Upload
trinhtuyen
View
230
Download
7
Embed Size (px)
Citation preview
RA\AWE HRI[]ANSTVA U RIMSKIM PROVINCIJAMA NA TLU SRBIJE
313.koNStaNTINVELIKI I MILANSKI
EDIKT
ISBN 978-86-7269-145-0
IZDAVA^
NARODNI MUZEJ U BEOGRADU
www.narodnimuzej.rs
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK
Bojana Bori}-Bre{kovi}
UREDNICI IZDAWA
Ivana Popovi}
Bojana Bori}-Bre{kovi}
AUTORI KATALO[KIH JEDINICA
Bojana Bori}-Bre{kovi} ¹B. B. B.º
Veselinka Ninkovi} ¹V. N.º
Ivana Popovi} ¹I. P.º
Jelena (Rankov) Kondi} ¹J. R. K.º
Deana Ratkovi} ¹D. R.º
Tatjana Cvjeti}anin ¹T. C.º
RECENZENTI
Miroslava Mirkovi}
Bojan \uri}
LEKTURA I KOREKTURA
Tatjana Raki}
PRIRE\IVA^I BIBLIOGRAFIJE
Svetlana Milenkovi}
Ivana Popovi}
LIKOVNO I GRAFI^KO URE\EWE
D_SIGN, Beograd
KOMPJUTERSKA OBRADA
FOTOGRAFIJA I PLANOVA
Neboj{a Bori}
FOTOGRAFIJE I PLANOVI
Narodni muzej u Beogradu
Arheolo{ki institut u Beogradu
Narodni muzej Ni{
Narodni muzej Po`arevac
Narodni muzej Zaje~ar
Republi~ki zavod za za{titu
spomenika kulture – Beograd
Zavod za za{titu spomenika
kulture Ni{
Muzej Vojvodine
Muzej Srema,
Istorijski muzej Srbije
[TAMPA
PUBLIKUM, Beograd
TIRA@
1500
ARHEOLO[KE MONOGRAFIJE 22
RA\AWE HRI[]ANSTVA U RIMSKIM PROVINCIJAMA NA TLU SRBIJE
UREDNICI
Ivana POPOVI]
Bojana BORI]-BRE[KOVI]
NARODNI MUZEJ U BEOGRADU
Beograd 2013.
313.koNStaNTINVELIKI I MILANSKI
EDIKT
TETRARHIJA I KONSTANTINOVO DOBA
– NOVO USTROJSTVO VLASTI
Sne`ana FERJAN^I]
Istorija rimskih provincija na tlu Srbije u doba principata
Sne`ana FERJAN^I]
Istorija rimskih provincija na tlu Srbije u doba tetrarhije
i Drugih Flavijevaca (284–363. godine)
Jelena (RANKOV) KONDI]
Mezijski kasnorimski limes na Dunavu
Regija Gvozdena vrata / \erdap
Stefan POP-LAZI]
Pregled rimske vojske u Srbiji tokom kasne antike
PAGANI I HRI[]ANI: GRADOVI, PALATE
I NEKROPOLE U DOBA KASNE ANTIKE
Miloje VASI]
Gradovi i carske vile u rimskim provincijama
na teritoriji dana{we Srbije
Ivana POPOVI]
Sirmijum – carska rezidencija,
panonska metropola i hri{}anska „glava Ilirika“
Gordana MILO[EVI]
Arhitektura rezidencijalnog kompleksa na Medijani
Gordana JEREMI]
Sahrawivawe u kasnoj antici u Naisu – primer nekropole
u Jagodin mali
15
16
26
36
60
75
76
102
118
126
SADR@AJ
RELIGIJA: PROMENA KONCEPTA I
MODIFIKACIJA IKONOGRAFIJE
Ivana POPOVI]
„In hoc signo vinces“
KASNOANTI^KO DOBA:
JAVNO I PRIVATNO, LUKSUZ I SVAKODNEVNO
Ivana POPOVI]
Sirmium i Naissus kao centri izrade, tezaurisawa i distribucije
predmeta od plemenitih metala
Ivana POPOVI]
Umetni~ka dela klesana u kamenu u slu`bi carske propagande
i hri{}anskih poruka
Gordana MILO[EVI]
Arhitektonska plastika – Medijana i Nais
Ivana POPOVI]
Nakit kao insignija vlasti, carska donacija i privatni ukras
Deana RATKOVI]
Zanatski proizvodi kao pokazateqi procesa promena:
od svakodnevnog do luksuznog
Tatjana CVJETI]ANIN
Privatna pobo`nost. Predmeti hri{}anskog kulta
u svakodnevnom `ivotu
Bojana BORI]-BRE[KOVI], Mirjana VOJVODA
Ikonografija na novcu Konstantina Velikog
NASLE\E PRVOG HRI[]ANSKOG CARA
Gordana MILO[EVI]
Tvr|ave na limesu – mesta mu~enika i crkve
BIBLIOGRAFIJA
KATALOG
137
138
161
162
174
184
188
196
206
218
235
236
243
281
© Sva prava zadr`ana.
ORGANIZACIJA IZLO@BE
NARODNI MUZEJ U BEOGRADU
AUTORI KONCEPTA IZLO@BE
Ivana Popovi}
Bojana Bori}-Bre{kovi}
Deana Ratkovi}
KOORDINATOR IZLO@BE
Deana Ratkovi}
REALIZACIJU IZLO@BE
POZAJMICAMA POMOGLI
Istorijski muzej Srbije, Beograd
Muzej Vojvodine, Novi Sad
Muzej grada Beograda
Muzej Krajine, Negotin
Muzej Srema, Sremska Mitrovica
Muzej u Smederevu
Narodni muzej Zaje~ar
Narodni muzej Po`arevac
Narodni muzej Ni{
KOORDINATOR
REALIZACIJE IZLO@BE
Gordana Grabe`
SARADNICI
U REALIZACIJI IZLO@BE
Veselinka Ninkovi}
Nenad Radoj~i}
Zoran Pavlovi}
Dragica @ivoti}
Mina Jovi}
Miroslav Petelin
Marko Stamenkovi}
Sne`ana Topi}
Milan ^olovi}
Aleksandar Bandovi}
Jovan Mitrovi}
DIZAJN POSTAVKE
Zvonko Petkovi}
GRAFI^KI DIZAJN POSTAVKE
Danijela Paracki
OBRADA FOTOGRAFIJA
I PLANOVA
Neboj{a Bori}
PREVOD LEGENDI
Mirjana Vukmanovi}
KONZERVACIJA EKSPONATA
Narodni muzej u Beogradu
Narodni muzej Ni{
Narodni muzej Po`arevac
Narodni muzej Zaje~ar
Muzej Vojvodine
Muzej Srema
Muzej u Smederevu
Istorijski muzej Srbije
Muzej grada Beograda
Muzej Krajine Negotin
TEHNI^KA REALIZACIJA POSTAVKE
Goran Bogojevi}
Odeqewe za realizaciju programa
Narodnog muzeja u Beogradu
Izlo`ba i katalog realizovani su zahvaquju}i
pomo}i Ministarstva kulture i informisawa
i Organizacionog odbora za obele`avawe
1700 godina Milanskog edikta
VA[A SVETOSTI, po{tovani predstavnici verskih zajednica, ~lanovi
Vlade Republike Srbije, uva`ene ekselencije, dame i gospodo, prijateqi.
Po Evseviju, na pobedni~kom putu u Rim, odjednom, usred podneva, na vedrom nebu, Konstan-
tin i wegova vojska su ugledali krst sa natpisom „Ovim pobedi“! Slede}e no}i Spasiteq se javio
Konstantinu i naredio mu da pripremi zastavu sa znakom koji mu se ukazao. Zastavu je sa~iwavao
zlatni venac poboden na dr{ku, s monogramom od po~etnih slova Hristovog imena.
A mo`da je, veruju}i Laktanciju, Konstantin u snu dobio zapovest da stavi nebeski znak Boga
na {titove svojih vojnika, {to je i u~inio. Uprkos izvesnim razlikama – kod Evsevija se radi-
lo o zastavi i „Ovim pobedi!“, a kod Laktancija o {titovima i „U ovom znaku }e{ pobediti“ –
su{tina sna je istovetna.
Postoji i tre}a verzija po kojoj je car video kako se na no}nom nebu formira krst od zvezda.
Svejedno, u bici koja se odigrala 28. oktobra 312. godine, Konstantin je odneo veliku pobe-
du. Nedugo zatim, Maksiminu Daji uputio je pismo u kome zahteva prestanak progona hri{}ana
u isto~nim oblastima Carstva. Iste godine, Konstantin je nalo`io da se vrati zaplewena imo-
vina hri{}ana i wihove crkve.
U februaru 313. godine Konstantin Veliki i wegov zet i savladar Licinije, u Milanu su po-
stigli dogovor, ili zakonski akt, Milanski edikt o verskoj toleranciji. Wime je hri{}anima
dozvoqeno da slobodno veroispovedaju i da vi{e ne strahuju od progona koji su obele`ila tri
prethodna veka.
„Odlu~ili smo da dozvolimo hri{}anima i svima drugima slobodu izbora da sleduju veru
koju bi oni `eleli; i da ne treba apsolutno nikome odbijati pravo da sleduje i izabere pobo`nost
i veru hri{}ana; i svako od onih koji su se slobodno opredelili da dr`e hri{}ansku pobo`nost
– neka dr`e bez ikakvog uznemiravawa“.
Ovo je deo poruka iz Milanskog edikta, svojevrsnog zakona o ravnopravnosti hri{}anske vere
u Rimskom carstvu. U wima prepoznajemo osnove qudskih prava i sloboda uop{te koje su – da li
na ~ast ~ovekovog civilizacijskog hoda na planeti Zemqi – i danas aktuelne: sloboda izbora vere,
pravo ~oveka da je sledi i da veruje bez uznemiravawa.
8.
Ni{, 17. januar 2013. godine
GOVOR PREDSEDNIKA REPUBLIKE
TOMISLAVA NIKOLI]A NA SVE^ANOM
OTVARAWU GODINE JUBILEJA
„MILANSKI EDIKT 313–2013, SRBIJA“
Pred slovima Milanskog edikta neka svako – bez obzira da li Gospodu slu`i kao pastir ili
vernik, da li je uop{te veruju}i, makar u sebi odgovori: jesam li dovoqno tolerantan, ne samo
prema onima koji pripadaju drugim verama, ve} oko sebe – prema bli`wima, susedima, prema ne-
poznatom ~oveku.
Svako od hri{}ana, bez obzira kojoj zajednici u okviru hri{}anstva pripada, – mora da se
zapita da li je svojim `ivotom i odnosom prema onima koji su u mawini, zaslu`io da bude na-
slednik hri{}ana koji su tri veka, ma koliko bili slabi i bez ikakve za{tite, imali makar
isto toliko ~asti kao i oni koji su ih uni{tavali.
Da li sam, kao hri{}anin, dostojni naslednik one progawane, mu~ene i ubijane mawine, onih
qudi koje je Konstantin Veliki u~inio ravnopravnim sa drugima?
Nije lako `iveti ~asno, sa svojom verom, sa svojim ube|ewem, ako to nije po voqi mo}nika.
U to vreme naro~ito, zato {to je vernost prema Hristu donosila muku i patwu, neretko i smrt.
Da parafraziram francuskog akademika, srpskog prijateqa, @an Ditura: „Ali najzad, za{to
i ne umreti da bi se sa~uvala nenaru{ena ~ast. Moglo bi se re}i kako je to princip na kome se
zasniva vrlina.“
Za Srbiju je ~ast {to se jubilej Milanskog edikta tokom ove godine svetkuje u na{oj zemqi. Ve-
rujem da to nismo zavredeli samo zbog ~iwenice {to je Flavius Valerius Konstantinus Augustus
ro|en u Medijani pokraj Ni{a. Srbija danas `ivi po principima Milanskog edikta, weni gra-
|ani imaju Ustavom i zakonima zagarantovanu slobodu veroispovesti, ili – kako je car Konstan-
tin pisao u Milanskom ediktu: „Pravo da slede i veruju bez uznemiravawa“.
Milanski edikt je za nas filozofija `ivota. Ova jubilarna godina nama nije tek demonstra-
cija kulture se}awa, ve} istinska slava jednog od najzna~ajnijih civilizacijskih dokumenata.
Za Srbiju, zemqu Konstantinovog ro|ewa, zemqu u kojoj se svaki vladar trudio da uz svoje ime
nekako ve`e i ime Velikog Konstantina, wegove poruke su aktuelne i svevremene.
Promovi{emo ih kao op{te vrednosti ~ija principijelnost i humanost, na ponos ~ove~an-
stva, opstaju kroz vekove kao putokazi, kao lu~.
Konstantin se krstio neposredno pred smrt. Mogu}e je da je, uz sve zasluge koje je imao za hri-
{}anstvo, smatrao da posle kr{tewa ne sme da po~ini nijedan greh, a takvom isku{ewu te{ko da
bi i jedan tada{wi vladar mogao da odoli. Poneko od dana{wih vladara mogao bi da se seti da je
kr{ten u ranom detiwstvu, a da je prema drugim, ~esto nepoznatim qudima i ~itavim narodima,
po~inio vi{e grehova od nekr{tenog Konstantina.
„Svako neka veruje kako mu srce ho}e!“ Ovim Konstantinovim re~ima vera mnogih od nas po-
stala je vera `ivih i slobodnih qudi.
Tom wegovom porukom izgovorenom za ve~nost i ve~era{wom sve~ano{}u progla{avamo
2013.-u godinu, godinom Milanskog edikta u Srbiji.
9.
PRO[LO JE 1700 GODINA od dono{ewa Milanskog edikta, kojim je Sveti Car
Konstantin Hri{}anima garantovao pravo da Gospoda Isusa Hrista slobodno proslavqaju. Pred
nama je veliki doga|aj, ali i prilika da se posle mnogo vekova upitamo: {ta je taj akt zna~io za
Crkvu Hristovu, posle tri veka progona hri{}ana u Rimskoj imperiji zbog toga {to su propo-
vedali Blagu vest Svetog Jevan|eqa i svedo~ili Hrista Vaskrsloga i {to se nisu uklapali u sli-
ku i poredak obogotvorenih imperatora.
Stoga su hri{}ani bili stavqeni van zakona kao qudi koji propovedaju „nedozvoqenu veru“.
Mnogi mu~enici iz tog vremena ~ijem se hrabrom svedo~ewu Istine divimo, me|u kojima su i
ranohri{}anski mu~enici sa ovih na{ih prostora (Sveti Flor i Lavr iz Ulpinane (dana{wi
Lipqan)), Sveti Emil i Stratonik (Beograd), Sveti Erasmo Ohridski, Svetih 150 mu~enika sir-
mijskih (Sremska Mitrovica), ispuwavaju kalendar Svete Crkve Hristove. Zaslugom Svetog Cara
Konstantina hri{}ani su postali slobodni. Postali su deo dru{tva sa pravima koja su imali
i qudi drugih religija, sa imovinom i slobodom rada i delovawa. Tim ediktom je Crkvi garan-
tovana sloboda, po re~ima carskim: „da dozvolimo i hri{}anima i svima drugima slobodu iz-
bora i da sleduju veri koju bi `eleli, kao i bilo kojoj bo`anskoj ili nebeskoj stvari, da bi mogli
i mi i svi koji su pod na{om vla{}u dobar i miran `ivot voditi“.
Ova 2013. godina je prilika da sagledamo koliko je Hri{}anstvo zaslu`no za preobra`aj koji
je u~inilo u neznabo`a~kom i idolopokloni~kom anti~kom svetu. Zato je ovaj jubilej veliki dar
koji nam Bog daruje, dar koji podrazumeva odgovornost: da vidimo koliko smo Hristovi, koliko
je Bog sa nama i mi sa Wim. Ne smemo se pravdati vremenom i govoriti kako su u ovom na{em
vremenu skoro sve vrednosti poga`ene. Mi smo tu da se u godini ovog velikog Jubileja poka`e-
mo sposobnim prevazi}i svaku krizu; da smo spremni `rtvovati se za istinsku slobodu i qud-
sko dostojanstvo, za onu slobodu i ono dostojanstvo koje nam je Hristos darovao. Ovo je trenutak,
ne samo da se ponosimo time {to je Car Konstantin „apostol me|u carevima“ ro|en u Ni{u, ve}
da se ugledamo na wegov duhovni preobra`aj i sagledamo plodove koje je taj preobra`aj doneo u
umetnosti, kulturi, muzici, nauci, kwi`evnosti – jednom re~ju, koliko je doprineo qudskom
`ivotu uop{te.
10.
Ni{, 17. januar 2013. godine
BESEDA WEGOVE SVETOSTI
PATRIJARHA SRPSKOG G. IRINEJA
NA SVE^ANOSTI OTVARAWA
GODINE MILANSKOG EDIKTA
Ovaj Ravnoapostolni Car, koji je vladao po Bo`jim zakonima na korist i dobrobit zajednice,
bio je duhovni uzor potowim vladarima, a naro~ito onima iz na{eg roda. O tome svedo~e spome-
nici sredwovekovne kwi`evnosti, u kojima su srpski vladari prikazani na „podobije Konstan-
tinovo“, kao „Novi Konstantin“. Vladari iz Nemawine loze su ~esto pore|eni sa Carem Kon-
stantinom. Arhiepiskop Danilo II, govore}i o pobedama Svetog kraqa Milutina, smatra da je on
„sli~an slavnom Konstantinu“, dok se Sveti Stefan Prvovena~ani, u svome @itiju Svetom Si-
meonu, moli da krst bude simbol i sredstvo blagoslovene pobede, i da poma`e wegovom ocu „kao
drevnome Caru Konstantinu“. U Kraqevoj zadu`bini, manastiru Svetog Nikole Dabarskog, po-
stoji monumentalna kompozicija Konstantinove pobede nad Maksencijem, koju istra`iva~i upo-
redo stavqaju sa Kraqevom pobedom na Velbu`du. Car Du{an, tako|e, donose}i svoj Zakonik, tra-
`i istorijski osnov u Konstantinovoj li~nosti i delu. U propratnoj poveqi ka`e se: „Bog po
svojoj milosti… mene premesti od kraqevstva na pravoslavno carstvo. I sve mi dade u ruke kao
i velikom Konstantinu caru…“
Nastoje}i da budu „Konstantinovog roda“, na{i sveti preci, „~estiti i Bogu pristupa~ni“,
ostvarili su i ostavili nam velika dela na poqu nauke, politike, kulture, civilizacije… Zato
je Srbija bila, ali i danas jeste, organski deo Evropskog kontinenta, one Evrope koja se ponosi
hri{}anskim nasle|em, slobodom i visokim kulturnim dostignu}ima.
Ovo slavqe ve~eras u Ni{u, i sva druga koja }e biti u ovom gradu, ali i u Beogradu i drugim
mestima u toku godine, pomo}i}e nam da se re~i Milanskog edikta i danas, nakon 1700 godina,
~uju i zazvu~e savremeno; jer su, na`alost, savremeni i progoni i stradawa {irom sveta, u na-
{em susedstvu, pa i kod nas, a naro~ito na Kosovu i Metohiji.
Milanski edikt je op{tequdska i op{tecivilizacijska tekovina aktuelna u svakom vremenu,
pa i u ovom na{em. Koliko }emo mi prineti plodova i ostaviti svojim potomcima zavisi od nas
– koliko smo spremni da, poput Svetog Konstantina Velikog i wegove majke Svete Carice Jele-
ne, li~no do`ivimo neponovqivu i jedinstvenu li~nost Gospoda Isusa Hrista, da se u Wemu
ogledamo, i da kao plod tog ~udesnog i tajanstvenog susreta ostvarimo apostolsku misiju Crkve
u svetu. Zato je sve~ano obele`avawe ovog Jubileja podstrek da jo{ istrajnije svedo~imo Gospo-
da Hrista da bi i drugi, videv{i na{a dobra dela, proslavili Oca na{ega Koji je na nebesima.
Sveti Car Konstantin je svojim ediktom omogu}io slobodno ispovedawe Hri{}anstva u moru
paganskog sveta. Proteklo vreme od 1700 godina je garancija da niko danas ne treba da se pla{i
na{e Svete Crkve, jer je ona upravo nadahnuta ediktom, istrajna u neugro`avawu bilo ~ije slo-
bode vere i savesti. Takvim odnosom prema drugima na najboqi na~in svedo~imo snagu i qubav
kojom nas Hristos i Sveti Car Konstantin u~e i danas.
Ovom ve~era{wom sve~ano{}u progla{avamo 2013. godinu, godinom Milanskog edikta.
11.
12.
MILANSKI EDIKT je konvencionalni naziv za odluku koju su u vidu cir-
kularnog pisma carevi Konstantin i Licinije uputili severnoafri~kim episkopima prilikom
wihovog susreta u Milanu, februara 313. godine. U tom tekstu se nala`e da se omogu}i sloboda
veroispovesti pripadnicima svih religija, pa, shodno tome, i hri{}anima. Na taj na~in su de-
finitivno obustavqeni progoni hri{}ana, koji su obele`ili po~etak IV veka, pogotovo godine
303. i 304, kada je, za vreme vladavine cara Dioklecijana, mu~eni~ki stradao veliki broj sledbe-
nika Hristovog u~ewa. Naj`e{}i progoni zbili su se u Sirmijumu, dana{woj Sremskoj Mitro-
vici, gde je, izme|u ostalih, pogubqen i episkop Irinej, kome je, kasnije, podignuta bazilika,
arheolo{ki istra`ena 1976. godine. Tlo dana{we Srbije obiluje i drugim spomenicima iz ovog
perioda, kao {to su utvr|ena palata cara Galerija u Gamzigradu ili ona, sli~na woj, wegovog ne-
}aka cara Maksimina Daje, u [arkamenu kod Negotina. Ova dva cara bila su ro|ena nedaleko od
mesta na kojima su podigli palate, s namerom da se u wih povuku posle silaska sa vlasti. Nedale-
ko od ovih zdawa nalazio se rimski grad Naissus, dana{wi Ni{, mesto u kojem se rodio Konstan-
tin Veliki i koje je, po dolasku na vlast, vi{e puta pose}ivao. Uloga balkanskih provincija, od-
nosno terena na kome se danas prostire Srbija, u periodu Kasne antike bila je od izuzetnog
zna~aja za istoriju Rimskog carstva. Svedo~anstvo o tome pru`aju i arheolo{ko-numizmati~ki
nalazi sa ovog tla. Narodni muzej u Beogradu ~uva najve}i broj tih izuzetnih predmeta koji ulaze
u repertoar svetske kulturne ba{tine i bez kojih nije mogu}e razumeti duh epohe, odnosno vi{e-
slojnost socijalnih i kulturnih promena koje su na kraju IV veka dovele do uspostavqawa hri-
{}anstva kao zvani~ne religije u Rimskom carstvu. Neke od tih dragocenosti Narodni muzej u
Beogradu u svojim kolekcijama poseduje jo{ od kraja XIX i samog po~etka XX veka. Naime, u Ni{u
su 1900. godine, na razli~itim mestima i u razli~ito vreme, otkriveni predmeti koji, s jedne
strane, pru`aju dragocene podatke o rivalstvu i, kasnije, sukobu izme|u careva Konstantina i
Licinija, {to je dovelo do intenzivirawa carske propagande, dok, s druge, svedo~e o uzvi{enoj
mo}i koju je Konstantin zadobio, postav{i jedini vladar Carstva. Srebrni tawiri koje je Li-
cinije izradio u ni{koj radionici metalnih predmeta bili su pripremqeni za proslavu dese-
togodi{wice wegove vlasti, a sakriveni su u Ni{u kada je ovaj car, pobe|en od Konstantina kod
Ivana POPOVI]
Bojana BORI]-BRE[KOVI]
RE^ UREDNIKA
13.dana{wih Vinkovaca u Hrvatskoj (Cibalae), krenuo u bekstvo, put Trakije. S druge strane, bron-
zana glava cara Konstantina, otkrivena u Ni{u prilikom gradwe mosta na Ni{avi, pripadala
je statui ovog cara, mo`da kowani~koj, podignutoj u wegovom rodnom gradu. Konstantin je bio
prvi car koji je, posle skoro 40 godina, samostalno vladao Rimskim carstvom, pa je s razlogom
poneo epitet Veliki. Uspostaviv{i stabilnost u zemqi i odrediv{i budu}u politiku Crkve,
on je po~eo da naru~uje svoje portrete na kojima je, s dijademom na glavi zaba~enoj u nazad, zagle-
dan u nebeske visine. To je ikonografski obrazac po kojem je u anti~koj umetnosti prikazivan
Aleksandar Makedonski, tako|e univerzalan vladar koji je nosio epitet Veliki i koji je Kon-
stantinu, kao i mnogim carevima pre wega, poslu`io kao uzor. Jedno od najreprezantativnijih
svedo~anstava o Konstantinovim portretima ovog tipa nalazi se na Beogradskoj kameji od vi-
{eslojnog poludragog kamena sardoniksa, otkrivenoj u selu Kusadak kod Mladenovca, nedaleko
od Beograda, i poklowenoj Narodnom muzeju u Beogradu 1898. godine. Predstave Konstantina kao
Aleksandra Velikog pojavquju se i na novcu, kovanom u isto vreme, od kojeg se neki od primera-
ka ~uvaju u Narodnom muzeju u Beogradu.
Ovi, ali i brojni drugi dragoceni predmeti, predodredili su Narodni muzej u Beogradu da
organizuje izlo`bu „Konstantin Veliki i Milanski edikt (313). Ra|awe hri{}anstva u rim-
skim provincijama na tlu Srbije“. Zami{qeno je da se putem arheolo{kog i numizmati~kog ma-
terijala predstavi period koji je prethodio Konstantinovoj vlasti, kulturne i verske promene
koje je donela vladavina ovog cara, ali i wegovo nasle|e, pogotovo ono u domenu religije. Ovaj
ambiciozni izlo`beni poduhvat bilo je mogu}e ostvariti samo uz saradwu sa drugim muzejima u
Srbiji, ali i sa stru~wacima iz na{ih nau~nih institucija. Wihov doprinos najuo~qiviji je u
sadr`aju i kredibilitetu uvodnih tekstova studijskog kataloga koji prati izlo`bu. Ova publi-
kacija koja, pored kataloga izlo`enih predmeta, sadr`i i 17 uvodnih tekstova iz pera na{ih
najeminentnijih stru~waka za rimsku arheologiju, numizmatiku, istoriju i arhitekturu, pred-
stavqa {tivo koje ~itaocu omogu}ava da iz vi{e aspekata sagleda procese koji su tokom kasno-
anti~kog perioda preoblikovali karakter rimske vlasti na teritoriji dana{we Srbije i koji
su imali dugoro~ne posledice za budu}u istoriju ove regije. Posebnu zahvalnost dugujemo kole-
gama iz Arheolo{kog instituta sa Muzejem iz Sofije, Bugarska, Regionalnog istorijskog muze-
ja, Haskovo, Bugarska, Umetni~ko-istorijskog muzeja u Be~u, Austrija i Rimskog muzeja u Augstu,
[vajcarska, koji su qubazno ustupili fotografije predmeta iz svojih zbirki, koje zna~ajno
upotpuwuju sliku o tlu dana{we Srbije kao izuzetno va`nom prostoru u procesu hristijanizaci-
je balkanskih provincija i celokupnog Rimskog carstva.
TETRARHIJA I
KONSTANTINOVO DOBA –
NOVO USTROJSTVO VLASTI
TERITORIJA DANA[WE SRBIJE u doba prin-
cipata bila je podeqena izme|u tri provincije.
Srem je bio deo Panonije, zapadna Srbija ulazila
je u sastav Dalmacije, dok je najve}i deo pripadao
Meziji, odnosno Gorwoj Meziji (sl. 1). U vreme
kada su Rimqani, posle osnivawa provincije
Makedonije (148. godine pre n. e.), po~eli da {i-
re svoj uticaj na centralne i severne predele
Balkanskog poluostrva, dva najmo}nija politi~-
ka ~inioca na ovim prostorima bili su Dar-
danci i Skordisci. Dardanci su posle pohoda
Gaja Skribonija Kuriona (75–72. godine pre n. e.)
postali rimski saveznici. U polunezavisnom po-
lo`aju ostali su ne{to mawe od pola veka, do 28.
godine pre n. e. kada je zavr{en rat koji je Marko
Licinije Kras vodio protiv Bastarna.1
Terito-
rija Skordiska je, po svoj prilici, prisajedi-
wena rimskoj dr`avi 11. ili 10. godine pre n. e,
u vreme kada je Avgustov pastorak Tiberije rato-
vao protiv Breuka i Amantina na dowem toku
Save i Delmata u zale|u Salone (12–9. godine pre
n. e.).2
Krajwi rezultat pomenutih, i drugih, po-
hoda iz posledwih decenija I veka pre n. e. bilo
je {irewe Rimskog carstva do Dunava.
16. ISTORIJA RIMSKIH PROVINCIJA
NA TLU SRBIJE U DOBA PRINCIPATA
1 Papazoglu 2007: 137 sqq.
2 Papazoglu 2007: 264. O Tiberijevom pohodu cf. Wilkes 1969:63 sqq.; Mócsy 1974: 34; Mirkovi} 2006: 24.
Sne`ana FERJAN^I]
ISTORIJA RIMSKIH PROVINCIJA
NA TLU SRBIJE
U DOBA PRINCIPATA
Samo {to je uspostavqena, rimska vlast u
zapadnim i centralnim oblastima Balkanskog
poluostrva bila je ugro`ena izbijawem delmat-
sko-panonskog ustanka, koji su podigla nezado-
voqna plemena Breuka i Desitijata (6–9. godi-
ne). Pobuwenici su u prvoj godini udarili na
glavna rimska upori{ta u Iliriku, me|u koji-
ma je bio i Sirmijum. Grad je spasao Aul Cecina
Sever, legat vojske u Meziji. Pohitav{i sa is-
toka, uspeo je da potisne pobuweni~ke snage na
Fru{ku goru, severno od Sirmijuma.3
Prva rimska provincija na prostoru Bal-
kanskog poluostrva severno od Makedonije bio
je Ilirik, osnovan 11. godine pre n. e. u jeku Ti-
berijevog rata protiv Panonaca i Delmata.4
U
toku delmatsko-panonskog ustanka, verovatno 8.
godine, po{to su Breuci polo`ili oru`je, Ili-
rik je podeqen na Gorwi Ilirik i Dowi Ili-
rik, tj. Dalmaciju i Panoniju.5
Osnivawe pro-
vincije Mezije, isto~no od Ilirika, nije mogu}e
17. ISTORIJA RIMSKIH PROVINCIJA
NA TLU SRBIJE U DOBA PRINCIPATA
3 Wilkes 1969: 70; Mócsy 1974: Mirkovi} 2006: 25.
4 Mócsy 1974: 34; Papazoglu 2007: 263.
5 Alföldy 1965: 26; Mócsy 1974: 39.
sl. 1. Teritorija
dana{we Srbije
u doba Ranog carstva
(Mirkovi} 2007: 8)
precizno datovati, jer izvori pru`aju protiv-
re~ne podatke. Pi{u}i o napadu na Sirmijum,
Kasije Dion Cecinu Severa naziva „namesnikom
susedne Mezije“.6
Na osnovu toga bi se moglo za-
kqu~iti da je provincija ve} postojala 6. godine
pre n. e. S druge strane, Apijanov podatak da je
Mezija u rimski poreski sistem ukqu~ena tek za
Tiberijeve vladavine, ukazivao bi da je provin-
cija organizovana tek pod Avgustovim nasledni-
kom.7
U nedostaku preciznijih podataka, osni-
vawe Mezije mogu}e je samo okvirno datovati u
vreme izme|u pokoravawa Skordiska (11. ili
10. godine pre n. e.) i 15. godine, kada se prvi put
pomiwe u literarnim izvorima.8
Mezijom, Aha-
jom i Makedonijom je u prvoj polovini I veka
upravqao jedan namesnik. One su razdvojene 45.
godine, kada je Mezija poverena carskom legatu
konzularskog ranga.9
Rimske provincije na sredwem i dowem to-
ku Dunava bile su izlo`ene upadima varvara od
samog osnivawa. Veliku opasnost, pre svega po
Meziju, predstavqali su Da~ani koji su koristi-
li svaku priliku da pqa~kaju teritoriju Carstva.
Primera radi, za Avgustove vlade upadali su to-
kom zime, prelaze}i preko zale|enog Dunava.10
Po{to je 6. godine spasao Sirmijum, Cecina
Sever se vratio u Meziju, jer su wenu teritori-
ju pusto{ili Da~ani i Sarmati.11
Opasnost od
varvarskih upada nagnala je Avgusta da preduzme
opse`ne mere za za{titu rimske teritorije i du-
navskog limesa. Legije IV Scythica i V Macedonicapreme{tene su iz Makedonije u Meziju, verovat-
no oko 11. godine pre n. e. Najpre su bile stacio-
nirane na jugu provincije, u Dardaniji. Lokacija
wihovog logora nije poznata. U modernoj istori-
ografiji pomi{qalo se na Nais ili na Skupe.12
Ovo pitawe, me|utim, mora ostati otvoreno u ne-
dostatku dokaza koji bi prevagnuli u korist jed-
nog ili drugog predloga ili neke tre}e lokacije.
Za{tita limesa podrazumevala je uspostavqa-
we garnizona du` Dunava. Me|u prva utvr|ewa
ubrajaju se: Singidunum, Viminacijum, Racija-
rija i Eskus. Obi~no se smatra da su nikla posle
da~kog pohoda Gneja Kornelija Lentula (1. godi-
ne pre n. e – 4. godine n. e). Osnovni zadatak wi-
hovih posada bilo je nadgledawe pokreta varva-
ra na levoj obali Dunava.13
Legije IV Scythica i V
Macedonica su pod Tiberijem iz Dardanije pre-
me{tene na Dunav. Lokacija logora prve jedini-
ce nije poznata, dok je druga bila stacionirana
u Eskusu.14
Uspostavqawe sistema utvr|ewa na Dunavu i
prebacivawe legija iz Dardanije na sever dalo je
rezultate. U izvorima nema podataka o ozbiqni-
jim upadima varvara na teritoriju Gorwe Mezi-
je sve do burnih doga|aja posle Neronove smrti.
Mezijske legije su, kao i panonske, 69. godine
podr`ale Vespazijana i krenule u Italiju da se
bore protiv Vitelija. Da~ani su iskoristili
wihovo odsustvo i prelili se preko nebrawe-
nog Dunava. Zauzeli su zimovnike pomo}nih od-
reda i pripremali su se da udare i na legijske
logore. Zaustavio ih je Licinije Mucijan, name-
snik provincije Sirije, koji je sa svojim trupa-
ma hitao ka Italiji, podr`avaju}i Vespazijana.15
Wegova pobeda donela je, me|utim, samo kratak
predah, jer su u Meziju upali Sarmati. Provin-
cijski namesnik Fontej Agripa poku{ao je da
im se suprotstavi, ali je poginuo u boju. Sarma-
ti su potom prodrli daleko na jug, pqa~kaju}i i
pusto{e}i sve pred sobom. Mir je uspostavqen
tek 70. godine, kada su varvari potisnuti preko
Dunava. Potom su preduzete mere za ja~awe lime-
sa i spre~avawe varvarskih upada.16
Mir na sredwem i dowem toku Dunava potra-
jao je jedva ne{to vi{e od decenije. Vespazija-
nov sin Domicijan morao je ponovo da se bori
protiv Da~ana. Wihova mo} je porasla po{to su
18. ISTORIJA RIMSKIH PROVINCIJA
NA TLU SRBIJE U DOBA PRINCIPATA
6 Dio LV 29, 3.
7 App. Ill. 30, 86. Za tuma~ewe protivre~nih podataka u pome-
nutim izvorima cf. Mirkovi} 1968: 22; [a{el Kos 2005: 514 sq.
8 Tac. Ann. I 80. Za razli~ite pretpostavke o vremenu osni-
vawa Mezije cf. Papazoglu 2007: 327 sq.
9 Mirkovi} 1968: 22.
10 Dio LIV 36, 2.
11 Dio LV 30, 4.
12 Mirkovi} 1968: 23 sq.; Dragojevi}-Josifovska 1982: 23 sq.
13 Mirkovi} i Du{ani} 1976: 28; Velkov 1980: 62.
14 Mirkovi} 1986: 24; eadem 2007: 22 sqq.
15 Tac. Hist. III 46.
16 Mócsy 1974: 42, 80 sq.
ujediweni pod vla{}u kraqa Diurpaneja i we-
govog naslednika Decebala. Da~ani su u leto 85.
godine upali u Meziju, pre{av{i Dunav isto~no
od Nova. Naneli su te`ak poraz provincijskom
namesniku Opiju Sabinu, uni{tiv{i ~itavu jed-
nu legiju. Potom su opqa~kali brojna utvr|ewa
i naseqa i opseli legijske logore Eskus i Nove.
Ovi doga|aji nagnali su Domicijana da preduzme
energi~ne mere za borbu protiv varvara i za-
{titu limesa. One su podrazumevale ja~awe gar-
nizona dovo|ewem novih jedinica – legija i po-
mo}nih odreda – iz drugih krajeva carstva. Me|u
wima je bila i legija IV Flavia koja je 86. godine
prekomandovana iz Dalmacije. Iste godine, Me-
zija je podeqena na Gorwu Meziju, koja je obuhva-
tala dobar deo dana{we Srbije, i Dowu Meziju,
ju`no od doweg toka Dunava. Borbe protiv Da~a-
na potrajale su nekoliko godina, sve do 89. godi-
ne, kada je sa Decebalom sklopqen mir, jer je Pa-
noniji zapretila opasnost od Jaziga. Domicijan
je u tom razdobqu, kao vrhovni zapovednik rim-
ske vojske, dva puta boravio u Gorwoj Meziji.
Pretpostavqa se da je wegova baza bila u Naisu
ili Skupima.17
Vladavina Flavijevaca bila je zna~ajna za
urbanizaciju rimskih provincija na tlu Srbi-
je. Osnivawe prvih rimskih gradova pada u vre-
me Vespazijana i wegovih sinova. Sirmijum,
sredi{te peregrine zajednice Sirmijenza i
Amantina, stekao je status kolonije, verovatno
pod Domicijanom. Naseqe je slu`ilo kao careva
baza u toku rata protiv Jaziga i Sarmata (89–92.
godine). Nalazilo se relativno blizu granice i
podru~ja gde su vo|ene borbe. Osim toga, iz Sir-
mijuma se lako mogla odr`avati veza sa Itali-
jom. Po zavr{etku rata na panonskoj granici,
Domicijan je Sirmijum uzdigao na rang koloni-
je. Tom prilikom je na gradskoj teritoriji nase-
lio veterane koji su u~estvovali u wegovim ra-
tovima na Dunavu, u Meziji i Panoniji.18
Pod Flavijevcima je po~ela i urbanizacija
Gorwe Mezije. Jedan od vladara ove dinastije
osnovao je koloniju Skupi (kod dana{weg Sko-
pqa) na krajewem jugu provincije. Naziv grada,
posvedo~en na epigrafskim spomenicima, gla-
sio je colonia Flavia Felix Dardanorum.19
U modernoj
istoriografiji jo{ uvek nije re{eno pitawe
osniva~a Skupa. Stariji istra`iva~i opredeqi-
vali su se za Vespazijana,20
dok se u novije vreme
prednost daje Domicijanu.21
Skupi pripadaju
redu veteranskih kolonija. Na gradskoj terito-
riji su naseqeni islu`eni vojnici rimskih le-
gija. To dokazuju termini deductus i deducticius,uklesani na nadgrobnim spomenicima,
22koji
ozna~avaju veterane naseqene u dedukciji iussuprincipis. Epigrafski izvori pru`aju i druge
dragocene podatke o osnivawu Skupa. Najve}i
broj kolonista slu`io je u gorwomezijskoj legi-
ji VII Claudia. Dedukcija je, pored wih, obuhva-
tila i veterane drugih legija – IV Macedonica, VMacedonica, V Alaudae. Raspored lokaliteta na
kojima su na|eni nadgrobni spomenici vetera-
na – kolonista ukazuje na pretpostavku da su im
dodeqene parcele u radijusu od dvadesetak kilo-
metara oko Skupa.23
Mir koji je Domicijan sklopio sa Deceba-
lom 89. godine nije mogao dugo da traje. Da~ka
kraqevina je predstavqala ozbiqnu i konstantnu
pretwu provincijama na sredwem i dowem toku
Dunava. Zbog toga je Trajan od samog po~etka svo-
je vladavine planirao pohod protiv Decebala.
Najpre je trebalo sprovesti opse`ne pripreme
za rat i odbranu granice. One su podrazumevale
obnovu postoje}ih i izgradwu novih utvr|ewa
na dunavskom limesu, me|u kojima su Lederata,
Pinkum, Kupe, Nove, kastrum kod Boqetina, Di-
jana i Akve. Naro~ita pa`wa posve}ena je sao-
bra}ajnim komunikacijama. Trajan je obnovio i
pro{irio put du` Dunava, ~ija je izgradwa po-
~ela jo{ pod Tiberijem. O obnovi ili izgradwi
deonice kroz \erdap svedo~i natpis poznat pod
19. ISTORIJA RIMSKIH PROVINCIJA
NA TLU SRBIJE U DOBA PRINCIPATA
17 Mócsy 1974: 82 sq.; Strobel 1989: 35 sqq. O mogu}im loka-
cijama Domicijanove baze cf. Du{ani} 1996: 41 sqq; Mirkovi}2007: 34.
18 Mirkovi} 2006: 29 sqq.
19 IMS VI 15, 31, 42.
20Vuli} 1909: 146; Patsch 1937: 183.
21 Mócsy 1974: 116; Mirkovi} 2007: 45 sq.
22 IMS VI 53, 54, 56.
23 Cf. Mócsy 1974: 115 sqq.; Dragojevi}-Josifovska 1982: 25 sqq.;Ferjan~i} 2002: 70 sqq.
nazivom „Trajanova tabla“ iz 100. godine, ukle-
san u `ivu stenu na lokalitetu Ogradina u Do-
woj klisuri.24
Iz teksta saznajemo da je put pro-
{iren usecawem u stenu. Kako je wegova trasa
delom le`ala iznad vode, podupirale su ga kame-
ne konzole ukqe{tene u liticu.25
Izrada konzo-
la bila je poverena kamenorescima gorwomezij-
skih legija IV Flavia i VII Claudia. Nedaleko od
Trajanove table nalazi se natpis, tako|e u `ivoj
steni, koji su posvetili Heraklu.26
Pored deo-
nice kroz Dowu klisuru, izgra|ene su i deonice
izme|u Talijate i Dijerne, kao i izme|u kastela
Pontes i Akva. Obnova postoje}ih i izgradwa no-
vih deonica puta omogu}ila je br`e i lak{e
prebacivawe vojske du` Dunava i poboq{ala
komunikaciju izme|u utvr|ewa na limesu. Sa
istim ciqem je 101. godine prokopan kanal kod
Sipa. O ovom poduhvatu, pored arheolo{kih iz-
vora, svedo~i i jedan epigrafski spomenik. Re~
je o mermernoj plo~i na|enoj na lokalitetu Kara-
ula u selu Karata{, nedaleko od ostataka rimskog
utvr|ewa. Plovidba kroz \erdapsku klisuru je
do Trajanove vladavine bila opasna zbog broj-
nih virova, brzaka i podvodnih stena. Car ju je,
kako stoji u natpisu, u~inio bezbednom skrenuv-
{i reku.27
Pripreme za pohod protiv Da~ana i
odbranu limesa podrazumevale su i dovo|ewe no-
vih trupa u Gorwu Meziju. Pored mezijskih legi-
ja IV Flavia, VII Claudia, I Italica i V Macedonica, u
pohodu su u~estvovale legije iz Panonije, veksi-
lacije legija sa Rajne, iz Britanije i isto~nih
provincija, kao i brojni pomo}ni odredi. Iz
jedne vojni~ke diplome znamo da je 100. godine u
Gorwoj Meziji bila stacionirana 21 kohorta.28
Trajan je u prvom ratu protiv Da~ana (101-
–102. godine) odneo pobedu nad Decebalom, ali
nije osvojio wegovu prestonicu Sarmizegetuzu,
niti je sru{io wegovo kraqevstvo. I jednoj i
drugoj strani je bilo jasno da je mir u stvari sa-
mo kratkotrajno primirje. Trajan je zati{je iz-
me|u prvog i drugog da~kog rata iskoristio da
dodatno oja~a dunavski limes i pripremi nov
pohod. Najzna~ajniji gra|evinski poduhvat bila
je izgradwa mosta na Dunavu, koji je povezivao
utvr|ewa Pontes u Gorwoj Meziji i Drobetu na
da~koj strani. Osnovu mosta, koji je bio delo ar-
hitekte Apolodora iz Damaska, ~inilo je 20 ka-
menih stubova. Na wima je, sude}i prema izlaga-
wu istori~ara Kasija Diona, predstavama sa
Trajanovog stuba u Rimu i na novcu, po~ivala
drvena konstrukcija.29
Most je izgra|en da bi se
olak{ao prilaz da~koj teritoriji. Nalazio se
na polazi{tu nekoliko zna~ajnih puteva u unu-
tra{wost Dakije.30
Osnivawem provincije Dakije posle Traja-
nove pobede nad Decebalom (106. godine) po~elo
je razdobqe mira na dunavskom limesu i prospe-
riteta Gorwe Mezije. Ono se dobrim delom hro-
nolo{ki poklapa sa vladavinom dinastije An-
tonina. Na po~etku ovog razdobqa kona~no se
ustalila vojna posada. Hadrijan je 118/119. godi-
ne sproveo obimnu reorganizaciju dunavskog li-
mesa. U Gorwoj Meziji su sada bile stacionirane
dve legije – IV Flavia u Singidunumu i VII Claudiau Viminacijumu. Prva je dovedena iz Dalmacije
86. godine u okviru Domicijanovih priprema za
rat protiv Decebala. Legija VII Claudia preko-
mandovana je iz iste provincije dvadesetak go-
dina ranije, u prvoj polovini sedme decenije Iveka (izme|u 62. i 66. godine). U Meziji je zameni-
la legiju V Macedonica koja je upu}ena na istok, u
rat protiv Par}ana.31
Posadu Gorwe Mezije ~i-
nili su, pored dve pomenute legije, i brojni po-
mo}ni odredi u kastelima du` Dunava i u unu-
tra{wosti provincije.
Urbanizacija, zapo~eta pod Flavijevcima,
nastavqena je osnivawem veteranske kolonije
Racijarije pod Trajanom. Zvani~an naziv grada,
zabele`en na epigrafskim spomenicima, gla-
sio je colonia Ulpia Traiana Ratiaria.32
Na gradskoj
teritoriji naseqeni su islu`eni vojnici gorwo-
20. ISTORIJA RIMSKIH PROVINCIJA
NA TLU SRBIJE U DOBA PRINCIPATA
24 CIL III 1699=8267.
25 Cf. Petrovi} 1986: 48 sqq.
26 Gabri~evi} 1972: 411.
27Petrovi} 1970: 32. O kanalu kod Sipa cf. ibid.: 33 sqq.
28 CIL XVI 46.
29 Dio LXVIII 13, 1–5.
30 O Trajanovim da~kim ratovima i Gorwoj Meziji cf. Stro-bel 1984: 56 sqq; Mirkovi} 2007: 35 sqq.
31 Mirkovi} 1986: 36; Ferjan~i} 2002: 57 sq.
32 CIL III 14217, 14499.
mezijskih legija IV Flavia i VII Claudia. Izgleda
da su od samog osnivawa u~estvovali u gradskom
`ivotu i upravqawu kolonijom. Jedan od Traja-
novih kolonista bio je ~lan prvog saziva ve}a
Racijarije (conscriptus decurio).33
Karakter urbanizacije donekle se promenio
pod Trajanovim naslednicima. Flavijevci i Tra-
jan osnovali su dve veteranske kolonije na tlu
Gorwe Mezije – Skupe i Racijariju. Doba Anto-
nina, posle Trajana, karakteri{e osnivawe mu-
nicipijuma. Hadrijan je ovaj status dodelio na-
seqima koja su nastala kraj legijskih logora
Singidunuma i Viminacijuma. To se uklapa u
wegovu politiku urbanizacije na dunavskom li-
mesu. On je na rang municipijuma uzdigao i na-
seqa kraj velikih tvr|ava u Panoniji – Karnun-
tuma, Brigeciona i Akvinkuma. Kada je re~ o
Viminacijumu, pretpostavqa se da je gradska au-
tonomija dodeqena zajednici rimskih gra|ana
(conventus civium Romanorum) koja je kod logora
postojala od druge polovine I veka. Epigrafski
izvori ukazuju da je uporedo sa municipijumom
postojalo i canabae, naseqe kraj legijskog logo-
ra. Jedan natpis iz Viminacijuma svedo~i da je
obnovqeno pod Septimijem Severom.34
Me|u
Hadrijanove municipijume svrstava se i Ulpi-
jana (dana{wi Lipqan), administrativno sre-
di{te zna~ajnog rudni~kog revira.35
Urbaniza-
cija Gorwe Mezije nastavqena je i pod Markom
Aurelijem. On je status municipijuma dodelio
Naisu, jednom od najzna~ajnijih urbanih centa-
ra na jugu provincije.36
Osnivawe preostalih
municipijuma – Horreum Margi (]uprija) i
Municipium Dardanorum (So~anica) – nije mogu-
}e precizno datovati. Prvo naseqe je, kako se
pretpostavqa, gradsku autonomiju steklo pod
Markom Aurelijem ili Septimijem Severom, a
drugo posle vladavine Marka Aurelija.37
Mir koji je na dunavskom limesu uspostavqen
osnivawem provincije Dakije i urbanizacija
podsticali su razvoj privrede u Gorwoj Meziji.
Ekonomski prosperitet po~ivao je, pre svega, na
rudnom blagu. Bogata nalazi{ta plemenitih me-
tala i drugih ruda bila su koncentrisana na ju-
gu i severu provincije. Na jugu su najzna~ajniji
rudnici bili u dolini Ibra, sa centrom u gradu
Municipium Dardanorum (metalla Dardanica) i oko
Jaweva i Novog Brda, sa centrom u Ulpijani
(metalla Ulpiana). U wima se vadilo zlato, sre-
bro, olovo i cink. Na severu Gorwe Mezije naj-
zna~ajniji su bili rudnici srebronosnog olova,
a mo`da i bakra i zlata, na Kosmaju i Rudniku.
Sredi{te ovog velikog revira bilo je rimsko
utvr|ewe kod Stojnika. Arheolo{ki i epigraf-
ski izvori ukazuju da je eksploatacija kosmaj-
skih rudnika po~ela u posledwim decenijama Iveka, dok je II vek doba wihovog najve}eg procva-
ta. Bogati rudnici zlata, srebra, bakra, olova i
gvo`|a nalazili su se i u slivovima Peka i Mla-
ve (metalla Pincensia), odnosno Timoka.
Najzna~ajniji rudnici Gorwe Mezije ulazi-
li su u sastav carskog domena, a wihovi priho-
di slivali su se u fisk, dr`avnu blagajnu pod
kontrolom cara. Na granicama rudni~kih revi-
ra bile su razme{tene carinske stanice koje su
kontrolisale trgovinu izme|u fiskalnih dome-
na i municipalnih teritorija. Tako je, na pri-
mer, stanica Aquae Bas( ), posvedo~ena na jednom
votivnom natpisu iz Kur{umlijske bawe,38
ozna-
~avala prelaz s gradske teritorije Naisa u rud-
ni~ki distrikt u dolini Ibra (metalla Dardanica).
Upravnik carinske stanice na Kosmaju, carski
rob po imenu Ision, bio je prili~no imu}an. O
tome svedo~i podatak da je sopstvenim sredstvi-
ma finansirao izgradwu Mitrinog hrama.39
Rud-
ni~kim revirima Gorwe Mezije upravqali su
prokuratori iz redova carskih oslobo|enika
ili vitezova (equites Romani).40
Prosperitetu i ekonomskom napretku Gor-
we Mezije doprinosila je razgranata mre`a pu-
teva. Ona je podsticala razvoj trgovine, jer je
omogu}avala brz i lak transport robe, pre svega
21. ISTORIJA RIMSKIH PROVINCIJA
NA TLU SRBIJE U DOBA PRINCIPATA
33 AE 1938, 95. Cf. Mócsy 1974: 118 sq.; Ferjan~i} 2002: 78 sqq.
34 IMS II 55. Cf. Mirkovi} 1971: 31 sq.; eadem 1986: 46 sqq.
35 Mócsy 1970: 33.
36 Petrovi} 1979: 50.
37 Petrovi} 1979: 58; Mócsy 1970: 35.
38 IMS IV 104.
39 IMS I 105.
40O rudnicima Gorwe Mezije i wihovoj organizaciji cf.
Du{ani} 1980: 25 sqq.
raznih vrsta metala iz rudni~kih distrikta.
Putevi su bili zna~ajni i u strate{kom smislu,
budu}i da su olak{avali prebacivawe vojnih je-
dinica ili wihovih odreda iz jednog kraja pro-
vincije u drugi. Put du` Dunava, koji je povezi-
vao legijske logore i mawa utvr|ewa na limesu,
ubraja se me|u saobra}ajnice od vitalnog zna~a-
ja. O izgradwi i odr`avawu pojedinih deonica
svedo~e epigrafski izvori. Deo puta kroz \er-
dapsku klisuru izgra|en je pod Tiberijem. Iz
dva natpisa u `ivoj steni kod Gospo|inog vira i
Lepenske stene, datovana u 33/34. godinu, sazna-
jemo da je ova du`nost bila poverena vojnicima
mezijskih legija IV Scythica i V Macedonica.41
Put
je 46. godine pro{iren usecawem trase u stenu i
pravqewem ankona, tj. konzola.42
Pomenutu deo-
nicu kroz \erdap trebalo je redovno odr`avati
i ~esto popravqati. De{avalo se da krajem zime
ili po~etkom prole}a, kad se led topi, nivo re-
ke toliko poraste da voda odnese konzole. Domi-
cijan je 92/93. godine naredio da se put popravi.
U natpisu uklesnom u `ivu stenu kod Gospo|i-
nog vira stoji da je propao od starosti i da ga je
Dunav plavio.43
O slede}oj obnovi svedo~i ve}
pomenuta Trajanova tabla iz 100. godine n. e.44
Veliki zna~aj za `ivot i razvoj Gorwe Mezi-
je imao je i put koji je, dolinom Margusa (Veli-
ke Morave), preko Naisa i Serdike, vodio ka
Vizantu na obali Bosfora. Re~ je o drevnoj trgo-
va~koj komunikaciji koja je Italiju i central-
nu Evropu povezivala sa Malom Azijom. Prema
vestima putopisaca, ostaci ovog puta mogli su
se videti u XVI veku, prekriveni blatom i {i-
bqem. Jedna od najboqe o~uvanih deonica, u du-
`ini od oko 140 koraka, nalazila se na izlazu iz
Ni{a. Put je izgra|en u prvoj polovini I veka,
svakako pre 61. godine, kada su na deonici izme|u
Naisa i Serdike sagra|ene tabernae i praetoria.45
Na zna~aj ove saobra}ajnice ukazuje i okolnost
da je vi{e puta obnavqana i popravqana. O rado-
vima na deonici Viminacijum – Nais u III veku
svedo~e miqokazi iz vremena Filipa Arabqa-
nina (244–249. godine), Decija Trajana (249–251.
godine) i Galijena (253–268. godine).46
Nekoliko zna~ajnih saobra}ajnica Gorwe Me-
zije ukr{talo se u Naisu. Ovaj grad je putem koji
je vodio na sever, preko utvr|ewa Timacum Minus,
bio povezan sa Trajanovom kolonijom Racijari-
jom i Dunavom. U Naisu se od puta ka Serdiki i
Vizantu odvajala saobra}ajnica koja se u stanici
Ad Herculem (kod @itora|e) delila na dva kra-
ka: jedan je, preko Ulpijane, vodio ka Lisusu na
obali Jadranskog mora, a drugi, dolinom Ju`ne
Morave, ka Skupima i Tesaloniki u provinci-
ji Makedoniji.47
Razgranata mre`a puteva omogu}avala je i ne-
smetan razvoj trgovine. @ive trgova~ke veze odr-
`avane su sa Italijom, zapadnim i isto~nim
provincijama. Fina grn~arija i staklo stizali
su sa severa Apeninskog poluostrva, iz Galije i
sa Rajne. Luksuzna roba, poput skupocenih tkani-
na ili nakita, uvo`ena je iz isto~nih provinci-
ja. Sa ostrva Prokonesa u Propontidi, na pri-
mer, dopreman je najfiniji mermer za izradu
skulptura, sarkofaga i drugih spomenika. Uve-
zeni proizvodi bili su prevashodno nameweni
imu}nim qudima – pripadnicima municipal-
ne aristokratije, veteranima i vojnicima.48
Urbanizacija, ekonomski napredak i prisu-
stvo vojske u Gorwoj Meziji doprineli su pri-
livu rimskih gra|ana iz svih krajeva carstva. U
gorwomezijskim legijama IV Flavia i VII Claudiaslu`ili su vojnici iz susednih (Panonija, Da-
kija, Trakija, Makedonija, Dalmacija) i maloa-
zijskih provincija (Galatija, Kilikija, Azija,
Bitinija i Pont).49
Mogu}nost bavqewa trgo-
vinom privla~ila je poslovne qude iz severne
Italije i isto~nih provincija. U Singidunumu
je, na primer, sahrawen mazgar Ksenos iz Kibi-
re u Frigiji.50
Zbog trgovine su se u pomenutom
22. ISTORIJA RIMSKIH PROVINCIJA
NA TLU SRBIJE U DOBA PRINCIPATA
41 ILJug 57, 60.
42 ILJug 56.
43 ILJug 58.
44 CIL III 1699=8267.
45 AE 1999, 1397.
46 IMS IV 123–126.
47 Cf. Petrovi} 1979: 20 sqq.
48 Cf. Mócsy 1974: 130 sq.; Mirkovi} 1968: 141 sqq.; eadem 2007:78 sqq.
49Ferjan~i} 2008: 63 sqq.
50 IMS I 70.
gradu obreli i Publije Terencije Akvilin i
Tretenika Sabina, bra~ni par koji je `iveo u
Akvileji (consistentes Aquileiae).51
Barbijevci iz
ovog grada u severnoj Italiji poslovali su u Vi-
minacijumu preko svojih oslobo|enika. Na to
ukazuje nadgrobna stela Lucija Barbija Nimfo-
dota, koju su postavili wegovi roditeqi Barbi-
je Delfik i Kvarta.52
Mir koji je na sredwem i dowem toku Duna-
va vladao od zavr{etka Trajanovih da~kih rato-
va naru{en je za vlade Marka Aurelija. On je ve}i
deo svoje vladavine posvetio ratovima protiv
Kvada i Markomana, germanskih plemena koja su
`ivela severno od Panonije, i Jaziga, koji su
`iveli izme|u Panonije i Dakije. Glavna baza
operacija, gde je boravio car i gde se skupqala
vojska, bio je Sirmijum.53
Iako je te`i{te rat-
nih operacija bilo na panonskom limesu, bal-
kanskim provincijama je pretila ozbiqna opa-
snost. Marko Aurelije je preduzeo niz mera da
ih za{titi od napada varvara. Po{to je vojska
bila desetkovana epidemijom kuge, pribegao je
vanrednoj regrutaciji robova i gladijatora.
Osnovao je i nove pomo}ne odrede, tzv. cohortesAureliae, koje su ~inili razbojnici tj. latroni
Dalmacije i Dardanije.54
Neke od ovih jedinica
bile su stacionirane u Gorwoj Meziji. Kohorta
II Aurelia nova {titila je kosmajske rudnike, a
kohorta II Aurelia Dardanorum, u utvr|ewu Tima-cum Minus, rudni~ki kompleks u slivu Timoka.
Nais je, pretpostavqa se, bio glavna odbrambena
baza u severnoj Dardaniji. Zbog toga je u wemu
bila stacionirana kohorta I Aurelia Dardano-rum. Weni vojnici bdeli su i nad bezbedno{}u
saobra}aja na putevima koji su se ukr{tali u
Naisu ili wegovoj okolini.55
Premda su borbe protiv Markomana, Kvada i
Jaziga vo|ene, kao {to je ve} re~eno, na panon-
skim granicama i na teritoriji varvara, Gorwa
Mezija nije bila po{te|ena varvarskih napada.
Kostoboci, narod nepoznatog porekla, koji je
`iveo severno i severoisto~no od Dakije, pre-
gazili su 170. godine balkanske provincije i
prodrli sve do Ahaje. Na wihovom udaru na{li
su se i gradovi Gorwe Mezije. Na to ukazuje nad-
grobni spomenik Timona, dekuriona kohorte IIAurelia Dardanorum, na|en u Skupima. U tekstu
stoji da su ga ubili Kostoboci (interfecto a Costo-bocos (!)).
56Jazigi su, izgleda, tako|e ugro`avali
Gorwu Meziju. @ena po imenu Serenija Kvarta,
sahrawena u Singidunumu, mogla je stradati u
nekom wihovom upadu za vreme vlade Marka Au-
relija.57
Sklapawem mira sa Kvadima i Marko-
manima 180. godine po~elo je novo doba prospe-
riteta provincija na sredwem i dowem toku
Dunava, koje se dobrim delom poklopilo sa vla-
davinom dinastije Severa.
Kriza koja je Rimsko carstvo zahvatila u IIIveku, posle propasti Severa, ostavila je traga i
u provincijama na tlu dana{we Srbije. One su
ponovo bile izlo`ene napadima varvara – Mar-
komana, Jaziga, Sarmata, Gota. Prvi u nizu voj-
ni~kih careva, Maksimin Tra~anin (235–238.
godine), proveo je dobar deo svoje vladavine u
Sirmijumu. Odatle je preduzeo pohod protiv Sar-
mata i Karpa koji su upadali na teritoriju Do-
we Panonije.58
Vladavina Gordijana III (238–244.
godine) bila je zna~ajna za istoriju Gorwe Me-
zije jer su Viminacijum i Singidunum 239. godi-
ne uzdignuti na rang kolonija. Tom prilikom je
u Viminacijumu otvorena i kovnica novca koja
je radila ne{to vi{e od petnaest godina; zatvo-
rena je 255. godine.59
Kriza koja je Rimsko carstvo zahvatila u IIIveku na{la je odraza i u ~estim uzurpacijama
carske vlasti i gra|anskim ratovima. Trupe
stacionirane na sredwem i dowem toku Dunava
aktivno su u~estvovale u ovim doga|ajima. Za ca-
reve su progla{avale svoje zapovednike ili pro-
vincijske namesnike. Mezijska vojska je u prole}e
23. ISTORIJA RIMSKIH PROVINCIJA
NA TLU SRBIJE U DOBA PRINCIPATA
51 IMS I 15.
52 IMS II 164.
53 Mirkovi} 2006: 61.
54 HA Marcus 21, 6–7.
55 Cf. Mirkovi} i Du{ani} 1976: 106 sqq; Petrovi} 1979: 31 sq;idem 1995: 44 sq.
56 AE 2005, 1315.
57 IMS I 52b. Cf. Mócsy 1974: 188; Mirkovi} i Du{ani} 1976: 78ad n° 52.
58 Mirkovi} 2006: 62.
59 Mirkovi} i Du{ani} 1976: 32; Mirkovi} 1986: 48 sqq.