja vidjevπi πta su mi uËinili. Dr.TomaπiÊ je nazvao ustaπkog povjerenika Ivu Juraπina i rekao muda nisam sposoban za zatvor u Kostajnici nego neka me ostavi kodCrnojeviÊa dok se malo zdravstveno oporavim. Na moju sreÊu unesreÊi, tako je i bilo. Leæao sam u kuÊi Jovinoj, pomalo se oporav-

225

ljao. Dobro su me pazili ukuÊani, ali i ustaπe koje su stalno obila-zile kuÊu, da ne bi ja pobjegao. Ustaπki povjerenik im je naredioda ne smiju ulaziti k meni, i da me ostave na miru dok neprizdravim. Kada sam se malo podigao, doπao je k meni povjerenikIvo Juraπin s pisarom. Presluπali su me i izdali potvrdu da sam slo-bodan i da se mogu vratiti kuÊi.

Kod kuÊe u Æivaji sam viπe dana leæao i lijeËio se. Ustaπe su mestalno obilazile. Odvele su i tukle tih dana i moje komπije Srbe:–uru BaπiÊa, Stojana JanjiÊa, Stevana SmiljaniÊa, Iliju BerberoviÊa,Cviju RaliÊa i joπ nekoliko drugih. Sve one koji su proπli ustaπkutorturu kao i ja, ove pohvatane kao i druge Srbe ustaπe su pobile.

Pomiπljao sam i na samoubojstvo, samo da viπe nikada æiv nedospijem u ruke tih ustaπa ∞ krvoloka. Trebao sam se lijeËiti, a nijebilo nikakove moguÊnosti. Krajem maja moja je æena uspjela pre-ko jednog prijatelja dobiti propusnicu od sreskog naËelnika u Ko-stajnici. S njom sam noÊi 1. juna 1941. godine vozom otputovao uBeograd. Smjeπten sam u bolnicu gdje su me lijeËili…

Od zadobivenih udaraca izgubio sam sluh, imam zapaljenjeusta i nosa od one praπine koju sam morao lizati i gutati po podutavana, izbili su mi zub, imam bolove s lijeve strane grudnog koπa,proπirenje aorte, oπteÊeno srce i ËeπÊe bolne æivËane napadaje.Ostao sam æiv. Srpsku pravoslavnu crkvu i parohijski dom suopljaËale ustaπe i uniπtile.

SvjedoËanstvo u Arhivu Jugoslavije, fasc. 922, zapisano 15.marta 1942. u Beogradu.

Jerej Mihajlo Kotljarevski, paroh Æivajski, s.r.

226

Mile PoæarStrmenCrkveni BokKostajnica

“Godine 1941. imao sam 47 godina æivota, suprugu i dvojedjece. U selima naπe opÊine Crkveni Bok æivjelo je 3.000 Srba.

VeÊ 29. aprila 1941. doπle su ustaπe iz Sunje, Bobovca i Lonje unaπe selo Strmen i Crkveni Bok. Odveli su nekoliko ljudi, isprebi-jali ih i pustili kuÊama. VeÊ 1. maja doπle su ustaπe ponovno i poh-vatale 25 Srba. Meu tim Srbima bio sam i ja. U Sunji tukli su nascijeli dan i noÊ u zatvoru kundacima i glogovim πtapovima. Pustilisu nas i kuÊama. Ponovno su doπli 2. augusta 1941., uhvatili PeruPurajliÊa i ubili ga u selu. Iza toga su naredili iz Kotarske oblastiKostajnice, da mi Srbi pravoslavne vjere moramo svi preÊi na ka-toliËku vjeru. Prijetili su nam ako to ne posluπamo da Êemo bitiubijeni i imanja naπa Êe uzeti Nezavisna Dræava Hrvatska. U naπasela zaredali su dolaziti katoliËki sveÊenici iz Zagreba i æupnik izSunje, OrliÊ. Dræali su nam govore i dokazivali nam da je jedinorimokatoliËka vjera prava i da mi pravoslavci moramo preÊi u ka-toliËku, jedino ispravnu vjeru. Govorili su nam da su naπi djedovibili Hrvati i katolici pa da trebamo i mi da se povratimo u hrvatstvoi rimokatoliËku vjeru. Pretili su nam i oni, ako to ne uËinimo daÊemo biti odvedeni u logore i tamo pobijeni.

Pod ovakvim pritiskom Srbi s podruËja naπe opÊine preπli su ukatoliËku vjeru, misleÊi da Êe tako spasiti svoje æivote. Srpsku pra-voslavnu crkvu u Crkvenom Boku su pretvorili u rimokatoliËku i unjoj je vrπio rimokatoliËku misu æupnik iz Zagreba August Kralj.Naπ “duπobriænik”. Ovaj je æupnik traæio da moramo redovitodolaziti na katoliËku misu i da se moramo ispovijedati. Srpska pra-voslavna crkva u Strmenu je opljaËkana a zatim je ustaπe i poruπile.Prisiljeni smo slaviti katoliËke svece, a slavljenje pravoslavnih bilonam je zabranjeno pod prijetnjom najteæih kazni. Prisiljavali sunas da se upiπemo u ustaπe. Naπi mladiÊi i djevojke morali su seupisati u “ustaπku mladeæ”. Dolazili su k nama iz Sunje i dræali pre-davanje o ustaπkim naËelima. Kada smo se tako pokorili, svim nji-

227

hovim nareenjima pustili su nas u nekakvom miru sve do 13. okto-bra 1942.

Toga 13. oktobra naπe su kuÊe opkolile ustaπe iz Jasenovca za-jedno s naπim susjedima Hrvatima ustaπama. Pohvatali su sve kojinisu uspjeli pobjeÊi i odvele u logor smrti Jasenovac. Psovali su srp-sku i partizansku nam majku. UlazeÊi u sela pucali su i ubijalimuπkarce, æene i djecu koji su bjeæali. Toga dana pobili su takonaπih 100 suseljana. SjeÊam se nekoliko imena ubijenih pa Êu Vamih kazati: Mile –uriËiÊ, –uro Zlokapa, Mile DragosavljeviÊ izCrkvenog Boka, Matija Ruπnov, Boπko Rak, Stojan –uriπiÊ i NikolaKaËar iz Strmena. Iliju GariÊa, slijepog starca od 90 godina iz Strme-na uhvatile su ustaπe u njegovoj kuÊi i odvele ga do Save i bacile gau vodu, gdje se utopio. Ubili su, sjeÊam se: Maru Kukavicu, AnuMaslovara, Anku Zlokapa, Stoju DragosavljeviÊ, Milku Karan izCrkvenog Boka, Iniju RadovanoviÊ, Mariju RadovanoviÊ, KatuCikota, Macu DraæiÊ, Soku Rak, Katu Dokman, Ljubu ViliÊ, JanjuKordiÊ, Smilju Bijelac iz Strmena. U kolijevci su ustaπe ubile dijete–ure RadovanoviÊa iz Crkvenog Boka, kome je bilo samo 4 (Ëetiri)mjeseca.

Leπevi pobijenih ostali su duæe nepokopani, pa su ih razvlaËilipsi i jeli krmci. Leπevi su bili iznakaæeni. Sestri Jovana IvanËeviÊa,Stoji, ustaπe su zaboli kolac u spolovilo i tako je ostavili. Tom pri-likom odvele su ustaπe u logor Jasenovac 236 Srba seljaka. Jedanbroj su pustili kuÊama. KuÊe su im bile opustoπene i stoka odvede-na u susjedna hrvatska sela. Hrvate u pljaËki predvodio je i onajkatoliËki æupnik koji nas je uËio da je rimokatoliËka vjera jedinaprava. Æupnik August Kralj pljaËkao je iz srpskih kuÊa sve πto jesmatrao vrednijim za njega i njegove æupljane katolike, a zatim seodselio u Sunju. Kada su neke naπe æene traæile svoje stvari od æup-nikove sestre Marice, ona im je prijetila rijeËima: “©ta Êe vam stvari,kada Êete opet biti dignuti i oterani u logor…” Mi smo se od tadaskrivali po πumama. Neki su otiπli u partizane. Ja sam uspio prekonekog Hrvata da dobijem propusnicu za novac i 12. maja 1943.godine uspijem da pod tuim imenom izbjegnem u Zemun…”

228

Opπirnije svjedoËanstvo u Arhivu Jugoslavije u Beogradu.ImeniËki popis izvrπioca zloËina i drugo.

Pero DrakuliÊHrastovacKostajnica

U BajiÊ jamama su hrvatski vojnici NDH-a pobili i masakrirali29. do 31. jula 1941. godine 280 srpskih civila. S ovog stratiπta ∞BajiÊ jame, uspio je pobjeÊi 31. jula iste godine Pero DrakuliÊ izsela Hrastovac kod Kostajnice. On mi je 1975. godine detaljnoopisao: hapπenje, premlaÊivanje, muËenje, odvoenje i masovnopogubljenje Srba u BajiÊ jamama. Njegovo svjedoËenje glasi:

“31. jula 1941. ustaπe su uhapsile 4 Ëovjeka iz G. Hrastovca:Dragana RadanoviÊa, Jovana VukiÊeviÊa, Petra RudiÊa i Duπana©aponju. Sva Ëetvorica otjerana su u zatvor u Majuru, gdje je bilosjediπte opÊine. Uhapsili su ih Ëetvorica ustaπa iz susjednog hrvat-skog sela. Istog dana, poslije podne, proπao je na biciklu kroz seloG. Hrastovac jedan ustaπa i gdje je god koga vidio rekao je: “Nikone smije da ide iz svog dvoriπta napolje, svi seljaci moraju biti ukuÊama, tko se nae van kuÊe bit Êe strijeljan na licu mjesta.” Togadana ipak sam otiπao u πumu gdje sam naπao mnoge svoje seljanei razgovarali smo o tome πta to sada dolazi i πta da radimo. MilanNovakoviÊ iz Hrastovca rekao je da bi najbolje bilo da nitko ne idekuÊi i da svi spavamo u πumi. “Ovo se naroËito odnosi na tebe Pero,jer ako bude novo hapπenje bit Êeπ uhapπen meu prvima.”

Nismo se mogli sloæiti da spavamo u πumi nego smo se, una-toË svom strahu, vratili kuÊama. Legao sam u krevet i nisam joπbio zaspao, kad najednom moja æena ue u sobu rijeËima: “Pero,dvoriπte je puno ustaπa i kuÊa je opkoljena sa svih strana.” Joπ nijebila ni dorekla posljednju rijeË, kad u sobu naglo upadoπe trojicaustaπa. Jedan od te trojice, moj neposredni komπija iz selaGraboπtani, uperio mi puπku u prsa i rekao: “Digni se, uhapπensi.” Bio sam strahovito iznenaen. U mene uperene tri puπke od

229

ljudi koje sam odliËno poznavao i nareuju mi: “Ruke uvis”, dokne pretraæe sobu. Dvojica njih prevrnuli su sve u sobi, a jedan jedræao puπku uperenu u mene. Nisu me vezali, obukao sam se i kre-nuo s njima. Traæio sam da mi kaæu πta sam kriv i zaπto me vode?Odgovoreno mi je da Êu biti taoc. Ako se njemaËkom vojniku πtodogodi, bit Êe streljano 10 Srba za jednog Nijemca. Isto tako, akose bilo πta dogodi na æeljezniËkoj pruzi, koja je od moje kuÊe udalje-na 500 metara, taoci Êe biti strijeljani.

Na izlasku iz kuÊe vidio sam u dvoriπtu mnoge naoruæane Hr-vate, veÊinom u civilnom odijelu, koje sam poznavao. Kada samsilazio niz stepenice, ugledao sam iza jednog stupa vojniËku cijevkoja je nakon mog silaska bila uperena pravo meni u prsa. Puπkuuperenu u mene dræao je moj dugogodiπnji prijatelj iz Majura.Nisam se mogao naËuditi, a o tome razmiπljam veÊ 34 godine, πtase to dogodilo u ono vrijeme da su se moji prijatelji i poznanicipreobrazili u neπto πta nije bilo ni sliËno dojuËeraπnjim ljudima skojima sam bio u tijesnim prijateljskim vezama. Ti isti sada tjera-ju svoje prijatelje iz kuÊa bez ikakve krivice. Zar su netragom nestalapoznanstva i uspomene, zar su zauvijek umrli dobrosusjedski od-nosi? “Zar si i ti doπao s puπkom da goniπ Peru DrakuliÊa iz njegovekuÊe?”, upitao sam. “©uti i naprijed!”, bio mi je odgovor.

Zaokupljen mislima koraËao sam prema cesti, a za mnom suiπli moja majka, brat, æena i troje djece, od kojih je najstarije ima-lo 11 godina. U mene su bile uperene puπke i onih u uniformi ionih Hrvata koji su bili u civilu i imali civilno oruæje. Na cesti sustajala kola sa dva vrlo dobra konja, s koËijaπem iz Majura, koji jebio zaposlen kod nekog trgovca. U kolima su sjedili naoruæaneustaπe. Narediπe mi da se popnem u kola. Krenuh i dobih prveudarce kundakom. Viknuπe “Naprijed!”. Na to je moja æena zajau-kala, a ja sam se okrenuo i rekao joj: “»ini mi se da se viπe neÊuvratiti, pazi na djecu.”

U isti Ëas zaplakala je mati, æena zajaukala, a stariji sin legaojednom ustaπi na cipele i zakukao: “Zaπto tuËete tatu, tata je biodobar s Hrvatima, a vi njega tuËete…”

Nato su ustaπe poËele udarati kundacima djecu, rastjeralimajku, brata i æenu, a ja sam se uspeo pod udarcima cijevi u kola.

230

Iz mog dvoriπta razlijegao se teπki jauk. Konji su jurnuli ravnomcestom, noÊ je bila jedini svjedok rastanka i sramnog pothvata raz-bojnika. Kada smo stigli do kuÊe Miloπa DejanoviÊa, jednog odmojih najboljih prijatelja, zaustaviπe kola. Miloπ je bio u kuÊi i nijemu bilo spasa. Doveden je k meni u kola. Pogledali smo se. Okonas naoruæane ustaπe, smiju se i prijete, a do juËer smo bili naj-bolji prijatelji ∞ komπije. Zatvorili su nas u neku drvarnicu u Maju-ru. Tu smo naπli veÊ nekoliko desetaka Srba. Oko nas su bileustaπke straæe.

Cijelu noÊ nismo spavali. Traæio sam da me odvedu taborniku,mom dobrom znancu. Odgovorili su da tabornik ima drugog posla.

Kraj samog zatvora bila je kuÊa mog prijatelja Ëiji sam dolazaku zatvor oËekivao svaki Ëas, iako sam znao da je u ustaπkoj unifor-mi i naoruæan. Oko 8 sati pojavio se na vratima taj moj prijatelj spuπkom u ruci, s kapom na glavi na kojoj je sprijeda mastiljevomolovkom bilo napisano veliko slovo U. Sjedio sam uza zid i nije memogao odmah ugledati. Dio zatvorenih odmah mu se obratio ri-jeËima: “Zdravo, kako si?” On im je odzdravljao, ali je ne videÊi meupitao: “Gdje je moj Drakula?” Pokazali su gdje sjedim i on je doπaodo mene, pozdravio, sjeo kraj mene na slamu i ja sam ga upitao: “©taje ovo sada? Ja i ti do naπeg odlaska u vojsku 1921. bili smo dobriprijatelji, godinu dana zajedno leæali na jednom krevetu u Armiji, asada ja hapπenik, presuen ne znam zaπto, a ti u uniformi s puπkomu ruci kao nekada.” Odgovorio mi je: “Pero, vi ste se morali pokrstitikao i oni u Svinici, to ste i vi mogli, pa bi bilo sve u redu.” Odgovoriosam mu: “Ne znam πta se radi u Svinici, moæda tamo pokrπtavaju,kad su im ubili sveπtenika Danu BabiÊa.” Zamolio sam ga da poduz-me neπto da se ovi ljudi koje i on dobro poznaje osigura od najteæihposljedica, jer on to moæe kad ima uticaja. Na to je odgovorio: “©tavam ja mogu, zaπto se niste pokrstili?”, i otiπao.

Pored mene je sjedio Nikola Vrebac, gostioniËar iz Majura,kojemu je kÊer donijela koπaru s hranom. Kada je otvorio koπaru,naπao je pismo u kojem mu kÊerka piπe: “Jadni tata, zaπto nisiposluπao nas pa da si bjeæao u Beograd, s vama neÊe biti dobro.Ustaπe u Kostajnici strijeljaju sve Srbe. Svi Srbi koji su zateËeni uKostajnici pobijeni su kod Svetoga Roka, Svetoga Petra, na ciglani

231

u Kostajnici i na obalama rijeke Une, te na Stevanovom brodu.Koliko znamo, ubijen je tvoj prijatelj Milan PribiËeviÊ, StojanPribiËeviÊ, Kelebuda iz Panjana i mnogo drugih. »uli smo da nekileæe u Panjanima, ali nismo mogli doznati tko. To πto se puca, to uBajiÊ jamama strijeljaju Srbe iz Bosne.” ©apatom se vijest pronije-la meu nas. Znali smo da nam se sprema zlo. Nastao je tajac, strah,neizvjesnost. Nakon nekog vremena ustaπe su nas izvele u dvoriπtegdje je Ëekao kamion. Povezale su nas i ubacile u njega. Tukli sujednako one koji se nisu dali vezati kao i ove koji se nisu odupirali.Iznenaen onim πta sam vidio, zastao sam, ali su me u isti Ëas uda-rile dvije ustaπke puπËane cijevi u lea, uz rijeËi: “Evo joπ jednoga,bio je posebno zatvoren.” Jedan mi ustaπa prie i upita me jesamli Srbin. Odgovorio sam da jesam, a ustaπa me je izveo iz taborni-kove sobe, pruæi onom drugom propusnicu koju je taborniknapisao za mene. “Pogledaj ovo.” Kada je ustaπa proËitao, viknuoje iz sveg glasa: “Ko je taj tabornik da ovim vlaπkim psima daje pro-pusnice, to pseto treba zajedno s njima strijeljati…” “Pruæaj ruke”,reËe mi neki mladiÊ koji je imao na sebi vojniËku bluzu i na kapislovo U. Odbio sam pruæiti ruke. Tada pristupi k meni opÊinskipisar u civilu i uzme mi novËanik i sve πto sam imao. Ustaπa poËeopet da me veæe. Nisam se dao, pa su me tukli dok me nisu savla-dali i svezali. Od jakih udaraca poËeo sam gubiti svijest, ali samdobro zapamtio viπe poznatih Hrvata, koji su se smijali i naslaivalinaπim mukama. Tukli su me kundakom po glavi, prostaËki psova-li, kao πto to mogu samo oni. Kamion je krenuo cestom premaKostajnici, prema BajiÊ jamama. SjeÊam se vrlo dobro toga straviË-nog puta u smrt. Tukli su nas posebno æestoko kada se kamionzaustavio na æeljezniËkoj stanici u Kostajnici. Tu su im se pridruæilii domobrani iz vlaka koji je stajao. Joπ i danas imam prebijenu jed-nu lopaticu i na nekoliko mjesta oπteÊenu glavu. Straπno su nastukli poznati nam Hrvati. Prebijali su Nikolu Vrabca iz Majura. IakoËovjek 50-ih godina visok i snaæan, pao je od silnih udarac krvav inemoÊan. Nije jaukao, veÊ je puπtao neke Ëudne glasove nimalosliËne ljudskima. –uru RadoviÊa, opÊinskog sluæbenika iz KrËeva,jakog i lijepog kao da je pred smrt htio prkositi bijesnim i podiv-ljalim ustaπkim zlikovcima. –urinom ocu Adamu, bivπem opÊin-

232

skom naËelniku u Majuru, Ëovjeku s velikim krugom prijatelja, iSrba i Hrvata, zlikovac je pruæio ruku, zgrabio ga za brkove i iπËupaoih, trgajuÊi mu dijelove usnice. Moj poznanik, njihov zapovjednik,rodom iz Gora kod Petrinje, odjednom je viknuo: “Ja sada preuzi-mam komandu, dosta je jauka i plaËa, malo pjesme, pjevati, pjevati,ustajte, majku vam vlaπku. ViËite æivio PaveliÊ.” Niko nije mogaopjevati, pa su nastavili s muËenjem veÊ izmuËenih.

Kamion je preπao æeljezniËku prugu i zaustavio se kod ciglane.Izgurali su nas na strminu. Nismo mogli hodati, od bolova a i bilismo povezani. Pod udarcima kolona se ipak kretala nasipom pre-ma dolini tzv. “BajiÊa jame”.

Kada su nas doveli iznad ciglane, pred nama se pojavilapriliËno duboka jama. Neki ustaπa predloæi: “Hajde da ih tu pobi-jemo.” Nato sasvim slobodno i mirno Dragan RadanoviÊ kaza: “Panemojte nas tu pobiti, blizu je ciglana.” “Majku ti tvoju srpsku”,reËe ustaπa, isprebija ga kundakom i potjeraπe nas dalje. Tada samugledao jednog svog mladog poznanika, trgovaËkog pomoÊnika izSunje. Bio je u civilu, ali s vojniËkom puπkom i noæem na puπci.ZaËudio sam se kad sam vidio da on tuËe ljude kao da udara kladena drvljeniku. Na putu, koji nas je vodio u tu dolinu smrti naiπlismo na gomile pobijenih Srba. Po odjeÊi zakljuËio sam da su izBosne. Meu njima leæala je i jedna krupna æena. Njena trbuπnastrana bila je rasjeËena noæem. Jedan muπkarac leæao je u krvipotrbuπke s glavom meu njezinim nogama. »inio mi se poznat.Jedan zlikovac reËe: “Tu ih pobijmo, ne gubimo vrijeme.” Meutim,mladi trgovaËki pomoÊnik pokaza rukom jednu dolinu. “Odvediteih tamo, tamo Êemo ih pobiti.” Pljuπtali su kundaci, zloËinci sunam put pokazivali kundacima i cijevima puπaka. Nakon 30 me-tara nas zaustaviπe. Hrpe pobijenih seljaka. Neki padoπe u nes-vijest. Neki jauËu, jer im je æica stegnula ruke iz kojih se vidi krv.Neπto dalje Cigani su kopali joπ jama. Tukli su nas sve jaËe. Ne znamzaπto su nas htjeli toliko mrcvariti? Zastao sam, ne znam zbog Ëega.Kada su se umorili tukuÊi nas, njihov komandant viknu: “SadaÊemo drugaËije.” Tada ustaπa, pekar iz Sunje odveæe DraganaRadanoviÊa i postavi ga 3-4 metra dalje od nas. Kada je Draganupitao πta Êe s njime, dobio je udarac kundakom u prsa. “Stani tu,

233

majku ti vlaπku, da vas streljam.” Zatim su odvezali Adama RadoviÊai Nikolu CrnojeviÊa iz KrËeva, CrnojeviÊu su naredili da stavi rukena ramena Adamu RadoviÊu, a Draganu RadanoviÊu na rame Crno-jeviÊa. Nama su rekli da se okrenemo od njih. Neki su se okrenuli. Jasam ostao gledati. Njihov zapovjednik priskoËio mi i snaæno meudario πakom u lice. “©ta gledaπ, majku ti vlaπku.” Udari me joπ jed-nom. “Gledaj, mater ti srpsku.” Zlikovac uzme puπku na gotovs, po-vuËe zatvaraË. I danas vidim kako je zatvaraË izvukao metak iz cijevii da ja kugla bila malo zelenkasta. PovuËe obaraË, odjeknu pucanj,zapali se kaput na RadanoviÊu, on pade bez i jedne rijeËi na zemlju.Nikola CrnojeviÊ je poπao malo natraπke, pao na lea, oslonio se nalaktove i reËe: “Ubijte me do kraja.” Neki ustaπa prie i opali mu upotiljak metak Ëije zrno mu razvali cijelu lijevu stranu lica.

Danas u starosti kad god vidim meso, sjetim se Nikole Crno-jeviÊa. Ubiπe i Adama, a zatim redom. Pucaju i po mrtvima, onakoiz razonode.

Uz mene je bio svezan –uro StojakoviÊ, seoski poπtenjaËina,kakvog samo moæe dati naπe dobro selo. Rekao mi je: “Pero, pri-makni se malo k meni, zategnuto mi je, boli me ruka.” Pogledaosam –uru plaËnim oËima, gledali smo se svi skupa i nismo znaliπta da radimo. Ustaπe su za to vrijeme raspravljale s Ëovjekom ufesu o kopanju jama. U to sam pogledao Miloπa DamjaniÊa i vidioda je i on u licu neπto promijenjen. No u taj mah nisam mogaoznati πta je mislio.

GledajuÊi Miloπa neπto sam osjetio i toga Ëasa DamjaniÊ jeodskoËio od grupe svezanih i poËeo bjeæati prema πumi udaljenojoko 60 metara od streljanja. Ustaπe su otvorile vatru za njim. Nekisu potrËali za DamjaniÊem, a neki su gaali iz mjesta. Jedan Hrvatcivil podigao je lovaËku puπku i opalio. Vjerovao sam da ga je pogo-dio, ali na DamjaniÊevu sreÊu nije. Zamakao je u nisku πumicu izlikovci su se vratili puneÊi puπke. Ustaπa me udario cijevi puπke uprsa govoreÊi: “Majku ti ËetniËku, sad si doπao k nama u ruke.”Poznavali smo se. Iz lica mi je tekla krv, bio sam na izmaku snage,sve mi se Ëinilo kao ruæan san.

Sa svih strana bili smo okruæeni uperenim cijevima i onaj pekariz Sunje, predloæi da nas jednog po jednog kolju. Izvukao je noæ iz

234

korica. Javio se joπ jedan koji je zahtijevao da zakolje petoricu.“NeÊe nam na taj naËin bjeæati”, reËe. Smijali su se, nadmetali, ijunaËili. Ustaπki komandant prekinuo ih je u govoru i naredi daupere puπke u nas. Tako smo stajali u potpunom vatrenom obruËui Ëekali. Zapovjednik ustaπa naredi trojici da se okrenu od nas iizvede Janka BoljaniÊa iz KrËeva, koga je unaprijed odreπio od sve-zane skupine i postavio pred tri cijevi. Tada je izveo Simu Bausov-ca, æeljezniËkog radnika iz Gornjeg Hrastovca i stavio ga pred Jan-ka BoljaniÊa. Isto tako postavio je kao treÊeg Stevana MatijeviÊa,zemljoradnika iz sela KrËeva.

Nakon pucanja okrenuo sam se i vidio da sva trojica leæe mrt-va. Kasnije su pucali po njima, a jednom od njih ustaπa je uzeo satuz rijeËi: “Kako ga nismo naπli u Majuru kod ovog bandita, ovo jemeni uspomena na ovaj dan.”

Doπao je red i na mene. Bio sam po redu prvi, a za streljanjesedmi. Zlikovac mi prie, udari me πakom u lice i reËe: “Mi smodobro poznati joπ iz Majura, a sada Êemo naπe poznanstvo dokraj-Ëiti.” Taj isti me je tukao i vezao u Majuru. U ruci je imao dæepninoæ i njim prerezao πpagu kojom sam bio vezan uz moju grupu.Uzeo me za ruku i postavio pred trojicu ustaπa koji su dræali puπkena gotovs. Preda mnom je bio otvoren prostor, misli su mi grozniËa-vo radile. Vidio sam da su puπËane cijevi iza mene, ali mi se ipakrodila misao da pokuπam pobjeÊi. Bolje da bjeæim nego da Ëekamsmrt na mjestu. Trebalo je joπ nekoliko trenutaka samo toliko dadvojicu postave ispred mene… bjeæati, bjeæati!

Pojurio sam svom snagom. Na nogama sam imao seljaËkeopanke koji nisu bili svezani veÊ samo navuËeni. Ruke su mi joπbile vezane i stegnute æicom, πto je oteæavalo bijeg. Ne mogu reÊikada su opalile prve puπke za mnom. Kad sam skoËio ili kada samtrËao, ali ja sam ih Ëuo i jurio dalje. Osjetio sam neki udarac u gla-vu, pao mi je πeπir. I dalje su pucali. Bjeæao sam i Ëuo ustaπku viku.No metak nije pogaao. Bijeg je uspio. Lutao sam πumarcima iskrivao se. Pucnji su se i dalje Ëuli u BajiÊ jamama…”16

16 Opπirnije u knjizi Sisak i Banija, 1941, Sisak, 1974, strana 888-907, Pero DrakuliÊ,Ustaπki zloËini 1941.

235

Simo VuËkoviÊSrpske MoraviceOtpravnik vozovana æeljezniËkoj staniciKostajnica 1941.

“Simo, moæeπ mi reÊi tko je joπ iz tvoje grupe koje su ustaπevodile na streljanje u BajiÊ jame uspio pobjeÊi i ostati æiv?”

“… Iz moje grupe koja je voena na ubijanje, ostali smo æivinas Ëetvorica: MiliÊ Arbutina, Petar SaviÊ iz Kostajnice, ja i joπ jedanËovjek, ne znam mu sada viπe imena. Sada smo joπ dvojica u æiv-otu. Onog Ëetvrtog, kome ne znam imena (bio je ranjen) Hrvati suponovno uhvatili i muËeniËki usmrtili joπ iste 1941. godine. U tedane krajem jula i poËetkom augusta 1941. godine hrvatske ustaπesu u Kostajnici i njenoj okolini pobile ili poklale 700 srpskih civilapreteæno seljaka ∞ muπkaraca, æena i djece…”

“Gdje si ti radio i gdje su te uhapsile ustaπe? IspriËaj onakokako si zapamtio!”

“Dobro sam zapamtio. Nikad neÊu zaboraviti… Bio sam ot-pravnik poslova na æeljezniËkoj stanici Kostajnica; na pruzi Sunja-Banja Luka. U noÊi izmeu 30. i 31. jula 1941. bio sam na duænosti.Ujutro oko πest sati Ëulo se puπkaranje u susjednoj Bosanskoj Ko-stajnici. Nakon 24-Ëasovne sluæbe pooh u svoj stan da seodmorim. Legoh u krevet, ali san neÊe na oËi. Upravo je odnekudstigao poseban voz s hrvatskim i muslimanskim ustaπama, koji sezaustavio u stanici. Odjednom netko snaæno zalupa na vrata kojase odmah otvoriπe, jer nijesu bila zakljuËana. Upade u sobu nekoËudno stvorenje, koje u prvi mah nijesam mogao prepoznati, jermu je πvapski πljem pao preko oËiju. Iz njega je bazdila rakija. Tekkad je poËeo da viËe na mene da ustanem, prepoznao sam ga poglasu. Bio je to jedan obuÊar Hrvat koji mi je popravljao cipele. Brzoustadoh i obukoh se. ReËe mi da me vodi kao taoca. Pred vratimame doËeka drugi poznati Hrvat ustaπa, koji svoje nestrpljenje iska-li na meni udarcem kundakom po leima. Povedoπe me premaKostajnici. Poslije kojih stotinu metara doosmo do jedne poveÊegrupe pohvatanih Srba. Sve sama poznata lica: æeljezniËari, radni-

236

ci, sa utovara vagona i seljaci. Vidim tu mog skretniËara Jovu, –uruPetroviÊa, Todora KneæeviÊa i mnoge druge. Vode nas ko stoku.Pribliæavamo se gradu. Graani, rodbina nas saæaljivo promatrajukao da znaju πta nas oËekuje. Odjednom iz suprotnog pravca po-javi se dugaËka kolona Srba pod pratnjom ustaπa i oruænika. Kadse pribliæila k nama, krv nam se sledila od uæasa… Muπkarci, æene,djeca, sve krvavo, izderano, boso i polunago.

“Ubiπe mog Branka na mostu”, zapomaæe æena Branka Zeca.Oko povorke oblijeÊu ustaπe i Hrvati u civilu. Deru se, udaraju

kundacima i Ëim dohvate. Na nekima su Ëudnovata odijela. Imajuna glavi πvapske πljemove, koji su im pali do oËiju. U tom Ëekanjuneko izie iz “πtaba” i naredi da nas vode u Lederov magacin ∞ veÊranije napuπten, nalazi se usred velikog dvoriπta opasanog visokimzidom. Utjeraπe nas ustaπe i poznate nam komπije Hrvati u dvoriπte.Moglo je biti oko pet sati poslijepodne. Tu je, najprije izvrπen liËnipretres. Oduzeπe nam sve πto smo imali uza se. »ak i opasaËe i uzi-ce na cipelama. Kako je ko pretresen, ugone ga u napuπteni iopustoπeni magacin. Iako niko od nas duæe vrijeme nije niπta jeo,ne osjeÊamo glad. Samo æe. Jezik se lijepi za nepce. Vrata se svakiËas otvaraju. Ubace po jednog ili dvojicu. Otvoriπe joπ jedna vrata ipotjeraπe jedan dio nas u neke prostorije na spratu, kako bi nasviπe stalo. Hvata se sumrak i oËekujemo noÊ punu strave i neiz-vjesnosti. Tu i tamo Ëuje se po koji jecaj i uzdasi.

Iz tog razmiπljanja trgoπe me psovke i krici iz dvoriπta. Pop-nem se do prozora i provirim da vidim πta se deπava. PremlaÊujujednu jadnu æenu. Ona leæi na zemlji oborena, oni je bijesno udara-ju cokulama i kundacima. Neko reËe da je to æena Bore LukiÊa izBosanske Kostajnice.

Poslije nje pozivaju krvnici ∞ ustaπe po jednog ili dvojicu udvoriπte i premlaÊivanje se nastavlja. Onda se poziva naredna ært-va. Tako je to trajalo do oko 10 sati naveËer.

Odjednom otvoriπe se vrata. I odvedoπe nekolicinu: petoricu,desetoricu, teπko je znati, toliko nas je bilo mnogo. »ujemo batkoraka u malom sokaËetu koje vodi ka Uni, koja teËe ni sto metaradaleko od magacina. Odjednom noÊnu tiπinu razbi nekolikopuπËanih zrna, pa nekoliko rafala.

237

Zar Êe nas sve pobiti? Ima nas toliko. Mogli bismo se s njima iobraËunati, samo bi trebalo da nas neko povede, da poËne. Ali, tognema.

»uli su se opet pucnjevi, pa rafal. Kratka julska noÊ brzo proe.Svanuo je 1. august 1941. godine. »uju se povici ustaπkih zlikovacau dvoriπtu. Podigoπe me k prozoru, da vidim ko je u dvoriπtu. Kogavidim? Josip Mlinac, naπ komπija, Hrvat, bogati mesar i lihvar,MaÊan PrpiÊ, pijanica, propalica i poznati pljaËkaπ, Franjo GrËiÊkolporter i vaπarski dæeparoπ, Franjo CindriÊ, policijski kon∫dent.

PoËeπe opet izvoditi Srbe, po jednog ili dvojicu. Odvedoπe ne-koliko grupa. Doe red i na mene. U dvoriπtu grupa muπkaraca iæena, njih tridesetak, a moæda i viπe, vezani po dvojica za ruke æi-com. Jedan stoji sam, joπ nema para. Vezaπe me s njim. Stegoπeæicu oko ruke. Zarala æica upila se u meso. Neki traæe od ustaπada im olabave æicu. Oni ciniËki dobacuju: “Strpi se malo, neÊe za-dugo. Jedan ustaπa prie nama, da vidi kako smo vezani i dreknu:“Joπ jednu æicu po sredini! Donesoπe neko ËeliËno uæe i vezaπe naspo sredini. Kapija se otvori. “Polazi!” Niko se ne pomaËe. Ustaπeponovno dreknuπe, udariπe kundacima one na zaËelju. Krenusmo.Iziosmo na cestu.

Doe mi pred oËi slika smrti. Pomislih na roditelje, prvo namajku. Pa ja se opraπtam sa æivotom? Ne! probudi se u meni æelja daæivim. Viπe nego ikada ranije. Ima li joπ kakav izlaz, pomislih.Pokuπah da odvrnem æicu na ruci. Teπko ide ∞ æica je debela. Probamjoπ jednom, moglo bi se. Sa mnom je vezan Joca Samardæija, seljakiz okoline Kostajnice. Rekoh mu moju namjeru i plan za bjekstvo…

“Bjeæi sinko, ti si joπ mlad! odgovori mi on. ∞ Ja sam star, menikako bude…

Nas tridesetak prati vezane kao stoku, svega petorica ustaπa,koji Êe nas za desetak minuta streljati.. Po jedan na Ëelu i zaËelju,po jedan sa svake strane, a jedan im nareuje da nas udaraju. Kadse odmaknu, slobodnom rukom odvrÊem æicu. Vidim, svaki Ëas jedragocjen. Svaku najmanju priliku koristim, da odvrÊem. Krvareprsti, ali ja ne osjeÊam bol. Ni æe viπe ne osjeÊam. Æelja za æivo-tom sad je najjaËa. Odjednom ustaπi sa moje strane uËini se da jaodvrÊem æicu. Dohvati me kundakom iza vrata i cokulom u slabinu.

238

Kao da se time zadovoljio. Nije, valjda mogao povjerovati da bi imnetko mogao pobjeÊi. Od udaraca poklekoh, kolona se zaustavi,ali novi udarac me podiæe i kolona ponovo krenu. Ustaπe su veÊnestrpljive. Dosadilo im je hodati po ljetnoj æezi. Sunce je veÊ vi-soko odskoËilo. Onaj sa Ëela kolone ih hrabri:

“Nije joπ daleko, blizu smo BajiÊa-jama. Sad znamo naπestratiπte. OsjeÊam straπan umor. Kad prolazimo pored æivice iliplota, pazim na ustaπu i ponovo odvrÊem æicu. Sad veÊ lakπe ide,jer je odvrnuti krak malo duæi. Pomaæe mi, vidim, i Joca koji je samnom vezan.

Stigosmo do jedne usamljene kuÊe na brdu. KuÊa je napuπtena,Ëeljad su ustaπe pobile i sve opljaËkale. Prozori, vrata, podrumi,pojata, svinjac, sve otvoreno zjapi. Ostao je samo pas Ëuvar, kojibijesno laje na nas. Zaustaviπe nas. Jedan ustaπa ode u pojatu, done-se trnokop i lopatu, Ëime Êemo sebi kopati raku. Odvrnuh joπ maloæicu. Poosmo joπ malo dalje. Pri vrhu smo brda. Ustaπama se æuri.Opet ih hrabri onaj sa Ëela: “Joπ malo, joπ malo.” Stigosmo na vrhbrda i pred nama se ukaza blaga nizbrdica, a s druge strane uvalevidi se grmlje. To su “BajiÊa jame”, pomislih.

KreÊemo se nizbrdicom. Sve smo bliæe grmu. Odvrnem kratkuæicu, sve se lakπe odvrÊe. Joπ samo malo i æica Êe na ruci biti sasvimodvrnuta. VeÊ smo blizu grmlja. »elo kolone zalazi u grmlje i æi-vicu. Tu je tijesno, uzan seljaËki, πumski put kojim se s jeseni jed-va provuku seljaËka kola, kad seljaci izvlaËe drva. Moæemo samodva po dva da proemo, pa ustaπe sa strane kolone zaostaπe na za-Ëelju. Æica na ruci odvrnuta. Obe ruke su mi slobodne. Okrenuh seprema zaËelju da osmotrim ustaπe, da ne bih skrenuo njihovu paæ-nju na bjekstvo. Rekoh MiÊi JoviÊu:

“MiÊo, da te joπ jednom vidim za æivota.”Jednim pogledom osmotrim teren. Lijevo mala nizbrdica. Sad

ili nikad! BuÊnuh u grm, glavom u æivici probih put, bacih se na-glavce nekoliko puta i prevrnuh niz strminu do sljedeÊeg grma. Aonda opet. IspoËetka tiπina. Jedan ustaπa pljesne rukama:

“UteËe!…”Zatim psovke, pa jedan metak, dva, tri. Nastade pucnjava. Zrna

prπte oko glave. Ja trËim, posrÊem, padam. Odmakao sam veÊ od

239

zloËinaca, kad me opet presretne Ëistina. ©ta Êu sad? »uËnuh podjedan grm. Vidim sa druge strane ustaπe vode drugu grupu Srbana streljanje. HoÊe li me oni primijetiti? Legoh u neku brazdu, kojuje ko zna ko i zaπto zaorao, i poËnem puzati preko Ëistine. Naohse opet u gustoj paprati. Ispravih se i potrËah do nekog vinograda.Legoh pod loze i pritajih se. Osluπkujem. Tiπina. Nema nigdjenikoga. Pokuπam da se orijentiπem: gdje sam? Iziem na vrhvinograda. Blizu sam æeljezniËke pruge i ceste. Radnici opravljajuprugu i cestom promiËu ustaπe. SaËekah da cesta bude prazna iprebacim se preko pruge i ceste.

Malo seoce Poljani, nedaleko od Kostajnice. Sretoπe me dvijeæene. Ne znam ko se kog viπe prepao: ja njih ili one mene. Skame-nio ih je moj izgled. Sav sam izgreban, krvav, u ritama, bos i blat-njav. Dadoπe mi vode da se malo operem i napijem. Okrepih semalo iako je voda bila mlaka. Zahvalih se æenama i krenuh dalje.

Kuda? Dalje od ceste, u πumu. »uo sam da se priËa da se u©umarici nalaze neki ljudi koje vodi Vasilj GaÊeπa, ustanici, kojiokupljaju sve oko sebe ∞ Srbe i Hrvate koji hoÊe da se bore protivfaπista i ustaπkih krvopija. Pooh k njima.

Kad sam doπao u ©amaricu, u prvi partizanski odred na Baniji,tek tada sam osjetio da sam se ponovno rodio…”

Razgovarao sam sa Simom 15. maja 1961. godine. SvjedoËan-stvo objavljeno u Ilustrovanoj politici broj 39, 1959. godine, str. 34i 35.

240

Duπan BanjacStrigoveKozara

Veliku ofanzivu pokrenuo je neprijatelj na Kozaru i Prosaru1942. godine. U njoj je uËestvovalo 40.000 njemaËkih i 21.000ustaπko-domobranskih vojnika. Cilj im je bio uniπtiti KozaraËkipartizanski odred, sve srpsko stanovniπtvo pobiti, opljaËkati imo-vinu i spaliti naselja.

U direktivi za borbu 718. njemaËke pjeπadijske divizije, Ope-rativno odjeljenje I-a, Pov. br. 650-42 od 20.2.1942. godine, poredostalog stoji:

“Sa svima Srbima muπkarcima postupati tako, kao da su uh-vaÊeni sa oruæjem u ruci protiv nas. Srpska naseljena mjesta kojaleæe s obje strane nastupnog druma ∞ ukoliko ne bi bila viπe potreb-na za smjeπtaj njemaËkih trupa ∞ spaliti.”17 Ustaπko-domobran-ske direktive za srpski narod bile su daleko pogubnije. To se vidi izizjave ministra vanjskih poslova Nezavisne Dræave Hrvatske dr.Mladena LorkoviÊa jednom od poslanika NDH u inostranstvukome ministar govori o problemu postojanja NDH i o potrebi dase uniπte Srbi u Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj, pa nastavlja: “Evo, jasam se ovih dana vratio s podruËja Kozare, 60 km dugo i gotovoisto toliko πiroko podruËje, koje je bilo naseljeno iskljuËivo Srbi-ma, danas je prazno gariπte... A sada prelazimo na GrmeË...”18

Upravo u zimsko i proljetno vrijeme 1942. godine uËinjena sumnogobrojna zvjerstva nad srpskim narodom Kozare i njene πireokoline. Viπe od 25.000 srpskog stanovniπtva pobijeno je ili otje-rano u logore Stara Gradiπka, Jasenovac, Sisak i druge gdje je veÊi-na pobijena. Bilo je potpuno uniπtenih porodica ili ostalih sa jed-nim ili dva Ëlana iz samo nekoliko opÊina sa podruËja Kozare viπeod 800. Od mnogobrojnih ærtava ustaπe i domobrani su za vrijemeove ofanzive na Kozaru, dovele na Baniju kod Kostajnice 600 srp-skih seljaka, muπkaraca, æena i djece i pobili ih u BajiÊ jamama. Otom zloËinu ostavio je svoje svjedoËenje jedini od njih 600, Duπan

17 Arhiv VII, kut. 9, fasc. 15-a, dok. 16.

18 Studija, “Ustaπtvo”, A. VII-U.O. (Io-br.reg.2/3-I-216) str. 54.

241

Banjac iz sela Strigove s Kozare koji je u svojoj sirotinjskoj kuÊi uzaseoku Banjci, 30. augusta 1976. godine, Peri DrakuliÊu ispriËaosvoje jezive doæivljaje s masovnog pokolja Srba u BajiÊ jamama,1942. godine.

“...NeÊete mi vjerovati, ali vam kaæem da sam iskreno poæeliosmrt, a ostao sam æiv.”

Tako je poËelo svjedoËenje Duπana Banjca.“Smrt bi sigurno bila spas od onih muka koje sam preæivio.

Ruke su mi bile vezane æicom. MuËili su nas i poniæavali. To su bileprave muke. PoËela je neprijateljska ofanziva na Kozaru. Doπli smou ruke Nijemcima. Naπli smo se opkoljeni od njemaËkih vojnikakoji su zajedno s ustaπama i domobranima Ëistili Kozaru i srpskasela u Potkozarju. Nijemci su bili lijepo obuËeni i odliËno naoruæa-ni. Mi nismo mogli nikuda bjeæati, jer bi nas ubili. Nisu nas tukli.Jedan je Nijemac poËeo govoriti naπim jezikom. Rekao je da Êemomorati na rad u NjemaËku. Brojili su nas. Dobro sam Ëuo da nas jeo∫cir nabrojio 600. Postrojili su nas u kolonu i poveli preko un-skog mosta prema Hrvatskoj Kostajnici. Na mjestu gdje je veteri-narska stanica ugledali smo logor ograen bodljikavom æicom.Pomislio sam da to nije za one koje Êe otpremiti na rad u NjemaËku.PoËeli su nas surovo gurati, tjerati i udarati. U toj æici ostali smodva dana s onima koji su tu veÊ bili. »uvali su nas domobrani. Onisu nam zabranili da razgovaramo. Jela ni vode nisu davali. Vladalaje atmosfera isËekivanja i predvianja. Uπao je k nama jedan civil sgrupom domobrana. Nijemci su im davali neke upute, ali mi nis-mo imali pojma o Ëemu se radi. Civil se popeo na klupu, a domo-brani su nam naredili da paæljivo sluπamo. Onda je civil nekakostrogim glasom povikao: “Tko je bio na Kozari, neka stane na ovustranu!”

Civil, oËito neki ustaπki o∫cir-funkcioner, Ëas je gledao nas,Ëas Nijemce. On je oËekivao kako Êe se ljudi poËeti izdvajati. Nitkose nije pomakao. Ljudi su slutili zlo. Ispod oka su gledali civila iNijemce. Situacija je postala napeta. Civil je ponavljao svoj nalogda se KozarËani izdvoje, a oni su ostali u stroju. Ali, sad je s bokadoπao vod njemaËkih vojnika koji su u rukama dræali πmajsere.Civil se konzultovao s o∫cirima, a zatim je joπ jednom povikao: “Joπ

242

jednom vam kaæem da iziu oni koji su bili na Kozari ili Êe vas Ni-jemci sve pobiti!”

Postalo je opasno. Kroz tijelo su mi proπli trnci. Osjetio samstrah. Vojnici su na komandu jednog o∫cira uzeli πmajsere nagotovs, a to je znaËilo da mogu svaki Ëas ∞ tren otvoriti paljbu. Ci-jevi su bile uperene u nas.

Tada se dogodilo ono πta nisam pretpostavljao. Iz stroja jeizaπao Jovo TubiÊ. Poπao je na mjesto koje je pokazao onaj ustaπau civilu i tu stao. Odmah je za njim poπla veÊa grupa. Iπli su ljudivjerujuÊi da moraju. Smrt je prijetila. To treba razumjeti.

Mislio sam na trenutak πta da Ëinim, ali sam brzo odluËio da isâm idem s ljudima s kojima sam bio u zbjegu na Kozari. Nekakobi me bilo stid ostati. Ne znam koliko nas se izdvojilo, ali pamtimda nas je bilo mnogo.

Sada je onaj civil ∞ ustaπa priπao k nama i od jednog starca uzeoπtap na koji se ovaj bio naslonio da lakπe stoji. PoËeo ga tim πtapomstrahovito tuÊi. Prosto je slomio πtap o starËevo tijelo i glavu. Posli-je je to uradio joπ nekima, tako da su ljudi poËeli bacati svoje πtapo-ve. Teπko smo stajali, ali nam nisu dali da sjednemo.

To bacanje πtapova razbjesnilo je onog ustaπu u civilu i on jesa zemlje dizao πtapove i s njima nemilosrdno tukao. Izgledao jekao lud. Naslaivao se time πto je na starim ljudima lomio njihovestaraËke πtapove. Tukao je sve dotle dok mu jedan Nijemac nijenaredio da prestane. Civil je neπto razgovarao s njemaËkimo∫cirima i onda otiπao. Napustili su nas i oni njemaËki vojnici saπmajserima, a ostali su domobrani. Nas s Kozare odvojili su u dru-gi dio logora.

»uvali su nas PaveliÊevi domobrani. Oni su vrlo surovo pos-tupali s nama. Kad bi ih netko neπto pitao ili traæio vode psovali sunam majku mutlaËku i majku komunistiËku. Ujutro, bio je utoraku naπ su logor uπle ustaπe. Pjevale su neku pjesmu. Gledali smo ihsa strahom i oËekivali zlo. Ustaπe su u rukama nosile snopove æica,duæine od pola metra, otprilike. Iza ustaπa je doπao onaj zloglasnicivil, onaj batinaπ koji je na starcima lomio njihove πtapove. Taj jeveÊ pokazao tko je i πta mu je zadatak. On se stalno sastajao snjemaËkim o∫cirima i neπto razgovarao.

243

Dok su se oni, ustaπe, Nijemci i domobrani, dogovarali i zaneπto spremali, mi smo sjedili i gledali. Ja sam ustao i okrenuo seprema svojoj Uni i preko nje gledao Kozaru. O, kako mi se tog jutraËinila lijepom i nedostiænom. Gledao sam naπ Balj koji se kao nekidiv nadvija nad Kostajnicom kao da gleda nas KozarËane u nevoljii æicama. Preko Balja moje su misli odlazile u Strigovu, u moja brdai moje doline. Tamo gdje je bio moj æivot. OsjeÊao sam se kao kadse opraπtam od nekoga. Moæda sam to doæivio baπ u Ëasu pred ve-liku opasnost koja je bila tu.

Prenula me galama domobrana i ustaπa koji su pojurili premalogoraπima koji su ostali iza KozarËana. Tukli su ih i tjerali u red, azatim su ih otjerali iz logora. Mi smo tuæno gledali kako ih odvode.Znali smo da Êe se poslije njihovog odvoenja i nama neπto takodogoditi. Ali, πta?

Nakon toga u logor je uπla grupa Nijemaca koje do tada nismovidjeli. Jedan od njih imao je u ruci neki papir. To je bio o∫cir. Vo-jnici su otiπli prema ulazu u logor. Ustaπki i domobranski o∫ciripriπli su svojim grupama. Izdali su naredbu, a ovi su s uperenimpuπkama krenuli k nama. Stali su i naredili Ëetvorici Srba da izau.Pokazali su koji to trebaju biti. Ovi su ustali i stali na odreenomjesto. Iza svakog od njih stale su Ëetvorica ustaπa. Jedan od njihje u rukama dræao komad æice, drugi je uhapπenika snaæno povu-kao za ruke natrag i zatim su ruke Ëvrsto svezali æicom. Iza toga suruke drugom æicom vezali za miπiÊe. Straπno. Neki su padali u nes-vijest. Uhvatila ih je slabost. U to vrijeme neke su ustaπe i domo-brani batinali ljude. Onu su Ëetvoricu vezanih otjerali na suprotnustranu logorske æice. S njima su ostala dvojica domobrana. Takoje poËelo odbrojavanje i vezanje ljudi. OËito ustaπe i domobrani suspremali likvidaciju. Naredili su nam da legnemo. Bilo nam je teπkoleæati. Ni sam ne znam kako je doπlo do toga da nisam Ëuo kada jena mene doπao red, tj. kada je ustaπa odbrojio da i ja krenem. Baπtad sam pokuπao sjesti da promjenim poloæaj, ali me je na red pod-sjetio udarac kundaka u glavu. Osjetio sam da me netko divljaËkipovukao za kosu, a zaËuo sam i rijeËi:

“Majku ti vlaπku, ustaj! Na tebi je red!”Bio sam zbunjen. Ustao sam. Kraj mene je stajao moj komπija

244

Ostoja Banjac, a kraj njega sin Mile, dok je dalje na kraju stajao mojroeni brat –uro. Nisam se odmah odazvao kad mi je ustaπa nare-dio da pruæim ruke unazad. On mi je zbog toga naglo trgnuo ruke.Odmah sam osjetio jaku bol, a zatim me stegla æica. Od boli samjaukao. Æicu su stegli klijeπtima, a zatim su vezali i miπice i æicu zaOstoju. Ostoju su vezali za njegova sina, a njega za moga brata.

Dobro sam zapamtio lice domobrana koji nas je natjerao daovako svezani sjedimo. Imao je izbezumljeno lice, bijesno, bio jenalik na jazavca. Imao je njuπku baπ kao jazavac koga sam nekaduhvatio u æicu kada je poπao u krau kukuruza...

Prvi je sjeo moj brat –uro. On nas je povukao na zemlju. Pada-li smo na lea. Okolo su bila tuæna i uplakana lica, Ëuo se i plaË, pai jauk nekih ljudi. Ja sam pao u nesvijest, ali me domobran ∞ jaza-vac udario kundakom po glavi, od Ëega sam opet shvatio gdje sami πta se to dogaa.

Onda su stizale nove vezane Ëetvorke i tuæna se gomila po-veÊavala.

Dan je proπao u odbrojavanju i vezanju. Ljudi su popadali pozemlji. Neke su ustaπe naπle za potrebno da ih tuku opasaËima icijevima puπaka. Vode nam nisu htjeli dati, veÊ su nam prijetili,psovali srpsku majku i poniæavali nas onako svezane i nemoÊne.

Tada je doπla noÊ. Straæe su pojaËane. Mi smo se oslanjali jed-ni na druge da olakπamo poloæaj u kojem smo se naπli. Onako steg-nuti æicom nismo nikako mogli naÊi zgodan poloæaj u kojem bis-mo zaspali ili bili budni u toj straπnoj i prokletoj noÊi. Doπao je inovi dan. Kraj æeljezniËke stanice kretali su se ljudi, domobrani iustaπe. Mi smo umirali od bolova, gladi i æei, od Ëekanja onogaπta su nam spremili zlikovci. Straæe su se mijenjale. Sunce je ne-milosrdno palilo. Æedni i gladni, patili smo od æei. I opet je doπlanoÊ. A noÊi smo se bojali viπe od dana. »inila nam se duga za ranena rukama, za jauke. Kad bi koji od bolova jauknuo, domobran biga naπao i joπ viπe ga udarao svojim prokletim kundakom. NoÊ jetekla polako kao da ne misli proÊi, kao da nas æeli zadræati u neiz-vjesnosti do kraja.

Ipak, zora je doπla i u unsku dolinu. Dolazio je novi dan i novanada da Êe se neπto vaæno dogoditi.

245

Osjetili smo da u logor dolazi viπe ustaπa i domobrana. Prostosam se stresao od nekog straha i iznenaenja kad je neposrednokraj nas zaorila ustaπka pjesma: “Puπka puca, a top riËe...”

Ne znam πta je dalje bilo. Onesvijestio sam se. U prvi mah mise uËinilo kao da sam pao u provaliju iz koje se nisam mogao sâmizvuÊi. Koliko je to trajalo? Ne znam, ali sam osjetio udarac vojniËkecipele u glavu. To me vratilo u stvarnost. Sad sam ugledao nekenove ustaπe. Imale su nekakva æuta odijela, a pogled im je biokrvniËki. Slutio sam zlo. I ono je uskoro doπlo.

Pala je komanda da ustanemo. To je iπlo teπko. Ljudi su pada-li, ustajali i opet padali. Ustaπe su nemilosrdno tukle one koji sve-zani nisu mogli ustati i stati u redove. Nekako su nas svrstali. Kolo-na je krenula prema izlazu iz logora, a zatim k æeljezniËkoj stanici.Pomislio sam da Êemo zaista na rad u NjemaËku. Ali, zaπto nas takoveæu?

Pred stanicom mnogo naroda. KoraËamo teπko. Mile je objesioglavu kao da Êe svaki Ëas pasti. Prestraπeni smo. Hrvati i Hrvaticenas gledaju, mi posmatramo njih i idemo dalje. Neki nas grde,bacaju kamenje po nama i nazivaju nas banditima i zlikovcima.Napadaju nas hrvatski vojnici u æutim uniformama. I to su bileustaπe. Nekako smo proπli kraj mase hrvatskih civila. SkreÊemo pre-ma ciglani. Zapamtio sam taj put u smrt. Ustaπe su dijelile batine.Nemilosrdno su tukli domobrani i ustaπe svakog tko je pao ili sjeo.Daleko se Ëuo jauk. Nije mi bilo jasno zaπto su nas baπ tada takostraπno batinali kad smo veÊ bili osueni na smrt. Doveli su nas udolinu BajiÊ jame. Naredili su da moramo sjesti na zemlju. I tad suse Ëuli bolni krici. Boljele su ranjene ruke kad ih je prilikom sjede-nja zategla æica. Oko nas je bilo mnogo ustaπa i domobrana. Vidjelismo kako su izdvojili prvu Ëetvorku i potjerali uz malu uzbrdicu. Injih su tukli. Ljudi su iπli pod udarcima kundaka i jaukali. Nisamznao πta su radili s tim ljudima. Ako je streljanje, morali bi Ëuti puc-njavu. No pucnjave nije bilo. A ljude su po grupama odvodili. Nikoganisu vraÊali. Shvatili smo da ih kolju i bacaju u jame.

Mnoπtvo dovedenih poËelo se naglo smanjivati. Svi smo Ëeka-li svoj red. Tako Ëetvorka po Ëetvorka i doπao je red na moju grupu.

246

Digli smo se teπko i poπli. Pljuπtali su udarci. Pribliæavali smose jamama. Odjednom sam ugledao straπnu sliku. Pred nama nazemlji leæali su mrtvi ljudi. Mrtvi i krvavi. Izbodeni noæevima i izra-njavani puπËanim zrnima. Nikoga nisam prepoznao. Nisam se pre-pao! Izgleda da za to nije bilo ni vremena ni potrebe. Iza nas subile tolike muke pa se i smrt Ëinila kao spasilac.

Pomirio sam se sa sudbinom. Morao sam umrijeti zajedno sbratom –urom i mojim KozarËanima.

»uo sam oπtar glas: “Lezite, majku vam srpsku!”To je bila nepotrebna komanda jer smo popadali od silnih

udaraca. Izgubio sam vezu sa stvarnoπÊu. PoËeli su klati. ZaËule suse i puπke. To su pucali po ljudima. Na desnoj strani lica osjetiosam neki plamen. Neπto je liznulo, vrelo i kratkotrajno. »uo samkako Mile krËi, teπko je disao, a onda se smirio. Ljuban i Ostoja suizgleda za Ëas bili mrtvi. Njih nisam Ëuo.

Ja sam sve osjeÊao. Znam da sam glavu pritisnuo k zemlji i kaoda nisam disao. Oko mene su pucale puπke. »uo sam ljudske gla-sove. To su ubojice razgovarale o obavljenom poslu. Pomislio samda su doπli da me ubiju. Bilo mi je lakπe kad sam Ëuo kako se do-govaraju da s Mile skinu koæni kaput. Jedan je rekao da Ëetnik imadobar kaput i da ga treba skinuti. PoËeli su se svaati kome Êe ka-put. Spominjali su joπ jedan ali konstatirali su da je taj star.

Usta sam jako pritisnuo u zemlju da sakrijem dah. Osjetio samda me netko dotaknuo rukom. To su sa mrtvoga Mile skidali ka-put. Vidjeli su da pokojnik ima i dobre hlaËe pa su ih skinuli. Utom su navlaËili Milino tijelo i ostavili ga na meni. Sad mi je bilojoπ teæe, a nisam se smio pomaknuti. Bojao sam se da me ne pri-mijeti koji koljaË.

Imao sam pravo. Ona dvojica pljaËkaπa su se povratila. Jedanje pretraæivao moje dæepove. Nisam disao. Smrt je bila kraj mene iu meni. Ustaπa mi je iz desnog dæepa izvukao praznu duhanskudozu. Joπ sam Ëuo kako je rekao da Êe to nekome pokloniti. Izgle-da da su pretraæivali sve mrtve i pljaËkali πto im je bilo po volji.

Povremeno sam Ëuo glasove. Nisam se ni malo pomakao. Takosam æelio podiÊi glavu da vidim ima li joπ tko æiv, kako izgleda togroblje mojih KozarËana, ali me strah prikovao za zemlju i sve sam

247

izdræao. Moja je trojka bila mrtva i opljaËkana, a ja sam æiv Ëekaoda se neπto dogodi, da doe smrt ili da pokuπam spas. U tom Ëeka-nju doπla je noÊ.

U to vrijeme bio sam jak. Imao sam 47 godina. Ruke su meboljele, ali je u tom trenu joπ bilo snage da rastrgam Ëvrsto stegnu-tu æicu. Poslije toliko godina sjeÊam se da sam i Boga pozvao da mipomogne iako nikad nisam znao ima li ga ili nema, mada je bilojasno da se sve pomijeπalo kad su doπla ovakva vremena klanja iubijanja nevinog naroda.

Trgao sam æicu i ruke. Bilo je vaæno osloboditi se æice koja mije tri dana zadavala uæasne boli. Imao sam Ëudnu neku snagu. Os-jeÊao sam kao da se borim s nekim tko je vrlo jak, ali ja sam gamorao pobijediti ili umrijeti. Borba je trajala dosta dugo. Bolovisu bili nesnosni, ali sam dalje pokuπavao sve dok odjednom æicanije popustila, a ruke su poπle naprijed. Od napora i bolova paosam u nesvijest. Probudila me moja lijeva ruka koja je uæasno bolje-la. Na njoj je ostala Ëvrsto stegnuta æica koju sam sada pokuπaoskinuti, ali nisam uspio jer mi je desna ruka bila oduzeta. Opet meobuzeo nagon trganja. Potrgati æicu ili ruku. Morao sam probati.OsjeÊao sam se kao u ludilu. To ne znam opisati. Moæda mi je utom pomoglo sjeÊanje na vojsku. Kao mladiÊ sam uËio kako setreba u teπkim Ëasovima pokuπati spasavati. To sam Ëinio.

Bio sam slobodan. Slobodne ruke. Nigdje nisam bio ranjen.Samo mi je u glavi uæasno πumjelo od onog bliskog pucnja koji meje trebao ubiti. Pogledao sam na mrtve oko sebe. Snaga mi je po-rasla. Odabrao sam pravac i poËeo puzati. U jednom trenu spaziosam Ëovjeka kako kleËi. Stao sam i Ëekao. Vjerovao sam da on meneËeka, ali se prilika nije micala i ja sam nastavio puzanje. Onda samvidio da to nije bio Ëovjek nego obiËan niski grm.

Umirio sam se i Ëekao. Iza grma sam doËekao svanuÊe. Ugledaosam kako dolaze domobrani. Netko je pjevao. Jedan je iπao od mrt-vaca do mrtvaca i pucao u leπeve. Netko je na njega vikao da troπimuniciju bez potrebe. Ugledao sam kako je onaj πto je pucao doπaoi do mjesta gdje sam i ja leæao. Sad bi moæda i u mene pucao!

Otiπli su! Onda sam ustao i poËeo bjeæati od toga prokletogmjesta. Bojao sam se smrti i svega πto sam preæivio od hapπenja do

248

sada. Jurio sam jednim pravcem i osjetio da sam blizu πume. Poπaosam joπ pedesetak koraka u πumu i mrtvo umoran sjeo na zemljukoja me privukla da se opruæim i smognem snage za nove korake uæivot. Na paprati sam zaspao i spavao dubokim snom. Prepao samse svjetlosti dana. Potraæio sam novi zaklon da me netko sluËajnone bi otkrio. U toj sam πumi proveo tri dana. Uhvatila me neka sla-bost i nisam imao snage da nastavim bijeg, da traæim put spasa.Uhvatila me neka groznica, tresla me drhtavica, a zatim sam dobiopoviπenu temperaturu. Pokuπavao sam ustati, ali sam padao na zem-lju. ©est dana nisam jeo, a bojao sam se da me ne bi sreo ËovjeËjistvor. Htio sam samo πumu. Ona mi je jedina trebala jer je davalazaπtitu i nadu da Êu ostati æiv. ©to dalje od ljudi! Nisam mogao zamis-liti sastanak s bilo kim iz moga kraja, ali sam bio svjestan da u πumine mogu vjeËno ostati. Morao sam pokuπati izvuÊi se.

Tamo, na krvavom razbojiπtu ostali su moji KozarËani, a ja bezsnage, ranjenih ruku i nemoÊnih nogu, gladan i æedan, prestraπeni usamljen kao zvjerka u πumi traæim spas i bojim se ljudi...

Tako je to bilo poslije bijega s BajiÊa jame, prokleto im imebilo!... “

Duπan Banjac je roen 1895. godine u siromaπnom selu Stri-gova. Kao dvadesetogodiπnjak mobiliziran je u austrougarsku voj-sku. Rado je iznosio detalje iz tog do tada najveÊeg rata u kojem sumnogi Srbi poginuli. Duπan je kraj ratnog vihora doËekao u Alba-niji. Iz Albanije je preπao u Boku Kotorsku i Zelenik, a onda prekoSarajeva i Broda stigao svojoj kuÊi. Tu je radio na poljima, a jednovrijeme bio se zaposlio u rudniku ugljena u Ljeπnjanima.

Mobilizacija starojugoslavenske vojske njega je mimoiπla jerje bio starije godiπte. Rat je poËeo, a Duπan je ostao u svom selukod kuÊe. U izbjegliπtvu od ustaπa uhvatili su ga njemaËki faπistina Kozari 1942. godine. Predali su ga s drugim pohvatanim Ko-zarËanima ustaπama i domobranima. Pobjegao je sa streljanja sBajiÊ jama kod Kostajnice.

Danas 1975. godine kao osamdesetgodiπnjak æivi u svom seluStrigovi. Njegovo svjedoËanstvo zabiljeæio je Pero DrakuliÊ i obja-vio u knjizi: Korak do smrti, 1977, Spomen-podruËje Jasenovac, str.50-64.

249

Milka IlibaπiÊ©egestinDvor na Uni

U selu ©egestinu na podruËju Dvora na Uni ustaπe su 29/30.januara 1942. godine pobile 189 i odvele u logor smrti Jasenovac22 Srbina, muπkarca, æene i djecu.

O tom zloËinu svjedoËanstvo je zapisala Milka IlibaπiÊ, kÊer-ka Anelije i Radovana IlibaπiÊa koja je tada imala 20 godina. Onaje 18. maja 1945. godine ispriËala:

“29. januara 1942. godine iz UnËana, Divuπe i ostalih hrvatskihsela koja su uz rijeku Unu, oko 300 ustaπa, domobrana i oruænikaizmijeπanih sa civilima Hrvatima pod zapovjedniπtvom satnikaBeÊireviÊa, rodom iz sela UnËani, opkolili su naπe selo ©egestin.

S majkom Anelijom, 53 godine i bratom Nikolom, 16 godi-na, bila sam u kuÊi. Doπla su dvojica nepoznatih ustaπa i pitali gdjesu nam muæevi, da se ne bojimo, a zatim otiπli. Opet su doπla dvo-jica drugih ustaπa i ispitivali nas. U to je naiπao ustaπa DraganKneæiÊ, 40 godina, iz sela Divuπa, vodeÊi sobom Despota IlibaπiÊa,62 godine, i odmah ga iz puπke ubio na cesti ispred naπe kuÊe.KneæiÊ je doπao do kuÊe Dmitra IlibaπiÊa i pitao ga gdje je oruæje.»ula sam kada je KneæiÊ pitao Dmitra voli li dati oruæje ili glavu, aDmitar je odgovorio: “Slobodno glavu, ja oruæja nemam.” Na tomu je KneæiÊ iz karabina ispalio zrno u glavu. Dmitar je na mjestuostao mrtav. KneæiÊ je zatim doπao u naπe dvoriπte. Majka i ja sta-jale smo na pragu kuÊe. Pitao je majku gdje joj je Ëovjek, majka jeodgovorila tu negdje. Na to je iziπao moj otac Radovan, 61 godina,digao ruke pred KneæiÊem i rekao: “Predajem se.” Hajde sa mnom,ne boj se niπta. U isto vrijeme dvojica nepoznatih ustaπa istjeralisu majku i mene iz kuÊe. Kad smo poπle, moj brat koji je leæaobolestan, zaplakao je i rekao majci da ne ide. Na to je majka reklameni da ja idem. Joπ je otiπlo puno æena i djevojaka iz naπeg sela.

Ja sam izletila van, pratila su me dvojica ustaπa, i dok sam ob-laËila kaput u dvoriπtu, moj je otac bio daleko od mene 5-6 koraka,a uz njega je stajao KneæiÊ. Pustio je oca ispred sebe 5 koraka i is-palio mu zrno u glavu. Otac je ostao mrtav. Ustaπe su me potjerale,ja sam se opirala, a KneæiÊ je uperio puπku u mene da me ubije.

250

U tom Ëasu naiπla je putem Evica NoæiniÊ, dvadeset sedamgodina, sa dvoje djece, jedno 3 godine, jedno 2 godine, uplaπenapucnjavom u selu. KneæiÊ ju je zapitao gdje joj je kuÊa i kuda bjeæi.“Moja je kuÊa zidana, bjeæim da ne poginem”, rekla je ona. KneæiÊjoj je opsovao srpsku majku uz rijeËi: “Ti hraniπ Ëetnike, a ta tvojadjeca bit Êe Ëetnici.”

Zatim je ispalio na Evicu jedno zrno iz puπke. Kad je pala mrt-va, djeca su jako plakala, a KneæiÊ je na to ispalio u muπko dijetejedno zrno, a u æensko tri metka i tako ih jadne male ubio. Produæilasam kroz selo, a KneæiÊ je uπao u kuÊu Mile JanjiÊa. Nisam vidjelaπta je tamo radio, ali sam Ëula plaË i zapomaganje. Mene su ustaπeotjerale sa joπ 44 æene i djece i 12 muπkaraca u Zrinj. Putem su nastukle ustaπe kundacima, a So∫ju AdamoviÊ, 50 godina, kada je pala,gazili su nogama. U Zrinu su æene i djecu izdvojili od muπkaraca.Muπke su zatvorili u jednu uËionicu u πkoli, a nas u jednu sobu uopÊini, gdje su nas Ëuvali dvojica ustaπa.

Prvo jutro doπli su k nama dvojica zlikovaca krvavih noæeva urukama i πinjela. Dræali su u rukama jedne Ëarape, od jednog Srbi-na koji je s nama doveden iz ©egestina. Neπto su meusobno πapu-tali i smijali se. Jedan od njih je rekao: “Kad sam ga maznuo u leanoæem odmah mu je krv πpricnula, samo viËe joj, joj”. Tu smo bilitri dana. K nama je navraÊao ustaπki Ëasnik BeÊireviÊ i govorio:“Narode, vidite πta ste doËekali da nevini stradate radi raznih be-skuÊnika.” Tada su nas pustili kuÊi.

U ©egestinu su tada spalili 22 kuÊe i 15 πtala, a svu rogatu stokui æiveæne namirnice su opljaËkali. Za 12 ljudi koji su s nama dotjera-ni u Zrin, nije nam poznata njihova sudbina, niti smo kasnije πtaËuli o njima. Mi smo zakljuËili da su ih ustaπe iz Zrina poklale onunoÊ kada su sutradan u jutro, krvavih noæeva doπli k nama i doni-jeli Ëarape u rukama. Njih je nestalo zauvijek.

Arhiv Hrvatske, broj ZK-RZ Zx 14 998.ImeniËki popis ærtava vidi Zbornik Dvor na Uni, Beograd, 1991,

str. 376-439.

251

Joæa Horvat

“...»udno me gledaπ svetice. Ne znam da li ti je viπe tua mojabol ili æelja. Da, dugo se vidjeli nismo, i veÊ dugo ti nisam πaputaonikakve rijeËi. Zato me sada sluπaj, Lucijo, a ja Êu ti govoriti onakoiskreno i poboæno, onako toplo, prostoduπno, kako sam nekoÊ stobom razgovarao u davnim danima moga djetinjstva.

Skoro Êe biti Ëetiri godine kako u sebi osjeÊam neki Ëudni tu-galjivi osjeÊaj, πto me uvijek nanovo obuzme kada negdje na putusretnem osamljenu æenu, majku, Srpkinju, ili kad naie na putumaleno srpsko siroËe. Da ne uËestvujem u borbi, da skoro cijelinaπ narod ne sudjeluje u borbi, izgorih od stida. Znam, svaki na-rod ima svojih izroda pa tako i naπ hrvatski narod. No desilo setako da cijelo ovo vrijeme, πto uËestvujem u borbi, nikada nisamsvojim oËima vidio zvjerstva Ëetnika nad muslimanskim ili hrvat-skim æivljem. Ja znam da ona postoje i da su krvava i straπna, alieto, ja sam dosad æivio neprestano i gotovo iskljuËivo u srpskimselima, bio sam æivi svjedok tolikih paljenja i tolikih smrti staraca,æena i djece! Doæivio sam mnoge ofanzive. Vidio sam tolike zb-jegove, tolike neiskazive patnje naπe braÊe Srba, da ih nikad zabo-raviti neÊu. I ne samo to. Dok æivim, svi oni poæari, sva ona klanjagorjet Êe u meni kao æiva i nikad zacjeljiva rana. I onda joπ neπto:neka svatko gleda prvo svoj rod i svoje ime, to je najbolje.

Reci, da li ti je sada bliæa, da li ti je sada razumljivija ova mojaæelja?

Ah, svetice draga, jesi li ikada Ëula za selo ©egestin? Bilo je toveliko i bogato srpsko selo na Baniji, a jednoga dana dooπe ustaπeiz Zrinja, popaliπe selo i zapaliπe sve æivo u njemu. Stotinu i osam-deset devet leπeva, raskrvavljenih od ustaπkih noæeva, leæalo jesmrznuto na snijegu, a svuda oko njih joπ su se dimila zgariπta nji-hovih kuÊa. Psi i svinje rastrgoπe im utrobe, a ptice iskljuvaπe oËi irazvukoπe crijeva. Na raskrπÊu, usred sela, leæalo je u hrpi dvade-set i sedmero nejake djece. U snijegu, nekoliko koraka od njih, vid-jeli su se joπ tragovi stopala onoga prokletog puπkomitraljeza ipored stopala prosute Ëahure onoga rafala kojim je to Ëudoviπtepobilo ovu djeËicu. Dugo sam ostao na zgariπtima toga sela, gledao

252

mrtve i puπtao namjerno, da mi se njihova lica, lica svih onihiznakaæenih mrtvaca, utisnu πto dublje u sjeÊanje. Joπ i danasnosim ih u sebi i o svakom onom morao bih ti priËati dugu jezovi-tu priËu. Kad god se sjetim ©egestina, u meni se javlja stid i neu-moljiv osjeÊaj odgovornosti neiskupljenog duga.

Vjerujeπ li mi, sveta Lucijo, i da li barem sada razumijeπ mojuæelju? Da mi srcu bude teæe, ostat Êe mi, dok æivim, u sjeÊanju joπjedan lik, lik srpske starice majke, koju sam sreo na Kalniku, u seluMala Rijeka, u kasnu jesen 1942. Doπli smo tada prvi put u to selo,a mrak se veÊ spuπtao, kad smo ulazili u kuÊe. S joπ jednim drugomuπao sam pod krov ove starice, kojoj nisam upamtio ime. Prepalase, nije sirota znala da li smo ustaπe ili partizani. I dok smo se miraspitivali za neprijatelja, njena kÊerka, æena veÊ u godinama,drhtala je ne znajuÊi πto bi odgovorila. Onda je starica istupila na-prijed, priπla k meni, podigla svjetiljku i pogledala mi ravno u oËi.Zatim se nasmijala i rekla veselo: “Ne boj se kÊeri, naπi su.” A kadsam ja zapitao po Ëemu ona zna da smo mi njeni, odgovorila je:“Zato, jer si Srbin, jer si naπ.”

“A πto majko, ako se varaπ?”, upitao sam je kroz smijeh poma-lo jetko, a ona je ponovno podigla svjetiljku i gledajuÊi me u oËigovorila tiho: “Ne varaj me, sinko. Srpska te majka rodila, srpskimte mlijekom dojila, srpske si knjige uËio.”

Moæeπ li zamisliti, svetice, πta sam tada osjeÊao? A kada samjoj rekao da sam ipak Hrvat iz Meimurja, da sam roen u Kotori-bi, nju je zahvatio grËevit smijeh, tresla se Ëitavim tijelom i u onojnapola mraËnoj sobi, s onom svjetiljkom u ruci izgledala je straπnoi sablasno. Problijedio sam pun kajanja za svoje rijeËi misleÊi dase u njoj od straha grË smrti pretvorio u grËevit smijeh. Oh, kakomi je bilo milo, kad sam osjetio da sam se prevario! Ne, nije seprestraπila. To se ona samo od sveg srca nasmijala neobiËnomimenu moga rodnog sela. Joπ isto veËe ona je milovala moje obrazei stalno pitala: “Kako si ono reka, iz Kotoribe?”

Uvijek odonda, kad bi naπa kolona prolazila njenim selom, izla-zila bi starica na ulicu i pitala drugove da li je tu onaj iz Kotoribe.Prala mi je rublje i vodila o meni brigu kao o roenom. A i ja sam unjoj naπao lik svoje drage majke, i bili smo jednako sretni kod sva-

253

kog susreta. Nisam je vidio veÊ godinu dana i ne znam da li je joπæiva, ali kad god pomislim na nju, uvijek me obuzme radostpomijeπana s nekom neizrecivom tugom.

U onoj mojoj æelji sadræan je i lik ove starice, sveta Lucijo. Znaπ,nije to sve. Ti si svetica, crkva ti je sigurno bila mjesto gdje ti jeduπa bila najbliæe Bogu. I mene dok sam joπ bio malen, privlaËilaje ckrva, a najviπe o BoæiÊu. Uvijek sam motrio jaslice pastira s bi-jelom bradom, okiÊene borove, a iznad oltara papirnate aneleraπirenih krila, koji, jer nisu umjeli pjevati, dræe u rukama trake sispisanim rijeËima: “Mir ljudima dobre volje...” A ti sigurno nisibila na Kordunu? Ako te sluËajno kadgod dovede put u »emernicuili u koje obliænje selo, pa ako negdje sretneπ dijete, zastani naËasi upitaj ga gdje mu je otac? Ono Êe ti odgovoriti da mu je otac “oπana pokrst” ∞ i to Êe ti kazati tako jednostavnim mirnim glasom kaoda je rekao da mu je otac otiπao u grad kupiti stvari ili u πumu nas-jeÊi drva. Ti bi se moæda radovala kad Ëujeπ da mu je otac u crkvi,ali kad bi znala koliko je na tom “pokrstu” u glinskoj crkvi potekloljudske krvi pod noæevima ustaπkih koljaËa, ti bi joπ veÊma rastvo-rila svoje velike svetaËke oËi, sjetila bi se one moje jedine æelje imoæda bi se usrdnije molila Bogu da mi je ispuni... “19

19 Ulomak iz “Svete Lucije”, Zagreb 1946. godine. Joæa Horvat napisao u Lici, decem-bra 1944. godine.

254

Ante AntunoviÊMaπalukGospiÊ

Svoju Izjavu o hapπenju i ubijanju Srba u gospiÊkoj kaznioniciOkruænog suda u GospiÊu i logoru Jadovno na Velebitu dao je AnteAntunoviÊ u GospiÊu 6. jula 1952. godine.

“Za vrijeme Jugoslavije bio sam straæar kod Centralnog zatvo-ra Okruænog suda u GospiÊu. Tu sam ostao i uspostavom NezavisneDræave Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadaπnjeg upra-vitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo StaraËek,prijatelj po idejama Jurice FrkoviÊa, samo malo kasnije Velikogæupana za Veliku æupu Gacka i Lika sa sjediπtem u GospiÊu. Odmahjoπ u aprilu uslijedilo je hapπenje Srba u GospiÊu i okolini. VeÊ ujunu pohvatale su ustaπe oko 100 Srba, od kojih je odmah iz zatvo-ra kamionom odvezeno njih 40 noÊu u πumu u LiËkom LeπÊu i tamosu pobijeni.

Uslijedilo je masovno hapπenje Srba, muπkaraca, æena i djece.Dovaæani su iz raznih krajeva NDH-a. Napunila se kaznionica idvoriπte. StaraËek i njegovi Ivan KovaËeviÊ, Tomo ©ariÊ, NikolaMilinkoviÊ i drugi straæari postupali su s njima na najzvjerskijinaËin.

Ulijetali su u Êelije i na razne naËine tukli i mrcvarili pohapπeneSrbe. Ljudi su pod batinama umirali. Svojim sam oËima vidio kadasu muËili i ubili u Êeliji Milivoja Zeca. Gledao sam kada je PudiÊzaklao jednog Srbina kome se ne sjeÊam imena. KrajnoviÊ Nikola,starac od 70 godina doπao je u GospiÊ da si kupi duhana, uhapsilisu ga Tomo ©ariÊ i Nikola MilinkoviÊ. Zvjerski su ga u zatvoru muËi-li, odrezali su mu uπi i nos a tek onda ga ubili iz puπke. Ubijali su ihsvakodnevno, odvozili na Velebit i tako ubijali nad bezdanim jama-ma. Gotovo koliko su ih dnevno odvozili iz GospiÊa na Velebit, to-liko su dovozili novih zatoËenika. O ubijanju se nije vodila nikakvaevidencija. NoÊu su ih ubijali u Êelijama i iznosili, te ih zakopavalinegdje vani ili ih odvozili i bacali u prirodne jame u okolici Gos-piÊa. SjeÊam se razgovora straæara Nikole FrkoviÊa i Mije StaraËe-ka u hodniku. FrkoviÊ je upitao upravitelja, πta bi s dvije babe koje

255

mu smetaju u stanu. StaraËek je smijuÊi se rekao: “Naπa je zgradaπiroka, imaju se gdje smjestiti i lako ih je likvidirati.” Te dvije æeneveÊ istu noÊ dovedene su u zatvor i bile ubijene. Jedna od njih zvalase MiriÊ, drugoj je bilo ime Zlata, a muæu njenom Nikola. MiriÊkaje tek nedavno bila doπla iz Amerike. Bile su bogate i dobivale sunovaca iz Amerike. Njihova tijela bila su pokopana, zatrpana tek smalo zemlje nedaleko samog zatvora. Imovinu su im opljaËkaliubojice: Nikola FrkoviÊ, Ivan KovaËeviÊ, Nikola PaviËiÊ i drugi.

U srpnju 1941. otiπle su ustaπe i s njima Ivan KovaËeviÊ i Tomo©ariÊ u Smiljan po nareenju upravitelja StaraËeka. Nije ih bilo od10 do 15 dana pa sam upitao StaraËeka gdje su oni. Drsko mi jeodgovorio da se to mene ne tiËe gdje su oni, da on zna kuda ih jeposlao i rekao da su oni viπe uËinili za ovo 10 dana, nego Êu ja za 50godina svoje straæarske sluæbe. Naπao sam se uvreen i zapitao ga,πta su oni toliko uËinili, a on mi je odgovorio, da su poËistili Ëitavoselo Smiljan od srpske gamadi. Ubrzo sam saznao da su ustaπe inaπi straæari izvrπili masovni pokolj Srba u selu Smiljanu. Poklalisu muπkarce, æene i djecu.

Odmah nakon toga izvrπili su pokolj srpskih seljaka u seluSmiljansko Polje. Doveli su u zatvor SimiÊa LemajiÊa i joπ neko-liko LemajiÊa, njih su s drugima otpremili u Jadovno i tamo lik-vidirali. Kad sam jednog dana upitao StaraËeka kuda odvoze to-like zatvorenike i πta rade s njima. Rekao mi je da ih odvoze na Ve-lebit, a da bi i ja trebao da vidim πta se od njih tamo radi i da vidimkakvi trebaju biti ljudi koji su za danaπnjicu, misleÊi na ustaπe kojiubijaju zatoËenike. Na upit πta se tamo radi, rekao je da sepohapπeni dovode k jami i udara ih se macolom ili noæem i tko æiv,tko mrtav pada u jamu.

Poslije ovoga razgovora prijavio me Mijo StaraËek Velikomæupanu Jurici FrkoviÊu, koji me je pozvao na odgovornost, rekavπimi ako mi se ne svia sluæba, da je napustim...”

Ante AntunoviÊ s.r.Historijski arhiv u Karlovcu, kutija ∞ zloËini.

256

Jelena BasariÊGospiÊ

“Godine 1941. bila sam u 19. godini æivota. Zavrπila samπkolovanje na Gimnaziji u GospiÊu. Na sam dan proglaπenja Neza-visne Dræave Hrvatske 10. aprila 1941. godine na ulicama GospiÊapokazale su se ustaπe, rukovoene trgovcem Juricom FrkoviÊem.VeÊ sutradan 11. aprila uhapsile su ustaπe Srbe: trgovca NikoluDukiÊa, trgovca Nikolu ObradoviÊa, upravnika kaznionice u pen-ziji Boæu PleÊaπa, Ëinovnika Iliju PleÊaπa, advokata Bogdana Sta-niÊa i nekoliko desetaka drugih Ëijih se imena ne mogu sjetiti. Za-tvorili su ih u gospiÊku kaznionicu. Tu su ih muËili 15 dana te ihodveli na Velebit i ubili.

Ustaπe su se podijelile i krenule u dva pravca na lov po graduGospiÊu i okolnim srpskim selima. Svakodnevno su dovodile kolo-ne Srba, tukle, zatvarale i muËile u Êelijama i dvoriπtu kaznionice.Odvozili su ih kamionom na Velebit i ubijale. Gledala sam kada suvodili i tukli: trgovca Nikolu VojvodiÊa, trgovca Miloπa PjevaËa, Sto-jana ObradoviÊa, æeljezniËara Iliju ObradoviÊa, gostioniËara MiletuMakana, æeljezniËare Janka DimiÊa i Stevu PleÊaπa, seljaka –uruPoËuËa i domaÊicu Mariju TesliÊ. Voeni su sa nekoliko desetakadrugih Srba povezani æicom prema kaznionici i dalje u logorJadovno na Velebitu. Upale su ustaπe u gostionicu Dragice PleÊaπ,Ëijeg su supruga Vasu ubile, te se opijale cijelu noÊ, pa ubile iDragicu, a gostionicu opljaËkale. U selo srpsko Lipe upale su ustaπe1. augusta 1941. godine i poklale sve srpsko stanovniπtvo koje nijeuspjelo pobjeÊi smrti. KuÊe su opljaËkale i zapalile. IduÊeg danana Ilindan, 2. augusta 1941. hvatale su ustaπe Srbe po GospiÊu.Ubile su uËenika 7. razreda Gimnazije Dmitra TesliÊa u njegovojkuÊi. Odvele porodice, Janka DimiÊa, Steve PleÊaπa, PoËuËe, Nova-koviÊe, GlediÊe i mnoge druge. Zatvorile ih u Êelije kaznionice, teodvezli s mnogim drugim u logor Jadovno i tamo bacile u bezdanejame.

Ja sam toga istoga dana kao joπ neki Srbi uspjela pobjeÊi sasvojim ocem Dmitrom, majkom Perom, sestrom So∫jom, bratomJovom, snahom Anicom i njihovom djecom Vladom, 9 godina,

257

Brankom 8, i Bogdanom 6 godina starim na Velebit. U πumu gdjesmo u zbjegu zatekli veÊ mnogo srpskog stanovniπtva.

Nakon Ëetiri dana muËeniËkog æivota u πumi, moj otac se od-luËio da se vrati kuÊi u GospiÊ. Govorio je da on nije nikom niπta inikada loπe uËinio. Nitko mu nije odobravao povratak, a naroËitoga mama preklinjala da ne ide nikuda. On je krenuo a i ja s njim.Nisam ga mogla sama pustiti da ide. Iπli smo cijelu noÊ i stigli dosela Divosela koje je bilo u plamenu. Ustaπe su pucale. Otac nijehtio da se vrati, veÊ je nastavio put za GospiÊ. Ja sam ostala s Mili-com ObradoviÊ, starom 20 godina. Ujutro smo i nas dvije krenulemojoj kuÊi u GospiÊ koja se nalazila kod æeljezniËke stanice Gos-piÊ. Prozori i vrata od kuÊe bili su polupani. Sve opljaËkano iodneseno. Oca nismo naπle. Tu nismo mogle ostati, a na Velebitse viπe nismo mogle vratiti. KrijuÊi se kroz æita doπle smo na æeljez-niËku stanicu talijanskim vojnicima. Molili smo ih da nas prime ipomognu da odemo u Italiju. Znale smo da su Talijani tako pomo-gli nekim Srbima da ih hrvatske ustaπe ne ubiju. Sporazumijevalasam se s njima malo talijanski, malo francuski. Oni su se nad namasaæalijevali i htjeli nam pomoÊi. Milicu su ubacili u jedan kamionkoji je otiπao. Htjeli su i mene ubaciti u slijedeÊi, ali je naiπao jedanustaπa, udario me kundakom i rekao da sam uhapπena. Odveo meu zatvor kaznionice u GospiÊu.

To je bilo 5. augusta 1941. godine. Jednoga dana pogledala samkroz prozor Êelije u dvoriπte i vidjela sam posljednji puta svoga ocaDmitra. On me opazio i rukom mi pokazao da je gladan. Vidjelasam kako su hrvatske ustaπe moga oca Dmitra vezale æicom kaomnogo drugih Srba, a potom ih spojili lancem i odvezli kamionomna Velebit u logor Jadovno. Svaki dan do podne i po podne, vezalesu i tukle ustaπe Srbe, te odvozili na Velebit u bezdane jame. Punih15 dana prala sam s drugim Srpkinjama krvave podove i zidove uÊelijama i hodnicima kaznionice u GospiÊu.

Ustaπe su uæurbano dovozile, vezale i odvozile Srbe kamioni-ma na Velebit 20. augusta 1941. godine bila sam u koloni s mnogimSrbima, æenama i muπkarcima voena prema æeljezniËkoj staniciGospiÊ. SjeÊam se dobro: Marije VujnoviÊ, njene sestre Milice, RadeVasiljeviÊ, Ankice Baste i Zore IvanoviÊ, Ëinovnice ‘©ipada’ iz Sara-

258

jeva, Milice KrajnoviÊ i Dragice BaraÊ, kako smo se bolno kretale utoj æalosnoj koloni gladne i izmuËene. Potovarile su nas ustaπe ustoËne vagone uz obljubljeno njihovo kundaËenje po naπim ogolje-lim tijelima. Odvezle su nas u ustaπki logor Jastrebarsko. U jednojvlastelinskoj zgradi smjestili su naπe Srbe muπkarce u podrumskeprostorije, a Æidove, muπkarce i æene sa Hrvatima, te nas nekolikoSrpkinja na 1. kat te zgrade. Ustaπa zvani “Milica” iz Pazariπta ∞PeruπiÊ, tukao je gdje je stigao Srbe pendrekom, kako putem takoi ovdje u Jastrebarskom.

Nakon deset dana, mi Srpkinje i Æidovke smo otpremljene uustaπki logor u KruπËicu kraj Travnika. Tamo smo stigle nakon dvadana putovanja bez hrane i vode. Mi Srpkinje smjeπtene smo uneku baraku, gotovo bez krova, punu blata. Na drugu stranu ba-rake gdje su bile daske smjeπtene su Æidovke. Nakon nekoliko danaÆidovi su popodili daskama i naπ dio barake. Gotovo nisu nam da-vale ustaπe niπta za jesti. Bile smo gladne. Mnoge su zatoËenicepadale u nesvijest od gladi. U hodu smo se prosto ljuljale. Neke subrale zelenu travu i liπÊe od bundave i to na vatri kuhale, ali su i toustaπe zabranile, ili su veÊ tako pripremljenu hranu nogom uda-rale i prosipale. NeËistoÊa, mnogo uπiju. Ustaπe ni nama nisu daleda se brinemo za ËistoÊu onoliko koliko bi mi mogle. Nisu namdozvoljavale da na obliænjem potoku operemo rublje. Ako bi kojuzatekle da ga pere, bacale su rublje u vodu, a zatoËenicu tukle i tje-rale u baraku. Zabranjivale su i trebljenje uπiju iz naπe gotovonikakve odjeÊe. Postupale su prema nama brutalno i neËovjeËno.Ustaπe su πamarale i kundacima udarale po nama. Po noÊi su iz-vodile zatoËenice na toboænji rad, a tamo su ih silovale. Gledalasam kako su muËile i tukle Jelku KuriliÊ.

Nakon mjesec dana odvezli su nas u logor u Loborgradu krajZlatara. Upravu logora vodili su njemaËki vojnici i upravnik bio jeNijemac iz Zagreba Karlo Heger. Ovdje nam je bilo bolje. Ja sam sdrugim Srpkinjama 19. decembra 1941. godine otpremljena izLoborgrada u logor u Gornjoj Rijeci kraj Novog Marofa. I ovdje jeupravnik logora bio Nijemac Karlo Pelc iz Zagreba, pa i njemaËkivojnici. Iz ovog logora mogle smo se i dopisivati s naπima. Takosam i dobila pismo od moga brata Jove. Javio mi je da su ustaπe

259

pobile naπe najmilije: pored oca Dmitra i majku Peru, sestru So∫ju,snahu Anicu, maloga Vladu (9), Branka (8) i Bogdana (6) godinastarog.

Pored svih muka i patnji ja sam ostala æiva. Mene i nekolikodrugih srpskih muËenica spasili su njemaËki vojnici. Otpremili sunas iz logora u Gornjoj Rijeci, 30. marta 1942. godine u Zemun, azatim sam dospjela i ovdje u Beograd. Nijemci su nas isËupali izustaπkih zloËinaËkih kandæi.”

U Beogradu, 17. aprila 1942. godineArhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.

Jelena BasariÊ s.r.

Mane »anakOstrvica ∞ KuzmanovaËaLiËki OsikGospiÊ

“Slom i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekla me na ods-luæenju vojnog roka u ©ibeniku. Pet dana nakon toga nekako samuspio doÊi kuÊi u KuzmanovaËu. Odmah sam saznao da hrvatskeustaπe patroliraju selima i da hapse Srbe, i da su veÊ u ©irokoj Kulipohapsile viπe od 10 ljudi. Samo osam dana nakon moga dolaskakuÊi dolaze komπije ustaπe: Mile Rukavina BaÊak, Ivan ObuÊinaMuπlija i neki Nikola iz PeruπiÊa. Traæili su da im predam oruæje ivojnu opremu. Oruæje nisam imao, a vojnu opremu nisam htiopredati, sakrio sam je i rekao da sam doπao kuÊi u civilu. Pretreslisu kuÊu i naπli vojniËke cipele i dvije koπulje. Mene su svezali æi-com i poveli, a naene cipele i koπulje ponio je jedan od njih. Mojasupruga koja je leæala u krevetu poslije poroda, ustala je i krenulaza nama kukajuÊi i moleÊi ih da me puste, jer smo tada imali trojedjece. Vodili su me tako svezanog oko 2 kilometra, a moja je æenaiπla stalno za nama i preklinjala ih da me puste, jer nisam nikomnπta skrivio. Najednom su zastali, odvezali me i pustili.

260

Meutim, nedugo iza toga, veÊ na sam Vidovdan, 28. juna 1941.godine, poπao sam komπiji Staniπi »oviÊu. Sa mnom je iπao i IlijaVujnoviÊ Bracija. Srele su nas ustaπe, isti Mile Rukavina i Ivan ObuÊi-na i uhapsili nas. Nisu nas vezali veÊ su nam rekli da smo uhapπeni ida nas vode u JanjËe, udaljeno oko 50 kilometara. Kad smo ih upi-tali zaπto nas vode tako daleko kad imaju bliæe ustaπke vlasti ∞ uPeruπiÊu. SjeÊam se da nam je tada Mile Rukavina rekao da bismose u PeruπiÊu loπe proveli, a da Êe nas iz JanjËe veÊ sutradan pustitikuÊi. Jako sam se uplaπio jer sam ranije Ëuo da na JanjËi ima bez-dana jama gdje ustaπe ubijaju Srbe i bacaju ih u bezdanuπu.

U JanjËi ustaπe su nas zatvorile u podrum æandarmerijske sta-nice u kom je veÊ bilo zatvoreno 30 Srba iz sela: BorËiÊa, Uzelaca,PejnoviÊa, ©takiÊa i drugih Ëijih se imena ne sjeÊam. Meu zatoËe-nima bio je i jedan Srbin s Korduna koga su ustaπe uhapsile neg-dje na putu. Nakon 5 do 6 sati u podrum je uπlo nekolikonaoruæanih ustaπa koji su nas povezali lancima, izveli iz podruma,potovarili u kamion koji je doπao iz Zbirnog ustaπkog logora u Gos-piÊu. Pratile su nas ustaπe i naredili nam da polegnemo. Tako sunas dovezli u dvoriπte kaznionice u GospiÊu, a zatim zatvorili u Êeli-ju na drugom spratu. Prilikom zatvaranja evidentirali su nas u nekuknjigu. U Êeliji smo proveli punih πesnaest dana. U Êeliji su svakuveËer oko 19 sati ulazile ustaπe, stari oko 25 godina i tukli nas kun-dacima i drugim predmetima koji su im se naπli pri ruci.

Negdje sedamnaestog dana boravka u kaznionici izvele su nasustaπe u dvoriπte u kom se nalazilo 200 do 250 Srba. Tu sam vidionekoliko poznanika iz Vrepca: Branka Cetinu, Savu Zoroju, zatimmornariËkog podnarednika –ekiÊa iz Divosela, Jovu VlaisavljeviÊa,Milu VuËkoviÊa, Gliπu NovkoviÊa i joπ viπe drugih Ëijih se imenaviπe ne sjeÊam.

Ustaπe su nam naredile da izvuËemo kaiπeve iz hlaËa, i tko jeimao bolje cipele, ili neki drugi bolji komad odjeÊe, takoer jemorao skinuti. Za to vrijeme sa prozora kaznionice gledali su nastalijanski vojnici i bacali nam neke male kruπke. Tu u dvoriπtu odvo-jile su ustaπe jednu grupu od 30 do 40 Srba, meu kojima sam bioi ja, nevezane utovarile u jedan autobus i prozvali nas iz one knjigeu koju su nas upisali prilikom zatvaranja. Dovezli su nas u hrvat-

261

sko selo Trnovac i istovarili ispred trgovine, podno jednog uzviπenjana kojem je katoliËka crkva. Po izlasku iz autobusa ustaπe su nasvezale lancima za ruke, dvojicu po dvojicu, i zadræali nas tako svedok nisu i se ostale iz dvoriπta kaznionice dovezli do nas. Povezanesu povezali i jednim uzduænim lancem i poveli nas bose po onomkamenjaru oko 13 sati uz Velebit prema selu Jadovno. Sa mnom jebio povezan Gliπo NovkoviÊ, rodom iz nekog sela kod Studenaca.

Pred logor smrti Jadovno smo stigli nekom πumskom stazomu predveËerje. Pratile su nas ustaπe u o∫cirskim uniformama Ju-goslavenske vojske s ustaπkim oznakama. Jedan od pratnje bio jePave iz Bruπana koji je bio sa mnom na odsluæenju vojnog roka, alime nije htio prepoznati.

Vezane uveli su nas kroz jedan uæi otvor u æicu kojom je bioograen logor i odrijeπili nas. Tu nam je komandant logora, ustaπaRude Ric odræao govor. Da se on tako zvao, rekao mi je Gliπo Novko-viÊ, kao i to da je prije rata bio uËitelj u PodlapaËi. Ric nam je rekaoda se u prvo vrijeme za jelo posluæimo porcijama logoraπa koje smotu zatekli i da napravimo leæajeve od mahovine i liπÊa u vidu sova.

Srbi logoraπi koje smo zatekli, imali su neka drvena korita izkojih su jeli, a Æidovi i Hrvati neke limenke i lavore. U logoru samponovo susreo nekoliko poznatih Srba, meu kojima i Branka Ce-tinu iz Vrebca. Mene je prepoznao jedan ustaπa kojeg sam upoznaoprije rata. Priπao mi i upitao od kuda sam, a kad sam mu rekao,onda me udario nekoliko puta kundakom. Bilo je tu ljudi iz raznihkrajeva, Ëak iz Bosne i Hercegovine ∞ od Bugojna, Petrovca, Krupe,Vlasenice, Sarajeva, Mostara i Ëak iz FoËe. SjeÊam se i jedne sku-pine Dalmatinaca, odjevenih u nekakva plava radniËka odijela.Njima nije smio niko prilaziti, a imali su, koliko sam mogao primi-jetiti, i neki posebni tretman i prave porcije za jelo. Bili su to Hrva-ti, koji su ubrzo puπteni, ali ne svi.

Logor se nalazio u nekoj uvali na Velebitu i bio je ograen bod-ljikavom æicom visine oko 2,5 metra. Na sredini logora nalazila sejedna vrtaËa oko koje su logoraπi navozili zemlju. VrtaËa je sluæilakao zahodska jama za logoraπe.

Oko logora bila je postavljena ustaπka i domobranska straæa,rasporeena tako da je otprilike na svakih deset metara bio jedan

262

straæar. Straæa je bila rasporeena izvan logorske æice. Na svakomulazu u logor bila su po dva straæara, a sa svake strane bila je postav-ljena slika Ante PaveliÊa. Nedaleko od ulaza bila je nekanadstreπnica, pokrivena limom, u kojoj bi odmarala smjena straæe.Nedaleko od nje bile su dvije drvene barake: u jednoj je bila kance-larija Rude Rica, a u drugoj su spavale ustaπe i domobrani. Kako igdje su se ustaπe hranile, nije mi poznato, a mi logoraπi kuhali smonekakvu hranu (ili, bolje reÊi, vodu od pasulja) u samom logoru,nedaleko ogradne æice.

Dok sam bio u logoru, ustaπe su izvodile skupine od 20 do 30logoraπa da sakupljaju granje i mahovinu od Ëega bi u logoru pravili‘sove’ za spavanje. Ove grupe uvijek su pratile po dvojica ustaπa.

Istoga dana, kada su dovele moju grupu u logor, naveËer samsa joπ jedanaestoricom iπao sa nekim kazanima po vodu. Pratilasu nas dvojica naoruæanih ustaπa, a kad smo stigli do izvora, tamosu nas tukli i pri povratku u logor tjerali da pjevamo ËetniËke ikomunistiËke pjesme. SjeÊam se da su tada ustaπe natjerale SavuZoroju iz Vrebca pa pjeva: “PaveliÊu, æivila ti ruka, πto ti ubi srp-skoga hajduka”.

Drugog dana sam, u grupi od oko trideset Srba, tri puta izlazioiz logora na sakupljanje granja i mahovine, uz pratnju ustaπa. Kadasmo se treÊi put vraÊali u logor, dvadeset do trideset metara od ula-za, ja sam se odluËio da pobjegnem. SkoËio sam u stranu, preskoËioneku kamenu ploËu i potrËao. Jedan od ustaπa ispalio je dva met-ka za mnom. Nastavio sam da trËim u pravcu zapada i izbio nanajviπu Ëuku Velebita, odakle sam ugledao more i zakljuËio da senalazim negdje istoËno od Karlobaga.

Na tom predjelu nije bilo πume pa sam se malo povratio nat-rag, a zatim krenuo kroz πumu i izaπao izmeu Trnovca i Pazariπta.Pribliæio sam se jednoj kuÊi i Ëuo razgovor muæa i æene, koju je onzvao Luja. Nisam im se javljao, bili su Hrvati, veÊ sam se ponovnoorijentirao prema brdu Oπtra, preπao preko bara i tri puta prekoneke vode koja je jako vijugala. Na barama sam naiπao na neki tori, poπto je veÊ bila blizu noÊ, a i kiπa je padala, uvukao sam se ukuÊicu za psa i u njoj zaspao.

263

Pred zoru probudio me razgovor nekih ljudi koji su sa sjekira-ma iπli u pravcu πume. Po njihovom govoru zakljuËio sam da suSrbi i da sam negdje blizu Divosela. Ljudima se nisam javljao, veÊsam doπao do neke kuÊe pred kojom je stajala jedna æenska. Pitaosam je kako Êu najlakπe stiÊi u PoËitelj. Ona mi je pokazala put. UPoËitelj je bila udana moja sestra. Stigao sam kod nje i ona mi jedala oputare da obujem. Ubrzo je u kuÊu uπla njena kÊerka i reklada su ustaπe doπle u selo. Ona me izvela iz sela u njive gdje je kosionjen otac, a on mi je pokazao put za Vrebac. Kada sam preπao æeljez-niËku prugu, naiπao sam na Danu Dragosavca koji mi je pokazaopravac za moje selo KuzmanovaËu. Negdje pred noÊ doπao samsvojoj kuÊi. Najeo se, uzeo Êebe i otiπao u πumu gdje sam se skrivaodo ustanka. Otiπao sam u prvi partizanski odred... “

Mane »anak je poginuo kao hrabri partizanski starjeπina uborbi za slobodu svoje domovine Jugoslavije, godine 1944.

SvjedoËanstvo zapisala Komisija za ratne zloËine 1944. godine.

Branko CetinaVrebac ∞ MedakGospiÊ

“Odmah nakon proglaπenja Nezavisne Dræave Hrvatske, 12 do14 ustaπa dolazi u naπe srpsko selo Vrebac i uspostavljaju svojuhrvatsku vlast. Smjestili su se u naπ Sokolski dom. Ustaπa iz Gos-piÊa Zvonko Pezelj, bio im je vojni starjeπina, a idejni i duhovnivoa Tomo Æupan Tomiπa iz hrvatskog nam susjednog sela Bar-lete.

Ubrzo po dolasku u selo ustaπe, pod raznim izgovorom, poËi-nju da hvataju prvo uglednije domaÊine, Srbe intelektualce,sveπtenike, uËitelje, vienije mladiÊe i radnike; koji su se u ratnommeteæu vratili svojim kuÊama. Uhapsili su i moga oca i odveli, tega ubili u logoru Slana na otoku Pagu. Od dolaska u Vrebac, pa svedo mog hapπenja, stalno su pratili moje kretanje i pratili, a imao

264

sam tek nepunih 18 godina. Dana hapπenja taËno se ne sjeÊam.Bilo je to negdje pred kraj juna 1941. godine kada sam poπao utrgovinu da kupim cigarete i joπ neke stvari. Pred samom trgovi-nom presrela me ustaπka patrola, uhapsili su me i odveli u zatvorkoji se nalazio preko puta ∞ u podrumu kuÊe Save Dragosavca, ocaDuπanova. Istoga dana zatvorile su ustaπe i Milu MandariÊa iz Vre-bca i Savu Zoroju iz Pavlovca, a iz MogoriÊa dotjerale su i zatvorileMilju VuËkoviÊa i Jovu MaljkoviÊa MaËkiÊa. U zatvoru su nas dræalisedam dana i za to vrijeme nisu nas tukli. Sedmi dan po nareenjuTomiπe Æupana pustili su iz zatvora Milu MandariÊa, a nas Ëetvo-ricu vezali nekim kanapom dva po dva, utovarile u zapreæna kolaovdaπnjeg seljaka Mane BoæiÊa i odvezle u ustaπki Zbirni logor uGospiÊu. Kad smo stigli u GospiÊ ustaπka pratnja, predala nas jeustaπama u gospiÊkoj kaznionici. Strpali su nas u jednu Êeliju naprvom spratu gdje je veÊ bilo zateËeno desetorica Srba iz okolineLiËkog Petrovog Sela i BihaÊa. Nakon tri dana premjestili su nas udrugu Êeliju, s prozorom okrenutim prema dvoriπtu, koja je bilaneπto prostranija. U ovoj Êeliji smo prvi dan mogli i da legnemo napatos, ali veÊ drugi dan dotjerale su ustaπe veÊu grupu Srba i neko-liko Hrvata iz Zagreba. Iz te grupe sjeÊam se Stjepana KuËiπa (mis-lim da sada æivi u Zagrebu).

VeÊ slijedeÊeg dana ustaπe su dovele jednu veÊu grupu Srba sDvora na Uni iz Banije i jedan broj njih nagurale u naπu Êeliju. Ovisu ljudi jedva stajali na nogama, a po tijelu i licu imali su mnogokrvi i krvavih oæiljaka po Ëemu se vidjelo da su ih hrvatske ustaπeprethodno mnogo tukle i mrcvarile. Negdje predveËer istoga danau naπu Êeliju upali su naπi muËitelji ∞ustaπe. Bili su to mlai ljudi,negdje izmeu 20 i 30 godina. U rukama su imali πtapove duæineoko pola metra i njima poËeli nemilosrdno da mlate koga su gdjestigli, a najviπe Banijce, poπto su bili prvi do vrata. U ovoj Êeliji bilonas je 25. Bili smo nabijeni jedan do drugoga i morali smo stajati idanju i noÊu jer nije bilo mjesta da sjednemo. Sutradan su nas iz-veli na dvoriπte i dok smo πetali u krug, ustaπe su nas udarale noga-ma, nekoga πakom, a nekoga drvenom toljagom. Jednoga Banijcaudarali su po glavi tako da je pao obliven krvlju. Ustaπe su ga od-vukle pod Ëesmu u dvoriπtu i polile vodom. VraÊajuÊi se u Êeliju

265

nosili smo ovog premlaÊenog Banijca, uz njegove jauke i teπke boli.NaveËer su ovoga i joπ nekoliko Banijaca odveli iz Êelije i viπe ihnismo vidjeli, a viπe nas ni u πetnju nisu izvodili.

U kaznionici su nam davali jednom dnevno jesti ∞ naiz-mjeniËno: jedan dan malo pasulja, a drugi dan kaπu. U Êeliji senalazila i kibla za vrπenje nuæde tako da iz Êelije nitko nije mogaoizlaziti. Svako veËe su ustaπki banditi ulazili u Êelije i batinali zat-vorenike, a da se ne bi Ëuli jauci i zapomaganje ærtava, na dvoriπtusu ustaπe zvonile nekakvim zvonima ili snaæno udarale po teæimmetalnim predmetima, πto je priguπivalo jauke zatoËenika. Posli-je tih premlaÊivanja u dvoriπte kaznionice dolazio bi kamion, aonda bi iz Êelije izvodili zlikovci grupe zatvorenika, tovarili ih ukamion i odvozili za nas tada u nepoznatom pravcu, ali se nisuvraÊali. Kako se to uglavnom odvijalo noÊu Ëuo sam uvijek kako suustaπe urlale: “Ulazi!” i “Penji se!”.

Jedanaesti dan boravka u gospiÊkoj kaznionici sve nas iz mojeÊelije ponovo su izvele ustaπe u dvoriπte, u πetnju. Tek πto smonapravili jedan krug, a u dvoriπte su uπli kamion i jedan manji au-tobus. Ustaπe su vezale dvojicu po dvojicu i gurale nas u kamion.Kad su napunile kamion, ostale su ubacile u autobus. Dok su ve-zale Srbe i gurali ih u kamion, jedan ustaπa priπao je jednom stasi-tom Banijcu, izrazito brkatom i isËupao mu brk. »ovjeka je oblilakrv, a kada se poËeo brisati, ustaπki krvnik ga je udario nekolikoputa πakom u nos i u stomak. Autobus je vozio nama poznati Hr-vat, Luka PoliÊ, sin Frane PoliÊa, trgovca iz GospiÊa. Zapitao samga, kuda Êemo? Meutim, on je okrenuo lea i nije mi htio niπtareÊi.

U kamion i autobus, tom prilikom, utovarile su ustaπe izmeu70 i 80 Srba. Kamion i autobus pratile su namrgoene ustaπe, namaneki dobro poznati nam komπije. Kriπom sam primijetio da sekreÊemo Kaniπkom ulicom, u pravcu Karlobaga.

Nakon neπto viπe od pola sata voænje stigli smo u hrvatsko seloTrnovac. Iznad katoliËke crkve, na okuci puta koji se penje u pravcuVelebita i hrvatskog sela Jadovnog, ustaπe su nas iskrcale. Tu nasje doËekala poveÊa grupa ustaπa koji su odmah priskoËili onimakoji su nas dopremili i pomogli im da nas poveæu nekom crnom

266

æicom dvojicu po dvojicu, a onda jednim lancem Ëitavu kolonu poduæini. Tako povezani Ëekali smo oko dva sata vremena sve dokustaπe nisu autobusom i kamionom dovezle i drugu grupu izgospiÊke kaznionice, povezali ih kao i nas i poveli po onom kame-njaru prema logoru smrti Jadovno na Velebitu. Ispred sela Jadov-nog smo stajali petnaestak minuta, a za to vrijeme ustaπe su Hrva-ti ovoga sela Ëastili rakijom. Nakon ovoga “odmora” krenuli smo uVelebit prema logoru smrti Jadovno nazvanog po ovom spomenu-tom selu.

Bio sam vezan sa Savom Zorojom i dok smo iπli u πumu, misli-li smo da Êe nas u njoj pobiti. Nekako istovremeno pomiπljali smoi na bjekstvo. Nas dvojica namjeravali smo to uËiniti joπ na putu izkaznionice u GospiÊu. Kroz πumu su nas vodili πest do sedam kilo-metara, a zatim skrenuli πumskom stazom udesno od puta. Na-kon petsto-πesto metara hoda stazom zaËuli smo æamor ljudi, azatim smo ugledali logor. Bio je ovalnog oblika i opasan sa tri iliËetiri reda bodljikave æice koja je djelomiËno bila prikovana za stu-pove, a djelomiËno za æiva stabla. Ulaz u logor bio je u stvari prolazkroz bodljikavu æicu, πirine 1 ∞1,5 metar. Ispred samog ulaza u lo-gor doËekao nas je upravnik logora Rude Ric s joπ jednim ustaπom.Kako je kolona prilazila, njih dvojica su nas popisivala ∞ ime i pre-zime, godina roenja i mjesto odakle je tko. Takav popis ustaπe suvrπile i onda kada su nas zatvorile u kaznionicu u GospiÊu. Poπtosu popisale podatke, odrijeπile su nas i ugurale u logorsku æicu.Kada su nas sve strpale u logor, bilo je veÊ tri sata poslije podne.»itavog dana nismo dobili niπta za jesti. Po mojoj procjeni u lo-goru smo zatekli neπto viπe od 500 ljudi Srba i Æidova iz Zagreba,Karlovca, BihaÊa i drugih mjesta ND Hrvatske. Izgledalo mi je daje logor tek osnovan, moæda prije desetak dana, poπto su joπ bilisvjeæi tragovi ograivanja i drugih radova u njemu. VeÊ u prvi sum-rak Ëuli smo iz pravca kojim smo doπli poduæu pucnjavu. Pobile suustaπe treÊu grupu koju su vozili u logor joπ na putu, jer su kamio-ni doπli u sumrak prazni i krvavi do logora.

Na sredini logora zatekli smo poveÊu gomilu kamenja koju su,najvjerovatnije, prethodnih dana po logoru sakupljali zatoËenici.Lijevo od ulaza u logor, izvan æice, nalazila se poveÊa vrtaËa ∞ udubi-

267

na, a nedaleko nje bila je jedna drvena baraka u kojoj su boravile ispavale ustaπke zvijeri. Malo dalje od te barake, takoer lijevo odulaza nalazila se nadstreπnica, pokrivena uglavnom granjem, ukojoj se u poËetku kuhalo za ustaπe, a kasnije i za nas logoraπe.

Za vrijeme mog boravka u logoru, po nareenju ustaπa i do-mobrana, mi logoraπi smo na ogradu logora dodali joπ nekolikoreda bodljikave æice tako da je njena visina dosegla viπe od dvametra. U krugu logora sjekli smo stabla i iznosili ih izvan logora.Od drva napravili smo, takoer, van æice dvije straæarske osmat-raËnice: jednu na juænoj, a jednu na sjevernoj strani logora. Unu-tar logora nije bilo nikakve barake niti nadstreπnice pa smo milogoraπi boravili pod vedrim nebom, na zemlji, kori drveta, iliobiËnoj grani sjedili i spavali. Drugog dana boravka u logoru podesetorica Srba dobila je od ustaπa jednu sjekiru i svaki od njihkomad drveta. Naredili su nam da napravimo drvena korita iz ko-jih Êemo jesti. U ta korita dobivali smo jednom dnevno neπto malokaπe, a logoraπi Æidovi i Hrvati primali su kaπu u nekakve πerpice ilimenke.

Logor su obezbjeivali ustaπki i domobranski straæari,rasporeeni na Ëetiri straæarska mjesta i to: na svakoj osmatraËni-ci po jedan i jedan na ulazu. Ukupno obezbjeenje logora, dok samja bio u njemu, Ëinilo je tridesetak ustaπa i domobrana. Iz logorasu svaki dan izvodili po jednu grupu od 10 ljudi u pravcu sjeve-roistoka, pod pratnjom straæara, po vodu. Gdje se taËno nalazilavoda, nije mi poznato, poπto nikad nisam iπao po nju. Takoer sva-kodnevno, iz logora su ustaπe izvodile grupu Srba u πumu da sjekudrva i teπku grau koju su onda donosili u logor da bi od nje pravilineke objekte ∞ barake.

PredveËer, drugog dana mog boravka u logoru, ustaπe su proz-vale oko 30-40 ljudi podijelili ih u manje grupe od 8-10 i pod prat-njom odvele ih stazom kojom smo dovedeni. Nakon sat do sat ipol vremena, Ëula se pucnjava, ali od zapadnog pravca od logora,negdje iz smjera skretanja πumskog puta ulijevo (gdje su nasskrenuli na stazu kojom smo doπli u logor). Nedugo poslije prestan-ka pucnjave ustaπe su se vratile u logor. (Pobile su ih uz put iznadbezdana na Grginom brijegu).

268

Znali smo da ubijaju i da Êe nas sve pobiti. Niko se svejednonije odluËivao na pojedinaËni ili masovniji bijeg od sigurne smrti.Ljudi su bili ko ovce, mirni, trpjeli su i nadali se moguÊem æivotu.

Svaki put kad bi ustaπe formirale grupu logoraπa za sjeËu drva,ja i Sava Zoroja gurali smo se πto bliæe kako bismo uspjeli izaÊi vanlogora. TreÊeg dana ja sam se ugurao u grupu, ali poπto nije uspioSava i ja sam se povukao iz grupe za izlazak nazad u logor.

Toga dana logor je obiπao veliki æupan, krvnik Like i Gacke,Jurica FrkoviÊ s joπ dvojicom ustaπa i jednom æenom. Svih Ëetverobili su u ustaπkoj uniformi, a u pratnji Rude Rica, koji im je neπtoobjaπnjavao, proπetali su logorom. Do ulaza u logor s njima su doπlajoπ dvojica ustaπa i tu ostali u razgovoru sa straæarima.

U jednom trenutku, dok su ovi πetali logorom, neπto su zastalii Sava ih je zamolio da mu dadu cigaretu, pa je jedan ustaπa izvu-kao cigaretu i bacio mu onako ciniËki. Æena koja je bila saæupanom, sjeÊam se da je bila srednjeg rasta i πiroke glave. Ustaπesu svakog dana dovozile nove ærtve i svakog dana ih odvodile iz lo-gora i ubijale. Pucnjava nije prestajala. Za vrijeme mog kraÊeg bo-ravka u logoru Jadovno nije joπ bilo æena i djece. Samo nakon tjedandana boravka u logoru, Sava i ja smo uspjeli da se uguramo u gru-pu koja je odreena za sjeËu drva. Povele su nas ustaπe na istoËnustranu logora i dale svakoj dvojici po jednu sjekiru, pa smo nasmjenu sjekli. »uvala su nas dvojica naoruæanih zloËinaca ∞ ustaπa,a u neposrednoj blizini bio je straæar koji je s te strane obezbjeivaologor. Oborili smo jedno drvo i poËeli kresati granje. Ustaπe su utom Ëasu neπto priËale i pripravljale cigarete, a poπto nas je kroπnjaoborenog drveta zaklanjala od njihovog pogleda, bacili smo sjekirui dali se u bijeg.

Bilo je to oko deset sati prije podne, jednog lijepog sunËanogljetnog dana, koga do smrti neÊu nikad zaboraviti. TrËeÊi krozπumu i bujad preπli smo oko 300 metara a da straæari nisu primije-tili da nas nema. Tek tada smo Ëuli iza nas veliku galamu i puc-njavu na πto smo joπ ubrzali trËanje samo da se πto viπe udaljimood logora smrti i ustaπkih koljaËa.

Tek nakon jednog sata trËanja kao zvijeri kroz πumu zastalismo, orijentisali se i krenuli u pravcu vrha Velebita i Karlobaga. Na

269

vrh Velebita izbili smo oko 12 sati. Odatle smo uoËili put kojimsmo dovezeni u logor i hrvatsko selo Jadovno. Tako smo se ponovoorijentisali. Traæili smo vodu, bili smo jako æedni i, kad je nigdjenismo naπli, grizli smo list da bar malo ublaæimo æe. Spuπtali smose niz Velebit, ka selu Trnovcu. Ispred Trnovca primijetili smojedan izvor i naizmjeniËno u par navrata popili po malo vode,pokvasili lice i u πumi se malo odmorili. Bilo je oko 3 ili 4 sata pos-lije podne.

Poπto smo morali obiÊi ustaπko selo Trnovac i preÊi dosta dugput do Divosela, nastavili smo da se kreÊemo donjim rubom πume,osmatrajuÊi sela. IduÊi tako πumom naiπli smo na starijegmuπkarca i mlau æenu koji su sakupljali suvi list. Mi smo seuplaπili njih, a oni nas. Æena je poËela dozivati muπkarca pa smopobjegli u pravcu sela Bruπana. U prvi sumrak preπli smo prekobara izmeu LiËkog Novog i Velebita i negdje kasno u noÊi doπli uDivoselo ∞ u kuÊu Janka RajËeviÊa. IspriËali smo mu tko i od kudaidemo, pa smo ga zamolili da nam dade neπto za jesti i pusti nasda odspavamo kod njega nekoliko sati, do pred zoru, Janko i njego-va majka dali su nam jesti, a zatim nas je on poveo na πtalu gdjesmo spavali dok nas nije razbudio u prvo svanuÊe, a onda nam jedao doruËak, nakon Ëega smo produæili u pravcu sela Ribnika. Kakoje bila magla ispred sela Ornica, naiπli smo na kuÊu Paje Ciganina,ustaπe. Od njegovih pasa branili smo se kamenjem. U tom mome-ntu Pajo je izaπao iz kuÊe psujuÊi nas, a kad je vidio da smo se daliu bijeg, opalio je nekoliko zrna iz puπke za nama.

Kad se magla podigla, zatekli smo se na prostoru izmeu Bila-ja i Ribnika. Ispred nas se isprijeËila rijeka Lika. Preplivali smo je iizbili na cestu, za trenutak saËekali dok su proπli talijanski kamio-ni, a potom je pretrËali. Ostalo nam je joπ da preemo æeljezniËkuprugu, ali smo se veÊ bili malo opustili, usporili hod i razgovarali.Odjednom je meu nas s lea upao jedan vakman na biciklu. NesilazeÊi s bicikla pitao nas je tko smo i zatraæio nas isprave. Sava seu tom momentu brzo snaπao i iz okreta udario ga πakom u glavu,tako da se ovaj odmah strovalio na zemlju, zajedno s biciklom.Pokuπali smo da mu uzmemo piπtolj. Odjednom se zaËula vika,velika galama i, kad smo se osvrnuli u tom pravcu, vidjeli smo gru-

270

pu seljaka iz hrvatskog sela Bilaja koja je poπla na kosidbu. Ponovnosmo pobjegli i u vrlo kratkom periodu pretrËali prugu. Tek kad smose udaljili, legli smo da osmotrimo πta se deπava iza nas. Seljaci sui dalje bili u gomili oko vakmana, ali nitko nije trËao za nama.

Tu smo se Sava i ja rastali uz dogovor da se sutradan naemo uplanini na »ardaku. Sava je krenuo desno prema Pavlovcu, a ja pra-vo u svoje selo u Vrebac. Znao sam da bi mi bilo opasno otiÊi u selopa sam na prilazu selu zamolio jednu djevojku, koja je Ëuvala sta-do, da mi donese neπto hrane. Djevojka je otiπla i uskoro mi je nje-na majka donijela jelo. Dok se ona Ëudila otkud sam ja tu, jer jeznala da su me odvele ustaπe, u selu se zaËuo zvuk kamiona, a ubrzoi pucnjava kod moje kuÊe. Ustaπe su u selu ubijale pse koji su lajalina njih. Odmah sam zakljuËio da su podigli potjeru za mnom, pasam ovim dvjema mojim komπinicama rekao da nikome æivom negovore da su me vidjele, i ja sam pobjegao ka rijeci Jadovi gdje samse sklonio u jedan dæbun i tako proveo dan.

Tokom noÊi sam se prebacio u planinu. Ustaπe su opkolilemoju kuÊu i dræale zasjedu punih 10 dana i noÊi. »itavo to vrijememojim sestrama i baki nisu dozvoljavale da se udaljavaju iz kuÊe.

Do poËetka ustanka, Sava i ja skrivali smo se u planini, a ustaπesu raspisale potjernicu za nama i ponudile visoku nagradu uVrepcu onome tko nas uhvati ili ubije. Danas sam penzionisanipukovnik NOV Jugoslavije i nosilac Partizanske spomenice 1941.

Danas, ove 1988. godine, moj doktore –uro, plaπim se naπedalje sudbine…”

SvjedoËanstvo Branka Cetine zapisao sam na Velebitu, namjestu ustaπkog logora Jadovno maja 1988. PriËao mi je opπirno ipokazivao dijelove logora i bezdane jame uz sami logor, gdje suustaπe ubijale zatoËenike i bacale u bezdanuπe. Opπirnije vidi: Dr.–uro Zatezalo, Kompleks ustaπkih logora smrti Jadovno.

271

O zloËinu u Brakusovoj Dragi, zaseoku izmeu Zaluænice iVrhovina u Lici, 12. juna 1944. svjedoËe:

So∫ja Uzelac, roena Brakus, Stevo Gece Brakus i Æarko Uzelac.Odlaskom ©este liËke proleterske divizije “Nikola Tesla” kra-

jem 1943. godine na borbeni zadatak u Bosnu, Crnu Goru, Sandæak,za osloboenje Beograda i zavrπne borbe za konaËno osloboenjezemlje, kao πto su borbe na Sremskom frontu, pa sve do zavrπnihbitaka za glavni grad Hrvatske, Zagreb, u njihovoj rodnoj Lici sma-njena je borbena snaga partizanskih jedinica.

Taj period njenog odsustva, od 1943-1945. godine, a naroËito1944, iskoristile su njemaËke okupacione i ustaπke kvislinπkesnage. One su ponovno zaposjele sve vaænije komunikacije uotoËkom i brinjskom kotaru te znatno ojaËale na podruËju Gos-piÊa odakle su upadale na dotad osloboena srpska sela iuniπtavale sve πto joπ do tada nije bilo uniπteno.

Srpska naselja na teritoriji kotara OtoËac i kotara Brinje osta-la su gotovo nezaπtiÊena i izloæena potpunom uniπtenju.

Ustaπke jedinice 19. MesiÊeve bojne nenadano su upadale udotad osloboena srpska naselja i vrπile pojedinaËne i masovnepokolje srpskog æivlja, nevienih razmjera.

U zaseokuu Divjaci, u ©karama, poËetkom aprila 1944, ustaπeMesiÊeve bojne noæem su masakrirale 17 muπkaraca, æena i djece.Gotovo istovremeno opkolile su zaseoke Bige, Gulane i druge uokolici Donjeg Babinog Potoka i poklale 128 seljaka, veÊinom æenai djece, a 30 ranile koji su bjeæali iz toga uæasa i svojih zapaljenihkuÊa. Tom prilikom su “junaci” MesiÊeve bojne porodicu BudeBige od osam Ëlanova zatvorile u njihovu vlastitu kuÊu, poklale ih,polili benzinom i zapalili.

Istovremeno, samo stotinjak metara dalje, “vitezovi” iste ovebojne izveli su iz njihove kuÊe porodice Nikole i Bude Erora odjedanaest Ëlanova te ih pred njihovim domovima redom noæevi-ma izmasakrirali a potom mrtve sloæili jedne na druge. ZaklanudjevojËicu Milicu, staru devet mjeseci, stavili su na grudi mrtvemajke Marte rugajuÊi se i tako njihovoj zloËinaËki skrojenojzloduhoj æivotnoj sudbini.

272

U SjeËivici, zaseoku Turjanskog, zaklale su ustaπe 30 srpskihseljaka i zapalile sve njihove kuÊe. Ivan Arbanas Vanja je u ZbornikuKotar GospiÊ i kotar PeruπiÊ u NOR-u, 1941-1945, na strani 372. i373. zapisao: “Godine 1944. u kosinjskoj opÊini ustaπe su u lipnjui srpnju organizirale pravu hajku na srpsko stanovniπtvo Krπa,Mlakve, Studenaca i druge zaseoke. Iznenada su upadale u sela isve, koje bi pohvatale, odmah su ubijale, trpale u kuÊe i palile...pljaËkale su imovinu i spaljivale sve πto je gorjelo. Radile su to sis-tematski kao i augusta 1941. godine namjeravajuÊi da ta podruËjapotpuno oËiste od srpskog stanovniπtva... Tako su u Studencima,u zaseocima Sitvuka i PraæiÊa, pobile i poklale 18 srpskih seljaka,uglavnom æena i djece. U Dulibi i Krπu ubile su 38 Srba. Pobijene uDulibi spalile su u kuÊi Petra Munjasa.

Istrebljivanje ustaπe su sistematski provodile Ëitave te godine.Ustaπe su 14. prosinca 1944. opkolile Docin Gaj i joπ nekoliko sus-jednih zaselaka i u njima pohvatale i pobile 67 srpskih civila...”

U posljednjoj godini Drugog svjetskog rata ustaπe su samo napodruËju opÊine GospiÊ i opÊine PeruπiÊ pobile 867 srpskih selja-ka od kojih su februara i marta 1945. njih 116 nakon muËenja obje-sile u GospiÊu. Tako su i u posljednjoj godini antifaπistiËke borbenestajala srpska naselja i svirepo ubijano njihovo stanovniπtvokako u Lici, tako na Ëitavom podruËju Nezavisne Dræave Hrvatske,poglavara Ante PaveliÊa.

O tom genocidu zapisao sam 2. augusta 1990. godinesvjedoËenje preæivjelih mjeπtana iz zaseoka Brakusova Draga,smjeπtenog izmeu Zaluænice i Vrhovina u Lici, do 1944. lijepogmalog naselja sa 17 domaÊinstava, a sada, 2002. godine, neposto-jeÊeg.

Prema izvornim arhivskim dokumentima i svjedoËenjupreæivjelih, Brakusovu Dragu opkolile su ustaπe veÊ spomenute 16.ustaπke bojne zapovjednika MesiÊa ujutro oko osam sati 12. juna1944. godine. Zatekle su gotovo sve æene, muπkarce i djecu kod nji-hovih kuÊa, osim nekoliko pastira koji su veÊ bili izveli stoku napaπnjake u okolini svoga sela.

Iπle su ustaπe, meu kojima i poznate komπije iz susjednihhrvatskih naselja iz okolice Brinja, od kuÊe do kuÊe i sazivale

273

mjeπtane Brakusove Drage da dou u prostranu drvenu kuÊu Bran-ka Brakusa, gdje Êe im, kako su govorile, odræati govor i dati imvaæne obavijesti. Kada su se stanovnici sela okupili u kuÊi, ustaπesu oko iste postavili mitraljeze da ne bi netko mogao pobjeÊi a za-tim su upadale meu nemoÊne, prestraπene i izbezumljene,kundaËili ih, klali i boli svojim specijalno izraenim i podeπenimnoæevima za takva razbojstva.

Nastao je plaË djece, gromoglasan jauk majki, oËajno zapoma-ganje baki, djedova... Zatim tiπina. Tek pokoji znak izdiπuÊeg æi-vota.

Kada su se dovoljno nasladili tuim patnjama, ustaπedonesoπe slamu, naslagaπe je oko kuÊe a vrata zakljuËaπe i prozorezatvoriπe. Tada su zapalile kuÊu i iz mitraljeza pucali po istoj, poiznakaæenoj æivoj ili joπ poluæivoj djeci, njihovim majkama, oËevi-ma i djedovima. Njih 57. Gotovo svi stanovnici zateËeni u seluizgorjeπe u jednom danu zajedno s kuÊom Branka Brakusa –ide.OpljaËkaπe srpska imanja, stoku pohvataπe i odagnaπe. Uvjerenida su svoj “posao” uspjeπno “viteπki” izvrπili i da nitko nije preæiviozapaliπe sve kuÊe u selu i odoπe pjevajuÊi.

Meutim, troje ih je uspjelo preæivjeti i ispriËati o mon-struoznom zloËinu.

So∫ju Uzelac, roenu Brakus, staru 78 godina, naπao sam unjenoj skromno obnovljenoj kuÊi u Brakusovoj Dragi 2. augusta1990. godine. Sada u starosti, ali joπ od te svoje mladosti odjevenau crninu, sa suzama u oËima kao da se sve to zbiva ovoga trena,priËa tihim drhtavim staraËkim glasom: “Oko 9 sati ujutro 12. juna1944. godine doπle su ustaπe i opkolile selo, Brakusovu Dragu. Jed-na grupa je iπla kroz selo i pozivala ljude neka dou da Êe biti sas-tanak. Poπto puπka goni morali smo iÊi. Narod istjeran iz svojihkuÊa sakupio se kod kuÊe Branka Brakusa –ide blizu ceste. Samnom su bila moja djeca-sinovi, »edo i Jovo, otac, stric Dane, stri-na Maπa i cura moga brata Nikole.

Kad su nas natjerali u kuÊu 10 do 20 minuta nismo znali πta jei Ëekali smo sastanak. Jovo Uzelac je pogledao kroz prozor i vidioπto nam se sprema jer su oko kuÊe ustaπe postavile mitraljeze.Najprije je meu nas upala jedna grupa ustaπa i bola nas noæevi-

274

ma, a poslije toga su poËeli pucati po nama i bacati bombe. Kakoje koga zakaËilo, padao je, ne znaπ gdje ti je dijete a ne znaπ ni gdjesi. KuÊu su zapalili kad su Ëuli da se niko viπe u njoj ne pomjera.Prije toga je bilo sunce, a tada je poËela kiπa kad je kuÊa poËelagoriti. Bila sam ranjena na 14 mjesta, ali pri svijesti i dosta jaka(imala sam 32 godine), nisam htjela dozvoliti da me uguπi dim ilida æiva izgorim u vatri. Izaπla sam, a ni sama ne znam kako, krozjedan prigradak kuÊe. Djeca mi i roaci ostaπe u zgareæi. Nikad ihviπe nisam vidjela. Rano moja. I drugi ljudi su pokuπavali pobjeÊi,ali malo ranije, ali su bili ubijeni od ustaπa koji su pucali iz postav-ljenih mitraljeza. Onako ranjena i krvava, dovukla sam se do ispodceste kod nekog kamena i tu Ëekala. Negdje naveËer oko jedanaestsati naπla sam se s ocem koji se iz zapaljene kuÊe lakπe ranjen saStevom Brakusom uspio izvuÊi. Otiπli smo uz teπke muke u Za-luænicu kod Steve Uzelca. Ja sam bila smjeπtena kod æene LjubePopoviÊa dva dana. Tamo mi je Dara BobiÊ oπiπala krvavu kosu iprevila rane. U Zaluænici sam ostala sve do osloboenja, sve dokmi se muæ nije vratio iz NjemaËke s robije. Kad sam malo prizdravi-la otiπla sam do mjesta na kom su nas ustaπe ubijale...”

“Reci mi, teto So∫ja, kakvu pomoÊ primate od dræave?”“A πta me pitate? Za pobijenu djecu nikada nisam primala

nikakvu pomoÊ, a tek od 1977. godine primam neku invalidninu ∞mizeriju i Ëekam samo da umrem. Jedino me smrt moæe izlijeËitiod svih tih muka sjeÊanja straπnih doæivljaja iz moga napaÊenogæivota. Predugo je to trajalo, dijete moje...”, zavrπila je starica sjet-nim tonom.

Stevo Gece Brakus se dobro sjeÊa preæivjelih muka i kao da sesve zbilo juËer priËa:

“Ujutro 16. juna 1944. godine, ustaπe su u naπe selo doπle kroztunel. Kod tunela su Ëobani Ëuvali stoku. Jedan od njih je bio ÆarkoUzelac. Æiv je, moæete i s njim razgovarati. On je bio izranjavan.»im su doπli, opkolili su selo. Za to vrijeme, ja, Vojkan i VladoBrakus smo Ëuvali ovce malo dalje. Sa mnom u naruËju bilo mi jenajmlae dijete, sin –uro star tri godine. Naπli su nas u bliziniæeljezniËke pruge i poveli govoreÊi da Êemo iÊi otkopavati minekojima je navodno cesta bila minirana. U selu smo naπli veÊ saku-

275

pljen narod i tada nam je reËeno da Êemo iÊi u logor, a kuÊe Êezapaliti. Kad smo doπli do pred kuÊu Branka Brakusa –ide, poËelaje padati kiπa. Rekli su nam da uemo u kuÊu jer nas napolju nemogu popisivati. Narod je ulazio u kuÊu, a zadnji je bio Jovo, bratÆarka Uzelca, koji je vidio pripremljene mitraljeze. On nam je rekaoda Êemo sigurno svi biti pobijeni. Ja sam dræao svoje dijete u ruka-ma, a neπto stariju djecu su u kuÊu dovele moja æena i moja majka.KuÊa je bila graena od tankih brvana pa to nije bila prepreka zamitraljeske rafale. »im su poËeli pucati, dijete mi je klonulo unaruËju, bilo je pogoeno, oblila me djeËja topla krv. Ljudi su pre-ko mene padali, sav sam bio uprskan krvlju i mozgom Vlade Braku-sa. Pao sam u nesvijest. Nakon pucnjave bacile su ustaπe bombe itad me malo zakaËilo u nogu, evo ovdje, vidite i sad se dobro poz-na. Onda su donijeli slamu i zapalili kuÊu i u njoj mrtve i poluæiveljude. Osjetio sam da je preko mene neko koraknuo, prepoznaosam MiÊana Brakusa. Kad nas je dim poËeo guπiti, MiÊan je iskoËiokroz prozor. Ispravio sam se i ja, pa kako viπe nije bilo pucnjave,krenem za njim. Kroz kapak kuÊe (otvor za podrum) pored nas us-pjele su se izvuÊi: Milica, starica Isaljuπa i Anka Brakus sa Nikoli-com, djetetom u naruËju (sada pravnik, æivi u Zrenjaninu), tada jeimao nepune tri godine. Napolju sam Ëuo ustaπe kako se jagmekoji Êe viπe napljaËkati i pobjegao u drenjik gdje sam naπao starogMiÊana kako se zavukao u grmlje, samo mu se noge vide. »uli smoustaπe kako idu cestom, gone naπu stoku i pjevaju svoje pjesme.Tada sam MiÊanu rekao da mi æivot viπe ne vrijedi i da Êu iÊi u seloneka me ubiju. Povukao me i nije mi dao ustati govoreÊi kako meustaπe neÊe odmah ubiti, nego Êe me najprije muËiti i kopati oËi.Sklonili smo se, a suton se pomalo poËeo hvatati. Malo dalje se joπpucalo, a oko kuÊe viπe ne. Selo su zapalili. Gledao sam kako pada-ju æljebovi sa moje kuÊe. Sve kuÊe s gospodarskim zgradama bilesu zapaljene, a bilo ih je sedamnaest. BjeæeÊi otiπli smo u Æarkovudolinu i Ëuli da jauËe neka æena. To je bila njegova, MiÊanova kÊiSo∫ja-Soka, sva krvava kakav sam bio i sam. Bila je ranjena na viπemjesta. U vatri kuÊe su joj ostala dva sina. Starom sam rekao ko jeona, a on se uhvatio za glavu ne znajuÊi kud i kamo bi s njom. Kakose uhvatila noÊ, a zloËinci otiπli, vratio sam se u selo da vidim ima

276

li joπ netko æiv. Nisam Ëuo nikoga. Rastao sam se od MiÊana i Sokekoji su krenuli onako krvavi i jadni u pravcu Zaluænice, a ja u zase-lak »elinu. U »elini sam naπao Æarka Uzelca prislonjenog na jed-noj ogradi kako jauËe i zove ujaka. Od rana se jedva micao. PriËaomi je kasnije da je bio kod goveda kraj tunela i da su preko njegaranjenog i krvavog preπle ustaπe misleÊi da je mrtav jer je pao uaptovinu. S njim je bilo nekoliko ËobanËiÊa i sve su zlikovci pobili,a on se dovukao do ujakove kuÊe u »elinu onako ranjen.

Ja sam otiπao kod svog ujaka u ©kare gdje sam ostao duæe negoπto sam mislio. Nakon izvjesnog vremena sam se vratio da vidimzgariπta zajedno s mojim zetom Brankom VlaπtaniÊem. Doπli smoispod πume jer su okolo bile ustaπke zasjede (Ëuvali su cestu i æeljez-niËku prugu). Primijetili su nas i zapucali, ali smo mi pobjegli.Branko i ja smo nakon mjesec dana iskoristili pogodnu priliku iplatili jednom kalajdæiji da izvadi sve kosti iz jame u koju su ustaπepobacale i zatrpale mrtva tijela onih koji nisu izgorjeli, kao i kostisa zgariπta onih koji su u kuÊi spaljeni. On je napravio jedan velikisanduk i u njega poloæio kosti. Sanduk smo zatim natovarili nakola, odvezli na groblje u Zaluænicu i sahranili.

Mjesto gdje su kosti naπih najmilijih sahranjene niËim nije nido danaπnjeg dana obiljeæeno. Mi preæivjeli, kojih nas je ostalomalo, nemamo novaca, a naπe dræave nije ni briga, pa se tako zamjesto naπih mrtvih naprosto ne zna. Ustaπe koje su poËinile ovajstraviËni zloËin bile su uglavnom iz naπih susjednih hrvatskih selai mjesta. Tako sam jednoga od ustaπa koji su nas ubijali samo zatoπto smo Srbi prepoznao poslije rata. Rodom je bio iz Kompolja, azvao se Nikola. Poginuo je na traktoru 1989. Prijavio sam miliciji uOtoËcu da je on bio u grupi ustaπa koji su nas masakrirali i u kuÊizapalili, ali su mi oni rekli da o tome nikome ne govorim i da ne bibilo dobro da se sad raspiruje nacionalna mrænja i tako je ostalo. Aπta moæemo, moæda je to i bolje.

Doite, moj doktore i pogledajte. Evo ove na mjestu zloËinado danas je ostalo zgariπte spaljene kuÊe. NiËim nije obiljeæeno.MoguÊe i zato πto je blizu ceste pa bi prolaznicima bilo i uoËljivo. Aovako tu raste jedan jasen i neπto dæbunja koje nikoga ne podsjeÊana naπe patnje i stradanja. Istina evo ovdje kraj ceste podignuto je

277

jedno obiljeæje, za koje smo sakupili novËana sredstva. Loπe jeuraen. Pravo ruglo. Na njemu su napisali i laæ da su taj zloËin uËini-li njemaËki okupatori i ustaπe. Ma kakvi okupatori. Oni u ovim kra-jevima nikada tako neπto ni sliËno nisu uËinili. NjemaËki lijeËnicisu naπim muËenicima previjali rane koje su im uËinile ustaπe baπovdje u naπem selu. ZalijeËili su rane Soki i Branku pa i nekim dru-gim pobjeglim s mjesta ustaπkog zloËina. Umjesto ovakvogspomenika, puno bi ljepπe bilo da su samo mjesto zloËina uredili iobiljeæili, napisali istinu, a na cesti postavili putokaz gdje je, jer jesamo 100 metara od ceste pa bi netko siπao i vidio mjesto naπegstradanja. To bi bila istina koja bi odgajala za buduÊnost...”

“Stevo, ispriËaj nam πto i kako je bilo poslije rata?”“...Poslije rata zaposlio sam se u radionici u Vrhovinama, a

kada je rasformirana, vratio sam se na svoje zgariπte da uredim nekiprostor za sebe za stanovanje, jer je sva moja porodica poklana.Najprije sam napravio jednu sobu. U tom poslu su mi ljudi malopomogli. Od dræave sam dobio samo neπto crijepa za πtalu. Sve os-talo je djelo mojih ruku. Kada sam podigao to malo krova nad gla-vom, oæenio sam se s udovicom iz Zaluænice, Julikom Karleuπom.Bila je prava æena. Ona mi je rane zalijeËila. Izrodili smo troje djecei sve smo ih πkolovali. Najstariji sin mi je zavrπio o∫cirsku πkolu.Sada je po Ëinu major. Æivi u Zaboku, a na sluæbi je u Breæicama.Oæenjen je Hrvaticom. Ima jedno dijete i prilikom æenidbe mu nijesmetalo πto su hrvatske ustaπe njegovu malu braÊu poklale i spali-le, a naπu Brakusovu Dragu u crno zavile i sa zemljom sravnile.Nismo djecu uËili da mrze nikoga pa ni one koji su nam takva veli-ka zla nanijeli. KÊer nam je izuËila krojaËki zanat u OtoËcu. Dobilaje neke papire i otiπla u London uz pomoÊ jednog svog kolege kojije veÊ ranije tamo otiπao. Nije mi bilo drago, ali πto je tu je.

Drugi sin mi je poginuo u saobraÊajnoj nesreÊi ubrzo nakonkÊerinog odlaska, a æena mi je umrla prije osam godina. Opet samostao sam. A πta se moæe, valjda je to morala biti moja sudbina.

U Londonu mi se kÊerka udala za jednog Makedonca, dobrogËovjeka. Imaju dvoje djece koja uËe naπu πkolu. Ona mi iz Londo-na prije doe nego sin iz Zagorja. Vjerovatno ima bolju volju. Jedneprilike sam bio kod nje u Londonu i to kad mi je poginuo sin. Iπao

278

sam da se malo smirim, pa kako nisam nauËen na gradski æivot,jedva sam izdræao tri nedjelje.

Na kraju naπeg razgovora ja bih joπ neπto rekao o danaπnjem ibuduÊem vremenu.”

“Hajde, Stevo, samo reci!”“Mislim da se opet sprema zlo. »ujem πto se priËa u narodu.

Kaæu da u Hrvatskoj mogu æivjeti samo Hrvati. Ja sam malo vreme-na bio u Engleskoj pa sam vidio i Ëuo da tamo æivi zajedno hiljadunacija, a zakon je za sve isti πto bi nam moglo biti putokaz kakonaprijed. Ljude koje sreÊem takoer su uplaπeni. Samo mislim dase danas narod ne bi dao voditi kao ovce na klaonicu, kao mi nekad.Ipak, mladi nijesu upamtili rat, pa ko Êe ga znati kako bi seponaπali.

Ovo selo ima mene, dakle nema buduÊnosti, a osim moje,pokriveno je joπ par kuÊa, ali stalnih stanovnika nema.”

Æarko Uzelac, sjeÊa se dobro toga dana, 12. juna 1944. godine:“»uvao sam stoku u blizini æeljezniËke pruge. Tu su joπ sa

mnom bili Duπan i Petar Brakus, Grozda i Slavka Brakus te Anka iJelka Brakus (preæivjela masakr). Kada su vidjele vatru u selu, djevo-jËice su potrËale kuÊama i tamo ih ustaπe pobiπe na najstraviËnijinaËin. Igrali smo se kod samog tunela u Dragi i Ëuli kako se puca izmitraljeza. U tom Ëasu naiπle su ustaπe i pozvale nas k sebi. Bilo jeoko 9,30 sati u jutro, a kiπa je lagano padala. Doπli smo blizu njih,i oni su nas pitali ima li partizana u tunelu, na πto smo odgovorilida nema. Onda sam upitao: Gdje su naπi roditelji? Rekli su nam dasu otiπli u OtoËac i da stoku trebamo goniti za njima, πto smo mi iuËinili. Kad smo doπli do glavnog prelaza preko æeljezniËke prugerekli su nam da sa stokom krenemo kroz usjek. Na kraju usjekajedan stariji ustaπa je zaustavio drugoga koji je nosiopuπkomitraljez traæeÊi ga da nas pobije. Ovaj je to odbio rekavπineka ubija onaj kome se to radi, a on neÊe. Na to je puπkomitraljezprimio jedan ustaπa niæeg rasta i zapucao. PobjeÊi se nije moglojer je usjek bio dug oko 150 i visok 100 metara. Ispred mene je trËaoDuπan a za mnom Petar. Pao sam potrbuπke i glava mi je bila zak-lonjena iza jednog kamena pokraj pruge. Kad me ustaπa ranio u

279

nogu, osjetio sam kao da mi se u nogu zabilo nekoliko eksera i dru-go niπta. »uo sam kako neko lupa po pragovima pruge. To je ustaπatrËao za Duπanom jer sam poslije naiπao na Duπana mrtvog u krvi.»uo sam rafal i kamenje kako prπti iznad moje glave. Ustaπa seposlije prugom vratio nazad, zaklali su naπe blago i odagnali pre-ma Vrhovinama. Ranjen sam bio na πest mjesta i to: kiËmu, lijevunogu na tri mjesta, desnu nogu i ruku. Na nogu nisam mogaogotovo niπta, vidjele su se æile. Kad je sve utihnulo, pomakao samse i smraËilo mi se pred oËima. Malo sam odmorio, doπao k sebi iustao. Negdje oko 20 metara od mene leæao je Petar presjeËen ra-falom preko prsa, a glava mu je bila sva u praπini. Doπao sam donjega i kad sam mu stao na nogu pao sam kraj njega. Leæao samviπe od pola sata i nisam mogao ustati. Da je Petar uspio napravitisamo joπ dva koraka, uspio bi pobjeÊi iz usjeka niz put. Ja sam ipakkrenuo niz brdo. Iπlo je nekako, ali kad je nastala uzbrdica, stalnosam padao na lea. Kako sam odluËio da idem u »elinu kod ujaka,a ne naπim kuÊama, to ne znam objasniti.

Cestu sam preπao oko dva sata popodne. Sunce je grijalo i pada-la je lagana kiπa. Nekih pet metara po prelasku ceste legao samkraj jednog telefonskog stuba. Na jednom kamenu, udolici, naπaosam vode i popio. Cestom su proπla dvoja kola ustaπa. Pjevali su iveselili se. Nisu me primijetili. Tada sam se spustio pod kamen jersam imao joπ toliko snage. »uo sam zvona na stoci i pomislio kakose stoka rasula, pa Êe me na taj naËin ustaπe pronaÊi. Izvukao samse ispod kamena, ali sam pao potrbuπke. Nijesam se mogao pomaÊijer sam izgubio mnogo krvi. Na jednom sam se kamenu napio vodei zavukao u dæbun u blizini putiÊa za »elinu. Ustaπe su u selu, Ëuosam, gonili stoku, vikali i pucali. Blizu kuÊa u »elini stigao sam nazalasku sunca. Trebao sam preÊi joπ samo jednu ravnicu, ali doksam je prelazio, morao sam muke muËiti i polijegati viπe puta.

Bilo je oko devet sati uveËe kad sam se dovukao do ujakove kuÊei zvao u pomoÊ. Meutim, nitko se nije odazivao iako sam Ëuo da ukuÊi netko priËa. Zvao sam ponovno ujnu i tada su opazili da netkozove. Odjednom je preda me izaπao Stevo Brakus (koji se izvukaoiz zapaljene kuÊe), uto naie ujak i polusestra mi Mileva. Oni sume donijeli u kuÊu, previli me, dali mi varenike da popijem, zak-

280

ljuËali vrata i otiπli da se sakriju, tako da sam noÊ proveo sam.Ujutro mi je druga polusestra zakucala na prozor pitajuÊi jesam liæiv. Svi su znali da su moji svi pobijeni i izgorjeli u zapaljenoj kuÊi,otac, braÊa i sestre, ali mi zbog stanja u kom sam se nalazio nisurekli. Ujutro su me na konjskim kolima povezli u Brlog kod Ni-jemaca i to tako πto me ujna povezla cestom, a ujak siπao preËicomi saËekao nas malo dalje. Odmah na putu susrela su nas dvojicaustaπa i pitala πta mi je. Ujna im je rekla da sam se kod ovaca raniobombom i tako smo proπli. Da su nas pitali od kuda smo, i da susaznali istinu, sigurno bi nas zaklali. Nakon πto me ujak preuzeo,ujna se istom preËicom vratila natrag. U Brlogu je kod ©vaba tu-maË bio Duπan ©epurina, ujakov poznanik iz Zaluænice. NjemaËkilijeËnik me pregledao, previo, pitao ujaka tko je to meni uËinio, iposlao nas uz pratnju u Brinje. Putem ka Brinju smo iπli kroz pra-voslavna srpska sela, a u Brinju su bile ustaπe i Nijemci. Kad su meunijeli u jednu zgradu, dali su meni i ujaku supu da pojedemo,malo sam lakπe progledao. Odnijeli su me iz te zgrade u pratnjiujaka u bolnicu, koja je bila malo dalje i do nje smo stigli u petpopodne. Doktora tu nije bilo, a bilo je dosta ranjenih ustaπa i©vaba. Kad je lijeËnik doπao, najprije je potrgao s mene sve zavojekojim sam bio previjen u Brlogu. Rekao je da trebam ostati u Bri-nju i da mi ujak nae stan dok mi se ne zalijeËe rane. Ujak nije nipokuπao da traæi stan, jer je to hrvatsko naselje i pored Nijemacapuno ustaπkim vojnicima. Kada bi saznali tko smo, znate πto binam uËinili. Ujak me preuzeo iz bolnice i odvezao natrag u Brlog.Tamo me smjestio kod jednog svog poznanika. Tu sam bio blizulijeËnika njemaËke vojske. SjeÊam se da sam tamo jeo palentu izelenu salatu. U Brlogu kod njemaËkog lijeËnika su bile i dvije æenekoje su se ranjene izvukle iz zapaljene kuÊe u Brakusovoj Dragi,Isaljuπa i Kaja –idina. Njih su ispitivali njemaËki o∫ciri i neπto za-pisivali. Ja sam neπto htio reÊi, ali mi nisu dali. Odatle su nas Ni-jemci nakon nekog vremena uputili u bolnicu u GospiÊ. Vratili smose u Zaluænicu kuÊi ujaka Dmitra. Ujak je otiπao u »elinu da traæilakπa zapreæna kola od jednog Ëovjeka, ali mu ovaj nije htio dati,bojeÊi se da Êe ostati bez njih i da Êe nas tamo ubiti ustaπe. Kakonismo otiπli u GospiÊ, uputili smo se ponovno u Brlog. Ujak Dmi-

281

tar me smjestio u kuÊu dobrog Ëovjeka, Marka Bjelobabe, gdje samproveo osam dana. ©vapski lijeËnik dolazio je svaki drugi dan dami previje rane. Donosio je i cigarete mom ujaku, a meni suve πljivei bombone. Ponovno su me iz Brloga uputili u bolnicu u Brinje.Tamo sam u bolnici naπao Radu Pantelijinog koji je bio u Brinjuoperisan na bruh. Tamo sam proveo tri mjeseca i lijepo prizdra-vio, pa su me odvezli ujakovoj kuÊi u »elinu. Viπe nisam iπao niku-da.

U proljeÊe 1945. godine, kad smo osloboeni, bratiÊ BoæoBrakus mi je napravio drvenu sandalu na visoku petu koju samnosio da otegnem æilu, πto mi je znatno pomoglo.

Kako su svi moji najdraæi i najmiliji pobijeni i izgorjeli u za-paljenoj kuÊi i to: otac Vujo (55 godina), sestra Vida (22 godine),brat Jovo (16 godina) i brat MiÊo (9 godina), ostao sam sam i æiviokod ujaka Dmitra u »elini sve do 1949. godine. Tad sam se oæenio,vratio se u Brakusovu Dragu i tamo napravio kuÊu za koju sam oddræave dobio jedino crijep. Æena mi je rodom iz Zaluænice. Od njeneporodice, ustaπe su joj ubile djeda Petra. Ubile su ga ustaπe koji suprije rata bili s njim u prijateljskim odnosima.

Invalid sam 40%, ne primam nikakvu invalidninu, jer sam,kako kaæu, u redovnom radnom odnosu. Valjda to tako mora biti.

Ali u vrijeme sadaπnje deπavaju se kako Ëujem i vidim gadnestvari. Svakakve izjave mrænje sluπamo s televizije i radija. Govoreih sa æarom kao i oni PaveliÊevi 1941. godine, oni Ëak i u koje smogodinama vjerovali, koji su nas uËili da sve zaboravimo, oni koji sui stvarali ovu zemlju mira i slobode. Kako je krenulo, moglo bi bitigore nego πto je bilo ukoliko se opet meusobno zakaËimo.Miπljenja sam da se Srbi viπe ne bi dali prevariti. Ja dok mogu,nikom se ne bih dao æiv u ruke da me onako muËi, radije bih sesam preklao. Mada, nikoga ja ne mrzim, sa svima sam dobar, nika-da do sada vama nisam niπta priËao o mojoj i mojih suseljana trage-diji.

Moj æivotni princip je uvijek bio da gledam u Ëovjeku Ëovjeka,bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ne znam u πto Êese sve ovo izroditi?...”

282

U zaseoku Brakusova Draga smjeπtenom izmeu Zaluænice iVrhovina u Lici, ustaπe su masakrirale i u jednom danu, 12. juna1944. godine, æive spalile u kuÊi Branka Brakusa –ide 57 Srba, æite-lja toga sela: muπkih 22, æenskih 35, od kojih djece u starosti do 16godina 33 ili 58%.

Prezime, ime oca, ime i godina starosti ærtve:1. Brakus Branka Marta 12 godina2. Brakus Branka Duπan 6 godina3. Brakus Branka Mile 4 godine4. Brakus Branka Pera 9 godina5. Brakus Petra Vojkan 44 godine6. Brakus Vojkana Boja 42 godine7. Brakus Gece Kata 56 godina8. Brakus Marka Staka 32 godine9. Brakus Steve Mira 8 godina

10. Brakus Steve Kaja 6 godina11. Brakus Steve –uro 5 godina12. Brakus Steve Rade 3 godine13. Brakus Ise Jovo 13 godina14. Brakus Nikole Vlado 58 godina15. Brakus Vlade Savka 15 godina16. Brakus Vlade Slavka 10 godina17. Brakus Vlade Radojka 9 godina18. Brakus Vlade Mira 7 godina19. Brakus Gece Staka 34 godine20. Brakus Branka Dragica 11 godina21. Brakus Branka Rade 6 godina22. Brakus Filipa Marica 29 godina23. Brakus Mile Milivoj 44 godine24. Brakus Steve –uro 3 godine25. Brakus Mile Maπa 41 godina26. Brakus Milivoja Grozda 9 godina27. Brakus Duπana Ankica 6 godina28. Brakus Veljka Anka 42 godine29. Brakus Milivoja Staka 39 godina

283

30. Brakus Milivoja Ankica 8 godina31. Brakus Milivoja Mile 5 godina32. Brakus Milivoja Mira 4 godine33. Brakus Milivoja Jeka 2 godine34. Brakus Rade Pera 34 godine35. Brakus Rade Duπan 15 godina36. Brakus Rade Petar 10 godina37. Brakus Rade Lazo 8 godina38. Brakus Rade Dragica 5 godina39. Brakus Laze Duπanka 27 godina40. Brakus Nikole Dane 44 godine41. Brakus Mane Kata 12 godina42. Brakus Nikole Dragica 14 godina43. Brakus Mile Pera 43 godine44. Brakus Nikole Duπan 44 godine45. Brakus Mane Latinka 59 godina46. Brakus –urana Julka 42 godine47. Brakus Mile Marija 59 godina48. Brakus Mile Anka 22 godine49. PopoviÊ Milana Milan 4 godine50. Uzelac Dane Marija 56 godina51. Uzelac So∫je »edo 8 godina52. Uzelac So∫je Jovo 6 godina53. Uzelac –ure Vujo 55 godina54. Uzelac Vuje Vida 22 godine55. Uzelac Vuje Jovo 16 godina56. Uzelac Vuje MiÊo 9 godina57. Uzelac Mile Ana 21 godina

284

Milica RadoviÊ PoËuËaKrπ ∞ GradinaKosinj

Ustaπe su izvrπile masovni pokolj srpskog naroda u selu Mlak-va 6. augusta 1941. godine i veÊ sutradan 7/8. augusta iste godine uπumi Obljaj poklaπe 47 muπkaraca, æena i djece. SvjedoËenje MiliceRadoviÊ PoËuËe o tom i drugim ustaπkim zloËinima zapisao je DaneLastavica u Kosinju 24. jula 1985. godine. Milica je ispriËala:

“Kada je bio opÊi pokolj Srba u Mlakvi 6.8.1941. godine nekoje povikao “Bjeæimo”... Odmah smo pobjegli iz kuÊe zgrabivπi nabrzinu neke najnuænije stvari. Otiπli smo u Dragu LastaviËinu, gdjesmo i prenoÊili. Sjutradan smo krenuli u Dragu PavloviÊa, pa smoi tu jednu noÊ prenoÊili. Ujutro je oko nas nastala pucnjava i u bjek-stvu kroz πumu naπli smo se ja i mama s porodicom Steve LemiÊa.Kad smo doπli do iznad Obljajca u jednu jamu sakrili smo mojumamu, Stevu i Jeku LemiÊ i zatrpali ih nekim granama i πuπnjom.Ja, BoÊo LemiÊ, Milan ParipoviÊ ∞ Vujakanov i joπ viπe njih krenulismo iz Obljajca, kraj kuÊe LemiÊ Dane Sovrina i doπli u ©utnicu,gdje smo naπli –uru CvijanoviÊa (umro kao pukovnik JNA 1953.),Branka CvijanoviÊa (poginuo 24.2.1944. kao predsjednik OpÊin-skog NOO-a Kosinj) i druge Zabarljane. Oni su nam ispriËali opokolju srpskog naroda u Mlakvi i o ubistvu Luke CvijanoviÊa (oca–ure, Branka i Alekse). NoÊili smo tu, a sutradan opet krenuli pre-ma Obljajcu da vidimo da li je tko ostao æiv u Obljaju i Obljajcu.

Na putu smo bili preko dana u Dragi BrnËevoj pokraj ceste gdjesmo lako mogli vidjeti kako ustaπe progone srpski narod iz Krπa injegovu imovinu: robu, namjeπtaj, krupnu i sitnu stoku. Bilo nasje u zbjegu 28 duπa, æena i djece najviπe. BjeæeÊi, naiπli smo na vrhObljajca na Vasiliju LemiÊ, suprugu Petrovu, majku troje djece.Ustaπe su joj odsjekle obje dojke, postavile je na kamen kao da sje-di, a na njeno krilo joj postavili malu Mariju tek roenu bez gor-njeg dijela glave, od nosa pa gore, a uza nju joπ æivu, krvavu i u su-zama sjedi njen muæ Petar i otac izmasakriranog im djeteta i plaËe.Petar je ranjenu suprugu i usmrÊeno dijete odvezao kuÊi, a predkÊom je naπao zaklanog oca svoga, Milu.

285

Ranjenu Vasiliju su odvezli talijanski vojnici u bolnicu uOtoËac, od kuda se nije nikad vratila.

Mi smo se svi vratili iz Obljajca u PavloviÊ Dragu. Krenuli smodalje u zbjeg ali su nas pohvatale ustaπe kod GrgiÊa u Kosi. Poveli sunas prema JanËu. Prolazili smo pored jedne jame i netko nam reËeda su u nju ustaπe pobacale Srbe Uzelce iz Kose. Doveli su nas naJanËe i zatvorili u æandarmerijsku stanicu. Tu smo zatekli viπe naπegnaroda meu kojem Milku ParipoviÊ, Milkicu ParipoviÊ i moga eve-ra Duπana. Nakon nekog vremena po nas su doπle ustaπe iz Kosinja.Kada su nas poveli neki ustaπa Nikola je rekao: “Vi idete u jednu p....materinu danas, a mi Êemo u drugu sutra”... U taborniπtvu u Gor-njem Kosinju doËekalo nas je mnogo ustaπa. Kada su u hodnikuzgrade æene ugledale komπiju Josicu FadljeviÊa zaplakaπe i upitaπega: “...gospon Joso πta Êemo mi? “ “Idete za Staru Srbiju, tamo veÊimate sve gotovo...!” Molimo da nas pusti kuÊi po joπ kakvih stvari, aon odgovori: “Sad je gotovo sada”. Kada Josica tako reËe, ja kaæem:“Da, da, kao onim juËe... ”, on me samo pogleda i nakelji se. Æene suzatvorili u jedne Êelije a muπkarce u druge. S nama je ostao Mile Po-ËuËa ∞ Radinov. Ja i Anka MomËiloviÊ, koja je tu imala oca i dva brata,bile smo odrasle djevojke. Bile smo uz vrata Êelije, tako da smo mo-gle gledati sve πta ustaπe rade na hodniku u kojem su gorjele lampesa gasom. Negdje oko pola noÊi mi smo gledale kroz kljuËanicu bravekako izvode iz Êelije jednog po jednog muπkarca i odvode u jednusobu. Tamo su ih kao toboπ “presluπavali” ali su ih vrlo brzo iz sobeizvodili, svuËene gole sve do gaÊa, te ih u istu Êeliju vraÊali.

Zatim su ponovno izvodili jednog po jednog muπkarca. Prvogsu izvele ustaπe MoÊu LemiÊa. Udariπe ga noæem u lea, pa u vrat.Krv πiknu po hodniku i zidovima. BoÊa se od uboda noæem raskrivi,pa sve tiπe i tiπe. Tako su izvodili sve i jednog probadale noæevima.Mi smo jadne sve to gledale.

Svakoga smo znale i prepoznavale po glasu. »im je Mile PoËuËa∞ Radinov koji je ostao s nama æenama Ëuo kako i na koji naËinustaπe ubijaju on se objesio na svoj kajiπ u Êeliji naπoj. MeutimMile nije joπ ni bio mrtav, a zloËinci ga iznesoπe i pred nama nasamom pragu zaklaπe noæem. Onaj koji noæem udari Milu glasnoreËe da i mi Ëujemo: “...Sada mu je lakπe...”

286

Mi, æene smo sutradan ribale onaj hodnik i brisale krv naπihnajmilijih djedova, oËeva i braÊe. Nas nekoliko æena pustio je izzatvora naËelnik PetroviÊ. Iπle smo kuÊi iz Gornjeg Kosinja, prekoBroda bez i jedne rijeËi. Samo su se onako nijemo brisale suze kojesu kapale kao kapi kiπe iz naπih oËiju. Kada smo doπle u naπe selonaπle smo samo kosture od naπih kuÊa. Sve πta smo imali odnijelisu naπi susjedi Hrvati, robu, posteljinu, æito pokuÊstvo, Ëak vrata iprozore. Sve te zloËine, rane, pljaËku, æaruÊu mrænju ustaπku gleda-la sam svojim oËima. Neka se nikad i nikom ne dogodi ono πto sunama ustaπe Ëinile i uËinile.... “

Kosinj, 24.7.1985.RadoviÊ, roena PoËuËa Milica s.r.

Nevenka GlumiËiÊ LastavicaKosa ∞ Mlakva ∞ KosinjPeruπiÊ

Ustaπe su 6. augusta 1941.godine pohvatale iz sela Mlakve isusjednih zaselaka 286 Srba: muπkaraca, æena i djece pod izgovo-rom da ih sele u Srbiju. Odvele su ih ustaπe kojima je zapovijedaoRude Ric, komandant logora smrti Jadovno u zaselak Kosu, udaljenod Mlakve 4 km, smjeπtenog u jednom “kotlu” od kuda nije bilolako pobjeÊi. Tu su u srijedu, 6. augusta 1941.godine u prostranimkuÊama Jove i Stevana GlumiËiÊa pobile, poklale i spalile 286 srp-skih seljaka od kojih 191 dijete u starosti do 15 godina: 122 djevo-jËice i 69 djeËaka.

Æurile su se ustaπe da πto viπe pobiju srpskog naroda u okvirukompleksa logora Jadovno na Velebitu prije dolaska talijanske voj-ske koja im je zabranjivala masovna ubistva civilnog stanovniπtva.U tu svrhu masovnih zloËina i etniËkih ËiπÊenja srpskog narodadoπao je u Kosinj i ideolog progona ministar Ante PaveliÊa, MileBudak 26. jula 1941. u vrijeme najveÊih masovnih pokolja Srba ulogoru Jadovno na Velebitu. Razjarene ustaπe, Hrvati komπije srp-

287

skih naselja iπle su od kuÊe do kuÊe i hvatali æene i djecu, s oËevi-ma i djedovima i odvodili ih na masovno stratiπte. KuÊe i stoku suim pljaËkali i joπ se i meusobno svaali tko Êe viπe upljaËkati teπkosteËene imovine.

Iz svoje vlasite kuÊe s masovnog pokolja i vatre uspjela se iz-vuÊi Nevenka GlumiËiÊ, Jovina kÊi tada stara 17 godina. NjenosvjedoËenje zapisao je nen suprug Milan Lastavica 1955. godine.Nevenka je ispriËala:

“...Bilo je to u srijedu 6. augusta 1941. godine. Æito je veÊ bilodozrelo ËekajuÊi æetelice da ga uz pjesmu i tamburice poËnu savi-jati u snopove. Tih tuænih dana nitko nije ni mogao slutiti πtodomaÊe komπije Hrvati ∞ ustaπe spremaju. Svi odrasli muπkarci joπranije napustili su svoje domove i otiπli u zbjegove Dulibatskihkosa. Kako i ne bi, kada su veÊ do tog vremena napunjene bezdanejame Dumana, ©uπnja, Jadovnog i drugih sa najuglednijim Srbi-ma Kraπa Mlakve i Lipovog Polja.

Dan je osvanuo vedar i sunËan. DomaÊice koje su ostale sa svo-jom djecom kod kuÊe poËele su ustajati u ranim jutarnjim Ëasovi-ma. Cijelu noÊ nisu ni mogle spavati: muæevi, oËevi i braÊa, gdjesu? ©uma, a leæaj, hrana, ljetina, blago. A πta raditi danas?

Tog kritiËnog dana bila sam kod svoje sestre Boje u Javorin-skoj Dragi. Spremale smo se æeti æito. Uputile se u Mlakvu i kadasmo iziπle na voznik, vidimo ispod sela gdje narod grne u koloni.Ni kraja Ëuenju. ©ta li je ovo? Kada se kolona pribliæavala pre-poznajemo naπe mjeπtane. Sve æene i djeca, starci i starice te ponekiËovjek. Vidimo razjarene ustaπe s puπkama uperenim u narod. Nekisu Hrvati i bez uniforme, mnoge poznajemo, a kako i ne bi kadsmo prve komπije. Mi iz Mlakve, a oni sa ©uπnja, Gornjeg i DonjegKosinja i Pazariπta. Komπija Pajo sav zajapuren πto 75-godiπnja sta-rica Milica, sa zaveæljajem u ruci zaostaje. Vidimo i Jeku sa vuËi-jom pod rukom. Eno i Bojke sa petoro svoje djece. ©ta li je to dan-as? Eno i moje kolegice Vide, Anke, Danice i drugih.

“Gdje Êete to Milica, kuda vas vode”, upitah ja. Taj glas pres-jeËe glas ustaπe: “Ne razgovaraj u stroju, majku vam milu” i od bje-sa udari babu Soku kundakom.

288

Strah me poduze i poËeπe koljena klecati. To primijeti Boja iπaptom mi reËe. “Kaæu da nas sakupljaju i vode na Kosu, da Êe go-vor dræati”. Malo sam se povratila i Ana dobaci neku rijeË, ja semalo nasmijala, a AnkaËa me gurnula πakama u lea i reËe: “©ta sesmijete sviju Êe nas pobiti”. Sjeti se da su tako i tatu odveli i viπenikada... Jeli to moguÊe?

Kolona je sve viπe rasla. Poπto su ustaπe stjerale narod iz svihzaselaka Mlakve, kolona nastavlja pokretom. Vijugava staza se-oskog puta koji vodi na Kosu nije nikada do tad primila toliku gru-pu naroda, pa ni u sprovodu babi Marti.

Pribliæavali smo se Kosi. »elo kolone veÊ je izbilo do kuÊe tet-ka Stevana. Tu je zaustavljena. Narod je zbijen na uzak prostor. Sveodraslo bilo muπko, bilo æensko u kuÊu tetka Stevana.

Mjesto oËekivanog govora, poËeπe snaæno raditi kundaci, iudarci nogama i drugim predmetima, zatim pretnjama: “Tkopokuπa bjeæati bit Êe ubijen... “ Nasta straπna vreva iz viπe od 280glasova, a djeËji glasovi izvijaju iznad svih ostalih. Stala sam krajkruπke, ispod prozora. Na vratima stadoπe Ëetiri ustaπe sa koluti-ma æice u rukama i poËeπe vezati. Prvu grupu od deset duπaodvedoπe, a kuda? Kroz kratko vrijeme grunu plotun iz puπaka izagluπi uπi. Nikola glasno povika: “Ubijaju”. Nasta dreka, bugarenje(lelek), komeπanje. Kroz Ëudan i plaËljiv glas reËe baba Marta:“MuËi sunce bakino, ta neÊe nas stare i nejake.” Ovo povrati malodaha i nade u æivot mnogima, ali to samo za sekundu. Zatim sescena poËe ponavljati. Vezanje druge grupe, odvoenje, pa plotun,samo za razliku πto su krvnici ∞ ustaπe bili krvavih ruku od prvepartije pobijenih naπih ljudi.

Ja sam bila na redu u treÊoj grupi. Obaviπe me snaæno æicomoko lijeve ruke i stisnuπe uza desnu ruku Milice JejiÊeve. Povedoπenas za tih nekoliko koraka do smrti. Ispred mene koraËa Milan Man-din, isto tako svezan sa jednim Ëovjekom, kao ja i Milica. Uguraπenas u moju vlastitu kuÊu, kroz predsoblje u veliku sobu. Kakav pri-zor: Hrpa naroda ukrvio leæi, jecanje i borba sa posljednjimdahom...Zidovi sobe zaliveni krvi. Patos se nije ni vidio od leπeva ilokve krvi. Æica kojom sam vezena daleko se urezala u samo mesooko ruke. Ovaj tuæni prizor presijeËe plotun iza lea. Povezan snop

289

ljudi pade. U padu nekako se snop nasuka na mene. Osjetila samneku tegobu u lijevom kuku. Poslije plotuna radili su ustaπki noæevi.Svaku ærtvu zlikovci su boli noæem. OsjeÊam udarce noæa po leima.Svijest sam poËela gubiti. Tada me povrati Milica, koja je bila sam-nom vezana. Ona progovori, dubokim glasom: “...Jesi li æiva... “ Jajoj se javim, ona reËe da su ustaπe izaπle po drugu partiju i da bjeæim,ako morem. Za sebe reËe da su joj obadvije noge prebijene i da nemoæe. Pravim pokret sa sobom i osjetim se da mogu. Drugom ru-kom nekako odreπih æicu i sa time se oprostih od moje drage Milice.Koja osta u krvi. Da pokuπam, a kuda? Ugledam ljestve koje vode natavan. Pognem malo glavu, ali ne vidim niπta na lijevo oko. Manemrukom, protrljam krv koja se nalila sa patosa. Osjetim da mi netkoleæi preturen preko lea. Nekoliko bolnih trzaja i izvuËem se i iziemna tavan pod krov. Tu sam ostala sve dok nisu potpalili zloËinci kuÊuvatrom. Sluπam dolje klanje, pucanje, jauk, zapomaganje i krËanjeranjenih i naklanih. A kako pobjeÊi, provirim kroz crijep od krova,okolo ustaπki straæari. »ujem glas koji je dolazio preko rijeke Like.“Eno vam bjeæe kroz kukuruze.” Nastaje pucanje i pretraæivanje, apotom ubijanje. Odjednom naglo se sruËi jaka kiπa, popraÊena grm-ljavinom. U najveÊem padu kiπe odmaknem jednu dasku i otisnemse s visine od neπto 6 metara i kroz kukuruze sletim ka obali rijekeLike, tako poËnem bjeæati uzvodno koritom Like, a potom uz Kosu,ustaπe me nisu odmah primijetile, poπto su se sklonile od kiπe. Tekuz Kosu kada sam se vukla a ne trËala, osjetim gdje se zrna oko menezabadaju. Joπ nekoliko trzaja i zaπla sam u zaklon iza Kose. Ustavilase nisam nigdje, veÊ izbijem u Dulibu ∞ Debelu Glavicu. Tu sam sje-la na kamen i osjetila nesvjesticu, a naroËito mi je slabo bilo kadasam pogledala po sebi, sva od krvi, neπto moje a neπto od mojihmjeπtana, kolegica i kolega koje sam ostavila u onoj krvi u mojojrodnoj kuÊi, iz koje se gusti i veliki dim izvijao. Kosa mi se sljepila.NoÊ se spuπtala i onako u onoj nesvjestici krenem i iπla sam, ne znamni kuda. Tek kada je svanulo doπla sam malo k sebi i vidim da sam unekoj kolibi. Iziem napolje i prepoznam da su to PejanoviÊ ko-libe. Sjetih se kako su ljudi priËali da ustaπe svaku noÊ dræe zas-jedu kod tih koliba, kako su nekog od naπih ljudi uhvatili, ali eto tenoÊi na moju sreÊu nisu bile.

290

Nekako se orijentiπem i krenem pravac Duliba. IduÊi kroz onugustu bukovinu iznenada se sretnem sa Milom Kljapom. Zagledaose i on sav uplaπen kada me onako vidi nestade. Ja progovorih: “Imali itko joπ gdje æiv?...” On odnekuda iz daleka reËe: “Eno komπijakod Karinovca.” Produæim i stignem otprilike u jednu dolinu gdjesam pretpostavljala da se naπi ljudi kriju. Zovnem kroz tuæan miglas: “Ima li itko gdje æiv?” Kod mene izie prvi Dane CvijanoviÊ ∞–ukelin, kada me pogleda jauknu i stade zvati sve ljude. Ja samgledala proplanak, a oko mene se odjednom nakupilo 15-20 ljudi.

Pitanja su padala brzo i razna. Otkuda ti Nevenka? Gdje si ra-njena? Ja Ëuh kako netko reËe: “Joj, vide joj kose, kako su krvi nato-pljene.” Kada sam ispriËala πta je sve bilo i kako je naπ narod naKosi pobijen, nastao je tajac. Svak se za svoju porodicu raspitivao.Ja sam odgovarala koga sam vidjela. Odjednom podignem glavu,pogledam oko sebe, nigdje nikoga. Doe najgore. ©ta sad i kuda,osta tu leæati i razmiπljati, ali kroz jedan sat kod mene doe MiÊiloMileusniÊ, kojem su tada u Kosi zlikovci ubili æenu Boju i peteronjihove djece. Donio je s joπ jednim Ëovjekom vode i nekih krpa iukazaπe mi prvu pomoÊ. Dadoπe mi neπto jesti i ja se malo povrati.Otiπla sam u Poljan, svu su me gledali i molili: “Bjeæi kuda znaπ,ustaπe Êe cijelo selo zbog tebe pobiti!”, jer su rekle ako se ko primiiz Mlakve, da je sve selo pobijeno i spaljeno. Dali su mi neπto jestii krpa za previjanje. Opet sam otiπla natrag kod naπih izbjeglica.Tu su mi opet mnogo pomogli MiÊilo MileusniÊ i Dane –ukelin.

Eto tako sam pukim sluËajem preæivjela ovaj pokolj naπeg na-roda, koji me i danas steæe u grudima, kada ga prepriËavam, ili kadaga se sjetim iako je od tada proπlo 20 godina.”20

20 HAK, Okruæni sud GospiÊ, br.K-48. Na sudu je svjedoËila o izvrπiocima genocida inavela nekoliko njihovih imena i prezimena.

ImeniËni popis poklanih i spaljenih ærtava sela Mlakva, vidi zbornik 20, Kotar Gos-piÊ i kotar PeruπiÊ, HAK, Karlovac, 1989. str. 976-1046.

291

RadoviÊ SmiljaKrπ ∞ KosinjPeruπiÊ

S masovnog pokolja srpskog naroda nad jamom Nezdravkaviπe Donjeg Kosinja 10. augusta 1941. pobjegla je tada djevojËicaRadoviÊ Ilije Smilja koja je tada imala 13 godina, 4 mjeseca i 4 danaæivota. Svoje svjedoËanstvo o genocidu ispriËala je u Okruænomsudu u GospiÊu 1948. godine na suenju ustaπkim zloËincimaIvanu BabiÊu i Marku VukeliÊu Æutiji, jednima od izvrπioca straviË-nog zvjerstva nad srpskim seljacima, muπkarcima, æenama i dje-com.

“...10. augusta 1941. godine æela sam skupa sa ocem Ilijom iviπe suseljana na naπoj zemlji u polju koje se nalazi nedaleko Mos-ta u Kosinju. PredveËe smo se vraÊali svojim kuÊama i tada su nasna samom Mostu presrele domaÊe ustaπe, Hrvati naπe komπije.Meu njima nalazili su se Marko VukeliÊ Æutija i Ivan BabiÊ kojesam poznavala i sada ih vidim. Ovaj BabiÊ je odmah poπao mompokojnom ocu Iliji i uperio u njegova prsa puπku, viknuvπi da od-baci oruæje. Moj tata nije imao nego samo kosu, pa je u Ëudu zapi-tao sada optuæenog Ivana, da kakvo oruæje on to ima? Naπto mu jeBabiÊ odgovorio da baci kosu. Otac je u tom momentu htio pob-jeÊi, ali ga je ovaj Marko VukeliÊ Æutija uhvatio i izvadivπi lance sve-zao mu ruke. Druge su ustaπe pohvatale nas druge æeteoce. Bilonas je ukupno tada 13. Odvele su nas ustaπe u podrum obliænjekuÊe –ure VariÊaka, i to muπkarce u jednu, a æene u drugu prosto-riju. U momentu hapπenja i upravo kad smo bili veÊ praÊeni upravcu kuÊe pomenutog VariÊaka, ustaπe su ubile trojicu Srba kojisu s nama æeli pπenicu na polju. SjeÊam se da su ubili NikoluMomËiloviÊa, a ne sjeÊam se kako su se ona dvojica zvali. Poznava-la sam ustaπe koji su ih ubile, ali im se imena ne sjeÊam.

NaveËe oko 21 sat bili smo svi izvedeni iz podruma i preko selaVukeliÊa otpraÊeni do jame “Nezdravka” u πumi iznad sela. SjeÊamse da su meu ustaπama koji su nas pratili bili i ova dvojica. Ja sambila vezana sa Maricom RadoviÊ, koja je moja sestra, stara 20 godi-na. Kad su nas dovele ustaπe u neposrednu blizinu jame “Nezdrav-

292

ka”, sestru su moju od mene odvezali i poveli je malo u stranu izajednog grma. Za njom su otiπle ustaπe, Ëega se dobro sjeÊam. Otiπlisu i ova dvojica... Mene i ostale srpske seljake Ëuvao je samo jedanneπto postariji zloËinac. »ula sam kao i drugi povike i jauke mojepokojne sestre Marije-Marice. Nju su silovale ustaπe. Smijali se iiæivljavali. Ona je stalno jaukala i plakala, dozivala “Joj, majkomoja”. Joπ i sada su mi u uπima odzvanjale njene rijeËi, koje su mise duboko usjekle u pamet kada je jaukajuÊi vikala “Ubijte me, anemojte to od mene raditi...”

Vidjevπi i Ëuvπi πto zloËinci, naπe komπije Hrvati, rade od mojejadne sestre, ja sam poπto su mi bile vezane samo ruke i nisam bilavezana viπe s nikim drugim iskoristila nesmotrenost onog starijegustaπe i pobjegla u πumu. Sve njih i viπe drugih pohvatanih Srbaustaπe su te noÊi poklale i bacile u jamu “Nezdravku”, meu njimamoga oca Iliju i sestru Mariju-Maricu... BjeæeÊi uspjela sam svo-jim zubima na jednoj ruci æicu pregristi, a na drugoj ruci je æicaostala da visi jednim krajem. Zatekla me i druga noÊ u pustinji.Drugi dan hoda prepoznala sam da sam doπla u Pod Obljaj, a za-tim i u svoje selo Krπ. Na meni su bili ostaci djeËje haljinice okoprsiju i lea. Noge bose, krvave, otekle i crne od udaraca i izgre-botina. Kad sam doπla malo k sebi, ispriËala sam majci svoje mukei ubistva tate Ilije i sestre Marije-Marice... “

HAK, Spis Okruænog suda GospiÊ broj: K-48/48, oznaka spisa1207/48.

Jeka ©akiÊ, udana UzelacKlenovac ∞ StudenciPeruπiÊ

Jeka ©akiÊ imala je 1944. godine deset godina. Nju i njenumajku Martu (46), sestru Mariju (9) i brata Branka (4) zatekle suustaπe u zbjegu kasne jeseni 1944. godine. Sakrili su se u jednojdolini izmeu puta, koji vodi iz Mezinovca u Dulubu u Debeloj

293

glavici. O svom povratku iz smrti ispriËala je u Lipovom Polju 14.decembra 1986. godine, a u svojoj 52. godini æivota...

“Rat me zatekao 1941. godine kao sedmogodiπnju djevojËicuu brojnoj porodici mojih roditelja Jove i Marte, roene Uzelac. Tatusu odveli u njemaËko zarobljeniπtvo, a mama je ostala sama sa nasdesetero djece. Sve pokolje i uæasne strahote od 1941. do 1944.godine preæivljavali smo mama, braÊa i sestre krijuÊi se od ustaπkihzlikovaca po gudurama Debele glavice ∞ Dulibe i Mlakve. Bilo jehladno, spavali smo u onoj dolini. Ujutro smo izaπli na jedan pro-planak da se malo ogrijemo na izaπlom suncu. Malo smo ponovnona suncu i zadremali. Prekinuo nas je oπtar glas: “ ©ta radite tu?”Trgla sam se iz sna i vidjela oko nas ustaπe golih glava. Kape suzatakli za opasaËe. Tad se mi djeca svi zbijemo oko mame, koja jebez rijeËi zapanjeno gledala u krvnike. Priπli su blizu nas, a zatimjedan upita:

“Imate li kuna, zlata, prstenja?”Mama zavlaËi ruku u njedra i vadi neπto i njima dava. Ne znam

πta je bilo, sigurno nekih malih skromnih novËanica. Odjednom,nakon πto ih se skupi mnogo oko nas, svi odoπe, a ostaπe njih troji-ca sa nama. Po njihovom nareenju krenusmo iz te doline u nekudrugu dolinu. Dok smo iπli mami ispade Ëeπalj iz njedara, ona sesagnu da ga uzme. Jedan od zloËinaca gurne je i udari kundakomgovoreÊi: “©ta ga uzimaπ, viπe ti neÊe trebati...” Ona se nekako za-plete, ali ne pade. Stalno nas psuju, a mi ÊuteÊi idemo. Doosmo ujednu dolinu, tada uslijedi nareenje: “Sjednite!” Mama sjednu, ami djeca oko nje. Mama gleda u njih, a mi djeca mamu. Sljedilo jenovo nareenje i veÊ uperene puπke nama u lice: “Lezitepotrbuπke!” Mama je legla potrbuπke licem okrenutim prema zem-lji, a ja, mala Marija i joπ manji Branko isto tako pokraj majke.Odjednom prasak puπaka se prolomi. Ja osjetim neπto vruÊo proemi kroz vrat i lijevo rame. Zatim ne znam niπta, niti se kuda miËem,ali odjednom Ëujem rijeËi: “... Da nije æiva, majku joj srpsku....”Okrenuπe mamu na lea i opet odjeknu puπka, zatim ih nestade.Ja sam leæala u krvi, ne znam koliko dugo, ali kada sam pogledala,mama je bila sva u krvi i krËala je, brat i sestra leæali su nepomiËno.Podignem glavu, vidim moæem sa sobom. Ustanem, krenem nekim

294

putem, sva krvava. Bjeæim, a ne znam kuda. Tako izaem na putkoji me je doveo do kuÊe JuriÊ Kulaπa u Mezinovcu, kod naπihkomπija. U kuÊi naem æenu od JuriÊa i njenu snaju. Kaæem imkako su ustaπe moje pobili. One okrenu plakati. Operu mi ranu navratu i lijevom ramenu. Skriju me u jednu malu sobicu. Kasnijeme premjeste kod Brace ©eπine, gdje se krio i moj brat –uro. Doπlaje i moja sestra i ujak –uro RadoviÊ ∞ partizani i odvedu nas upeÊinu kod Mlakvene grede. Tu smo se skrivali i ja sam se samaprevijala. Nakon nekog vremena partizani su nas odveli iz kuÊeMikice MileusniÊa iz Kosinja u Liku (BuniÊ, ©alamuniÊ, Mekinjar),gdje smo doËekali osloboenje zemlje i vratili se na svoje izgorjeloognjiπte.

Eto tako sam se vratila iz smrti u desetoj godini starosti,opraπtajuÊi se od moje majke Marte, brata Branka i sestre Jeke.Ubiπe ih hrvatske ustaπe na najokrutniji naËin u naπem rodnomkraju...21

Vojislav MileusniÊMiπljenovacDonji Lapac

Vojislav Vojo MileusniÊ pobjegao je ustaπama s mjesta masov-nog gubiliπta srpskog naroda od bezdana na Kuku 26. juna 1941.godine. Njegovo svjedoËenje sam zapisao maja 1983. godine. Onmi je kazao:

“Moj otac Vujadin, moj brat Duπan i ja skrivali smo se od ustaπakao i svi drugi Srbi u vrijeme uspostave Nezavisne Dræave Hrvatske1941. godine. Krenuli smo sva trojica 26. juna 1941. godine krozπumarke ka brdu Meeak prema LiËkim Osredcima. Na jednomputeljku, otac se okliznuo i posrnuo. Pridræavali smo ga, a Duπanto iskoristi da napravi πalu stilom iste narodne pjesme: “Ne po-srÊi, stari Vujadine!” Kad smo veÊ poodmakli, otac se prisjetio neke

21 Vidi opπirnije u knjizi, Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom srezaPeruπiÊ, Beograd, 2002, str. 306-310.

295

robe iz svoje trgovaËke radnje, koju nije dobro sakrio i traæio da sevrati. Nas dvojica smo ga dopratili do Podgajuπe, starog porodiË-nog imanja, gdje je roba bila sakrivena.

Bez njega smo nastavili prema LiËkim Osredcima, bosanskomstranom preko Dolova, raËunajuÊi da je taj put bezbjedniji. Uperi-li smo na kuÊu Duπana RaenoviÊa Popova. Umjesto domaÊina,doËekala nas je ustaπka zasjeda. Pet ustaπa do zuba naoruæani. Ina-Ëe oni su doπli radi pljaËke, pa kad su osjetili da se neko pribliæava,povukli su se iza velike ograde i napravili zasjedu u koju smo ul-etjeli. DoËekali su nas s puπkama na gotovs, uperenih cijevi. Bjeæa-ti se nije moglo, pa smo na njihovu komandu stali i digli ruke uvis.Dvoriπte je bilo prostrano i Ëvrsto ograeno. Odmah su nas pre-tresli i vezali. Meni su uzeli novËanik sa oko 14.000 dinara, kojesam sakupio prodavajuÊi robu iz vlastite trgovine. Skinuli su misat, prsten i pokupili druge sitnice iz dæepova. »im su nas vezali,dobio sam bjesomuËan udarac kundakom u lea. Oblio me hla-dan znoj od bola i posrnuo sam. Kad sam se malo povratio, ponovosam dobio joπ jedan preko lea, od koga mi se zamutilo u glavi.OtimajuÊi se nesvjestici, prvo sam mislio da sanjam, a zatim samËuo uvrede i psovke upuÊene nama Srbima i komunistima, Duπananisu dirali, jer je bio dosta preruπen, obuËen u staro radniËko odi-jelo, posueno od strica –uje.

Ustaπe su naredile Stevi ZoriÊu da na zapreæna kola natovariopljaËkane jaganjce i drugu robu i odveze to njima u Srb. Trojicazlikovaca su krenula dalje u pljaËku po srpskim kuÊama i veÊ predkomπijskom kuÊom ubili Danu Miljuπa. U slijedeÊoj kuÊi ubili sudomaÊina RaenoviÊa zvanog “©ubica”. Nama je vrijeme prolazilou Ëekanju i razmiπljanju. Vaæno je bilo ne preduzeti niπtanepromiπljeno i ne ljutiti ustaπe. VideÊi da se dvojica ustaπa, kojisu Ëuvali Duπana i mene, zabavljaju opljaËkanom robom, a da jejedan nesmotreno prislonio puπku uz kola i okrenuo lea, prib-liæio sam se ZoriÊu i oËima mu dao znak da mi noæem presjeËe vezna rukama. Mislio sam da zgrabim odloæenu puπku i ne bi biloproblema da razoruæam i onog drugog zlikovca. Preplaπeni ZoriÊje joπ viπe problijedio i dao znak glavom da ne smije. Kada je ZoriÊuz pomoÊ drugih ukuÊana natovario sve πto su ustaπe opljaËkale,

296

konjskom zapregom je krenuo po nareenju ustaπa u Srb. Namasu naredili da poemo pred njima najkraÊim putem. UkuÊani nisusmjeli ni pisnuti.

Na putu za Srb nijesmo se dræali njihovog nareenja da idemonajkraÊim putem, jer smo vidjeli da ne poznaju teren. Zato smo ihvodili onim stazama gdje smo pretpostavili moguÊnost i πansu dapobjegnemo. Joπ pri polasku oπtro su nam zaprijetili da Êe pucatibez upozorenja na onog koji pokuπa da bjeæi, ali i na svaki druginaπ sumnjiv pokret. Duπan je uz put, buduÊi da su mu ruke bilevezane sprijeda, uspio da se odrijeπi. Na prelazu preko potokaDrage, pogledom sam dao znak Duπanu da bjeæi. Na prvoj zgodnojkrivini on je to iskoristio i naglim skokom preko potoka jurnuo ikoristeÊi zaklone zamakao iza vrbika. U tim trenucima, ustaπe sustvarno bile neoprezne i nisu oËekivale takav razvoj dogaaja. Jedanje Ëak zaostao oko 80 metara brojeÊi novac kojeg su meni oduzeli.Drugi, koji je bio pored nas, samo je viknuo: “Pobjeæe”, a cijev jemahinalno uperio u mene i rekao: “Samo mrdni, i glava ode!”Onom zaostalom trebalo je tren vremena da novËanik strpa u dæeppa da dotrËi i tek tada zapuca za Duπanom, koji je veÊ bio nestao uπumi.

Bilo je jutro i lijep sunËan dan. Misli su mi brzo letjele kada Êui ja iskoristiti πansu i πta Êe biti sa mnom. Iπao sam πutke pred zli-kovcima. S vremena na vrijeme, gurkali su me puπËanim cijevimaili kundakom da ubrzam. Korak po korak, bolno od udaraca i tuænoi teπko zbog situacije, dotjerali su me u Srb. Jedina utjeha i zado-voljstvo, bili su πto je brat Duπan pobjegao. Pri ulasku u Srb, narodje provirivao kroz odπkrinuta vrata ili na prozore, uplaπen i unez-vjeren. Uveli su me u jednu sobu. Tu su me tukli kundacima, pes-nicama, bokserima. StoiËki sam to izdræavao, sve do udarca nekomdrvenom polugom preko lijeve mi πake. Tada sam od bola pao.(Kasnije mi je ta ruka bila oduzeta Ëetiri mjeseca.) Tako izubija-nog, gurnuli su me u jednu drugu prostoriju πumarijske zgrade ukojoj je veÊ bilo 12 uhapπenih Srbljana i to: –uro VojnoviÊ, MilanVojnoviÊ, Ilija ©koriÊ, Ilija VojnoviÊ, Stevo Rajak, Ilija KeËa, DaneOgnjanoviÊ, Dragan OæegoviÊ, Mile JoijkoviÊ, Mile GrbiÊ i StevoVjeπtica. Kasnije su doveli joπ trojicu ∞ Petra Desnicu, Simu KaliniÊa

297

i Duπana Ugricu. Sve su to bili moji poznanici. Tuæno su me gledalionako isprebijanog. UveËe oko 20 sati zaËuo se zvuk motora ispredzgrade. Samo desetak minuta poslije u zatvor je upalo desetakustaπa i umjesto sasluπanja kako su bili obeÊali kod logornika,poËeli su tuÊi sve odreda kundacima, batinama i bokserima, psu-juÊi nam srpsku majku. Leæali su moje komπije oko mene kao daje grom u njih udario pa ih sasjekao i po onoj prostoriji razbacao.Uvjerene ustaπke zvijeri da su uvod u ubijanje dobro obavile i dameu nama nema viπe onih koji bi bili kadri pobjeÊi bez tue po-moÊi, ustaπe su nas poËele vezati mekom paljenom æicom. Ta glat-ka æica pri stezanju se urezivala u koæu kao noæ, prodiruÊi u tkivodo samih kostiju. Bili su to teπki bolovi i nije se moglo oËekivatiniπta dobro. Rane su se otvarale i krv lila iz πaka, iznad laktova igleænjeva. Kad su nas povezali, postezali i okovali, poËelo je izvla-Ëenje i ubacivanje u kamion. Vukli su nas najËeπÊe za noge, jer jetako bilo najpogodnije, a ponekoga i za glavu. DovlaËeni tako po-jedinaËno iz zatvora do kamiona, tovarili su nas kao kakav materi-jal koji treba nekud odvesti i baciti. Bio sam okrenut potrbuπke udonjem redu. Glave postavljene prema kabini, leæali smo jedanpreko drugog. Preko nas su postavili veliku ceradu, a po njoj su serazmjestili naπi dæelati, kako je kojem odgovaralo. Oni gornji,kundaËeni su kroz ceradu pri svakom pokretu. Voænja je trajaladugo. Nitko od nas nije znao, niti je mogao otkriti u kojem pravcuidemo. Uz zujanje motora Ëuli su se samo krici i jauci izmuËenih iizranjavanih ljudi. Pri svakom trupkanju, æica i lanci su se usjecaliu noge i ruke πto je izazivalo joπ intenzivnije bolove i jaËe jauke.Teπko je sluπati i æene kad kukaju, a muπkarce joπ teæe. Pogotovokada dozivaju nejaku djeËicu i roditelje spominjuÊi Ëitav rod i po-rod. Ustaπe su, sjedeÊi na svojim ærtvama, pjevali ustaπke pjesmeda bi neutralisali zapomaganje iz pokrivenog kamiona. Kamionse propinjao i truckao kao da idemo najgorim planinskim putevi-ma, a vruÊina u njegovoj karoseriji postajala sve uæarenija i veÊa.Najzad, nakon nama beskrajno duge voænje, kamion se zaustavio.»ist planinski vazduh i vjetriÊ koji nas je zapuhnuo, osvjeæio nas jei povratio. »inilo se da donosi neke nove nade. Skidali su po Ëetvo-ricu s kamiona, odrijeπili æicu s nogu i tako odvodili dvojica ustaπa

298

po jednog svezanog. Kad smo Ëuli prve pucnje, odmah nam je bilojasno da su nas dovezli na strijeljanje, jer smo bili, tako nam seËinilo, negdje duboko u planini. Na tom mjestu, odnosno na prvimusponima ceste Donji Lapac ∞ Udbina nalazio se bezdan na Kuku.Naπa zajedniËka grobnica bez grobova. Bila je udaljena oko 80metara od ceste na kojoj se zaustavio kamion.

Odvodili su nas po Ëetvoricu, strijeljali i bacali u bezdanu jamu.Prilikom jednog povratka Ëuli smo prepirku izmeu dæelata i Ëudno-vatu prijetnju: “Boga mu, ti si ga pustio! Tebe treba strijeljati mjestonjega!” To je samo potvrdilo naπe pretpostavke o sudbini, ali smomi preostali istovremeno shvatili da je netko pobjegao. Dalo mi jeto joπ viπe snage misli koja me je neprekidno dræala da pokuπampobjeÊi. Postao sam nestrpljiv. U mene je nadolazila neka Ëudnasnaga. ©apnuo sam Stevi Rajaku, koji je leæao pored mene, da Êu i jabjeæati. Na to mi je on odgovorio: “Kako, jadna ti majka, ovako veza-nih ruku i nogu.” Niπta mu nisam odgovorio, Êutao sam, ali s nadom.

Red je doπao i na zadnju Ëetvoricu meu kojima sam bio i ja.Svukli su nas s kamiona i poËeli da razvezuju noge. Svakog od nasdræao je po jedan zlikovac a drugi je razvezivao æicu i lance s nogu.Ispred su stajala πestorica ustaπa s uperenim puπkama dok je jedanbaterijskom lampom osvjetljavao prostor ispred nas. Bilo ih je pet-naest, osim onih u kabini koje nismo mogli vidjeti.

Kada me onaj koji mi je skidao æicu s nogu prihvatio s mojelijeve strane rekao sam mu: “Vidim da ubijate, ali ako imate i malokrπÊanskog i ljudskog u sebi, dajte da se prije smrti napijem vode.”Ustaπa s desne strane je odgovorio: “Majku ti srpsku, neÊe ti viπetrebati” i pri tome me udario. U tome momentu napravio sam na-gli trzaj, pa kako su me ustaπe dræale ispod miπke, jedan je odmahpao. SkoËio sam izmeu njih i ispred puπËanih cijevi i u dva tri ko-raka preko osvijetljenog prostora poletio. Za tren sam bio izvanosvjetljenog kruga. OptrËao sam kamion i produæio krajem cestepored πume. Zaπtita su mi bili joπ uvijek mrak i kamion. PuπËanapaljba i zujanje metaka oko glave brzo su me nagnali da krenemlijevo niz padinu, kroz gustu sitnogoricu. Nedaleko sapleo sam sei pao, ruku vezanih na leima, glavom okrenutom nadolje. Upletenu grmlje kao da je ono upravo takvo oko mene i po meni izraslo.

299

Nijesam imao snage ni moÊi da se podignem i pokuπam dalje bjeæa-ti. Svjestan situacije i priseban, ostao sam nepomiËan dugo vre-mena. Ustaπe su se uz povike i pucnjavu dale u potragu. Dvojica odnjih su potrËali u pravcu mene i pretraæivali grmlje osvjetljavajuÊiga baterijom, Ëak su i proπli pored mene na par koraka. U meni jesnaæno udaralo, disao sam ubrzano. Na momente zaustavljao samdah i pritiskivao srce na zemlju, strahujuÊi da me ne Ëuju. Jednogmomenta pomislio sam da Êe me ipak pronaÊi i da mi je pokuπajbjeæanja bio uzaludan. U tome trenutku, nedaleko od mene, jedanod njih je glasno opsovao: “UteËe i ovaj, sunce mu krvavo.” To jeznaËilo da su se pomirili sa Ëinjenicom i da Êe potragu obustavitite me viπe neÊe traæiti. Ipak se dugo nisam pomicao i leæao sam tudok ustaπe sve Srbe nisu postrijeljale i otiπli.

Imao sam velikih problema i mnogo naprezanja da se dignemiz poloæaja u kome sam se naπao. OsjeÊao sam straπnu æe. Ustaviπe nisam mogao otvarati niti glas od sebe dati. Stajao sam iosluπkivao razmiπljajuÊi i ne vjerujuÊi u sve ovo Ëudo. Oko menese zora polako budila i Ëulo ono prvo usamljeno jutarnje pjevanjeptica. Kada sam se uvjerio da viπe nema neposredne opasnosti,zaputio sam se lokvi vode, ali onako vezanih ruku, nisam uspio dase napijem. Oko vode je bilo rijetko duboko blato pa sam se bojaoako bi preko njega pokuπao doprijeti da bih se onako vezanih rukuna leima utopio ili udavio. Krenuo sam uz brdo prema cesti s kojesam pobjegao. Preπavπi cestu, zaπao sam na neki πumski put iproduæio duboko u planinu. Put je prolazio u neposrednoj blizinibezdana u koji su baËeni Srbi sa mnom dovedeni. Ne znajuÊi kudaiπao sam trpeÊi veliku æe i bolove. Iznenada mi se otkrio izvorËiÊpored puta koga je mjeseËina u praskozorje dobro obasjavala i joπviπe isticala. U vrelcu, prema mjeseËini, vidjelo se mnoπtvo sitnihcrvenih crviÊa, ali mi to nije smetalo. Kleknuo sam i naslonio gru-di na ogradicu i pio sve dok mi se na nos nije poËela vraÊati voda.TumarajuÊi sve dalje i dalje, iznenada sam osjetio malaksalost,veliki zamor i bolove po cijelom tijelu. PlaπeÊi se da bih u toj ve-likoj πumi mogao stradati, vratio sam se istim putem na cestu datamo, na nekom pogodnom mjestu, saËekam dan i nekog prolazni-ka, koji Êe mi moÊi osloboditi ruke. Ne znam koliko sam se dugo

300

vraÊao na cestu, ali sam dobro zapamtio da je poËelo svanjivati kadasam ponovno prolazio pored bezdana, gubiliπta srpskog naroda.Potpuno se razdanilo i ljudi su veÊ poËeli izvoditi stoku na paπu.

Stojim i gledam kako se dan πiri, to i pogled sve dalje seæe. Umeni zaiskri radost. Prepoznao sam Donji Lapac i sela oko njega.Vidio sam ceste koje su povezivale Lapac sa BihaÊem i Srbom, a jasam na cesti prema Udbini. Stajao sam tako na mjestu zaklonjenu grmu i Ëekao da netko naie jer se nisam smio udaljiti od πume.

Dan me priliËno ohrabrio, ali su me noge i ruke, i svi dijelovitijela boljeli, a ruke bile joπ uvijek okovane. Iziπao sam na Ëistinuispred πume i ugledao jednog Ëovjeka kako cestom prema Kukugoni goveda na paπu. Sklonio sam se u grmlje za svaki sluËaj jer jegovedar nailazio ravno prema meni, s motikom na ramenu. Stoti-njak metara niæe on je ostavio goveda da pasu i uputio se u draæicupored ceste, na njivu zasijanu krumpirom. S udaljenosti od dvjes-to metara dugo sam posmatrao tog Ëovjeka, dok je okopavao krum-pir, pokuπavajuÊi procijeniti ko bi to mogao biti i da li bih mu smiopriÊi i zatraæiti pomoÊ. Znao sam da u Lapcu i okolini ima ustaπa,njihovih agenata Hrvata pa sam se plaπio da ne naletim na njih.Izmoren, neispavan i pohrvan od bolova, teπko sam mogao jasnoocijeniti πto bi valjalo uraditi. Ipak krenuo sam prema Ëovjeku.Prilazio sam mu sa strane, pa me nagnut za motikom, nije ni prim-ijetio sve dok mu nisam nazvao dobro jutro. To ga je preplaπilo itrgnulo kao da je neËim udaren, a tek je postao zbunjen kad je predsobom vidio Ëovjeka grozno okrvavljenog i u zguæavnom odijelu.Motika mu je ispala iz ruku. VideÊi njegov strah, i bojeÊi se da nepoËne bjeæati, a ja ostanem u æiËanom okovu, rekoh: “Ne boj se,ËovjeËe, vidiπ li da sam pobjegao sa strijeljanja.” Tek tada se malopribrao i smirio. Priπli smo jedan drugome, ali je on stalno pogle-davao na cestu, bojeÊi se da ne naiu ustaπe. Ja sam mu okrenuolea i zamolio da mi odveæe æicu. NamuËio se dosta, jer je æica biladuboko urezana u tkivo, a on se trudio da mi ne pravi nove rane.Osloboene ruke nekontrolirano su se spustile niz moje tijelo, kaodvije teπke gvozdene poluge. Nisam mogao da ih pomaknem. Nabrzinu sam objasnio πta mi se sve dogodilo. Joπ jednom mi je po-gledao u ruke i rekao: “Pobogu, brate, kako su ovako pocrnjele kao

301

da su ugljenisane”, i da mu je drago πto takvom muËeniku pomaæe,pa da ne zaboravim, ako ostanemo æivi Jovu BosniÊa, kovaËa iz selaOraovca. Joπ viπe sam se zagledao u njega i stvarno, tek tada, pre-poznah BosniÊa i sjetih se odakle se poznajemo. Zatim sam murekao da savjetuje Srbima da Ëuvaju oruæje i da se skrivaju odustaπa. Uputio me πumom iznad sela, pa dalje Zuleπevicom upravcu Dobrosela i Brezovca.

»im sam se udaljio od BosniÊa par stotina metara, naioπedvije æene koje su bile istjerale stoku na paπu. Bio sam ponovoneizdræivo æedan i zamolio sam ih da mi donesu vode. Jedna odnjih bila je mlaa, a druga poodmaklih godina. KuÊe su im bileblizu i one su mi rekle da saËekam. Za svaki sluËaj sam se sakrio ugrmlje, gledajuÊi kako brzo odoπe. Ta starija æena imala je nekiËudan naglasak, pa nisam bio siguran da sam dobro postupio.Povukao sam se joπ dublje u πumu i posmatrao da neÊe koga doves-ti. Kad sam vidio da dolaze same, vratio sam se na mjesto susreta.One su na leima nosile kroπnje za sijeno i list za stoku, da bi timezamaskirale svoj odlazak u πumu. Osim vode, æene su donijele kru-ha i varenike, nudeÊi da jedem. VideÊi da vlastitim rukama ne moguprihvatiti ni vodu ni hranu, nahranile su me i napojile kao malodijete. Æenama sam se duboko zahvalio, zaboravivπi da ih pitam zaime i produæio sredinom sjeverne padine Zuleπevice. Kasnije samËuo od Ilije Raπete da su to bile Stana i Marija Zobenica.

IduÊi tako podno πume, iznad Oraovca, ugledao sam kod jed-nog izvora Ëovjeka koji mi je bio poznat. Prepoznao sam Mirka–ukiÊa, pa sam mu priπao. Bio je jako iznenaen susretom, anaroËito mojim izgledom, ali je znao da ustaπe teroriπu, hapse inekud odvode Srbe u nepoznato. IspriËao sam mu kako sam juËeujutro pao u ruke ustaπkih zlikovaca, pa πta se sve sa mnom zbiva-lo do bjeæanja sa jame na Kuku i kako su sve druge Srbe dovedenepostrijeljale i bacile u jamu.

Dalje sam nastavio opet kroz πumu, presijecajuÊi kosu i drageove planine. IduÊi tako, iznenada su me, iznad Gornjeg Lapca pres-rela dvojica ljudi, naoruæani lovaËkom jednocijevkom kapse-ljaËom. To su bili otac i sin VuËkoviÊi iz BoriËevca, izbjegli od ustaπai sakriveni u πumi. I njima sam ispriËao πta mi se dogodilo.

302

U Dobroselo sam stigao oko 14 Ëasova do kuÊe dr. Gojka Polo-vine, organizatora ustanka i otpora ustaπama.”22

Rade RadakoviÊDoljani ∞ BubanjDonji Lapac

Samo u tri dana, od 1. do 3. jula 1941. ustaπe su u selima DonjaSuvaja, Osredci i Bubanj ojaËane domobranima iz 22. pohodnebojne iz GospiÊa (ukupno 400 vojnika NDH) ubile 257 srpskih selja-ka, muπkaraca, æena i djece. Imovinu su opljaËkali i naselja zapa-lili. Ostvarile su se misli i nareenja Andrije ArtukoviÊa od 5. maja1941. izgovorene u Slavonskom Brodu: “Kod nas nema milosti. Miznamo da velika Hrvatska moæe opstati samo onda ako do korije-na, joπ u kolijevci, istrijebimo sve ono πto je srpsko...” i Juce Ruka-vine 12. juna 1941. godine u Drniπu, kad je rekao: “Sve πto je srp-sko pretvoriÊemo u oganj i pepeo. Nema i ne moæe biti mira sa Sr-bima. Uniπtimo njihove domove, prije nego πto oni uniπte hrvat-sku dræavu...” Na malom prostoru kotara Donjeg Lapca æivote jeizgubilo 3.267 ljudi od kojih 500 djece u starosti do 15 godina. Samou selu Doljani æivot su izgubila 303 seljaka od kojih je poginulo uborbi protiv faπizma 132, a 171 su ubile ustaπe i domobrani, odkojih 38 djece. U zaseoku Doljanski Bubanj ustaπe su poklale 3.jula 1941. godine 72 srpska æitelja, imovinu im opljaËkali i naseljezapalili.23 SvjedoËanstvo Rade RadakoviÊa o masovnom pokoljusrpskog naroda u njegovom selu Bubanj 3. jula 1941. zapisao sammaja 1983. godine. On je kazao:

“Svoju trinaestu godinu zapamtio sam po najveÊim mukama ipatnjama koje sam imao u æivotu.

22 Opπirnije vidi u Zborniku 14, Historijski arhiv Karlovac, 1985, Kotar Donji Lapac uNOR-u 1941-1945. str. 848-587.

23 ImeniËni popis poklanih Srba u selu Bubanj 3. jula 1941. godine vidi u Zborniku14. Historijskog arhiva u Karlovcu, Karlovac 1985, str. 1101-1104.

303

Bio je 3. jula 1941. selo Bubanj, u lapaËkom kotaru, vatrom,bajonetama i puπkama poharale su ustaπe i domobrani. Ustaπe susvoj posao poËele rano u jutro i moglo je biti oko 10 sati kad sustigle do naπih kuÊa. Koga su god zatekli ubijali su, klali, pa i baca-li u zapaljene kuÊe. Nisu u svom zvjerskom nagonu poπtedjeli niæene niti djecu.

U mojoj kuÊi su zatekli krvnici: moju majku, mlau sestru,strinu i mene. Svima su nam naredili da legnemo. Sve vrijeme doksu one lijegale razmiπljao sam kako da pobjegnem. To su ustaπeprimijetile pa su mi zaprijetile krvavom bajonetom na puπki te sami ja morao leÊi. Po nama prosuπe kiπu kurπuma, ali mene je samojedan pogodio u lijevu ruku. Majka i strina su odmah izdahnule, asestra je onako ranjena jaukala pa je iznad nje priπao jedan ustaπai bajonetom joj nekoliko puta prosjekao glavu. Drugi je priπao menii zario mi bajonetu u lijevu pleÊku. Izdahnula je moja mala sestra.Ja sam se pretvarao da sam mrtav. Onda ustaπe odoπe iz kuÊe. Us-tanem i pokuπam otvoriti vrata veÊ zapaljene kuÊe. Evo ih opet.Ponovo legnem. Poviriπe u kuÊu i jedan reËe: “Lako je majci za ove”,i odoπe.

Brzo sam skoËio, istrËao onako krvav na dvoriπte i vidim gorinaπe cijelo imanje. Onako u strahu pobjegnem u BakraË i tamonaiem na Bosiljku ©arcovu i njenu pastorku Milku. Svi zajednosmo odatle otiπli u Dobroselo. S ostalim preæivjelim otiπli smo ubjekstvo u Mazinsku planinu. U zaseoku Polovina oËistili su mi izavili rane, ali nakon nekoliko dana ja sam otiπa iz tog zbjega uπumu KozjaËu ne bih li saznao neπto o ocu i svojoj drugoj braÊi.Tamo sam naπao grupu naoruæanih ustanika meu kojima samprepoznao Milutina RadakoviÊa i Petra PetroviÊa. Prihvatili su me,previli rane i poruËili po moga oca. Otac je doπao i odveo me u Ka-menito Poljice kod mog strica, gdje sam zatekao sestru i dva bratakoji su ranije izbjegli iz sela. Sutradan me otac odveo u Vakuf kodlijeËnika koji mi je previo rane i rekao da iduÊeg dana ponovodoem na previjanje. Meutim, otac viπe nije smio iÊi u Vakuf pame drugi dan trebao odvesti tetak iz GeËeta. No kako su ustaπeblokirale Vakuf, tetak i ja smo se vratili u GeËet i on je odmah pob-jegao od kuÊe u πumu. Za kratko vrijeme doπla su pred kuÊu dvoji-

304

ca ustaπa i istjerivali sve ukuÊane na dvoriπte. Druge ustaπe i do-mobrani su sav srpski narod pohvatali iz GeËeta i tu okupile. Jasam i ovoga puta nekako iz te gomile uspio pobjeÊi kroz kuÊu i zaÊiu neki πumarak odakle sam gledao kako ustaπe sav taj narod tukukundacima i nekim πtapovima i odagnaπe ko stoku cestom, meniu nepoznatom pravcu. Kasnije sam Ëuo da su ih sve pobili.

BjeæeÊi naiπao sam na jednog djeËaka koga sam poznavao i is-priËao mu kako sam pobjegao s pokolja mojih najmilijih iz selaBubnja. Rekao sam mu da su ustaπe popalile i naπe selo. Naiπli smona jedan zbjeg, gdje mi je tetka ispriËala da su tetak i njegov bratRade, kad su vidjeli da ustaπe gone sav srpski narod, izaπli iz ob-liænjeg gaja pa su ih zlikovci opazili i ubili. Kad sam se malo opo-ravio i neπto porastao ukljuËio sam se u NOP... “

VuËen RepacMeljinovacDonji Lapac

Samo u jednom danu, 28. jula 1941. godine ustaπe su pohvatalei pobile 92 srpska seljaka iz sela Meljinovca opÊine Donji Lapac.Njih su pohvatali kod njihovih kuÊa i odveli na gubiliπte nedalekoZavolja gdje su ih pobili iz vatrenog oruæja, poklali noæevima, a nekei æive, sve bacili u DeliÊ jamu ∞ bezdanuπu, nedaleko Zavolja. O tomzloËinu ustaπa iz sela BoriËevca i nekih drugih susjednih hrvatskihsela nad svojim komπijama Srbima ispriËao mi je maja 1983. godi-ne jedini preæivjeli VuËen Repac koji je uspio pobjeÊi iz ustaπkihkandæi. U ovu bezdanu DeliÊ jamu ustaπe su dovodile ili dovozilene samo Srbe muπkarce veÊ æene, djecu i starce, joπ tokom juna pasve do augusta 1941. godine, sve dok je nisu napunile i u nju bacile894 srpska civila iz okolnih sela i LiËkog Petrovog Sela. O pokolju92-jice Srba 28. jula 1941. godine i bacanju ærtava u DeliÊ jamu,VuËen Repac je kazao:

“Prije rata æivio sam u rodnom selu Meljinovcu i preko sezoneradio u Zavolju kao πumski radnik. Dana 28. jula 1941. najbolje se

305

sjeÊam od sviih dana svoga æivota. Toga dana pobjegao sam sgubiliπta DeliÊ jame nedaleko Zavolja. Iz grupe u kojoj sam jadoveden pokuπalo nas je pobjeÊi Ëetrnaestorica od kojih je osampoginulo u bijegu, a nama πestorici to je uspjelo. Od ove πestoriceËetvorica su kasnije poginula u partizanima, a u Apatinu joπ æiviPajo SolaÊ.

Osvanuo je vedar i topao julski dan. U naπe selo doπla je grupadobro naoruæanih ustaπa. Razjurili su se po selu i pokupili sveodrasle muπkarce koje su zatekli u kuÊama. Poveli su nas premaselu SkoËaj. Tu su nas malo zadræali i rekli nam da nas vode naVelebit na rad u πumi. Odveli su nas prema Zavolju i tu nam prik-ljuËili joπ 20 Srba koje su istoga dana pohvatali u okolnim selima.Zatvorili su nas u krug æandarmerijske stanice. Nakon sat i pol doπlisu u krug sa æicom i klijeπtima. PoËeπe nas vezati. Ljudi se malouskomeπali, traæe da nas ne veæu, ali nije pomoglo. Visoke zidine,pobjeÊi se ne moæe, a ustaπe naoruæane. Poveæu nas u kolonu poËetvorica, dva i dva, pa onda uzduæ æicom niz svaku dvojnu kolonu.Kad su povezali nas svih sakupljenih 116, poveli su nas u pravcusela Baljevac. Iπli smo tako jedno vrijeme cestom, a onda skrenulipoljskim putem desno prema Zavolju. IduÊi tako oko dva kilome-tra stigli smo do DeliÊ jame te nam ustaπe rekoπe da Êemo tu maloodmoriti dok ne stigne joπ jedna kolona.

Bio sam svezan s bratom na Ëelu kolone i kad smo nas dvojicasjeli, Ëitava kolona se jednostavno prevalila jer je bila povezana iuzduæ. Kada smo posjedali, ustaπe istupiπe ispred nas na jednopetnaestak metara, njih oko 60. Svi osjeÊamo strah da Êe nas tupobiti i ljudi poËeπe vikati: “Nemojte nas tuÊi!” U tom momentujedan se Ëovjek uspio otrgnuti i dade se u bijeg. Dvojica ustaπatrgoπe puπke i opaliπe za njim. On pade, a ova dvojica pritrËaπe knjemu i kundacima ga razmrskaπe. Kada se povratiπe, kaæu nama:“Nije trebao bjeæati pa ga ne bismo ubili.” OsjeÊam da Êe nas svepobiti i dok sam mislio na to, vidim kako iz grupe ustaπa istupajedan oruæniËki narednik. Tek πto je istupio, komanduje: “Paljba!”∞ i kiπa kurπuma prosu se po nama. Kako sam se naglo trgao, puk-la je æica i ja se dam u bijeg. Ustaπe su za mnom pucale i jedno zrnome malo okrznulo. Bjeæao sam niz blagu padinu prema πumi, u

306

pravcu Æegara, i kad sam dotrËao do ceste, da ne bi iziπao na Ëistinu,zavuËem se u kupinu i bujad pored ceste. »ujem bat vojniËkih Ëi-zama. Malo provirim i vidim idu dvojica ustaπa. “Evo jednoga”, reËejedan. Ja pomislim da je vidio mene i lagano savijem nekoliko stru-ka bujadi nad glavu i gledam prema njima. Meutim, oni nisu vid-jeli mene nego jednog drugog Ëovjeka koji je takoer pokuπao pob-jeÊi s gubiliπta ali ga je tu stigao krvniËki ustaπki metak. Tu malopostajaπe pa drugi zlikovac reËe: “Vidi, majku im jebem srpsku, nijedan nije æiv. Dobro smo gaali ove πta su bjeæali i tu nemamo πtatraæiti. Idemo pobiti one πto se vraÊaju, a sutra Êemo zaÊi u selo paÊemo ih pokokati kao pse da im se i sjeme zatre.”

U svom zaklonu blizu DeliÊ jame, gdje su ustaπe joπ Ëetiri putadovodile kolone muπkaraca, æena i djece iz okolnih srpskih mjes-ta, te LiËkog Petrovog Sela, sve dok je nisu napunili bacivπi u nju894-ricu Srba, ostao sam sve do 10 sati naveËer.

Kad se unoÊalo i paljba prestala, polako se izvuËem iz svogskloniπta, izaem na cestu i krenem u Bjelopolje, jer mi je æenabila otuda, a poznavao sam tamo i nekoliko ljudi. IduÊi tako odjed-nom zaËujem bakat vojniËkih cokula, a poπto je bila vedra noÊ imjeseËina, osvrnem se i vidim dvojicu ustaπa kako idu od Baljevcaprema Zavolju. Sklonim se u jedan dæbun, i kad oni odmakoπe, vra-tim se na cestu, izujem cipele i nastavim u Ëarapama. Ubrzo skre-nem u pravcu πume. Kroz πumu sam iπao Ëetiri do pet kilometara.©umski putevi su mi bili dobro poznati ali umoran sam i æedan.Naiem na jednu gotovo presahlu lokvu i pokvasim malo usta ona-ko blatnjavom vodom. PovuËem se iznad puta i legnem pod jednujelu. Zaspem odmah i probudim se pred zoru pa nastavim put pre-ma Korenici. U samu zoru izbijem u selo Ponor, iznad jedne kuÊe.Priem bliæe i vidim Ëovjeka kako iz tora puπta ovce i koze. Primi-jeti on mene i vidim uplaπi se. Malo se bolje zagledam i prepoznamda je to Veljo πto je sa mnom sluæio vojsku. Kad sam mu nazvao“Dobro jutro, Veljo”, prepoznao je i on mene i onako uplaπen reËe:“E, boga ti, πta je to s tobom?” Bio sam gologlav, poderan i krvaveruke. “Da li je istina da su juËer utaπe pobile sve Srbe u Miljenovcu?”Kaæem ja njemu da jest istina. Na to on, spustivπi glavu, zabrinutoreËe: “Tako Êe biti i naπim.” Ja upitah, gdje su vaπi? On mi ispriËa

307

da su ustaπe zaπle u selo i pohvatale sve ljude i odvele u Korenicu,pa da Êe ih onda otpremiti negdje na rad. Ja mu kaæem kako sutako pohvatale i nas pa umjesto na rad odveli na klaonicu, a dasam ja pobjegao kroz kiπu ustaπkih puπËanih zrna pa Êe tako biti iovima vaπim iz Korenice i sigurno ni jedan neÊe uhvatiti za lopatu.

Tu u Ponorima poznavao sam i Peju Korugu pa sam otiπao donjegovih. On je s ostalima bio u zatvoru u Korenici, a preko danasu im u posjetu dolazile æene donoseÊi im hranu. Njegova æena meje ubjeivala da ih neÊe ustaπe pobiti, da se to ne smije nevine ljudeubijati. Kada sam joj ispriËao πta se dogodilo kod nas, umijesila jekruh i u njega zamijesila poveÊi noæ pa ga odnijela Peji u zatvor.Iste veËeri u njihovu su Êeliju doπli jedan ustaπa i jedan oruænik daih poveæu. Pejo je brzo trgnuo noæ iz rukava, preklao ih obadvojicui svih dvanaest zatoËenika uspjelo je pobjeÊi... Trebao sam vam joπtoga ispriËati, ali mi oprostite. Nisam sada viπe sposoban da biloπta vam joπ kaæem. Obuzela me tuga i vrti mi se malo u glavi. Sveme podsjeÊa na onu tragediju stotina naπih seljaka, koji ostaπe uDeliÊ jami za vijeke vjekova... “24

Dane GnjatoviÊ DanicaRasoja ∞ selo GnjatoviÊLovinac ∞ GraËac

Rasoja ∞ selo GnjatoviÊ nalazi se jugozapadno od Lovinca ukotaru GraËac. U njemu su æivjeli pravoslavni Srbi od 1712. godi-ne. U martu 1941. godine selo je imalo 150 stanovnika koji su æivjeliu 25 domaÊinstava, od kojih 21 u selu Rasoji, 3 u mjestu Lovincu i1 u Sv. Roku. Sva domaÊinstva imala su zajedniËko porodiËno prezi-me GnjatoviÊ. Samo osam dana nakon proglaπenja NezavisneDræave Hrvatske u selo su doπle ustaπe iz susjednih hrvatskih nase-lja: Lovinca, LiËkog Cerja, RiËica ∞ ZduniÊa i MatijeviÊa. Njima jerukovodio Mate ZduniÊ Mateπin i Jure Skorup. Zabranili su svojim

24 ImeniËni popis ærtava vidi u Zborniku 14, HAK, Kotar Donji Lapac u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1985, str. 1095-1142.

308

susjedima Srbima da se udaljavaju iz svojih kuÊa bez propusnicakoje Êe im izdavati nove ustaπke vlasti u Lovincu. Ustaπe su poËelezalaziti u selo i pljaËkati srpsku imovinu, prije svega stoku. Srbi suse poËeli sklanjati, a neki su uspjeli otiÊi i u Srbiju. Poloæaj srp-skoga naroda bivao je sve teæi iz dana u dan. Kulminacija je bila10. juna 1941. kada je u Lovinac doπao zloglasni Mile Budak, ro-dom iz susjednog sela Sv. Rok. S njim je iz Zagreba doputovao veÊpo zloËinima poznati gospiÊki ustaπa Mima RosandiÊ. Okupile suse domaÊe ustaπe 11. juna 1941. i masa hrvatskih seljaka kojima jeBudak govorio o ËistoÊi hrvatske nacije i poloæaju Srba u Hrvatskoj.Bio je veoma jasan i odluËan: “...©to se Srba tiËe nije dosta drvoposjeÊi, treba mu i æile isËupati...” U vezi s tim na sastanku su sustaπama data i neposredna uputstva. Istoga 11. juna 1941. ustaπesu veÊ poslije podne pohvatale 18 Srba, a zatim ih hvatali pojedi-naËno da bi ih u vremenu od 29. jula do 2. augusta iste godine po-hvatali 109 i sve pobili 2. augusta 1941. godine u njihovim kuÊamai na njivama. Tako je u ovom selu za kratko vrijeme postojanja NDHubijeno gotovo sve srpsko stanovniπtvo, kako ono pokrπteno takoi ono koje se nije htjelo odazvati katoliËkim æupnicima da se doupokrstiti i æivot Êe im biti poπteen. Od aprila do augusta 1941.godine ustaπe su ubile 127 od 150 stanovnika sela GnjatoviÊ. Njiho-vu imovinu su opljaËkale, veÊinu domaÊinstava popalile, a u neko-liko srpskih kuÊa uselili Hrvate: PaviËiÊe, BlaæeviÊe i DragiËeviÊe.Nestalo je Srba i srpskog naselja, koje se nikad nije obnovilo. Selo jepretvoreno u groblje. Pokopani su Srbi svuda gdje su i ubijani.

S prvog masovnog pokolja Srba 11. juna 1941. godine pobjegaoje jedini Dane GnjatoviÊ Danica koji je tada imao 23 godine æivota.Na putu do mjesta zloËina ispod Gradine u RaduËu u pokuπaju bi-jega ubijen je GnjatoviÊ –ure Dmitar »ako.

SvjedoËanstvo Dane GnjatoviÊa zapisao je 1983. Nikola Gnja-toviÊ, a ono glasi:

“... Poslije pokuπaja bjekstva i ubistva Dmitra »ake, kod njiveBariπinke, ustaπe su sa uperenim puπkama odjednom pobjeπnjele,poËele su psovkama i prijetnjama govoreÊi da i nama spremaju“kolaË”. Sprovele su nas za Lovinac. Kod stare pijace na ulazu uLovinac po dvojicu su nas vezali i poËeli udarati kundacima.

309

“Nemojte, braÊo, kumim vas bogom”, govorio je Simo Nikole Gnja-toviÊ, star 70 godina. Psovke i udarci su padali kao kiπa. Udarali sukundacima, cijevima od puπaka i tjerali nas da πto bræe idemo. Star-og Maniπu, GnjatoviÊ Save Manu, starog 84 godine nekoliko putasu obarali udarcima, dizali ga i tako ponovno. Kada smo priπliæandarmerijskoj kasarni, on je povikao: “Ne dajmo se, braÊo, ukasarnu, tamo smo gotovi!” Ali je sve bilo kasno, niπta se nije mog-lo poduzeti, jer smo bili izmuËeni i povezani. Uveli su nas naπidomaÊi Hrvati ∞ ustaπe u kasarnu i onako po dvojicu vezanih gur-nuli niz stepenice u podrum. Jedan za drugim padali smo glavaËke,na lea, potrbuπke kako je koga zadesilo. Teπka gvozdena vrata sezatvoriπe i nasta grobna tiπina. U podrumu æandarmerijske stani-ce nastalo je muËno razmiπljanje. Strah se uvlaËio u kosti, tjeskobau srce, a teπke slutnje u misli. I kao obiËno ljudi kada dopadnumuka, razmiπljaju zaπto ih je to snaπlo... Svaki od nas je razmiπljao,traæio je “svoju krivicu” zbog koje je ovdje doπao. Nisu se ranijesvaali s tim svojim komπijama Hrvatima, koji ih sada hapse, tukui zatvaraju, Ëak su s njima prijateljski æivjeli. Nisu pripadali ni jed-noj politiËkoj stranci da bi im se zamjerili.

Toliko beznaËajnih pitanja prolazilo nam je kroz glavu, ali nikonije nalazio pravog razloga zbog koga se, eto, gubi glava.

VeÊ je pala noÊ i nije nam ostalo mnogo vremena zarazmiπljanje. U podrum se sjurila grupa pijanih razbojnika. Poredruku vezaπe nam i noge te redom stadoπe tuÊi kundacima, noga-ma, πakama, Ëime su prije stizali. Æestoko je Kaneta udarao starogManiπu, a ovaj je samo jeËao. Udarci su letjeli sa svih strana. Pros-torija je bila mala i polumraËna. Razbjeπnjele ustaπke zvijeri nisugledale kuda udaraju. Razaznao sam glas jednog ustaπe koji je govo-rio: “Nemoj udarati po meni, udri svinje srpske!” Nastala je opÊaguæva, digla se praπina, ljudi su jedva disali. Jauci i stenjanje sve suse viπe pojaËavali, a udarci nisu prestajali. “Gospodo, pa πto smovam skrivili? Nemojte ako boga znate”, zaklinjali smo, ali dæabe.“Majku vam srpsku, krv Êete propiπati”, derale su se ustaπe i joπæeπÊe udarale.

Ljudi vezanih ruku i nogu bili su nemoÊni i jedino im je pre-ostalo da jedan ispod drugoga zavlaËe glave. Stari Maniπa i Simo

310

viπe se nijesu pomjerali. OsjeÊalo se samo da teπko diπu. U ovojopÊoj guævi i polutami zavukao sam se ispod njih i tako se uspiozakloniti da πto manje dobijem udaraca.

Zlikovci su se veÊ umorili tukuÊi i samo su krijeπtali psujuÊisve πto im je padalo napamet. Odjednom se pojavila druga grupaustaπa. »ula se komanda: “Iziite i odmorite se... mi Êemo nastavi-ti.” Ponovno je poËelo æestoko udaranje. Ovi su sa sobom donijelikolce i tukli su po nama kao po vreÊama. Sve je manje bilo jauka.Bili smo premlaÊeni veÊ toliko da se Ëulo samo stenjanje. Tako suse reali od pada mraka pa do iza ponoÊi. Odjednom su zlikovcinapustili prostoriju. Poslije ovakve torture postalo je svima namajasno da nemamo nikakve “krivice”, osim Ëinjenice da smo Srbi ida nam treba kako je uputio svoje ustaπe Mile Budak “i æile isËupa-ti...” OËistiti Hrvatsku od srpskog naroda.

Ubrzo iza toga u podrum je uπao Kreπo Drezga, ustaπki zapo-vjednik i odmah poËeo pretresati dæepove i Êemere pretuËenihSrba. Pronaπao je neπto novca, a zatim napustio podrum. »im jeizaπao, ponovno se pojavi grupa ustaπa. Pomislio sam da Êe nas-taviti muËenje. Meutim, poËeli su da nam skidaju vezove s nogu iodjednom je pala komanda: “Napolje, svinje!” Samo neki od nasmogli su da se kreÊu. Simi je bila slomljena ruka, a Mili Crnji jed-na ruka i jedna noga. Stari Maniπa davao je samo znake æivota. Svi-ma su bile glave krvave i podbuhle od batina. Jedva smo semeusobno raspoznavali. VeÊina se nije mogla kretati. Vukli su naskao stvari i prosto bacali na zapreæna kola πpediter. Nepokretne subacali na kola kao vreÊe, a nas ostale preko njih. Ustaπe su pos-jedale preko nas. Kola su krenula prema æeljezniËkoj stanici, aodatle skrenuli prema RaduËu. Joπ u oruæniËkoj postaji osjetio samda su mi, u onoj guævi i tuËnjavi, vezovi na rukama popustili. GajeÊitraËak nade da pobjegnem, mirno sam leæao na πpediteru. Ispodmene je bio stari Maniπa. Stigli smo do kapele “JoviÊa Kadina” uRaduËu. Kola su odjednom skrenula pod Gradinu i zaustavila se upotoku. U momentu kada su nas skidali s kola izvukao sam ruke,skoËio u vrbak pa u potok. U glavi mi je sinulo da Êu ostati æiv, pasam takvom snagom trËao da nikada to viπe ne bih mogao ponovi-ti. Zora je svitala i vidljivost joπ nije bila sasvim dobra. Nastala je

311

pucnjava. ZloËinci su jurili za mnom i vikali: “Pucaj, pobjeæe!”, a jasam tako trËao preko njiva kroz æita koja su me zaklanjala. Joπ uvi-jek sam Ëuo gustu pucnjavu, ubijali su ostale moje GnjatoviÊe. Joπjedno vrijeme Ëuo sam zviæduk zrna iznad svoje glave i pucanje iznekoliko puπaka. Zaplaπen bjeæao sam svom snagom iako viπenisam Ëuo pucanje. GoniËi su mi izgubili trag i odustali su od dalj-njeg gonjenja. Poπto sam stigao u MogoriÊka polja, moæda nisusmjeli da me dalje gone, i najprije sam se javio Ëobanima. Dok samispitivao djecu kakvo je stanje u MogoriÊu, iz grma se pojavio Peri-ca RoπiÊ s lovaËkom puπkom. Ranije ga nisam poznavao, uplaπiosam se i opet poËeo bjeæati. »obani su mu rekli da bjeæim s masov-nog pokolja. Oni su Ëuli pucnjavu i vjerovali su mi, pa me RoπiÊpozvao da se vratim govoreÊi mi “naπi smo”. Sve sam mu ispriËaoπto se desilo sa Srbima iz sela GnjatoviÊa, a zatim smo otiπli kodnjegove kuÊe. Stavio mi je slane obloge po glavi i tijelu. Nahraniome i tu sam ostao cijelu noÊ. Ponudio mi je da ostanem kod njihda me kriju od ustaπa, ali ja sam teæio da odem do GraËaca. Majkami je rodom iz ©tikade i otud mi je bliæe da neπto saznam o ostalojporodici koja je joπ ostala iza mene u selu GnjatoviÊa. Tako sam seskrivao po Resniku i Crnopcu do ustanka kada sam otiπao u prveredove da se borim protiv faπizma i ustaπkih krvoloka...”25

Nikola GnjatoviÊRasoja ∞ selo GnjatoviÊLovinac ∞ GraËac

“Drugog augusta 1941. u selu je bilo malo Srba muπkaraca.Osamnaest su ih veÊ pobile ustaπe 11. juna 1941, a sedamnaest ihje prije nekoliko dana pobjeglo u obliænje πume i u Srbiju. Silaustaπkog oruæja ovog jutra Êe se oprobati nad æenama, djecom istarcima. Upadali su u kuÊe i nareivali: “Van!”. Drugi su saËekiva-

25 Opπirnije vidi u Zborniku 13, Kotar GraËac u NOR-u 1941-1945. HAK, Karlovac1984, strana 409-425. Nikola GnjatoviÊ i Bude GnjatoviÊ, Ustaπki zloËin u selu Ra-soji. Vidi i imeniËni popis ærtava genocida.

312

li u dvoriπtu i postrojavali uza zid muπko i æensko, staro mlado. Zadjecu dignutu iz kreveta, joπ neobuËenu, majke su molile da ihobuku. To im nije vrijedilo. Surovo i grubo, uz udarce kundakom,æene su sa goliπavom djecom izlazile na dvoriπte svojih kuÊa i pos-trojavale se. KuÊe su ostale otvorene, bez Ëeljadi i joπ toplih kreve-ta. Hrvatske su ustaπe stajale s uperenim puπkama. Narod je biotoliko prestravljen da ni glas nije puπtao. Djeca su razrogaËenihoËiju, ukoËenog pogleda, zurila u razbojniËke puπke. Vrijeme jeuæasno sporo prolazilo, a ustaπe su neπto Ëekale. Odjednom se Ëulapuπka nasred sela, a zatim je otpoËela pucnjava kod svih kuÊa.NezapamÊeni vrisak æena i djece nastao je po cijelom selu. Ali zakratko. Ustaπki zapovjednici izdali su stroga nareenja da svjedokne smije ostati. Rijeπili su poubijati sve do posljednjeg djeteta istarice. Sve je to striktno, predano i vjerno izvrπeno, baπ onako kakoim je stajalo u idejnom programu Nezavisne Dræave Hrvatske.

Po srpskim dvoriπtima je tekla krv srpskih seljaka. Majke sudjecu zaklanjale svojim tijelima, zamotavale u suknje i takopogoene ustaπkim puπËanim zrnima padale preko svoje djece. Iodrasli su se hvatali jedni za druge traæeÊi spas, ili im se javljalaæelja da i u smrti budu zajedno. Ko zna? U samrtnom grËu stezalisu jedno drugo. U svakom dvoriπtu zavrπavali su se posljednji trza-ji æivota.

Pera Ljudina poraala se na dvoriπtu. Æene su molile ustaπe daim dozvole porodilju uvesti u kuÊu. Nisu dozvolili. Smijali su se.Porodila se tu na dvoriπtu. Marica je priskoËila i pomogla. Jedanustaπa je upita: “©to je rodila?” “Muπko”, odgovorila je Marica.“Ubij paπËe”, naredio je komπija, ustaπa Marko Balen Zula, koji jenadaleko bio Ëuven po zloËinima.

Pucanje se utiπalo. Djeca koja joπ nisu bila pogoena, zaklonje-na majËinim tijelima, poËela su plakati i dozivati svoje majke ibake. Druga su se guπila pritisnuta tijelima roditelja. Ustaπe veÊomamljene krvlju, zaoπe po dvoriπtima i noæevima uz istovremenopucanje dovrπavale su svoj zlikovaËki posao. Tako se gasio i posljed-nji æivot u svakom dvoriπtu i kuÊi sela GnjatoviÊ. Jedan ustaπaponesen zloËinom, zapalio je stog sijena. Zapovjednik Zula strogoje naredio da se prestane paljenjem. Seoski starjeπina Mateπin

313

ZduniÊ je dodao: “Zaπto paliti kada je sad to naπe.” Tako je paljen-je obustavljeno.

U domaÊinstvu mojih roditelja bilo je trinaestero Ëeljadi. Mogoca Dmitra ustaπe su ubile joπ 11. juna 1941. godine s joπ 17 dru-gih naπih komπija. Moj brat od strica JovËina, pobjegao je u aprilu1941. iz Beograda gdje je radio od 1937. godine i doπao kuÊi. Ovogajutra, 2. augusta stajali su uza zid u dvoriπtu: moja majka –uka (49),brat MiÊo (17), brat Bogdan (9), sestra Soka (29), sestra Marica (21),sestra Ankica (19), dvoje djece moje starije sestre Soke: Dara (3) iDarko (2), te strina Milica (54). Tu u kuÊi bila je i moja baka Milica(84) i ja, Ëetrnaestogodiπnji djeËak, joπ smo leæali u babinoj sobi.Probudilo me komeπanje, psovke i bat cokula po dvoriπtu. Odjed-nom je nastala tiπina. Iz kreveta kroz prozor vidjelo se dvoriπte.Porodica je bila postrojena uza zid πtale. Mama je dræala u naruËjuneobuËenog unuka Darka. Bogdan joj se priljubio uz suknju. Sokaje dræala kÊerku Daru. Ostali oko njih. Svi su Êutali, problijedjeli iod straha premrli. Ustaπe, Pavao MatijeviÊ Milin, Frane JadriËin ijoπ jedan, koga nisam poznavao, dræali su puπke s bajonetamauperene prema njima. I oni su Êutali. »uo se samo djeËji glasiÊ:“Mama, nosi me odavde...” ∆utanje je trajalo beskonaËno. »uo sampuπku u komπiluku. Ustaπe se uznemiriπe. Ustaπa Frane JadriËinizdvojio je sestru Ankicu, a onda je poËela pucnjava. Ranije je An-kici udvarao pa ju je, vjerovatno, zbog toga izdvojio. Topla ljudskakrv razlijevala se po poploËenom dvoriπtu naπe kuÊe. Poslije jaukaËulo se stenjanje i krkljanje. Plotuni nisu prestajali. A onda, jedanse ustaπa prisjetio. Otvorio je vrata babine sobe u kojoj sam bio ija. S praga plamen je liznuo, jednom, drugi put. Soba je straviËnojeËala, Ëinilo mi se tako dugo. Osjetio sam svoju toplu krv po ruka-ma. »arπav je bio krvav. Nisam shvatio koliko sam ranjen, samosam osjeÊao da sam æiv. Joπ se nisam usudio da se pomjerim. Udvoriπtu je nastala tiπina. U toj jezivoj tiπini Ëuo se djeËji glasiÊ,“Mama”, a zatim zvjerski glas ustaπe: “Smiri ga, vidiπ da ti pruæaruke. Nije ti valjda æao metka.” Puπka se oglasila i djeËji glas sesmirio. A onda su ustaπe æurnim koracima napustile dvoriπte. “Jesili æiv?”, upita me moja baka Milica. “Jesam, æiv sam, ali sam krvav.”Ona se nije pomicala, samo reËe da nije pogoena. U isti mah dok

314

smo se ja i baka jedno drugom javljali, u sobu utrËa moja sestraAnkica. Na njeno pitanje jesmo li æivi, spazio sam ustaπu FranuJadriËina kako æureÊi ulazi u dvoriπte. Ankica je bez glasa istrËala,s ustaπom se susrela na vratima kuÊe. Osorno je viknuo: “Izlazivan!” Pucao joj je u lea iz blizine, koliko je puπka dugaËka. »ulose jeËanje, onda joπ dva pucnja i kraj. Zatim je zlikovac utrËao udrugu sobu. Bajonetom je otvorio πkrinju u kojoj je stajala djevo-jaËka roba, nakit i oËev zlatni sat koji je donio iz Amerike. Kratkose zadræao i trËeÊim korakom napustio dvoriπte. Po selu se Ëuo joπponeki pucanj i zavijanje pasa. Ubijali su vezane pse. Nevezani suse razbjeæali od pucnjave. Zatim je nastala tiπina. Ustaπe su, vjero-vatno, sabirale utiske svoje “akcije”. Pomjerio sam se u krevetu iustanovio da nisam teæe ranjen. Imao sam dvije rane na rukama ijednu ogrebotinu na desnom kuku. PomjerajuÊi se nisam osjeÊaobol. Vjerovatno je strah bio jaËi od bola u ranama. Ja moram pob-jeÊi. Ta me misao sve jaËe obuzimala. Nagonska æelja za æivotom umeni se sve viπe pojaËavala. SkoËio sam iz kreveta i baki rekao: “Jabjeæim.” “Nemoj, sinko, πto Êeπ ti kada niko nije ostao æiv.” To suposljednje rijeËi koje sam Ëuo od Ëlanova porodice moga oca Dmi-tra. Vrata od kuÊe i naπih soba bila su πirom otvorena. I pored togaiskoËio sam kroz prozor. Na dvoriπtu su leæala izukrπtena mrtva ti-jela Dmitraπinove Ëeljadi. Njih desetero. MiÊo je pokuπao da pob-jegne pa su ga razbojnici ubili na izlazu iz dvoriπta. Majka je potrËa-la k njemu. U naruËju je dræala unuka, a s drugom rukom povuklaje i sina Bogdana. Bogdan joj je bio najmlai ∞ osmo dijete. Ni de-vet godina nije imao. Prvo dijete ∞ Soku, rodila je 1912, a njega tek1932. godine. Bio je tako krupan, tako lijep, da se majka njimeponosila. Drugo ustaπko zrno kroz njena lea usmrtilo je i unukaDarka. I Bogdan je leæao mrtav pokraj majke. Soka nasred dvoriπta,kÊerka prekrivena njenim tijelom. Strina Milica na vratima πtale.Marica pred ulazom u podrum, a Ankica premjeπana preko kuÊ-nog praga. Baba se nije pomjerala iz kreveta. Zidovi kuÊe i πtalebili su poprskani krvlju. Krv je zacrvenila svaki kamen u dvoriπtu.Da li je joπ neko od njih æiv? Ne, nije. Njih se moralo napustiti ibjeæati πto dalje. Kuda? Tamo nekud, ko zna kuda. Bez cilja, beznade u povratak. Bjeæati od tih straviËnih prizora, od tih ustaπkih

315

razbojnika koji su posijali i siju smrt srpskom narodu. Bjeæati,bjeæati, bjeæati bez ikakve nade u ponovni susret sa svojima naj-milijima.

Preko te krvi, izmeu tih leπeva potrËao sam bos i samo ukoπulji. TrËao sam prema brdu Guπavica. »ulo se nekoliko puπaka,a onda vriska i pjesma ustaπkih razbojnika. Nekuda su odlazili.Mislio sam da me gone i trËao sam bez duπe. TrËao sam u gustoπipraæje Guπavice i zastao. Snage mi je ponestalo. Sada sam vidioda su mi i noge krvave. Pomislih da sam i u njih ranjen. Ne, to nijebila moja krv. To je bila krv moje porodice. Preko njih mrtvih ikrvavih sam preπao u kuÊnom dvoriπtu. U dæbunju svaki πuπanj umeni je pojaËavao strah. Na paπnjacima okolnih hrvatskih sela:LiËkog Cerja, MatijeviÊa, PrpiÊa, ©uniÊa, ZduniÊa i pod CvituπomËobani su pasli stada. Odjekivala je uobiËajena pjesma momaka idjevojaka. Hrvati su se kretali po dvoriπtima i njivama. Svuda seæivot normalno odvijao. Samo u selu GnjatoviÊa viπe se nitko nijekretao. Bila je grobna tiπina. Samo su tu po dvoriπtima, leæala srp-ska ukruÊena i krvava tijela. Krv njihova suπila se na dvoriπnomkamenju.

Ustaπe, obavivπi svoj posao, napustile su selo. Nad mrtvomRasojom cijeli dan vladala je tiπina, samo su goveda mukala, ovceblejale i koze meketale. Ni æivina nije napuπtala svoja skloniπta. Iæivotinje kao da su razumjele uæas koji se dogodio nad njihovimdomaÊinima. UveËe sam se primakao bliæe kuÊama. Joπ uvijek medræala nada da je netko ostao æiv. Nad selom GnjatoviÊa vladala jenijema tiπina. Naπao sam skloniπte pod okapinom u Volarici i upor-no naprezao sluh i vid u nadi da Ëujem ili vidim makar koga æivoga.Niπta se nije vidjelo ni Ëulo. Odjednom je poËelo zavijanje pasa nadmrtvim tijelima njihovih domaÊina. Obuzeo me uæasan strah.Drthao sam cijelim tijelom. Srce mi je udaralo da mi se Ëinilo dapeÊina odjekuje od njegovih damara. U jednom trenutku sam seizgubio. Ne znam kada su psi prestali zavijati. Kada sam se pre-nuo, oko mene je sve obavila tamna noÊ.

Laveæ pasa privukao mi je paænju ka selu ZduniÊi. OËito da jeneko prolazio kroz ovo hrvatsko selo. Zatim se Ëulo nekoliko

316

puπaka na raznim krajevima sela. Malo kasnije pojavila se vatra,Ëula pjesma i pucnjava. Mateπin ZduniÊ se sa svojim ustaπama ve-selio “uspjehu” juËeraπnje akcije. RazmiπljajuÊi o beznadeænosti,tamna noÊ je beskonaËno trajala. Groznica me nije napuπtala. Uselu ZduniÊa joπ uvijek je gorjela vatra. Pekli u janjce iz torova pus-tog srpskog sela GnjatoviÊa. Pjevali su zlikovci u znak zadovoljstvai pucali iz puπaka. U neko doba sve se stiπalo. Joπ sam bio budan. Utoj grobnoj tiπini strah se do bezumlja pojaËavao. Sve mi se viπeutiskivala misao da spasenja æivotu nema, a isto tako se sa tommiπlju borila æelja za æivotom. Ali, izlaz iz takve situacije niotkudase nije nazirao. Beznadeænost je prevladavala. Izgubio se osjeÊajza vrijeme. U takvom magnovenju sam zaspao, ne znam kada.Probudilo me dovikivanje ljudskih glasova. Sunce se veÊ ponovoizdiglo iznad VisoËice. Mrtva pitoma dolina Rasoje, do juËe u tojutarnje vrijeme bila je puna æivota, pjesme i veselja. Gladna stokaËula je ljudske glasove i javljala se iz zatvorenih torova.

Od Cerja preko Klanca dolazila je grupa hrvatskih seljaka. OdLovinca i ZduniÊa ulazile su u naπe selo GnjatoviÊa druge grupe. Usvakoj je bilo naoruæanih ustaπa, ali viπe onih bez oruæja, muπka-raca, æena, a i djece. Razilazili su se po naπim kuÊama. TaËno sevidjelo da su organizovani. Znalo se ko na Ëije srpsko domaÊinstvoGnjatoviÊa “ima svoje pravo”. U mojoj kuÊi Ëula se puπka. To je biojedini pucanj u ovome danu. Ubili su osamdesetËetverogodiπnjumoju baku Milicu koja je juËer, kada sam pobjegao, ostala æiva.Vjerovatno se starica cijeloga dana i noÊi nije pomjerala iz kreveta.Po naπim dvoriπtima su uprezane konjske i volovske zaprege i nakola su tovareni leπevi. Nedaleko od moje kuÊe kopan je pijesak.Jama je bila dosta duboka i πiroka. Sa svih strana iz sela leπevi sudovezeni i bacani u jamu. Moje skroviπte je bilo nedaleko od jame.Uæasno je bilo posmatrati kako s kola lopatama kotrljaju leπeve pozemlji i sluπati njihovo stropoπtavanje u jamu. Mrtvu naπu djecu suuzimali na lopate i jednostavno bacali u jamu. Neπto mi se smotalou grudima kao grË. PojaËavalo mi je disanje. Bojao sam se da me neosjete, a i zbog svega drugog. Napunili su jamu i preko leπeva polilirastopljeni æivi kreË, a onda nabacali trnje, kamenje i zemlju.

317

S istim naπim zapregama raziπli su se po dvoriπtima i kuÊama.Nastala je pljaËka uz smijeh i pjesmu. PljaËkali su sve πto su moglipokrenuti. Prva natovarena kola su odlazila i ponovno se vraÊala.Drugi su odgonili stoku, stada ovaca, goveda, koza i Ëopore svinja.Po dvoriπtima i njivama je nastala jurnjava za æivinom. PljaËkali susve πto su GnjatoviÊi sticali godinama i vjekovima. Sunce sespuπtalo na zalazak, kada su Hrvati pljaËkaπi napustili naπe selo.Ponovno je zavladala mrtva tiπina.

Ovaj dan bio je najduæi u mom æivotu koji sam proveo u okapi-ni iznad svoje kuÊe. Nisam se smio pomaknuti, jer bi me zlikovciopazili. »inilo mi se da je sunce nad Resnikom stalo i da nikadaneÊe siÊi na poËinak.

VeÊ dva dana i noÊi nisam niπta jeo ni pio. Kada se spustilanoÊ, siπao sam kuÊi. Pustoπ je bila jeziva. KuÊa, πtale, torovi, zjapilisu otvoreni. Po kuÊi je bila rasuta peruπina iz blazina-slamarica.Drugog niËega nije bilo. Zahvatila me panika i istrËao sam kao bezduπe i pobjegao opet u Volaricu. Cijelu noÊ sam lutao kozjim sta-zama, a da nisam znao kuda i zaπto. Zora me zatekla s lovinaËkestrane Volarice i tu sam naπao skroviπte. Svuda u okolnim hrvat-skim selima æivot je poËinjao s novim danom, samo je selo Gnja-toviÊa bilo mrtvo i opustoπeno.

Ovog treÊeg dana poËeo sam razmiπljati kuda dalje bjeæati.Plaπio sam se svakog Ëovjeka, æene pa i djeteta. Proπli su i treÊi dani noÊ, a joπ nisam odluËio gdje Êu i kuda Êu. Æe sam ublaæavaoævaËuÊi ljeskov list i neke trave. »etvrtog dana oko podne nebomse navukao crni oblak kao boæje pokaranje na svu ovu krv i zloËin.Krenuo sam niz Volaricu SunjiÊa, pored Cvituπe u pravcu Zira. Hr-vati su bjeæali s njiva od kiπe i gradi i meni je dobro doπlo da nanekoga od njih ne naletim. Naiπao sam na Ëobane iz KruπkovaËe.Spazili su me u veπu i kako trËim, pa su pobjegli. Uputio sam sekuÊi Stevice Kupreπanina, koja je bila u polju. Na ognjiπtu je gorje-la vatra, ali je narod bojeÊi se ustaπa pobjegao. U strahu pobjegohi sam iz kuÊe dalje u polje. Prema PloËi i MogoriÊu Ëobani su mir-no napasali stoku.

Razmiπljanje je naviralo kuda dalje, a odjednom iz grma ime-nom me zovnu Marko GnjatoviÊ, πurjak SteviËin i prie mi s

318

puπkom u ruci. Uplaπio sam se i njega. On je to primijetio pa reËe:“Ne boj se, mi smo digli ustanak, ne treba se viπe bojati.” Nisamrazumio ono o ustanku, ali se viπe nisam plaπio. Poveli su me ukuÊu i Stevica mi je odmah oprao rane i stavio zavoje. Dali su mi iπolju mlijeka. To mi je bilo prvo πto sam pojeo na kraju Ëetvrtogdana mojih patnji. Usput su mi ispriËali da je prije dvije noÊi iMarkova majka pobjegla iz sela. Baba Soka, stara preko sedamde-set godina, onoga jutra kada su ustaπe ubijale srpski narod u selu,sklonila se u trap i u njemu predanila. Kada je pala noÊ, izvukla seiz trapa i u zoru stigla kod kÊerke Pere, supruge SteviËine. Kazivalami je πta je sve Ëula dok su ustaπe ubijale æene i djecu, ali da je samovidjela kako je Nina MarkiÊev poËeo bjeæati, kako je pogoen natrku i joπ æiv pao u lokvu gdje se uguπio, a ona se sklonila u trap.

Od Stevice Kupreπanina sam otiπao u partizane i postao boracNOV i POJ. Vodio sam ratove protiv faπizma, vidio mnogo mrtvih iranjenih, ali sve je to bilo u borbi izmeu naoruæanih i suprotstav-ljenih snaga. Pa je i bilo drugaËije.

Ali ono hvatanje æena, djece i staraca po njihovim kuÊama idvoriπtima od naoruæanih zlikovaca, njihovo iæivljavanje nad ært-vama koje nisu niπta nikome krive, veÊ samo zato πto su druge vjerei nacije. To je neπto sasvim drugaËije... “26

Petar PavlicaSelo PloËaLovinac ∞ GraËac

Zaseoci Gornja i Donja PloËa Ëine selo PloËu. Ono je smjeπtenona podruËju opÊine Lovinac u srezu GraËac. Imalo je 1941. godine285 domaÊinstava s 1700 stanovnika srpske nacionalnosti. U cen-tru sela PloËa nalazila se Srpska pravoslavna crkva, πkola, dvije trgo-vine, tri zanatske radnje, dvije birtije, dva parna mlina i æandar-merijska stanica. Njih 107 stanovnika zatekao je rat 1941. godine

26 Popis ærtava i opπirnije vidi u Zborniku 13, Kotar GraËac u NOR-u 1941-1945., HAK,Karlovac, 1984, str. 482-486. i str. 968-1014.

319

u drugim krajevima Jugoslavije, gdje su pohaali πkole ili radili.Neki su se poËetkom rata vratili svojim kuÊama. Selo su tokompostojanja Nezavisne Dræave Hrvatske ustaπe popalile, opljaËkaleimovinu i najveÊi broj stanovniπtva pobile. Samo u jednom danu,31. jula 1941. godine ustaπe su pobile u selu PloËa i spalile u nji-hovim kuÊama 79 muπkaraca, æena i djece. U jednom ustaπkomkamionu toga dana bilo je viπe od 20 Srba, meu kojima i PetarPavlica. Njih su vozili na stratiπte u logor Jadovno. Iz ovog kamio-na smrti uspio je pobjeÊi jedino Petar Pavlica koji je svojesvjedoËenje ispriËao 1983. godine. On je kazao:

“Bilo je to 31. jula 1941. godine. To je dan koji mi se urezao usjeÊanje, pa ga Ëesto i noÊu sanjam. Doæivljavam osjeÊaj straha.Padam u agoniju kao da se i danas, poslije toliko vremena, nala-zim u kamionu s ustaπama. OsjeÊaj, ideπ na klanicu kao stoka. Eto,kako je to bilo. Kamioni puni stigli ranom zorom u naπe selo PloËu.Ustaπe se rasporedile po zaseocima i ubijaju srpske seljake kodKljajiÊa, PetkoviÊa, ©tuliÊa, DukiÊa i u naπem zaseoku Pavlica. Kr-stare po njivama gdje je narod veÊ radio i koga god uhvatiπedovedoπe u selo. Mene naoπe pod ZeËicom na njivi i potjeraπe meispred sebe u kasarnu, bivπu æandarmerijsku stanicu u PloËi. Oca ijoπ dva brata naπli su takoer na njivama i dotjerali ih k nama dru-gima u kasarnu. Dotjerali su nas oko 20. Pored mene, tu su –uro iIlija, moja braÊa i otac Bude, zatim –uro Pavlica –urapan, JovoKljajiÊ, Ilija Pavlica, Trivun Pavlica, Jovo Potkonjak iz Metka, ko-vaË u PloËi, njegova æena Milica, Boja Pavlica, Simo PetkoviÊ izDrage i joπ neki iz Kika.

U kasarni nas tuku kundacima po tijelu i glavi, ne birajuÊi gdjeÊe udariti. Strah je uπao u sve nas. Neko kaæe da bjeæimo. A gdje,kuda? Treba skratiti muke da nas viπe ne biju. Neka nas odmahpobiju. Nikome nije jasno zaπto nas hvataju na njivama i biju. Nesmijeπ pitati nikoga niπta, ako neko i upita, njega ponovo joπ æeπÊebiju. ViËu: “Lezi i Êuti!” Doπle nam æene i donijele preobuku i neπtohrane. Misle da idemo na rad u Velebit kako su govorili, pa Êe namtrebati. Ustaπe im kaæu: “Ovi su nahranjeni, njima viπe ne treba nijelo ni piÊe.” Æene poËeπe da kukaju. Jedan ustaπa se izdera na njih:“KuÊi dok i vas nismo strpali u kamione.” Æene pobjegoπe.

320

Kasno u noÊ stigoπe kamioni s ustaπama koji su ubijali po selu.Hvale se πta su radili s djecom, koliko su pobili i u kuÊama spalili.Kaæu: “Sve sami starci, æene i djeca, a odrasli pobjegli. NaÊemo ihdrugi put u vrπinama.” Nas hvata jeza. Nemaπ kuda. Neko pobjeæe,ne znam ko. Nasta paljba iz puπaka i automata. Strpaπe nas u kami-on. Nismo vezani. Razmiπljam kako da pobjegnem za vrijeme voænje.Ali, natjeraπe nas da legnemo na pod, a zatim se u kamion ukrcaoko 30 ustaπa. Krenusmo cestom za GospiÊ. Ustaπe pucaju iz kamio-na. Vesele se i gaze po nama. Tuku nas kundacima i cijevima puπaka.ViËu: “Lezite, paπËad srpska, sada Êemo stiÊi u GospiÊ pa Êe vam bitibolje!” Stigli smo u Medak. Tu se ustaπe dogovoriπe s onima u Metku.Nasta neko veselje i pucanje. Idemo dalje. Kada smo izmeu Bilaja iRibnjaka stigli u predio DupËan, kamion zbog uzbrdice ili neËeg dru-gog poËeo da zastaje a ustaπe stadoπe da viËu na πofera. Taj mome-nat iskoristim, iskoËim iz kamiona i poËnem bjeæati. »uh kako nekiustaπa zavika: “Jedan pobjeæe, majku mu jebem srpsku.” Kamionstade. Pucaju za mnom. Zrna padaju oko mene ali sreÊom nijednome ne pogodi. Primijetih da jedan ustaπa trËi za mnom, skoro dame stigne. Puca, kao da ne æeli da me pogodi. Okrenem se i vidim dame moæe ubiti jer je blizo. Malo zastanem da prikupim dah. Okre-nem se i vidim da moga gonioca ubi drugi ustaπa. »ujem ga gdjeviËe: “Ti si kriv, mogao si ga ubiti.” Ja drhtim, da li od straha, odumora ili od sreÊe πto sam uspio pobjeÊi. TrËim dalje, ali malo la-ganije. Preem æeljezniËku prugu i uputim se prema selu Vrepcu.

»ujem da i dalje pucaju na cesti. Ustaπe su preostale istjeraleiz kamiona i sve pobili pokraj ceste. Tu su ih sahranjivali mjeπtani,koji su kasnije kazivali da su plakali kada su vidjeli izubijana lica isasjeËena ljudska tijela.

Joπ je noÊ. Kada sam izmakao daleko, sjednem da se odmorim.Razmiπljam zaπto sam pobjegao, a tamo ostavio oca i dva brata, teostale sve drage i dobre prijatelje, svoje komπije. Nazivam sebekukavicom. Mislim da sam ih izdao. Ne. Njima je svejedno, bilo biisto da sam i ja s njima. Mi smo bili odreeni da budemo ubijeni.Roje mi se misli po glavi. Sutra Êe me ustaπe traæiti ponovo doÊi pomene. NeÊe me viπe uhvatiti. UzeÊu porodicu i sakriti se u nekuspilju u Vrπinama. U takvom razmiπljanju doËekam dan na polju

321

ispod sela Vrepca. »obani istjerali veÊ stoku na paπu. Ja u jednomgrmu. Ne smijem se pokazati. Mislim da me ustaπe joπ traæe. Naiejedan stariji Ëovjek s ostalim Ëobanima. Ja izaem iz grma i priemim. PriËam ko sam i πta je bilo sa mnom. Dadoπe mi malo kruha ija se okrijepim. Vidjeπe da govorim istinu, jer sam sav izubijan policu i s iscjepanom odjeÊom koja je ostala na meni.

Doπao sam u PloËu. Ne smijem kuÊi. Molim neke mjeπtane kojisu ostali æivi da mi dovedu porodicu i rodbinu pa da bjeæimo bilogdje. Neko mi reËe da mi je porodica ostala æiva i da se nalazi uzbjegu u DebeljaËi. Uputim se preko polja i naem svoje. PriËamim sve πto se dogodilo a narod okupljen poËe da kuka. Rekoπe mida je poËeo ustanak, da se okupila velika masa ljudi s oruæjem i dasu otiπli dalje u selo. Ja se joπ ne usuujem da se prikljuËim usta-nicima. Hvata me strah, ali nije mi mjesto meu æenama. NakonkraÊeg vremena prikljuËim se ustanicima i stupim u PloËanskupartizansku Ëetu, koja je kasnije postala 3. Ëeta 3. bataljona “Mirko©tuliÊ”. U toj Ëeti sam doËekao boreÊi se protiv faπizma i kraj rata,maja 1945. godine.

Kad se sjetim spomenute noÊi, 31. jula 1941. godine, pokoljamojih mjeπtana, moga oca, moje braÊe, æena i djece, samo zato πtosu bili Srbi, po nekoliko dana sam nesposoban za bilo kakav rad.Sve one muke lebde mi u mislima i pred oËima...”27

Aleksa KneæeviÊ KrljacLjubovo ∞ BuniÊKorenica

“... Doπli su onoÊ, 25. jula 1941. godine po mene. Bio je to MejoMarkoviÊ i MeπtroviÊ, ne znam kako mu je bilo ime, iz BuniÊa, iToman RastiÊ, naπ komπija iz Ljubova. Bilo je prvo ponoÊi. “Izlaziiz πtale”, zavikali su. “Idemo u BuniÊ.” Gdje ja spavam dobili susaznanje u kuÊi, jer su me prvo tamo traæili. Rekla im je moja nevjes-

27 Vidi imeniËni popis ærtava, Zbornik 13, Kotar GraËac u NOR-u 1941-1945. Histo-rijski arhiv Karlovac, Karlovac 1984., str. 968-1014.

322

ta MiliËica da ponekad spavam i u πtali. Kad sam Ëuo poziv, apoznao sam glas Tomanov, pokuπao sam se prikriti. Nije mi to us-pjelo. Poveli su me. Uza se nisam imao nikakvih stvari. Druge grupeustaπa su po selu pokupile ostale Srbe i svi smo se zajedno naπli uæandarmerijskoj stanici u BuniÊu. Osvanuo je 26. juli 1941. godine.

S Ljubova su istu noÊ dovedeni u BuniÊ: VukmiroviÊ Jovo Jole-ga i njegov brat Dmitar, VukmiroviÊ Petar Pekusija, VukmiroviÊPetar PeriÊ, VukmiroviÊ Lukine Bude (BuÊo). Oni su svi s Lipoveglavice (zaselak Ljubova) i Dane VukmiroviÊ Bratan, isto s Lipoveglavice. Zatim Opsenica Janko (–ureline), MiriÊ Spasenije Petar,MiriÊ Duπan Vajkov, KneæeviÊ Duπan Krljac (MaksimËev), KneæeviÊDejan Dodin i KneæeviÊ Gojko Dodin. Bili su joπ poveli DanuKneæeviÊa Dodina, ali im je on na putu za BuniÊ iskoËio iz kola uAjdukuπi i pobjegao.

Isto jutro u æandarmerijsku stanicu dovedeni su Srbi i iz dru-gih buniÊkih sela. Bilo nas je oko 80. »uvari su nam bili: NikolaNjegovan Bunjevac, Steviπa ©imuniÊ, Petar, Nikica i Miran RastiÊ(Toneπini). U æandarmeriji smo ostali dva dana. Niti su nam davalijesti, niti su nas dirali. Nisu nas ni vrijeali. Govorili su nam daidemo dva mjeseca na rad i da Êe nam porodica biti u miru. Nitkonije pobjegao, a mogli smo svi. Spavali smo u æandarmerijskoj πtalii po podovima u samoj stanici, bez neke osobite budnosti straæara.

Iz BuniÊa smo krenuli pjeπice u Korenicu 28. jula poslije podne.Pratilo nas je oko desetak ustaπa. Meu njima bio je Tona GrginMutavi i Ilija Nikole Ciganskog. U Korenicu smo stigli oko 8 satinaveËer. Smjestili su nas u veliki magazin. Bila je to velika kuÊeri-na koja je sruπena poslije rata. Meu buniÊkom grupom poznavaosam mnoge. SjeÊam se iz BuniÊa ovih: Duπan i Milan Zaklan, Petar,Sava, Jocika Hrnjak, Milan Hrnjak Kuran, Sava Banjeglav i BikanBanjeglav. Iz Kozjana su bili Mile KneæeviÊ Gabavi i joπ njih 7-8 dru-gih. Iz Debelog Brda: Mile MarkoviÊ, Nikola ∆uπiÊ, Bikan HiniÊ,Marko »ortan, star 70 godina, Jovo Grahovac »aruga i joπ neki.

Kad smo doπli u Korenicu, oËekivali smo da Êe nas uputiti narad i da Êe s nama postupati kao i u BuniÊu. Bilo je drukËije. Maga-zin nije bio sabirni punkt, veÊ je pretvoren u zatvor. Tu smo veÊzatekli koreniËke Srbe. Njih 12 su odveli u sudsku zgradu i tamo ih

323

smjestili u tri Êelije. Meu njima bio je i Petar Koruga Pejo. U maga-zinu nas je bilo te veËeri 118 zatvorenika, sutra joπ dvadesetak viπe,i onih 12 u sudskim Êelijama, tako da se broj zatvorenika popeo na142 ili 143.

U Korenici smo ostali u zatvoru 29. i 30. jula. Dræali su nas tamobez ikakvog posla. Nisu nam davali ni jesti. Nikoga nisu ni puπtaliiz magazina. Vezani nismo bili, a nisu nas ni ∫ziËki zlostavljali.»uvali su nas talijanski vojnici i ustaπe. Naπi sprovodnici iz BuniÊavratili su se kuÊi, zapravo, ja ih viπe nisam vidio jer se u magazinukroz ta dva dana nisu pojavljivali. U ta dva dana zatvorenicima Ko-reniËanima dolazile su æene i rodbina u posjetu. 30. jula 1941. go-dine, oko 3 ili 4 sata poslije podne, zapoËeli su prozivku, ali drukË-iju od poznatih prozivki. Jednog po jednog su zvali iz mase i maga-zina i odvodili u susjednu kuÊu. To je bila Kusina kuÊa. Nikomeniπta nisu govorili zbog Ëega ga zovu. Iπli smo jedan po jedan bezotpora i znanja πto se zapravo zbiva. Od svih pozvanih niko se viπenije vraÊao u magazin meu ostale. Razmak izmeu pozivanja iodvoenja nije bio dulji od 2 do 3 minute.

Kad sam ja doπao na to sasluπavanje, na taj poziv, ugledao samu sobi 5 do 6 ustaπa. S uperenim puπkama dvojica su ustaπa stajalakraj vrata, a ostala 3 ili 4 iza stola. Zapisivali su u spisak: ime i pre-zime i odakle si. Zatim su pristupili vezanju ruku. Vezali su mi rukena lea πpagom obiËne debljine. Vrlo stegnuto, s dva do tri namo-taja oko ruku. Ja sam mislio da mene samoga veæu, jer o drugimakoji su otiπli prije mene po prozivu u tu sobu nisam niπta znao.Prilikom vezanja nisu niπta govorili. Zatim su me iz te sobe gurnu-li u drugu sobu gdje sam naπao i one druge svezane. Tako nam jebilo svima. Vezivanje svih ljudi iz magazina potrajalo je do polanoÊi 30. jula 1941. godine.

Oko ponoÊi su nas 10 po 10 izvodili iz sobe i trpali u veÊpripremljena zapreæna kola. U kolima se naπlo 10 zatvorenika, 8ustaπa i koËijaπ. Kola je bilo dovoljno, uglavnom koreniËkih, ali jebilo kola i iz BuniÊa i drugih sela. S Ljubova su bila troja kola i toVukmirska. Ustaπe su ih naruËile za 30. jula, a pristizala su veÊ doksmo vezani. U vrijeme smjeπtaja u kola ustaπe su, nekoliko njihotiπle povezati onih 12 u sudskim Êelijama. Otiπli su: ustaπki na-

324

rednik Kostelac, rodom iz OtoËca, 2 ∫nanca, nekoliko ustaπa i joπneki. U sudu je bio podvornik Kosta Prica Kojo. Bio je πepav, invalidiz Prvog svjetskog rata. On je Ëuo za vezanje nas iz magazina i krozprozor je javio onima u Êelijama suda da se ne daju vezati. Javio jesamo jednoj Êeliji, drugima nije mogao. Ustaπe su u sudu povezaleupravo one iz dviju Êelija koji nisu znali πta se zbiva, a zatim su uπliu Êeliju gdje su znali πta se dogaa. U toj Êeliji je bio Pejo Korugakoji je imao uza se noæ. Donijela mu ga æena u kruhu. Pitao ih jezaπto ga veæu kad nije niπta kriv, a da on i tako ide s njima nevezan.U tom momentu je ubo noæem Kostelca u trbuh. Narednik sesruπio, a druge ustaπe iz njegove pratnje su ga ostavile i pobjegle.DotrËale su k naπim kolima viËuÊi: “Ubiπe Kostelca, boga im njije-va.” To sam dobro zapamtio, kao da sada to Ëujem.

Nas iz kola, uz povike i tuËu kundacima, potjerali su ponovnou magazin. Ostali su jedino u kolima koËijaπi. Pejo Koruga nije biovezan pa je otvorio one dvije Êelije i to tako πta je poruπio zidnu peÊkoja je grijala dvije sobe i svih 12 Srba iz suda pobjeglo je premaPljeπivici. Tamo su se sami odvezali. Ovo je veÊ bio 31. jula oko 1sat iza ponoÊi.

U magazinu je ponovno obnovljena prozivka, zapravo novopojaËano vezanje. Uzimali su deset po deset svezanih, odvodili ihna dvoriπte i ponovo vezali, ali tako da su dva po dva vezali lancemispod pazuha, pa tako istim lancem svih deset i ponovo ih vraÊali ukola. Ja sam u magazinu Ëekao tu novu prozivku. Bio sam sasvimpri kraju stisnut s ostalima uz zid. Dakle, trebao sam biti meuzadnjima svezan lancem. U toj zadnjoj grupi, nepovezani lancimaostalo nas je 21 Srbin.

Jedan ustaπa prezimenom DevËiÊ, koji je ranije bio poπtanskiradnik, æicar, kako smo mi to zvali, dobro me poznavao. Ja sam biocestar, a on æicar, pa smo se Ëesto susretali i jedan drugoga Ëastilipo birtijama. On je priπao toj naπoj zadnjoj grupi u magazinu i izv-laËio ostalih 10 za vezanje. Imao je u ruci dæepnu bateriju. Kad jedoπao do mene, osvijetlio me i prepoznao rekavπi “sjedni”. Odvelisu tih zadnjih 10. Ostalo nas je u magazinu joπ 11. Po nas nisu viπedoπli, ali smo lancem bili povezani. Nisu imali dovoljno ustaπa, jersu poslije pogibije Kostelca pojaËali straæe u samom mjestu.

325

Kroz prozor smo gledali kako su ostale utrpavali u kola. Tko jemogao brzo iÊi, iπao je, a tko nije, bacali su ih bez reda i to brzo.

Otiπli su u dva sata poslije ponoÊi iz Korenice, a ustaπe su sevratile u svanuÊe sunca 31. jula. Kad su doπli Ëuli smo ustaπke po-vike “Ajoj”, “Ajme”. Odmah smo znali πta se dogodilo. Oponaπalisu nesretnike. U kolima smo vidjeli neke komade kolja (kolce), ba-tove i krvave lance. Znali smo da su ustaπe pobile naπe ljude neg-dje blizu Korenice, jer odlazak iz Korenice i povratak u Korenicupotrajao je svega 2 i po sata. Tako je i bilo. Mjesto zloËina bila jebezdana jama kraj Prijeboja, 12 km udaljena od Korenice. Joπ samranije bio kod te jame i vidio da je put prokrËen, vjerovatno je biloveÊ ranije sve pripremljeno za masovni pokolj Srba.

Nas jedanaest ostali smo svezani u magazinu samo joπ jedanuæasan dan. Tu su nas nemilice tukle ustaπe, Ëime su stigle. Mi-lanu Hrnjaku Kuranu prebili su bajunetu na leima. Bili smo mo-dri od udaraca. Dali su nam neko presoljeno meso za jesti, a vodenam nisu dali. Pili smo svoju mokraÊu. Kroz nekoliko dana uspje-lo je Nikoli SkokniÊu pobjeÊi iz zatvora. Utekao je niz cijev od nuæni-ka. U zatvoru sam ostao do 11. augusta 1941. Toga dana dozvoliomi je straæar da iziem i predam posue MiÊi Derikravi. »im saizaπao napolje, utekao sam u Mrsinj. Tih dana buknuo je i usta-nak. Ustaπe su i ostale zatvorenike uz propusnice pustili kuÊi. Tihsvih detalja toliko se dobro sjeÊam, jer su mi svaki dan pred oËi-ma. Ne ponovilo se viπe nikad i ni za koga...”28 zavrπio je svoje ka-zivanje Krkljac.

28 SvjedoËanstvo je zapisao 29. februara 1976. Duπan KneæeviÊ, pod nazivom Ustaπkigenocid u Ljubovu. Aleksa KneæeviÊ Krljac je bio nosilac spomenice 1941. Umro jeu 80-oj godini æivota, 3. maja 1977. u svom selu Ljubovo u Lici.

326

ParipoviÊ Sime Mane ∞ ManisterJanËe ∞ OtoËac

O ustaπkom zloËinu i jami-bezdanu “OreπkoviÊ Stanovi” Maneje ispriËao:

“... Kao radnik ja i moj komπija Milan RadoviÊ iπli smo na radna æeljezniËku prugu kod æeljezniËke stanice LiËko LeπÊe. 6. maja1941. godine. IduÊi cestom doπli smo na mjesto zvano “OreπkoviÊStanovi”. »uli smo na cesti neki podmukli glas... Naglo stanemo isamo πto smo stali, Ëujemo nerazumljiv ljudski glas, koji je dop-irao do nas iz doline pokraj ceste. Dogovorimo se na brzinu i Mi-lan ostane na cesti pazeÊi da neko ne naie, a ja se poËnem spuπtatiispod ceste prema jami kod “OreπkoviÊ Stanova”, za koju sam ran-ije znao.

SpuπtajuÊi se od ceste prema jami vidim: vlaku uvaljana, svamaπina i πuπanj, izmijeπano, krvavo, vidim odjevne predmete:πeπiri, komadi krpa od odjeÊe, koπulja, kaπika, nekih papira i neznam viπe πta sam sve tu vidio. Vidim trava sva uvaljana gdje su sekamioni zaustavljali... komadi krvavih drvenih kolaca, neki ogulje-ni i krvavi.

Doem do nad jamu, Ëujem samo neko jeËanje, ali kad sampriπao blizu smognem snagu i poluglasno upitam: “... Ima li tkodolje?...” A, ono iz jame viπe glasova, koje sve i ne razumijem πta sumi kazali, ali samo neπto razumijem kada mi kazaπe: “Ajmespaπavaj... Ovdje Stevo PopoviÊ iz Zaluænice”. Uz joπ glasova Ëinimi se da sam i Ëuo glas Mile Grubora iz Brloga. Viπe se glasova javi-lo, tako da nisam sve razumio. UkoËim se, stojim nad jamom i viπene znam πta da radim, ili πta da im kaæem, a pomoÊi im ne moæem.Dok stojim onako zbunjen i ukoËen nad jamom, zaËu glas mogakomπije Milana, koji mi kaza: “Bjeæmo Mane odavlen, naÊi Êe nasnetko...” Smognem snage i izaem uz tu malu tratinu na cestu kodMilana, sav ubledio i ne znam πta da kaæem Milanu. On je neπtoËuo, ali nije sve πta sam ja Ëuo i vidio ∞ doæivio. Odemo do æeljez-niËke stanice te uzmemo alat i naπa partija se vrati prugom do vak-tarnice br. 54, opet viπe te jame. Negdje oko 10 sati naiπla je jednagrupa Hrvata koji su iπli ugalj paliti. Kad su doπli cestom pored jame

327

(izmeu nas i jame) jedan glasno povika: “O, ljudi, evo Ëetnika,poπli klati hrvatski narod i pali u jamu, a sada traæe spas...”

Zavrπilo se i to radno vrijeme, kad smo se razilazili rekao samgrupovoi ∞ desetaru Ivici Æarku: “Sutra neÊu doÊi na posao, idemu Slavoniju traæiti kukuruza za porodicu...”

Viπe nisam dolazio na taj posao. PoËeo sam se sakrivati. Tadanam je Tomo RupËiÊ kazao kako je Vujica Uzelac, lugar iz LipovogPolja, baËen u jamu “Kod Macole” i æivio tri nedjelje, da su mu Ëoba-ni bacali u jamu hranu. PriËao je da je Vujicu iz jame htio izvuÊiJure zvani Vurba. Vurba je doπao nad jamu i rekao Vujici, ajde spa-sit Êu te, evo ti konopac bacam, pa Êu te izvuÊi. Vujica mu je odgov-orio: “Znaπ da sam svezan i noge mi polomljene, ne mogu nikud.”Dalje mi je Tomo priËao da je Jure poπao spuπtati se u jamu, ali jedoletio Stipe MarkoviÊ Macola po kome je jama i dobila ime (Jurinbrat od strica) i ubio Juru pored jame. Kada ga je ubio, odletio je uselo i proglasio:

“Eno Juru ubiπe Ëetnici. »uvajte se hrvatski narode, eto Ëetni-ka, idu vas klati...”

Za vrijeme sklanjanja iza brda Goljak naiπao sam i na jamu“UgljenaËa” u koju su ustaπe takoer bacale pobijene Srbe,muπkarce, æene i djecu. Dok sam se krio po πumi oko JanËa, Ob-ljaja i Obljajca, gledao sam kako ustaπe u kolonama dovode srpskinarod do ovih jama i tamo ih ubijaju i bacaju u bezdanuπe.

Krio sam se u πumi sve do 6. augusta 1941, do masovnog pokol-ja Srba u Mlakvi. Tog dana na veËer privukao sam se svojoj kuÊi davidim πta je s mojom suprugom i djecom. Naπao sam pustu kuÊu.Sve opljaËkano: stoka, æito, roba, vrata i prozori polupani. Nigdjemi supruge niti djece. Sve su pohvatale ustaπe i odvele s ostalimpohvatanim narodom u PejnoviÊe na stratiπte i tamo ih poklale sostalima u jednoj dolini.

Toga dana, 6. augusta 1941. ustaπki zlikovci su zaklali uPejnoviÊima blizu moje kuÊe moju suprugu Maπu staru 41 godinu,kÊerku So∫ju staru 12, kÊerku Danicu staru 9, sina Danu stara 6 isina Simeona stara 2 godine.

Ostao mi je samo sin Milan koji je tada imao 18 godina æivota.Uspio je pobjeÊi zloËincima da i njega ne ubiju. Uzeo sam moga

328

29 Opπirnije vidi u knjizi: Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom srezaPeruπiÊ 1941-1945. i 1991. Beograd, 2002, str. 72-74.

jedinca, sina Milan, i zajedno smo otiπli u partizane. Otiπli smo dase borimo protiv faπizma, protiv zla, a za slobodu svih ljudskih biÊa.Eto sluËajno smo obojica preæivjeli taj grozni i krvavi rat. Vratilismo se na pusto ognjiπte. Evo idemo da vam pokaæem bezdanujamu kod “OreπkoviÊ Stanova”...”29

329

Mato ©ljariÊ»anakKorenica

Na groblju Duboki istoËno od sela Duboki, ustaπe su 2. augus-ta 1941. godine poklale 78 Srba: muπkaraca, æena i djece, svestanovnike sela, njih 77 prezimena BorËiÊ i jednu æenu prezimenaPetriÊ. Od njih 77 masakriranih bilo je 43 djece u starosti do 15godina æivota. O svom uËeπÊu u genocidu na suenju u Okruænomsudu u GospiÊu 1948. godine, Mato ©ljariÊ roen 1919. godine u»anku po zanimanju kovaË je kazao:

“...Dolaskom ustaπa na vlast 1941. godine radio sam po direk-tivama ustaπkih organizatora Joce Njegovana i MiÊe ©ljariÊa. Iπaosam u akcije 1941. godine na pravoslavni narod u srpska sela Koz-jan, Meugorje i druga. Kad sam iπao u akciju u Kozjan i Meugorje,nijesam bio naoruæan niËim, a sjekira se je kod mene sluËajno tadazadesila jer sam iπao u πumu kresati list za janjce. Ja nisam biopredvien za ovu akciju (2.8.1941), veÊ kada su naoruæani ljudi(ustaπe iz hrvatskih sela: JanjaËka Kosa, PeruπiÊa i JanËe) proπli poredmene, onda su me Luka IvanuπiÊ i ostali pozvali da idem s njima,πto sam ja i uËinio. VeÊina uËesnika ove akcije bila je naoruæanapuπkama... bilo nas je 40-50 ljudi. One Ëetiri æenske koje sam ja uKozjanu ubio, bile su otprilike dvije oko 40 godina, jedna je imalaoko 50, a jedna je imala oko 20 godina. SjeÊam se da su ove Ëetiriæenske bile iz zaselka HiniÊi i Svilar. Ja sam s naoruæanim LukomIvanuπiÊem bio na nekoj dolini prema zaseoku JurkoviÊi. Najprijesu nam neki naoruæani ljudi doveli jednu æensku, koja je bila staraoko 20 godina i kazali su nam da je vodimo sa sobom. Luka IvanuπiÊmi je tada kazao da ja tu æensku ubijem sjekirom, jer da je πteta troπitimuniciju. Ja nijesam ni pokuπao da se suprotstavim tome, veÊ samuzeo sjekiru i tu æensku onako na stojeÊi udario uπicama sjekire poËelu, od kojeg udarca se ona sruπila, a zatim dok je ona tako leæalabez svijesti na zemlji, udario sam je snaæno oπtricom po vratu odËega je odma potekla krv i vidio sam da joj je vrat prerezan, ali glavaipak nije bila potpuno otkinuta od tijela. Tu ubijenu æensku ostaviosam na tom mjestu i sa IvanuπiÊ Lukom otiπao sam malo dalje. “

330

30 Historijski arhiv u Karlovcu, Spis o suenju u Okruænom sudu u GospiÊu broj K-59/48. ImeniËni popis ærtava na groblju Duboki (2.8.1941) vidi: Dane Lastavica,Genocid nad srpskim narodom sreza PeruπiÊ, 1941-1945. i 1991. Beograd, 2002,str. 261-262.

Nakon jedno 10 minuta ponovo su meni i IvanuπiÊ Luki dovelione tri druge æenske, pa mi je IvanuπiÊ ponovo rekao da ih ubijemsjekirom. Te tri æenske su posjele na jedan kamen uz nas, ja samnajprije udario prvu od njih uπicama od sjekire po Ëelu, a zatimkada je pala na zemlju presjekao joj vrat oπtricom sjekire. Na ovajisti naËin ubio sam i one druge dvije æenske. Ove æene su nas moli-le da ih ne ubijemo i plakale su. I u ovom sluËaju ja se nijesam nitipokuπavao da oduprem izvrπenju ovog teπkog zloËina.

Nakon ovoga otiπli smo s drugima u selo Meugorje. Tamo smozatekli naoruæanog vilama Jocu JurkoviÊa, zvanog Tosija, koji jeprije toga maloËas u jednoj kuÊi izbo vilama tri æene i jednu djevo-jËicu od oko 10 godina, a zatim je u tu kuÊu unio slamu i zapalio jetako da je ta kuÊa veÊ bila planula kada sam ja doπao. U tom mo-mentu ova djevojËica iskoËila je kroz prozor te kuÊe i kako je veÊbila od Tosije izbodena vilama nije mogla bjeæati, veÊ je nakon parkoraka posrnula i pala. Tosija mi je tada rekao da ovu djevojËicubacim u kuÊu, πta sam ja i uËinio i bacio tu djevojËicu u podrumkuÊe, koja je veÊ bila sva u plamenu. Zadræao sam se tu neko vri-jeme, kuÊa je bila drvena i brzo je gorjela. Nisam vidio da je djevoj-Ëica izaπla. Vjerovatno nije imala viπe snage, jer je bila sva izbode-na vilama. Ona je s ostalim izorjela u kuÊi. Sutradan otiπao sam uKozjan do mjesta gdje sam ubio one æene, pa sam ih tamo na licumjesta i zakopao, dok onu koju sam prvu ubio nijesam zakopaojer je bila neπto dalje od ovih... Poslije toga otiπao sam kuÊi. Zatimsam stupio u domobrane te u oruænike. S njima sam ostao sve doproljeÊa 1945. godine kada sam se povlaËio prema Sloveniji, gdjesam bio uhvaÊen od jedinica JA, a zatim postao vojnik JA sve dodemobilizacije 1946. godine. Doπao sam kuÊi i radio svoj seljaËki ikovaËki posao...”30

331

.

332

JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILI©TAÆIVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRU»JU KORDUNA, LIKE IBANIJE 1941-1945. godine

Jama, bezdan, jemurka ili zvekara poznate su rijeËi za prirodnejame u zemlji i jame ∞ provalije na kamenitom terenu.

Jama je vertikalna pukotina ili kosi kanal razliËite dubine i πiri-ne. U njima prevladavaju okomite ili stepenasto poloæene stranerazliËitih dimenzija, kako na samom ulazu tako i u njenoj dubini.

VeliËina otvora moæe biti samo tolika da se moæe mjeriti s duæi-nom od samo jednog metra do πirine od nekoliko desetaka me-tara pa i viπe.

Jame ∞ bezdani, naziv koji narod viπe upotrebljava, za Ëovjekasu najtajanstveniji i najstraπniji podzemni kraπki oblik. Ima ih takodubokih da se pad baËenog kamena u istu ne moæe Ëuti kada padnena dno. Za ovakav bezdan ili jamu zato se i kaæe jama bezdanuπa.Kada se u nju baci kamen, Ëuje se kako njegovo odbijanje jeËi ijeËi, a onda postaje sve tiπe i tiπe, da bi odjednom sve umuknulo,pa se u narodu Ëuje i naziv: jama bez dna.

Nesaglediv strah u ljudima izaziva ciËanje πiπmiπa u tim jama-ma, naroËito u sumrak kada izlijeÊu iz dubina jama, kleparajuÊikrilima i budeÊi avetinjski osjeÊaj straha kod ljudi a posebno koddjece koja su nekada Ëuvala stado u njihovoj blizini.

Jama na podruËju Like i Korduna ima mnogo, za razliku odBanije gdje ih je neusporedivo manje.

Za vrijeme postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske, 1941-1945.godine, obzirom na njihovo koriπtenje, imale su posebnu ulogu iznaËaj.

Najviπe bezdanuπa na podruËju Like i Korduna posluæilo je zli-kovcima dr. Ante PaveliÊa, za masovno ubijanje ∞ kao grobnice srp-skog naroda, odnosno za ozakonjeni zloËin genocida Ëitavo vrijemeod 1941. do 1945. godine. Tu nisu koriπtena novËana sredstva zaizgradnju ustaπkih koncentracionih logora i njihovo odræavanje.

333

Jednostavno su nad njih ustaπki dæelati masovno dovodili ilidovozili pohvatani srpski æivalj u njegovim selima ili poljima, jed-nako muπkarce, æene i djecu, te ubijali noæevima, batovima, pone-kog i iz vatrenog oruæja, i bacali ih u ove hladne bezdane veÊinomæive ili poluæive.

Od brojnih ovdje navodim osnovne podatke samo za 121 bez-danu jamu i 216 mjesta, masovnih stratiπta ∞ grobnica srpskogstanovniπtva na Kordunu, Baniji i Lici, tokom postojanja NezavisneDræave Hrvatske, 1941-1945.

Ukupno 337. No njih je daleko viπe. Ovdje su navedene samoone bezdanuπe i stratiπta ∞ masovne grobnice do kojih sam uspiodoÊi ili o njima saznati u dugogodiπnjem istraæivanju, kako na tere-nu tako i u izvornoj arhivskoj grai.

Ovdje nisu navedene brojne kuÊe u ovim popaljenim srpskimnaseljima, koje su bile masovna stratiπta, kao ni mnogi zatvori,πkolske zgrade, Srpske pravoslavne crkve, gospodarske zgrade irazna davno zaboravu predana druga mnogobrojna mjesta. Nekasu joπ u toku rata, 1941-1945. godine ustaπe zatrpale ili zabe-tonirale, a neke su jame i grobnice i u SocijalistiËkoj RepubliciHrvatskoj poravnate, zatrpane balvanima, kamenjem i pokrivenezemljom. Danas su gotovo sva ova mjesta ustaπkog zloËina nepris-tupaËna i neobiljeæena. I ona koja su bila skromno podignuta iobiljeæena uglavnom sakupljenim novËanim sredstvima potoma-ka ubijenih, sruπena su u vremenu od 1991-2000. godine. Tokom50 godina postojanja SocijalistiËke Federativne Republike Jugo-slavije, gotovo ni iz jedne bezdane jame kosti ærtava nisu ekshumi-rane i dostojanstveno sahranjene.

Kod ovih navedenih bezdanuπa, masovnih muËiliπta i gubiliπtasrpskog naroda rijetko su gdje odræavane komemoracije, a posjetadræavnih delegacija nije bilo gotovo nigdje.

334

JAME ∞ BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE SRPSKOG NARODANA KORDUNU

1. Popova jama, bezdan u Hrvatskom Blagaju (Veljunski pokolj),520 Srba muπkaraca.

2. ©pejarka, u Oπtarskim stanovima (Slunj), duboka 100 metara.30. jula 1941. ustaπe su ubile 106 Srba i jednog Hrvata i bacileu nju.

3. Jama u Oπtarskim stanovima, udaljena od ©pejarke 300 me-tara. Istog dana, 30. jula ubijen 71 Srbin, samo jedan sat kasn-ije.

4. Jama VrtaËa, u Taboriπtu, sjeverno od Slunja, 500 metaraboËno. 31. jula 1941. ubijeno i baËeno u nju 78 Srba.

5. Jama Stolina peÊina, u lijevom kanjonu rijeke Korane, izmeuKordunskog Ljeskovca i Bugara. Na ulazu u peÊinu ustaπa jesjekirom ubio Evicu Rastovac, staru 38 godina, zato πto jespreËavala bacanje bombi na srpske izbjeglice koje su se bilesklonile u istu 21. jula 1942. godine.

6. RupËiÊa bezdan, kod Rakovice, Slunj. Ubijeni i baËeni Srbi izsela Grabovca i Sadilovca 6. i 15. augusta 1941. Klani noæevi-ma i prisiljavani sami æivi skakati u jamu.

7. VariÊakova jama, peÊina, kod Jamarja, Rakovica, Slunj. Ubije-ni i baËeni u jamu srpski civili meu kojima: KukiÊ StevanaMarija 69 godina i KukiÊ DragiÊa MiÊo, star jednu godinu.

8. SaviÊ jama, peÊina kod Cetingrada. Ustaπe zaklale i bacile ujamu 8/9. marta 1942. godine 200 Srba iz sela Bogovolje i SaviÊSela.

9. GraËanova jama, 300 m od Slunja, u blizini groblja. »etvrtogaugusta 1941. ubijena 83 Srbina iz sela ZeËeva Vareπ, opÊinaPrimiπlje. Zapovijedao poznati zloËinac, ustaπki bojnik Ven-tura Baljak.

10. Jama kod Furjana, Slunj. Ustaπe noæevima usmrtile 22/23.marta 1942, 47 srpskih seljaka i bacile u istu.

11. Jama u TræaËkoj kosi, Kordunaπki Ljeskovac, duboka 8 metara.Naene kosti Ëetiri djeteta i jedne odrasle æene. Istraæena 2.septembra 1986. (Druπtvo za istraæivanja i snimanja kraπkih

335

fenomena DISKF iz Zagreba.) Nisu ni ovi ekshumirani ni dos-tojanstveno sahranjeni.

12. Jama Kraπ, u blizini Slunja. U nju su 15. jula 1941. godine ustaπebacile nekoliko desetaka Srba, muπkaraca, æena i djece iz oko-lice Slunja i jamu zatrpali.

13. Jama Budinka, kod Slunja, 30. jula 1941. godine ustaπe batovi-ma i noæevima usmrtile 72 srpska civila.

14. Jama u πumi KobiljaËa. Tokom jula i augusta 1941. baËeno 90srpskih seljaka iz BihaÊa i pograniËnih srpskih sela slunjskogkotara.

15. Jama pod brijegom Krivaja, na putu izmeu Rakovice i Slunja,jul i august 1941. godine.

16. Jama na brdu BakiÊ Glavica, kraj Cetingrada, iz koje se nekadvadila ruda za æeljezaru Majdan kraj Topuskog, Poklani ili ba-tovima ubijeni srpski seljaci i baËeni u istu od 5. do 19. jula1941. Iz jame se æiv izvukao Pavao Pjevac.

17. Jama Rudanovac, »akπiranova dolina, kod Kordunskog Ljesk-ovca. 18. jula 1942. ubijeno i baËeno u jamu 250 Srba,muπkaraca, æena i djece.

18. Bezdan LopaËa, u Sivniku kod Saborskog, Plaπki. Ustaπe, æiveili nedotuËene krampovima, pobacale srpske seljake 4. jula i8. augusta 1941. godine iz sela: Cerovnika, LiËke Jesenice i Bla-ta.

19. Jama ©poljarka kod Slunja. BaËeni poklani Srbi 30. jula 1941.20. Jama Balinka, kod PlavËa Drage.21. Jama Resa, kod Josipdola.22. KleËka jama kod Ogulina, u KleËkim dragama. Tu jamu zvale

su ustaπe “æeljezniËka pruga” jer su u nju bacale mnoge æeljez-niËare Srbe iz Srpskih Moravica, Hreljina, Brestovca, Donjih iGornjih Dubrava.

23. –ulin ponor, Ogulin, Frankopanska kula, bacanje ærtava uponor. Godina 1941-1945.

24. Jama u πumi Krpelj, kod Ogulina, juna, jula i augusta 1941.ubijeni srpski civili i bacani u nju. Pobjegao s jame, mjestazloËina Rade Peπut iz Plaπkog.

336

JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE SRPSKOG NARODA ULICI 1941. DO 1945. godine

1. ©aranova jama, Velebit, Jadovno. Od maja do kraja augusta1941. ubijeno batovima i noæevima i u nju baËeno oko 15.000ærtava: Srba i Æidova.

2. Jama na Grginom brijegu, Velebit, Jadovno. Udaljena od ©a-ranove jame 7 i od logora Jadovno 1,5 km. Jun ∞ august 1941.

3. JarËja jama, kod Risove glave, Alanak, u blizini sela Divosela.U njeno grotlo je 6. augusta 1941. baËeno 78 Srba, muπkaraca,æena i njihove djece.

4. Dvije jame, 40 m od samog logora Jadovno, Velebit. Maj ∞ krajaugusta 1941. godine.

5. Jama Badanj na Popratnjaku, sjeverozapadna strana Velebitakod sela StupaËinovo. Jul-august 1941. oko 10.000 ærtava.

6. Jama Bliznica, u predjelu StupaËinova, prema Karlobagu,Kriæac. U vremenu jun ∞ august 1941, oko 450 Srba ustaπe ubilenoæevima i bacile u njenu provaliju.

7. Jama na PloËama, StupaËinovo, Baπke Oπtarije. U nekolikonavrata tokom juna do augusta 1941. ustaπe bacile oko 2000Srba.

8. Jama Kijavac, 7 km udaljena od Karlobaga, u pravcu Velebita.Oko 200 Srba izmasakrirano i baËeno od ustaπa u istu augusta1941.

9. Maratovska jama, kod Kistanja. Ustaπe su 6. juna 1941. muËile,poklale i bacile 550 ∞ 600 Srba, muπkaraca, æena i djece.

10. Vranzina jama, takoer kod sela StupaËinovo, u predjelu Ve-lebita. Jul-august 1941. ustaπe izmasakrirale i bacile u istu 250muπkaraca, æena i djece.

11. Jama Jasenovac, iznad zaljeva Kriæac, udaljena od Karlobagaoko 7 km sredinom augusta 1941, ustaπe pobile i bacile u istu150-200 Srba.

12. Jama na otoku Pagu, u predjelu Furnaæa, u Paπkom kanalu.Od juna do augusta 1941. u nju su ustaπe bacile nekolikohiljada izmasakriranih srpskih civila.

337

13. Jama Jamina, iznad Tribunja, kod zaseoka LjubotiÊ. U junu ijulu 1941. ustaπe poklale i u istu bacile 188 srpskih seljaka.

14. ©eviÊa jama, kod sela Vranovine, u Pazariπtima, premaBudæaku ili bivπem srpskom naselju KruπËici, koje je poto-pljeno za potrebe akumulacionog jezera “KruπËica”. Poklanoi baËeno u jamu 2.000 Srba, muπkaraca, æena i djece. Ærtve po-topljene. Nisu eshumirane ni dostojanstveno sahranjene.

15. Jama na Kulaπevoj strani, u predjelu Razbojiπte, pored cesteGospiÊ ∞ OtoËac. U julu 1941. u nekoliko navrata ustaπe pobilei bacile u istu 155 Srba.

16. Jama OreπkoviÊ stanovi, u blizini æeljezniËke stanice LiËkoLeπÊe, uz cestu GospiÊ ∞ OtoËac. Tokom maja, juna i jula 1941.ustaπe ubile i bacile u nju 200 muπkaraca, æena i njihove djece.

17. Macolina jama, prozvana po zlikovcu, ustaπkom satniku Mar-koviÊ Stipi Macoli. Nalazi se u blizini ceste GospiÊ ∞ OtoËac,izmeu JanËa i LiËkog LeπÊa. Od aprila do kraja augusta 1941.godine i maja 1945., u istu ustaπe poklale i bacile 2.700 srp-skih civila, preteæno æena, djece i staraca.

18. Jama UgljenaËa, u blizini LiËkog LeπÊa. U julu 1941. ustaπeusmrtile i bacile u nju 1.600 Srba, muπkaraca, æena i djece.

19. Jama Peratove drage, nalazi se nedaleko Macoline jame, kodLiËkog LeπÊa. U jamu su ustaπki zloËinci bacili 380 Srba.

20. Jama Duman, nalazi se u πumi izmeu JanËa i LiËkog LeπÊa.Od aprila do sredine augusta 1941. ustaπe pobile i bacile 520srpskih civila.

21. Jama Sv. Ana, nalazi se nedaleko katoliËke crkve u GornjemKosinju. Od maja do augusta 1941. iz srpskih kosinjskih selaustaπe su masakrirale i bacile u njenu provaliju 200 Srba, veÊi-nom æena s djecom.

22. Jama Pavkuπa, JanjaËka kosa, 2. augusta 1941. baËeno u istu170 Srba.

23. Jama Nezdravka, nalazi se uz put viπe Donjeg Kosinja i Vuke-liÊa. 10. augusta 1941. ustaπe zaklale i bacile u jamu 190 Srba.

24. Jama Duliba, kod Baπkih Oπtarija, na Velebitu, u julu i augus-tu 1941. ustaπe pobile i bacile 500 srpskih civila.

338

25. Jama Cotinka, nalazi se na putu od PeruπiÊa prema JanjaËkojkosi.

26. Jama OπporaËa ili OπepovaËa, kod ©iroke Kule.27. Jama GolubnjaËa, KuzmanovaËa28. Jama SnjeænjaËa, KuzmanovaËa29. Jama Kvarte, kod PeruπiÊa.30. Jama Runjevac31. Jama DupËan, kod Ribnika32. ∆oπiÊ jama, kod Konjskog Brda33. Jama Kriæanovo brdo, u Draæici34. Jama u BariÊ (DevËiÊ Dragi)35. Jama u Buæinu, selo Buæin36. Ponor jarak, Zablate37. Katina jama br. 138. Katina jama br. 239. Katina jama br. 340. Jama na Kizi (K-1274)41. Krπka vrtaËa, na Velebitu42. Jama na Miπkulin brdu43. Jama na Sadikovcu, na Velebitu44. SladovaËka jama, Velebit45. Surlina jama, MedaËka plantaæa46. Jama u ©upljoj glavici47. Bezdan u Trnovcu, ispod Velebita48. Jama Biljevina, Kosinj49. Jama KlanËiÊu, nalazi se na ulazu u Kosinjski Bukovac.50. Levarov ponor, u Donjem Pazariπtu. Obiπla je 20. augusta 1941.

talijanska sanitetska komisija V. talijanskog armijskog korpu-sa, piπe u njenom izvjeπtaju od 1.9.1941. Ustaπe u nju bacalezatoËene Srbe dovoene iz logora GospiÊ.

51. Jama ©imin GriË, JanjaËka kosa.52. Taπina jama, Pazariπte, nedaleko od ©eviÊ jame.53. Jama kod zgrade opÊine u Gornjem Kosinju.54. Jama ©egotinka, izmeu OtoËca i Kosinja, blizu sela Crnog Je-

zera.

339

55. Jama kod sela Metka, GospiÊ. Ustaπe ubijale i bacale u jamuSrbe prije nego bi ih doveli u logor GospiÊ.

56. Jama Jasikovac, kod GospiÊa, u junu i julu 1941. masakriraniSrbi.

57. Jama TuËiÊ, ponor, GraËac. Nalazi se izmeu æeljezniËke stani-ce GraËac i sela ©tikada kod naselja Vrace. Udaljeno od GraËaca1 km. U nju su ustaπe bacale Srbe iz GraËaca i okoline. Od 27.jula do 1. augusta 1941. masakrirale i bacale u jamu 500 ærtava.

58. Jama Plana, iznad Budæaka, Klanac, PeruπiÊ.59. Jama Jelar, kod ©tikade, GraËac. Ustaπe usmrtile i bacile u nju

2. augusta 1941. godine 60 Srba, muπkaraca, æena i njihovedjece iz sela Podkosa i njegovih srpskih zaselaka.

60. Jama Modrinka, na Kavrikama. 4. augusta 1941. ustaπe pobilei bacile nekoliko desetaka srpskih seljaka, kod KrËiÊa na bara-ma.

61. Jama Jamurka, na Kavrikama, GraËac. RaËuna se da u njoj iModrinki ima oko 600 srpskih ærtava. Hladnim oruæjem,noæevima i batovima, pobijeni i baËeni u jame.

62. Jama pod brdom MandiÊ63. Jama u PanjeviÊima, GraËac64. Jama Rupa, BrijeπÊe, GraËac65. Jama u ObradoviÊ gaju, u Bruvnu66. Jama na StalaÊu, GraËac67. Mratova jama, u Promini, GraËac68. Jama u Resniku, GraËac69. Jama u ©tikadi, GraËac70. Jama Jasenar, ispod Tupala. Ubijeni srpski seljaci i baËeni u

jamu augusta 1941.71. Jama Provalija, Vratnik na Vraniku, GraËac72. Jama Ponori u Krivaku (tri jame) kraj puta ka GraËacu. Tokom

jula i augusta 1941. godine ustaπe su ubile i bacili u jame 220srpskih civila.

73. Jama na planini Kuk. Jedna na usponu ceste Donji Lapac ∞Udbina, udaljena od ceste 80 metara, i druga na Javniku, iznadsela Orahovac. Pokolj Srba 19. i 26. juna 1941. S mjesta zloËinapobjegao Vojislav MileusniÊ.

340

74. Jama JasenovaËa ∞ JasikovaËa, Bubanj kod BoriËevaca, DonjiLapac. 20. juna i 3. jula 1941. ustaπe su pobile nekoliko dese-taka Srba, muπkaraca, æena i djece i bacile u jamu.

75. DeliÊ jama u Zavolju, kod sela SkoËaja, izmeu BihaÊa i Ne-bljusa (na starom putu), ubijeno i baËeno u istu 27. i 28. jula1941. 862 srpska civila iz susjednih srpskih sela Bosne i Like,od kojih iz sela Miljinovca 82, LiËkog Petrovog Sela 20. Pobjeg-lo je iz jame nedoklanih πestorica Srba, muπkaraca.

76. Jama KaËetina, selo LiËki Osreci, Donji Lapac, 2. jula 1941.77. Jama kod Cazina, ubijeni i baËeni u nju Srbi iz sela BirovaËa,

opÊina Donji Lapac.78. Jama Ajdukuπa, iznad sela BuniÊa, Korenica.79. Zelena peÊina, na Ljubovu, Korenica, jun 1941. Pokolj srpskih

cura.80. Jama GolubnjaËa, kraj Prijeboja, nedaleko PlitviËkih jezera, 12

km od Korenice, blizu kuÊe »orak. Ustaπe su 31. jula 1941. go-dine pobile i bacile u jamu 119 muπkaraca, æena i djece s Ljubo-va i u joπ nekoliko navrata 900 srpskih seljaka iz viπe sela i za-selaka koreniËkog kraja.

81. Jama Bezdanuπa, na Dumanu.82. Jama u Radosovcu, br. 1, Korenica.83. Jama u Radosovcu, br. 2, Korenica.84. Jama u Bajnovcu, Korenica.85. Jama u Kozjoj dragi, kod VisuÊa, Korenica.86. KelËeva jama, blizu ceste Udbina ∞ Lovinac.87. Pekina jama, u ©ariÊ krËevini, izmeu Prijeboja i LiËkog Petro-

vog Sela.88. Bezdan kod Crnog jezera89. Jama u JandriÊ dragi90. Jama ∞ ponor Ruljevac91. Jama Gluvaja92. Siljal jama, Dubrave93. Jama ©egotinka, Kutarevo.94. Jama u Prokikama, OtoËac95. Jama u Lipovlju,Velebit.

341

96. Delkova jama. Prozvale je same ustaπe po imenu zlikovca Del-ka BogdaniÊa. Nalazi se kraj LeπÊa, nedaleko OtoËca, na putuprema GospiÊu. U nju su dovozili i dovodili Srbe iz logora Gos-piÊ i ubijali noæevima.

97. Jama ©kramnica, Kutarevo, na vrhu πume ©kramnica, nedale-ko Brinja. Ustaπe su 25. juna 1941. godine sjekirama i noæevi-ma usmrtile i bacile u istu 16 Srba, meu kojima i sveπtenikaSkendæiÊa i sudskog zvaniËnika Radu RajËeviÊa.

MASOVNE GROBNICE KAO SUROVA GUBILI©TA SRPSKOGNARODA NA PODRU»JU KORDUNA, BANIJE I LIKE1941-1945. godine

KORDUN I BANIJA:1. Hrvatski Blagaj, Slunj, dolina izmeu zgrade πkole (muËiliπte)

i katoliËke crkve, 6. do 8. maja 1941. ustaπe poklale ili usmrtilesjekirama i maljevima 520 Srba ∞ muπkaraca. Poznati Veljun-ski pokolj.

2. Glina ∞ Haer, 11. i 12. maja 1941. godine ustaπe poklale iliubile iz vatrenog oruæja 375 glinskih Srba.

3. Glina ∞ Srpska pravoslavna crkva “Roenja Bogorodice” ∞Glinski pokolj. 29. jula do 3. augusta 1941. ustaπe poklale1564 Srbina.

3a Tri masovne grobnice ∞ stratiπta izmeu glinskog Novog Selai Marindola (Glina ∞ Petrinja). Ustaπe masakrirale Srbe, 29 ∞30. jula 1941.

3b Stari grad u Kostajnici, mjesto silovanja i muËenja srpskogæivlja 1941 ∞ 1942. godine

3c ©uma Gajevi pored sela Hrastovice ∞ Petrinja. Ustaπe masa-krirale jula 1941. godine Srbe, æeljezniËke radnike rodom izBaËuge Gornje. S njima su ubijeni i –uro MaliÊ, pisar iz Petri-nje, Stanko Janjanin, Janko PreËanica i Miloπ PreËanica. Poizjavi ustaπe Steve MatijeviÊa Srbi su sami sebi morali kopatijamu 3,5x1x1 m. Ubijeni su metkom u potiljak. Posuli su ih

342

kreËom Mato SekuliÊ i Ivan AugustinoviÊ. Nakon dva danajamu su otkopali ustaπe emigranti: Josip RakiÊ, Stevo Mati-jeviÊ, Mato SekuliÊ i Ivan AugustinoviÊ, jer su Ëuli da se kod–ure MaliÊa nalazi 20.000 dinara, ali novaca nisu naπli.

4. Luke ∞ bare ∞ Garavice, kraj LiËkog Petrovog Sela, u bliziniBihaÊa. 10. juna, 28. juna, 24. jula i 29. jula, pa do sredineaugusta 1941. godine, ustaπe poklale ili na druge naËine iz-masakrirale 12.000 srpskog æivlja iz sela: Vaganca, Komadi-na, KesiÊa, Banjaca, GrubiÊa, VignjeviÊa, Doπena, Cvi-janoviÊa, Domazeta, LiËkog Petrovog Sela, i drugih brojnihkordunaπkih, liËkih i bosanskih srpskih mjesta i sela.

4a ©umica Poljice, 2 km od VrnograËa, pokraj ceste na putu zaBuæim tri jame ∞ stratiπta gdje su glinske ustaπe jula 1941.godine poklale 900 Srba iz sela VrnograËa, Glinica, Bosan-ske Bojne, Zboriπta, Stabandæe, Crvarevca i iz Vareπke Rijeke.Ærtve su posuli kreËom i zatrpali. Iz jame se izvukao prije posi-panja kreËom i zatrpavanja: Nikola Vujasin iz Bosanske Bo-jne i Rade SekuliÊ iz sela Glinice.

5. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuπkog kotara. Rani-je iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovi-ne posluæili su ustaπama Nezavisne Dræave Hrvatske za ma-sovno gubiliπte srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14.augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratiπtu 7.000 Srba,muπkaraca, æena i djece. Samo iz sela: Komesarca, SaviÊ Sela,Bogovlje, Maljevca, BuhaËe, Crnog Potoka, Glinice, Gojkov-ca, ©iljkovaËe, Krstinje, ©iroke Rijeke, Jagrovca, Svinjice,Ruπevice, DeliÊ Poljane, Paπin Potoka, Ærvnice, Kuplenskog iSeliπta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka.

6. Velika Kladuπa, Srpska pravoslavna crkva, muËiliπte igubiliπte Srba, njih viπe od 2.450 u vremenu od 30. jula do 14.augusta 1941. godine.

7. LaevaËki Jelvik, udaljen 2 km jugoistoËno od Laevca, Slunj.Ubijen 30. jula 1941. godine 131 srpski seljak s podruËjaPrimiπlja i Slunja.

8. IvanoviÊ jarak, kod Krnjaka, 29. jula 1941. ustaπe ubile na na-jokrutniji naËin 380 Srba s podruËja VojniÊa, Krnjaka i ko-tara Vrginmost.

343

9. BabiÊ obala, kod Topuskog, masovno gubiliπte srpskih selja-ka, 28. jula 1941. godine.

10. DugaËka luka, kod Topuskog, 30. jula 1941. ustaπe usmrtile256 muπkaraca, æena i djece iz Starog Sela, VorkapiÊ Sela, Cr-nog Potoka, »emernice, Golinje, Kirina, Katinovca, Perne,Ponikava, Topuskog i njegovih srpskih zaselaka.

11. Breæuljak, kod sela Krivaja, udaljen 2 km od Rakovice, Slunj.Ustaπe su poklale nekoliko desetaka srpskih civila iz sela Ra-kovice i Dreænik Grada 31. jula 1941. godine.

12. Gnjilovac, kod Cazina, na granici s Kordunom, ustaπe su ubile1.500 Srba, 31. jula 1941. godine.

13. Maljevac, izmeu Velike Kladuπe i Cetingrada. 29. jula 1941.ustaπe masakrirale 84 srpska seljaka.

14. Tjeπnjak, na putu od Mlinoge prema Petrinji, 2. augustaustaπe poklale 30 Srba iz Mlinoge i sela Klinca. Romi ih poko-pali.

15. Petrinja, pravoslavno groblje. Ustaπe su 7. januara 1941. napravoslavni BoæiÊ poklale 49 Srba iz sela Komogovine,Joπevice i Moπtanice.

16. Joπevica, kod Petrinje. KuÊa PejanoviÊa Luke. Ustaπe su 22.januara 1942. zaklale 80 srpskih seljaka, od kojih 15 spalile uLukinoj kuÊi.

16a Selo Brezova Glava, TuπiloviÊ, 14. aprila 1942, 27. januara1943. i 17. augusta 1943.

16b TuπilovaËki Cerovac, 21. januara 1942. godine.16c Selo Bukovica, opÊina Utinja, 10. maja 1942. i 3. jula 1943.16d ©aulske luke kod sela Kuplensko, VojniÊ, 3. augusta 1941. go-

dine.16e Selo Vojiπnica, VojniÊ, u kuÊama Stanka KneæeviÊa, Mile No-

vakoviÊa, Milice –uriÊ, Dragana KneæeviÊa, Stevana KneæeviÊai u πtali Kate ©krgiÊ ustaπe 14. maja 1942. godine poklale 189srpskih seljaka od kojih 93 djeteta u starosti do 14 godina.

16f Krivaja, VojniÊ, 22. mart 1942.16g ©uma VraËaruπa kod sela ÆivkoviÊ Kose, 18. maj 1942.16h PajiÊ brdo, Petrova gora, 3. januar 1942.

344

16i Luke kod KaliÊa Vrela, blizu sela Batnoga, Cetingrad, πumi-ca LatiÊki ustaπe poklale 3. augusta 1942. Srbe muπkarce,æene i djecu iz sela Begova Brda.

16j Selo Gornje Primiπlje, Slunj, ustaπe jula 1942. silovale te zak-lale i spalile 14 Srpkinja s njihovom djecom, 2. juna 1942.

16k Selo Gornje Primiπlje, Slunj, ustaπe 22. januara 1942. silovalete poklale i spalile 25 Srpkinja s njihovom djecom.

16l ©uma Orlova, Vrginmost. Ustaπe 22. januara 1942. godine ma-sakrirale 64 Srbina: muπkarca, æene i djecu iz sela, Staro Selo.

16m Selo Katinovac, zaselak Debela Kosa, kod vrela (izvora) Raz-bojac, ustaπe 10. aprila 1942. masakrirale 21 Srpkinju s dje-com. Izbodena noæem izvukla se ispod mrtvih Pava Maloba-biÊ.

17. Sisak, TesliÊeva staklana i barake dalje prema rijeci Savi,muËiliπta srpskog naroda 1941. do 1945. U noÊi 17/18. aprila1945. godine u logoru Sunji ustaπe su izmasakrirale 108 Srbai u logoru Sisak 4/5. maja 1945. muËile i usmrtile 450 Srba.

18. Sisak, tvornica kisika, TesliÊ, masovno muËiliπte i stratiπteSrba.

19. Sisak, TesliÊevo jodno kupaliπte, masovno muËiliπte i stratiπteSrba.

20. Sisak, stari nasip rijeke Save, masovno muËiliπte i stratiπteSrba.

21. Sisak, novi nasip rijeke Save, masovno muËiliπte i stratiπteSrba.

22. Sisak, iza zgrade Posavske πtedionice i æenskog trga, stratiπteSrba.

23. Banski Grabovac, Petrinja, 24, 25. i 26. jula 1941. godineustaπe i oruænici masakrirali 1.200 Srba. Poklane Srbe ustaπezatrpale zajedno s pobijenim psima.

24. Sisak, rijeka Sava. U decembru 1944. u tri kamiona ustaπeodvezle 150 srpskih æena s djecom iz logora Sisak, pobile ibacile u rijeku.

25. Sisak, osnovna πkola u Novom Sisku, muËiliπte i gubiliπteSrba.

26. Sisak, solana Reis, muËiliπte i gubiliπte Srba 1942.

345

27. Sisak, zgrada Jugoslavenskog sokola, muËiliπte i gubiliπteSrba 1942.

28. Sisak, æenski samostan Sv. Vinka, muËiliπte i gubiliπte Srba1942.

29. BajiÊ jame, kod Kostajnice, ustaπe usmrtile 800 Srba. Samo29, 30. i 31. jula 1941. poklale 280 srpskih seljaka.

30. Selo Slabinja i selo Utolica, Kostajnica. Krajem jula 1941.ustaπe ubile 600 srpskih seljaka: muπkaraca, æena i djece.

31. Brdo Galge, izmeu sela Otoka i Ogulina. U julu 1941. i de-cembra 1944. ustaπe ubile 500 Srba.

32. Pravoslavno groblje u selu JanjËiÊi, Plaπki. Krajem maja i 7.jula 1941. godine ustaπe ubile 82 Srbina i jednu æenu Srpki-nju, Savu JanjËiÊ.

33. Srpska pravoslavna crkva “Mlada Neelja” u VojniÊu. MuËe-na i ubijena 64 srpska seljaka, aprila 1942. godine. CrkvaopljaËkana i devastirana.

34. Srpska pravoslavna crkva u Topuskom, jul 1941. MuËeno iubijeno nekoliko muπkaraca, æena i djece, meu kojima Mi-lutin KordiÊ i njegov maloljetni sin, Nikola KordiÊ, 78 godi-na, nije mogao hodati, pa su ga ustaπe dovezle zapreænim koli-ma u crkvu i ubile, Duπan Zlokas 14 godina. Æene i djevojkesilovali.

35. ©uma Loskunja, Petrova gora, maj 1942. masovno stratiπtesrpskih civila.

36. Tancerova fabrika u Petrinji. Od 12. jula do augusta 1941. go-dine ustaπe muËile i pogubile 750 srpskih æitelja iz BlinskogKuta, Moπtanice, Blinje, Bestrme, Madæara, okolice Petrinjei Gline pod vodstvom logornika Face Srnaka.

37. Srpsko pravoslavno groblje Sovinjak, u Gornjem Taboriπtu,kod Gline, ustaπe poklale 299 srpskih civila 28. decembra1941.

38. ©uma Brezovica, Sisak, na obalama Save i Kupe srpski leπeviili æivi srpski civili bacani u rijeke, dok su druge srpske ærtveustaπkog zloËina ∞ genocida zakopavane u πumi.

39. DujiÊ gaj kraj Rakovice, Slunj, 2. augusta 1941. ustaπe ubile380 Srba, muπkaraca, æena i njihove djece.

346

40. Donji Kremen, Slunj, 3. augusta 1941. ustaπe zaklale 29 Srba.41. Graberje, blizu srpskog pravoslavnog groblja kod Slunja, na

njivi Ive GraËana, 4. augusta 1941. ubile ustaπe 135 Srba.42. Rudinke, kod Slunja, 4. augusta 1941. ustaπe izmasakrirale

800 srpskih seljaka. Na mjestu zloËina bio je podignut veo-ma skroman spomenik ærtvama na kojem je pisalo: “4. au-gusta 1941. godine sunce je zalazilo, nebo se crvenilo, noÊ sespuπtala, a trava na Rudinkama, ispred Slunja, zalijevana jekrvlju nevinih i nemoÊnih. Vrisak djece, plaË izbezumljenihmajki i jauk umiruÊih ispunili su suton toga tuænog dana…Dan je zavrπavao, a s njime i æivoti 800 srpskih seljaka,muπkaraca, æena i djece iz Slunja i okolnih srpskih naselja.”Spomenik ovim ærtvama, kao i drugima u Republici Hrvat-skoj sruπen je augusta 1995. godine. Ærtve su po drugi putaubijene nakon 55 godina.

43. BakiÊ glavica (brdo), 2 km od Cetingrada, prema Krstinji, 5.augusta 1941, ustaπe ubile nekoliko desetaka srpskih æitelja.

44. ©uma povrh sela Saborsko, Plaπki. Ustaπe 6. augusta 1941.godine zaklale 43 Srbina: muπkarce, æene i djecu.

45. Zgrada oruæniËke stanice u Cetingradu, Slunj, muËiliπte igubiliπte, augusta 1941.

46. Begovo brdo, 19. augusta 1941. Ubijeno 28 Srba.47. Breæuljak, zvani Glavica, blizu πume Lepuπnjak, kraj Ruπevice

(pokopani pobijeni Srbi u Cetingradu).48. Dolina kod LatiÊa gaja, u blizini Slunja, gubiliπte Srba, au-

gust 1941.49. Pod »ukurom, kod Krnjaka, 2. decembra 1941. ubijeno 40

Srba.50. ©uma KobiljaËa, 31. jula ustaπe zaklale 70 srpskih æitelja iz

sela BuËice, Slatine, Donjeg i Gornjeg Taboriπta.51. Dragotina, selo kod Gline, u julu 1941. ustaπe poklale 7 æena

i jedno dijete i zapalile u kuÊi Evice Galjen i u kuÊi MilkeSladoviÊ. Iste godine, 24. i 25. jula pohvatale su ustaπe 157muπkaraca i ubile u logoru Jadovno na Velebitu. Pri tomepopalile sve kuÊe i gospodarske zgrade.

347

52. Selo ©ljivovac, Vrginmost. U vlastitim kuÊama 22. decembra1941. godine ubijeno i spaljeno nekoliko desetaka Srba:muπkaraca i æena s njihovom djecom.

53. Dolina ispod Sabljakova brda u Dreæniku, kod Rakovice. 3.septembra 1941. ustaπe ubile 90 srpskih civila.

54. Dolina ispod kuÊe Mihajla Bande, u selu Snos. Iz sela Snos iDunjaka 10. aprila 1942. ubile ustaπe 100 Srba.

55. ©uma Radonja, na putu od Biljega prema æeljezniËkoj stani-ci Slavsko Polje, u jarku, uz put. 8. maja 1942. godine poklaleustaπe i domobrani viπe od 250 srpskih civila.

56. Njiva SaviÊ Josifa u blizini sela Luke. 2/3. marta 1942. godinepoklale ustaπe i domobrani 75 srpskih seljaka iz sela BegovoBrdo i drugih srpskih zaselaka.

57. SaviÊ Selo, zaselak Komesarac, kod Cetingrada, 21. marta1942. ubile ustaπe i domobrani 80 srpskih seljaka.

58. Selo Brezovac, 23. marta 1942. ubijeno 39 æena i njihove djece.U kuÊi izgorio Milan PopoviÊ sa 14 Ëlanova svoje porodice, au πtali ustaπe zaklale 5 Srba muπkaraca i zapalile, kao i Ëitavonaselje opljaËkale i popalile.

59. Dolina, 100 metara udaljena od πkolske zgrade u Furjanu, kodSlunja. 23. marta 1942. godine ustaπe ubile 52 srpska civilaod kojih 22 djece.

60. ©uma LatiÊka, kod Batnoge ∞ Cetingrad, 3. aprila 1942. ustaπepobile maljevima i noæevima 119 Srba, muπkaraca, æena idjece.

61. ©uma Maπvina, ustaπe masakrirale 21. jula 1942. godine 67Srba od kojih 32 maloljetne djece.

62. Rakovica. U Oπtarskoj πtali 23. jula 1942. godine ustaπe i do-mobrani zaklali 53 srpska seljaka.

63. Sadilovac, Rakovica, Slunj. 31. jula 1941. ustaπe masakrirale582 srpska seljaka od kojih 473 u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.Meu njima 271 dijete, od kojih 24 djeteta u kolijevci.

64. Grabovac i Irinovac, sela kod Rakovice. 15. augusta 1942. ukuÊama ustaπe poklale i spalile 166 srpskih seljaka od kojihsamo u kuÊi Ilije KovaËeviÊa 20.

348

65. Dreænik, 30. augusta i 3. septembra 1942. godine ustaπe ma-sakrirale nekoliko desetaka Srba iz sela Grabovac, LipovaËa.

66. Dolina, 50 koraka istoËno od katoliËke crkve u Cetingradu.15. septembra 1942. godine ustaπe noæevima ubile 138 Srba,muπkaraca, æena i njihove djece.

67. Jarak Metaljka, u Petrovoj gori. Od 9. do 14. maja 1942. ustaπei domobrani poklali 57 æena i djece.

68. Petrova gora, jarak zvan LisiËjak, masovno gubiliπte Srba ∞æena i djece, aprila 1942.

69. Petrova gora, jarak JarËevac, masovno stratiπte Srba, aprila1942.

70. Petrova gora, PetroviÊ jarak, masovno gubiliπte Srba,muπkaraca, æena i djece aprila 1942.

71. Petrova gora, u predjelu Kalovi ustaπe su poklale 13. maja1942. 28 æena i djece.

72. Petrova gora, MraËajski jarak, ustaπe su 18. aprila 1942. go-dine masakrirale 18 srpskih izbjeglica.

73. Gornji Kirin, Vrginmost, jarak Dæaperovac, 19. aprila 1942.godine ustaπe poklale æene i njihovu djecu izbjegle iz njihovihopljaËkanih i popaljenih kuÊa.

74. Rakovica, opÊinska πtala, jul 1942. godine, muËiliπte igubiliπte 326 srpskih seljaka iz sela Kordunskog Ljeskovca,Bugara i njihovih zaselaka. Ustaπe ih zatrpale u jamu koju suizbjeglice morali sami iskopati, blizu Rakovice.

75. Donji Krnjak, kuÊa Miloπa MikuliÊa i kuÊa Milete MikuliÊa,poklale ustaπe i spalile mjeπtane sela.

76. Veljun, πkolska i æandarmerijska zgrada, 6. maja 1941. go-dine, muËiliπte srpskih civila.

77. Veljun, Srpska pravoslavna crkva, stratiπte srpskih seljaka izVeljuna, Srpskog Blagaja i Ljeskovca. 3. augusta 1941. godineustaπe muËile i poklale 200 muπkaraca, æena i djece.

78. Hrvatski Blagaj, zgrada osnovne πkole, 5. do 8. maja 1941,muËiliπte srpskog naroda Veljuna, Perjasice i okolnih srpskihsela.

79. Slunj, zgrada zatvora, muËiliπte Srba 1941. do 1943. godine.80. Slunj, kod ©trkove lokve 4. augusta 1941. godine ustaπe pok-

349

lale i ubile batovima 200 ∞ 210 srpskih seljaka iz sela MrzloPolje, ZeËeve Varoπi i drugih srpskih zaselaka.

81. Slunj, Borik, gubiliπte srpskih seljaka, jul i august 1941. go-dine.

82. Selo ©takorovica, 2. maja 1942. godine ustaπe zaklale 22 Sr-bina.

83. Gornje Primiπlje, Slunj. KuÊa Dane »aËiÊa, ustaπe poklale ispalile 2. juna 1942. godine 13 æena Srpkinja s njihovom dje-com.

84. Gornje Primiπlje, Slunj, zaselak MilankoviÊi, kuÊa –urana Mi-lankoviÊa, ustaπe zaklale i spalile 25 Srpkinja s djecom naDuhovni utorak 1942. godine.

85. Gornje Primiπlje, Slunj, kuÊa So∫je »ubra, ustaπe zaklale ispalile 28 srpskih seljaka.

86. DomaËaj lug, u πumi Mlae, kod Lipja, Skakavac, 6. i 7. janu-ara i 10. maja 1942. ustaπe masakrirale 68 Srba, muπkaraca,æena i djece.

87. ÆeljezniËki vagoni kod æeljezniËke stanice Skakavac, na ot-vorenoj pruzi pored πume Mlae (DomaËaj lug), 10. maja1942., ustaπe su noæevima masakrirale Srbe muπkarce, æenei njihovu djecu.

88. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka na KolariÊu kod VojniÊa,26. aprila 1942. godine ustaπe poklale i zapalile zajedno sacrkvom 104 muπkarca, æene i djece. Æene i djevojke prije si-lovane u crkvi a inventar opljaËkali.

89. RatkoviÊ strana, kod »emernice, Vrginmost, 20. januara1942, na sv. Jovana, Krsnu slavu, ustaπe noæevima usmrtile74 Srpkinje s njihovom djecom. Æene i djevojke prije togamuËile i silovale.

90. Selo Katinovac, kod Topuskog. 21. marta i 10. aprila 1942.ustaπe pobile 375 Srba, a u kuÊi Petra ÆigiÊa, Ilije ObradoviÊa,Mane OrliÊa i Stojana OreπËanina pobili i spalili 111muπkaraca, æena i djece. Prije zloËina majke i njihove kÊerimuËene i silovane.

91. Selo Crni Potok, kod Topuskog, 17. aprila 1942. ustaπe ubile64 Srbina.

350

92. Selo TrepËa, Vrginmost, 22. decembra 1941, ustaπe ubile 132Srbina.

93. Selo Batinova Kosa, Vrginmost, 21. januara 1942. ustaπe ubile30 srpskih seljaka.

94. Blatuπa, Vrginmost, 6. augusta, 16. i 18. septembra 1941. go-dine ustaπe su poklale i zapalile u kuÊama sela 162 srpskaseljaka.

95. Selo BoviÊ, Vrginmost. Ustaπe su 28. decembra 1941. i 21. janu-ara 1942. u vlastitim kuÊama masakrirale i spalile 26 Srba.

96. Kod vrela Razbojac, kod BuËice, Vrginmost, iz zaseoka Debe-la Kosa, 10. aprila 1942. ustaπe su zaklale 21 Srpkinju. Prijeih muËile i silovale. Izbodena noæem preæivjela je Pava Malo-babiÊ.

97. ©uma Orlova, 22. januara 1942. ustaπe ubile 64 Srbina i Srp-kinju iz Starog Sela, Vrginmost.

98. Selo Trstenica kod Vrginmosta. 27. decembra 1941. godine i7. januara na pravoslavni BoæiÊ 1942. ustaπe pobile 118 Srba:muπkaraca, æena i djece.

99. Zgrada osnovne πkole u Josipdolu, Ogulin. MuËiliπte igubiliπte srpskih civila, august 1941. godine.

100. Crevarska Strana, Vrginmost, izmeu æeljezniËke stanice iceste, u vrbiku, 11. augusta 1941. godine ustaπe poklale 18srpskih mladiÊa, koji su si sami morali iskopati jamu.

101. Ponikve, Gornje Dubrave, Ogulin. 31. januara 1945. godine,sve æitelje sela koje su zatekle ustaπe kod kuÊe, poklale su ispalile u kuÊama. Njih 30, æena, muπkaraca i djece.

102. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka u Gornjim Dubravama. Nazgariπtu crkve, u njenim opaljenim zidinama, muËiliπte igubiliπte. 15. decembra 1944. godine. Æene silovane od ustaπapa poklane. MuËen i zaklan –uro MikaπinoviÊ, star 65 godi-na.

103. Selo Bogovlja, Slunj, 18. i 20. marta 1942. godine ubijena 64srpska seljaka, muπkarca, æene i djeca.

104. Skakavac, Vrginmost. 6. januara 1942, na pravoslavni Badnjidan, ustaπe masakrirale 240 Srba i Roma (Cigana).

105. Selo ©takorovica, VojniÊ. U sjeniku ustaπe poklale i zapalile,2. maja 1942. godine 27 Srpkinja s njihovom djecom.

351

106. ©uma Brezje, Lasinja, Vrginmost. Ustaπe 21. decembra 1941.godine iz sela Prkosa i Dugog Sela poklale ili iz vatrenog oruæ-ja usmrtile 482 Srbina: muπkarca, æene i djecu.

107. Dvor na Uni. Na nekoliko mjesta od 1941. do 1945, ustaπe nanajokrutniji naËin usmrtile 2.016 srpskih seljaka.

108. Selo Sadilovac, Slunj. U πtali Nikole GrgiÊa, zvanog Barabica,ustaπe zaklale i spalile 80 Srba: muπkaraca, æena i djece izb-jeglih iz sela Bugara.

109. Selo Irinovac, Slunj. U podrumu kuÊe Dane RakiÊa, 15. augus-ta 1941. ustaπe poklale sve Ëlanove porodice: RodiÊ, BosniÊ,BajiÊ, RokniÊ, VariÊak, StaniπiÊ i druge.

110. Volinja na Rovinama, Dvor na Uni. Jula 1941. godine ustaπeubile 91 Srbina iz sela Kuljani, meu kojima 18 æena i 14djece.

111. Unski most, Dvor na Uni. Ustaπe ubile 24 Srbina iz sela Mati-jeviÊi. Izranjavane ærtve bacile s mosta u Unu i poslali, kakosu zloËinci za takve govorili, “u majku Srbiju”.

112. Selo ©egestin, Dvor na Uni. Ustaπe ubile, poklale 29/30. janu-ara 1942, 242 srpska seljaka. Bila je to “NoÊ krvavih noæeva”.

113. Zrin, 20, 25. i 26. decembar 1941, ustaπe masakrirale neko-liko desetaka srpskih muπkaraca, æena i djece.

114. Selo Gage, Dvor na Uni. U kuÊi –uriÊa, na krsnu slavu Sv. Niko-lu, 19. decembra 1943. godine ustaπe zaklale i spalile 15 Srp-kinja i njihove djece. Meu njima i jedno novoroenËe starotek dva dana, joπ bez imena, majke Ruæice –uriÊ i oca Pere.

115. Zgrada osnovne πkole, Dvor na Uni. MuËiliπte i gubiliπte Srba,april i maj 1941.

116. ©uma RastovaËa, Dvor na Uni. 27. augusta 1942. godine ustaπeubile 25 Srba iz sela OstojiÊa i Æirovca.

117. Gornje Taboriπte, BuËica, Vrginmost. 31. jula 1941. godineustaπe zaklale 188 Srba. S mjesta pokolja pobjegao LazoStanojeviÊ.

118. Selo Trojvrh, Plaπki. 7. augusta 1941. godine ustaπe ubile ma-colama i noæevima 30 Srba.

119. Vajin Vrh, Josipdol, Plaπki. 7/8. augusta 1941. godine ustaπezaklale 12 Srba.

352

120. Selo Janja Gora, Plaπki. 27. februara 1945. godine ustaπe ma-sakrirale 25 srpskih seljaka.

121. BosniÊev podrum, Ogulin, ustaπe muËile i masakrirale SrbeOgulina i vlasnika kuÊe jun, jul i august 1941. godine.

LIKA:122. Kaznionica Okruænog suda u GospiÊu, Zbirni ustaπki logor

1941. do sredine 1945. godine. MuËiliπte i gubiliπte Srba.123. Ustaπki logor Jadovno na Velebitu. Masovno muËiliπte i

gubiliπte Srba i Æidova1941. godine.124. Ustaπki logor Slana na otoku Pagu. Masovno muËiliπte i

gubiliπte Srba i Æidova 1941. godine.125. Ustaπki logor Metajna, na otoku Pagu. Masovno muËiliπte i

gubiliπte Srba i Æidova 1941. godine.126. Ustaπki logor “OvËara”, MaksimoviÊeve πtale u GospiÊu. Ma-

sovno muËiliπte i gubiliπte Srba 1941. godine.127. Ustaπki logor StupaËinovo, Baπke Oπtarije, GospiÊ, Velebit.

MuËiliπte i gubiliπte Srba 1941. godine.128. Ograeni prostor bodljikavom æicom na æeljezniËkoj stanici

u GospiÊu (logor), muËiliπte Srba i Æidova.129. Srpska pravoslavna crkva Svetog Arhangela u ©ibuljini (Velebit-

sko podgorje). 8. augusta 1941. ustaπe noæevima i macolamausmrtile 66 izbjeglica, srpskih seljaka iz Divosela i »itluka.

130. Uvala KruπkovaËe pod Velebitom, 5. augusta 1941. ustaπe us-mrtile noæevima 256 srpskih izbjeglica iz sela Divosela, »itlu-ka i Oranica.

131. Divoselo, GospiÊ. 5. augusta 1941. Ustaπe zaklale i spalile 17Srba.

132. Selo »itluk, GospiÊ. 5. augusta 1941. godine ustaπe poklale 48srpskih seljaka.

133. Selo Lipe, GospiÊ. Sredinom 1941. ustaπe ubile 49 Srba.134. Selo BogdaniÊ, Smiljan, GospiÊ. Ustaπe noæevima i macola-

ma masakrirale 103 srpska civila, 2. augusta 1941. godine.135. Smiljansko Polje (Pavlinov stan), GospiÊ. Ustaπe zaklale i spa-

lile 70 srpskih seljaka 3. augusta 1941. godine.

353

136. Smiljansko Polje, GospiÊ (Dudina kuÊa). 4. augusta 1941. go-dine ustaπe zaklale i spalile 18 Srba.

137. Smiljansko Polje, GospiÊ. 10. augusta 1941. godine ustaπe æivespalile 32 srpska seljaka iz zaseoka Seliπte.

138. Selo Zablate, Smiljan, GospiÊ. 2. augusta 1941. ustaπe zaklalei spalile 62 srpska civila u kuÊi Milkana KatiÊa, Petra Lema-jiÊa i drugima.

139. ©iroka Kula ∞ Klenovac, LiËki Osik, 1. do 8. augusta 1941. go-dine ustaπe zaklale 222 muπkarca, æene i djece i veÊinu spa-lile u njihovim kuÊama.

140. Selo Medak, GospiÊ. Ustaπe 5. novembra 1944. pobile i spalile40 srpskih seljaka.

141. VrebaËka Staza, LiËki Osik. Ustaπe su 3. augusta 1941. masa-krirale 75 srpskih civila iz sela Ostrvice.

142. Ostrvica, LiËki Osik. 2. i 4. augusta 1941. godine ustaπe zakla-le 25 Srba, æena, muπkaraca i njihove djece.

143. Ostrvica, LiËki Osik. 15. augusta 1941. godine, ustaπe u civilu,pobile 81 srpskog seljaka iz sela Ostrvica, ©iroke Kule, »uko-vca, KuzmanovaËe i Barleta.

144. »ekretske bare, ©iroka Kula. 2. augusta 1941. godine, na Sve-tog Iliju, ustaπe su srpske civile koji su doπli na njihov zahtjevna pokrst iz Kukin Dola, poklale i to porodice: –ure RaËiÊa,Mane RaËiÊa Maniπe, Mane RakiÊa i nekoliko drugih.

145. Srpsko pravoslavno groblje u Dubokom, istoËno od selaDuboko, PeruπiÊ. 2. augusta 1941. godine, na Svetog Iliju,ustaπe masakrirale 87 srpskih seljaka, od kojih 43 djeteta.

146. Dolina u selu PejnoviÊi zvana “Dolina smrti”. 6. augusta 1941.godine ustaπe ubile 51 Srbina od kojih 37 æenskih i 14 muπkih.

147. ©uma Obljaj ∞ Obljajac, Kosinj. 7. i 8. augusta 1941. godineustaπe ubile 47 Srba: 37 æenskih i 10 muπkih iz sela Krπa i selaMlakve.

148. ©uma Zelenkovac, u Mlakvi. Ustaπe 1. januara 1942. ubile 11Srba.

149. Dolina Litica na Vjencu ∞ Krπ. 7. augusta 1941. ustaπe ubile 6Srba muπkaraca.

150. ©uma Imovina, kod Metka, GospiÊ, jula 1941. godine ustaπemasakrirale 40 srpskih seljaka.

354

151. Selo Smiljan (rodno selo Nikole Tesle). 1. augusta 1941. go-dine ustaπe poklale 66 muπkaraca, æena i djece i spalile u nji-hovim kuÊama pod vodstvom Rude Ritza (uËitelj, zlikovac,komandant ustaπkog logora Jadovno na Velebitu), Adæije Josei Dragana DevËiÊa.

152. Selo Mlakva, Kosinj. 6. augusta 1941. godine ustaπe poklale ispalile 286 Srba, muπkaraca, æena i njihove djece. Mnogi suæivi spaljeni u kuÊi Jove GlumiËiÊa i drugim njihovim kuÊa-ma u selu.

153. Ledenice na Krπu. 26. jula 1941. godine ustaπe poklale poro-dicu ParipoviÊ Mile od 8 Ëlanova, te suprugu i dijete ParipoviÊDane.

154. Konjsko Brdo, PeruπiÊ, 15. jula 1941. godine ustaπe zaklale 47Srba.

155. JanjaËka Kosa, PeruπiÊ, 17. jula 1941. godine ustaπe ubile 42Srbina.

156. Kriæanovo Brdo, PeruπiÊ, 20. jula 1941. godine ustaπe ubile 42Srbina.

157. Duliba, PeruπiÊ. U kuÊi Munjas Petra ustaπe poklale i spalile15. juna 1944. godine 21 Srbina: 15 muπkih i 6 æenskih.

158. Docina Draga ∞ BrujiÊi, Donji Kosinj. U kuÊi Mile ParipoviÊaKokina ustaπe 10. decembra 1944. zaklale i spalile 49 Srba:31 æenu i 18 muπkaraca.

159. Staza i Dolac, RastovaËa, nedaleko “Doline smrti”. Jula 1944.ustaπe zaklale 47 srpskih seljaka.

160. Selo KuzmanovaËa, pokraj ©iroke Kule. Pod vodstvom zloËin-ca Jurice FrkoviÊa i Stjepana OreπkoviÊa ustaπe su ubile 160srpskih civila, augusta 1941. godine.

161. GospiÊ, 15. februara 1945. godine na elektriËne i telefonskestubove u Bilajskoj ulici ustaπe objesile 10 Srba.

162. Smiljan (rodno selo Nikole Tesle) GospiÊ. Ustaπe 5. marta1945. godine objesile 30 Srba na putokaze i okolno drveÊe naraskrsnici puteva u Smiljanu. Dovele ih ustaπe iz zatvora, ka-znionice Okruænog suda, prije samog osloboenja GospiÊa.Masovna grobnica na mjestu gdje je izvrπen zloËin. Obiljeæjeovo kao i druga poruπeno godine 1991.

355

163. Selo Suvaja, Donji Lapac. Ustaπe su 1. jula 1941. godine ubilei noæem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 æenai 50 muπkaraca.

164. Selo Bubanj, Donji Lapac. 3. jula 1941. godine ustaπe zaklale182 srpska civila od kojih 35 djece.

165. Dobroselo, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustaπe ubile ispalile u njihovim kuÊama 38 Srba: muπkaraca, æena i djece.

166. Selo Bubanj, Donji Lapac, ustaπe masakrirale 3. jula 1941.godine 64 srpska seljaka iz sela Doljani.

167. Selo Osredci, Srb 2/3. jula 1941. godine ustaπe zaklale 25 Srba.168. Doljanski Bubanj, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustaπe

zaklale 13 Srpkinja, πestero njihove djece i jednog starca.169. Draga, zvana KeËetina, 2. jula 1941. godine ustaπe zaklale 32

srpska seljaka iz sela Osredaka.170. Zatvor u BoriËevcu, Donji Lapac. MuËiliπte i gubiliπte srpskog

æivlja.171. Zgrada osnovne πkole, Donji Lapac, u podrumu muËiliπte i

gubiliπte srpskog stanovniπtva od 19. juna do sredine jula1941.

172. Selo Bubanj, Donji Lapac, 12. jula 1941. godine, ustaπe muËile,silovale i zaklale 12 srpskih djevojaka.

173. Veliki magazin, Korenica. MuËiliπte 118 Srba iz Korenice iokolnih naselja. Sruπen poslije rata.

174. Sudska zgrada, Korenica. MuËiliπte i gubiliπte Srba, jul 1941.175. Selo BuniÊ i Korenica. U julu 1941. godine ustaπe poklale i

zapalile u kuÊama 64 Srbina: muπkarce, æene i djecu. Potpu-no nestale porodice: HiniÊi, Karani, MiljkoviÊi, PanjkoviÊi,KneæeviÊi, Serdari, Zaklani, Æakule. Samo BegoviÊa ustaπezaklale i u kuÊi spalile 29.

176. Zgrada æandarmerijske stanice u BuniÊu, Korenica. UstaπemuËile i masakrirale u podrumima 26. jula 1941. godine 80Srba, muπkaraca, æena i djece.

177. Srpsko pravoslavno groblje u BuniÊu, kod Korenice. U julu iaugustu 1941. godine ustaπe poklale viπe desetaka srpskogæivlja.

356

178. Srpska pravoslavna crkva u LiËkom Petrovom Selu, muËiliπtei stratiπte srpskog stanovniπtva ovog i okolnih srpskih zase-laka.

179. Ljubovo, izmeu Korenice i GospiÊa, muËiliπte i gubiliπte srp-skog naroda 3. augusta 1941. godine.

180. Selo Debelo Brdo, Korenica. Ustaπe 28. marta 1942. godinepobile i spalile srpske seljake koje su zatekle u selu.

181. Plitvice, Korenica. Ustaπe zaklale 16 Srba: æene, muπkarce idjecu.

182. Zavalje kod BihaÊa. Masovne grobnice srpskog stanovniπtva1941. i 2. septembra 1942. godine.

183. Selo Mekinjar, PodlapaËa. 15. februara 1943. godine ustaπepoklale i spalile u kuÊama i πtalama 32 Srpkinje s djecom.

184. SvraËkovo Selo, PodlapaËa. Ustaπe zaklale i spalile 18. juna1944. 41 Srbina: æene, muπkarce i djecu.

185. Selo Trnovac, na Dumanu, Korenica. Ustaπe su 4. marta 1945.godine masakrirale 33 srpska seljaka.

186. Selo Homoljac, Korenica. Ustaπe su 14. marta 1945. ubile ispalile u kuÊama 47 srpskih civila.

187. Selo Kalebovac, Korenica 17. i 18. marta 1945. godine ustaπesu poklale i spalile u kuÊama i sjenicama 40 Srba prezimena:Funduk, OrliÊ, VukadinoviÊ i VeinoviÊ.

188. Selo Joπan, Udbina. Ustaπe su 18. septembra 1942. godinepoklale i veÊinu spalile u kuÊama, stajama i sjenicama, 289srpskih æitelja sela i po drugi puta 29. septembra iste godine49 srpskih seljaka. Ukupno 338 civilnih lica. Nekoliko djevo-jaka i njihovih majki su ustaπe povezale æicom oko stogovasijena, silovale pa zapalile.

189. Srpsko pravoslavno groblje kod Udbine. Ustaπe zaklale 2. au-gusta 1941. godine 12 Srba muπkaraca.

190. Dolina u PloËanskom klancu, Udbina. Prvog augusta 1941.godine ustaπe zaklale nekoliko desetaka Srba iz okolnih za-selaka od kojih samo iz sela KomiÊa 20.

191. Brdo Sinjal, kod ©vice. Ustaπe su 3. augusta 1941. godine ma-sakrirale nekoliko desetaka srpskih seljaka iz sela GoriÊi i sela©vice.

357

192. Selo KomiÊ, Udbina. 14. decembra 1942. godine ustaπe su odukupno 49 srpskih mjeπtana pohvatale i zaklale 25muπkaraca, æena i djece.

193. Selo VisuÊ, Udbina. Ustaπe su 3. decembra 1942. godine odukupno 125 stanovnika poklale i spalile njih 62.

194. Duman, skrovita dolina u srcu Velebita. 25/26. jula 1941. go-dine ustaπe su u dvoriπtu kuÊe –ure MarËetiÊa Vugonje za-klale 48 Srba.

195. BrijeπÊe, GraËac, 200 metara od kuÊe –ure MarËetiÊa, trgov-ca, sredinom jula 1941. godine ustaπe su u jednoj dolini ∞ rupimasakrirale 130 srpskih civila, muπkaraca, æena i djece.

196. Gornja PloËa, Lovinac. 31. jula 1941. godine ustaπe poklale ispalile 80 srpskih seljaka.

197. Krivak, kod Sv. Roka. Ustaπe su 29. jula 1941. godine ubile imasakrirale 57 srpskih civila.

198. Selo VodoteË, OtoËac. 12. novembra 1944. ustaπe su pobile ispalile 128 Srba: æena, muπkaraca i djece.

199. Zaselak Brakusova Draga, izmeu Zaluænice i Vrhovina. 12.juna 1944. godine ustaπe su poklale i spalile u kuÊama 57 srp-skih seljaka od kojih 33 djeteta. Zaselak je ostao pust. SveopljaËkano i selo spaljeno.

200. Ispod Gradine u RaduËu ustaπe su 11. juna 1941. godine ubilekrampovima i noæevima 17 Srba muπkaraca.

201. Njive u selu GnjatoviÊi, Lovinac, GraËac, postale su grobljepobijenih Srba. Ustaπe su 29. jula i 2. augusta 1941. godineod ukupno 150 stanovnika poklale 125. Selo æivotom za-pustjelo. U nepopaljene kuÊe ubijenih Srba ustaπe useliliHrvate iz Rudopolja, Jasenova i GoliÊa.

358

Napomena:

Zahvaljujem se svima koji su mi na bilo koji naËin pomogli uprikupljanju podataka o bezdanim jamama, stratiπtima, masovn-im grobnicama srpskog naroda na podruËju Korduna, Banije, Likei Gorskog kotara u vrijeme postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske1941-1945.

Posebno se zahvaljujem: Petru ZinajiÊu Pepi, Dani Lastavici,Branku Cetini, Vojislavu MileusniÊu, –oki JovaniÊu, Petru Kleutu,Ivanu MiljkoviÊu Senji, MiÊi JelaËi, Radi Vurdelji, dr. –uri Stanisav-ljeviÊu, dr. Nikoli RapajiÊu, Duπanu VlaisavljeviÊu, Radi GrkoviÊu,Jakovu BlaæeviÊu, Duπanu A. KneæeviÊu, Dmitru Zaklanu, NeiDæakuli, Franji ZduniÊu Lavu, Juri IveziÊu, Slavku MagdiÊu, SreÊkuManoli, Budi Grahovcu, –oru OrloviÊu, Ivanu RupËiÊu, –uriDropcu, Nikoli GnjatoviÊu, Vladimiru MariËiÊu, Ignjatiji Labusu,Ivanu Arbanasu Vanji, Gojku MatiÊu, Duπanu T. Grahovcu, BudiGrahovcu, Jovanu BabiÊu, Todoru RadoπeviÊu, Mani BorËiÊu, Mi-lanu Kupreπaninu, Stanku OpaËiÊu ∆anici, VeÊeslavu HoljevcuVeci, Ignjatiji PeriÊu Gnjaci, Milutinu KoπariÊu, Nikoli Fuπtaru,Vladi NovakoviÊu, Hermanu Furlanu, Juri DrvodeliÊu, BorisuBalaπu Boci, Ivi ButkoviÊu, Joci MiljkoviÊu, Ljubanu MiljkoviÊu,Loπi MiljuπeviÊu, Duπanu OpaËiÊu, Jovi Lavrnji, Miloπu Gojaku, dr.Savi ZlatiÊu, dr. Ivanu Kralju, Milojku ©aπi, Milovanu TopiÊu, Mi-lanu Adæibabi, Milanu VujaπkoviÊu, Duπanu Rkmanu, Nikoli Vi-doviÊu, Branku Mamuli, Stanku Koprenici, Duπanu Livadi, –uriSremcu, Duπanu Vergaπu, Branku Nikoliπu, Peri MiliÊu, JoviBalËinu, Duπanu BalËinu, Jovi BiæiÊu, Ljubanu Jednaku, –uriRoksandiÊu, Peri DrakuliÊu, MiliÊu StojiÊu, Slobodanu Bjelajcu,Ranku MitiÊu, Draganu MitiÊu, –uri TodoroviÊu, Ljubanu –uriÊu,–uri OstojiÊu, Radi Grmuπi Rari, Ljubanu Janjaninu, JoviciLonËaru, Stanku GabriÊu, Duπanu MiπljenËeviÊu, mojoj supruziJeleni Zatezalo roenoj Galjen i svim svjedocima, koji su ostali æivi∞ nedoklani, Ëija svjedoËanstva objavljujem u ovoj knjizi.

Karlovac, 21. jul 2001.Dr. sc. –uro Zatezalo

Prilozi

I oni su radili svoj posao — Foto svjedoËanstva

I oni su radili svoj posao — Foto svjedoËanstva

I oni su radili svoj posao — Foto svjedoËanstva

.

.

Biljeπka o autoru–uro Zatezalo je roen 21. jula 1931. godine u Donjim Dubra-

vama, tada opÊine Gornje Dubrave, sada opÊina Ogulin. Sin majkeMarte i oca Rade koji su imali 10 sinova i 3 kÊeri. Osnovnu πkoluzavrπio je u Donjim Dubravama, a uËiteljsku πkolu u Karlovcu 1951.godine, vanredno, uz rad, trogodiπnju viπu pedagoπku πkolu u Za-grebu 1958. godine.- grupa predmeta: povijest, hrvatsko-srpski jez-ik i jugoslavenska knjiæevnost, zatim filozofski fakultet u Saraje-vu, grupa: historija naroda Jugoslavije i opπta historija . 11. febru-ara 1964. postdiplomski studij na Institutu za historiju dræave iprava Pravnog fakulteta sveuËiliπta u Zagrebu iz oblasti dræavno-politiËkih nauka gdje je magistrirao 5.11. 1969. godine. Tu je 1.jula 1977. obranio i doktorsku disertaciju pod naslovom: Nastan-ak, razvitak i organizacija narodne vlasti na Kordunu, Baniji i Liciu razdoblju od 1941-1945. godine.

Radio je kao uËitelj u KruπkovaËi i Oπtarijama, nastavnik i pro-fesor na Ekonomskoj πkoli u Karlovcu, prosvjetni savjetnik za srp-sko-hrvatski jezik i historiji na zavodu za πkolstvo kotara Karlovac,sekretar Komisije za historiju kotara Karlovac1960. Od tada isk-ljuËivo radi na prikupljanju i obradi arhivske grae, publiciranjuizvorne grae, objavljivanju studija.

PokretaË je i utemeljitelj Historijskog arhiva u Karlovcu te iz-gradnje i savremene arhivske zgrade, jedine novoizgraene u Hr-vatskoj, Ëiji je direktor bio punih 30 godina, do penzioniranja 1994.godine.

Ima zvanje nauËnog i arhivskog savjetnika.Autor je 15 knjiga, viπe od stotinu struËnih i nauËnih radova,

organizator i uËesnik niza nauËnih skupova s tematikom iz vreme-na 20. vijeka, a najviπe iz perioda NOB od1941-1945. godine. Glav-ni je i odgovorni urednik viπe desetaka monografija, studija izbornika u izdanju Historijskog arhiva u Karlovcu i nekim drugiminstitucijama.

Nosilac je brojnih priznanja za naroËite zasluge i postignuteuspjehe u radu, meu kojima Orden rada sa zlatnim vencem, Na-grada za æivotno djelo opÊine i grada Karlovca, Povelje ZAVNOH-a idrugih.

izadavaË skd “Prosvjeta”, Zagreb, BerislaviÊeva 10za izdavaËa »edomir ViπnjiÊ

grafiËki urednik Rutakorektura Jovan »orak

www.skdprosvjeta.com