140

Kultura za spas ~ove~anstva

  • Upload
    halien

  • View
    283

  • Download
    13

Embed Size (px)

Citation preview

Stranica Kur’ana u muhakak pismu, 15. vekPortal mauzoleja {ejha Abdu Samada, Natanz

Glavni i odgovorni urednikMohsen Azarmakan

UrednikAleksandar Dragovi}

Lektura i korekturaMirjana Abdoli

Dizajn i likovna opremaAleksandar Dragovi}

^asopis izlazi tromese~nou izdanju Kulturnog centraIslamske Republike Irana.

Mi{ljenja i gledi{ta iznetau objavljenim ~lancima

ovog ~asopisa ne morajuda predstavljaju gledi{ta

Kulturnog centraIslamske Republike Irana.

Objavljivanje ~lanaka iilustracija dozvoljeno je saobaveznim navo|enjem

izvora. NUR toplo do~ekujemi{ljenja i gledi{ta svojih

~italaca.

Adresa redakcije^asopis NUR

Po{tanski fah 43111001 Beograd,

Srbija i Crna GoraTel: 011/660-386

011/367-2564Fax: 011/2666-980

E-mail: nurªeunet.yu

KULTURA I DRU[TVO5 Kultura za spas ~ove~anstva

Alame Mohamad Taghi D`a’fari22 [kolstvo Islamske zajednice u Kraljevini

Jugoslavijidr Dragan Novakovi}

27 Anatomija Islamske revolucijeSandra Maksimovi}

FILOZOFIJA I GNOZA37 Misti~ne dimenzije islama

Anemarie Schimmel46 Ibn Ru{d (Averoes)

Danojla Bajraktarevi}

KNJI@EVNOST64 Periodizacija persijske knji`evnosti –

tre}e i ~etvrto razdobljedr Ahmed Tamimdari

74 Poezija – Nima Ju{i|Be}i D`aka

UMETNOST80 Umetnost dinastije Safavida

Habibolah Ajatolahi92 Tajna zvuka

Hazrat Inajat Han

VERSKE TEME103 O znanju i mudrosti

Mevlana D`elaludin Rumi114 Fatima je Fatima

Ali [arijati121 Ardevirafname

Dejan Spasojevi}

IZLOG KNJIGA125 Istorija persijske knji`evnosti

dr An|elka Mitrovi}131 [kolstvo Islamske zajednice

dr Rade Bo`ovi}

AKTIVNOSTI KC IRANA133 Otvoren ciklus iranskog filma133 Godi{njica smrti imama Homeinija134 Zavr{etak mandata iranskog ata{ea

za kulturu135 Nova lokacija Iranskog kulturnog centra

SAFAVIDSKAUMETNOST

POEZIJA: NIMA JU[I\

PERIODIZACIJAPERSIJSKE

KNJI@EVNOSTI

FESTIVALFILMA

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog

Ovaj, 45-i broj ~asopisa Nur koji je pred Vama, je letnje izdanje koji se,zbog male stagnacije u radu Kulturnog centra Irana u Beogradu, izazva-ne promenom lokacije tokom leta, pojavljuje sada, nadomak jeseni. Niu ovom broju nismo odstupili od na{eg stalnog koncepta: tekstovi kojesmo odabrali su podjednako zastupljeni kroz sve tematske celine.U bloku Kultura i dru{tvo donosimo tekst Kultura za spas ~ove~anstva, po-kojnog iranskog nau~nika M. T. D`a’ferija, poznatog po sjajnom komen-taru Mevlanine Mesnevije, ~ije smo jedno pevanje objavili u pro{lombroju Nura. U tekstu D. Novakovi}a [kolstvo Islamske zajednice u Kraljevi-ni Jugoslaviji, preuzetog iz istoimene knjige donosimo dve celine: Islam-sko {kolstvo i Verska nastava. Tre}i tekst ovog bloka rezervisan je za radAnatomija Islamske Revolucije koji obra|uje situaciju u predrevolucionar-nom i ocrtava dru{tveno-politi~ki presek u postrevolucionarnom Iranu.U bloku Filozofija i gnoza donosimo dva teksta: prvi je odlomak iz mo-`da najpoznatijeg dela nema~ke autorke Anemari [imel, Misti~ne dimen-zije islama, koji se bavi istra`ivanjem nekoliko glavnih linija sufizma saistorijskog i fenomenolo{kog stanovi{ta; drugi, tako|e prevod, nastavakje serije razgovora izme|u predsednika Iranskog dru{tva za filozofiju, g.E’vanija, i Nasrija, a tema je filozofsko u~enje Ibn Ru{da.U bloku Knji`evnost, pod nazivom Periodizacija persijske knji`evnosti ob-javljujemo deo koji se bavi tre}im i ~etvrtim razdobljem persijske knji-`evnosti, a u odeljku posve}enom poeziji, donosimo nekoliko pesamaNime Ju{i|a, rodona~elnika savremene iranske poezije.Tekst Umetnost dinastije Safavida koji otvara blok Umetnost istra`uje po-reklo ove dinastije sa posebnim osvrtom na arhitekturu safavidskog pe-rioda. Tajna zvuka i sklad `ivota odlomak je iz dela poznatog indijskog mi-stika i muzi~ara Inajat Hana, koji svoje filozofsko u~enje zasniva na po-sebnom shvatanju muzike i skladu koji ona unosi u `ivote ljudi i poje-dinaca.Blok Verske teme sadr`i tri teksta; u prvom donosimo 4 poglavlja iz naj-poznatijeg Rumijevog proznog dela, Fihi-ma-fihi, zbirke njegovih raz-govora sa u~enicima, u formi postavljenih pitanja na koja u~itelj direkt-no odgovara; sledi nastavak [erijatijevog dela Fatima je Fatima i na kra-ju, fragment iz Ardavirafname koja predstavlja svojevrstan zapis o du-hovnom putovanju u raj i pakao, odnosno pitanju nagra|ivanja i kaznena drugom svetu u zoroastrijanizmu.Pregledom Istorije persijske poezije, odnosno [kolstva Islamske zajednice uKraljevini Jugoslaviji bave se dr An|elka Mitrovi} i dr Rade Bo`ovi} u blo-ku Izlog knjiga.I kao {to je to uobi~ajeno, ~asopis zavr{avamo pregledom aktivnostiIranskog kulturnog centra.

Aleksandar Dragovi}

Definicija kulture

Kultura je defini-sana na mnogo

razli~itih na~ina odstrane stru~njaka zakulturu i nau~nika.Enciklopedija Brita-nika je do sada1 na-

vela 164 razli~ite definicije kulture. Pa`lji-vim prou~avanjem tih definicija, uo~avase da pojedine od njih smeraju ka identi-fikovanju odre|enih kulturolo{kih ele-menata, primerno, nau~ne, umetni~ke,knji`evne i moralne kulture, i sve slu`e is-klju~ivo za opis razli~itih aspekata pojavau kulturi, poput umetnosti. Pojedine defi-nicije se odnose na kulture koje slede, dokdruge opisuju prvobitnu kulturu, iako tone ~ine neposredno.

Razmislimo o tome da nijedna posto-je}a definicija ne uspeva da stvori sveo-buhvatno obja{njenje kulture. Pretposta-vimo da izvestan broj ljudi poku{ava daprona|e centar kruga razmatraju}i mno-{tvo njegovih ta~aka. Naravno, nijednaod njih se ne bi pokazala kao stvarni cen-tar; tako ni nau~nici kulture i sociolozi ni-su ozbiljno razmotrili stvarni identitet ~o-veka, koji se nalazi na granici izme|u pri-rodnog i nadnaravnog.

„Zaista, ti si bio taj koji je zatvorio kruguniverzuma“.

{ejh Mahmud [abestari

Nasuprot tome, oni su prou~avali is-klju~ivo pojedine odgovaraju}e elemente

kulture, posebno fizi~ke pojave i kulturo-lo{ke aktivnosti. O~igledno je da bi brojnefizi~ke pojavnosti odvele do bezbrojnihdefinicija... Kao dokaz ovoga, obratite pa-`nju na zanemarivanje uro|enih odlikakulture, aspekt virtuelne lepote u imeno-vanju Jednoga. Nasuprot, kultura se sa-stoji od dva dela: spolja{njeg virtuelnog iunutra{njeg virtuelnog. Najpotpunija de-finicija koja mo`e proiste}i iz ve}ine pri-sutnih jeste:

„Kultura je nu`an ili pravi kvalitet ~ove~i-jih fizi~kih i mentalnih aktivnosti, zasnovanna zdravoj logici i emocijama nastalim iz sen-zibilnih evolutivnih stilova `ivota.“2

Elementi i primeri dati u postoje}imenciklopedijama i leksikonima odnose sena kvalitete obeju nu`nosti i svojstveno-sti. Drugim re~ima, one se sastoje odstvarnih i nu`nih ~injenica za ljudski `i-vot. Francuska enciklopedija navodi:

„Kultura se sastoji od sveg znanja ste~enogod strane ~oveka ili dru{tva, i kao takva, ona jeniz aktivnosti zasnovanih na raznolikim soci-olo{ko-istorijskim pravilima, ili strukturamauzrokovanim promenama u pona{anju ili ~i-njenju, zavisno od osobenih edukacionih uslo-va.“

Gornji iskazi uklju~uju apsolutno vi-talne i, tako|e, nepotrebne ali prave uslo-ve `ivota. U svakom slu~aju, kao {to }emovideti kasnije, nu`nosti i pravi uslovi neisklju~uju u potpunosti ~ovekove li~nepotrebe. Pojedini stru~njaci veruju da sekultura ne sastoji od bitnih ~inilaca za `i-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 5

KULTURA I DRU[TVO

Kultura za spas ~ove~anstvaAlame Mohamad Taghi D`a’fari

vot, poput prirodnih ili humanisti~kih na-uka, ve} samo od odgovaraju}ih aspekatavrednih da stvore osnovu kulture. Ovdeje potrebno imati na umu dva va`na na-~ela:

Prvi: [to je ve}a distanca izme|u kul-ture i prirodnog `ivota i fatalisti~kih ~inje-nica, i {to vi{e evolucionarnih virtuelnihfaktora ona uklju~uje, to }e i kultura bitihumanija.

Drugi: Visoko uzdignuta duhovnavrednost saglasno kojoj ~ovek neprestano`eli da ispuni svaki aspekat i delanje usvom `ivotu savr{enom ~istotom.

Na osnovu ova dva pravila, pojediniidealisti~ki i rani antropolozi veruju da jekultura oduvek igrala glavnu ulogu uevolutivnom razvoju ~ove~anstva.

Interes za budu}nostevolutivne kulture

Ukoliko do|e vreme kada }eljudi po~eti da gube `elju za po-stizanjem sklada u oplemenje-noj slobodi, nesveni fatalizam }eih dovesti do mehani~kog `ivo-ta, slepog za istinu, nazivaju}i toljudskom zajednicom. Ukolikopo{ast dekulturalizacije zaokupiljude toliko sna`no da razori ~aki zajedni~ke vrline evolucionar-ne kulture raznih naroda, to }ebez pogovora otkriti sramnu ne-kompetentnost njihovih vo|a.Uprkos vekovnim naporimasvetih poslanika, mudraca, mo-ralista i `rtvama mu~enika u imeslobode i ljudskog dostojanstva,dana{nje vo|e ne samo da su sepokazale nesposobnima da uje-dine ~ove~anstvo u potrazi zaduhovnom harmonijom i har-monijom postupanja, zasnova-nom na evolucionarnim kultu-rolo{kim vrlinama, ve} su i ~ove-

ka svele na neuke delove ma{ine. Li{ili su~oveka sjajnog `ivota kakav zaslu`uje,ograni~avaju}i ga samo na fizi~ke `ivotneprohteve, poput pohlepe za mo}i, vla{}u isebi~no{}u. Tog stra{nog dana, koji mo-`da nije tako daleko, osetljiva istorijskasvest i Bog, Koji je ljude opskrbio sve{}ukako bi ih upu}ivao kroz vreme, osveti}ese onima koji su razorili ljudsko dostojan-stvo i vrednosti.

Sve autenti~ne ljudske kulture, svetiposlanici, znameniti antropolozi, morali-sti i oni koji su doprineli kulturi ljudskeistorije, jasno pokazuju da je jedini na~inda se me|u ljudima uspostavi harmonijai dostojanstvo preko uzvi{enih vrlina imorala, ne mehani~kih osobina i kvalite-ta. [to god ~ovek vi{e odstupa od visokomoralnih vrlina, to }e vi{e biti podlo`an

KULTURA I DRU[TVO6

Morteza Katouzian, Elegija I

svom prirodnom animalnom ja. @ivoti-nje, tako|e, poseduju svoje „ja“ – mada,na na~in koji je vi{e ograni~en – dok uslu~aju ljudskih bi}a to „ja“ upravlja ~ove-kovom su{tinom, jer su ljudski kapacitetitoliko brojni i mo}ni da uzajamno uti~una univerzum i svoju grupu. Prirodno„ja“ ne zna za sa`aljenje, emocije i logiku.Ono potpuno zanemaruje svest, evoluci-ju i kulturu. U svakom slu~aju, dok ljud-ske vrline ne budu postignute, ljudsko je-dinstvo i bratsvo }e biti samo puka `elja,jer su sebi~nost i pohlepa vo|ena li~nim`eljama prirodni deo animalnog „ja“, {toje uzrokovalo bezbrojne ratove i omrze uistoriji ~ove~anstva.

Islamska kultura je pokazala veliki in-teres za budu}nost savremenih dru{tava.Ipak, pojedini zapadnja~ki nau~nici nesamo da su predvideli kraj kulture Zapa-da, ve} veruju da se ona sada de{ava. Al-bert [vajcer ovako opisuje kriti~no stanjeu kome je zapadnja~ka kultura:

„Svakom je o~igledno da napredujemo kasamouni{tenju. Ono {to nam je danas ostalo,nije ni u kom smislu pouzdano, i jo{ uvek nijepretrpelo destruktivni pritisak, a zasigurno jeprevi{e krhko da bi ga izdr`alo. Savremeni ~o-vek danas ima mnogo manje sposobnosti zakulturu, jer je njegovo okru`enje {tetno degra-diralo njegov duh.“3

[vajcer veruje da je industrijalizovani~ovek li{en slobode, nesposoban dausmeri svoje misli, da je nepotpun i uopasnosti od gubitka svog ljudskog „ja“.On dalje dodaje:

„Dru{tvo se razvilo na tako iskrivljenna~in da mo`e tajno da kontroli{e ljude, iu~inilo ih toliko zavisnim od svoje zajed-nice da odustaju u potpunosti od razmi-{ljanja i razmatranja...tako smo u{li u novisrednji vek. Misao je promi{ljeno napu{te-na u ime slobode, a ljudi kontrolisani odstrane svojih dru{tava. Neizbe`no smo iz-

gubili veru u istinu, jer smo `rtvovali na{umentalnu nezavisnost. Poremetili smo na-{u sopstvenu duhovnu i emocionalnuravnote`u. Nehajnost u bilo kom smisludovodi do besmislenog ustrojstva.“4

„Besmislene borbe“, po [vajceru, su drugakarakteristika industrijskih dru{tava. Tokomnekoliko poslednjih vekova ljudi su radili po-put ma{ina, ne ljudskih bi}a. Su{tina ~ove~no-sti je zatrovana... „Odrasli su utopljeni u po-sao, pove}ano doprinose}i sveop{tem uznemi-renju...apsolutnoj posesivnosti, bez obaziranjana svoj sopstveni ego, dok je zastranjenje po-stalo njihova fizi~ka potreba.“5

Tako zaklju~uju}i, [vajcer isti~e da ~o-vek treba da smanji pritisak svojih svetov-nih borbi i izbegava {epurenje. [vajcer,protestant, sla`e se sa dominikanskimsve{tenikom Ekhardom da:

„^ovek se ne sme podvrgavati duhovnojizolaciji koja se smatra sebi~no{}u; on bi moraoaktivno doprinositi svom dru{tvu da se razvi-je do najvi{eg mogu}eg stepena u moralnompogledu. Ukoliko danas samo mali broj ljudijo{ uvek ima ljudska ose}anja, to je zato {to seide za `rtvovanjem svoje pobo`nosti i moral-nih vrednosti za svoju sopstvenu domovinu –kulturne vrednosti se nikada ne razmenjuju sadrugim dru{tvima, {to bi ih moglo usmeriti kavi{em duhovnom razvoju.“6

Potom [vajcer zaklju~uje da nas aktu-elna dru{tvena i kulturolo{ka utemeljenjavode propasti koja prethodi drugoj rene-sansi, ~ak obimnijoj od izvorne – semukoliko ne te`imo za samouni{tenjem.

„Tokom druge renesanse duhovne aktivno-sti }e se pokazati presudnim; u stvari, mental-ne aktivnosti su jedini logi~ki i prakti~ni prin-cip koji je ~ovek postigao u svojoj istorijskojevoluciji...Ne sumnjam da }e se, ukoliko po-stupamo temeljno, desiti revolucija.“7

U svakom slu~aju, osnovi druge revo-lucije bi morali ubla`iti sebi~nost, pohlepu

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 7

za zadovoljstvima i mo}i, jer bi bez religij-skog uticaja, revolucija bila nemogu}a. ^i-ni se da bi to bila religijska revolucija, na{ta islam – posebno {iiti – ~ekaju, kako bistvorili globalno Bo`ansko dru{tvo.

Nepobitna je ~injenica, koju su potvr-dili nau~nici humanisti~kih nauka i filo-zofi pozitivisti, da su u na{em dobu su-{tinske promene na horizontu. O kojojgod da je evoluciji re~, zasigurno }e se ti-cati ljudskih bi}a. U vezi odre|ivanja na-dolaze}e dramati~ne evolucije, pojavilesu se dve teorije:

Prva teorija: pesimisti~ka verovanja daljudska bi}a kre}u ka duhovnoj i moral-noj propasti. ^ak i ukoliko ljudi nisu uni-{teni potpuno, posta}e sebi~na, pohlepnaljudska bi}a, li{ena logike i svesti, utapa-ju}i se u svojim prohtevima, bez drugogizbora do da se poput zavrtnja uglave uma{inu.

Druga teorija: optimisti~ka, navodi:„Evolucija }e jo{ jednom o`iveti izvornevrednosti uzimaju}i u obzir ~ovekove uro-|ene mogu}nosti za evoluciju, i na taj na-~in }e ~ovek povratiti svoje istinsko ‘ja’.“

O~igledno da je, ako se uporedi, zad-nja prihvatljivija – i ukoliko je neophod-no, ~ak `rtvovanje u ime vo|a dru{tava,uz istinske mudrace i autenti~ne nau~ni-ke kulture i humanisti~kih nauka. Me|u-tim, ukoliko Nebo zabrani, a sebi~ni i po-hlepni na mo} nastave da {tete ljudskomdru{tvu, zanemaruju}i samoubila~ki padkoji nas o~ekuje, evolucija }e se zasigurnoodvijati po prvoj, pesimisti~koj teoriji –ukoliko, naravno, ne dovede do uni{tenjasveta i njegovih stanovnika. Prema toj po-stavci, ljudi bi se smatrali neva`nim po-put zup~anika na ma{ini.

Uzimaju}i u obzir ~ovekovu uro|enupotrebu za potragom za savr{enim vred-nostima i njegovu dugo izgra|ivanu `ud-nju za evolucionarnom kulturom, i imaju-}i u vidu Bo`iju neosporno mudru volju,

podr`avamo drugu teoriju, i predvi|amo,nakon {to ~ovek pro|e kroz velike patnje,prosperitetnu i ohrabruju}u budu}nost.Me|u osnovnim razlozima na{eg logi~nogoptimizma jeste ~injenica da ~ovek pose-duje virtuelnu `elju za savr{enom evolu-tivnom kulturom, i da je uvek `eljan da se-be za{titi od raznih pretnji ~ove~anstvu.

Zna~aj ispitivanja definicija kultureNakon ispitivanja sveobuhvatnih defi-

nicija kulture kod raznih naroda i nacio-nalnosti, do}i }emo do neospornog za-klju~ka da }e, obzirom da ljudsko dru{tvo`udi za su{tinskom kulturom, ono i preo-vladati nad svim silama, pohlepom i po-`udom. Kao {to ^asni Kur’an ka`e:

„On spu{ta ki{u s neba, pa reke teku kori-tima s merom, i bujica nosi otpatke koji pliva-ju po povr{ini. I ono {to ljudi tope na vatri u`elji da dobiju nakit ili oru|e ima, tako|e, ot-patke, sli~ne onima – tako Allah navodi primerza istinu i neistinu: otpaci se odbacuju, dokono {to koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako,eto, Allah obja{njava primere.“8

„Pro{li su vekovi, i novi je do{ao; Mesec jeisti, ali ne i voda.

„Pravda i velikodu{nost se nisu izmenile;u svakom slu~aju, ovaj vek i ovi ljudi jesu.

Nakon svih ovih vekova,Uva`eni, nijedna od ideja nije izmenjena.

Voda na potoku je promenjena,ali odraz Meseca i zvezda ostaje.

Njegovi temelji mora da su visoko na ne-bu, ne u vodi.“

Osnovni razlog prou~avanja postoje-}ih definicija kulture iz najboljih enciklo-pedija i pojedinih leksi~kih i sociolo{kihizvora jeste provera da li sva ljudska dru-

KULTURA I DRU[TVO8

{tva veruju da istinsko zna~enje kultureuklju~uje stvarnu ljudsku evoluciju, iline... Postoje razlike u stanovi{tima nau~-nika u tuma~enju kulture, koje su donelemno{tvo definicija, ali su sve saglasne upogledu su{tine kulture. Kao {to }emo ka-snije videti, pojedine od razlika su uzro-kovane vremenom i pouplarnim pojava-ma, dok su neke druge uzrokovane ka-rakteristikama okru`enja i raznolikimideolo{kim percepcijama. Na primer, far-hang, ekvivalent za kulturu na farsiju,zna~i povu}i9; tako|e, odnosi se i na gra-nu povinutu nadole i prekrivenu ze-mljom kako bi se pomogao njen rast i ra-sa|ivanje na drugom mestu.

Arapski ekvivalent za kulturu, al-thiqafa, zna~i trijumf, inteligenciju i ve{ti-nu, a tako|e, zna~i i talenat za nauku, za-natstvo i prirodan `ivot.10

U francuskom, culture poti~e od latin-ske re~i cultura, koja zna~i obra|ivanje ze-mlje za poljoprivredu, a tako|e i sa|enje.11

U nema~kom, odnosi se na uzgajanjebakterija i druge `ive materije na hranlji-voj podlozi; podizanje i za{titu farmi; i,tako|e, novu grupu `ive organske tvari.12

Kona~no, na ruskom zna~i odre|iva-nje dometa ~ovekovog uticaja na prirodui njegovi rezultati u tom smislu.

Me|usobna povezanostizme|u definicija kulture

Polaze}i od razli~itih koncepata krozistoriju, mo`emo stvoriti sveobuhvatnudefiniciju: op{ti koncept preno{enja pobe-de, ume{nost i razumevanje na arapskom,obra|ivanje zemlje i sa|enje na persij-skom, kultivacija zemlji{ta i poljoprivredana latinskom. U svakom slu~aju, na{e pro-u~avanje ne smera da doka`e da kulturadeli istu etimologiju u svim leksikonima ienciklopedijama na svetu. Me|utim, ube-|eni smo da re~ kultura i njeni sinonimi ure~nicima naroda drevne covilizacije, svi

uop{te obuhvataju uzgajanje, sposobnostobavljanja poljoprivrede i organskog ̀ ivo-ta, usmerenih ka svim karakteristikamadobrog, razumnog i ume{nog `ivljenja.

U potrazi za sveobuhvatnom vrednomistinom nazvanom kultura

Pretpostavimo da izraz koji prenosidobru, vrednu kulturu u razli~itim etni~-kim grupama i nacijama kroz istoriju – daje pro{ao kroz virtuelne promene i da jeskoro prona{ao potpuno nova zna~enja –jeste kultura, {to je u drevnom persijskomzna~ilo granu koja }e dati izdanke, poste-peno menjaju}i zna~enje u preno{enjemudrosti, obrazovanje...Pretpostavimo,tako|e, da je re~ kultura kori{}ena u svo-jim najprostijim zna~enjima. U svakomslu~aju, promene u zna~enjima re~i nemogu izmeniti konkretnu istinu u logi~-nom `ivotu. Na primer, uzmimo persijskure~ kanun, koja ozna~ava muzi~ki instru-ment. Kasnije, kori{}ena je da preneseistinu, ili va`no `ivotno doba, potro{enona tuma~enje istine. Ukoliko pretpostavi-mo da u pojedinim dru{tvima, tirani kori-ste takve re~i kako oni `ele, bez obzira naprava zna~enja koja imaju, zar ne bismotada do{li do zaklju~ka da je re~ kanon iz-gubila svoje odre|eno zna~enje koje seodnosi na vezu izme|u ~oveka i njegovogsopstvenog „ja“, Boga, univerzuma, ilinjegovih bli`njih? To bi zacelo bilo pogre-{no, jer su doga|aji koji opisuju vezu iz-me|u ~oveka, Boga i drugih bi}a neo-sporno nepromenljivi, ~ak i kada se nenazivaju kanon.

U slede}im poglavljima, poku{a}emoda na|emo pouzdanu sveobuhvatnu isti-nu koja, bez obzira kako da se naziva, ni-kada ne gubi odlu~uju}u ulogu za ~oveka– sem ukoliko ~ovek ne odustane od svogidentiteta u svom svetu ma{ina do te me-re da njegov `ivot, du{a i istinsko „ja“ nepostanu potpuno uni{teni; ili, kako je Taj-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 9

ler rekao, „evolvira u ~ovekolikog majmu-na“13, i kona~no postane deo ma{inerije.

Definicije kulture u poznatim re~nicima ienciklopedijama

O~ito je da nije mogu}e prou~iti ikompilirati sve postoje}e definicije kultu-re u jednoj knjizi. U svakom slu~aju, mo-`emo se osvrnuti na zna~ajne re~nike ienciklopedije i prou~iti najva`nije, dateod strane priznatih nau~nika iz sveta.

Kultura opisana u persijskom priru~niku„Farhang (izvedeno iz farhange) – per-

sijski ekvivalent za kulturu – poziva se naznanje, razum, mudrost, ura~unljivost, Per-sijski re~nik, Keikavusovu majku i granuporinutu u zemlju da bi bila presa|ena nadrugom mestu. Tako|e, na odvodni kanal.14

Hosein ibn Fakhridin And`ui [irazi ve-ruje da „farhang“ ima {est razli~itih zna~e-nja:

Prvo, znanje:„Tvoja vrednost je visoko uzdigla ne-

besa, a razum usvojio veliku kulturu tvo-jih ideja.“ (Kamal Ismail)

Drugo, pona{anje:„Ukoliko ~ovek usvoji kulturu uz svo-

ju umetnost, bi}e u stanju da se nosi sasvakom neda}om.“

Tre}e, razum:„Onaj ko u vreme mira izazove rat, ne

zna ni za znanje, ni za kulturu.“^etvrto, knjiga sa persijskim re~ima i

njihovim zna~enjima:„Sudbina je, po sopstvenom naho|e-

nju, ispisala svoje ime, na stranicama kul-ture.“

Peto, ime Keikavusove majke.[esto, grana porinuta u zemlju, kako

bi se razgranala i postala `bun, da bi biopresa|en na drugom mestu.15

Obja{njavaju}i odrednicu farhang usvojoj persijskoj enciklopediji, pokojniDekhoda je naveo mnoge stihove zname-

nitih literata persijskog jezika, kako bi bo-lje ilustrovao {irok domet i dubinu kultureu persijskoj literaturi. U Persijskoj enciklo-pediji je navedeno: „Kultura predstavljana~in ̀ ivota, tradiciju u antropologiji naro-da. Njen engleski ekvivalent je po prvi putakademski upotrebljen od strane sera E. B.Tajlera. Koncept kulture se pokazao tolikokorisnim da se sada koristi u drugim obla-stima sociologije, literature i biologije. Odpojave ~oveka, kultura je bila ta~ka razmi-moila`enja izme|u ljudskog dru{tva i `i-votinja.Tradicija, ideje i uslovi grupe pre-nose se kroz generacije prvenstveno edu-kativnim, ne genetskim putem. Odr`ava-nje obi~aja je u svakoj kulturi podr`anokroz sopstveni sistem nagrada i ka`njava-nja. Jezik i drugo simboli~ko oru|e zaistaigra va`nu ulogu u preno{enju kulture iz-me|u generacija, ali se neke vrste pona{a-nja mogu posti}i isklju~ivo kroz iskustvo.Svako dru{tvo ima svoje sopstvene kultur-ne temelje, koji obuhvataju sve organizaci-je koje su ~oveku neophodne, na primer,socijalne organizacije, religiju, politi~ke or-ganizacije, ekonomske organizacije i mate-rijalnu kulturu (oru|a, pronalaske, oru`je,ode}u, etc.). Sofisticirana dru{tva se razli-kuju od „primitivnih“ u slo`enosti svojihkulturolo{kih temelja, ali se, u svakom slu-~aju, ta dva izraza uvek moraju posmatra-ti kao relativna. U osnovi, svaka ljudskazajednica poseduje odre|enu kulturu, aliu slo`enim dru{tvima, sekundarne kulturese, tako|e, mogu granati na osnovu nacio-nalnih, dru{tvenih i religijskih uslova. Nadrugoj strani, miroljubivi ili ~ak neprijatelj-ski kulturolo{ki kontakt mo`e izroditi za-jedni~ke kulture, prihvatljive razli~itim na-rodima – zasnovane na ~injenici da koeg-zistentni kulturalizam mo`e postojati i dasvaka strana mo`e usvojiti tradiciju onedruge. Odlike kulture se mogu {iriti di-rektno ili posredno me|u istim grupama.Takav proces se naziva difuzijom.

KULTURA I DRU[TVO10

Kulturolo{ko podru~je je teri-torija na kojoj su vidljive odre-|ene karakteristike kulture. Uantroplogiji su se pojavile razne{kole mi{ljenja, poku{avaju}i daistra`e kako kulture delaju, raz-vijaju se i {ire, a sve se sla`u opostojanju {irokog evolutivnogprocesa kroz ljudsku istoriju, po-sebno u tehni~kom i ekonom-skom domenu. Evolucija se nijeodvijala u istoj meri u odnosu nasve nacije, i jo{ uvek je nedovr-{ena u mnogima od njih, iakokoegcistencija kulturizma mo`eujediniti nekoliko koraka u je-dan. U prvoj etapi, potrazi zahranom, male grupe nomadskihlovaca, ribara i sakuplja~a vo}akre}u se iz jednog u drugo me-sto, tragaju}i za hranom. Privre-meno `ive u pe}inama ili dru-gim skloni{tima, kao u ranom isrednjem kamenom dobu. Na-kon toga, zapo~inje civilizovan`ivot o ~emu se dokazi mogu na-}i u velikim drevnim civilizacijama.

„Kategorisanje savremene kulture nebi se smelo obaviti samo na temelju teh-ni~kog ili industrijskog razvoja. Na pri-mer, dana{nji traga~i za hranom, drugimre~ima, ro|eni Australci, ne mogu se upo-rediti sa lovcima iz ranog kamenog dobaod pre 25 000 godina, jer su drevni sistemiodnosa i religije morali biti razli~iti.“16

Sada bismo mogli razmotriti ove sta-vove:

Nijedna enciklopedija ni re~nik nisuobezbedili posebnu, osobenu definicijukulture. Razlog nije u nemaru nau~nikapri identifikovanju kulture, ve} u velikojrazlikosti kulturolo{kih elemenata i poja-va, {to onemogu}ava stalnu sveobuhvat-nu definiciju, ali bi on mogao biti vezan iza pojedine istra`iva~e koji zanemaruju

spiritualna i natprirodna zna~enja – neu-kost koja je, na`alost, zarazila pojedince.

„Kultura je ta~ka razmimoila`enja iz-me|u ~oveka i drugih `ivotinjskih vrsta.“17

Ukoliko moramo uzimati u obzir za-slu`na dela i pojave u na{oj definiciji kul-ture, morali bismo da tragamo za razlika-ma izme|u ~oveka i `ivotinja pre postoja-nja kulture u ~ovekovom fatalisti~kom `i-votu, obzirom da pojedini nau~nici zaslu-`na dela i pojave smatraju va`nijim odprinudnih postupaka u `ivotu, drugimre~ima, razmi{ljanje o stvaranju naseobi-ne, razvijanju legalnih odnosa u dru{tvu,dru{tvenom upravljanju, etc.

„Svi antroplozi se sla`u o postepnomevolutivnom procesu u istoriji ljudskogdru{tva, posebno u tehni~kim i ekonom-skim oblastima.“18

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 11

Morteza Katouzian, Elegija II

Vezano za gornje tvr|enje, potrebnoje razmotriti pojedine ~injenice:

Kako je slobodna volja jednaka vlastiu definiciji evolucije – posebno evolucijivrednosti – tehni~ki i ekonomski aspekat,koji su nastali usled prinudnog `ivotnogdelanja, zato ne bi mogli biti uklju~eni ukoncept kulture, obzirom da se napori zaobezbe|enje nastambe, ~injeni silom, nemogu smatrati kulturom.b) „Evolucija se nije odvijala u istoj meri

u odnosu na celo ljudsko dru{tvo, i jo{uvek nije dovr{ena u pojedinim kultu-rama.“19

To je jedna apsolutno ta~na ~injenica,tako|e, primenljiva na nau~ni i tehnolo{kirazvoj postignut od strane civilizacija;drugim re~ima, nijedna teorija ni {kolami{ljenja nije u stanju da doka`e ta doga-|anja, iznose}i ih na neposredan, ure|enna~in. Svako ube|en u razvoj nauke i civi-lizacija prihvata da su razlozi koji su uzro-kovali njihovo postojanje bili ne samo ne-regularni, ve} sasvim nepredvidljivi.c) „Ponekad koegzistentni kulturizam

mo`e integrisati neke od faza u proce-su. U prvoj etapi, potrazi za hranom,male grupe nomadskih lovaca, ribara isakuplja~a vo}a kre}u se iz jednog udrugo mesto, tragaju}i za hranom.“20

Ovde mo`emo videti pojave koje se od-nose na kulturu i njene promene – koje,usled svoje fatalisti~ke prirode – ne mogubiti uklju~ene u evolutivni koncept kulture.

Kultura u arapskoj enciklopedijiArapski ekvivalent za kulturu, al-

thiqafa, zna~i „trijumf, inteligenciju i ve-{tinu, a tako|e, zna~i i talenat za nauku,zanatstvo i knji`evnost“.21

„Njegov koren, thaqaf, zna~i ve{t,uman, sjajan i pobedni~ki“.22

Da bismo prona{li definiciju kulture iono {to je vezano za nju, najbolje je dapogledamo pod al-thiqafa i al-adab.23

Tako Al-Mond`ad odre|uje al-adabkao: „Adib je osoba koja poznaje literatu-ru. Njegova mno`ina je oda’ba. Adib jeobrazovan u pogledu leksi~kih i literarnihtema i poseduje {iroku kulturu. Adabzna~i nauka i celovito saznanje, ili znanjeo jednoj posebnoj disciplini. Tako|e, toozna~ava ono {to se o~ekuje od pojedincau moralnom pogledu, drugim re~ima, ka-ko bi trebalo da se pona{a u u~ionici, ilikako bi sudija morao da postupa, etc. 24

U stihovima koji slede, adab se odnosina kulturu, i prenosi spoznaju i upu}ujena dobar moral, saglasno odgovaraju}imna~elima usvojenim na osnovu prilika u`ivotu pojedinca.

„Sti~i znanje i kulturu, bez obzira u ko-joj porodici si odrastao. Kultura }e te u~i-niti nezavisnim od svake povezanosti.“

„Zaista slobodan ~ovek je onaj kojimo`e da ka`e: ‘Ovo je to {to jesam’ ne ‘Jasam sin tog i tog.’“25

Kultura u francuskojenciklopediji

Vode}i poreklo od latinske re~i cultu-ra, ozna~ava |ubrenje (zemlji{ta), proiz-vodnju ili sa|enje. Kultura, tako|e, imanekoliko figurativnih zna~enja:

Uzdizanje mentalnih mo}i, mentalnakultura; ne~ije celovito saznanje, na pri-mer, op{ta kultura, knji`evna kultura, fi-lozofska kultura, klasi~na i masovna kul-tura26 koja se {iri putem mas-medija; nizaktivnosti zasnovanih na raznolikim soci-jalno-istorijskim usmerenjima, i tako|e,strukture koje se odnose na osobeno po-stupanje ili izvo|enje, uzrokovano obra-zovanjem odre|ene dru{tvene grupe; naprimer, posebna kultura u dru{tvu, koja jepovezana sa zapadnja~kom kulturom. Ufrancuskom se re~ kultura, tako|e, odnosii na fizi~ki izgled; na primer, u starim tek-stovima, culture physique ozna~ava fizi~-ku kulturu, a kulturizam se odnosi na

KULTURA I DRU[TVO12

gimnastiku.27 U jednoj od ostalih enciklo-pedija stoji: „U petnaestom veku, cultureje nastala iz latinske re~i cultura, {to zna~i|ubrenje; sli~no, cultiver, u zna~ejnju sa-|enja i obrade, bilo je kori{}eno u dvana-estom veku.“28

Roberova enciklopedija je ovako defi-nisala kulturu:

„Svo znanje koje ljudsko dru{tvo op-skrbljuje snagom da kritikuje i ukus zaprosu|ivanjem.“

Zatim poziva ~itaoca da upotrebljavare~i poput znanja, obrazovanja, poduke inauke, dodaju}i:

„Kultura je ono {to ostaje u ~ovekovimmislima kada je sve ostalo zaboravljeno.Pridevi poput {irok, jak i uzvi{en koristese da je opi{u.“

Potrebno je razmotriti dva pitanja ve-zana za definiciju kulture u francuskimenciklopedijama:

Pa`ljivo prou~avanje gornjih definicijapokazuje da je ve}ina datih zna~enja za-snovana na virtuelnim ~injenicama, kojeostaju nepromenjene, ~ak i ako se objekti iliosobe na koje se odnose promene, semukoliko celokupna priroda ljudske vrste nepro|e kroz potpunu metamorfozu i posta-ne bespomo}na poput `ivotinja, objekataili delova ma{ine. Bilo kako, knji`evnost ifilozofska kultura bi ostale neizmenjene, jersu njihovi temelji istinski nepromenljivi.

Nemogu}e je izmeniti istinski izvorne~injenice, predstavljene Francuzima odstrane Viktora Igoa, u „Jadnicima“. ^ak sui Sartr i njemu sli~ni, sa svim svojim novimfrazama i izrazima, usmerenim ka lako-vernima, do`iveli neuspeh u poku{aju daodstrane „Jadnike“ Viktora Igoa iz kulture~ove~anstva. Tako ni dogmatski autori izna{eg doba nisu uspeli da otklone uloguMevlanine „Mesnevije“ u {irokoj ljudskojkulturi; sve {to su postigli jeste ispiranjemozga naivnih, uz pomo} svog kontradik-tornog `argona. Ose}ali su da zadovolja-

vaju sopstvenu sebi~nost, {to je bila ozbilj-na gre{ka; sebi~nost je nezasitan plamenkoji se gasi samo kada je uni{tio sebe, bezobzira koliko je drugih usput `rtvovao.

Kategorisanje zna~enja kulture, realnoi fugurativno, vodi ka tri mogu}nosti: pr-va, pojedina zna~enja mogu biti arhai~na,na primer, poljoprivreda i obra|ivanje ze-mlji{ta, {to je latinsko zna~enje kulture.Pojedina druga zna~enja ~esto se koristebez obzira na ranija. Druga mogu}nost jeda je kultura inicijalno zna~ila poljopri-vredu, ali da je postepenim kori{}enjem utekstovima sa visokom eti~kom vredno-{}u, zadobila novo zna~enje. Tre}e, starozna~enje kulture, kultivacija i upotrebapotencijala, jeste nepromenljiva sveobu-hvatna realnost, primenjiva na razli~itestvari, primerno, zemlji{te, drve}e, `ivoti-nje i ljudska bi}a. Otuda, poredbena tu-ma~enja u ovom slu~aju ne mogu imatikona~an, o~igledan uzrok. Tako|e, mora-mo imati na umu da ukoliko re~ promenizna~enje, njeno originalno zna~enje, kojese odnosi na odre|enu istinitu ~injenicu(~injenice), nije nu`no ispu{teno.

Kultura u nema~kim enciklopedijamaDaden re~nik ovako defini{e kulturu:

• Svi aspekti duhovnog ili umetni~kog`ivota;

• Pozitivan aspekt `ivota;• Gajenje bakterija i drugih `ivih mate-

rija na hranljivoj podlozi;• Obrada poljoprivrednog zemlji{ta;• Nove vrste organskog `ivota.

Druga enciklopedija, defini{u}i kultu-ru kao sve aspekte `ivotnih stilova nacije,nabraja ih kao:

Ljudske aktivnosti usmerene na ispu-njenje ~ovekovih i osnovnih zahteva nje-govog dru{tva, poput hrane, ode}e, za-klona, zdravstvene za{tite i za{tite `ivot-ne sredine.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 13

Obezbe|ivanje sredstava neophodnihu svim ljudskim aktivnostima kao {to sunauka, industrija, gra|evinarstvo, organi-zacije, etc.

Napori su ~injeni od vremena kada je~ove~anstvo naselilo zemlju, a kultura na-stala sa njima, usmerena je ka obezbe|i-vanju originalnosti, prefinjenosti i oblikaljudskoj li~nosti, ograni~avaju}i inferior-ne ljudske `elje i transformi{u}i ih u viso-ko uzdignute potrebe.

Kultura u ameri~koj enciklopediji„[irok pojam, kultura, koriste sociolozi

i antropolozi. Njena druga zna~enja od-nose se na obrazovane pojedince, na onekoji su stalo`eni i poznaju kulturu i lepe`ivotne umetnosti. Stru~ne rasprave okulturi javljaju se u antropolo{kim spisi-

ma sredinom devetnaestog ve-ka. Ser Edvard Barnet Tajler, en-gleski antropolog, koristio je po-jam „kulture“ radi predstavlja-nja niza razvijenih ideja i onoga{to proisti~e iz istorijskih iskusta-va. Godine 1910, ameri~ki antro-polozi koristili su kulturu da biizrazili osobene karakteristikeljudi i dru{tava. U 1930-tim go-dinama, Rut Benedikt je opisaokulturu kao modele mi{ljenja idelanja koji ~ine jedinku razli~i-tom od drugih.

Re~ „kultura“ je od tolikogzna~aja za sociologe, obzirom daobezbe|uje najjednostavnijikoncept za obja{njavanje pona-{anja i istorije ljudske vrste. Naprimer, u pore|enju sa izrazom„dru{tvo“ – koji se, po definiciji,odnosi na organizovanu grupume|usobno zavisnih pojedinacakoji koegzistiraju unutar sistemakako bi odr`avali proizvodnju i`ivot – kultura ima {ira zna~enja.

Kultura izra`ava komponentu pona{anjadru{tva. Su{tina je: za{to je kultura popri-mila tako mnogo razli~itih odre|enja?Razlog je u tome {to se kultura ne sastojiod jednostrukog, homogenog predmeta,niti se odnosi na pojedinca. Ona pokrivamnogo elemenata, uklju~uju}i ideje,emocije, vrednosti, ciljeve, pona{anja,tendencije i iskustva.

Evolucija kultureProu~avaju}i proces evolucije u istoriji

kulture, dolazimo do zna~ajnih zaklju~a-ka: prvo, kultura mo`e da stvori razliku iz-me|u ljudskih karakteristika i animalnihnormi. Drugo, posmatrani model pona{a-nja vezan je za rezultate ljudskog uzro~-no-posledi~nog fizi~kog razvoja. Tre}e,rast populacije i oplemenjivanje ljudske

KULTURA I DRU[TVO14

Morteza Katouzian, Elegija III

okoline doveli su do kulturnog postupa-nja fokusiranog na simbole i jezik, rezulti-raju}i u bogatu riznicu misli i ideja krozistoriju. Posmatraju}i to {ire, mo`emo za-klju~iti da kultura nije zadovoljavanje ~o-vekovih potreba, ve} pojava zasnovana napona{anju, usmerena ka obezbe|ivanjuveli~anstvenih vrednosti `ivota onim bi}i-ma koja ih potencijalno poseduju.

^ovek, obzirom da poseduje sposob-nost izrade oru|a i njihovog kori{}enja zarazne namene, o~igledno mo`e da promi-{lja raznolike teme, povezuje i organizujesvoje mi{ljenje i razvija nove ideje. Tako|e,otkri}a jedne generacije mogu}e je prenetina slede}u putem transkripcija i zapisa.Nijedno drugo `ivo bi}e ne poseduje ta-kve sposobnosti. Kultura je prona{la svojistinski identitet u razvoju tog preno{enja.

Kultura: na~in `ivotaKulturolo{ke varijable su zasnovane na

~ovekovoj kreativnosti i talentu imaginaci-je. Ljudska bi}a su sposobna da shvate bi-lo koji na~in pona{anja ili zna~enja u ljud-skom `ivotu. Bilo kako, postoje ograni~e-nja prakti~nog i ekonomskog ̀ ivota koja li-mitiraju proces razvoja i ustanovljavanjavarijabilnih oblika koncepata i dru{tvenog`ivota. Ekonomski i materijalisti~ki aspekti~ovekovog `ivota su postali njegova spo-sobnost da, na razli~itim etapama, menjasvoje prirodno okru`enje u ve}u udobnosti ve}i posed. Iako su se umetni~ki, istra`i-va~ki i filozofski aspekti kulture, tako|e,razvili, nismo sigurni da se to desilo u od-re|enim etapama. Sve u svemu, izgleda dapotpuna raznolikost kultura na Zemlji po-lako bledi. Porast broja zapadnja~kih, in-dustrijalizovanih stilova `ivota, koji se {iresvetom, uzrokovao je mno{tvo jedinstve-nih raznolikosti po cenu njihove zameneza industrijske, gra|anske modele.

Istori~ari i antropolozi veruju da jekulturolo{ka raznolikost mogla dosti}i

svoj vrhunac tokom 14. i 15. veka; pre ne-go {to su Evropejci po~eli da se infiltrirajuu na~ine `ivota drugih naroda.

Elementi kultureAnaliza kultura zahteva odre|ene

koncepte. Prvo, mo`emo kategorisati ele-mente kulture prema kvantitetu i osnov-nim na~elima. Kori{}enje odre|enih izra-za dove{}e do istih serija i upotreba. Semklasifikacije bitnih elemenata kulture,ostale komponente su, tako|e, neophod-ne za istra`ivanje i upotrebu kulture. Ov-de se suo~avamo sa dve zna~ajne ideje:konceptima i delanjima.

Svaki element kulture (iskazuju}i ide-je na modelu pona{anja, ili ciljevima) ob-uhvata sva tuma~enja ili simbole mental-ne reakcije onih koji se suo~avaju sa ele-mentom. Upotreba elementa kulture jeodre|ena od strane njegovog istra`iva~a.Sociolozi su, tako|e, kategorisali kulturuu dve {kole mi{ljenja usmerene da zado-volje ~ove~ije mentalne potrebe.

Na~in kulturePona{anja zasnovana na modelu bi se,

tako|e, koriste}i osobeni metod, moglaodrediti kao kultura; drugim re~ima, kul-tura se mo`e upotrebiti za definisanje na-~ina na koji bi odre|ene stvari u dru{tvumogle da se urade.

Otuda, „kulturolo{ke podgrupe“ pre-nose odre|ene metode za neka delanja uposebnim delovima dru{tva. Tako, Afro-Amerikanci u Sjedinjenim Dr`avamaimaju na~ine `ivota razli~ite od drugih,iako `ive u istoj zemlji. Kultura kori{}enau na~inima pona{anja se najvi{e koristi zare{avanje problema.

Ovde je potrebno razmotriti nekolikopitanja:

„Njeni (kulturolo{ki) sekundarni kon-cepti simboli{u obrazovane ljude, visokekulture.“ Pogre{no ih je nazivati sekunda-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 15

rnim konceptom, jer svaki pojedinac kojiposeduje virtuelne odlike, nazvane kultu-rom, mo`e biti smatran kulturnom oso-bom, jer bi svakoga ko ima odlike i pona{a-nja civilizacije, smatrali civilizovanim.Koncept i izraz „civilizacija“ nije sporednikoncept za civilizovanog ~oveka, pa takonije ni kultura.

Tekst, na`alost, ne pominje staroslavnuizvornost kulturolo{kih pojava kao nauke,obrazovanja, moralnih odlika i umetnosti.

„Sve u svemu, antropolozi se sla`u upogledu ~injenice da se kultura, za razli-ku od instinktivnih ili nasle|enih modela,sastoji od metoda u~enja pona{anja i na-~ina njihovog usvajanja.“

Kako se elementi i postupci kulture od-nose na odgovaraju}e vrednosti ~oveko-vog `ivota, moramo naglasiti da su uro|e-ni potencijali potrage za kulturom kod lju-di virtuelni, a njihovo aktiviranje zahtevanu`du i svestan napor. Na primer, poten-cijalna potreba za sticanjem znanstvenih,umetni~kih i moralnih odlika postoji u lju-dima bez obzira na geografske ~inioce,dok njihova primena u stvarnosti zahtevaobrazovanje i dopu{tenost u praksi.

Zna~ajna odrednica u Ameri~koj enci-klopediji jeste: „Re~ ‘kultura’ je od velikogzna~aja za sociologe, obzirom da obezbe-|uje najjednostavniji koncept za obja{nja-vanje pona{anja i istorije ljudske vrste. Naprimer, u pore|enju sa izrazom „dru{tvo“– koji se, po definiciji, odnosi na organizo-vanu grupu me|usobno zavisnih pojedi-naca koji koegzistiraju unutar sistema ka-ko bi odr`avali proizvodnju i `ivot – kul-tura ima {ira zna~enja. Kultura izra`avakomponentu pona{anja dru{tva.“

Neosporno je da je kultura vrlo zna~aj-na, ali moramo navesti da njen zna~aj po-ti~e od ~injenice da ona obezbe|uje naj-jednostavniji koncept tuma~enja istorije ipona{anja ljudske vrste, jer jednostavnostve}ine apstraktnih imenica, poput zako-

na, zadovoljstva, tuge, velikodu{nosti ilirealnosti ne mo`e dovesti do njenog sveo-buhvatnog obja{njenja. Otuda, enciklope-dije i re~nici su zapo~eli sa istra`ivanjemradi pronala`enja potpune istine u vezikulture – i do sada su stigli do oko 164 nje-nih definicija – sli~no, mnogo napora jeulo`eno u istra`ivanje koncepta prava.29

To je najbolji razlog slo`enosti u defini-cijama kulture. Pitanje koje navodi enci-klopedija jeste: „’Za{to je kultura prona{latako mnogo razli~itih definicija?’ Razlog jeu tome {to je kultura homogena i ne od-nosi se na jednog pojedinca; obuhvata ve-liki broj elemenata velike razli~itosti, po-put ideja, emocija, vrednosti, namera, de-lanja, tendencija i iskustava“ zahteva po-drobnije razmatranje, jer je ta~no da ra-znolike definicije kulture nisu homogene.Najbolji dokazi su da pronala`enje sveo-buhvatnog zajedni{tva me|u 164 postoje-}e definicije nije ono za ~im te`e svi re~ni-ci i enciklopedije. Imaju}i u vidu raznoli-kost me|u ljudskim du{ama, bilo bi neo-bi~no te{ko to posti}i, ~ak i u slu~aju pri-mera koje smo naveli (emocije, vrednosti,ciljevi, delanja, tendencije i iskustva).

Teorija po kojoj „Kultura ukazuje nasadr`aje pona{anja dru{tva“ opisuje re-zultiraju}e posledice kulture, ne ~injenicesa kojima se kultura suo~ava.

Drugim re~ima, ova teorija veruje dakultura dru{tva le`i u aspektima pona{a-nja stanovnika; bilo kako, ona ne pominjeuro|ene faktore kulture, moralne vrline iestetske vrednosti. Razmatraju}i na~eloda „nijedna posledica ne mo`e u potpu-nosti otkriti svoj uzrok“, na{ prigovor jesasvim opravdan. Na primer, danas seula`u veliki napori na reklamiranju kultu-re kao robe {irom sveta. Da li uzrok iza ta-kvih estetskih napora zaista slu`i ~ove-~anstvu, ili da pove}a zahteve konzume-nata? Oni koji kulturu posmatraju isklju-~ivo kao predmet pona{anja morali bi za

KULTURA I DRU[TVO16

ovakve probleme imati spremno ubedlji-vo obja{njenje.

Ameri~ka enciklopedija navodi tri tvr-|enja u vezi evolucije kulture:

Prvo: „Kultura je ekskluzivna ljudima,ne svim `ivim bi}ima“. Tvr|enje, u meri ukojoj se odnosi na biologiju, izgleda pot-puno ispravno.

Drugo: „Takvo pona{anje je rezultatuzro~no-posledi~nih pojava u ~oveko-vom telesnom razvoju.“

Ovo tvr|enje zahteva ve}u nau~nuanalizu; ukoliko „ljudski telesni razvoj“zna~i da se zna~ajna mera kulturolo{kihefekata pojavljuje kao uro|ena posledicau telu i njegovom razvoju (poput mental-nih, emocionalnih i sli~nih uticaja), to jeonda prili~no prihvatljivo; u svakom slu-~aju, ukoliko to ozna~ava ograni~avanjekulturolo{kih efekata u telesnom, to ne bibilo prihvatljivo, obzirom da se ljudskaduhovna evolucija, sredstvima unutra-{njih faktora kao {to su religija, ura~unlji-vost, moral, ljubav i humanitarizam, po-kazuje daleko plodonosnijom od fizi~kogopisa ljudskog kulturnog razvoja.

Tre}e: ^injenica da su „Rast stanovni-{tva i iskori{}avanje prirodnih izvora, uzro-kovali da kulturolo{ke norme rezultiraju uriznicu ideja i pristupa tokom istorije, za-snovanih na simbolima i jeziku“ tako|e mo-`e biti prihva}ena, sem kra}eg dela tuma~e-nja koje je nu`no u vezi „kulturolo{kih nor-mi“. Obzirom da ne postoji sveobuhvatanadefinicija kulture u takvim tekstovima,„kulturolo{ke norme“ ostaju neobja{njene.

Tekst glasi: „Uzimaju}i u obzir {irinukulture, to nije ono {to su primitivni ljudiprona{li zahvaljuju}i svojim potrebama;kultura je fenomen zasnovan na postupa-nju, koji se brine da bi}a opskrbi moral-nim `ivotom koji bi oni potencijalno mo-rali da imaju.“

Teorija zahteva ve}u pa`nju, jer suuzajamna koegzistencija me|u ljudima, i

ozbiljna saradnja i harmonija koju je onazahtevala, bile bez sumnje od najve}egzna~aja; drugim re~ima, postepena nu-`nost ravnote`e sila i odustajanje od bes-kona~nih li~nih `elja – koje su uzrokovalerazaraju}e potrese – doveli su ~oveka dousvajanja ograni~enih prohteva kako bizajedni~ki opstanak postao izvodiv. To jebio po~etak koegzistiraju}e kulture, kojaje ustanovljena od strane ~oveka u potpu-no slobodnoj volji, ne silom.

Zatim tekst navodi: „^ovek, koji jesposoban da pravi oru|e, i koristi ga prirazli~itim poslovima, zasigurno mo`e do-laziti do razli~itih ideja, povezati ih i pre-zentovati nove.“ O~igledno, kako je po-treba za fizi~kim oru|em postojala, ljud-skom duhovnom `ivotu su, tako|e, bilineophodni najosnovniji kulturolo{ki ~ini-oci.

Razmislimo o slede}im tvr|enjima ucilju daljeg razmatranja na{e teme:

„Prefinjene filozofske ideje i uzdignu-ta religijska verovanja su, generalno, pre-pleteni u legendama; poput rude koja sa-dr`i i ugalj i zlato. Ukoliko se mitolo{keanalize ne rastave ideolo{kih primesa, bi-}e nemogu}e istra`ivati riznice ljudskemisli, pohranjene u legendama.

Bez obzira na zabavno-uspavljuju}iaspekt mitova i legendi, u su{tini, postoja-nje takvih vrlo originalnih izvora misli,nesvesno postoje}ih u razli~itim kontek-stima, ~ini prou~avanje mitologije neizbe-`nim za istra`iva~e istorije razvoja filozof-skih {kola mi{ljenja, antropologe, sociolo-ge, teologe, idealiste, nau~nike humani-tarnih nauka i knji`evnosti, i one koji te`eda probude savest ~ove~anstva.

Nesumnjivo, jedan od najboljih na~i-na otkrivanja osnovnih izvora legendi je-ste kompilacija alfabetskog re~nika glav-nih izraza i koncepata, i njihovo pore|e-nje sa rasprostranjenim narodnim ili stra-nim legendama.“30

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 17

Znameniti istori~ari su, tako|e, sagla-sni u vezi slede}eg:

„Nije logi~no da su umetnost i natpri-rodni ~inioci, poput ~ovekove te`nje zalepotom, istinom i dobrotom, za ‘ideal-nim’, u potpunosti razdvojeni od telesnihprohteva koje on ostvaruje, kako bi op-stao u `ivotu. Razlog je u na{em verova-nju da je najbolji put do uspe{nog `ivotau hvalevrednoj istini.

Pojedini stru~njaci su do{li do ube|e-nja da primitivni ljudi, bore}i se sa svojimokru`enjem, ili nisu imali mogu}nost daotkriju svoju duhovnu istinu, ili nisu ima-li `elju za unutra{njim tendencijama kave~nim istinama i natprirodnim otkri}i-ma. U svakom slu~aju, nau~nici koji ta~nopoznaju ljudsku prirodu, veruju da pri-mitivni ljudi nisu bili opsednuti prakti~-nim aspektima `ivota kao {to su njihovipotomci danas, i da su ~ak imali duhovnodelanje, kao i da su koristili svoje emocijeda oboje predmete oko sebe, da gledajuiznad njihovih prirodnih pojavnosti ishvate njihova natprirodna zna~enja. Ta-ko su emocionalne vrednosti koje se nala-ze u objektima postale va`nije od njiho-vih prirodnih odlika. Ukoliko pa`ljivoprou~avamo `ivot drevnih Australaca na{irokim platoima – o kojima se, zbog veli-ke neobuzdanosti i socijalnih neprilago-dljivosti, naj~e{}e misli kao o najsiroma-{nijim ljudima – otkri}emo, na osnovumisterija iz njihovog na~ina `ivota, da su~ak i svaki {tap i svaki kamen koji su kori-stili sadr`avali istorijske ili tradicionalneodlike. Zato su {tapovi i kamenje kori{}e-ni u drevnim vremenima, bili vezani zatajne iz ljudskog okru`enja toga vreme-na, koje su sada neshvatljive. U svakomslu~aju, ~ovek je sebe smatrao najsre}ni-jim bi}em na Zemlji.

Ukratko, od najranijih vremena, ljudisu bili i telesni i duhovni; podjednako re-alisti~ni i idealisti~ki perfekcionisti.“ 31

Tekst navodi: „...kultura je deo ljudskekreativnosti i imaginacije kao na~ina `ivota– osnove kulturolo{kih raznolikosti. ^ovekmo`e da pojmi skoro svako stanje pona{a-nja ili tuma~enja ljudskog `ivota. Postoje,naravno, odre|ene prepreke na putu usta-novljavanja stabilnih oblika dru{tvenih i ̀ i-votnih raznolikosti, u zavisnosti od biolo-{kih i ekonomskih realnosti. Ekonomski imaterijalisti~ki aspekti ljudskog `ivota suse, tokom vremena, o~igledno, od ~oveko-vog prirodnog okru`enja pretvorili u ve}evrednosti i luksuz. Aspekti kulture poputumetnosti, istra`ivanja i filozofije razvili suse u nekim periodima, ali je njihov konti-nuitet sporan. Sve u svemu, kulture svetagube svoju apsolutnu raznolikost. Kako suse moderni, industrijski stilovi `ivota ra{iri-li po celom svetu, mnoge retke kulturolo-{ke raznolikosti su `rtvovane da bi na~inileprostor gradskom industrijskom `ivotu.Antropolozi i istori~ari veruju da je kultu-rolo{ka raznolikost dostigla svoj vrhunacza vreme ~etrnaestog i petnaestog veka –kratko pre nego {to su Evropljani po~eli dapoprimaju na~ine `ivota drugih zemalja.“

Postoje pojedini delovi u gornjim tvr-|enjima koji zahtevaju dalje prou~avanjei kriti~ki osvrt:

Tvr|enje: „Kulturolo{ke raznolikostisu zasnovane na kreativnosti i imaginaci-ji“ je generalno ispravno i prihvatljivo, alisu{tina je u tome da kulturolo{ke kon-stante u ljudskim bi}ima moraju biti otkri-vene i razlu~ene od promenljivih kulturo-lo{kih primera; gornje tvr|enje ne samoda zanemaruje ovu su{tinu, ve} je, kasni-je, u tom odeljku, ~ini i zagonetnijom:„Sve u svemu, izgleda da potpuna razno-likost kultura na Zemlji polako bledi.

Tekst glasi: „^ovek je u stanju da poi-ma skoro svako stanje pona{anja ili inter-pretaciju ljudskog `ivota.“

Gornja re~enica je u svakom slu~ajudvosmislena, jer, ukoliko se odnosi na te-

KULTURA I DRU[TVO18

lesne pojavnosti ljudskog pona-{anja, one su o~igledno vidljivekroz prou~avanje ideja i ~ula uzpomo} istra`ivanja pona{anja. Aukoliko je fokus na potpunomidentitetu, i na unutra{njim ispolja{njim rezultatima i uzroci-ma ljudskog pona{anja – kao {toje najve}i broj nau~nika na svetui potvrdio, broj ljudskih osobina imogu}nosti, koje su jo{ uvekostale nepoznate, daleko prema-{uje njegove poznate sposobno-sti; takvo uop{teno tvr|enje bizahtevalo preispitivanje. To je,tako|e, primenljivo u pogleduslede}eg izraza, „jer je na{e zna-nje o stvarnoj prirodi i faktorimapostojanja `ivih bi}a isuvi{eoskudno, pa bi na{e tuma~enje`ivota bilo vrlo ograni~eno i po-vr{no.“ Razmotrimo teoriju kojupredla`e znameniti ruski biolog:

„Svaki predmet na svetu semo`e posmatrati kao `iv ili be`i-votan. Prihvatanje takvog pristu-pa uzrokuje da pitanja poput „[ta je `ivot?Koji predmeti se mogu smatrati `ivim, akoji ne? Kako se javio `ivot? postaju be-smislena. Kao {to znamo, definicija ‘`ivota’je jo{ uvek predmet rasprave i mnogi na-u~nici ne uspevaju da je defini{u.“32

Nakon sveobuhvatnog istra`ivanja o`ivotu i njegovom razvoju, on je dodao:

„Ne samo da sredstvima evolutivnogpristupa mo`emo otkriti {ta se de{ava utelima `ivih bi}a, ve} ona, tako|e, dajuodgovor na sedam milona ‘za{to’ s kojimase suo~avamo na na{em putu otkrivanjaistinske su{tine `ivota.“33

U svakom slu~aju, imaju}i u vidu da jeotkrivanje za{to je fenomen „`ivota“ na-predovao toliko evolutivno te{ko kao idruga otkri}a u vezi `ivota, moramo re}ida otkrivanje istinske su{tine `ivota u

svakom objektu ~ini da se suo~imo sa se-dam milona „za{to“, plus jedan.

Zatim se dolazi do zaklju~ka:„Razlike izme|u kultura na Zemlji, u

svakom slu~aju, blede. Uz industrijske,zapadnja~ke na~ine `ivota, koji se {ire pocelom svetu, nestale su i pojedine retkerazli~itosti, kako bi napravile mesta indu-strijskom, gradskom `ivotu.“

Na`alost, enciklopedija odbija da po-mene bilo koji razlog ili pozitivu/negativ-nu posledicu svog predvi|anja. Prvo semoramo okrenuti problemu, bez obzira dali se kulturolo{ka razli~itost uru{ava sama,ili usled sudbine, ili zahvaljuju}i mo}nimdiktatorima koji te`e da ~oveka li{e svihsloboda, dostojanstva ili `ivota koji zaslu-`uje. Zatim se suo~avamo sa pitanjem, dali }e industrijska dru{tva, koja se {ire po ce-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 19

Morteza Katouzian, Elegija IV

lom svetu, uni{titi samo retke razli~itosti,ili }e uticati na sve kulturne razlike i otudauni{titi identitet same kulture?

Prvo tvr|enje, „Razlike izme|u kultu-ra na Zemlji, u svakom slu~aju, blede“ukazuje da identitet nazvan kultura ne}ebiti u stanju da podnese zapadnja~ke in-dustrijske na~ine `ivota, {to je sa ve}omverovatno}om od drugih mogu}nosti. Utom slu~aju, na Zemlji ne bi vi{e postoja-lo bi}e zvano „~ovek“, kao ni znaci njego-vih velikih potencijala, sposobnosti, idea-la i lepote. Drugim re~ima, ukoliko zapad-nja~ka industrija ovlada svetom, suo~i}e-mo se sa precizno{}u ma{inerije, umestosa ~ovekom i humano{}u. Ukoliko takvavizija ovlada u stvarnosti, a ~ovek izgubisvoj `ivot, kulturu, ideologije i ideale, mo-tiv `ivota }e ostati, ili biti unu{ten; ukoli-ko se zadnje poka`e ta~nim, svet }e sepretvoriti u ogromnu industrijsku fabri-ku, koja mo`e nastaviti da funkcioni{edok izvori ne presahnu, ali }e biti kona~-no razorena; to, naravno, ukoliko pohlep-ni diktatori dozvole `ivotu da opstane to-liko dugo.

Na drugoj strani, ukoliko opstane motivza `ivotom, buja}e stalno iz po~etka, nadindustrijom }e se uspostaviti ~ove~ija vlast,a `ivot ne}e biti `rtvovan od strane neukihdiktatora i nemoralnih nezasitnika za mo}i.Drugim re~ima, kada kultura– pozadinaevolucije ~ovekovog `ivota – nestane saZemlje, to }e kona~no zna~iti kraj `ivota.

Enciklopedija ne ulazi u obja{njavanjedefinicija, klasifikacija, zna~enja, prome-na ili preno{enja u „kulturolo{kim ele-mentima“, zato ne mo`emo na~initi ko-mentar u vezi ovog.

Enciklopedija predstavlja definicijukulture kako bi raspravila o kulturolo{kimstilovima, ali ne obja{njava prirodu teme-lja kulture. Ukoliko je ono {to je autor (au-tori) poku{ao da prenese samo da „kultu-ra mo`e da bude primenjena na odre|e-

ne socijalne postupke“, njegov (njihov)koncept nije uop{te jasan.

Nakon na{eg prou~avanja i kritike ras-prave o kulturi, prezentovane u enciklope-diji, bez sumnje, mo`emo tvrditi da je, ob-zirom da je ovde glavna tema ~ove~anstvo,nemogu}e pribaviti bilo kakve prihvatljive~injenice o najvi{ima od ljudskih koncepa-ta – poput kulture, samo nabrajanja radi –o kojima se sve nacije, ~ak i one najvi{e in-dustrijski sofisticirane, mogu slo`iti, semukoliko svi ne postignemo saglasnost oidentitetu i karakteristikama ~oveka.

Kultura po Grolijerovoj me|unarodnojenciklopediji

„U biologiji, kultura se odnosi na gru-pu `ivih }elija ili organizama koji se ve-{ta~ki uzgajaju, poput raznih vrsta mio-kroorganizama, kao {to su bakterija, glji-vica, kvasac koji opstaju na podlozi. Re~‘culture’ ima dve osnovne primene:

Odnosi se na bilo koji proizvod velikecivilizacije, poput umetnosti, knji`evnostiili filozofije; otuda, mo`e se u govoru od-nositi na visoko obrazovane pojedince.

Antropolozi koriste termin ‘kultura’da bi ozna~ili ljudsku istoriju i `ivot. Naprimer, stvaranje ideja, misli, navika ipredmeta, u cilju ~ovekovog oduvek slo-`enog su`ivota sa svojim okru`enjem.

U ovoj knjizi }emo se baviti sa drugimzna~enjem kulture, koje ima akademsku iistorijsku upotrebu. Potonje zna~enje kul-ture se odnosi na tri glavne postavke:• kultura kao evolucionarni koncept,• kultura kao deskriptivni koncept i• kultura kao stil `ivota ili ljudsko pona-

{anje.Razvoj koncepta kulture zavisi, tako-

|e, od gornje kategorizacije. Prvo su sepojavila evolutivna istra`ivanja (poputDarvinovog prou~avanja biolo{ke evolu-cije). Potom nailazimo na deskriptivnerasprave o kulturi, koje su se poklopile sa

KULTURA I DRU[TVO20

razvojem istra`ivanja o narodima i kultu-rama po~etkom dvadesetog veka. Kona~-no, raznoliki kulturni oblici i promene, ta-ko|e, zahtevaju prou~avanje.

Kao evolucionarni koncept, kulturaukazuje na one karakteristike koje ~ovekaizdvajaju od `ivotinja; karakteristike kojesu se razvijale milionima godina od poja-ve `ivota na zemlji. Fosili prona|eni iz le-denog doba, nastali iza ljudi ili ~ovekoli-kih bi}a, dokazuju istoriju. Gde god jena|en trag misli ili svesnog ljudskog de-lanja, u cilju savladavanja svog okru`e-nja, ili odgovara na njega, tu je, tako|e,kultura.

Takvi dokazi, u obliku kamenog oru-|a, starog najmanje 700 000 godina, pro-na|eni su pokraj fosila australopitekusa uju`noj Africi.“34

prevela Mirjana Abdoli

NAPOMENE

1 Do 1952.2 Naravno, gornje definicije se odnose samo na pr-

va dru{tva, dok se kultura koja sledi ne fokusirana progres ni evoluciju.

3 „Imati ili biti?“, Eriha Froma.4 Ibid.5 Ibid.

6 Ibid.7 Ibid.8 Kur’an, MekMilan, 1991. (XIII:17)9 Dekhoda, persijski enciklopedijski re~nik.10 D`ahangiri enciklopedija.11 Larus enciklopedija.12 Daden enciklopedija.13 Edvard Barnet Tajler (1882-1917), znameniti en-

gleski antropolog.14 „Borhane Kat“e (Neodrediv dokaz), Mohamada

Hoseina Khalafa Tabrizija.15 D`ahangiri enciklopedija.16 Persijska enciklopedija, videti pod: culture.17 Ibid.18 Ibid.19 Ibid.20 Ibid21 Videti: Lesanol Arab, al mard`a, tako|e, Al-Mon-

d`ad, thakaf.22 Enciklopedija, Farida Vad`dija, videti: thaqaf.23 Aktuelne enciklopedije, na primer Farid Va`adije-

va, ne pominju ni jednu skoriju ni teku}u raspra-vu u vezi kulture.

24 Al-Mond`ad, videti adab.25 Re~eno je da je imam Ali (a.s.) napisao te stihove

na arapskom.26 Masovna kultura.27 Enciklopedijski re~nik, op{ti pojmovi, Ha{et, 1991.28 Etimolo{ki re~nik, @an Matje, Rosaj, Pariz, 1992.29 Videti: Culture – Kriti~ki pregled koncepata i defi-

nicija, od A. L. Krebera i Klajda Klakhohna, na-vod u Ameri~koj enciklopediji.

30 „Afrika, legende o postanju“, od Juli Bajera.31 „Istorija sveta“, Hamerton, tom 1.32 „@ivot, priroda i poreklo evolucije“, Oparin.33 Ibid.34 Me|unarodna Grolijerova Enciklopedija.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 21

Alame Mohammad Taghi D`a’fariRo|en u Tabrizu 1925, Alame Mohamad Taghi D`a’fari u~io je na islamskim

seminarima u Tabrizu, Teheranu, Komu i Nad`afu. Poha|ao je id`tihad (najvi{istepen promi{ljanja pitanja pravne nauke) kada je bio samo 23 godine star. Go-dine 1957. zapo~eo je sa predavanjima iz islamske pravne nauke i filozofije u Te-heranu. Odr`ao je niz rasprava sa Bertranom Raselom, koje su kompilirane udva alimova rada.

Napisao je preko 80 knjiga i odr`ao nebrojeno ~asova poduka na seminarimau zemlji i inostranstvu (od kojih je ve}ina objavljena), obuhvataju}i veliki broj tema, uklju~uju}iislamske zapovesti, Kur’an, filozofiju, gnozu, misticizam, estetiku, kriticizam i analizu zapadnja~kemisli, filozofiju umetnosti, persijsku i arapsku knji`evnost. U mnogima od svojih dela, alim D`a’fa-ri se osvrtao na savremene zapadne pozitiviste i neopozitiviste, uklju~uju}i Kanta, Hegela, Dekartai Dejvida Hjuma. U jednoj od svojih knjiga, Kriti~ki osvrt na spekulativne ideje, on je analizirao ipodsetio na misli Alfreda Norta Vajtheda. Komentar Mevlanine „Mesnevije“ u 14 tomova i 27-tom-na sveobuhvatna Rasprava o „Stazi re~itosti“ spadaju u njegova najzna~ajnija dela.

Alame D`a’fari je preminuo 15. novembra 1988. godine.

Islamsko {kolstvo

Budu}i da odredbama oba ustava nijedosledno sprovedeno na~elo o odvo-

jenosti crkava i verskih zajednica od dr`a-ve, odgovaraju}a pa`nja posve}ena jerazvijanju i unapre|enju islamskog {kol-stva na svim nivoima. [erijatska gimnazi-ja, kao srednja {kola posebnog tipa, osno-vana je 8. decembra 1918. godine. Pro-gram je obuhvatao predmete realne gim-nazije, arapski i turski jezik i odre|en brojverskih disciplina. Zbogobimnosti i slo`enostimaterije, koju je trebalosavladati tokom predvi-|enih osam godina, {ko-la je bila internatskog ti-pa. Maturiralo je 330u~enika, koji su {kolova-nje nastavljali na filozof-skim i pravnim fakulteti-ma u zemlji ili u pojedi-nim islamskim dr`ava-ma. [erijatska gimnazija,kao konfesionalna {kola,ukinuta je 1945. godine.1

Velika medresa kraljaAleksandra, sa sedi{tem u Skoplju, otpo~e-la je sa radom u jesen 1925. godine i {kolo-vanje je trajalo osam godina.2 Zadatak te{kole nije bio da sprema budu}e verskeslu`benike, ve} da u~enike, po programurealnih gimnazija i kroz izu~avanje ve}egbroja verskih disciplina, pripremi za studi-je.3 [kolovanje je bilo besplatno i internat-

ski organizovano. Ve}ina u~enika bila je izCrne Gore i Sand`aka, a znatno manji brojiz Makedonije i Bosne. Nastava je izvo|e-na na dr`avnom jeziku, s tim {to su pri-padnici turske i {iptarske nacionalne ma-njine izu~avali i maternji jezik. Profesorskikadar za tada{nje vreme bio je izuzetnokvalifikovan. Ve}ina profesora bili su ne-muslimani zadu`eni d vr{e nastavu iz op-{teobrazovnih predmeta. Verske disciplinepredavali su islamski teolozi i funkcioneri

verske zajednice. Zbogkvalitetne nastave, ve}i-na u~enika uspela je dazavr{i fakultete razli~itihusmerenja i profesional-no napreduje do najvi{ihzvanja na univerzitetima,u dr`avnoj upravi, sud-stvu, advokaturi i vojsci.U~enici su organizovaliliteralno udru`enje „Ju-`na vila“, izdavali |a~kilist „Vesnik“, a u okviru{kole su postojali hor,tambura{ki i violinski or-kestar. Razvijene sport-

ske aktivnosti omogu}ile su u~enicima dapostignu zapa`ene rezultate na raznimsletovima i takmi~enjima. Odre|en broju~enika bio je aktivno uklju~en i u pred-ratni revolucionarni rad iza koga je stajalaKomunisti~ka partija.4 [kolu je zavr{ilo de-vet generacija ili 187 u~enika. Medresa jeradila do okupacije zemlje 1941. godine.

KULTURA I DRU[TVO

[kolstvo Islamske zajedniceu Kraljevini Jugoslaviji*dr Dragan Novakovi}

Zbog kvalitetne nastave,ve}ina u~enika uspela je da

zavr{i fakultete razli~itihusmerenja i profesionalno

napreduje do najvi{ih zvanjana univerzitetima, u dr`avnojupravi, sudstvu, advokaturi i

vojsci. U~enici su organizovaliliteralno udru`enje „Ju`na

vila“, izdavali |a~ki list„Vesnik“, a u okviru {kole supostojali hor, tambura{ki i

violinski orkestar.

* Preuzeto iz „[kolstvo Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji“, Junir, 2004.

KULTURA I DRU[TVO22

[erijatska suda~ka {kola, osnovana uSarajevu za vreme austrougarske uprave,nastavila je s radom i u Kraljevini Jugosla-viji, koja je, tako|e, zadr`ala nadle`nost{erijatskih sudova. [kola je ukinuta 1937.godine, kada je poslednja generacija zavr-{ila {kolovanje.5 Tokom postojanja, {koluje zavr{ilo 370 u~enika. Predava~i su bilinajpoznatiji islamski teolo{ki stru~njacitog doba i visoki funkcioneri Islamske ver-ske zajednice. Profesori {kole bili su i vr-hovni poglavar Azabagi}, [arac i ^au{e-vi}. Svr{eni u~enici te {kole postajali su {e-rijatske sudije, ~inovnici u dr`avnoj upra-vi, vojni imami, profesori u srednjim {ko-lama, funkcioneri u organima Islamske za-jednice i vakufsko-mearifskim telima. Ve-liki broj knji`evnika, pesnika i drugih kul-turnih radnika poha|ao je ili zavr{io tu{kolu, tako da se mo`e ista}i da je [erijat-sko suda~ka {kola dala mo`da najve}i do-prinos kulturnom i prosvetnom uzdizanjumuslimana tada{nje Jugoslavije.6

Posle nagodba politi~kih strukturaKraljevine Jugoslavije s rukovodstvom

muslimana, stvoreni su uslovi za otvara-nje islamske teolo{ke {kole u kojoj bi sesticalo visoko obrazovanje. Uredbom Mi-nistarstva prosvete sa zakonskom sna-gom od 31. marta 1935. godine, osnovanaje Vi{a islamska {erijatska teolo{ka {kola.Nastavni kadar i rektora postavljao je mi-nistar prosvete. Prema uredbi, {kola jeimala zadatak da neguje islamsko {erijat-sko-teolo{ke nauke i priprema kadrove zadr`avne, samoupravne i verske slu`be.[kola je trajala ~etiri godine, koje su bilepodeljene u osam semstara. Nastavniplan obuhvatao je tri velike oblasti: {eri-jatsko pravo, teolo{ke discipline i jezike.7

Posle svih polo`enih ispita i ura|enih se-minarskih branio se diplomski rad. Ured-ba nije predvi|ala izradu doktorskih di-sertacija, ali je postojala mogu}nost orga-nizovanja specijalisti~kih studija.

Rukovodstvo Islamske verske zajedni-ce i muslimanski vernici nisu bili zado-voljni osnovanjem „vi{e“ {kole, jer se o~e-kivalo otvaranje fakulteta za islamsku te-ologiju. Nastavni kadar nije bio na vreme

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005.

Husein Behzad, ^as veronauke

23

pripremljen, tako da su visoka nastavni~-ka zvanja dobili i pojedinci, koji za to nisuimali odgovaraju}e kvalifikacije. Najvi{eprofesora preuzeto je iz [erijatske suda~-ke {kole, koja je u to vreme postepenoukidana. Nastavni plan bio je veoma obi-man i nije davao specijalisti~ka znanjaneophodna budu}im diplomcima prili-kom anga`ovanja na poslovima za koje je{kola prema uredbi osnovana. Zbog razli-~itih problema koji su pratili rad {kole, in-teres za upis bio je konstantno mali, takoda su najperspektivniji u~enici odlazili dastudiraju na islamske fa-kultete s du`om tradici-jom i kvalitetnijim na-stavnim kadrom. [kolaje radila i tokom Drugogsvetskog rata, kada jebroj studenata, zahvalju-ju}i odluci usta{kih vla-sti da se polaznici ver-skih {kola ne mobili{u,znatno pove}an. Prvi di-plomski ispiti odr`ani su1939, a poslednji 1944.godine. Tokom trajanja{kole upisan je 61 stu-dent, od kojih je 38 di-plomiralo.8

Verska nastava

Normativno regulisanje te oblasti za-po~eto je Vidovdanskim ustavom, koji u~lanu 16. stav 7 propisuje d se „verska na-stava daje po `elji roditelja, odnosno sta-ralaca, podvojeno po veroispovestima, au saglasnosti sa njihovim verskim na~eli-ma“, a nastavljeno dono{enjem odgova-raju}ih zakona.9 Navedena ustavna od-redba uvela je fakultativnost verske na-stave, {to je zna~ajno uticalo na neorgani-zovanost u izvr{avanju tog ozbiljnog islo`enog zadatka i doprinelo da dr`ava

poka`e jasnu nameru da tu oblast ure|u-je samostalno i bez saglasnosti verskih za-jednica.10

Problematika verske nastave preciznoje definisana u dva sistemska {kolska za-kona doneta posle promena izvr{enih ja-nuara 1929. godine. Zakon o srednjim{kolama, usvojen 31. avgusta 1929. godi-ne, ne sadr`i izri~ite odredbe o veronauci,ali je iz stilizacije pojedinih ~lanova vidlji-vo da je bila obavezna za sve pripadnikepriznatih veroispovesti.11 Prema Zakonuo narodnim {kolama, koji je donet 3. de-

cembra 1929. godine, na-uka o veri s moralnimpoukama stavljena je naprvo mesto me|u svimpredmetima i bila je oba-vezna za sve priznateveroispovesti.12

Verskoj nastavi po-sve}ena je zna~ajna pa-`nja u zakonima koji sudoneti o svim priznatimveroispovestima. Zakono Islamskoj verskoj za-jednici predvi|a da seislamska verska naukapredaje u svim dr`av-nim i privatnim {kolamau saglasnosti s nadle-

`nom verskom vla{}u i po odredbama{kolskih zakona. U~enici islamske veroi-spovesti ne mogu sara|ivati na pripremini prisustvovati sve~anostima u {koli ivan nje, ukoliko one imaju obele`je isklju-~ivo druge vere. Nastavne planove i pro-grame za predavanje veronauke propisu-je nadle`ni ministar na predlog Ulemamed`lisa. Isti verski organ daje odobrenjena versku sadr`inu ud`benika veronau-ke. Kvalifikovani imami, ili posebno ospo-sobljrni verou~itelji, predaju veronauku usvim dr`avnim osnovnim {kolama. Ukoli-ko se ne mogu anga`ovati takvi predava-

KULTURA I DRU[TVO24

[erijatska suda~ka {kola,osnovana u Sarajevu za

vreme austrougarske uprave,nastavila je s radom i u

Kraljevini Jugoslaviji,koja je, tako|e, zadr`ala

nadle`nost {erijatskihsudova. [kola je ukinuta

1937. godine, kada jeposlednja generacija

zavr{ila {kolovanje. Tokompostojanja, {kolu je

zavr{ilo 370 u~enika.

~i nastavu izvode redovni u~itelji islam-ske vere. Ministar prosvete postavlja ve-rou~itelja i osposobljene imame u svimnarodnim {kolama izme|u kandidatapredlo`enih od nadle`nih verskih vlasti.Sli~an postupak previ|en je i za anga`o-vanje verou~itelja u dr`avnim srednjim istru~nim {kolama, s tim {to je za njihutvr|ena obaveza da prilo`e pismenoodobrenje verskih organa.13

Potreba preciznijeg regulisanja svih pi-tanja i ujedna~avanja prakse za narodne isrednje {kole, uticala je na zakonodavca da23. jula 1933. godine usvoji Zakon o ver-skoj nastavi u narodnim, gra|anskim,srednjim i u~iteljskim {kolama u KraljeviniJugoslaviji. Prema ~lanu 1 tog Zakona, ver-ska nastava obavezna je u navedenim {ko-lama i predaje se samo u~enicima prizna-tih veroispovesti.14 Polovinom 1935. godineusvojena su Pravila o vr{enju verskih du-`nosti u~enika narodnih {kola, ~ime je uzPravilnik o polaganju stru~nog ispita zastalnog verou~itelja iz iste godine, zavr{e-no dono{enje propisa uz te oblasti.15

NAPOMENE

1 [erijatska gimnazija bila je za tada{nje vreme mo-derna {kola. Posedovala je biblioteku, a |aci su bi-li aktivni u vi{e sekcija, od kojih izdvajamo: lite-rarnu, dramsku i muzi~ku. U {koli i internatu de-lovali su Ferijalni savez, Trezvena mlade`, Jadran-ska stra`a i Crveni krst. Jedno vreme, u~enici suizdavali i knji`evni ~asopis „Budu}nost.“ H. Bulji-na, Sto godina muslimanskog {kolstva u Bosni i Her-cegovini, Glasnik BIS-a, 2/1989, strana 112-126.

2 O Velikoj medresi kralja Aleksandra vi{e ~lanakau periodici Islamske zajednice objavio je KasimHad`i}, biv{i |ak te {kole. Radi ilustracije navodi-mo neke: Pedesetogodi{njica od osnutka Velike medre-se u Skoplju, „Takvim“, godi{njak udru`enja ulemeu BiH, 1975. godina, strana 213-242; Velika medresau Skoplju, povodom 40-godi{njice, Glasnik VIS-a, 9-10/1965, strana 336-340 i 11-12/1965, strana 403-407; Knjiga o velikoj medresi u Skoplju¸Glasnik VIS-a, 5/1984, strana 667-672.

3 Nastavni plan Velike medrese obuhvatao je slede-}e nastavne predmete i discipline: historija islama,

{erijatsko pravo (fikh), izvori {erijatskog prava(usuli fikh), {erijatsko nasledno pravo (feraiz),islamska dogmatika (akaid), islamska tradicija (ha-dis), tuma~enje Kurana (tefsir), arapski jezik saknji`evno{}u, turski jezik, gra|anski i kazneni za-kon sa postupkom, higijena, spskohrvatsko-slove-na~ki jezik sa knji`evno{}u, francuski jezik, nema~-ki jezik, latinski jezik, historija sa zepljopisom, pri-rodopis, fizika, kemija, matematika, narodna histo-rija, osnovi filozofije, crtanje, Kur’an sa ted`vidom,kratka i prakti~na uputa u islamsku nauku, op}auputa u islamsku nauku, pisanje, pjevanje i gimna-stika, K. Had`i}, Pedesetogodi{njica od osnutka Velikemedrese u Skoplju, „Takvim“, 1975, strana 213-242.

4 Velika medresa je dala tri narodna heroja i petna-est nosilaca spomenice 1941. godine, K. Had`i},Velika medresa i njeni u~enici u revolucionarnom po-kretu, „Takvim“, 1985. godina, strana 229-234.

5 B. Korkut, Pedesetogodi{njica i likvidacija [erijatskesuda~ke {kole u Sarajevu, kalendar, „Gajret“, 1938,strana 99-234.

6 Potrebno je, tako|e, ista}i da me|u musliman-skim istori~arima i verskim funkcionerima posto-je i ocene da su konzervativizam, robovanje tradi-ciji i nespremnost da se prihvate moderne tekovi-ne nauke u velikoj meri limitirali mogu}nosti ove{kole, a samim tim i njen uticaj na kulturno i pro-svetno osve{}ivanje bosansko-hercegova~kih mu-slimana. Vi{e o [erijatsko suda~koj {koli videti u~lancima K. Had`i}a, Stogodi{njica [erijatsko suda~-ke {kole (mektebi nuvaba), Glasnik VIS-a, 5/1987 i E.Mulahalilovi}a, Povodom stogodi{njice osnivanja ipedesetogodi{njice prestanka rada [erijatske suda~ke{kole u Sarajevu, Glasnik VIS-a, 1/1988.

7 [erijatsko pravo: izvori i filozofija, nasledno, bra~-no, porodi~no i vakufsko pravo, svjetovno pravo(enciklopedija, istorija slovenskih prava, gra|an-sko, rimsko, ustavno, upravno i crkveno pravo);teolo{ke discipline: obredoslovlje (fikh), tefsir (ko-mentar Kur’ana), hadis (tradicija), akaid i ilumilkelam (dogmatika i apologetika), istorija islama,ahlak (moralika), vaz (propovjedni{tvo), metodi-ka vjerske nastave, logika i psihologija; jezici:arapski, tirski i persijski, H. Buljina, Sto godina mu-slimanskog {kolstva u Bosni i Hercegovini, GlasnikBIS-a, 2/1989, strana 112-126.

8 Vi{e o ovoj {koli videti u ~lanku K. Had`i}a, Vi{aislamska {erijatsko-teolo{ka {kola u Sarajevu, „Ta-kvim“, 1983. godina, strana 139-159.

9 Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ~lan 16,stav 7, Ustavi i vlade Kne`evine Srbije, KraljevineSrbije.

10 Problematika verske nastave u Kraljevini Jugosla-viji detaljno je predstavljena u ~lanku D. Novako-vi}a, Ustavno i zakonsko regulisanje verske nastave uKraljevini SHS-Jugoslaviji, „Vaseljena“, Srpsko Sa-rajevo, 2002. godina, strana 48-69.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 25

11 Zakon o srednjim {kolama, „Slu`bene novine Kralje-vine Jugoslavije“, 17. septembar 1929. godina, broj217-LXXXVII.

12 Prema odredbama tog Zakona, veronauku, pre-ma `elji roditelje, predaju sve{tenici ili u~itelji po-sebno za svaku konfesiju. Verou~itelje postavljaministar prosvete izme|u kandidata koje predlo-`e nadle`ni verski organi. Radi dobijanja potreb-ne pedago{ke-metodi~ke spreme verou~itelji subili du`ni da polo`e poseban ispit. Nastavni plani program veronauke propisivao je ministar pro-svete po saslu{anju Ministarstva pravde. Nastav-nici su imali obavezu da u dane, koje utvrdi mini-star prosvete, vode decu na slu`bu u bogomoljepojedinih veroispovesti, Zakon o narodnim {kolama,Slu`bene novine Kraljevine Jugoslavije, 9. decem-bar 1929. godina, broj 289-CXIX.

13 Zakon o islamskoj verskoj zajednici u Kraljevini Jugo-slaviji, Slu`bene novine Kraljevine Jugoslavije,broj 99 od 7.2.1930. godine. Navedeni Zakon iz-menjen je Uredbom sa zakonskom snagom o izmena-ma i dopunama Zakona o Islamskoj verskoj zajedniciKraljevine Jugoslavije, Slu`bene novine KraljevineJugoslavije, broj 52-X od 5. marta 1936. godine.Kada je u pitanju organizovanje veronauke unetesu slede}e izmene u odnosu na Zakon iz 1930. go-dine: Veronauka je obavezan predmet i izvodi sepod nadzorom nadle`nih verskih vlasti. Izaslani-ci Ulema med`lisa imaju pravo da dva puta godi-{nje izvr{e pregled svih {kola i utvrde da li se na-stava veronauke izvr{ava prema utvr|enim pra-vilima. Nastavne planove i programe veronaukepropisuje ministar prosvete uz sporazum s nadle-`nim verskim organima i po saslu{anju Glavnogprosvetnog saveta. Ministar prosvete odobrava iud`benike veronauke, ali samo ukoliko je dobije-na saglasnost od verskih vlasti. Predvi|eno je dase verska nastava predaje dva ~asa nedeljno uodeljenjima gde postoji dovoljan broj u~enika.Ukoliko je broj u~enika nedovoljan sastavlja se vi-{e odeljenja i organizuju zajedni~ki ~asovi. Nasta-va i pona{anje nastavnika u javnim i privatnim{kolama, kao i sadr`aj verskih ud`benika, morajupo{tovati verska ose}anja u~enika islamske vere.Predavanja moraju biti tako organizovana da nespre~avaju u~enike islamske vere u obavljanjunjihovih verskih du`nosti. Navedene i druge iz-mene Zakona moraju se posmatrati u kontekstutada{njih politi~kih prilika i dogovora predsedni-ka Vlade Milana Stojadinovi}a s Mehmedom Spa-hom o njegovom ulasku u Vladu. Videti, grupaautora, Dru{tveno-politi~ki i pravni polo`aj verskihzajednica u Jugoslaviji, Institut za savremenu istori-ju, Beograd, 1972.

14 Versku nastavu u narodnim i gra|anskim {kola-ma predaju stalni verou~itelji, mesni sve{tenici ilinjihovi duhovni zamenici za pripadnike svoje ve-

re. Nadle`na verska vlast predla`e banskim upra-vama, radi imenovanja ili razre{enja, duhovna li-ca koja }e biti anga`ovana kao verou~itelji. Utvr-|ena je obaveza svih nastavnika veronauke da seu radu pridr`avaju {kolskih zakona i naredaba ida po{tuju nastavni red. Nastavni plan i programza izvo|enje veronauke propisuje ministar pro-svete u sporazumu s vrhovnim predstavni{tvompojedinih veroispovesti u Kraljevini Jugoslaviji.Verou~itelji u narodnim i gra|anskim {kolamapola`u poseban dr`avni ispit utvr|en zakonima otim {kolama. Predvi|eno je da jedanput godi{njenadle`ni verski organi izvr{e pregled nastave ve-ronauke, Zakon o verskoj nastavi u narodnim, gra-|anskim, srednjim i u~iteljskim {kolama u KraljeviniJugoslaviji, Slu`bene novine Kraljevine Jugoslavi-je, broj 237 od 17. oktobra 1933. godine

15 Prema usvojenim Pravilima, u~enici narodnih{kola bili su obavezni da vr{e propisane verskedu`nosti. Svakog dana, na po~etku prvog ~asa, je-dan od u~enika bio je zadu`en da o~ita slede}umolitvu: „Molimo Te, Svemogu}i Bo`e, dela na{anapajaj milo{}u Svojom i pomo}u Svojom prati,da svaka na{a molitva i svako na{e delo Tobomzapo~ne i Tobom zapo~eto delo se dovr{i, Stvori-telju na slavu, roditeljima na radost, otad`bini nakorist.“ Slede}a molitva izgovarala se na zavr{et-ku poslednjeg nastavnog ~asa: „Hvala Ti za svadobro~instva Tvoja, Svemogu}i Bo`e, Koji `ivi{ ivlada{ uvek i doveka. Amin“. Pravilima su utvr-|eni op{ti {kolski praznici: sve nedelje, Sveti Savai [trosmajerov dan (4. februar), Sveti ]irilo i Me-todije (24. maj) i Vidovdan. Proslava Svetog Saveimala je verski i svetovni deo. Verskom delu pri-sustvovali su samo u~enici pravoslavne veroispo-vesti, dok je svetovni bio obavezan za sve. U~eni-ci su du`ni da svetkuju praznike svgoje veroispo-vesti, koji su Pravilima bili precizno propisani.Muslimani su bili obavezni da svakog petka od 11do 13 ~asova idu u d`amiju pod nadzorom vero-u~itelja. Uo~i ramazanskog bajrama, kurbanskogbajrama, Lejlei-regiba, Lejlei-berata, Lejlei-mora-d`a i Lejlei-kadera osloba|aju se {kolske nastaveod 11 ~asova i s verou~iteljem odlaze u d`amijuna klanjanje ikindija namaza. U~enici te veroispo-vesti praznuju Novu godinu, Muharem, (jedandan), Mevlud (jedan dan), ramazanski bajram (tridana), i Kurban bajram (~etiri dana). Tokom rama-zana u~enici su bili solobo|eni od nastave prvadva ~asa u prepodnevnoj i posladnja dva ~asa uposlepodnevnoj smeni. Na dr`avne i op{te {kol-ske praznike u~enici su obavezno i{li u bogomo-ljesvojih veroispovesti, Pravila o vr{enju verskih du-`nosti u~enika narodnih {kola, Slu`bene novine Kra-ljevine Jugoslavije, broj 147-XXXV, od 28. juna1935. godine.

KULTURA I DRU[TVO26

Revolucija `ivota

Negde sam pro~itala da svi mi `ivimou vlastitim svetovima istina i zablu-

da i da smo robovi svojih misli sve dondedok se ne oslobodimo predrasuda i ne za-kora~imo na put poravnjanja sa drugima.To je svojevrsna revolucija ljudskog duha,sa istim karakteristikama poga|a jednog~oveka ali i celu zajednicu, otimaju}i do-sta, daju}i puno. Revolucija je najslabijakarika ~ove~anstva, prvi i poslednji izlaz,moto novog doba – RU[I DA BI STVO-RIO! Ona postaje nova boljka savremenihodnosa. Sve se mo`e pretvoriti u revoluci-ju, ali i ne mora. Tkivo me|uljudskih pro-`imanja je previ{e slabo da bi se oduprlostalnim pretnjama. Ovde i sada – impera-tiv je svih nas...koji `ivimo za sebe onoli-ko koliko ne `ivimo za dru{tvo. Ima jednaprili~no realna misao o psihologiji socio-logije: „Dijalog je `ila kucavica svakog od-nosa. Mnoge su prepreke, me|utim, doostvarenja pravog dijaloga, a malo je onihkoji uspevaju da ih prebrode. Najboljastvar je, za po~etak, nau~iti da manje go-vorimo a vi{e slu{amo...“1 Mo`emo li to?Upoznati i razumeti prose~nog ~oveka jekorak ka upoznavanju dru{tva jer {ta jedru{tvo ako ne mno{tvo usamljenih i odbriga izboranih pojedinaca!?! Sukobi po-~inju sa nerazumevanjem, a nerazumeva-nje sa odsustvom `elje za komunikaci-jom. Jednom za svagda destruirani dru-{tveno-politi~ki sistem pretenduje da po-stane krvava pozornica propalih snova irazo~aranih o~ekivanja. Revolucija prvonastaje u na{im du{ama i poput ledenog

gmizavca, obavija se oko onog najkruci-jalnijeg u ljudskom kolektivitetu. Revolu-cija je i svetlo i tama, zavisno od ugla po-smatranja, ali da je potrebna...jeste, pone-kad, da nas vine u nebesa novih istina ipribli`i jedne drugima.

[ta je revolucija?Pored etimolo{ke vrednosti ovog poj-

ma, neophodno je izvesti njen socio-poli-tikolo{ki smisao, radi dalje terminolo{kepreglednosti: „...to je dublji socijalno-eko-nomski i politi~ki preobra`aj, izveden ru-{enjem starih dru{tveno-ekonomskih ob-lika i uvo|enjem naprednijih, naro~itonagao, brz preobra`aj nasilnim putem,~esto ali neopravdano, naziv i za nasilnupromenu u dr`avnoj formi bez su{tin-skog dru{tvenog preobra`aja (tzv. dr`av-ni udar, politi~ka revolucija...)...“2

Ove i ovako opisane revolucije su po-ga|ale svet, po svim njegovim sferama.Neke su ostale nezapa`ene, neke su do-nele modernizaciju a neke...u~inile sustvari gorim nego {to su bile.

Ja }u se potruditi da, u narednim po-glavljima, predstavim strukturu i elemen-te revolucije koja je zadesila, davne 1979.Iran, vrativ{i ga, nakon trijumfalnog kre-tanja ka zapadnim vrednostima, teokrat-skoj vladavini. Prili~an je napor izdignutise iznad dogmatskog literarnog opusa ivideti taj doga|aj onakvim kakav zaista ijeste bio, no, moj poku{aj je vredan aka-demskog po{tovanja i `elje da svemu pri-stupim sa socijalnom i politi~kom odgo-vorno{}u i zrelo{}u.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 27

KULTURA I DRU[TVO

Anatomija Islamske revolucijeSandra Maksimovi}

KULTURA I DRU[TVO28

Muhamed Puladi, Slike iz Revolucije

Anatomija Revolucije ipost-revolucionarna konsolidacija

Iranska pri~a je bogata pojedinostimajer se Zapad prili~no „zabavljao“ mogu}-nostima stvaranja studije o politi~koj ma-nipulaciji islama.

Politi~ka istorija ove zemlje je i te kakosadr`ajna i inspirisana velikim razmimoi-la`enjima izme|u dinastija u pogledudru{tveno-politi~kog ure|enja. Ali, tek saReza Kanom po~inje ono {to urbani hro-ni~ari nazivaju modernim tajmingomiranskog dru{tva i sistema uop{te. RezaKan je bio krunisan 1926. godine i to naj-vi{e uz pomo} Britanaca kojima je apso-lutno odgovarala njegova reformska poli-tika, koja je iritirala najkonzervativnije re-dove dru{tva – uleme (duhovne vo|e),jer je bila oli~ena davanjem velikih slobo-da, koje su lagano prerastale u tipi~anmodel vesternizacije Irana, a 1935. je ~akzabranio `enama da nose zar, {to je di-rektno ugro`avalo osnovna na~ela islama.Njegov sin, Muhamed Reza Pahlavi otva-ra period jo{ ve}ih sloboda iako se ve} ta-da mogu naslutiti socijalni potresi {iromiranske teritorije. Ja~aju pokreti za nacio-nalizaciju nafte, sa ciljem da okon~aju bri-tansku eksploataciju prirodnih resursa atime i da povrate teritorijalni integritet inacionalno dostojanstvo zemlje. U julu1951. godine, politi~ka i socijalna kome{a-nja zahvataju sve grupacije i dovode dosve o~iglednijih dr`avnih razmirica. [a-hove snage }e se oru`ano sukobiti sa na-rodom, a kako bi spre~io gra|anski rat,Pahlavi poziva Mosadeka (premijera) daponovo obrazuje vladu, ~ime kupuje vre-me u i{~ekivanju ameri~kih uputstava zadalje delovanje. Ubrzo }e nacionalna vla-da biti zba~ena a Mosadek uhap{en, a ka-ko se to sve tretiralo nekom vrstom dr`av-nog udara, progla{eno je vandredno sta-nje i ukinute su pre|asnje slobode, doksu zapadne sile poprimale sve izvesniji

uticaj u dr`avnoj politici. Godine 1962.{ah izjavljuje da planira reforme, kako bise uskladio sa planom i programom ame-ri~kog predsednika Kenedija. To je pretiloda uni{ti poljoprivredu i da dr`avni bu-d`et svede na zavisnost od stranih inve-sticija i proizvoda, radnu snagu-na mini-malac. Istovremeno, radilo bi se na {ire-nju zapadnja~ke kulture i trenda, prakti~-no, krojilo bi se potro{a~ko islamsko dru-{tvo, protiv ~ega je odmah ustalo u~enosve{tenstvo pod vo|stvom imama Home-inija.

Anatomija jedne revolucije kao {to jeova, koja je izbila 1979. godine u Iranu, nemo`e se shvatiti a da se ne shvate i fakto-ri koji su je pokrenuli i u~inili da ve}i deoiranskog naroda (trgovci, u~eni ljudi, stu-denti, sve{tena lica...) stane pod islamskuzastavu i zahteva svoja prava koja su, {a-hovom naopakom politikom, izneverena.O tome koliko se svet iznenadio ovakvimrazvojem situacije u Iranu, pi{e i D`on L.Espozito, najve}i islamolog veka: „Iran jebio {kolski primer zemlje koja je imala sveuslove da ostvari uspe{nu modernizacijui razvoj i u kojoj se najmanje moglo o~eki-vati da do|e do revolucije. Spolja gleda-no, cilj Muhameda Reze Pahlavija (1919-1980), bio je da u periodu od nekoliko de-cenija, uvede Iran u XX vek. Bogata nala-zi{ta nafte, najbolje opremljena vojska naSrednjem istoku (sa izuzetkom Izraela),bliske veze sa Sjedinjenim Ameri~kim Dr-`avama, Evropom, pa ~ak i Izraelom, i do-bro obu~ena elita doprinosili su slici Iranakojeg je ameri~ki predsednik D`imi Kar-ter zvao ostrvom sigurnosti na Srednjemistoku. Ali, iza takvog spoljnog prividaIrana, krilo se rastu}e unutra{nje nezado-voljstvo...“3 Sam {ah je svoju vladavinuobezbe|ivao nelegalnim sredstvima, iakoje sara|ivao sa zapadnim vlastima, nijemogao da umiri nabujale proteste me|uljudima, da zaboravi pri~e o „trovanju Za-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 29

padom“ koje su kru`ile i da, zapravo,spre~i harizmatski rast popularnosti jed-ne verske li~nosti, ajatolaha Homeinija,koji je zbog svoje disidentske orijentacije,bio izgnan prvo u Irak, a onda i u Francu-sku. [iitska istorija, naro~ito pri~a o revo-lucionarnoj smrti pravednog sina halifeAlija, Al Huseina, koga je na smrt poraziosunitski omajadski vladar Jezid, 680. u bi-ci kod Kerbele, uspela je da objedini razli-~ite ljude i njihove `ivotne storije u jednui jedinu `elju – da se Iran vrati vernicimai svojim prvobitnim vrednostima. U tim itakvim `eljama, prednja~ila su sve{tenalica, koja su d`amije pretvorila u deloveodli~no organizovane propagandne ma-{inerije. Me|utim, nasuprot Homeinijukoji je bio simbol budu}e vlasti uleme, Ali[arijati je, sa svojom kombinacijom tradi-cionalnog poznavanja islamske religije idoktoratom na Sorboni, bio nosilac sme-lih pogleda i ideja da se vlast mora bazira-ti na alijevskom islamu koji je zagovaraodru{tvenu pravdu, a ne na safavidskomislamu, koji je izdao sve moralne nazoreIranaca. Bez obzira na protivure~nost po-liti~kih ideala, Revolucija se pokazuje kaodovoljno sna`na da apsorbuje prilike i sa-mostalno, dalje, njima rukovodi. Onogtrenutka kada je {ah bio pozvan da abdi-cira, vandredno stanje postaje sasvim iz-vesno, pa se Homeini po~etkom februaravra}a u Iran i do~ekuje ga prijatna dobro-do{lica revolucionarno sazrelog naroda.Ubrzo preuzima vo|stvo nad Revoluci-jom, a na politi~koj sceni, sada, dominira-ju dve snage: armija (koju Bahtijarovavlada nije mogla da kontroli{e) i sve{ten-stvo. To }e, donekle, zna~iti i zavr{nu eta-pu formiranja islamske vlasti, iako }e se utom periodu doga|ati krvavi obra~uni iz-me|u carske garde i vazduhoplovnih je-dinica. U no}i 1. aprila 1979, progla{ena jeIslamska Republika Iran, odmah po saop-{tavanju rezultata referenduma o dr`av-

nom ure|enju zemlje, kada se 98,2% ljudiizjasnilo za Iran kao islamsku teokratiju.Ve} u toku leta 1979, spremljen je i NacrtUstava, koji je odmah i prihva}en od stra-ne 72-~lanog Ve}a eksperata, drugogislamskog tela koje sa~injavaju poznavao-ci islamskog prava. Du`nost ovih ekspe-rata je da biraju vo|e revolucije u nepred-vi|enim okolnostima. Taj novi Ustav, odnovembra 1979, sve politi~ke, ekonomske,socijalne i kulturne institucije dru{tvautemeljuje na islamskim principima, {to}e re}i da se zvani~na dr`avna politikavrednuje u odnosu na Bo`anski ukaz tj.putem vali fakiha, starateljstva Vrhovnogpravnika, odgovornog za obzir i premaBogu i prema narodu: „...u periodu skri-venosti 12. imama...“4. Islamska skup{tinaili, kako je Iranci nazivaju, med`lis {urajeeslami, po prirodi stvari, predstavlja zako-nodavno bi}e dr`ave. Okuplja oko 270predstavnika, koji se biraju direktnim gla-sanjem naroda na period od 4 godine.Kontrola skup{tinskih odluka se vr{ilaposredstvom Saveta ~uvara.

Dvadeset i osmog maja te godine seodr`avaju i prvi op{ti izbori, a saziva se iprva sednica med`lisa. Vlada se zala`e zaistinski islamski sistem i nastoji da gaostvari, uprkos ~injenici da je retko gde touspelo. Taj Ustav, premda dosta sli~anonom u zapadnim demokratijama po pi-tanju izvr{ne vlasti, zakonodavstva i sud-stva, nije mogao da spre~i postrevolucio-narnu napetost i potencijale Revolucije„da pojede svoju decu“. Nakon sudbono-snih trenutaka po budu}nost Irana, u to-ku 1978. i 1979, do{lo je do kristalizacijepoliti~kih odnosa. Mo`da je zato bolje,pre no {to se po~ne sa tuma~enjem poli-ti~ke drame novoosnovane Islamske Re-publike Iran, obraditi teorije koje, na nekina~in, prate transformaciju nekada{njePersije: od autokratske monarhije do izra-zito islamske i fundamentalne republike.

KULTURA I DRU[TVO30

Takvih teorija ima 6, bave se periodomnaftne diktature, od 1961. do 1978. To su:teorija konspiracije, teorija modernizacije,ekonomska teorija, religijska teorija, teori-ja o diktatorstvu i teorija o religijskomvo|stvu. Ako je vr{iti politi~ku kompara-ciju, sli~ne revolucionarne izazove imalesu i Saudijska Arabija i Nigerija, ali, nisupoklekle, ali je Iran, o~igledno, bio podlo-`niji psiholo{kim zemljotresima koji su iprevagnuli: „Obja{njenje revolucije jepra}eno Dejvisovim i Gerovim socio-psi-holo{kim modelom. Glavni smisao ovihobja{njenja je ~injenica da socio-ekonom-ske promene u 60-tim i 70-tim pokazujunapredak u `ivotnom standardu Irana.Ali nakon ovog relativno dobrog periodaiznenada dolazi do opadanja standarda,naro~ito sredinom 70-tih, kada se Vladasuo~ila sa intenzivnim padom u ekonomi-ji...“5 Zavladala je neka vrsta neopatrimo-nijalne dr`ave, {ah se bavio disciplinova-njem vojnih i policijskih snaga, premijerAzhari se, ba{ u to vreme, po`alio ameri~-kom ambasadoru slede}im re~ima:“Timora{ ovo da sazna{ i mora{ re}i to svojojVladi. Ova dr`ava je izgubljena zato {tokralj ne mo`e da sredi svoje misli...“6

Istina, u prvih 14 godina, {ah nije imaopoliti~ki autoritet, valjda zato {to su oku-pacione snage donosile sve zna~ajne od-luke. Javljaju se samosvesni lideri i tada,kao {to su ajatolah Ka{ani i Navab Safi,no, {to je jo{ va`nije, obrazuju se dva po-sve nova politi~ka entiteta: liberalna stru-ja i komunisti~ka struja, koja je bila podo-sta uticajna u severnim provincijama i ko-ja je imala zna~ajnu rusku podr{ku. Ono{to je, ipak, izazivalo op{tenarodni gnevje SAVAK ({ahova tajna policija), uve`ba-na da provocira ponosne, zastra{uje hra-bre, li{ava `ivota nepokorne. Sve ove od-rednice {ahovog re`ima su se, bar done-kle infiltrirale i u nov re`im, svakako u iz-menjenom obliku. O tome koliko je {aho-

va era vladavine bila diskrimini{u}a, po-stoje i konkretne deskripcije. Iranska vlastje bila bazirana na despotskom kraljuokru`enom ljudima koji nisu bili previ{euklju~eni u dono{enje odluka, ali je re`imimao vrlo odanu vojsku, sa oficirima kojisu se prodavali za benificije. SAVAK jekonstantno sprovodio torturu, pa se nijeni o~ekivalo da }e politi~ka opozicijauspeti da se odr`i. Pored toga, vlast jeimala pozitivne diplomatske odnose i saVelikom Britanijom i sa Amerikom, ali jojto nije pomoglo da re{i ozbiljne socio-ekonomske brige, povrati red u poljuljaneislamske norme i da reformira korumpi-rani birokratski aparat... iako se oslanjaona finansijsku mo} naftne industrije, pro-paganda je zakazala i pre nego {to je star-tovala, jer je neprijatelj {aha bio narod, nesuniti ili {iiti, ve} svi, mo`da po prvi putkategorija SVI postaje dominantna sila in-tegracije. Interesantnan je slogan koji jepotpisao upravo jedan iranski sunit: „Isti-na je da smo mi naklonjeni sunitskoj tra-diciji ali, smo svi mi i iznad svega musli-mani. Za{to smo mi ovo uradili? To je o~i-gledno. Mi smo, pre svega, Iranci i delimoiste iranske probleme. @elimo da {ah odea da Homeini dugo `ivi. Dole {ah!“7 ^inise da je, po prvi put, problem bio isti i uKurdestanu i u Teheranu. Islam postajeideologija koja upu}uje, savetuje, primo-rava na akciju... ba{ kao i svi nacionalizmii marksizmi/lenjinizmi savremenog doba.Otuda, ako se govori o uticaju onih 6 teo-rija na tok revolucije, mo`e se re}i da jeteorija konspiracije zakazala jer se poka-zalo da „prijateljstvo“ Irana sa SAD i UKnije ozbiljno i da je pokazalo svoje slabo-sti ba{ tih prelomnih godina, dok bi teori-ja modernizacije imala prolaznost ako so-cijalne abnomrmalnosti izme|u tradicio-nalnog i semi-industrijskog dru{tva uzmezdravo za gotovo. Ekonomska teorija jecentralna u radovima marksista i semi-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 31

marksista, po ve} prepoznatljivoj {emiuloga i odnosa, dok }e ostale 3 teorijeskon~ati u proma{enim politi~kim per-cepcijama Zapada: „Najve}i uspeh Revo-lucije je stvaranje Islamske Republike Irankoja je zasnovana na islamskim vredno-stima i koja je li{ena hegemonije, tiranije,korupcije i diskriminacije...“8

Klerikalna dr`ava postaje fenomenkoji Zapad ne mo`e ili ne}e da razume,posebno ako se zna da su registrovane sa-mo 2 stranke: Islamska republikanskapartija (od 1979) i Narodna partija Irana,koja, premda postoji od 1941, radi u ile-galnim uslovima. Dakle, ta institucionali-zacija revolucionarnih vrednosti povla~iza sobom i jednu neobi~nu nit, koja se ti-~e Homeinijevog u~enja. Prevelika je bila`elja da se za{tite postrevolucionarnevrednosti. @rtva takve politike, najpre,bio je Sadek Gotbzadeh, nekada{nji {ti}e-nik visoke uleme pa ~ak i ministar inostra-nih poslova. Zna~ajna promena statusa uvidu ra{~injenja, sna{la je i ~uvenog ajato-laha Muhameda Kazem [arijatmadarija.Izgledalo je da prijatelji Revolucije posta-ju njeni neprijatelji i da se to~ak politi~-kog ka`njavanja ne zaustavlja. Sa izvo-zom revolucionarnih ideja se nastavlja:„Promocija i {irenje islama i iranske,Islamske revolucije bili su ciljevi spoljnepolitike Homeinijeve vlade i izri~ito su bi-li navedeni u iranskom Ustavu koji jepodsticao na nastavak Revolucije u zemljii u inostranstvu. Propovedanje i {irenjevere (distribucijom publikacija, konferen-cijama i finansiranjem religijskih instituci-ja u inostranstvu) bili su pra}eni aktiv-nom ideologizacijom. Istovremeno su aja-tolah Homeini i drugi vladini zvani~nici,kao i emisija iranskog radija pod nazivomGlas Islamske Revolucije, pozivali musli-mane u Persijskom zalivu i {irom sveta dase pobune i zbace ugnjeta~ke neislamskevlade. Osu|ivali su dr`ave u Persijskom

zalivu zbog prirode njihovih vlada (mo-narhija je odbacivana kao neislamska) izbog njihovih bliskih veza sa Amerikom,{to je ~esto nazivano ameri~kim islamomtj. oblikom islama koji je prihvatljiv za Za-pad...“9

Sva ta politi~ka, ideolo{ka i ekonom-sko-socijalna zbrka u Iranu, doga|ala seba{ iz razloga {to se nije znalo kojima ta~-no pravcem ide dr`ava. Jedni su se zala-gali za dr`avno upravljanje privredom ikontrolu nad privatnim sektorom i slo-bodnim preduzetni{tvom, a drugi su se,pak, protivili tim namerama. Ipak, ne mo-`e se re}i da novi Ustav ne predstavlja po-mak u izgradnji iranskog dru{tva. Prem-da je postavljen na ozbiljnim islamskimtemeljima, demokratizovan je u svimonim pitanjima koja se ti~u manjinskihprava, pa tako apsolutno priznaje zoroa-strijanizam (0,01%), judeizam (0,3%) i hri-{}anstvo (0,7%). Dokaz toga je podatak dairanski Jevreji imaju predstavnika u Parla-mentu ali i 30 sinagoga {irom zemlje. Hri-{}anska zajednica Jermena i Asiraca je ta-ko|e zastupljena u Med`lisu. Ustavni~lan koji reguli{e upravo ta manjinskaprava u Iranu, glasi: „Iranski Jevreji, hri-{}ani i zoroastrijanci priznati su kao ver-ske manjine koje su slobodne da u grani-cama zakona obavljaju svoje verske obre-de, a u porodi~nom `ivotu i verskim u~e-njima postupaju saglasno svojoj religi-ji...“10

Tako ure|en, Iran je mogao sjajno dafunkcioni{e da nije bilo ponovnih unutra-{njih protivure~nosti i iznenadnog ratnogvihora. Dana 22. septembra 1980. po~injeIransko-ira~ki rat za pozicioniranje u Per-sijskom zalivu. Taj rat je bio ekspanzioni-sti~ki za Irak, tada podr`avan od stranezapadnih sila zbog strepnje od {irenjaislamske snage iranske revolucije, a izra-zito odbrambeni za Iran. Ovaj sukob iz-me|u dva predominantna faktora na

KULTURA I DRU[TVO32

Srednjem istoku ostaje upam}en po tome{to je Irak, sasvim slobodno, koristio he-mijsko oru`je, najvi{e otrovni gas, protivvojnika i civila, oglu{avaju}i se o sve prin-cipe @enevske konvencije iz 1925. godine,koja to izri~ito zabranjuje. O~ekivalo seda }e ovaj rat prouzrokovati pad novofor-miranog rukovodstva u Iranu, ali se do-godilo suprotno– ve}ina partijskih i ver-skih grupa se ujedinila oko vlasti u cilju{to boljeg koordiniranja ratnim operacija-ma, okon~anim tek 1988. RezolucijomUN-a broj 598.

Kako bi se pobolj{ala nacionalna eko-nomija, otvoreno je razdoblje obnove iusvojen je Prvi i Drugi petogodi{nji planza razvoj. Te`ilo se pove}anju proizvod-nih snaga i modernizaciji te{ke industrije,osvajanju novih tr`i{ta po Aziji i Africi.Imam Homeini je, u te svrhe, osnovao Ve-}e za nadgledanje obnove dr`avne kase.Nakon njegove smrti koja je evocirala re-volucionarna ose}anja u Iranu, Zapad sezanimao za dalju perspektivu dru{tva. Da

li }e biti borbe za vlast ili }e se, prosto, si-tuacija ra{~istiti sama od sebe? Ve}e mu-draca je odmah izabralo ajatolaha Ham-neija (bio je ~ak dva puta predsednik) zaVo|u revolucije. On se dokazao mnogoputa pre, kao savetnik imama Homeinijau Vrhovnom savetu odbrane, ali i kaotvorac velikih re~i o korelaciji kulture i po-litike: „U svetu postoji intelektualni, kul-turni i politi~ki konflikt. Oni koji su uspe-li da pojme taj rat, analiziraju doga|anja ibace sveobuhvatan pogled na tu scenu,zasigurno }e shvatiti da neprijatelji uovom trenutku najve}i pritisak ~ine po-mo}u kulturolo{kih rezultata. Kulturolo-{ki napad se ostvaruje u dva oblika ili imadva tuma~enja. Prvo, neprijatelj je poku-{ao da nas porazi vojnim, politi~kim i eko-nomskim sredstvima, ali nije uspeo, pa je,pona{aju}i se kao posrednik, poku{ao daprimora druge zemlje da prekinu odnosesa Iranom, kako bi zaustavili njegov na-predak i razvoj. Ni na ovom polju nijeuspeo. Hap{enja, zato~enja i udarci nisu

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 33

na~ini suo~avanja sa kulturolo{kom inva-zijom. Jedini na~in suprotstavljanja la`ijeste da se govori istina. Odgovor lo{imaktivnostima u kulturi jesu ispravne kul-turolo{ke aktivnosti...“11

Kasnije, na predsedni~kim izborima,pobedi}e Ha{emi Rasfand`ani. On je vo-dio jednu sasvim pristojnu i konstruktiv-nu politiku, nastoje}i da na miroljubiv na-~in o`ivi politi~ke snove imama Homeini-ja. Isto tako, trudio se da pobolj{a odnoseIrana sa arapskim ali i sa zapadnim sve-tom, tako da je uspeo da dobije 30 milijar-di dolara inostranog zajma za oporavakekonomije i „podizanje na noge“ naftneindustrije.

Novo doba po~inje sa predsedni~kimizborima u maju 1997. godine, kada pobe-du odnosi gospodin Hatami. Tada se oko30 miliona bira~a odazvalo svojoj bira~kojdu`nosti i pravu, {to zna~i da je 86% bi-ra~kog tela iza{lo na izbore, najvi{e zbogperspektivne kampanje koja je pokrivalaoblasti kulture, politike, civilnog dru{tva,razvoja... a odricala se mra~nog takmi~e-nja sa svetom i konfrontiranja po svakucenu. Uporedo sa ovim politi~kim poma-cima, javljaju se i oni socijalni, ekonom-ski. Razvoj tre}eg sektora animira bu|e-nje politi~kog kriticizma, slobodne {tam-pe, pa su ~ak i strani analiti~ari tada pri-znali Iran za najstabilniju i najdemokra-ti~niju zemlju srednjeisto~nog regiona.Nasuprot njima, opozicija u inostranstvubojkotuje te i takve predsedni~ke izbore,o{tro reaguju}i na u~e{}e {irih masa u po-liti~kom `ivotu i ure|enju. Osim {to Iranpospe{uje svoje diplomatske odnose saostatkom islamskog sveta, na Konferenci-ji predsednika islamskih dr`ava u Iranu,afirmi{e i bilateralne odnose sa samomSaudijskom Arabijom, dok Hatami, tomprilikom izjavljuje za CNN da su Islamskai Ameri~ka revolucija za nezavisnost, u bi-ti, sli~ne. Ako tako i jeste, sloboda {tampe

onda, zasigurno, spada u najve}a dostig-nu}a Revolucije, posebno kada se ima uvidu da je 1998. zabele`eno oko 897 slo-bodnih publikacija na iranskom medij-skom nebu.

Na polju ekonomije, zahvaljuju}i do-nacijama, Iran rekonstrui{e svoju naftnuindustriju, pa u periodu od 1975-1995. iz-vozom nafte puni bud`et za nekih 250milijardi dolara. To je jedan sasvim poziti-van bilans, s obzirom da 1 dolar vredi oko8500 iranskih riala. Uz dnevnu proizvod-nju od 4 miliona barela nafte i pokretanjerafinerija u Abadanu, Araku i BanderAbazu, kao i sa zalihom od oko 15% pri-rodnog gasa, Iran podi`e svoje mogu}no-sti, {to uzrokuje slobodan razvoj petrohe-mijske industrije, atomske energije i agro-ekonomije. Povoljan geografski polo`ajkojim Iran, preko Sahare, sti`e do turk-menske granice, omogu}ava mu da uspo-stavi stabilan kopneni put izme|u istoka izapada Azije, severa Srednjeg istoka iSrednje Azije i Kavkaza. Prilivi novcareorganizuju postoje}u infrastrukturu,kako `eleznicu, tako i pomorski i avio-sa-obra}aj. No, blistava ekonomska slika ~e-sto u sebi skriva nagove{taje ozbiljnih po-liti~kih poreme}aja, koje, ako ni{ta drugo,name}e ubrzani hod novog bi}a globali-zacije.

Dvadeset i pet godina posleIslamske revolucije

Iranski narod po{tuje svoje bogato na-sle|e ali i sve tekovine koje veliki doga|a-ji utisnu u svaku poru dru{tva. Politi~kasudbina ovih prostora je oduvek bila ne-stabilna, istorija je podrhtavala jednakokao i zemlja, ali su ljudi ostajali prisebni ikadri da sa~uvaju zdrav razum i pogledena svet.

Za savremeni iranski socijetet se ~estoka`e da je u krizi jer je ranjen mnogobroj-nim pritiscima, kako unutra{njim, tako i

KULTURA I DRU[TVO34

spoljnim. Zapad ve} godinama, mo`dajo{ od trijumfa Islamske revolucije i pora-za ideje sveop{te kapitalizacije, poku{avada marginalizuje pokreta~ke motore Ira-na i celog Srednjeg istoka. O~igledno jeda se iranska istorija ubrzava, posebno odleta 2003, kada dinamika unutra{njih pri-lika postaje neverovatna. Novi profil Ira-na je obele`en ~injenicama koje idu u pri-log {irenja demokratije i ljudskih prava.Desetog oktobra 2003.godine, [irin Ebadije dobila Nobelovu nagradu za mir, {todovoljno pokazuje da postoje ozbiljnetendencije onih u domenu islama, da hu-manizuju i demokratizuju dr`avu i dru-{vo u kome su. Sve je vi{e Iranaca koji, ia-ko cene islam kao sastavnu snagu zajed-nice, stupaju u me|unarodne tokove, nu-de}i sopstvene ideje kao alternarivne po-stoje}im.

Nakon 25 godina, revolucionarnastrast se smirila i dozvolila da je zamenikolektivna samosvest. Da, Iranci su sazre-li, mada im je mentalitet i dalje pod utica-jem one specifi~ne niti politi~kog tj.dok-trinarnog islama, ali su i kategori~niji umnogo ~emu. Opredeljenjem „ni Istok, niZapad“ kupili su sopstvenu slobodu mi-{ljenja i delovanja. Taj socijalni korpus, iz-brazdan raznoraznim trvenjima izme|ukonzervativaca i reformatora, o`iveo je iono prokleto suo~avanje sa su{tinom na-cionalnog i religijskog `ivota. Islam koji sesvih ovih godina pa`ljivo „ukopavao“ usve sfere sistema, ne nudi mnogo izboradanas kada imamo generaciju koja je sta-sala uz parole i ideologije Revolucije i ko-ja je svoju glad za blagodetima demon-skog Zapada, utoljavala politi~kom prak-som: „Iranski islam se tokom 25 godinamodernizovao i ukorenio u kulturi, dru-{tvu, ekonomiji, politici i me|unarodnimodnosima, ustanovljena je nova elita, iz-nikla u Revoluciji, iz klera, rata, Republi-ke. Ne mogu se vi{e izbrojati nekada{nji

~uvari Revolucije (pasdarani) koji su se,odmah po zavr{enoj gimnaziji, anga`ova-li kao dobrovoljci 1980, zatim bili na Uni-verzitetu, istovremeno obavljaju}i politi~-ke funkcije, a sada se vra}aju u Iran kaodoktori nauka, po{to su vi{e godina pro-veli u Kanadi, Australiji ili Velikoj Britani-ji. Put koji treba pre}i jo{ je duga~ak, me-|utim, protekle godine su neospornoomogu}ile da se pojmovi republike, de-mokratije i slobode mi{ljenja ukorene umasovnu politi~ku i dru{tvenu praksu,naro~ito u provinciji. Sada su se stekliuslovi za duboke promene koje }e politi~-kom islamu dati novo mesto.“12

Ako je g. Ali Akbar Rasfand`ani uspeoda od 1990. politi~kim i ekonomskim re-formama stvori solidnu ekonomiju, istotako je g. Hatami, tokom dva mandata,omogu}io sazrevanje ~itavog naroda krozuspostavljanje pravne dr`ave. Sada Iran-ci, uprkos preuveli~anoj verskoj zategnu-tosti, mogu da se u~e demokratskim po-stulatima, kako na najni`em lokalnom, ta-ko i na najvi{em republi~kom nivou. No-va informati~ka tehnologija i porast zna-~aja medija je prose~nog gra|anina pre-tvorila u zainteresovanog politi~kog su-bjekta, koji je u mogu}nosti da se raspra-vlja, da javno izra`ava svoje stavove i da,ako treba, protestuje. Mlada populacija,zahvaljuju}i glasa~kom pravu sa ve} 15godina, ima sve olak{ice da bude totalnopolitizovana a time i mo}na. Dobra je sle-de}a primedba o tome: „Ovi Homeinijie-vi sinovi nemaju starost da preuzmu vlastali tokom vladavine Hatamija, dobro suobu~eni i bi}e to i u narednih 5 godina.Mo}i }e svoje ideje da prevedu u politi~keizraze i zamene apoliti~ne, tehnokratskeili islamske elite koje dr`e vlast. Ovakavprelaz ne podrazumeva revoluciju ali ne-}e pro}i bez potresa...“13 Drugim re~ima,taj novi talas politi~kog i dru{tvenog bu-|enja, mora}e da se ispolji negde, na ovaj

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 35

ili onaj na~in, pre ili kasnije. Iran je neza-visna zemlja sa oslabljenom nacijom kojapoku{ava da se koliko-toliko konsolidujeu op{teprisutnim globalnim tokovima.Zvani~nici u Iranu su omogu}ili i uklju~i-vanje `ena u politi~ku sferu. Iranke na-stupaju prili~no smelo i u svom ataku najavne poslove, prave mesta za tradicijupomirenu sa modernizovanim aspektimadru{tva. Umrtvljeni duh I. R. Iran se revi-talizuje. Ljudi su otvoreniji za razgovor iaktivnu politi~ku participaciju {ireg obi-ma, dok `ene obe}avaju, i sebi i drugima,da je zavr{eno sa tipi~nom ulogom supru-ge i majke: „Svi smo postali pomalo diplo-mate – igramo odre|enu igru da bismopostigli ono {to `elimo!“14

Mlade generacije sanjaju svoje snove,bez pritisaka ali sa velikom stra{}u. ^inise, ipak, da je civilno dru{tvo dobilo ovubitku i oteralo mit o nepogre{ivosti Revo-lucije u istoriju. Iran ide napred, ste`u}isvoju pro{lost a inspiri{u}i se budu}no-{}u. [to se ti~e samih politi~ara i ostalih li-dera dru{tva, javlja se neki blagi utisak daoni `ele da Iran oformi takav politi~ki si-stem koji }e biti „otvoren za tehnologije alizatvoren za ideje“, dok te`e tome da samodru{tvo uskladi svoje intimne potrebe sapotrebama islama, nacionalizma, me|u-narodnog poretka i kosmopolitizma.

Iran }e, o~ito je, objediniti u sebi sveone me|usobno suprotstavljene strane,kako bi se svetu predstavio kao izolovanaali mo}na politi~ka jedinka, sa socijalnomklimom koja pro`dire nesigurne a favori-zuje izdr`ljive. Negde izme|u dru{tva idr`ave, oscilira}e islam kao religija koje seretko ko odri~e i koja svojom unutra-{njom koherentno{}u povezuje i dru{tvoi dr`avu u ono {to danas jeste I.R.I.

ODABRANA BIBLIOGRAFIJA

1. D`on L.Espozito, Oksfordska istorijaislama, Beograd, Clio, 2002. g.

2. Kulturolo{ki stavovi Vo|e Islamske revolu-cije Irana ajatolaha sejjida Ali Hamneija,Beograd, Kulturni centar pri Ambasa-di I.R.I., 2003. g.

3. Six Theories About The Islamic Revolution’sVictory, Tehran, Department of IslamicRevolution Studies and Islamic Cultureand Relations Organization, 2000.

4. Dr. Jalalad-Dine Madani, History ofIslamic Revolution of Iran, Tehran, Inter-national Publishing co, 1996.

5. Antoni de Melo, Damari, Beograd,L.O.M.,2004.g.

6. Mala enciklopedija 3, Beograd, Prosveta,1986. g.

7. ^asopis Le Monde Diplomatique, broj 36,Beograd, 2004.g.

8. Podaci sa Interneta: www.nur.org.yu;www.irna.ir; www.tehranavenue.com.

NAPOMENE

1 Antoni de Melo, Damari, L.O.M., Beograd, 2004.,str. 151

2 Mala enciklopedija 3, Prosveta, Beograd, 1986., str. 1673 D`on L.Espozito,Oksfordska istorija islama,Clio, Be-

ograd, 2002., str.7184 Podaci sa Interneta: www.nur.org.yu5 Six theories about the Islamic revolution¨s victory, De-

partment of Islamic revolution studies, IslamicCulture and Relations,Tehran, 2000.,str. 29,30.

6 Isto, str. 91. 92.7 isto,str. 157.8 Dr. Jalalad –Dine Madani, History of Islamic revolu-

tion of Iran,International Publishing co,Te-hran,1996., p. 1.

9 D`on L. Espozito, Oksfordska istorija islam, Clio,Beograd, 2002.,str. 721, 722.

10 Podaci sa Interneta: www.nur.org.yu.11 Kulturolo{ki stavovi ajatolaha Hamneija, Kulturni

centar pri ambasadi Islamske republike Iran, Beo-grad, 2003., str. 25,26,27.

12 isto.13 isto.14 isto.

KULTURA I DRU[TVO36

Predgovor

Osufizmu ili islamskom misticizmugotovo da je nemogu}e pisati. Ve} na

prvom koraku pred nama iskrsava {irokiplaninski venac, i {to se du`e ide, utolikote`e izgleda da je uop{te mogu}e doseg-nuti neki cilj. Mo`emo mo`da provesti ne-ko vreme u ru`i~njacima persijskih misti~-nih pesnika ili poku{ati da se uspnemo naledene vrhove teozofskih spekulacija; mo-`emo i da pogledamo dole ka narodnimobi~ajima po{tovanja svetaca ili mo`emopoterati kamilu kroz beskona~ne pustinjeteorijskih rasprava o sufizmu, su{tini Bogai sveta; ili se, pak, mo`emo zadovoljiti po-gledom na pejza`, jednostavo samo u`i-vati u lepoti najvi{ih vrhova u zoru oku-panih sun~evom svetlo{}u ili obojenihmodrim maglama prohladnih sumraka. Usvakom slu~aju, samo nekolicina izabra-nih }e dospeti do najudaljenije planine nakojoj `ivi tajanstvena ptica Simurg – da bitada shvatili da su prona{li samo ono {toje ve} bilo u njima samima.

Zato se ne mo`emo nadati da }emoposti}i zadovoljavaju}i rezultat kada za-po~nemo sa istra`ivanjem nekoliko glav-nih linija sufizma sa istorijskog i fenome-nolo{kog stanovi{ta; isuvi{e lako se moguneki aspekti prevideti, dok se drugimamo`e pridati preveliki zna~aj.

Ne bi trebalo zaboraviti ni na gomilu li-terature koja postoji u vidu knjiga i rukopi-sa na orijentalnim i zapadnim jezicima; no-ve studije se pojavljuju u sve manjim vre-menskim razmacima, tako da je i to jedanod razloga za{to potpun prikaz nije mogu}.

Me|utim, studenti sa Harvarda pod-stakli su me da sakupim bele{ke koje susa~injavale osnovne crte nekolicko mojihkurseva o sufizmu – bele{ke su ~inile knji-`evni izvori i napomene o li~nim iskustvi-ma i svesno izostavljaju sociolo{ka stano-vi{ta. Brojni prijatelji, pre svega iz Turskei Pakistana, zatim iz Indije i Avganistana,tokom dugog niza godina su – makar islu~ajnim sugestijama – pomogli u ostva-rivanju ove knjige; svima njima neka jehvala na tome.

Englesko izdanje se prvi put pojavilo1975. u University of North CarolinaPress, Chapel Hill, i od tada je objavljenniz izdanja; u me|uvremenu knjiga jedo`ivela op{tu primenu kao zbornik i pri-ru~nik. Kada se ukazala prilika za obja-vljivanje nema~kog izdanja, odlu~ila samda se sama posvetim prevo|enju. U jed-noj maloj izdava~koj ku}i u Aalenu knjigase pojavila, 1979, u bro{iranom obliku, ali,izgleda, ne ba{ pod sre}nom zvezdom. Zaovo kona~no izdanje pregledana su ponovosva poglavlja i delimi~no dopunjena ipro{irena u svetlu novih iskustava. Biblio-grafija je uskla|ena sa najnovijim stanjemstvari, i veliki broj ilustracija i kaligrafija jeuba~en u knjigu.

U ovde obuhva}enoj ‘istoriji sufizma’posebno je obra}ena pa`nja na umetni~keaspekte misticizma i njegove raznovrsneizraze u poeziji. Tako su u nema~ko izda-nje uba~eni dodatni tekstovi; sve prepeveje uradio autor ove knjige.

Prevod imena i pojmova je, da bismopojednostavili, preuzet iz engleskog, sa-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 37

FILOZOFIJA I GNOZA

Misti~ne dimenzije islamaAnemarie Schimmel

mo indeks sadr`i ispravnu nau~nu tran-skripciju imena i stru~nih termina. Poseb-na zahvalnost upu}ena je gospo|i AnniBoymann iz Marburga, koja je sredila ru-kopis i uradila korekturu.

Harvard, Uskrs 1985.Annemarie Schimmel

[ta je sufizam?Poslednjih godina je objavljeno mnogo

knjiga o sufizmu i duhovnom `ivotu uislamu. I svaka od njih je dotakla neki dru-gi aspekt, jer je fenomen koji se uobi~aje-no naziva sufizam toliko obiman, tolikoslo`en, da niko ne bi mogao ni da se usu-di da ga u potpunosti opi{e. Onaj ko `elida pi{e o sufizmu na kraju pro|e kao slep-ci u Rumijevoj pri~i (M III 1259 – 68) koji

opipavaju slona, a zatim poku{a-vaju da opi{u odgovaraju}i deotela koji su dodirnuli rukama:kao tron, kao lepezu, kao nargilu– ali, niko nije mogao da zamislikako izgleda cela `ivotinja1.

Sufizam – ili sufik – uop{tenoje priznato ime za islamski misti-cizam. Ali, da bi se shvato ta~ansmisao, moramo prvo da se za-pitamo {ta zapravo zna~i ‘misti-cizam’. Ve} koren re~i ‘misti~no’i ‘misterija’ upu}uje na ne{to ta-janstveno, ne{to {to se ne mo`edosegnuti obi~nim sredstvima iliintelektualnim naporom; jer tere~i su izvedene iz gr~kog myein– ‘zatvoriti o~i’. Misticizmom jenazivana ‘velika duhovna strujakoja pro`ima sve religije’. U naj-{irem smislu misticizam se mo`edefinisati kao svest o jednojstvarnosti, bez obzira da li je na-zivali ‘mudrost’, ‘svetlost’, ‘lju-bav’ ili ‘ni{ta’2.

Ipak, ovakve definicije su unajboljem slu~aju samo putokazi. Jer ciljmisti~ara – neizreciva stvarnost – ne mo-`e nijednim uobi~ajenim ~inom spoznajebiti pojmljena ili izra`ena. Ni filozofija niintelekt ne mogu je otkriti, ve} samo mu-drost srca, gnoza, mo`e ~oveku da omogu-}i uvid u neke njene aspekte. Neophodnoje duhovno iskustvo koje ne zavisi ni od~ulnih ni od racionalnih metoda. Kadatragalac jednom krene na put ka toj po-slednjoj stvarnosti, vodi}e ga unutra{njasvetlost. Ta svetlost postaje sve ja~a {to sevi{e osloba|a okova ovog sveta, odnosno,kako bi sufiji rekli, {to je bolje ugla~aoogledalo svog srca. Samo nakon dugogvremena ~i{}enja – via purgativa u hri{}an-skom misticizmu – mo`e dospeti do via il-luminativa, kada biva blagosloven ljuba-vlju i unutra{njom spoznajom. A odatle

FILOZOFIJA I GNOZA38

Husein Behzad, Dervi{

mo`da mo`e dospeti do poslednjeg ciljasveg misti~nog traganja, do unio mystica.Unio mystica – misti~no sejdinjenje – mo-`e biti do`ivljeno i izra`eno kao ljubavnosjedinjenje, ili kao visio beatifica, kadaDuh, okru`en nestvorenom svetlo{}uBo`jom, ugleda ono {to se nalazi izvansvakog gledanja; tako|e se mo`e opisati ikao ‘skidanje vela neznanja’, onog velakoji skriva su{tinski identitet Boga odNjegovih stvorenja.

Misticizam se mo`e definisati kao ‘lju-bav prema Apsolutnom’; jer ono {to istin-ski misticizam razlikujeod asketskog stava je lju-bav. Bo`anska ljubavomogu}ava tragaocu dapodnosi, ~ak da u`iva, usvim patnjama i isku{e-njima koje mu Bog na-me}e kako bi proverionjegovu ljubav i pro~i-stio ga. Ta ljubav mo`eda ponese misti~arevosrce u Bo`ansko prisu-stvo ‘poput sokola kojiodnosi svoj plen’ (D649), razdvajaju}i ga ta-ko od svega {to je stvore-no u vremenu.

Ove jednostavne os-novne ideje mogu seprona}i u svim oblicimamisticizma, a mistici svih religija su poku-{avali da pojasne svoja iskustva preko trisimboli~ne grupe. U prvoj je beskona~notraganje za Bogom predstavljeno slikomputa kojim putnik mora da kora~a na-pred, kao {to je slu~aj u brojnim alegorija-ma koje govore o Pilgrims Progressu ili ne-beskom putovanju du{e. U drugoj supredstave preobra`aja du{e kroz isku{e-nja i bolno ~i{}enje ~esto izra`ene alhe-mijskim simbolima ili sli~nim prirodno-nau~nim procesima; prastari san ~ove-

~anstva o dobijanju zlata iz neplemenitematerije ovde se ostvaruje na duhovnojrazini. I, kao tre}e, ~e`nja onoga ko voli injegova `udnja za sjedinjenjem bivaju iz-ra`ene simbolima koji su preuzeti iz sfereljudske ljubavi; stihovi mistika ~esto pri-kazuju neobi~no lebdenje i kolebanje, fa-sciniraju}u i povremeno zbunjuju}ukombinaciju nebeske i zemaljske ljubavi.

Iako svi opisi misti~nih iskustava li~ejedni na druge, ipak bi trebalo razlikovatidva osnovna tipa. Oni su definisani kao‘mistika beskona~nosti’ i ‘mistika li~nosti’.

Prvi tip je najuzvi{enije inaj~istije izra`en u Ploti-novom sistemu i ved-skim Upani{adama, presvega u {ankarama adva-ita-filozofije. Sufizam jetom tipu vrlo blizak, po-gotovo neke njegovestruje koje su se razvilepod Ibn ‘Arabijevim uti-cajem. Ovde se Bog do-`ivljava kao ‘Postojanjeizvan svakog postoja-nja’, ponekad ~ak kao‘nepostojanje’, zato {tone mo`e biti opisano ni-jednom kategorijom ko-na~nog mi{ljenja; Bo-`ansko je beskona~no,bezvremeno, besprostor-

no, ono je Apsolutno Postojanje, JedinaStvarnost. U odnosu na tu Stvarnost svetposeduje samo ograni~enu stvarnost isvoje uslovljeno postojanje izvodi iz Ap-solutnog Postojanja – Boga. Bo`ansko ov-de mo`e biti simbolizovano kao bezgra-ni~no more u kome se individualno sop-stvo rastvara poput kapi ili kao pustinjakoja se preoblikuje uvek novim pe{~animdinama koje skrivaju njeno stvarno pro-stranstvo ili kao voda iz koje se svet kri-stali{e kao led. Ova vrsta misticizma je ~e-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 39

Ve} koren re~i 'misti~no' i‘misterija’ upu}uje na ne{totajanstveno, ne{to {to se ne

mo`e dosegnuti obi~nimsredstvima ili intelektualnim

naporom; jer te re~i suizvedene iz gr~kog myein –

‘zatvoriti o~i’. Misticizmom jenazivana ‘velika duhovnastruja koja pro`ima sve

religije’. U naj{irem smislumisticizam se mo`e definisatikao svest o jednoj stvarnosti,

bez obzira da li je nazivali‘mudrost’, ‘svetlost’, ‘ljubav’

ili ‘ni{ta’.

sto napadana od strane (Bo`jih) proroka ireformatora, zato {to se ~inilo kao da ne-gira zna~aj ljudske li~nosti vode}i, mo`da,ka panteizmu ili monizmu postaju}i, sa-mim tim, najve}a opasnost za ljudski ose-}aj odgovornosti. Sa takvim poimanjemBoga usko je povezana misao o nepresta-noj emanaciji nasuprot jedinstvenom Bo-`anskom ~inu stvaranja, i hri{}anski kao imuslimanski mistici smatrali su je neusa-glasivom sa biblijsko-kur ’anskim u~enjem ocreatio ex nihilo.

Nasuprot tome se utakozvanom misticizmuli~nosti odnos izme|u~oveka i Boga posmatrase kao odnos izme|ustvorenja i Stvoritelja,kao polo`aj sluge u od-nosu na gospodara ilikao `udnja nekoga kovoli za voljenim. Ovajtip se ~e{}e pojavljuje usufizmu.

Oba tipa misti~nog is-kustva se, dodu{e, mogusamo retko sresti u ~istomobliku. Posebno u misti~-noj poeziji pesnik mo`eda opi{e Boga re~ima ko-je poti~u iz ~istog ljubavnog odnosa, da bikasnije upotrebio izraze koji se mogu tu-ma~iti isklju~ivo ‘panteisti~ki’.

Malo je jednostavnije napraviti razlikuizme|u ‘voluntaristi~kog’ i ‘gnosti~kog’stava u okviru misti~nog iskustva. Misti-~ar voluntaristi~kog tipa `eli da se ‘opskr-bi Bo`anskim atributima’, kao {to ka`eProrokovo predanje; on `eli da svoju vo-lju potpuno sjedini sa Bo`jom voljom,prevazilaze}i tako teorijske te{ko}e predkoje ga stavlja dilema predodre|enosti islobodne volje. Ova vrsta misticizma mo-`e se posmatrati kao prakti~an `ivotni

proces. Misti~ar gnosti~kog tipa, naprotiv,traga za dubljim spoznavanjem Boga; onpoku{ava da spozna strukturu Njegovoguniverzuma ili da istra`i stupnjeve Nje-govih otkrovenja – iako nijedan ~ovek ni-kada ne bi mogao ni da se usudi da spo-zna bi}e Bo`je. Nije li, ~ak, Du al-Nun(Dhu’n-Nun, st. 859), koji se uop{tenosmatra prete~om teorija o ma’rifi ili Gnozi,upozorio svoje prijatelje: „Razmi{ljati o

bi}u Bo`jem je neznanje,ukazivati na Njega zna~ipridodavati mu ne{to({irk), a istinska spoznajaje pometenost!“? (N 34)Ali, uprkos toj pomete-nosti, gnosti~ki stav je~esto vodio do nastaja-nja teozofskih sistema ~i-ji su zastupnici skloni to-me da posmatraju svakiaspekt misticizma iz per-spektive vlastitih teorija,~ak ponekad previ|aju}ijednostavno iskustvoprepu{tanja u ljubavi. Uislamskom misticizmusu oba pravca podjedna-ko sna`na i u kasnijimvremenima su se ~estospajala ili ukr{tala.

U vreme kada je sufizam nastao, sufijisu bili upoznati sa oba puta. Tako Hu|vi-ri (Hujwiri, st. um 1070) u svom traktatu omisti~nim ‘stanjima’ govori o ‘blizini’ i‘po{tovanju’: „Postoji razlika izme|u ono-ga ko je kroz Njegovu veli~anstvenost sa-goreo u vatri ljubavi i onoga ko je krozNjegovu lepotu prosvetljen u svetlostikontemplacije. (H 367) Postoji razlika iz-me|u onoga ko razmi{lja o Bo`anskimdelima i onoga ko je pometen Bo`anskomveli~anstveno{}u; prvi spada me|u onekoji ‘neguju prijateljstvo’, a drugi je nekoko ose}a ljubav.“ (H 373)

FILOZOFIJA I GNOZA40

Oba tipa misti~nogiskustva se, dodu{e,

mogu samo retko sresti u~istom obliku. Posebno

u misti~noj poeziji pesnikmo`e da opi{e Bogare~ima koje poti~u iz

~istog ljubavnog odnosa,da bi kasnije upotrebio

izraze koji se mogutuma~iti isklju~ivo

‘panteisti~ki’.

Treba podsetiti i na razlikukoju pravi D`ami (Jami) kadaopisuje dva tipa naprednih sufi-ja: „Jedni su oni kojima je Prai-skonska Milost darovala sami-lost i izbavljenje nakon {to su bi-li uronili u potpuno sjedinjenje ikolevku tevhida (egzistencijalnopotvr|ivanje Bo`jeg jedinstva)tako {to su bili povu~eni iz sto-maka ribe ‘poni{tenja’ ka obalirazdvajanja i u arenu ve~nog za-robljeni{tva, kako bi mogli davode ljude ka izbavljenju. Drugisu oni koji su potpuno i{~ezli umoru sjedinjenja i koji su u sto-maku ribe ‘poni{tenja’ sasvimnestali, tako da nikada nijednavest ili trag o njima ne}e dospetido obale razdvajanja ili mesta sakoga nema odlaska... a milost dausavr{avaju druge im nije data.“(N 8-9)

Razlika koju moderna antro-pologija religije pravi izme|u‘proro~kog’ i ‘misti~nog’ tipa re-ligioznog iskustva jasno je vidlji-va u na~inu na koji D`ami opisuje ta dvatipa mistika – one koji praktikuju potpu-no okretanje od sveta i koji se brinu samoo vlastitom izbavljenju – ‘bekstvo JednogJednome’, i one koji se vra}aju iz svog mi-sti~nog iskustva i koji su u jednom vi{em,posve}enom duhovnom stanju sposobnida vode druge na pravom putu.

Fenomenu ‘sufizam’ se mo`emo pri-bli`iti na raznovrsne na~ine. Me|utim,gotovo nemogu}e je analizirati sâmo mi-sti~no iskustvo, budu}i da re~i nikada nemogu da nadomeste dubinu tog iskustva.^ak je najfinija psiholo{ka analiza ograni-~ena; ‘re~i uvek ostaju na obali’, kako bisufiji rekli. Lak{e je razumeti sufizam pre-ko strukturalne analize: francuski nau~-nik Anri Korben (Henry Corbin) je u svo-

jim delima o Ibn ‘Arabiju pokazao ka kojojdubini mo`e da vodi istra`ivanje struktu-re koja podle`e odre|enom misti~no-filo-zofskom sistemu. Analize misti~nog jezi-ka i razvoj ‘leksikona misticizma’ (LouisMassignon i nedavno Paul Nwyia) moguda pomognu u rasvetljavanju formativ-nog perioda misti~ne misli. Istra`iti i pro-u~iti simbole i slike koje koriste mistici,kao i kako su oni me|usobno isprepleta-ni, deo je toga; takve studije otvaraju putka istra`ivanjima o doprinosu sufizmarazvoju islamskih jezika, knji`evnosti iumetnosti.

Budu}i da je sufizam uglavnom za-snovan na sistemu posve}enja, razli~itemetode duhovnog vaspitanja, u sufi-re-dovima praktikovane duhovne ve`be,

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 41

psiholo{ki stupnjevi napretka, osnivanjeredova i njihova sociolo{ka i kulturolo{kauloga ~ine {iroko i zahvalno polje za daljaprou~avanja. Od posebnog zna~aja su uovom slu~aju studije {vajcarskog islami-ste Frica Majera.

Evropski nau~nici su razli~ito reagova-li na fenomen ‘islamskog misticzma’. Prvikontakti sa sufijskim idejama se moguprona}i ve} u srednjem veku; tako delakatalonskog misti~nog filozofa RejmondaLila (st.1616) pokazujuveliki broj tragova arap-ske misti~ne literature.Prva osoba iz sufijsketradicije koja je postalapoznata u Evropi bila jeRabia al-Adavija (Rabi’aal-Adawiyya), ~uvenasvetica iz 8. veka, a le-genda o njoj dospela jepred kraj 13. veka preko@oinvija (Joinville), kan-celara kralja Luja IX, uEvropu. Rabijin lik seuvek nanovo pojavljujeu nekom od francuskihkvitisti~nih* traktata o~istoj ljubavi (1640), ajedna od anegdota kojekru`e oko njenog lika jevi{e puta objavljivana unema~kim i engleskimpripovetkama, a poslednji put to je u~inioMaks Mel (Max Mell) u kratkoj pri~i ‘Leperuke’.

Putnici koji su u 16. i 17. veku posetiliOrijent, izve{tavali su o plesovima ‘ple{u-}ih dervi{a’ (Mevlevija), kao i o ~udima‘huk}u}ih dervi{a’ (Rufaija) koji su privu-kli pozama{an broj posetilaca. Prvi misti~-ni spis koji je preveden sa arapskog i obja-vljen bila je pesma egipatskog mistika Ibnal-Farida (st. 1235), a podvig je izveo u~e-njak iz Rostoka, Fabricije, 1638. godine.

Me|utim, pre je persijska nego arap-ska knji`evnost bila ta koja je postalaglavni izvor evropskog poznavanja sufi-zma. Sa’dijev \ulistan (Ru`i~njak), koji jejo{ 1651. preveden na nema~ki, postala jejedna od omiljenih knjiga nema~kih u~e-njaka. Sto godina kasnije je, pre svega SerVilijam D`ouns (Sir William Jones) iz FortVilijamsa, Kalkute, u~inio poznatom per-sijsku poeziju – on je bio taj koji je preveoi brojne tekstove sa sanskrita; njemu

Evropa mo`e da zahvalina prvim latinskim pre-vodima Hafisovog Diva-na. D`ounsove predsta-ve o karakteru sufijskepoezije uticale su namnoge orijentaliste bri-tanske {kole; dodu{e, umnogim knjigama napi-sanim u 19. veku o islam-skom misticizmu moguse pro~itatii najneobi~ni-je ideje, i to u vrlo zbu-njuju}em i iskrivljenomobliku. U svakom slu~a-ju, Hafisov slikoviti svetpoezije, koji je na `alostuglavnom shvatan do-slovce, bio je presudan ustvaranju predstaveEvropljana o sufizmu.

U 19. veku su, tako|e,prvi put objavljena brojna dela i izvori oistoriji sufizma, tako da su u~enjaci laganomogli da steknu bolju predstavu o po~eci-ma i razvoju islamskog misticizma. Ipak,ve}ina dela koja su prva objavljena poti~eiz srazmerno poznijeg perioda, i samo suretko pru`ala pouzdane informacije o naj-ranijem razvoju misti~nih pokreta. Zato jeve}ina u~enjaka bila slo`na u vezi sa timda sufizam mora biti strana biljka na pe-skovitom tlu islama, jer stvarna religijaislam bila je vrlo malo poznata i, pre sve-

FILOZOFIJA I GNOZA42

Me|utim, pre je persijskanego arapska knji`evnost bilata koja je postala glavni izvor

evropskog poznavanjasufizma. Sa’dijev \ulistan

(Ru`i~njak), koji je jo{ 1651.preveden na nema~ki, postalaje jedna od omiljenih knjiga

nema~kih u~enjaka. Stogodina kasnije je, pre svega

Ser Vilijam D`ouns (SirWilliam Jones) iz Fort

Vilijamsa, Kalkute, u~iniopoznatom persijsku poeziju –on je bio taj koji je preveo i

brojne tekstove sa sanskrita;njemu Evropa mo`e da zahvalina prvim latinskim prevodima

Hafizovog Divana.

ga, skoro potpuno potcenjena; nije bilomogu}e zamisliti da je iz nje proistekao bi-lo kakav uzvi{eniji duhovni pokret.3

Prva sa`eta knji`ica o sufizmu poti~e izpera jednog nema~kog protestantskog te-ologa, F.A.D. Toluka (F.A.D. Tholuck). Kaodvadesetjednogodi{njak objavio je 1821.svoju: Sufismus sive theosophia persarumpantheistica, a ~etiri godine kasnije: Blut-hensammlung aus der morgenlaendischenMystik. Toluk, dobar protestant i stoga pri-li~no anti-misti~no raspolo`en, ipak je raz-umeo da je ‘sufijsko u~enje poticalo izMuhamedovog vlastitog misticizma i da iznjega mo`e biti obja{njeno’. Ova ispravnatvrdnja je utoliko vi{e iznena|uju}a akouzmemo u obzir rukopise koje je koristio,a koji su poticali od najrazli~itijih autora iiz sasvim razli~itih perioda.

U decenijama koje su usledile posleToluka postavljene su razli~ite teorije oporeklu sufizma, kao {to je A. J. Arberi(A.J. Arberry) pokazao u jednoj vrlo kori-snoj studiji.4 Ovde }e biti napomenuta sa-mo nekolicina tih teorija.

Tako je E. H. Palmer u svojoj knjizi:Oriental Mysticism, objavljenoj 1867, rekaoda je ‘sufizam grana prareligije arijevskerase’5 – ta teorija je bila poznata i odre|e-nom broju nema~kih nau~nika za vremenacizma. Sufizam je uop{teno smatran ti-pi~no iranskim ogrankom u okviru isla-ma. Nesumnjivo je da su odre|eni va`niiranski elementi vekovima nastavili da `i-ve ispod povr{ine sufizma i odre|eni ob-lici su ostavili pe~at, pre svega u isto~nimoblastima islama; to su u poslednje vremeponovo istakli i Korben i S. H. Nasr.

Morteza Katouzian, reprodukcija dela „Ples dervi{a“ @an Leon @eroma iz 1895.

43Vol. 14 • No 45 • LETO 2005.

Mnogi zna~ajni nau~nici, pre svega uVelikoj Britaniji, nagla{avali su neoplaton-ske uticaje na sufizam. Nemogu}e je negi-rati da je neoplatonizam duboko pro`eoOrijent – takozvana ‘Aristotelova teologija’(u stvarnosti je to Porfirijev komentar Plo-tinovih Eneada) je ve} 840. prevedena naarapski. Neoplatonizam je uistinu lebdeou vazduhu, kao {to je R. A. Nikolson (R.ANicholson) napomenuo u svom ~uvenomuvodu u svoj izbor pesama D`elaludinaRumija (1898), knjizi koja je bila prete~acelog niza publikacija o istoriji sufizma –delima koja jo{ uvek predstavljaju neop-hodnu podlogu za svakoga ko `eli da sebavi time. Ali, Nikolson je dobro znao dasu rani asketski pokreti u okviru islamamogli bez te{ko}a da se objasne iz islam-skih izvora i da je stoga prvobitni oblik su-fizma ‘doma}i proizvod islama’. Me|u-tim, budu}i da je sam islam nastao u pre-delu u kome su preovladavale staroorijn-talne, neoplatonske i hri{}anske misli, ve-rovatno je primio niz sekundarnih uticajave} u najranijoj fazi. Podrazumeva se dasu se evropski u~enjaci rado bavili pita-njem hri{}anskih uticaja (kao npr. Adal-bert Merks, A. J. Vensink, Margaret Smit).Oni su poku{avali da otkriju vezu izme|uranih islamskih isposnika i sirijskih mona-ha i anahoreta*. Najbolji radovi u toj obla-sti poti~u od {vedskog biskupa Tora An-draea, kome mo`emo da se zahvalimo i naklasi~noj studiji o razvoju po{tovanja Mu-hameda u misti~nom islamu.

Te`e je razre{iti pitanje uticaja koji do-laze izvan verskih tradicija Bliskog istoka.6

Jedan deo u~enjaka je bio sklon – i delimi~-no je to jo{ uvek – pretpostavljanju indij-skih uticaja na rani period sufizma. A. fonKremer (1868) i R. P. Dozy (1869) bili su pr-vi zastupnici te teorije koju je, u na{em ve-ku, M. Horten marljivo nastavio. Ali, ~ak ninjegovi brojni ~lanci nisu mogli da pru`enu`an dokaz za takvu vezu u ranom peri-

odu; druga~ije, pak, stoje stvari ako uzme-mo u obzir kasniji razvoj sufizma.7

Za rani period islamskog misticizmamnogo su zna~ajniji turkmenistanski, i topre budisti~ki uticaji nego indijski, kao {toje ve} pokazao Ri~ard Hartman. Pre njegaje Ignac Goldciher (Ignaz Goldziher) uka-zao na paralele izme|u pripovedaka umisti~nom islamu i budizmu; me|utim,takva paralela se mo`e bez daljnjeg pove-zati sa zajedni~kim izvorima, naime ba-snama Hitopadesa i Pan~atantre, koje sukratko pre pojavljivanja islama prevede-ne na orijentalne jezike. Danas uloguTurkmenistana naro~ito nagla{avaju poje-dini turski mistici koji `ele posebno da na-glase specifi~no ‘turski’ tip misticizma, tipkoji spada u mistiku beskona~nosti i u ko-me se Bog opisuje kao pozitivno ‘neposto-janje’. Ipak, sva uop{tavanja su uvek opa-sna. ^ak se raspravljalo o mogu}nosti dali bi bilo mogu}e dokazati uticaje Dalekogistoka u islamu; Omar Faruk bio je prvikoji je uo~io taoisti~ke uticaje. Kasnije jejapanski u~enjak T. Izucu (T. Izutsu) pro-na{ao zanimljive paralele izme|u misao-ne strukture taosti~kog posmatranja svetai Ibn ‘Arabijevog sistema.

@ivot i delo jednog jedinog mistika mo-`e da okupira ceo `ivot nekog nau~nika:najbolji primer za to je Luis Masinjonovodelo o al-Halad`u, ‘mu~eniku Bo`je ljuba-vi’. Sli~no je i sa remek-delom Helmuta Ri-tera (Hellmut Ritter) ‘More du{e’ koje sebavi persijskim misti~nim pesnikom Ata-rom, i rezultat je idealnog spoja egzaktnogfilolo{kog istra`ivanja i estetskog i religio-znog razumevanja. S druge strane, i prou-~avanje odre|enog misti~nog stava, kaona primer knjiga Benedikta Rajnerta (Be-nedikt Reinert) o poverenju (oslanjanju) uBoga, tavakulu, mo`e da predstavi razli~iteaspekte jednog jedinog stupnja u okvirumisti~ne staze, rasvetljavaju}i samim timceo niz srodnih problema.

FILOZOFIJA I GNOZA44

Mo`emo, primenjuju}i uzdu`ni pre-sek, da se koncentri{emo na istoriju sufi-zma ili da napravimo vodoravni presekkroz metode, knji`evne oblike i du{evnaiskustva islamskog misticizma – ali kojigod put da izaberemo, moramo biti svesnitoga da svakoga dana mogu iza}i na sve-tlost novi spisi.8 Biblioteke u islamskim ze-mljama, ali i na Zapadu, sadr`e jo{ nebro-jena dela koja mogu da uka`u na odre|e-ni problem ili karakteristike neke li~nosti unovom svetlu. A ~ak i bez tih nepoznatihizvora materijal koji je na raznim islam-skim jezicima ve} rasprostrt pred nama,toliko je obiman, da svako uop{tavanjedeluje nemogu}e.9 Zato i ova knjiga mo`eda prenese samo povr{an pregled odre|e-nih aspekata sufizma; a ~ak i on je, {to jerazumljivo, obojen li~nim afinitetom piscaprema misti~noj poeziji koja je spevana uIranu i prostranim predelima pod persij-skim kulturnim uticajem.

preveoNeboj{a Bara}

NAPOMENE

1 Tu pri~u je Rumi preuzeo od svog prethodnikaSana’ija. Vidi F. Meier Zur Geschichte von den Blin-den und dem Elefanten (Prilog istoriji o slepima i slo-nu), str 174. Jon G. Sax je u 18. veku napisao ‘hin-duisti~ku basnu’, The Blind Man and the Elephant’.Druga varijanta te slike mo`e se na}i kod ShahaWaliullaha iz Delija u Lamahatu, u kojoj slepi po-ku{avaju da opi{u razli~ite delove drveta koje sudodirnuli.

2 Najbolji uvod je jo{ uvek Evelyn Underhill, Mysti-cizm: A Studyin the Nature and Development ofMan’s Spiritual Consciousness, 1911.

3 Najva`niji pregledi su: A. J. Arberry, Sufism: A Ac-count of the Mystics of Islam (1950.), koji obra|ujeklasi~ni period sufizma; M. Mole, Les MystiquesMusulmans (1965.), najbolji uvod u istoriju i smi-sao sufizma; G.-C. Anawati et L. Gardet, MystiqueMusulmane (1961), fina studija o ranom periodu isufijskim praktikama iz katoli~ko-teolo{ke per-spektive. Uporedi i L. Gardet, Experiences mys-tiques en terre non-chretienne (1953.). Cyprian Rice,

O.P., The Persian Sufis (2. izd. 1969) je simpati~naknji`ica o misti~nim iskustvima. Fritz Meier, VomWesen der islamischen Mystik (1943) je tanko, ali va-`no delo, koje pogotovo nagla{ava va`nost inici-jacije u sufizmu. R. Grammlich, Die schiitischenDerwischorden, (3 toma) pru`a izvrstan uvod uistoriju i duhovni `ivot persijskih misti~ara i izvo-re njihovog stava. S.H. Nasr, Ideals and Realities ofIslam (1966.) sadr`i va`ne napomene o persijskomaspektu sufizma koji je jo{ detaljnije poja{njen uSufi Essais (1972.) istog autora. Inayat Khan, TheSufi Message je moderna interpretacija sufizma.Odre|eni broj kratkih, ali vrlo va`nih uvoda urazli~ite probleme vezane za sufizam objavio jeposlednjih godina dr. J. Nurbakhsh.

4 A. J. Arberry, An Introduction to the History of Su-fism (1942).

5 E. H. Palmer, Oriental Mysticism (1867) je nezrelodelo, ali sadr`i nekoliko zanimljivih odlomaka. J.P. Brown, The Dervishes (1868) nije u~enja~ko delo,ali mo`e da ponudi va`an materijal. – Dok su svadela R. A. Nikolsona jo{ uvek osnova za svako da-lje istra`ivanje, iako je Mystics of Islam na nekolikomesta prevazi|eno.

6 S. Goldziher, Materialien zur Entwicklungsgeschichtedes Sufizmus (1899); R. A. Nicholson, A HistoricalEnquiry Concerning the Origin and Development ofSufism (1915); A. Schimmel, The Origin and EarlyDevelopment of Sufism (1958).

7 Max Horten, Indische Stroemungen in der isla-mischen Mystik (1927-28) i Der Sinn der islamischenMystik (1927.), kao i ostala njegova dela vezana zamisticizam treba razmotriti s oprezom. R. C. Za-ehner, Hindu and Muslim Mysticism (1960) je vrlopodsticajno i izvrsno dokumentovano, ali autorpreteruje u vezi sa indijskim uticajima.

8 U vezi sa ovim problemom vidi Fritz Meier, Einwichtiger Handschriftenfund zur Sufik (1967.).

9 Kao protivte`a prevelikom broju arapskih i persij-skih izvora koji govore u prilog sufizmu, trebalobi pro~itati i Ibn al-Jauzi, Talbis Iblis (Kairo1340h/1921), delimi~no preveo D.S. Margoliouth,The Devil’s Delusion, knjigu koja, izme|u ostalog,sadr`i o{tar napad na degenerisani sufizam. Zna-~ajan broj modernih arapskih i persijskih dela osufizmu pojavio se posle Drugog svetskog ratapokazuju}i nova stanovi{ta. Me|u antologijamasufi-tekstova trebalo bi slede}e uzeti u obzir: J. Pe-dersen, Muhammedansk Mystik (1923), MargarethSmith, The Sufi Path of Love (1931) i Readings fromthe Mystics of Islam (1950); M.M. Moreno, Antologiadella Mistica Arabo-Persiana (1951), E. Dermeng-hem, Vies des saints musulmans (1942), V. Vacca, Vi-te e detti di Santi Muslimani, A. Schimmel, Gaertender Erkenntnis (1982). Specijalne studije su pome-nute u kontekstima.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 45

Abu Al-Valid Muhammmad b. Ahmadb. Ru{d, poznat kao Hafid je veliki filo-

zof, fakih i lekar islamskog Zapada. Ro|enje 520. g. u Kordobi. Njegov otac i deda subili ~uveni fakihi i nau~nici svog vremena.Averos je od svog oca, Abu Al-Kasim ibnBesavala, Abu Mirvan b. Hisra nau~io fikh.Arapsku knji`evnost od Samhjuna, medici-nu od D`arjela dok njegovi nastavnici filo-zofije nisu poznati. Jedno vreme se bavio imatematikom i astronomijom.

Ibn Ru{d je bio veoma blizak sa vlada-rima dinastije Almohavida, Abu Jakup Ju-sufom i Abu Jusuf Jakupom. Abu Tafil gaje pozvao na saradnju sa Abu Jakupom.Neko vreme je u gradu Asbilije radio kaokadija. 567. g. se vra}a u Kordobu gde seposve}uje pisanju komentara Aristotelo-vog filozofskog u~enja. Godine 571. bivapostavljen za prvog lekara prestolona-slednika Ibn Tafila u Maroku, 579. g. po-staje vrhovni kadija Kordobe. Nakon smr-ti Abu Jakupa, Ibn Ru{d zapo~inje sarad-nju sa njegovim naslednikom Abu Jusu-fom. Nakon odre|enog perioda saradnjesa vladarom, postao je meta ljubomorejedne grupe protivnika koji su tvrdili daje odstupio od {erijata, {to je rezultiraloda ga Abu Jusuf udalji sa dvora i zajednosa jo{ jednom grupom po{alje u gradi}Aljesane* u blizini Kordobe. Nakon ne-kog vremena je dobio pomilovanje i vra}ase u Maroko. Me|utim, ubrzo se razboleoi preminuo 9. safara 595. g.

Sa~uvano je pribli`no 80 njegovih delaod kojih ve}ina predstavljaju tuma~enjaAristotelovih dela, podeljena u tri grupe:

duga, srednja i kratka. Neka njegova delasu: Tahafatu-t-tahafatu, Faslu-l-makali fi mebejna-l-{erija va-l-hikma mine-itisal, al-Kesfua’n al-manahid`i-l-adalla fi aqaidi-l-millat,maqalatu fi ittisali-l-a’ql bi-l-insan, Maqalatufi d`ohari-l-felek, Bidajatu-l-mud`tahidi wa ni-hajatu-l-muqtasadi, Talkhisi kitabi-l-humjatuli-i-d`alinus, Talhisu-l-a’lal wa-l-a’raz.

O Ibn Ru{dovom filozofskom u~enjurazgovarao sam sa prof.dr GolamrezaEvanijem:

Nasri: Uva`eni profesore, Ibn Ru{d spada usvestrane filozofe i mislioce. Njegova filo-zofska dela se odlikuju vi{edimenzionalno-{}u i raznoliko{}u. Prilikom tuma~enjaAristotelovih dela veoma je studiozan. Urasvetljavanju filozofije i {erijata je poka-zao posebnu revnost. Mo`e se re}i da spa-da u grupu filozofa koji su se bavili sud-stvom. Za sobom je ostavio brojna dela izoblasti medicine. Napisao je tuma~enjamnogih dela gr~kih mislioca kao {to su Pla-ton, Aristotel, Porfirije. Ukratko, IbnRu{d je bio jedna svestrana li~nost. Zamo-lio bih Vas da nam za po~etak ka`ete ne{too dimenzijama njegovih misli.

Evani: On je jedan od velikih filozofaislamskog sveta koji je kod nas ostaonezapa`en, ali koji je na islamskomZapadu stekao veliku slavu, a isto takose i u Evropi ubraja u najve}e filozo-fe. Njegova dela, na`alost, nisu na{laput do islamskog Istoka, do Irana, naprimer, pa samim tim je i njihov autorza nas ostao nepoznanica. Na{i filozo-

FILOZOFIJA I GNOZA46

FILOZOFIJA I GNOZA

Ibn Ru{d (Averoes)U nastavku razgovora koje su na temu velikih filozofa islamskog sveta vodili predsednikiranskog dru{tva za filozofiju, g. E’vani i g.Nasri donosimo razgovor o Ibn Ru{du,najpoznatijem i najuticajnijem islamskom „aristotelovcu“

fi nisu umeli da koriste njegove stavo-ve onako kako je to bilo potrebno. Alizato je na Zapadu u`ivao veliku slavu.Ibn Ru{dova dela su prevo|ena naevropske jezike, na latinski, na primer,ali isto tako i na arapski jezik. Njegovadela su dugi niz godina predstavljalasastavni deo ud`benika. Ibn Ru{d jeimao svoju {kolu koja je tokom tri ve-ka smatrana za najve}u filozofsku {ko-lu. Kao {to smo ve} istakli, bio je veo-ma poznat na Zapadu i za sobom jeostavio mnogobrojna dela i spise. Go-tovo za sva Aristotelova dela je napi-sao komentare. Svinjegovi komentari susvrstani u tri grupe:sa`eti koje je nazivaotahlis; srednji, nazva-ni {arh; i na kraju ve-liki komentari, tafsir.[arh i talhis se odno-se na celokupni Ari-stotelov opus, a tafsirje zasnovan samo nado danas sa~uvanimdelima, dakle, ne ob-uhvata sva Aristote-lova dela. Njegovi ve-liki komentari se na-laze u knjigama Metafizika, Nebo i ze-mlja, Knjiga argumenata i nekim dru-gim. Srednji komentari su brojni a onisa`eti su ura|eni za ve}inu Aristotelo-vih dela. U sa`etcima je citirao Aristo-tela od re~i do re~i, ili ih je pak preno-sio prevev{i ih na svoj jezik kako bi semogle razumeti. Za neke komplikova-ne re~enice napisao je detaljna obja-{njenja koja su kasnije doprinela da seu Evropi proslavi kao komentator i tu-ma~ Aristotela. Kada Dante u svomdelu Bo`anstvena komedija pominje tu-ma~a, misli na Ibn Ru{da, i nigde nespominje njegovo ime ve} ga isklju~i-

vo naziva {areh (tuma~). Istinu govore-}i, on je u Evropi poznat kao {areh istoji rame uz rame sa najve}im tuma-~ima Aristotela, kao {to su AleksandarAfrodizijski i Tamesijus*. Neki su ga~ak smatrali najve}im tuma~em Ari-stotela. Osim o Aristotelovom u~enjupisao je i o Galenovom delu. Napisaoje {est osvrta na Gelenovu medicinu.Bio je veliki lekar, medicinu je nau~iood Ibn Zuhra i sekte pod imenom Ba-ni zuhra i {irom [panije se proslaviokao lekar. Pored tuma~enja Galena isam je napisao neka dela iz medicine

od kojih je najpoznatije,El-Kulijjat fi-t-tibb ( Op{tipojmovi medicine), pre-vedeno i na latinski je-zik, koje je pored Ibn Si-ninog Kanuna bilo jednood poznatih knjiga uEvropi. Iako nema slavuKanuna ipak je veomazna~ajno delo. Zahtevaoje i od svog u~itelja danapi{e knjigu o principi-ma i op{tim pojmovimamedicine, na {ta je ovaj ipristao. Ove dve knjigesu stekle veliku slavu u

Evropi. Napisao je i neka dela iz obla-sti teologije a najva`nija je Faslu-l-maqali fimabejna-l-sarija wa-l-hikmati mi-ne-l-ittisal (Deo govora o podudarno-stima hikmata i {erijata). Jo{ jedna odnjegovih zna~ajnih knjiga koja se pro-slavila je knjiga pod naslovom Otkriva-nje mogu}ih na~ina dokazivanja. Tako|e,napisao je knjigu o Aviceni u kojoj gakritikuje za{to je uop{te dao klasifika-ciju na nu`nost promene, su{tinskunu`nost i su{tinsku potenciju. IbnRu{d je u jednoj svojoj knjizi izneo ko-mentar Aviceninih usmenih teolo{kihrazmatranja. Osim toga, kako ste i sa-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 47

Ibn Ru{dova dela suprevo|ena na evropske

jezike, na latinski, na primer,ali isto tako i na arapskijezik, i dugi niz godina supredstavljala sastavni deo

ud`benika. Ibn Ru{d je imaosvoju {kolu koja je tokom triveka smatrana za najve}u

filozofsku {kolu. Napisao jekomentare za gotovo sva

Aristotelova dela.

mi istakli, on je bio verovatno prvi inajva`niji filozof islamskog dru{tvakoji je bio vrhovni kadija i spojio filo-zofiju i pravosu|e. Napisao je i nekoli-ko knjiga iz oblasti fikha, a najva`nijaje Badajatu El-mud`tahadu. Ova knjigaje podeljena u dva toma koji obuhva-taju sva pitanja fikha. Iako je bio pri-stalica malikijske pravne {kole i izda-vao fetve u skladu sa malikijskimpravnim u~enjem, u svojim delima jeizlagao stavove raznih fakiha, analizi-rao ih i ocenjivao sa velikom precizno-{}u.Ibn Ru{d je napisao i komentare Fara-bijevih dela u kojima kritikuje njegovau~enja. U filozofiji i skolastici se proti-vio Gazaliju, kritikovao je i njegovuknjigu Tahafat, ~ak je kasnije napisao iproslavljenu knjigu Tahafatu-t-tahafatikao kritiku na istu. Gazali je u dvade-set odeljaka kritikovao filozofe, a ~ak utrima ih je omalova`avao i dodelio impogrdne epitete. Ibn Ru{d je u svojojknjizi dao veoma detaljne replike naGazalijeve primedbe. Treba napome-nuti da je napisao i osvrt na Gazalijevuknjigu o principima fikha pod nazi-vom Al-Mustasfa.

Nasri: Da bismo u~enje Ibn Ru{da pobli`e de-finisali, moramo imati na umu da je bioprivr`enik Aristotelovog filozofskog u~e-nja. Zarad odanosti Aristotelovim idejamaprotivi se i Farabiju i Ibn Sini. Ibn Ru{d jeizneo vrlo specifi~ne opise i definicije Ari-stotela, pa tako na jednom mestu i ka`e:„Hvala Ti Gospode {to ovog ~oveka mimosvih ostalih u~ini odabranim i savr{enim, i{to ga postavi na pijadestal ljudske veli~i-ne, do kog niko nikada ne mogade dospeti.“Ili, pak, na jednom drugom mestu ka`e:„Ube|en sam da ovaj ~ovek poti~e od priro-de, on je `ivi primer, koga je priroda stvo-rila da bi pokazala ljudsko savr{enstvo.“

Ova privr`enost koju Ibn Ru{d ose}a premaAristotelu, ne mo`e se primetiti ni kod jed-nog drugog filozofa. Ibn Ru{d je bio tolikizaljubljenik u Aristotela da su ga pojedinismatrali isklju~ivo {arehom, bili su mi{lje-nja da nije izneo nikakav novi stav ili u~e-nja. Kako Vi obja{njavate ovu njegovu za-slepljenost Aristotelom?

Evani: Ibn Ru{d Aristotela smatra simbo-lom razuma, veruje da ga je Gospodtako stvorio da mu ravna osoba ne po-stoji. No, on je u isto vreme bio pozna-valac {erijata i u potpunosti je verovaou Poslanika i njegovo pravo. On tvrdida u istoriji ~ove~anstva niko nijeuspeo da dostigne Aristotela, Bog ga jestvorio kao otelotvorenje razuma. I uPlatonovoj akademiji su Aristotela poi-stove}ivali sa razumom. Za njega sugovorili nus (razum, um). Dakle, nijesamo Ibn Ru{d pripisivao Aristoteluovakve osobine, ve} se ovakve sklono-sti mogu zapaziti i kod drugih filozof-skih {kola. Kao {to vam je poznato iPlotin je imao identi~an stav premaPlatonu. Platon je u Plotinovim o~imabio tako velik da se ovaj trudio da svePlatonove ideje, do najsitnijih pojedi-nosti, doku~i, verovao je da Platon imaznake i istine do kojih niko do tada nijedospeo. Toliko je obo`avao Platona daje svake godine slavio njegov ro|en-dan. I u savremenim filozofskim {kola-ma se, manje vi{e, mo`e primetiti istastvar. Na primer, onaj ko je pristalica isledbenik Hajdegera, poku{ava da nasvet gleda o~ima ovog filozofa. Ovapojava u filozofiji mo`e biti i vrlina i ne-dostatak.

Nasri: Ve} ste naglasili da je Ibn Ru{d bio re-ligiozan (kasnije }emo se pozabaviti ~inje-nicom da je ~vrsto verovao u preplitanjefilozofije i {erijata). Drugim re~ima, Ibn

FILOZOFIJA I GNOZA48

Ru{d je mislilac koji se kretao stazama ve-re i {erijata i upravljao se njihovim postu-latima. Kako je onda jedna takva osoba uovolikoj meri privr`ena Aristotelu? Zar tonije za~u|uju}e?

Evani: Svakako da za njega postoje dvarazli~ita polja: otkrovenje i razum. Tosu dve razli~ite oblasti ali istovremenose i me|usobno preklapaju. Ibn Ru{dte`i da doka`e njihovu usku poveza-nost. Po njemu, Aristotel je na polju fi-lozofije dostigao apsolutno savr{en-stvo. Ako `elimo re{iti neko racionalnopitanje moramo se osvrnuti na Aristo-telovu filozofiju. Naravno, Ibn Ru{dovstav se ne mo`e u potpunosti prihvatitibudu}i da ima jednu slabu ta~ku.Nema nikakve sumnje da je Aristoteljedan od najve}ih filozofa. Ovu ~inje-nicu su potvr|ivali i Avicena i brojnidrugi filozofi. Svakako da i filozofi po-put Avicene tako|e predstavljaju ote-lotvorenje ove filozofije, tako da se nemo`e tvrditi kako je apsolutna filozofi-ja potekla isklju~ivo od Aristotela. So-krat sebe nikada nije nazivao filozo-fom, govorio je: „Mudrac je Bog, a jasam samo ljubitelj mudrosti.“ Ova re-~enica skriva diskretnu poruku da ni-jednog filozofa ne treba smatrati apso-lutnim. Ibn Ru{dov propust je u tome{to je on Aristotela smatrao za apsolut-nog mudraca.

Nasri: Postavlja se pitanje da li se Ibn Ru{d„susreo“ sa pravim Aristotelom, ili je to bioonaj neoplatoni~arski Aristotel, predsta-vljen islamskom svetu? Do koje mere onnastoji da razlu~i pravog od neoplatoni~ar-skog Aristotela?

Evani: Ibn Ru{d je doista sebe smatrao tu-ma~em Aristotela, i bio je mi{ljenja daje poznavanje Aristotela jedan veoma

te`ak posao. Onaj Aristotel koji je pred-stavljen u islamskom svetu, od stranetuma~a Aristotela, poput Tamsijusa*,Aleksandra Afrodizijskog i drugih, nijepravi Aristotel ve} onaj neoplatoni~ar-ski Aristotel, naro~ito onaj Aristotel ko-ga su prezentovale Farabijeve pri~e.Abu Abid Huzd`ani, Avicenin u~enik,jednom re~e: „@eleo bih da Avicena na-pi{e jedno tuma~enje Aristotela.“ Avi-cena je na to odgovorio: „Ja nisam spo-soban za takav posao, jer, niti sam tu-ma~ niti to `elim biti. Ako biste od me-ne zatra`ili da napi{em knjigu o postu-latima peripateti~ke filozofije, to mi ve}ne bi predstavljalu veliku pote{ko}u.“Abu Abid svedo~i: „Od mene je zatra-`io ~etiri lista hartije i iste no}i po~etakknjige Sifa preneo na papir. Na ovommestu postaju vidljive razlike izme|uIbn Ru{da i Ibn Sine.Pre Ibn Sine prevedeno je nekolikoknjiga koje su gre{kom pripisivaneAristotelu. Prva je Osologija ili Bo`an-stvo, koja predstavlja tri knjige (4, 5, 6)Plotinovih Eneada (Tasuat). Druga knji-ga koju su gre{kom pripisali Aristoteluje knjiga al-Elal (Uzroci). Ova knjigapredstavlja sa`etak knjige Mabadillahi-jat (principi metafizike), neoplatoni-~arskog filozofa Porfirija, koju je napi-sao Euklidovim stilom a u neoplatop-ni~arskoj filozofiji. Sa`etak ove knjigeje u islamskom svetu postao poznatkao Knjiga uzroka. Tre}a knjiga, smatra-na Aristotelovom, je Hajru-l-mahaz, ko-ja je imala plotinovsku potku. I jo{jed-na knjiga, prevedena na latinski jezik,knjiga pod naslovom Et-tahafatu.Prevodioci su nastojali da uklone Ari-stotelove propuste. Me|utim, premaIbn Ru{du, ovo su ustvari njihove ma-ne. On je prvi uvideo da ove knjige ni-su Aristotelove, i nastojao je da Ari-stotela odvoji od ovih dodataka koji

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 49

mu ne pripadaju. [to se ti~e Ibn Ru{-dovih komentara treba ista}i da je onbio jedan veoma precizan tuma~. Da-kle, ako ga ve} `elimo predstaviti kaotuma~a, onda i moramo priznati da jebio jedan zaista veliki tuma~. Poznatonam je da su sva Aristotelova dela i ne-ki komentari, napisani na gr~kom jezi-ku, prevedeni i pre Ibn Ru{da. Svaka-ko, Ibn Ru{d nije znao gr~ki jezik ali jepoku{ao da ~itanjem i upore|ivanjemsvih prevoda, uo~i i ukloni postoje}enedostatke. Tako, na primer, u komen-taru Aristotelove Metafizike te`i daustanovi {ta zna~id`ohar (su{tina) nagr~kom jeziku, i da lije uop{te ova re~ ade-kvatan prevod sa gr~-kog, ili ne. Ili, koja jeto gr~ka re~-ekviva-lent za maud`ud (bi-}e). On ispituje klju~-ne termine filozofijeupore|uju}i raznora-zne prevode. Srav-njuje sve postoje}eprevode i ovom po-redbom dolazi do iz-vornog korena re~i,{to se donekle poklapa sa rezultatimado kojih su analiti~ari do danas do{li.Ljudi se ~ude kako je Ibn Ru{d, kojinije znao gr~ki jezik, uspeo da prodredo sr`i pitanja. Primera radi, re~ usijana gr~kom zna~i su{tina, bit (d`ohar).Usija vodi poreklo od re~i us {to zna~ibi}e ili postojanje (maud`ud ili vu-d`ud). Ali ovu re~ prevedemo deriva-cijski, ili leksikografski, onda ona imazna~enje maud`udijat. On, na osnovusvega ovoga, tra`i re~ koja je derivatkorenske re~i vud`ud, koja zadovoljavaovo zna~enje i koja se mo`e primenitina pojedina~ne primere (na ovom me-

stu i navodi neke primere). Ibn Sinamu prigovara da njegova upotreba re-~i maud`ud nije ispravna. Ibn Ru{d jeimao detaljno znanje o Aristotelovomfilozofskom u~enju. Kada je Ibn Tafil,na zahtev vladara i poglavara sekte Al-mohada, Abu Jakup Jusufa, zatra`iood Ibn Ru{da da napi{e tuma~enjeAristotelovih dela, on je napisao rezi-me Aristotelovih dela.

Nasri: Da bi Farabi i Avicena postavili temeljefilozofskog u~enja, polazi{te im je bilo to ko-ji od njih je privr`en Platonu a koji Aristo-

telu. Oni su prvobitno pro-~itali i prou~ili ideje anti~keGr~ke, a zatim su nastojalida na principu razuma imi{ljenja postave temeljejednom novom filozofskomu~enju. Sve ovo isti~em po-{to je Ibn Ru{d mnogo kriti-kovao Farabija i Avicenu za-to {to se nisu usredsredilina pravog Aristotela.

Drugo va`no pita-nje koje se name}e je: kakavje Ibn Ru{dov stav premaidrak-u (percepcija, spozna-ja)? Da li on ima neku po-

sebnu, originalnu teoriju o istom ili ne? Po-znato nam je da je Aristotel smatrao da je~ulna percepcija veoma va`na – preko poje-dina~nog mo`e se spoznati op{te. Dakle, op-{te stvari izvodimo iz pojedina~nih, ako nebismo imali pojedina~ne stvari, onda nikadane bismo do{li do univerzalija. Da li je IbnRu{d zastupao ovu ideju ili ne?

Evani: Kao {to ste i sami istakli, Ibn Sinanije bio {areh niti je sebe smatrao {are-hom. Pred kraj `ivota napisao je knji-gu Hikmate ma{rakije u kojoj ka`e:„Ono {to smo pre radili be{e zaradop{teg veli~anja, a mo`e se pripisati

FILOZOFIJA I GNOZA50

Pored toga {to je bio filozofperipateti~ar, Ibn Ru{d je bio

i teolo{ki orijentisan.Dve godine je radio kao

kadija u Sevilji a nekolikogodina je bio vrhovni kadija

cele Andaluzije. Ovo je,ustvari, tradicija u

njegovoj porodici, i otaci deda su mu bili

svojevremeno vrhovnekadije.

mladala~kom dobu“, zato i poku{avada stvori jedno novo filozofsko u~enje.Ibn Sina je krenuo od Aristotelovihprincipa, a kasnije je u mnogome od-stupio od istih. Ako je i nekad pisaokomentare Aristotelovih dela, ne mo-`e se smatrati sarehom. Prilikom svogtuma~enja u~enja o bi}u postavio je te-melje epistemologiji. Dok je Ibn Ru{duvek te`io da ostane samo tuma~, ni-kada nije hteo da ka`e ne{to protivAristotela ili ne{to {to bi se moglo uvr-stiti u Aristotelove nedostatke. No,protivre~nosti Aviceninih, Ibn Ru{do-vih i Farbijevih tuma~enja }emo ista}ina nekom drugom mestu. Ibn Sininou~enje o saznanju se zasniva na Ari-stotelovom u~enju. I on je, ba{ kao iAristotel, smatrao da na{e znanje za-po~inje ~ulom, pri ~emu ono {to sene opa`a ~ulom ne mo`e primiti zna-nje. Ali, isto tako, ljudsko znanje se nesa`ima u ~ulnostima, ~ulno jeste po-trebno za saznanje, ali ne i dovoljno.^ulno je nu`no za saznanje da bi seono apstahovalo od bilo koje drugematerije ili uobrazije. Dakle, poputAristotela, zalagao se za teoriju apstra-hovanja ili izdvajanja.^ulna forma treba pre}i u imaginarnu,a imaginarna u racionalnu tj. u onuformu koja ne sadr`i materiju u bilokom obliku ve} je ~ista su{tina koja semo`e uskladiti sa svim onim {to je po-jedina~no. [to }e re}i da saznanje sma-tra op{tim. Na jednom mestu, pak, iz-nosi stav protivan Gazaliju koji po me-ni predstavlja odgovor Ibn Sini, a kojiga po pitanju saznanja izdvaja od IbnSine. Ovo tuma~enje bi mo`da moglobiti jedno novo tuma~enje op{teg.Gazali u svojoj knjizi Tahafatu-l-Filasifazamera filozofima zato {to pori~u Bo`-je znanje o pojedina~nom. Ibn Ru{dtvrdi da Gazali nije u pravu; po{to pita-

nje nije razumeo u potpunosti, tako ola-ko poni`ava filozofe. Prema Ibn Ru{dufilozofi veruju u Gospodovo znanje opojedina~nom, o ~emu svedo~i ikur’anski ajet: „Ni na nebu ni na zemljine postoji ni jedna ~estica o kojoj Sve-mo}ni ne poseduje znanje.“ Filozofiovo prihvataju i svakako su ube|enjada Njegovo znanje o pojedina~nom nesli~i ljudskom saznanju o istom. ^oveksvoje znanje preuzima od pojedina~-nog tj. po~inje od pojedina~nog i kre}eka op{tem. A Gospod poseduje znanjeo pojedina~nim stvarima koje mu je da-to preko njegovog uzroka. Njegovoznanje nije poput naseg. Na{e znanje jeposledica stvari, a Bo`je znanje je uzrokstvari, On posredstvom op{tih na~elakoji su razlog postojanja svih stvari, po-seduje znanja o stvarima. Ibn Ru{d sedo ove stavke sla`e sa Avicenom, ali da-lje njegovu teoriju smatra nepotpu-nom. On ka`e: „Mi ne posedujemo zna-nje ravno Bo`jem, Bog je Apsolutno Bi-}e, pa shodno tome i ne mo`emo imatiznanje ravno Njegovom. ^oveku nijedato da u potpunosti pojmi Bo`anskumudrost.“ Ovo je najbli`e obja{njenjekoje mo`emo dati za Bo`ansku mu-drost, a najbolje bi bilo da utvrdimo ka-ko znanje Svemo}nog nije ni op{te nipojedina~no ve} ne{to iznad ova dva.

Nasri: Kako je on tuma~io delatni i materijal-ni um? Da li delatni um vezuje za samog~oveka ili, pak, veruje da je on van ~oveko-ve biti? U kom delu se njegov stav mimo-ilazi sa stavom peripateti~ara? U jednomod svojih dela u kom je te`io da uspostavisli~nost izme|u delotvornog i materijalnoguma, ka`e da je veza izme|u ovo dvoje po-put veze izme|u svetlosti i prozirnog tela.Kako god svetlost popunjava prozirno telotako i delatni um upotpunjava materijalnium. Delotvorni um mo`e neke pojmove ko-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 51

FILOZOFIJA I GNOZA52

je posedujemo da preobrazi od potencije udelotvornost tj. da ih u~ini efektivnim in-teligencijama. Koje su to protivre~nostiizme|u njegovih stavova i stavova filozo-fa peripateti~ara ( Avicena, Aristotel).

Evani: Kao {to ste i sami podvukli, jednood nakomplikovanijih pitanja u Aristo-telovim delima je pitanje delatnoguma. Ovom pitanju se protive kako tu-ma~i Aristotela islamskog sveta: Tamsi-jus*, Aleksandar Afrodizijski, Farabi,Ibn Sina, tako i u hri{}anskom svetu,Albertus Magnus, recimo. Aristotel jepitanje materijalnog, potencijalnog idelatnog uma izlo`io na raznim mesti-ma, i potkrepio ih primerima. Primerepoput svetlosti, oka, boje i sl. nije izlo-`io logi~ki ve} oni predstavljaju izrazjednog principa (uspostavljanje princi-pa putem primera – poistove}ivanje,komparacija). Aristotelovi tuma~i suuvek nastojali da analizom Aristotelo-vih primera rasvetle okosnicu njegovemisli. U Aristotelovoj filozofiji postojinekoliko postulata od kojih je jedan ipostulat o potenciji i delatnosti. A dru-gi je teorija o materji i formi. On biv-stveni svet tuma~i na principima po-tencije i delatnosti i njihovim formama,od pramaterije koja predstavlja najni`uformu bi}a do Boga, Koji je ^ista Delat-nost i Apsolutno Savr{enstvo. Aristoteltvrdi: „Ako se zala`emo za ideju da po-stoje i potencija i delatnost u svimpredmetima, onda se moramo oprede-liti za isto tuma~enje kad je u pitanjuum tj. i um treba podeliti na delatni ipotencijalni.“ Me|utim, on nije daodovoljno preciznu definiciju razuma,{to bi se moglo smatrati bitnim propu-stom. Na temu delatnog uma i tran-scendentalnog bi}a napisano je vero-vatno na stotine knjiga i o njemu vo|e-ne nepregledne rasprave, ~ak i u na{e

vreme ne pro|e godina a da se ne obja-vi neka knjiga na ovu temu. Dakle, ovopitanje je ostalo jo{ uvek nedovr{eno.Problem delatnog uma je oduvek biotema rasprave i pitanja: [ta je to delat-ni um? Da li ~ovek poseduje delatnium ili se on nalazi van njega? [ta jepasivna inteligencija?Definicija pasivnog intelekta ka`e: „Toje um koji ima sposobnost da sazna svestvari.“ ̂ ovek poseduje sposobnost mi-{ljenja pa samim tim i mo`e ste}i zna-nje o svim stvarima. Za ~oveka su svepotencije saznative. Sledstveno tome,ako ~ovek poseduje potencijalni um,on mo`e spoznati sve stvari. Ponegdeje ovaj um poistove}en sa neispisanomtablom (tabula rasa).Tuma~i Aristotela su, osvr}u}i se naAristotelove postulate, zaklju~ili daspomenuta ~etiri uma imaju veliku va-`nost. Prema tuma~enju AleksandraAfrodizijskog, ( a mo`da i Jovana Da-maskog), delatni um je zapravo mu-drost Bo`anska, a kada mi ne{to spo-znajemo na{ potencijalni um postajedelatni um, na{e potencijalno racio-nalno znanje, delatno racionalno zna-nje. Delatni um je neophodan kako bise putem sjedinjenja sa ve} datim namumom spoznale neke istine. PremaAristotelu i peripateti~arima, ni{ta, sa-mo po sebi, ne mo`e postati delatno.^oveku je potrebno dodatno znanjeosim onog koje ve} poseduje, znanjekoje bi stanje potencije preobratilo udelatno stanje. Na{e znanje prelazi izpotencijalnog u delatno, a za ovu tran-sformaciju potencije u delatnost zaslu-`an je izvesni spoljni faktor.Pomenuta grupa tuma~a tvrdi da jedelatni um ustvari Bo`anska mudrost.Prema njihovoj teoriji, prilikom na{espoznaje stvari, na{e znanje se sjedi-njuje sa Bo`anskom mudro{}u.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 53

Dakle, delatni um sve predstave ovogsveta aluminira, i bivstvene pojave iznanje. Na osnovu ovog tuma~enja,delatni um je um koji se nalazi van ~o-veka.Ibn Ru{d ima jedno drugo tuma~enjeza delatni razum. Sasvim je mogu}eda su latinski ili arapski tuma~i ovakopojmili njegov stav. O ovome postojedva gledi{ta, prvi je stav AlbertusaMagnusa, a drugi, stav svetog TomeAkvinskog, pri ~emu su obojica preu-zeli tuma~enje od Ibn Ru{da, ili su paktuma~e}i Ibn Ru{d, do{li do pomenu-tog zaklju~ka.Prema ovom tuma~enju, ~ovek pose-duje dva razuma: potencijalni i delat-ni. Po ~etvrtom tuma~enju, ~ovek ne-ma vi{e od jednog razuma, ali ovaj je-dinstveni razum ima dva aspekta: ak-tivni i potencijalni. Aktivni aspekat sukoristili kao izraz za delatni um, a po-tencijalni, za materijalni ili pasivni um.

Nasri: Ponekad je govorio i o akcidencijalnomumu u tom smislu da on vremenom i{~eza-va. Kako on uop{te obja{njava vezu izme-|u delatnog i materijalnog uma?

Evani: Potencijalni um koji je stvarna po-tencija i kome jo{ nije data delatnost,mo`e poprimati razli~ite forme. Dakle,ovaj um je stvarna potencija, ima mo}poprimanja ali jo{ uvek nije dospeo dodelatnosti. Na ovom mestu bi trebaloskrenuti pa`nju na pojedinost da sudrevni filozofi verovali u du{u i telo,ali su isto tako tvrdili da se du{a razli-kuje od tela. Du{a poseduje forme dosavr{enstva, a zahvaljuju}i sopstve-nom postoje}em savr{enstvu ona po-sti`e slobodu i nezavisnost koja se neispoljava u datom nam svetu ve} uahiretu (onaj svet). Potencijalni um neposeduje savr{enstvo ni u kom obliku

i zato traga za ~istom delatno{}u savr-{enstava. Ako bi du{a ostala na stup-nju puke potencije primanja, onda bi~ovek sli~io `ivotinji. Naravno, ovo jeAristotelov stav.

Nasri: Ibn Ru{d je izneo i teoriju o jedinstvudu{e, teoriju koja je dospela i na Zapad i bi-la meta kritika Tome Akvinskog i AlbertaMagnusa. Koje je Va{e mi{ljenje o ovoj te-oriji i o stavovima zapadnih filozofa kojipobijaju istu?

Evani: Neka pitanja, pripisana Ibn Ru{du,su ustvari tuma~enja njegovih stavovakoji ne pripadaju njemu samom. Uop-{te uzev, kada islamska dela dospejuna Zapad obavezno bivaju izlo`enastudioznim komentarima. Tako se desi-lo i sa Ibn Ru{dom, pripisivani su muneke re~i i stavovi iako mu ne pripa-daju (teorija dvostruke istine). Isto takosu i Ibn Sini pripisali teoriju koja pola-zi od stava da je bi}e akcidencija. Ovaiskrivljena tuma~enja nisu u malombroju vezana za Ibn Ru{dove stavove.Ibn Ru{d je izlo`io teoriju o jedinstve-nosti du{e koja je bila veoma rasprostra-njena me|u filozofima srednjeg veka,Bonaventura i Akvinski su napisali broj-ne knjige o ovom pitanju. Ibn Ru{dovadela su u isto vreme predstavljala ud`-benike, ali bila i predmet kritike TomeAkvinskog, Alberta Magnusa i drugih.Upravo jedno od kritikovanih i pole-mi~nih pitanja jeste i jedinstvo ljud-ske du{e. I pre Ibn Ru{da je ova teori-ja razmatrana, recimo Ibn Sina i Sahre-vardi su je poricali. Njihov argumentpobijanja je glasio ovako: „Ako bi mo-ja i va{a du{a bile jedno te isto, onda bija trebalo da znam sve ono {to i vi zna-te.“ Mogao bi se izvesti zaklju~ak da jeosnovni nedostatak teorije to {to pre-ma njoj ve~nost du{e ne postoji. Ako je

FILOZOFIJA I GNOZA54

du{a jedinstvena, kao je onda mogu}eda neke du{e zaslu`uju oganj, a nekesu dostojne raja? Doista se mora kon-statovati da su propusti ove teorijemnogobrojni.

Nasri: Kakav je Ibn Ru{dov stav o bivstvu isu{tini? Razlikovanje principata bivstva iprincipata su{tine spada u kasnije iznese-ne rasprave, a jasno definisano zna~enje ismisao dobija naro~ito u filozofskom u~e-nju Sadraa. No, mo`e se do}i i do nekihAviceninih ili Sadraovih sadr`aja koji seprotive ovom stavu, ali i do onih koji pri-znaju primat su{tine. Veoma je bitno kako}emo zna~enjski razgrani~iti bivstvo i su-{tinu. Primera radi, Abdu-r-rizaq Lahid`iprimat su{tine uzima u jednom specifi~-nom zna~enju, pri ~emu se principat bivstai principat su{tine bitno ne razlikuju jednood drugog. Koji je Ibn Ru{dov stav poovom pitanju?

Evani: Pitanje koje ste postavili nosi u se-bi izuzetnu va`nost. Pitanje su{tine ibivsta ima svoju hronolo{ku predhod-nicu, i Aristotel se bavio ovim pita-njem. Problem bi}a i su{tine razla`e-mo uz pomo} dva pitanja. Naime, ter-minom hel (da li) ozna~avamo biv-stvo, a terminom ma ({ta), su{tinu. Tre-ba naglasiti da i Aristotel razlikovaoprimat su{tine i primat bivsta. Ovo jeveoma bitan momenat. Ako njegovofilozofsko u~enje prostudiramo donajsitnijeg detalja, uvide}emo da pita-nja vezana za op{te pojmove, katego-rije i neke druge teme, nagove{tavajuda je za njega bivstvo i su{tina klju~nopitanje, i pored ~injenice da ovo pita-nje ne predstavlja okosnicu filozofije(u Aviceninoj filozofiji, me|utim, onopredstavlja su{tinu). Aristotel se pozi-va na postulat da filozofija govori ostvarima koje se ostvaruju u pojav-

nom svetu i bivaju akcidencijom bi}a.Me|utim, prema njegovim re~ima, su-{tina nije stvar koje se ostvaruje u po-javnom. Sledstveno tome, predmet fi-lozofije ne svodi na bi}e i su{tinu. Zarazliku od njega, Ibn Sina analizira po-javna bi}a sve dok ne do|e do racio-nalnih na~ela koje smatra valjanim, apolaze}i od ovoga bi}e deli na postoja-nje i su{tinu. Naravno, govori i o akci-dencijama bi}a u odnosu na su{tinu.Da rezimiramo, Ibn Sina pitanje bitisa-nja i su{tine smatra za osnov metafizi-ke. Istorija filozofije pokazuje da on poprvi put govori o nu`nosti i potenciji,u onom obliku u kom nisu postojalekod Aristotela.Ibn Ru{dova knjiga Veliki komentar„Metafizike“ je jedno od najboljih tu-ma~enja Aristotelove „Metafizike“. Onovde, ustvari, kritikuje sadr`aje koje jeIbn Sina izneo kao pobijanje Aristote-la. Ibn Ru{d nije imao u vidu ~injenicuda su Ibn Sinin celokupni zna~aj i veli-~ina u tome {to nije bio aristotelovac.Avicena je prilikom pobijanja Aristote-lovog filozofskog u~enja postavio te-melje jednom novom u~enju o bi}u.On postaje sto`erom epistemologije.

Nasri: S obzirom na ~injenicu da je Ibn Ru{dbitisanje tuma~io kao su{tinu, koji je nje-gov stav o analogiji?

Evani: Kod Aristotela su{tina i bivstvo susinonimi, o ~emu su napisane brojneknjige. Su{tina u Aristotelovom i Ave-rosovom u~enju se razlikuje od su{ti-ne Aviceninog u~enja. Definicija ko-jom je odredio su{tinu mogla bi se naj-pre zapaziti kod Dekarta i Spinoze.

Nasri: On bivstvo deli na su{tinu i akcidenci-je, ~ak tvrdi da je bi}e su{tina za koju opetpostoje odre|ene forme.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 55

Evani: Bi}e je prvo i samo po sebi su{tina,a su{tina je apstraktna kao i sam Bog.Prema Aristotelu, su{tina posedujeanalogiju u kojoj uvek postoji prva in-dividua koja sama po sebi nosi su{tinu,koja se, opet, putem akcidencija preno-si na ostala bi}a. Sledi da je Bog pri-marno i su{tinsko, a sve ostalo sekun-darno i akcidencijalno. Ukratko, ponjemu je su{tina kategorija analogije.

Nasri: I na ovom mestu se njegov stav pokazaoaristotelovskim, pri ~emu se svojski trudi dane odstupi od njega. [to}e re}i da sinonimijuprihvata na osnovu po-stulata Aristotelovih, ane Aviceninih.

Evani: Jedan od njego-vih andaluzijskih sa-vremenika bio je iIbn Sab’in. On najednom mestu kriti-kuje Ibn Ru{da: „IbnRu{d Aristotelove re-~enice prenosi do-slovno, ~ak ga ni je-danput nije kritiko-vao ili odstupio odnjegovog stava. ^akje i prihvatio Aristotelove re}i: „Ja imogu biti nu`an i ne mogu biti nu-`an“, {to je ustvari protivre~nost.Prema tome, Ibn Ru{dova slaba ta~kaje upravo u ovom bezrezervnom pri-hvatanju i slaganju sa Aristotelom.

Nasri: Da li je mogu}e kod Ibn Ru{da prona-}i neki stav koji se kosi sa Aristotelovimu~enjem?

Evani: Svakako da ne. Dodu{e, napisao jeneka nova tuma~enja Aristotelovihdela, ali je i ovom prilikom usresre|en

na Aristotelovo u~enje bez da iznosineke sopstvene stavove.

Nasri: Razmotrili smo Ibn Ru{dov stav u od-nosu na Ibn Sinu, da li je on uop{te bio podnjegovim uticajem ili ne?

Evani: Ibn Ru{d se prilikom izu~avanja ituma~enja Aristotela nesumnjivo pot-pomagao Aviceninim delima. Ali,imao je na umu koliko je Avicena bioaristotelovac a koliko ne; sa onim mo-mentima gde se pokazao kao neopla-

toni~ar ili gde je izneosopstvena tuma~enja Ar-istotelovog u~enja, IbnRu{d se nije nikako sla-gao. Znamo da je knjigaSefa jedno od najzna~aj-nijih Aviceninih dela.Ibn Ru{d je ovo delo ve-oma detaljno prou~io,dobrim delom ga i kori-stio, ali ga ni na jednommestu nije pohvalio. ^akje izlo`io sve one stavkeu kojima se nije slagao saAvicenom. Na primer,pitanja epistemologije ituma~enja po~ela zna-nja, ta~nije, pitanje da li

se po~eci znanja potvr|uju u metafizi-ci ili ne, pri ~emu je on mi{ljenja da jeodgovor ne. Na jednom mestu nago-ve{tava da dokazi o postojanju Bogatreba da se tra`e, kao i dokazi kosmo-gonije, u teologiji tj. metafizici, a ne uprirodnim naukama. Sa Ibn Sinom sene sla`e jo{ u jednom od dokaza o po-stojanju Boga. Poznato nam je da je je-dan od Aviceninih dokaza o postoja-nju Boga i dokaz o stvaranju, pronala-`enju ili pak o dobro~instvu. Ibn Ru{dse protivi upravo ovom dokazu. On sesa njim ne sla`e ni u nekim pitanjima

FILOZOFIJA I GNOZA56

U okviru prevodila~kogpokreta koji je uzeo mahau Evropi u dvanaestom i

trinaestom veku,prevedena su i

Ibn Ru{dova delana latinski jezik.Njegova dela su

prevo|ena i na Zapadu,tako da su ova dva

fronta postala jedandrugom konkurent.

u~enja o prirodi. Mo`da se i jeste u ve-}ini pitanja oslanjao na njegovo u~e-nje, ali se znatno vi{e nije slagao sanjim.

Nasri: Gazalija je poprili~no kritikovao. Knji-gu Tahafatu-t-tahafatu je napisao kao kri-tiku na Gazalijevo delo Tahafatu-l-filasafa.Kao {to znamo, Gazali je izneo stavoveprotiv filozofa. Naro~ito je u trima stavka-ma nipoda{tavao filozofe. Mora se prizna-ti da knjiga Tahafatu-l-tahafati nije bilaknjiga koja bi se mogla kritikovati na teme-ljima Aristotelovih stavova, i da sam IbnRu{d, kad pi{e Tahafatu-l-tahafatu kriti-kuju}i Gazalija, ponegde oslanja na Ibn Si-nine filozofske sentencije. Isto tako, prirazmatranju pitanja teologije, koje pred-stavlja jedno od Gazalijeva tri pomenutapitanja, isti~e da Gazali nije razumeo re~ifilozofa. A njegov pojam filozofa je Ibn Si-na koji razmatra univerzalije. Naime, mi-{ljenja je da u~enje koje iznosi Avicena, ob-uhvata tako|e i u~enje o pojedina~nimstvarima. Na ovom mestu bi se moglo kon-statovati da je i sam Ibn Ru{d potpao podAvicenin uticaj. Dakle, iako u svakoj prili-ci nastoji da protivre~i Aviceni, ipak u ne-kim pitanjima, oslanjaju}i se na njegovufilozofiju kritikuje Gazalija. Trebalo bi ispi-tati kakav je ustvari njegov stav premaGazaliju. Gazali je svoje kritike usmerio kaFarabiju, a naro~ito Aviceni, ali ih i poredtoga smatrao vanrednim filozofima budu}ida su istra`ivali Aristotelova dela. Me-|utim, kada Ibn Ru{d kritikuje Gazalijevadela, on svejedno ne poku{ava da stane uodbranu Farabija i Avicene. ^ak tvrdi dase ova dva filozofa prilikom tuma~enjaAristotelovih dela, ~esto zapli}u u mre`upotencijalnog krivog razumevanja, po nje-mu, oni su krivo pojmili Aristotelovo filo-zofsko u~enje. U nekim pitanjima i samogGazalija. Primera radi, kada je re~ o atri-butima Gospodovim on ka`e:“ Gazali je

bio u krivu kada je kritikovao Ibn Sinu {toje stilom mutezalijskih skolastika, Bogasmatrao ^istim Otelotvorenjem Pozi-tivnih Atributa.“ Samim tim {to je ovajSvevi{njem pripisivao prideve apsolutnogsavr{enstva, kao {to su, mudrost, mo},sluh, vid. Imaju}i u vidu sve ovo, kakav jenjegov stav prema Gazaliju?

Evani: On je Avicenu kritikovao u dvemaknjigama: Veliko tuma~enje Metafizike iTahafatu-l-tahafati, dodu{e, i u nekimdrugim knjigama provejavaju sli~nikomentari. Ono {to je interesantno jepodatak da su kritike izlo`ene u ovimdvema knjigama me|usobno protiv-re~ne. U knjizi Veliki komentar Ibn Sinukritikuje zbog njegovog tuma~enja, au Tahafatu-l-tahafati zbog njegove sko-lastike. Me|utim, njegove kritike Ga-zalija su od velike va`nosti. Poznatonam je da Ibn Ru{d `iveo na dvoruAbu Jakupa i njegovog sina Abu Jusu-fa. Abu Jakup je bio sin Ibn Tumara,sto`era poznate dinastije Almohada.Ibn Tumar je, pak, bio Gazalijev u~eniki to veoma privr`en svom u~itelju, istoonako kao je i Ibn Ru{d bio privr`enAristotelu. Dakle, Ibn Ru{d se usu|u-je da na dvoru osobe koja je pristalicaGazalija, kritikuje samog Gazalija.Ovo je i bio povod da ga Abu Jusufsmeni sa mesta vrhovnog kadije Kor-dobe i po{alje u jevrejski gradi} Olja-sane*. Dakle, mo`emo videti u ka-kvim uslovima je pisao kritike na ra-~un Gazalija. A napisao je veliki brojkritika na njegov ra~un, neke op{te, aneke detaljne. Jedna od generalnihkritika jeste i to da je Gazali bio ~ovek}udljive naravi, i da niti jedna njegovatvrdnja nije postojana: „Postoje osobekoje kada su sa nekim asarijom, po-staju asarije, sa nekim arifom, arifi.On je nesumnjivo bio velikan ali i veli-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 57

kani imaju svoje mane. I pored slavekoju je u`ivao me|u sunitima, on je je-dan od asarija i nastoji stvari koje sunespojive, nisu u skladu jedna sa dru-gom, uvrstiti jednu pored druge. Naprimer, napisao je delo Ahjau-l-ulumna temu sufizma ali je do kraja `ivotaostao asarija. Njegova dela se temeljena asarijskom u~enju. I onda kada de-fini{e veru i bezbo{tvo, to radi kao a{a-rija, kada obja{njava vrste, rangovevernika, ~ak tvrdi da je prvi rang ver-nika asarija, a poslednji, izme|u vere ibezbo{tva, su mutezalije.

Nasri: Zna~i li to da je prva njegova kritika nara~un Gazalija to da je }udljive naravi.

Evani: Njegov drugi propust je taj {to filo-zofiju nije valjano pojmio, pa utemelje-no na tim gre{kama i razmi{lja. Dovodiu pitanje njegovu ulogu fakiha, ali istotako i kritikuje njegovo filozofsko poi-manje zato {to pitanje maad-a, razma-trano od strane drugih filozofa, nije do-bro shvatio i smatrao ih je besmislica-ma. Iako je priznavao Gazalijevo vi|e-nje fikha i uradio komentar za knjiguAl-mustasfa, ipak Gazalijev status fakihadovodi u pitanje: „[ta zna~i kafir? To jeosoba koja odstupa od principa vere.Pretpostavimo da je neka osoba pobo-`na i ispunjava svoje obaveze kao je-dan vernik, veruje u Boga, ako se i ujednom pitanju ne sla`e sa tobom, tinema{ prava da sa tom osobom stupa{u o{tre sukobe i nipoda{tava{ je.“ Dru-ga stvar koju zamera Gazaliju je to {toovaj ka`e da se filozofija protivi otkro-venju. Otkrovenje poti~e od Boga i nepostoji mogu}nost da Pejgamber po-gre{i, a filozofija je svojstvena ~oveku ispada u teorijske nauke, poput, fikha,kelama, geometrije i aritmetike. U teo-rijskim naukama uvek postoji mogu}-

nost da se pogre{i. Jedan geometaruvek mo`e da pogre{i u svojim prora-~unima, a isto tako i fakih. On, Gazali,navodi kao primer fakiha koji u svomid`tihadu (slobodno tuma~enje zasno-vano na verskim izvorima) gre{io. Uop-{teno govore}i, u teorijskim naukamagre{ka je neizbe`na, o ~emu govori iBo`iji poslanik: „Dobro~instvo je bezgre{ke, ali i dobro~instvo ima svoje id`-tihade.“ Sledstveno tome, i filozofija jejedna nauka u kojoj se mogu sresti gre-{ke. Ali to ne zna~i da se filozof zbogu~injenih gre{aka treba nipoda{tavati.

Nasri: Kakvi su Ibn Ru{dovi skolasti~ki stavo-vi? On iznosi jednu novu podelu tevhida(Bo`ije jedinstvo), sledstveno kur’anskimajetima, u tom smislu da je jedan deo ajetapovezan sa milostivo{}u, drugi deo sastvaranjem, o ~emu daje i svoja specifi~natuma~enja. Tre}a skupina ajeta obuhvata ijedno i drugo. A sada nam Vi recite ne{to onjegovim skolasti~kim pogledima.

Evani: Pored toga {to je bio filozof peripa-teti~ar, Ibn Ru{d je bio i teolo{ki orijen-tisan. Dve godine je radio kao kadija uSevilji a nekoliko godina je bio vrhovnikadija cele Andaluzije. Ovo je, ustvari,tradicija u njegovoj porodici, i otac ideda su mu bili svojevremeno vrhov-ne kadije. Dakle, sasvim je prirodno{to je Ibn Ru{d pokazao ovako intere-sovanje za skolastiku. Me|utim, pre-ma nekim mi{ljenjima, zahvaljuju}isvom boravku na dvoru Ibn Jakupa,upoznao se sa pitanjima kelama, sa-mim tim {to je i sam Ibn Tumar, otacIbn Jakupa, bio veliki skolastik, a nje-gov dvor mesto okupljanja mnogo-brojnih skolastika i filozofa. Ibn Ru{d oovome pripoveda: „Kada sam stupiona dvor Abu Jakupa, sam vladar se kodjednog drugog filozofa po imenu Ibn

FILOZOFIJA I GNOZA58

Tafil, raspitivao za mene. Naime, `eleoje da ~uje moj stav o akcidencijama iprana~elima. Pla{io sam se da mo`dane}e razumeti moj odgovor ili, pak, da}u izlo`iti neki stav sa kojim se on ne}eslo`iti. Da ne du`im, vladar je po~eoda odgovara a ja sam zanemeo od ~u-da. Ova porodica je zaista veliki po-znavalac i kelama i filozofije.“ Postojetvrdnje da dokazi o milostivosti istvaranju poti~u od Ibn Tumara a da ihje kasnije Ibn Ru{d samo filozofski za-odenuo. Dokaz o dobro~instvu nijedokaz kosmogonije ve} dokazpotencije i nu`nosti. To jejedan skolasti~ki do-kaz koji se temeljina Kur’anu. Ovajdokaz je izlo`iosamo u knjiziKasfu-l-mana-hid` dok ga udrugim svojimdelima uop{tene razmatra.Ba{ kao i u nje-govom tuma~e-nju i u Kur’anu,~ovek je predsta-vljen kao jedno poseb-no bi}e, koje nije ni svesnosopstvene mo}i. To je bi}e kome jepodre|en ceo svet.I u Kur’anu se ka`e: „Bog je stvorio sve{to je na nebu i na zemlji.“(khalaqa-l-lahu likum ma fi-s-samavati wa ma fi-l-arz) U ajetima i rivajetima se navodikako je Gospod Davidu govorio: „Jasam nebo i zemlju stvorio za Sebe, a te-be za Sebe stvorih.“ Ibn Ru{d ovo pita-nje komentarise time da izme|u ljud-skog bi}a i celog univerzuma postoji iz-vesno saglasje i harmonija. Naime,oblak, vetar, hrana, su u saglasju sa ~o-vekovim bi}em. Tako on na osnovama

ove teorije temelji i sopstveni dokaz.Ako se ovaj dokaz protuma~i na pravina~in name}e se zaklju~ak da ima svepredispozicije da bude povezan sa ce-lokupnim poretkom bivstva.Drugi dokaz je dokaz o stvaranju.Ovaj dokaz je pribli`no istovetan sadokazom o milostivosti, s tim {to se neodnosi na ~oveka ve} na svet bi}a. Usvetu postoje ne`iva bi}a, biljke, `ivo-tinje i ~ovek, koji ustvari predstavljajustupnjeve tj. forme bi}a. A zatim ima-mo i jedan najvi{i stupanj. Da li se

mo`e smatrati slu~ajno{}u ~injeni-ca da jedna du{a biva u sta-

dijumu biljke, a druga ustadijumu `ivotinje? A

opet i `ivotinjska du-{a ima svoje stup-njeve. Postojanjeovih formi ne mo-`e se pripisati slu-~ajnosti.

Nasri: Jo{ od vreme-na Kendija pitanje po-

vezanosti i preplitanjafilozofije i {erijata je uvek

bilo aktualno me|u skola-sticima i filozofima. I Ibn

Ru{d na ovo pitanje gleda iz drugogugla i izla`e sopstveni metod za rasvetljiva-nje ove teme. Ibn Ru{d u se ovom pitanjuoslanja na tvrdnju da u svim ispitivanji-ma postoji samo jedna istina, a korene ovogproblema treba tra`iti u platonisti~koj tradi-ciji, rasprostanjenoj u ~etvrtom veku. Vinam, molim Vas, recite kako Ibn Ru{d vidipojedina~no ulogu razuma i {erijata, i kakoih dovodi u me|usobnu povezanost. I jo{, po~emu se razlikuje njegov stav od stava nekihdrugih mislilaca, recimo Farabija?

Evani: Pitanje veze izme|u {erijata i ra-zuma, vere i mudrosti bilo je kroz

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 59

istoriju filozofije jedno od veoma va-`nih pitanja. Ovo pitanje je kod filozo-fa uvek zauzimalo centralno mesto.Kod Jevreja glavni akter ovog pitanjaje bio Filon Aleksandijski, koji je poku-{ao da rasvetli vezu koja postoji izme-|u filozofije i verske nauke. No, ovopitanje je privla~ilo pa`nju i hris}an-skih mislilaca. Od prvog veka pa svedo srednjeg veka ve}ina filozofa je po-ku{avala da rasvetli eventualne podu-darnosti ova dva pitanja, a uop{tenouzev{i, nisu nalazili nikakve protivre~-nosti izme|u ova dva pitanja.U islamskom svetu, prvi filozof koji sebavio ovim pitanjem bio je Kendi. Azatim su Farabi, Abu-l-husn Aamari,Ibn Sina, Sahrevardi, i na kraju MulaSadra, svi do jednog pokazali velikinapor da doka`u vezu izme|u ovodvoje. Me|utim, u isto vreme, filozofinisu mogli nesmetano da govore o po-dudarnostima vere i filozofije, po{to suza protivnike imali tradicionaliste, asa-rije, pa ~ak i fakihe. Neki filozofi su ~aknapisali dela o nedostacima i propusti-ma ({kodljivosti) filozofije. Aristotel jenapisao poslanicu na ovu temu, Kendii Farabi su tako|e sastavili delo pod na-slovom El-hubbu a’la-l-felsefe. Onaj filo-zof koji brani filozofske postulate mo`eda govori o njenim eventualnim sli~-nostima sa religijom. Pa tako i IbnRu{d, budu}i da je prou~avao Gazalije-va u~enja i razmi{ljanja, mogao se ibaviti pomenutim pitanjem. Znamo daje Gazali najo{trije napadao filozofijusvojom knjigom Tahafatu-l-felesafe,a IbnRu{d mu je odgovorio svom u deluTahafatu-t-tahafati. Me|utim, kada je upitanju jedinstvenost Boga i njegovihapsolutnih atributa, ne postoje nika-kve pojedina~ne razmirice. Priznava-nje nedodirljivosti Boga i njegovih oso-bina je zajedni~ko i za filozofe i za sko-

lastike. Stvaranje sveta, Bo`ja pravda,poslanstvo i zagrobni `ivot su op{tepriznate stavke me|u u~enjacima.

Evani: Prema njegovom mi{ljenju pitanjajedinstvenosti, Bo`je pravde i poslan-stva su pitanja koja nemaju egzoteri~-nu egzegezu. U ove principe se moraneupitno verovati. Isto tako, filozof nespada u neku posebnu kategoriju,odvojenu od naroda, i on, kao i sviostali, veruje. Svakako da Ibn Ru{d ve-ruje da filozof ima na neki na~in pose-ban polo`aj. Naime, on istovremeno,kao i svi ostali, priznaje sve zajedni~keprincipe, ali i ima svoje specifi~ne izra-ze i obja{njenja za Svevi{njeg. A to sti-zanje do religijskih istina, koje se po-sti`u putem alegorijskih tuma~enja,mogu sadr`avati i sli~nosti. U ovompogledu se ne daju porediti sa obi~nimljudima, jer obi~ni ljudi se ne bave ova-kvim tuma~enjima. A prihvatanje i ve-ru u ono {to Gospod zapoveda ne mo-`e dirati ni filozof. Ono {to on zameraGazaliju i skolasticima je to {to oni ne-svesno poku{avaju da skolasti~ka pita-nja pomesaju sa op{tim principima.

Nasri: Zar nije osnova ovih re~i ona ista pode-la koju daje kad je u pitanju ~ovek. On ve-ruje da izvesni broj ljudi ima sposobnostpropovedanja a drugi deo sposobnost za-klju~ivanja. Filozofi su sposobni da izvodezaklju~ke, a obi~ni ljudi da propovedaju.Jedno od bitnih pitanja koja Ibn Ru{d raz-matra jeste i ~injenica da se filozof osvr}e ina racionalne aspekte vere. On te`i da pu-tem dokaza pojmi neke mudrosti, u~enja isudove, dok obi~an ~ovek ne ose}a potrebuza tako ne~im. No, u pogledu sre}e ne po-stoji razlika izme|u ova dva. Kako god jefilozofija dokaziva i njene postavke ta~ne,tako i obi~an ~ovek sti`e do religijskog bla-`enstva, sasvim je neva`no {to se to ostva-

FILOZOFIJA I GNOZA60

ruje na neki drugi na~in. Svakako da filo-zof tokom vremena uvi|a da se mora oslo-niti na {erijat. Kada je u pitanju interpre-tacija on kritikuje skolastike po{to ih sma-tra nedovoljno kompetentnim za istinskuinterpretaciju.

Evani: Ovo je podela individua po prin-cipu pet ve{tina. Aristotel je umetnosti nauke iz ugla njihove primenljivosti,podelio u pet grupa: jedan deo oveAristotelove podele je i dokaz. U ana-litici to je jedan dokaz koji se ne dovo-di u sumnju i u kome se koristi razum.Druga vrsta polemi~-nog dokaza jeste onakoja koristi maznunat(verovatna misljenja)i mashurat (op{te pri-hva}ena mesta). Za-tim, tu je i retori~kidokaz, koji spada uubedljive stvari.Obi~ni ljudi ne doka-zuju, oni ne tra`e isti-nu, ali su sposobni daprihvataju propovedi vo|stvo. Dakle, lju-dima se naj~es}e uka-zuje pravi put propo-vedanjem, i sam Gospod im se obra}aputem propovedi. Ovo se u osnovi naneki na~in sla`e sa Kur’anom.

Nasri: Ibn Ru{d kritikuje Gazalija zbog toga{to je uop{te obja{njavao ljudima pitanjeinterpretacije kada pitanje alegorijskogtuma~enja nema nikakve veze sa obi~nimljudima.

Evani: Svi filozofi, peripateti~ari, pa tako iIbn Sina i Ibn Ru{d govorili su da isti-ne koje su posebnim putem ste~ene netreba deliti sa onima koji ne znaju nji-hovu vrednost. Tako je i Ibn Sina na

kraju knjige Borhan izrazio `elju daona ne dospe u ruke onih koji je neznaju ~itati. Neki su pogre{no pretpo-stavljali da je Ibn Sina bio ljubomoran,{to nesumnjivo daleko od svake istine.

Nasri: Ibn Sina propagira filozofiju, dok IbnRu{d smatra za greh kada se ljudi baveinterpretacijom.

Evani: Iz istog razloga Ibn Ru{d tvrdi daje interpretacija specifi~na za filozofi-ju. Interpretacija je upravo jedan de-duktivni metod. Na osnovu toga, onaj

koji poznaje ne mo`e gashvatiti. Ne zamera onsamo Gazaliju ve} svimskolasticima. Naime,skolastici ne bi trebalo dazalaze u pitanja inter-pretacije, ve} da pokre}ui razmatraju pitanja kojasu od va`nosti za obi~neljude.

Nasri: Neki fakihi su tvrdi-li: „Ibn Ru{d ustvari nijeodredio {ta mi to treba datuma~imo u okviru {erijata.^itanjem njegovih dela mo-

`e se saznati da je tuma~enje dozvoljenosamo u okviru tri pitanja. Prvo je da netreba tra`iti smisao {erijata, ili da tuma~e-nje ajeta nije op{te-dru{tveni predmet.Drugo pitanje jeste to {to neki ajeti koji sene ~itaju isto, treba da se interpretiraju kaomutesabeh (manje jasno mesto u Kur’anu)i muhakem (sud koji se ne mo`e alegorijskituma~iti). Na primer, u Kur’anu se na jed-nom mestu ka`e kako je Bo`ja ruka iznadsvega, na drugom mestu se, opet, navodikako Bog nije stvar, pa se stoga ova rukamora uzeti kao simbol Bo`je mo}i. Tre}epitanje je da egzoteri~nost sudova i ajetanisu u skladu sa razumom.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 61

Osoba koja je o`ivelaIbn Ru{da je Ernest Renan.On je oko 1747. g. napisao

delo o Ibn Ru{du injegovim sledbenicima,koje predstavlja jedno

veliko istra`iva~ko delo.Naravno, ~injenica

da je tuma~ ovog delaustvari bio jedan veliki

mislilac, obezbedila mu jeovakvu slavu.

Evani: Pitanje u kome postoji jednogla-snost je da predmet interpretacijemoraju biti mutesabehat (manje jasnamesta u Kur’anu) a ne muhakemat(stavke koje ne iziskuju nikakvo alego-rijsko tuma~enje). Ibn Ru{d, recimo, o„ma jua’limu taviluhe illa llah wa-r-rasik-huna fi-l-i’lm“ tuma~i na dva na~ina.Jedno je to da interpretacija i njenotuma~enje pripada samo Svevi{njem.A drugo tuma~enje je da ovo mogusaznati i eksperti vi~ni nauci. Ibn Ru{dje istakao da ljudima treba re}i: „Vi ni-ste tuma~i! Osim Boga niko drugi nemo`e poznavati egzegezu.“ Dok najednom drugom mestu tvrdi da osimBoga i neki eksperti se u domenu na-uke mogu baviti interpretacijom.

Nasri: Ibn Ru{d je jedan od vanrednih filozofakoji su dospeli do Zapada. On je na Zapa-du bio poznat kao veliki tuma~ Aristotelo-vih dela. U trinaestom i ~etrnaestom vekuneka njegova dela, ta~nije, od postoje}ih

trideset sedam tuma~enja, deset njih jeprevedno. Na Zapadu je stekao zna~ajnesledbenike, ali i studiozne kriti~are, kao {tosu Musa b. Mejmun, Toma Akvinski i dr.Po Vama, kako je uop{te Ibn Ru{d stekaotakav upliv na Zapadu i kako je uticao nafilozofiju srednjeg veka?

Evani: U okviru prevodila~kog pokretakoji je uzeo maha u Evropi u dvanae-stom i trinaestom veku, prevedena sui Ibn Ru{dova dela na latinski jezik.Njegova dela su prevo|ena i na Zapa-du, tako da su ova dva fronta postalajedan drugom konkurent. Po prvi putsu objavljeni prevodi njegovih ko-mentara Aristotelovih dela. Opus IbnRu{dovih dela neki procenjuju na oko78, od kojih ve}ina nije sa~uvana, a po-stoji i deo koji je preveden na hebrej-ski jezik. Na hebrejski jezik su po prviput njegova dela prevedena. Naime,jevrejski filozofi su se skoncentrisali na[paniju i potpali pod uticaj islamske fi-lozofije. Ovo bi se moglo donekle ob-jasniti time {to oni svoju filozofiju nisupisali na hebrejskom ve} na arapskomjeziku. Na primer, knjige 12 12 12 12 sunapisane na arapskom jeziku, a potomsu prevo|ene na latinski jezik a sa la-

tinskog na hebrejski jezik. Veliki deoIbn Ru{dovih dela je prevedeno na

latinski jezik, {to ustvari predsta-vlja ve}inu njegovog ukupnogopusa. Danas, ~ak, neka njego-va dela nisu sa~uvana na arap-skom, ali na latinskom jezikujesu. Na primer, Veliki komentarje prvobitno preveden na he-brejski jezik, a tek potom nalatinski i tako je objavljen. Izpouzdanih izvora znamo da je

Spinoza, ~uveni evropski filo-zof, Veliki komentar prvo pro~itao

na habrejskom jeziku a potom la-

FILOZOFIJA I GNOZA62

tinski prevod. Neki od hebrejskih pre-vodilaca su prevodili na hebrejski je-zik, a neki opet na latinski. No, posto-jala su dva centra ovih prevoda i trebaista}i da su Ibn Ru{dova dela prevede-na nakon Ibn Sininih dela, nekih deve-deset godina posle. Ibn Ru{d je premi-nuo 598. g. po hid`ri (1198. g.n.e.), aprevodi njegovih dela se nastavljaju1220. g. do 1240. g. Najva`niji prevodi-lac njegovih dela je bio Mikhail Eska-tos koji je u [paniji preveo ~itav niznjegovih dela. Prevodi njegovih delasu ostavili veliki trag na zapadnu filo-zofiju. U tre}em veku Evropu je „za-slepila“ jedna filozofska {kola, poznatakao „Ibn Ru{d latin-ski“. Uop{teno gleda-no, na Zapadu su dvafilozofa ostavili sna-`an uticaj, jedan jeIbn Sina, a drugi IbnRu{d. Naravno da seoni koji su bili poduticajem Ibn Sine serazlikuju od onih kojisu bili pod uticajemIbn Ru{da. TomaAkvinski je bio pod uticajem Ibn Sine.Od onih koji su bili naklonjeni IbnRu{du treba pomenuti Segala Berava-na*. Ove dve grupe su se stalno mi-moilazile i pisale ~lanke jedne protivdruge. Recimo, Toma Akvinski ima ne-ke knjige protiv Ibn Ru{da a naro~itokritikuje njegovo u~enje o jedinstvudu{e. Sna`an uticaj Ibn Ru{da nije ka-rakteristi~an samo za srednji vek, nje-gov uticaj je prisutan i u novom veku.Njegov uticaj na Dekarta i neke drugefilozofe po pitanju esencije, zahtevaposebno razmatranje.

Nasri: Ko je sve radio studije o Ibn Ru{du ko-je su vredne pomena?

Evani: Osoba koja je o`ivela Ibn Ru{da jeErnest Renan. On je oko 1747. g. napi-sao delo o Ibn Ru{du i njegovim sledbe-nicima, koje predstavlja jedno velikoistra`iva~ko delo. Naravno, ~injenica daje tuma~ ovog dela ustvari bio jedanveliki mislilac mu je obezbedila ovakvuslavu. U tom slu~aju oni koji su bili poduticajem Ernesta Renana, neminovnosu bili i pod uticajem Ibn Ru{da, pa je iRenan postao razlog o`ivljavanja IbnRu{dovog filozofskog u~enja. Komple-tan opus Ibn Ru{dovih dela na latin-skom jeziku je objavljen u dvanaest to-mova. A njegova dela na hebrejskom je-ziku su objavljena u pro{lom veku. U

ovom veku su se pojavileneke studije, sasvim po-vr{ne i u islamskom svetui na Zapadu. Na primer,Abas Muhammad al-Aqad ima knjigu o IbnRu{du koja i nema nekuspecijalnu va`nost. I Or-vo ima jednu knjigu o IbnRu{du. A napisane su inebrojene knjige o njego-vim u~enjima. Knjiga Fa-

slu-l-maqali bejnu-s-{erijat wa-hikmat imasvoj engleski prevod, dok ju je profesorSaid D`afer Sed`adi preveo na persij-ski, a Udru`enje za hikmat i filozofijuobjavilo. Jedan deo knjiga Elif kebir i ElifSaghri pokojni Muskat je preveo na per-sijski i objavio. Napisani su i jedan ilidva traktata o Ibn Ru{du koja zaslu`ujupa`nju, ali va`nije je to {to su ova delasadr`avala Ibn Ru{dova dela. Osoba poimenu Buz, Francuz, nastanjen u Liba-nu, preveo je njegovu knjigu tuma~enjaajeta. Nau~no sakupljanje i prou~ava-nje njegovih dela jo{ uvek traje.

prevelaDanojla Barjaktarevi}

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005.

Ibn Ru{dova knjigaVeliki komentar „Metafizike“

je jedno od najboljihtuma~enja Aristotelove„Metafizike“. On ovde,

ustvari, kritikujesadr`aje koje je Ibn Sina

izneo kao pobijanjeAristotela.

63

Tre}e i ~etvrto razdoblje(tre}e razdoblje od po~etka osmog/~e-

trnaestog do trinaestog/devetnaestog ve-ka; ~etvrto od druge polovine dvanae-stog/osamnaestog veka do kraja trinae-stog/devetnaestog – „razdoblje knji`ev-nog povratka“)

Situacija unutar Irana u osmom/~etrna-estom veku se, opet, znatno menja.

Nestaju i pretvaraju se u male provincij-ske dr`avice skoro sve provincijske vladekoje su izravno ili posredno bile pod uti-cajem mongolskih emira. Nagli prevrat ide{avanja ni ovaj put ne}e dati narodumira, a ovaj vek ne}e ugledati ni onakvemo}ne vezire koji su, u prethodnom ve-ku, bili prisutni u dru{tvu i podr`avali na-uku i knji`evnost. Jedino su tako postu-pale velike, no malobrojne porodice, po-put onih Al-i Muzafara i Al-i D`alajera ko-ji su `iveli u Farsu, Jazdu, Bagdadu i uarapskom Iraku1. Na po~etku ovog veka,Iran je od onih ranijih nau~no-kulturnihzdanja nasledio samo malo ru{evina, teako je tu i tamo i bilo donekle razvijenihcentara, nipo{to se oni ne bi mogli poredi-ti sa knji`evnim centrima koji su u pro{lo-sti do~arali ogromno veli~anstvo. Filosof-ski nauci se onde sunovra}aju, slabe iusled toga se {iri neka vrsta praznoverja ineodgovornosti; puk u sudbini sagledavapredestinaciju i sve se vi{e predaje predovosvetskim de{avanjima. U tom trenut-ku, gnoza i sufizam su morali da ekspan-ziraju i da se njihova nedodirljiva i elitnapriroda, sada, preina~i u pu~ku, dru{tve-

nu, stvar koja je bila razlog da se pojaverazne grane i krugovi koji }e zakucati i navrata dalekog indijskog potkontinenta.Na polju jezika, postepeno su ulazile uopticaj mongolske re~i i po{to jedan jak iaktivan centar nije mogao da podr`avapesnike, to su oni, osim nekoliko izvan-rednih pesnika, uglavnom sledili stil pe-snika iz {estog/dvanaestog i sedmog/tri-naestog veka. Naime, osmim/~etrnaestimvekom vlada nekakvo stilsko titranje, ko-je }e ulogu tih pesnika definisati kao sa-svim imitatorsku i nikako inovatorsku ilikreativnu, dakle u praznini koja }e njihusmeriti ka razvijanju bezna~ajnih knji-`evnih figura i {ema, kao {to su zamr{enigovori (loghaz), hronogrami (madde-yetarikh), zagonetke (mo’amma) itd. Svuovu uzdrmanost u knji`evnosti i umetno-sti iznedrila je mongolska smutnja, ~ijeposledice }e ostajati i u nadolaze}im ve-kovima, budu}i da je ova situacija vladalaod prvih godina invazije a traja}e sve dopolovine osmog/~etrnaestog veka.

Krajem osmog/~etrnaestog veka nascenu dolazi Tejmur, jo{ jedan mongolskiosvaja~ iz Transoksanije. Tejmur bija{epreuzeo vlast nad Transoksanijom u svo-je ruke do 771/1369. godine, a od782/1380. je za sedam godina osvojio sko-ro sve krajeve Irana, na ~emu se nije zau-stavio, ve} je 795/1392. u{ao u Bagdad, dabi, naposletku, 800/1397. godine savladaoi Indiju i Ka{mir2. Na sre}u, po{to je ve}bio pristao uz islamsku veru, a i zato {tosu on i njegovi vojnici donekle i bili na-viknuti na `ivot u gradu, Tejmur nije mo-

KNJI@EVNOST64

KNJI@EVNOST

Periodizacija persijske knji`evnostidr Ahmed Tamimdari

gao, koliko Mongoli, da negativno uti~ena iransko dru{tvo; {tavi{e, njegovi sino-vi, na primer [ahroh, su se odva`no po-svetili preobli~avanju i razvijanju iranskeknji`evnosti i umetnosti. On je odigraoklju~nu ulogu u utemeljenju haratskeumetni~ke {kole slikarstva i drugih islam-skih umetnosti. Poklanjanje velike pa`njeharatskom krugu od strane Tejmurovihsinova i potomaka, pomoglo je i horasan-skom krugu u blizini Harata da uskrsne ida se, jo{ jednom, u njega udahne `ivot.

Persijska proza u osmom/~etrnaestomveku naginje kako ve{ta~kom stilu kojipriziva{e formalizam, tako i te~nom, pro-stom stilu. Najzna~ajniji pisci iz ovog ve-ka jesu: Muinudin Avi D`uvejni, [emsu-din Mahmud od Amola, Hendu{ah odNahd`avana, Zijaudin od Nah-{aba, Ibn Zarkub od [iraza, Ne-zam Husejni od Jazda, Nimatu-lah od Kermana poznat kao [ahValij, pa Mir [arif od Gorgana,Behaudin Nak{ibend, Mahmudod Herata, Sejed Sadrudin Hu-sejni ^i{ti Dehlavi poznat kaoGisu-deraz (Duge kose), [ihabu-din Sird`ani...3

Persijska pesma je bila {irokoprisutna ne samo u {iraskomkrugu, gde je kulminirala sna-gom slavnog Hafiza, nego i udrugim krugovima. U kruguMale Azije, u Rumu, sin D`elalu-dina Muhameda, Behaudin po-znat kao Sultan-valad (dete-su-veren), nasledio je svoga oca uKonji. U azerbejd`anskom kru-gu, u Tabrizu su bili prisutni ta-kvi pesnici poput Ruknudina odMarage, Asara od Tabriza, Kema-ludina Mesuda Hod`andija, Ati-kija od Tabriza, kao i dva pozna-ta pesnika Salman od Save i

[ems Magrebi. U Kermanu su `iveli pe-snici kao {to su Mir Kermani, Imad Fakihi Had`u Kermani od kojih se zadnji dale-ko pro~uo zbog svojih gazela. PremdaHad`uov stil u komponovanju pesamasli~i Sa’dijevom i Hafizovom, ipak, on jeuspeo da razvije svoj samostalni, indivi-dualni stil, {to }e re}i da je, zaista, bio ma-estro za gazele. Najzad, sti`emo i do naj-briljantnijeg knji`evnog kruga, do krugaFarsa i [iraza i njegovih pesnika Hafiza[irazija, Amina od Kazeruna, Ubejda Za-kanija i Boshaka At’amea. Re~i izvrsnihpesnika ovog kruga u nama ulivaju nekuvrstu zrelosti i ~vrstine, kakve ne mo`emosagledati u drugim krugovima. Pored to-ga, u pesme iz ovog kruga uklju~ene su isatire. Tamo dalje, na indijskim dvorovi-

Afsane Ta’ebi, Ru`a

65Vol. 14 • No 45 • LETO 2005.

ma bilo je mirno i bezbedno i to je mogloda privu~e mnoge pesnike, iako ne tolikoslavne, izme|u kojih mo`emo izdvojiti:Bedrudina ^a~ija, {ejh Nezamudina Evli-ju, sejeda Sirad`a Sakezija i Isamija.

U horasanskom krugu su `iveli Lutfu-lah od Ni{apura, had`e Behaudin Nak{i-bend, Muhamed Parsa, Ebu Bekr od Taj-bada i drugi, poput najzna~ajnijeg pesni-ka iz ovog kruga, Ibn Jamina Farjumadija,afirmisanog maestra u komponovanjufragmentarnih pesama, ~iji je bistar i te-~an stil u knji`evnosti, tako|e, svima po-znat. Jo{ je i u haratskom krugu bilo sjaj-nih pesnika: Hisama Heravija, Ibn Hati-ba, Ruknudina Heravija, Muzafera Hera-vija, Mutekelima Ka{anija4... Ka tome,mo`emo re}i da je haratska {kola dostiglado svog ble{tavog vrhunca, upravo, zavreme Tejmurida. Inovativni stilovi kojisu ishodili iz radnog pregnu}a raznihumetnika pri haratskom krugu, bi}e za-stupljeni ~ak i u safavidskom dobu. Za-pravo, umetni~ko-knji`evni krug Harataza vreme sultan Husejna Bajakre izrodioje novi preokret u intelektualnom i du-hovnom `ivotu Irana5. U pesmi iz tejmu-ridskog doba mo`e se sagledati i nekakvapriprostota, te pu~ki re~nik, budu}i da jepesma ve} napustila dvor i otisnula se upuk. Neki su pesnici, poput Amir Ali [irNavaija, koji je bio na dvoru sultan Hu-sejna Bajakre, sastavljali svoje pesme i naturskom ~ogatanskom6. Nadalje, pesma upo~etku devetog/petnaestog veka je,ustvari, uvodnica u instituciji persijskepesme za indijski stil koji }e zahvatiti knji-`evne krugove ve} u nadolaze}im veko-vima. Zato je znamo kao prevlaku izme-|u knji`evnosti iz doba Safavida i dobaTejmurida. U ovom razdoblju, knji`ev-nost nije jedino polje u kojem se de{avaonaj preokret, isto je i sa ostalim granamaumetnosti i sa sitnim ru~nim radovima. Upersijskoj pesmi se nazirala sklonost ka

komponovanju gazela, stvar koja }e, ubr-zo, pomo}i da osnovna poetska forma bu-de, upravo, gazel, premda su bile kori{}e-ne i jo{ neke bezna~ajne knji`evne figure,poput hronograma, zagonetke, zamr{e-nog govora... Sve u svemu, naturalisti~kistil je bio sasvim malo prizivan, a simboli-zam je, postupno, prelazio u impresioni-zam7, kada je razvijana i religijska knji-`evnost, napose {i’ijska, snagom sasta-vljanja panegirika i eulogijskih biografija~lanova neporo~ne Poslanikove porodice.Naravno, ovaj knji`evni tok }e ~ekati dakulminira u safavidskom dobu.

I u persijskoj prozi se, tako|e, desiopreokret. U pro{lom veku, pisci su svojenau~ne knjige pisali u arapskoj prozi, do-~im se sada, u devetom/petnaestom veku,u svojim delima o nau~nim, matemati~-kim, religijskim i inim temama koristepersijskim jezikom. Istoriografija u ovomveku ponovo postaje zna~ajna, te tako uIranu uskrsava jo{ jednom mongolskatradicija; no, pisane istorije u ovom vekusu, uglavnom, usredsre|ene na istorijuBo`ijih poslanika, te hagiografska stanja ieulogijske biografije neporo~nih imama –neka je mir Bo`iji na njih – a dodajmo jo{i da su, na tom planu, kori{}eni stariji iz-vori, prevo|eni sa arapskog jezika.

Svi ovi preokreti u devetom/petnae-stom veku ~ini}e se mogu}im ako uzme-mo u obzir veliku ljubav koju su pokazi-vali tejmuridski prin~evi prema umetno-sti; {tavi{e, mnogi od njih su, sami, bili pe-snici i umetnici8. Mogli bi da navedemoimena mnogih pisaca koji su stvarali pro-zna dela,9 ipak, izdvoji}emo samo naji-staknutije: Behaudina od Kazeruna, Hafi-za Abrua, Fasiha Hafija, Mir H?nda, Sadr-e \ahana, Pir D`emalija, Mula HusejnaKa{efija od Sabzevara, [erefudina Alijaod Jazda, Nezam-{ahija i Abu Tahira Tar-susija. Pesma je bila prisutna i u horasan-skom krugu zahvaljuju}i pesnicima \a-

KNJI@EVNOST66

miju, Ismetu od Buhare, Katibiju Tor{izijui Amiru Badah{aniju, me|u kojima \amizaslu`uje ve}u pa`nju. On je stvarao div-ne pesme po uzoru na svoje prete~e,ugledav{i se u gazelima i kasidama na ta-kve pesnike kao {to su Sa’di i Hakani, a umesnevijama na Ferdosija i Nezamija,premda ne smemo prevideti ni to da on usvojim gazelima obra}a veliku pa`nju i naHafiza i Salmana od Save10. No, mo`da jenajve}i broj pesnika, u ovom razdoblju,uspeo da okupi ba{ haratski krug. U tomkrugu `ive i Mir Husejn Mo’amai, Aruziod Buhare, Hasan-{ah od Harata i Arefiod Harata. Najslavniji pesnik u tom kru-gu je Babo Fagani. Haratski pesnici su kri-tikovali njegove pesme koje su nazvali„faganijadama“. Ustvari, on je bio pioniru „stilu hipotipoze“ (sabk-e woq?’) u per-sijskoj pesmi, {to zna~i da je u svojim pe-smama isklju~ivo smerao ka razvijanjuemocionalnih stvarnosti. Njegov stil je, zavreme Safavida, uglavnom bio osnovnapodloga za prikaze i imitacije koje su raz-vijali onda{nji pesnici11, a rado su ga pri-grlili oni poput Vah{ija Bafkija (umro991/1583), Zamirija Ispahanija (umro973/1565) i Nazirija Ni{apurija (umro1021/1612). Sve u svemu, haratski i hora-sanski krug su bili tesno povezani i bliski,tako da je definitivno razdvajanje tih dve-ju krugova izuzetno te`ak zadatak; do-dajmo jo{ i da su mnogi pesnici iz jednogkruga ~esto pose}ivali i onaj drugi. U knji-`evnom krugu u Farsu je bilo prisutnonekoliko poznatih pesnika, izme|u kojihmo`emo izdvojiti najzna~ajnijeg Makta-bija od [iraza. Maktabi je po uzoru na Ne-zamija preto~io u stihove Lejlu i Med`nu-na. U centralnom krugu se susre}emo saHafijem Kohestanijem, Omidijem od Te-hrana, Dehakijem, Mesudom od Koma isa drugima, ne toliko slavnim pesnicima.I u azerbejd`anskom krugu je bilo mnogopesnika a najistaknutiji je sjajni gnostik i

sufija, Kasim Anv?r. Ro|en je sredinomosmog/~etrnaestog veka i verovatno je zasobom ostavio jedan divan gazela i neko-liko mesnevija. Posebno je zna~ajan zato{to je ve{to sastavljao pesme na tri jezika,turskom, gilanskom i persijskom12... Usvakom slu~aju, mno{tvo pesnika u deve-tom/petnaestom veku, negde njih devetstotina, je markantna karakteristika tre-}eg knji`evnog razdoblja.

Sti`emo u deseti/{esnaesti vek, u dobakoje }e zabele`iti najva`niji doga|aj uistoriji Irana, formiranje dinastije Safavi-da. [ah Ismail, sin sultan Hajderov, i poto-mak slavnog sufije, {ejh Safijudina od Ar-dabila, sve~ano je seo na vladarski presto907/1501. godine u Tabrizu. Nakon {to jeu~vrstio svoju vlast nad glavnim delovimaIrana, {ah Ismail je proglasio {i’ijstvo zaoficijelni verski pravac u Iranu i ustrajnoradio na njegovu razvijanju i {irenju. To jemoralo pomo}i {i’ijskoj knji`evnosti da, utom dobu, dostigne do svog vrhunca. Sa-favidski sultanat je, sa svoje dve straneimao mo}ne susede, otomanske Turke ko-ji su osnovali jaku dr`avu u Maloj Aziji ibaberidsku dinastiju, Tejmurove potomke,u Indiji. Sekta{ki nemiri i ratovanje sa stra-nim neprijateljima, Otomanima i Uzbeci-ma, nisu ostavljali safavidskim suvereni-ma dovoljno vremena da, koliko njihoveprete~e u ranijim razdobljima, obrate pa-`nju na pesmu i pesnike, te ako bi i bilomalo pa`nje i podr`avanja, ograni~avali bise na religijsku knji`evnost, koja je moglakoristiti njihovim propagandnim svrha-ma. U takvom ambijentu, ako pesnici iumetnici ne bi odlu~ili da ostanu u Iranu,odlazili bi u indijski ili otomanski krug, {to}e biti uzrok da, u desetom/{esnaestomveku, sagledavamo pravi procvat ona dvakruga, napose indijskog. S druge strane, sdolaskom onih {i’ijskih nau~enjaka ~iji jejezik arapski u Iran, i religijska nau~na de-la su u ovom veku, izuzev onih op{tih ver-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 67

skih nau~avanja obja{njenih na persij-skom, ispisivana na arapskom jeziku. Tako}e persijski jezik sa~ekati da mu se, opet,poka`e pa`nja do vremena vladavine {a-ha Sulejmana (1077/1666 – 1105/1693), ka-da }e i neke knjige biti prevedene sa arap-skog u persijski jezik. Jedini krug u kojemse mogao razvijati persijski jezik u dese-tom/{esnaestom veku bio je Gilan. Zapra-vo, iranski pesnici koji nisu oti{li za Indiju,ve}inom su sazrevali na dvoru u Gilanu13.U toj blizini, persijski je bio, manje-vi{eprivla~an i u Mazandaranu. Navala onda-{njih pesnika ka Indiji i prijatno do~ekiva-nje njih na indijskim dvorovima, naslu}i-va}e razvoj novog stila u persijskoj pesmikoji }e biti nazvan po tom knji`evnomkrugu – „indijski stil“. Pesnici u tom kruguna{iroko koriste u semanti~koj strukturi

svojih pesama zamr{ene {eme iknji`evne figure, {to }e udaljitipesmu u ovom veku od prethod-nih razdoblja. Nadalje, ograni~e-nja u komponovanju panegirikaskrenula su pozornost pesnikana figuru gazela i samo su pesni-ci-panegiristi ~asne porodice Po-slanikove pevali kaside, premdasu se, u takvim kasidama koje supohvalno opisivale verske vo|e,prizivala i imena sultana!

Persijska proza je u ovomrazdoblju napisana u duhu for-malizma, ve{ta~ka i puna prete-rivanja i hiperbola. Najzna~ajnijipisci u desetom/{esnaestom ve-ku jesu: Abdulatif Huseini odKazvina (umro 962/1554), Hasanbeg Rumlu (umro 985/1574), [ahTahir Husein Dakani (umro952/1545), Amir Gijasudin [iraziDa{taki (umro 948/1541), SamMirza Safavi (umro 975/1567),Kadija Nurulah od [u{tara(umro 1019/1610), Amin Ahmed

od Reja (umro oko 1002/1593) i Hakim [i-fai od Ispahana (umro 963/1555).14

Persijska pesma se u desetom/{esnae-stom veku razvijala u horasanskom, ha-ratskom, indijskom, ispahanskom i oto-manskom krugu. U horasanskom krugu,Kasim Gonabadi, onda{nji potomak Po-slanikov iz Gonabada, ostavio je za so-bom neka dela ispisana po uzoru na Ne-zamija. U haratskom krugu `ive poznatipesnici kao {to su Helali ^ogatai (umro945/1538), sjajan pisac gazela i komponistmesnevija Lejla i Med`nun, [ah i dervi{ i Si-fat al-’a{ikin (Osobine zaljubljenih), paAhli [irazi (umro 942/1535), pisac mesne-vije Sehr-e halal (Dozvoljena vrad`bina) iAhli Tor{izi (umro 934/1527). No, ispahan-ski krug se, budu}i da je bio politi~ki cen-tar safavidskog dvora, proslavio po slav-

KNJI@EVNOST68

Husein Behzad, Firdusi

nim pesnicima koje tu susre}emo. Izdvo-ji}emo izme|u poznatih pesnika iz ovogkruga u desetom/{esnaestom veku Moh-ta{ama od Ka{ana (umro 996/1587) ~ije `a-lopojke i bolni tard`i’-bandi o eulogijskimdoga|ajima i tragedijama vezanim za `i-vote ~asne ~eljadi Poslanikove bla`eneporodice jesu {iroko ~uvene. Jo{ jedan is-taknuti pesnik iz ovog kruga jeste Vah{iod Bafka (umro 991/1583) koji je u dese-tom/{esnaestom veku nastavio da zastu-pa stil hipotipoze. Napisao je nekolikomesnevija, od kojih je Ferhad i [irin najpo-znatija. U ispahanskom krugu je bilo i jo{drugih pesnika koji nisu odigrali tolikova`ne uloge, poput Mula Zamanija od Ja-zda (umro 1017/1608), Nasafa Aga{anija(umro 1024/1615) i Razija od Ispahana(umro 1030/1620).

U indijskom krugu je okupljen ve}ibroj pesnika, me|u kojima su se {ire pro-~uli Orfi od [iraza (umro 999/1590), Sufiod Mazandarana, Naziri od Ni{apura iGazali od Ma{hada (umro 980/1572). Uotomanskom krugu, tako|e, blista slavnipesnik Fuzuli od Bagdada (umro970/1562) koji je sastavljao pesme na tur-skom i persijskom jeziku. Njegove pesme~ini markantnima to {to je on uspe{noprevodio persijske metafore i knji`evnealuzije na turski kao i ~injenica da je usvojim gazelima, u potpunosti, opona{aopersijske gazele; godine 942/1535. je spe-vao Lejlu i Med`nuna na turskom, koju jesavr{eno sravnio sa Nezamijevom Lejlomi Med`nunom15.

Persijska knji`evnost se u jedanaes-tom/sedamnaestom veku toliko i ne me-nja. Dru{tvena i politi~ka situacija u Iranuje, sa dolaskom na vlast safavidske dina-stije, dobila verski fanati~ki karakter. Istioni razlozi koji su navodili pesnike iumetnike u desetom/{esnaestom veku daemigriraju u Indiju ili u Otomansku dr`a-vu i sada, u jedanaestom/sedamnaestom

veku, hrabre pesnike da se iseljavaju. Sa-favidi odva`no smeraju da u~vrste svojupoliti~ku centralnu vlast, i ne mogu da sejo{ vi{e okrenu umetnicima. Jedino su bi-li pomalo milovani oni nau~enjaci koji su,ujedno bili i pesnici, umetnici, poput {ej-ha Bahaija i hakima [ifaija.

Najvi{e su bili {tovani u~enjaci i umet-nici u indijskom, otomanskom i ispahan-skom krugu, napose u indijskom gde je tosvakim danom bivalo o~iglednije. Stil pe-snika u ovom razdoblju jeste „indijskistil“, ~ije pristalice su, u ovom veku, sna-gom razvijanja inovativnih i istodobnozamr{enih sadr`aja, sna`ne mo}i imagi-nacije, poslovi~nih poruka i koncizijom,predo~ili njegov definitivni obrazac. Na-dalje, u ovom razdoblju se name}u i nekiknji`evni poroci poput onog ponavljanjarime u gazelima, prizivanja nedovoljnojasnih zna~enja i poigravanja s re~ima.

U pogledu knji`evnih vrsta, deseti/{e-snaesti i jedanaesti/sedamnaesti vek suokarakterisani ozbiljnim preokretom kojije zahvatio epiku i zahtevao da se pokla-nja velika pa`nja jednoj posebnoj vrstiepike, naime „religijskoj i vero{kolskojepici“. U sredi{tu onih epskih izazova se,uglavnom, nalaze pri~e iz `ivota velikanavere, poetizovanje kojih je bilo podr`ava-no u sva tri va`na knji`evna kruga, iran-skom, indijskom i maloazijskom. Pesnicibi se, pri stvaranju ovakvih epopeja, udu-bljivali u krupni uzor persijske epike, Fer-dosijevu [ahnamu, ~iju su formalnu struk-turu i metri~ki ritam opona{ali. Ispisanesu takve epopeje kao {to su Nasab-name-je[ahrijari ([ahrijarovo pismo o rodoslov-lju) od [aha Forsija, Homajun-name (Ho-majunovo pismo), Gaza-je Solejmani (Su-lejmanovo ratovanje), [ahname-je behe{ti(Rajsko pismo {ahovo), Futuh al-ad`am (Iz-vojevanja stranska), Safarname-je Bagdad,Fathname-je Abas-e namdar, [ah-|ahan-na-me, Zafarname-je [ah-|ahani (Pismo o osva-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 69

janjima [aha svetskog), [ahan{ah-name odAbu Taliba Kalima (umro 1061/1650) iD`angname-je ka{m (Spis o puminoj borbi),dela koja uglavnom opisuju juna~ke istu-pe iranskih, otomanskih ili indijskih voj-skovo|a, kao i religijske epopeje u kojimase priziva vite{tvo i govori o ratovima ve-likana vere, onih svetiljki na putu upute,iz kojih mo`emo izdvojiti Saheb-e keran-name, [ahname-je Hejrati, Gazvname-je Asi-ri, Hamle-je Hajderi...16.

Da se osvrnemo i na preokret koji se de-sio u narativnoj knji`evnosti; u dese-tom/{esnaestom veku je u narativnoj knji-`evnosti biran uglavnom onaj osnovnipredmet Nezamijevog rada, premda su,pored tih mesnevija, stvarane i druge me-snevije koje bi se okretale novim predmeti-ma, kao {to su Suz o godaz (Izgorevanje iusijanost u tuzi) i Kada i kadar (Sudbina iodredba), ili pak one prevedene pri~e sa in-dijskog jezika: Nal Daman, Kama Rupa, Ka-ma Lata, Madhu Malti i Hir Rand`a17. Skoro}e sve ove stihovane pri~e okarakterisati lu-cidnost i razba{tinjenost od onih krasnihelemenata i melodija koje su pre|a{nji maj-stori u stihovanim pri~ama razvijali u svo-jim delima. Izme|u poznatih pesnika kojisu bili nosioci ove vrste knji`evnosti u jeda-naestom/sedamnaestom veku mo`emo na-vesti Nazima Heravija (umro 1081/1670),Fejzija Fajazija (umro 1004/1595), NavabaAsif hana (umro 1021/1612) pa Hakima [i-faija (umro 1037/1627).

Od desetog/{esnaestog veka je, u lir-skoj knji`evnosti, razvijena i institucija sa-kiname (kr~marski pev), ~iji za~etak je na-stao u {estom/dvanaestom veku, i postalatemeljnim upori{tem pesme i pesni{tva, teje metoda onih pesnika kao {to je HakimPartui (umro 941/1534) ostala da bude vi-talna i u dolaze}im vekovima. Misao pe-snika u onim sakinamama je uglavnom bi-la nova i prizivala je istro{ivost ovoga sve-ta i bolni zavr{etak ~ovekova `ivota. [to se

forme ovih sakinama ti~e, one su, u ovomrazdoblju, bile komponovane u okvirumesnevija, tard`i’-banda i tarkib-banda.

U ovom razdoblju nailazimo i na sar-kazme (had`v), pogrdne spise (hazl) i sa-tire (tanz) i premda je javno mnenje po-kazivalo odvratnost prema dvema oblici-ma sarkazma i pogrdnog spisa, ponekadbi sarkazam o nekome sastavljali takvi pe-snici kakvi su u desetom/{esnaestom ve-ku mogli da budu [arif od Tabriza, Vah{iod Bafka, Vahidi od Koma, Hejrati Tuni i ujedanaestom/sedamnaestom [ifai od Is-pahana i [ejda Fathpur. Bio je razvijen iknji`evni oblik „{ahr-a{ub“ (pesnikovohvaljenje, odnosno ku|enje stavnovnikanekog grada)18.

Razni knji`evni krugovi su, u jedanae-stom/sedamnaestom veku, uspeli da od-goje relativno poznate pesnike, kao {to jenpr. u maloazijskom-rumljanskom krugubio Nafa’i Rumi, pesnik-gnostik koji bija-{e sastavljao pesme po uzoru na MevlanuD`elaludina Muhameda od Balha, pa ugilanskom krugu Salim Tehrani (umro1057/1647), poreklom iz Teherana, koji be-{e sazreo u knji`evnom krugu Gilana.Nadalje, u ispahanskom krugu, u jezgrupoliti~ke mo}i, koji je ve} uveliko razvi-jen, najvi{e su prisutne dve grupe pesni-ka: pesnici koji su ujedno bili i pristalice{i’ijskog mudroslovlja, kao {to su {ejh Ba-hai i hakim [ifai i oni pesnici predstavnici{i’ijske knji`evnosti, poput Kalima od Ka-{ana, Kasima od Ma{hada, Kevserija odHamedana i Nas?ra od Hamedana. A in-dijski krug je, u jedanaestom/sedamnae-stom veku, imao sjajne pesnike; ponajvi-{e tu isti~emo Sa’iba od Tabriza. Iako jeproveo jedan deo svog `ivota u Ispahanu,Sa’ib je ipak do{ao do samog vrha pesni-{tva onda kada je bio u Indiji, pa je ~ak ikada se 1042/1632. godine vratio u Ispa-han bio milovan i ~a{}avan od strane in-dijskog dvora. [ah Abas Drugi mu je

KNJI@EVNOST70

1052/1642. u Ispahanu dodelio titulu „Ma-liku {u’ara-a“ (Car me|u pesnicima).Umro je 1081/1670. ili 1086/1675. godine.Naime, Sa’ib je potpuni i najva`niji pred-stavnik onog stila koji u persijskoj knji-`evnosti biva nazivan „indijskim stilom“.Njegove pesme posvuda izla`u sve oso-benosti ovog stila: pretakanje {irokogspektra zna~enja u malo re~i, utan~an na-zor, iznala`enje prefinjenih sadr`aja itd.Mo`emo istaknuti izme|u drugih pesni-ka iz indijskog kruga u jedanaestom/se-damnaestom veku i Taliba od Amola, Su-fija od Amola, Ganija od Ka{mira, Sarma-da od Ka{ana, Zohurija Tor{izija i Bidelaod Delhija. I tada, biser Bidelove(1054/1644-1133/1720) osobnosti po~e}epred nama da ble{ti na sasvim druga~ijina~in. U njemu je kulminiralainstitucija imaginalnog lebdenjai ispunilo svoju najuzvi{eniju ra-zinu razvijanje imaginalnih pre-zentacija, barem kada je persij-ska knji`evnost po sredi. Onde usvim kraji~cima njegovih pesa-ma struji ste{njenost imaginaci-ja, stvar koja dopu{ta nekima daizreknu kako je on master „indij-skog udvostru~enog“, odnosno„udubljuju}eg stila“.19

Ne treba prevideti ni tu zna-~ajnu ~injenicu vezanu za ispisi-vanje proznih dela u ovom raz-doblju da se u indijskom krugupoklanjala posebna pa`nja sa-stavljanju re~nika. Tako je ovajknji`evni krug obogatio leksiko-grafiju re~nicima (farhang) kao{to su Farhang-e \ahangiri odD`emaludina And`ua, Farhang-eSoruri od Muhameda KasimaSorurija od Ka{ana, Farhang-eRa{idi od Abdura{ida Al-husei-nija, te Gijas al-lugat od Muha-meda Gijasudina i markantno

leksikografsko delo Borhan-e kate’ (Pre-sudni dokaz), napisano 1062/1651. rukomMuhameda Huseina Halafa od Tabriza,poznatog pod pseudonimom Burhan.20

4. ^etvrto razdoblje (od druge polovinedvanaestog/osamnaestog veka do krajatrinaestog/devetnaestog – „razdoblje knji-`evnog povratka“)

Politi~ka situacija u Iranu je opet pretr-pela veliku promenu sredinom jedanae-stog/sedamnaestog veka. Safavidska di-nastija je za vreme vladavine {aha Ismai-la i {aha Abasa u desetom/{esnaestom ve-ku imala sna`nu dr`avu, ali nasledniciove dvojice nisu imali tu mo} da i daljeuspe{no rukovode administrativnim i po-liti~kim poslovima u zemlji, pa je ova di-

Muhamed Baqer Aqamiri, Sijavu{

71Vol. 14 • No 45 • LETO 2005.

nastija, nakon {to je ve} nekoliko decenijaisku{avala netrpeljivosti sa nekim svojimgra|anima i onim stranim neprijateljima,naposletku zba~ena snagom Nadira {ahaAf{ara 1148/1735. godine. Premda je napoliti~kom planu utemeljila zdanje iran-skog nacionalnog jedinstva na vero{kol-skoj orijentaciji, safavidska dinastija, ipak,nije mogla da se domogne neprikosnove-ne i permanentne mo}i i morala je da na-kon tih dvesta i ~etrdeset godina odjed-nom nestane. Nadir je 1148/1735. godinejavno sebe proglasio padi{ahom i na tajna~in ustanovio af{aridsku dinastiju. Ne-koliko puta je vodio velika vojevanja poznatno prostranim krajevima Indije, ali jei on, dvanaest godina nakon {to je do{aona vlast, ubijen 1160/1747. godine i od on-da, kada je zemlja ostala bez mo}ne vlasti,jo{ jednom se iranski suverenitet suo~iosa velikim opasnostima. Tako je bilo svedo 1178/1764. kada je jedan od Nadirovihzapovednika po imenu Kerim han Zanduzeo vlast u svoje ruke i seo na presto u[irazu sa titulom „Vakil ar-ra’aja“ (Za{tit-nik puka); sada je, eto, u Iranu osnovanazandidska dinastija. Kerim han je ovladaosvim krajevima Irana, izuzev Horasanagde je [ahroh bio na vrhu. Mo`emoopravdano izre}i da su Zandidi ustanovi-li jedinu vlast koja je odva`no smerala dauspostavi politi~ko-sudsku bezbednost imir u zemlji. Kerim han je pokazivao ve-liko po{tovanje prema znanju i nauci, paza njegovo vreme, lako zapa`amo i da suobnovljeni i dogra|eni neki krajevi u Ira-nu. Umro je 1193/1779. godine, a njegovinaslednici su sna`no ~uvali zdanje svojezandidske dinastije sve do 1203/1788. ka-da je njihov poslednji {ah svrgnut s vlastiod strane Age Muhameda hana Kad`ara iubijen, kasnije, 1209/1794. godine. Tako jedru{tvenu situaciju Irana tokom dvanae-stog/osamnaestog veka okarakterisao sve-strani mete`. Onde se, za vreme Nadira,

znalo samo za prolivanje krvi, za ratova-nje i za plja~kanje21 i osim ono malo vre-mena na samom po~etku Nadirove vlada-vine, kada je savladao Avgane, nikada vi-{e, stanje nije bilo povoljno.22 No, sve jebilo druga~ije kada su Zandidi bili na vr-hu. Relativni mir u ono vreme i blagona-klon stav uz {tovanje Kerima hana Zandaprema nau~enjacima i knji`evnicima, mo-rali su da priprave plodno tlo za napre-dak u kulturi i knji`evnosti.23 Preciznije,povoljna situacija za vreme Zandida mo-gla je biti dovoljna podloga da, upravoonde, uskrsne razdoblje knji`evnog po-vratka u persijskoj knji`evnosti. U proce-su ovog knji`evnog povratka, susre}emose sa dva razli~ita sunovra}anja. Jednagrupa pesnika i pisaca je usredsredilasvoju pozornost na prvo knji`evno raz-doblje, {to zna~i da su se oni bili udublji-vali u stil i nau~ni kontekst pesnika i pisa-ca iz prvog razdoblja, dakle iz ~etvr-tog/desetog, petog/jedanaestog i {e-stog/dvanaestog veka.

Onaj drugi tok je, pak, bio naklonjenpovratku u drugo knji`evno razdoblje,napose onim delima ispisanim u sed-mom/trinaestom i osmom/~etrnaestomveku. Neki od tih pisaca, poput MirzeMehdija Astarabadija, pisali su u trimarazli~itim stilovima, prostim, formalisti~-ko-izve{ta~enim i onom srednjim, do~imistoj ovoj grupi pripadaju tako|e i Muha-med Sadik Musavi, pa Abdurazak Beg-danbeli i Ne{at od Ispahana, svi poznatipo zamr{enom pisanju utemeljenom naformalizmu.

Knji`evni povratak je u po~etku pokre-nut u ispahanskom krugu, onda imenova-nom kao „Knji`evna akademija Ispahana“.Najpoznatiji pesnici u ovom krugu su biliMo{tak od Ispahana (umro 1171/1775), Ha-tef od Ispahana (umro 1198/1783), SabahiBidgoli (umro 1218/1803), Azar Bigdeli(umro 1195/1780) i jo{ neki. Ovaj krug je

KNJI@EVNOST72

prestao sa radom kada je umro Kerim hanZand, zna~i 1193/1779. godine, a onda{njepoliti~ke okolnosti u Iranu su pomogle daizgubi svoj presti`. U trinaestom/devetna-estom veku, kada su Kad`aridi ve} vladaliIranom, otpo~elo je razdoblje drugog po-vratka. Naime, posle Kerim hanove smrti ii{~eznu}a zandidske dinastije, na vrh vla-sti u Iranu je do{la jedna nova dinastije ~i-ji su nosioci bili ~uveni Kad`aridi. Nakon{to je ubio poslednjeg zandidskog vladarau Kermanu, aga Muhamed han je zvani~-no krunisan u Tehranu 1210/1795. godine.On je odredio Mirzu Abdulvehaba Ne{ata,ina~e pesnika, za vladara u Ispahanu, aovaj je, dobro poznavaju}i knji`evno upo-ri{te ispahanskog kruga, po uzoru na Mu-{taka, odmah osnovao drugu knji`evnuAkademiju kroz koju je mogao da posvetivi{e pa`nje pesnicima. Tako je ova drugaAkademija kora~ala sigurnije i odva`nijeka povratku24, a i Ne{at je, sam, prihvatioda bude direktor tog Udru`enja. Udru`e-nje je zvani~no rasformirano 1211/1796.kada je umro aga Muhamed han, no to ni-je zaustavilo Ne{ata koji je ve} oti{ao nadvor Fathali {aha Kad`ara i dobiv{i titulu„mu’tamid ad-devle-a“ (Pouzdani dr`avi),osnovao tre}u akademiju po imenu „Ha-kanovska akademija“ (Suverenova akade-mija). Akademija je bila sme{tena na {aho-vom dvoru i u njen rad su bili uklju~eni, iz-me|u ostalih, i Fathali han Saba (umro1238/1822), Sahab od Ispahana (umro1222/1807) i Med`mar od Ispahana (umro1225/1810). Me|u drugim pesnicima izrazdoblja knji`evnog povratka mo`emonavesti Vesala od [iraza (umro 1262/1845),Jagmu D`ondakija (umro 1276/1859), Fo-rugija Bastamija (umro 1274/1857), Fathu-laha hana [ejbanija (umro 1318/1900), Kaa-nija (umro 1270/1853), Soru{a od Ispahana(umro 1285/1868), Mahmuda hana Maliku-{u’ara-a Sabaa (umro 1311/1893) i [aterAbasa Sabuhija (umro 1315/1897).

Ipak, na polju persijske proze i poezi-je, posebno je va`an autoritet Ka’im Ma-kama (Zamenik suverenov) Farahanija.On je ubijen 1251/1835. godine, a njegovezna~ajne usluge Iranu se nisu ograni~ava-le na politi~ki stadijum, nego su od njegau~inile markantnu osobu ~ak i u knji`ev-nosti. On kroz ceo korpus svojih pesamasmera da objasni ona dru{tvena doga|a-nja iz svog vremena, do~im su pesmedrugih pesnika povratka otvorene da opi-{u {ahove i njihove pokolje.25

preveoSeid Halilovi}

NAPOMENE

1 Nafisi, Tarih-e nazm va nasr-e farsi, tom 1, str. 182.2 Safa, Tarih-e adabijat dar Iran, tom 1/3, str. 37.3 Nafisi, Tarih-e nazm va nasr-e farsi, str. 182-198.4 Safa, Tarih-e adabijat dar Iran, tom 2. i 3; tako|e

videti: Nafisi, Tarih-e nazm va nasr-e farsi, tom 1, str.199-226.

5 Safa, Mohtasari dar tarih-e tahavol-e nazm va nasr-efarsi, str. 69-70.

6 Ibid., str. 70-71.7 Nafisi, Tarih-e nazm va nasr-e farsi, tom 1., str. 229.8 Ibid., str. 232.9 Ibid., str. 235-285.10 Zarinkub, Sejri dar {e’r-e farsi, str. 98.11 Ibid., str. 100.12 Nafisi, Tarih-e nazm va nasr-e farsi, tom 1., str. 292.13 Ibid., tom 1., str. 353.14 Ibid., str. 354-406.15 Ibid., str. 436-437.16 Safa, Tarih-e adabijat dar Iran, tom 1/5, str. 584.17 Ibid., str. 594.18 Ibid., tom 1/5., str. 631.19 Huseini, Bidel, Sepehri va sabk-e hendi, str. 17.20 Takavi, Farhang-nevisi-je farsi dar Hend va Pakistan21 [a’bani, Tarih-e ed`tema’i-je Iran dar asr-e Af{arije,

tom 1.22 Hatami, Tarih-e adabijat-e Iran dar doure-je Bazga{t-e

adabi, tom 1, str. 29.23 Ibid., str. 31.24 [ems Langarudi, Maktab-e Bazga{t, str. 145.25 Ibid., str. 266.

73Vol. 14 • No 45 • LETO 2005.

FENIKS

Feniks, ptica umilnoga glasa, koja svijet pjesmom slavi,gonjena udarima hladnih vjetrova,na granu bambusa,umorna se spusti,a oko nje po svim granama mnogo ptica.

Ona nestale jecaje ispredaiz stotine dalekih i zaboravljenih {umova,a u crnim oblacima {to se s planinom grle,zidove nekog zdanja iz ma{tezida.

Od trenutka kada zlatnina suncana valovima po~inje da se gubi,i da se seli na valovItost kopna,samo glas seljaka i lave` {akalaskrivenu vatru ognji{ta ku}nog razbuktavaju.

Malena iskra, crvenih o~iju,nagla{ava krupne o~i no}i,a negdje daleko,ljudi se nekud kre}u.Ona neobi~na pjesma, skrivena i retko slu{ana,iz skrovitog mjesta uzlije}e.Prolazi kroz splet prepreka,i kroz svijetla i tmine ove duge no}i.Gleda naprijed,u jednu iskru.

Tamo gdje nema ni trave ni daha vazduha,u hridinama sunce je za nju {pilju izdubilo.Ni zemlja ova, ni `ivot na njoj je ne privla~e.Ona osje}a da su i `elje drugih ptica, kao i njene,potamnjele poput tamnog dima,iako im u o~ima,

KNJI@EVNOST74

KNJI@EVNOST

Poezija – Nima Ju{i|

nadanja njihova,i svjetla jutra njihovaplamsaju kao vatrena gumna.

Ona osje}a: ako i njen `ivot proletikao i `ivot drugih ptica,u jelu i spavanju,bi}e to stradanje koje ni spomenuti ne}e mo}i.

Ta ptica ~udesnog glasa,u kraju gdje se vatra slavi,sada u pakao pretvorenom,polako se smiruje isamo prodornim o~ima trep}e.A onda, iznenada, s vrh planine,kao da na daleki put polije}e,iz dubine grudi tu`ni krik bola izbacuje,~iji smisao ne poimaju ptice u prolazu,i izbezumljena od dubokih bolova,baca se u jezivi vrtlog vatre.

Pu{e sna`ni vjetar i nestaje ptice u vatri.Pepeo njen skuplja druga ptica,i eto, iz pepela izlije}u njeni pti}i

MJESE^INA

Sija mjeseckaplje mjese~inaNi za trenutak ni~iji san se ne razbija,ali tuga zbog ovo nekoliko usnulih,ne da snu na moje vla`ne o~i.

Zabrinuta, sa mnom bdi zora,jutro od mene tra`i,da o njegovom blagoslovenom dahu,ovom do `ivota napa}enom narodu ipak vijest odnesem.U srcu bodlja, ali se lomi,o stazu ovog mog putovanja.

Krhko tijelo svijeta,koje sam s pa`njom sadio,i s pa`njom zalijevao,kakva {teta! na grudima mi strada.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 75

Rukama zamahujem,da jedna vrata otvorim.Uzalud nastojim,da na vrata neko do|e.Prsti obadvije rukeo glavu mi se razbijaju.

Sija mjesec,kaplje mjese~ina.Sa dalekog puta,usamljeni ~ovjek boginjava lica,ispred sela sa torbom na le|ima,za sebe govori:„Tuga zbog ovo nekoliko usnulih,ne da snu na moje vla`ne o~i“.

KU]A MI JE TMURNA

Ku}a mi je tmurna,i odjedanput je lice zemlje tmurno od toga.

Sa planinskog prevoja pjano i ru{ila~kivjetar zavija.Odjedanput svijet se ru{i od njegai ~ula moja se ru{e.

O frula{u, kojeg zvuk frule daleko od puta odvedegdje si?

Ku}a mi je tmurna, alitmurno oblak ki{u svoju zadr`ava.Ma{taju}i o svojim svijetlim danima koji me minu{e,prema suncu svomiz prostranstva mora, pogled upu}ujem.I sav svijet se ru{i i mrvi od vjetra,i na putu, frula{ koji stalno svira u frulu,u ovom tmurnom i obla~nom svijetu,put svoj nastavlja.

O LJUDI!

O ljudi, {to na obali sjedite veseli i nasmijani,neko se, eno u vodi gu{i!

KNJI@EVNOST76

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 77

Neko, eno, u samrtnom ropcu, za `ivot se bori,u ovom divljem, mra~nom i olovnom moru, pa znate ve}.U kom trenutku da vam ka`em?Da li onda kada ste opijeni pobjedom nad neprijateljem?Ili onda kada nepotrebno mislite,kako ste pomogli nemo}nog,a radi sticanja ve}e mo}i?ili onda kada ~vrsto ve`etepasova o pojaseve svoje?– O ljudi, neko, eno, u vodi sa `ivotom se rastaje!

O ljudi, {to na obali, za trpezom veselo sjedite,sa hljebom na stolu i odje}om na tijelu,neko iz vode u pomo} vas zove.Po ogromnim valovima umornim rukama udara.O~i i usta zatvara od silnog u`asa.Va{e je sjene iz daleka ugledao.Vode se nagutao i svakog trenutka je nemo}niji.Iz vode mu se ukazuju,sad glava, sad noge.

O ljudi!Sa daleka puta on pazi na ovaj stari svijet,zapoma`e i pomo} o~ekuje.

O ljudi, {to sa obale mirno posmatrate,valovi o mirne obale udarajui silno razjareni i gnjevni nani`e padaju.Uz muklu tutnjavu se udaljavajui odjek tutnjave iz daleka se ponovo vra}a:–“O ljudi“!I {um vjetra, svaki ~as sve tu`niji,u {umu vjetra njegov zov sve gromkiji.Izme|u voda, dalekih i bli`ih,opet u u{ima ~uju se dozivanja:– O ljudi!

O NO]I!

O no}i, zloslutna i u`asavaju}a,dokle }e{ mi vatrom du{u pr`iti?Ili mi o~i moje izbi,ili skini veo sa lica svog,ili me pusti da umrem,

KNJI@EVNOST78

jer sam sit gledanja `ivota tog.Odavno ve} u tom ni{tavnom svijetu,neprekidno suze iz o~iju lijem.@ivot pro|e s bolom i u mukama,ostatak `ivota kako da provedem?Zloj sudbini mojoj izlaza nema,ni tebi kraja, o no}i tamna!Za{to ti toliko ratuje{ sa mnom?Zar mi sudba dosta tuge ne darova?Srce i spokojstvo moje ti odnosi{,svakog ~asa druk~ije i sa drugom varkom.Isku{enje kako si te{ko,uzrok bola i du{manina sre}e.Od pri~e ove {to je sa mnom pri~a{,na svijetu nema ljep{e pri~e.Lijepa je, ali od bola se mora,zaplakati i u gr~u gorko naricati.Nespokojno srce mi prepu~e,takvu pri~u kona~no prekrati!Tamo gdje sa grane ru`in cvijet opada,tamo gdje na vrata vjetar udara,i tamo gdje se voda valova rasipa,zasija u no}i, tamo, mjesec sjajni.Da li zna{, o duga, tamna no}i,kakvo tajno zlo u sebi skriva{?Bje{e jedno srce krvavo od bola,bje{e jedno lice `alosno od tuge,bje{e mnogo glava ispunjenih nadom,bje{e zaljubljenih sa dragom u krilu.Gdje su ti uzdasi i tu`na jecanja,gdje su naricanja tu`no zaljubljenih?[ta je ono u sjeni drve}a,{to se skriva od o~iju svijeta?Ti zlo~ini – pad su i nemo} ljudska?ili je to stvarnost ovog svijeta?Dok ti traje{ snaga moja iscrpi se,Gdje je krajnji smisao posmatrati sve to?[ta si ti, o tu`na no}i?Kakvome cilju ti na koncu te`i{Mnogo vremena pro|e, a ti isto onakoostaje{ u tom zastra{uju}em obliku.Da li si istorija prethodnika,ili otkriva{ tajne pokojnika?Da li si ogledalo vremena?Ili si zastor i okrilje ljubavi?

Ili si neprijatelj du{e i `ivota mog?O no}i, ne zbunjuj me vi{e!Ostavi me samom sebi,izmu~ene du{e i srca ranjena!Pusti nek’ me san obuzme,jer, sa svih strana povjetarac {umi.Vrijeme je blâgo, a `ivot je miran.Ptica zore ve} se ogla{ava.Jedna po jedna zvijezda se gasnu,pa dokle jo{ u tebe da gledam!?Pusti me da sanjam,da nesre}e u vremenu ovom,bar za jedan ~asak zaboravim,i pri~anja svih se oslobodim!Daj da ovaj svijet o~i zatvori,i neka se meni manje smije!

preveoBe}ir D`aka

ALI ISFENDIJARI – NIMA JU[I\

Rodio se u selu Ju{u u prikaspijskom pri-morju 1895. godine. Do 11. godine `ivi u

rodnom selu gdje sti~e osnovno obrazovanjepred mjesnim sve{tenikom. Sa jedanaest godi-na odlazi u Teheran i upisuje se na francuskiKoled` Sen Luji, gdje je pored perzijskog iarapskog jezika izu~avao i francuski.

Poslije desetogodi{njeg {kolovanja u kole-d`u Nima je s lako}om mogao da ~ita knjigena francuskom jeziku. Posebno se odu{evljavapjesnicima Verlenom, Remboom i Malarme-om. Preko francuskog jezika upoznao se sa fi-lozofijom Hegela i Kanta. Me|utim, njegovsvet bio je i ostao pod jakim uticajem zavi~ajai rodnog sela Ju{a gdje je stekao neobi~nu lju-bav prema {umama i priprodi, u kojoj se ose-je}ao slobodnim i nesputanim, {to mu je u Te-heranu nedostajalo.

Poslije {kolovanja, slu`i kao u~itelj u graduAstara na sovjetsko-iranskoj granici na sjeveruIrana. Godine 1939. zajedno sa pripovjeda~emSadekom Hidajetom pokre}e ~asopis „Musiki“(Muzika), u kome objavljuje svoje prve pjesmeu novom stilu. ^asopis je ve} 1941. godine biozabranjen, odkada Nima nema stalnog zapo-slenja. On staje na stranu napredno opredelje-

nih Iranaca toga vremena. Pedesetih godinaradi u ministarstvu viskokog obrazovanja, alije vi{e bio zaokupljen poezijom i umjetno{}u.Oko njega se okuplja krug mladih neprednihpjesnika koji prihvataju novi stil u poeziji.Njegovi zbornici pjesama {tampani su vi{e pu-ta . U ljeto 1959. godine Nima se vra}ao iz rod-nog mjesta sa odmora i u vozu se jako prehla-dio od ~ega pada u postelju. Nije se vi{e dizaoi umro je 6. januara 1960. godine. u Teheranu.

[tampano je oko 12 zbirki njegovih pjesa-ma i oko 10 naslova kritika i rasparava o knji-`evnosti i umjetnosti.

Najpoznatije su mu zbirke:• „Efsane“ (Efsana) du`a poema u obliku di-

jaloga izme|u zaljubljunog i njegove dra-ge po imenu Efsana. Napisana je 1922. uprvoj verziji, dopunjena je 1940. godine i{tampana kao cjelina 1950. godine.

• Moje pjesme („[e’ r-e man“), 1966.• Grad no}i, jutra („[ahr-e {ab, {ahr-e sobh“),

1967.• Drugi vapaji i pauk boje („Farjadhaj-e di-

gar va ankabut-e rang“), 1971.• Voda u mravinjaku („Ab dar habgah-e

mur~agan“), 1972.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 79

Poreklo dinastije Safavida

Safavidi su persijskog porekla, potomciposlanika Muhameda, sledbenici {iitske

doktrine. Njihov utemeljiva~, {ejh Safi-al-din Ardabili je vrlo rano zapo~eo sa prou-~avanjem religije i misticizma i putovao jeu [iraz, kod {ejha Nad`ib-al-din Bozgha{a[irazija, kako bi dostigao ~istotu i prou~a-vao misticizam. Me|utim, kada je tamostigao, otkrio je da je {ejh ve} preminuo.To je bio razlog {to je nastavio da traga ka-ko bi se priklju~io drugim znalcima misti-cizma u [irazu, uklju~uju}i velikog {ejhaal-Ad`ala Sa’adi [irazija. Ipak, ni jedan odvelikih u~enjaka koje je sreo nije uspeo dazadovolji njegovu `elju za u~enjem, dokmu Zahir-al-din, sin {ejha Bozgha{ija, nijepredlo`io da putuje u Gilan kod {ejha Za-hida Gilanija.

Tako je nakon ~etiri godine, {ejh Safi-al-din oti{ao da slu`i kod {ejha Zahida u Gila-nu, gde je ostao dvadeset godina. O`enioje {ejhovu k}i i nastavio da vodi njegovepristalice u periodu od trideset pet godinanakon {ejhove smrti.

Godine 735. nakon hid`re (713. solar-ne), nasledio ga je njegov sin Sadr-al-din,koji je na sebe preuzeo odgovornost vo|esekte umesto svoga oca.

Nakon Sadr-al-dina, {ejhove pristaliceje predvodio njegov sin, Had`e-Ali, a ka-snije, njegov unuk, {ejh Ibrahim, poznatkao {ejh [ah.

Odgovornost je kasnije preneta na {ej-ha D`unaida, sina {ejh [aha. D`unaid je pu-tovao u zemlju Bekra i priklju~io se dvoruAk-Kojunlu sultana, Uzun-Hasana, i o`enio

se njegovom sestrom, Hatid`om. Nekolikogodina kasnije, organizovao je pobunuprotiv vojske [irvan {aha, ali je ubijen to-kom bitke.

Njegov sin, {ejh Hajdar, o`enio se k}er-kom Uzun-Hasan Alam{ah-Baiguma, i ustaoprotiv [rivan {aha da bi osvetio smrt svogaoca, ali je, od strane mo}nog vladara, ta-ko|e, pogubljen. [ejh Hajdar je imao tri si-na kojih je sultan Jakub, sin Uzun-Hasana,`eleo da se re{i, ali kako su oni bili sinovinjegove sestre, a tako|e, i iz straha od {ej-hovih pristalica, zato~io ih je na ostrvu najezeru Van, odakle su oni uspeli da po-begnu u Lahid`an.

Ismail, koji je bio sam trinaest godinastar, krenuo je ka Ardabilu sa grupom pri-stalica svoga oca. Druge pristalice su muse priklju~ile, {to je omogu}ilo stvaranjemale, ali odlu~ne vojske, sa kojom je na-pao [irvan {aha. [irvan {ah i svi ~lanovinjegove porodice bili su pobijeni tokomovog sukoba. Godine 870. (solarne nakonhid`re), Ismail je od vladara Ak-Kojunluapreuzeo Azerbejd`an i uspeo da pokoriBaku 879. Krunisan je u Tabrizu 881. godi-ne. Kao vladar, krenuo je u osvajanje Bag-dada 887, a dve godine kasnije, preoteo jeMarv od vladara Uzbeka zauzimaju}ioblast celog Horasana. Godine 893. bio jepora`en od strane Otomana u Haldora-nu, ali je uspeo da zauzme Gurd`istan903. godine, u kojoj je i umro.

Nasledio ga je njegov sin, {ah Tahmasb,koji je vladao sve do 953. Tahmasba I je na-sledilo sedam kraljeva i dva druga vladara,koji su, tako|e, prividno nosili titulu kralja.

UMETNOST

Umetnost dinastije Safavida1

Habibolah Ajatolahi

UMETNOST80

[ah Ismail I, {ah Tahmasb I, {ah Abas I, (sin{aha Mohamada Hodabanda i unuk {aha Isma-ila), i {ah Safi, bili su najzna~ajnije figure di-nastije Safavida. [ah Abas I je postao poznatkao {ah Abas Veliki, zbog svojih temeljnih isu{tinskih postignu}a. Vladao je zemljom43 godine, tokom kojih su proizvodnja,umetnost i kultura zna~ajno unapre|eni.On je prestonicu iz Kazvina preneo u Isfa-han i sagradio veli~anstvene zamkove,d`amije i druge javne gra|evine.

Godine 1088. u Kandaharu se pobuni-la grupa sledbenika {iitske doktrine, a1101. godine, njihov vo|a, Mahmud Arg-han, nakon {to je ubio sultana Hoseina imasakrirao ceo safavidski klan, zauzeo jeIsfahan. Tahmasb II je bio jedini pre`iveli~lan te dinastije, koji je uspeo da utekne uGorgan, gde je ubijen od strane Nadir-Ku-lija, vo|e jednog od plemena iz Horasana.Nadir-Kuli je uni{tio vojsku Afgana 1109, a

1113. ponovo zauzeo Darband i Baku odRusa, koji su tim prostorima zavladali1102. Zvani~no je progla{en za Nader {aha,cara Persije, 1115. Godine 1116, slede}idrugi sporazum iz Konstantinopolja, Na-der je povratio Iravan od otomanskih Tu-raka i osvojio Avganistan dve godine ka-snije. Lahore je oslobodio 1126, a nad sta-novni{tvom Delhija je izvr{io masakr. Po-znat po okrutnosti i tla~enjima, umoren je1127, a nasledio ga je njegov unuk [ahrok,koji je zavladao carstvom u Horasanu.

U ovo vreme je talas nemira i ustanakazahvatio zemlju, nastavljaju}i se dok nijeuga{en od strane jednog pripadnika ple-mena Lori, zna~ajne li~nosti po imenu Ka-rim Kan. Karim Kan je preuzeo vlast u ze-mlji 1129. godine daju}i prednost tituli va-kil-al-ro’aja (predstavnik naroda), nad ti-tulom cara. U po~etku, izabrao je Teheranza svoju prestonicu, ali ju je kasnije prese-

Portal Imamove d`amije, detalj (17. vek)

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 81

lio u [iraz. Karim Kan je uspeo da ponovoujedini zemlju, osloba|aju}i stanovni{tvoporeza u toku velikog broja godina. Umroje 1178. solarne godine nakon hid`re, na-kon ~ega su u zemlji ponovo zavladali ne-red i nemiri.

Arhitektura safavidskog periodaKazvin je bio prva prestonica safavid-

ske dinastije, ali je zamenjen za Isfahanod strane {aha Abasa I. Nijedan od ranijihvladara nije pokazao toliko odlu~nosti ustvaranju veli~anstvene arhitekture radipredstavljanja svoga doba. Oni su samopovremeno pokazivali interes za raznoli-ke dekorativne elemente i druge umetno-sti, posebno za slikarstvo, oslikavanjeknjiga, tkanje tepiha, arhitektonsku deko-raciju, etc. Nakon preseljenja prestonice uIsfahan, {ah Abas I je ulo`io velike naporena podizanju niza gra|evina, zamkova,

d`amija, javnih trgova i bazara u ovomgradu. Govorilo se isto i za {aha Tahmasbai grad Kazvin, ali na`alost, usled razornogzemljotresa koji je zahvatio ovu oblast ni-je ostalo ni{ta od veli~anstvenosti i zna-menitosti koje su pominjane u brojnimdokumentima. Veliki broj tu pomenutihsjajnih gra|evina, zapo~et je za vreme {a-ha Ismaila, a samo je dovr{en za vremevladavine {aha Tahmasba. [ahova d`amijau Kazvinu je primer ove grupe, iako nijeopstala nakon zemljotresa. [ah Ismail je,tako|e, podigao niz gra|evina u Isfaha-nu, poput gra|evine Harun velajata, kojaje izgra|ena 891. solarne (918. lunarne)godine nakon hid`re. Monument je na-stao nad grobom nepoznate osobe i odu-vek je bio mesto po{tovanja pripadnikasvih religija. Gra|evina se smatra izuzet-no zna~ajnom zbog bogatih izvedbi naplo~icama i ukrasa na ulaznom predvorju

Severni trem Imamove d`amije

UMETNOST82

prema vrtu. Ovde ugra|ene, sjajne, jasnooslikane plo~ice su najbolje ove vrste. Ia-ko se mo`da ne mogu smatrati tako jedin-stvenim kao {to su plo~ice na gra|eviniDarb-i-Imam, posebno sa aspekta umet-ni~kog organizovanja, bez sumnje su bo-lje primenjene i pa`ljivije oblikovane.

Svetili{te hazreti Masume u Komu je, ta-ko|e, sagra|eno za vreme {aha Ismaila, alisu sporedne zgrade nastale za vreme pe-rioda Kad`ara i nisu posebno lepe, ni ori-ginalne. Kompleks, tako|e, poseduje niznovijih zdanja poput biblioteke i muzejaVelike d`amije u Komu, {to je zadnje do-gra|eno u ovom kompleksu. Severni deo,izgra|en za vreme {aha Ismaila, nosi prele-pu zbirku ornamenata koji poti~u iz 898.solarne godine nakon hid`re, dok su zlat-ni stalaktiti dodati za vreme kad`arskogvladara, Nasradin {aha. Ne znamo kada jekupola ta~no podignuta, ali je njena po-zlata naneta za vladavine Fath-Ali {aha. Ia-ko se zasniva na opisu postoje}ih plo~icaod strane Anri Godara, koje su otkriveneispod te pozlate i koje su ovekove~ene fo-tografskim snimkom koji je on na~inio, ~i-ni se da je kupola izvorno prekrivena slo-jem mozai~ke majolike i da poti~e iz vre-mena pre {aha Abasa I.

Za razliku od {aha Tahmasba, {ah Abas jebio fasciniran arhitekturom i gra|evinar-stvom. Za vreme njegove vladavine ve}i-na religijskih zdanja u Iranu je ukra{enaslojem glaziranih plo~ica. Plo~ice su pr-venstveno mozai~ke i javljaju se u svimprvim gra|evinama iz ovog perioda,uklju~uju}i i Masudbegovu d`amiju, D`ami-ju {ejha Lotfolaha, predvorje Kesarije i pred-nji trem [ahove d`amije, dok su drugi orna-menti ove d`amije na~injeni od jedno-stavnih kvadratnih plo~ica, koje su bilejeftinije i mogle su se napraviti u kra}emvremenskom periodu. Takve u{tede nisupoticale usled {ahove nemogu}nosti daobezbedi neophodna finansijska sredstva,

ve} pre iz njegove `elje da stvori najve}ibroj veli~anstvenih zdanja u najkra}emmogu}em roku. Jedan od orijentalista kojije posetio Iran za vreme {aha Abasa prime-}uje: „Godine 1666. (1045. nakon hid`re) uIsfahanu je bilo 162 d`amije, 48 medrese,182 karavan-seraja i 273 hamama. Ovombroju se, tako|e, mora dodati niz bazara,trgova, mostova, paviljona i zamkova.“

Najva`niji i danas postoje}i kompleksjeste trg Nak{-e-D`ahan sa zamkovima i pa-viljonima koji ga okru`uju. Ono {to danaspostoji jeste glavni trg, na kome se izvor-no izvodila igra vrlo sli~na polou, odr`a-vale parade i svetkovine. Trg je bio okru-`en dvospratnim nizom lukova, od kojihje donji niz natkriljivao du}ane i radioni-ce, koje su pripadale raznim zanatlijama iumetnicima, dok su gornji lukovi bili sazi-dani kao fasada i u dekorativnu svrhu. Je-dino je glavno ulazno predvorje [ahoved`amije (sada{nje Imamove d`amije) sme{te-no u sredi{te tih lukova, dok na suprotnojstrani, na severnom obodu trga, nailazimona predivan drevni karavan-seraj i kra-ljevski bazar. Drugi bazar, sa brojnim spo-rednim prolazima, prote`e se iza lukova iizlazi na glavni bazar na vi{e mesta. Za-mak Ali-Kapu se nalazi u sredi{tu zapadnestrane oboda trga, dok se predivna D`ami-ja {ejha Lotfolaha nalazi nasuprot. Pri~a seda su tajnim podzemnim prolazima dvor-ske hanume i{le iz zamka do d`amije.

Izgradnja [ahove d`amije zapo~ela je991, a okon~ana je 1017. solarne godinenakon hid`re. Ovo zdanje, koje je ura|e-no u dobro poznatom stilu od ~etiri luka,ozna~ava vrhunac tradicionalne hiljadu-godi{nje izgradnje d`amija. ^ini se da suplan i dizajn ovog zdanja usavr{ena, alimirnija i pojednostavljenija re{enja rani-jih uzoraka. Ovde se prostraniji gra|evin-ski elementi i ukrasi javljaju sa neprevazi-|enom veli~anstveno{}u, ~ine}i ovu d`a-miju najve}im remek-delom ikada izgra-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 83

|enim u oblasti religijske arhitekture.Rasko{ne proporcije ovog zdanja pod-

uprte su jakim temeljima. Polukru`ni lukspolja{njeg trema je 27 metara visok, mi-nareti se propinju do visine od 33 metara,dok su minareti iznad {abistana ~ak i vi{lji,dok kupola dominira nad celom gra|evi-nom kao najvi{i element kompleksa. Spo-lja{nji ulaz odaje izgled duhovnosti i vodiprolaznika ka svetili{tu u kome mo`e da~ini ibadet Tvorcu. Mozai~ke dekoracijekoje ukra{avaju zdanje, tako|e, doprinosetom ose}anju. Spolja{nje fasade u dvori{tusu ukra{ene nizom prolaza, udubljenja iblistavo-belih natpisa. Primese plavog naplo~icama daju ton i isti~u re~i napisane nazdanju. Zbog predivne izvedbe plavih plo-~ica, ovo zdanje je atraktivnije i primamlji-vije i od zamka Ali-Kapu. Ovo bi moglo po-ticati od careve `elje da religiju predstavikao silu koja je sna`nija od politi~ke mo}i.Da je postavljeno kao nezavisno zdanje,samo ulazno predvorje u d`amiju bilo biarhitektonsko remek-delo. Predvorje jeokrenuto ka severu, koji je tako|e smer tr-ga, dok je kibla u pravcu jugozapada. Ovajugao i promena pravca su razre{eni tokomarhitektonskog planiranja i spolja{njeg po-stavljanja zdanja. Iz ovog razloga, nakonprolaska kroz predvorje, nailazimo na za-vojiti prolaz koji izgleda kao da ne prati bi-lo kakav poseban smer. Sa desne straneprolaza ulazimo ispod visokog luka sever-nog ivana*, iz tame stupaju}i u more sve-tlosti. Ovo iskustvo ozna~ava su{tinu ta-kve arhitekture; putovanje iz tame ka sve-tlosti, {to je, tako|e, jasno obja{njeno uKur’anu, u 255. ajetu druge sure (ajetu’l-kursi). Sa desne strane prolaza ulazi se udvori{te. Visoki ivan od {abistana, koji senalazi nasuprot ovom ulaznom prolazu,tako|e je remek-delo ukra{avanja i lepote.Kompozicija strukturnih elemenata {abi-stana, zajedno sa kupolom i minaretima, jetako dobro zami{ljena da ni slu~ajno ne

mo`e biti opisana u par re~enica. Spolja-{nji gabarit {abistana je ~istih i jednostavnihoblika. Odnos izme|u njegovih elemenataje dobro promi{ljen i inteligentno plani-ran. Kupola, vratnice u obliku luka, mina-reti i svi kontrasni elementi uklopljeni su uprefinjenu skladnu kompoziciju u kojojpravougaoni ulaz preseca polukru`nu li-niju kupole, a oboje su prese~eni visokimvertikalnim linijama minareta. Drugi iz-gled ove kompozicije daje luk iznad ula-znog trema koji ponavlja krivinu kupole.Kada se neko pomera napred i nazad podvori{tu sve ove komptente kao da o`ive,a njihove proporcije i odnosi izgledaju kaoda su u stalnoj promeni. Promi{ljeni prora-~un je vidljiviji u zapadnom delu. U ovomdelu zdanja ulaz u obliku luka je uklopljenu centar ivana. Razmere vidljive iz najbli`emogu}e ta~ke, koja je neposredno ispodluka, slede zlatni presek. Pomeraju}i se iz-van ivana, ovakav srazmer se menja do V3,dok se malo dublje u dvori{tu izjedna~avasa 1 prema 1,84. Prora~uni su bili promi-{ljeno ra|eni i izvr{avani sa velikom pa-`njom i pedantnim izno{enjem podataka.

Izgradnja D`amije {ejha Lotfolaha zapo-~ela je 980. a okon~ana je 1007. nakonhid`re. Nacrt ove d`amije se temelji natradicionalnom }ahartaki planu. Komplet-na gra|evina je originalno sagra|ena kao{ahov privatni molitveni prostor. I ovde jenezgodan ugao zdanja, tako|e, razre{enkroz zavojni prolaz, i nije vidljiv prolazni-ku, obzirom da spolja mogu da se vide sa-mo ulazni portal i relativno niska kupolad`amije, koja ima pre~nik od 12 metara.Zidovi koji pridr`avaju kupolu {iroki su1,7 metara i doprinose stabilnosti zdanja.U njegovoj osnovi, pravougaona odaja }a-hartakija pretvorena je u nadsvo|enosmougaoni prostor sa nekoliko odeljakai kontrasnim primarnim i sekundarnimelementima. ^etvorougaone osnove zda-nja pretvorene su u osmougaoni poligon

UMETNOST84

uz pomo} potpornih lukova koji idu odnivoa zemlje do vrha zdanja. Osam pot-pornih lukova ili nadsvo|enih prolazaprekriveno ivicama od svetlo tirkiznopla-vog, kombinovanog sa {irokim belim tra-kama na kojima su zagasito plavi natpisi,delo Ali Reze Abasija, najve}eg kaligrafasafavidskog perioda. Dominiraju}e bojeovog ostvarenja, koje je celo prekrivenofinim plo~icama, uklju~uju tirkiznoplavu,`u}kastobelu i zagasitoplavu. Podno`jacentralnog luka su na svakom zidu pre-krivena su oslikanim plo~icama atlasnogizgleda. [are koje se pojavljuju sa donjestrane svoda, koji, tako|e, nosi prostranirondo u svom centru, sadr`e kompozicijufino osmi{ljenih arabesknih elemenata,koji se ponavljaju, i koji se okre}u i uvija-ju jedni oko drugih kao strukovi kamilicei suncokreta sve do vrha kupole. Ovo re-{enje je trakom fino ispisanih natpisaodvojeno od prozora i otvorenih lukova,koji slu`e kao svetlarnici. Isti prozori suvezani za potporne lukove ili za osam za-svo|enih ulaza uz pomo} druge ispisaneivice. Osvetljenje mesta je osmi{ljeno natakav na~in da na ulasku u prostor svakiposetilac biva preplavljen jakim ose}a-njem duhovnog postojanja.

Drugo zna~ajno ostvarenje iz peroda{aha Abasa jeste obnova svetili{ta imamaReze. [ah Abas, koji je pe{ice u~inio hodo-~a{}e ovom svetli{tu, u{ao je u Ma{ad 976,a 980. solarne godine nakon hid`re, zapo-~eo je rekonstrukciju i obnovu ovog svetoggroba. Ovaj kompleks obuhvata preko 30gra|evina i predstavlja period rekonstruk-cije i arhitekture du`i od pet vekova. Tu senalaze ~etiri drevna dvori{ta, od kojih jesvako duga~ko izme|u 50 i 100 metara.Brojni drugi tereni pridodati su komplek-su nakon Islamske revolucije u Iranu. Ta-ko|e, kompleks obuhvata izvestan brojd`amija, {abistana, medresa i {kola, biblio-teka, molitvenih odaja, karavan-seraja i niz

bazara koji su uklonjeni ranijih godina ra-di daljeg razvoja. Sva dvori{ata su okru`e-na sa dva niza spratnih lukova, ukra{enihemajliranim ili glaziranim plo~icama.Osnovni stil koji je ovde primenjen je do-bro poznati plan sa ~etiri ivana. Deo starihzdanja pored svetili{ta bio je poru{en i po-novo sagra|en kao prolazi sa tremom nastubovima, u cilju prihvatanja sve ve}egbroja ljudi koji svakodnevno pose}uju sve-to mesto. Niz drugih zdanja, poput sala zaokupljanje, biblioteka, javnih i privatnihmesta za obedovanje, bolnica, pomo}nihobjekata, etc, sagra|eno je uz ovaj prediv-ni kompleks iz doba Safavida, koji tako|enosi pe~at Ali Reze Abasija. Bogata kolekci-ja zdanja uklju~uje kupolu, opto~enu zla-tom, podignutu iznad uzdignute kru`neosnove i dva zlatna minareta, od kojih jejedan sme{ten u zlatni, a drugi u naspram-ni ivan. Podjednako sa tehni~ke ta~ke gle-di{ta, poput kontinuiteta raznolikih zda-nja, ili jednostavno iz estetske i dekorativ-ne perspektive, ova zbirka ostaje jedin-stvena i neprevazi|ena me|u radovima izislamske ere, a sveobuhvatna umetni~ka iestetska studija ovog bogatog kompleksane mo`e biti predstavljena na samo neko-liko strana. Zlatno dvori{te kompleksa jerad Amira Ali-[ir Navaiea. Ivan {aha Abasanalazi se nasuprot zlatnog ivana i nije ni{tavi{e od vrlo dubokog nadsvo|enog prola-za, ukra{enog izvesnim brojem oslikanihplo~ica. Dominantna boja ovog ivana jeplava, {to stvara predivan kontrast u od-nosu na zlatni minaret iznad njega.

Kupola iznad groba i }ahartaki sagra|e-ni su od strane Alahverdi Hana, istovre-meno kada i {ejh Lotfolahova d`amija uIsfahanu. Odgovorni arhitekta je bioAmir Isfahani Mimar. Zasvo|ena odajapored tog zdanja projektovana je i sagra-|ena od strane Ostada Tabrizija. Kupolaje deset metara u pre~niku i uzdi`e se 20metara iznad tla. Podr`avaju je dva niza

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 85

paralelnih lukova. Donja strana kupole jecela prekrivena malim ogledalima, doknose}i stubovi imaju podno`ja od 1,5 me-tra, izra|ena od obra|enog mermera.

Palate {aha Abasa u Isfahanu, dve odonih koje jo{ uvek danas postoje, jo{ jed-nom o`ivljavaju tradiciju velikih hodnikasa ravnim krovovima, naspram stubovi-ma ukra{enog ivana, predstavljaju}i re{e-nje nalik zamku Apadana u Tahte-D`am-{idu. Zamak ^ehel-Sotun (~etrdeset stu-bova), koji ima samo dvadeset stubova,koji se odra`avaju u vodi prostranog ba-zena ispred zamka, stvaraju}i iluziju o ~e-trdeset stubova, poseduje izgled jedin-stvene lepote i otmenosti. To je arhitektu-ra koja spaja mnoge vekove i izvorno jenastala kako bi stvarala zamkove, hramo-ve, d`amije, svetili{ta ili ~ak prostrane re-zidencije. Veli~anstveni, stubovima podu-prti ivan, sagra|en poput prolaza, pove-zan sa glavnom zgradom, ili andarunijem,(unutra{njim privatnim krilom zdanja),li~i na prostranu salu za prijeme sa boga-tim dekorativnim modelima, stvaraju}isliku koja je dopunjena ogledalima pre-krivenom kompozicijom i tavanicom odraznobojnih mozai~kih plo~ica. Unutra-{nji zidovi palate prekriveni su raznimoslikanim ornamentima i uklju~uju ap-straktne modele, kao i nizove ljudskih i`ivotinjskih figuralnih izvedbi. Tavanicaje izvedena upadljivo, ali u ujedna~enojkombinaciji zagasitoplave, purpurne,svetlozelene i zlatne.

Ali-Kapu, {to na turskom zna~i velikata~ka, nalazi se pored trga Nak{e-D`ahan,nasuprot D`amiji {ejha Lotfolaha, i bio jeoriginalno sagra|en kao glavna kraljev-ska rezidencija i sredi{te zamka. U glavnuodaju za primanje moglo je da se smestivi{e od 200 dvorana, i za razliku od takveodaje u ]ihil-Sotunu, koja je sme{tenaskoro u visini tla, uzdignuta je toliko viso-ko od zemlje da sa bilo kog mesta pru`a

predivan pogled na mnogobrojne trgove,d`amije i znamenita gradska zdanja. Sveodaje zdanja, koje su postavljene na razli-~ite nivoe, otvorene su na jednoj strani,dok na drugoj strani poseduju velike pe-}i. Re{enje predstavlja jedan od dobro po-znatih stilova u persijskoj arhitekturi, gdesu spolja{nji i unutra{nji prostori sazidanikao jedinstvena celina. Odaje su ukra{e-ne u raznolikim stilovima, po~ev od boga-tog slikarskog do potpuno osiroma{enogu vidu praznih prostora izme|u fino izra-|enih {koljki, oblikovanih poput ukra-snih staklenih boca i posuda. Muzi~kaodaja je tako pa`ljivo oblikovana da nitrag eha ne mo`e da se ~uje bilo gde uprostoru. Razmere zdanja su zasnovanena istan~anim, skladnim matemati~kimprora~unima. Kraljev manastir, poznatkao Touhih-Khaneh, sme{ten je izvan ovogzamka i sastoji se od prostranog dvori{ta,okru`enog nizom lukova i nekolicinomodaja, sa osmougaonom prostorijom kojase nalazi u sredi{tu dvori{ta. Nju natkri-ljuje niz nisko postavljenih kupola, sa ~e-tiri luka, postavljenih po jedan na svakojstrani. Jedan od lukova je okrenut ka ki-bli, a na njemu se nalazi bogata zbirkaoslikanih plo~ica.

Brojne otmeno natkriljene grobnicepodignute su za vreme i nakon vladavine{aha Abasa, od kojih je najzna~ajnija grob-nica Had`e Rabija, podignuta u vinograduizvan svetog grada Ma{ada 1001. solarnegodine nakon hid`re. Poput Juljaitovegrobnice, ovo zdanje sledi osmougaoniplan, gde je ~etiri strana stvoreno jedno-stavnim zarubljivanjem ~etiri glavne iviceodaje. Zdanje poseduje nizove dvosprat-nih prolaza, {to nas podse}a na arhitektu-ru Tad`-Mahala, koji je, tako|e, potpunozasnovan na persijskom stilu. Cela povr-{ina gra|evine prekrivena je bogatom pa-letom plo~ica, upe~atljivog i raznolikogdizajna u meri da opstaje jedinstvena i

UMETNOST86

neprevazi|ena u celoj zemlji. Unutra{njadekoracija obuhvata zbirku zagonetnihmodela i motiva koji su nacrtani, ilumini-rani ili naslikani na povr{inama raznoli-kih elemenata gra|evine. Potporni luci supa`ljivo i profesionalno oblikovani i pri-~vr{}eni su za tlo nizom o{trih ivica ili vr-hova. Kupolu podupiru ~etiri luka, dokpridodata dubina donjieg dela lukova ivi{e vertikalni izgled smanjuju veli~inu ite`inu stubova.

Ghadamgah, koji poti~e iz 1022. solarnegodine nakon hid`re, je nadsvo|eno zda-

nje sa nizom srazmernih otvorenih prola-za, a sme{teno je u {irokom vinogradu,nasuprot poznatom Brdu u Nei{aburu.Gra|evina je vi{e „osmougaona“ u pore-|enju sa grobnicom Had`e Rabija, i boljeuklopljena sa kupolom iznad. Konstrukci-ja ima dve plo~e na kojima se vide oticsi,za koje se veruje da pripadaju imamu Re-zi. Gra|evina je restaurirana 1059, a zatimjo{ jednom za vreme {aha Sulejmana. Op-{te i tradicionalno verovanje u ghadamgah,ili stope svete li~nosti rasprostranjeno je umnogim gradovima i naseljima Irana, ia-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 87

Kapija i minareti Imamove d`amije (17. vek)

ko je veliki broj zdanja uni{teno i vi{e nepostoji. Ghadamgah o kome je re~ ima ~eti-ri ivana ukra{ena prefinjenim makarnasom,postavljenim na dve okomite osovine,dok ~etiri zida izme|u ivana, tako|e, ima-ju ~etiri para manjih ivana. Kupola je po-stavljena iznad relativno visoke kru`neosnove, dok ukrasna re{enja obuhvatajuraznovrsne mozai~ke plo~ice sa osobenimisprepletenim dezenima u dva dijamant-ska oblika. Taj dezen se specifi~no javlja ureligijskim zdanjima Farsa i Kermana i naj-verovatnije je delo majstora-graditelja iliumetnika iz regiona Fars.

Mali zamak Ha{t-Behe{t i medresa i ka-ravan-seraj Madar-{aha ({ahove majke) su,tako|e, me|u dobro poznatim zdanjimaiz safavidskog perioda koja su se o~uvalado danas.

Ha{t-Behe{t je druga osmougaonastruktura sa predivnom kupolom, a sme-{tena je izme|u granica Bolbolan vrta. Naosnovu zapovesti {aha Sulejmana, ovaj za-mak nalik paviljonu sagra|en je na dvasprata 1048. solarne godine nakon hid`re,a ukra{en je nizom ornamenata vrlo sli~-nih onima iz Ali-Kapua. U svakom slu~aju,zdanje je opstalo kao privatna rezidencijadugo vremena i zato je retko pominjano uistorijskim dokumentima i predanjima.Zamak ima ~etiri dvospratna ivana sa ni-zom mermernih fontana i vodopada i se-di{tima iznad prostranog mermernogpodno`ja. Ha{ti sa severne i ju`ne straneimaju visoke tavanice, podignute na vrlovisokim stubovima (20 metara). Celi stu-bovi su originalno prekriveni malim sta-kli}ima. Zamak poseduje prostranuosmouglu sredi{nu dvoranu, sa prediv-nim bazenom u svom centru, opto~enimsrebrom, a prekrivenim malom ali ele-gantno osmi{ljenom kupolom, ukra{e-nom finim vi{ebojnim makarnasom.

Paviljon je sa svih strana otvoren i sapogledom na vrt iz svakog dela ku}e. Ce-

lokupno zdanje je izvorno ukra{eno plo~i-cama zlata i lazurita, ali su, na`alost, ti or-namenti uni{teni za vreme kad`arskogperioda, a kasnije su zamenjeni manjeprefinjenim kopijama originalnog dizaj-na. Balustrade i donje strane lukova su iz-vorno bile prekrivene zlatom, ili pozla}e-ne, kako se to ozna~ava tehni~kim izrazi-ma. Zdanje je prefinjen i vredan primerstvaranja dobro osmi{ljenog prostora i ko-ri{}enja negativnih i pozitivnih prostora.

Druga zna~ajna gra|evina safavid-skog perioda je d`amija i medresa {ahaSultan-Hoseina, zadnjeg safavidskog {aha,koja je sazidana izme|u 1085. 1093. solar-ne godine nakon hid`re. To zdanje je vrlosli~no ranije pomenutoj medresi Madar-{aha. Medresa Madar-{aha sledi krstoliki ili~etvoroivanski plan i zatvorena je jedno-strukim nizom me|usobno povezanihdvostrukih soba (hod`re). Ju`ni ivan je du-`i od onog na severnoj strani i otvara seka ~etvorouglom nadsvo|enom holu,sme{tenom iza. Dvori{te je skoro ~etvoro-uglo po obliku i sa poto~i}em koji proti~ekroz centar, a zatim ispod isto~nog ivana,pa sve do centra dvori{ta u karavan-sera-ju. Karavan-saraj, sme{ten do medrese, iodvojen samo uskim prolazom, sagra|enje kao ~etvoroivanska zgrada, okru`enapovezanim dvostrukim sobama. O~igled-no da je ovo dvori{te prvobitno planiranoi sagra|eno kao {talsko dvori{te. Sa sever-ne strane medrese i karavan-seraja naila-zimo na duga~ki pokriveni bazar, koji jepovezan sa dve zgrade i nanizan u dvareda prodavnica sa obe strane. Ove zgra-de, posebno medresa, cele su pokrivenezbirkom plavih pristalih plo~ica, koje, ia-ko ne veli~anstvene poput onih u [ahovojd`amiji, ipak uspevaju da odraze uzvi{eninivo otmenosti i sjaja. Ulazno predvorjemedrese otvara se ka dvori{tu (}aharbagh)i predstavlja jedan od najlep{ih ikad stvo-renih tremova. Mnogi stru~njaci smatraju

UMETNOST88

da je osmi{ljeno daleko bolje od predvor-ja [ahove d`amije. Kerami~ki rad koji ukra-{ava ovu medresu sastoji se od bogate pa-lete mozai~kih plo~ica.

Medresa/d`amija {aha Sultan-Hoseinapredstavlja otmeni prikaz arhitekturesvoga doba. Iako prou~avane ~ak kaod`amije iz ere Abasida, gra|evine o kojimaje re~, ne pribli`avaju se savr{enstvu vi-|enom u [ahovoj d`amiji, ali i pored sve-ga, one predstavljaju prefinjene primereislamske arhitekture. Prekrasno ulaznopredvorje ovog zdanja izlazi na vrt i zavr-{ava se u rasko{nom dvori{tu, koje jeokru`eno nizom dvospratnih pro~elja, odkojih su sva ukra{ena prefinjenom zbir-kom kerami~kih izvedbi. Na ~etiri stranedvori{ta, sme{tena su ~etiri visoka luka.[abistan koji se ovde mo`e videti sli~an jeonom u [ahovoj d`amiji, ali je prekriven saznatnije ni`om, ali elegantnom i predivnodizajniranom kupolom, koja je ukra{enanizom krupnih `uto-crnih arabesknih {a-ra, sjajno aran`iranih na podlozi od tirki-zno plave. Bogata spolja{nja prevlakazdanja na~injena je od malih zelenih izlatnih okvira, u kombinaciji sa razli~itimtonovima plavog. Mnogi stru~njaci persij-ske arhitekture veruju da je re~ o zad-njem remek-delu islamske Persije.

Gra|evine iz zandijskog i kad`arskogperioda, iako prelepe, nikada nisu delileveli~anstvenost i lepotu safavidskih zda-nja. Najva`niji primeri ove grupe uklju-~uju Hakimovu d`amiju u Isfahanu i Vakilo-vu d`amiju u [irazu.

U druga arhitektonska dela safavid-skog perioda spadaju brojni mostovi, ba-zari i trgova~ki centri, koji su uobi~ajenopodizani pored glavnih bazara. Trgova~kicentri su sledili arhitektonske stilove sta-rih medresa i obi~no su imali velike ulaznetremove sa, ili bez pridru`enog ivana. Pro-strani bazari su podizani po starom tradi-cionalnom modelu nanizanih kupola, dok

su trgova~ki centri bili uobi~ajeno kra}i,bazari bez izlaza sa druge strane, gra|enisa vi{e veli~anstvenosti i otmenosti, a naj-~e{}e su se zavr{avali osmougaonim jav-nim prostorom, natkriljenim relativno vi-sokom kupolom, ukra{enom bogatim ma-karnasom ili kerami~kim izvedbama.

Jo{ uvek postoji veliki broj karavan-se-raja iz doba Safavida, od kojih su neki ne-davno obnovljeni, dok su mnogi napu{te-ni i zaboravljeni. Karavan-seraji su se naj-~e{}e nalazili du` glavnih drumova ili tr-gova~kih puteva, uklju~uju}i i Put svile,koji se protezao od Kerman{aha do grani-ca dana{njeg Horasana. Oko tridesetakkaravan-seraja, od kojih neki poti~u jo{ izdoba Sasanida, otkriveno je na toj dobropoznatoj deonici. Zdanja o kojima je re~su bila do neke mere razorena, a kasnijeponovo podizana kao nove gra|evine,koje predstavljaju niz novih arhitekton-skih principa (poput modela ~etiri ivana)koji su se razvili tokom safavidskog perio-da. Pojedina od njih pripadaju kadr`ar-skom periodu. Robat [araf je najverovatni-je jedan od najzna~ajnijih primera opisa-nih karavan-seraja. Izvestan broj kara-van-seraja je, tako|e, otkriven uz glavnetrgova~ke puteve u zemlji, u pravcu se-ver-jug, od kojih mnogi slede osmougao-ni plan. Oni obuhvataju i Dahbid karavan-seraj u Farsu, koji je sada u ru{evinama.

Zdanja iz safavidskog perioda obu-hvataju javna kupatila, vodene rezervoa-re, biblioteke ili prostrane privatne rezi-dencije aristokrata i dvorana. Jedno odnajlep{ih kupatila iz toga doba bilo je Hor-sou-agino kupatilo u Isfahanu, koje je, u po-stupku obnove, na`alost, uni{teno odstrane op{tinske vlasti 1375. solarne godi-ne nakon hid`re, bez drugog posebnograzloga do {irenja ulice koja se nalazila is-pred njega. Drugi izvanredan primer jekupatilo Gan`ali Hana u Kermanu, koje jeposlednjih godina obnovljeno i pretvore-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 89

no u Antropolo{ki muzej. Zdanja safavid-skog perioda uklju~uju i izvestan broj ma-nastira i mo{eja. Tohid-hane, koji se nalazipored zamka Ali-Kapua u Isfahanu i sadaje potpuno restauriran, i u kome je sme-{ten Umetni~ki koled`, dobar je primersafavidskih manastira. Tako|e, postoji idrugi, {esnaestostrani paviljon, koji pri-pada ovom periodu. Sme{ten je u pro-stranom dvori{tu, a sa ~etiri strane je za-tvoren nizom dvostrukih soba, vrlo sli~-nih onima koje su se vi|ale u tradicional-nim medresama. Paviljon ima ~etiri {irokaluka, vrlo sli~na ivanu, postavljena sa ~eti-ri strane. Re{enja sli~na ivanu iste su visi-

ne kao drugi zidovi, a ono koje je okrenu-to kibli, ukra{eno je bogatom paletom fi-no dizajniranih kerami~kih plo~ica. Cen-tralna dvorana je prekrivena polukru-`nom kupolom, podignutom nad kratkimosmouglim valjkom.

Me|u manastirima koji su sa~uvani urelativno dobrim uslovima jeste manastirsa grobnicom {ejha Abdol-Samad Isfahanijau Natancu. Unutra{nji raspored ovogzdanja vrlo je sli~an onom u dvoru [apu-ra I u Bi{apuru. Ulazno predvorje je ukra-{eno bogatom i sjajnom zbirkom plo~ica ipredstavlja izuzetnu kombinaciju koma-di}a cigle i keramike, koje poti~u iz osmog

UMETNOST90

Otvor za svetlo na kupoli d`amije [ejha Lotfolaha

veka. Osnovni obrisi manastira, poputmanastira {ejha Safi-al-din Ardabilija, poti-~u iz doba pre dinastije Safavida, ali jemanastir obnovljen u ovom periodu.

Poznate mo{eje iz ovog perioda suPa’ien Hiaban i Torok u Ma{adu, kao i glav-na mo{eja u Jazdu. Prve dve pripadaju sa-favidskom periodu, dok je ona u Jazdu iz-vorno bila sasanidski }ahartaki, prezidan932. solarne godine nakon hid`re, a pono-vo obnovljen za vreme vladavine {ahaAbasa I 1007. solarne godine nakon hid`re.

Brojne huseinije i tekije, otkrivene u Ja-zdu, Taftu u Bafghu poti~u iz, ili pre safa-vidskog perioda. Te gra|evine su prvobit-no podignute iznad tradicionalnih persij-skih hramova vatre. Sa arhitektonskogstanovi{ta, zdanja o kojima je re~ nisu po-sebno zna~ajna ni vredna, zbog ~ega izo-staje njihov detaljan opis na ovom mestu.

Podizanje brana i ustava preko reka uIranu je bilo rasprostranjeno jo{ u drev-nim vremenima. Brane su otkrivene naj-verovatnije istovremeno kada i vodeni ka-nali i odvodne cisterne, iako ostaje neja-sno gde i kada su sagra|eni po prvi put. Uistorijskim dokumentima koji su dostupnidanas, najstariji primer je brana KserksaVelikog na Kavkazu, podignuta radi spre-~avanja najezde Huna. Ostaci nekolicinemostova i brana iz sasanidskog perioda ot-kriveni su u raznim oblastima zemlje, dokje najstariji primer koji jo{ uvek postojibrana Bani-Amir, u blizini Marvda{ta uFarsu, koja poti~e iz Al-Bujidovog doba i vr-lo je sli~na Bani-Bahmanu, drugoj delimi~-no stu{enoj brani, tako|e u Farsu.

Danas postoji vrlo mali broj mostovaiz kasnijih perioda. Dva zdanja koja bimorala biti posebno pomenuta su Siosepol(33. most) i Had`u most u Isfahanu. Had`umost nije samo obi~an most, ve} pravabrana koju podupiru masivni kameni stu-bovi, iza koje mo`e biti kontrolisan nivovode, a voda kori{}ena za navodnjavanje

okolnih polja. Tako|e, u vreme kada je ni-vo vode bio visok, ova oblast je slu`ila kaomesto zabave ili jezero na kome su kralje-vi i dvorani plovili i veslali. To je bio raz-log {to je na sredini mosta podignut malipaviljon ili vidikovac. Drugi most, poznatkao Siosepol, dobio je ime po 33 zaliva nadkojima se prostire, i sagra|en je isklju~ivokao veza izme|u dveju obala reke i kaodeo puta Isfahan-[iraz.

Moralo bi se naglasiti da je umetnostukra{avanja vrtova procvetala u safavid-skom periodu. Izvestan broj tih vrtova jejo{ uvek postoje}i u pojedinim gradovi-ma, poput ]ihil-Sotun vrta u Isfahanu i Ba-gi-Fina u Ka{anu, u kome nas potoci, fon-tane i bazeni podse}aju na drevne persij-ske vrtove koji su se pojavljivali u istorij-skim predanjima i opisima. Vrtovi iz zan-dijskog i had`arskog perioda su nastavaksafavidskog stila u ukra{avanju vrtova.

Izvestan broj crkava iz safavidskog pe-rioda jo{ uvek postoji u Azerbejd`anu, Is-fahanu i [irazu. Najzna~ajnija zdanja suVank i Bajt-Lahm crkve u Isfahanu, Tatavuscrkva u Teheranu (u oblasti ]ali-Majdan),Hazrati-[amoun Kajur crkva u predgra|uKalat u [irazu, Tad`li-Masi crkva u Galatuu [irazu, i kona~no, Zohuri-Masi crkva uBu{eru. Sa arhitektonske ta~ke gledi{ta,ove crkve su u potpunosti u islamskomstilu i sve su prekrivene kupolama ili za-svo|enim krovovima.

prevelaMirjana Abdoli

NAPOMENE

1 (Iz „Knjige o Iranu“, autora Habibolaha Ajatola-hija, u prevodu sa persijskog na engleski od stra-ne [ermina Hagh{enasa).

* ivan-prostor u d`amijskom dvori{tu u ~ijem jed-nom uglu se nalazi veliki ulaz uokviren sa dva mi-nareta (obja{njenje urednika)

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 91

Moj jedinstveni izvor je zvuk

Potpuni `ivot iz koga je nastalo sve {toje ~ulno, vidljivo i pojmivo, i u koji vre-

menom sve ponovo uranja, je tihi, nepo-kretni i ve~ni `ivot koji sufi nazivaju zat.Svaki pokret koji izvire iz tog tihog `ivotaje jedno treperenje i jedan stvaralac trepe-renja. U jednom treperenju nastaje mnogotreperenja. Kao {to pokret izaziva pokret,tako i tihi `ivot postaje delatan u jednomodre|enom delu, stvara svakog trenutkasve ve}u delatnost takvih treperenja i od-govorna je za razli~ite nivoe postojanja. Mizami{ljamo da se ti nivoi me|usobno razli-kuju, ali u stvarnosti nije mogu}e da supotpuno odvojeni i posebni jedan za dru-goga. Dejstvo treperenja ih ~ini masivni-jim i tako se od neba ra|a zemlja.

Pti~iji, biljni, `ivotinjski i ljudski svetsu postepene promene treperenja, a tre-perenja svakog nivoa ponaosob razlikujuse u te`ini, {irini, du`ini, boji, uticaju,zvuku i ritmu. ^ovek ne samo {to je obli-kovan od treptaja, nego `ivi i kre}e se unjima; okru`uju ga kao {to ribu okru`ujevoda i sadr`i ih u sebi kao {to jezero sadr-`i vodu. Razli~ita raspolo`enja, te`nje, za-nimanja, uspesi i neuspesi, kao i svi uslo-vi `ivota zavise od jednog odre|enog dej-stva treperenja, bilo da su ona misli, ose-}anja ili ose}aji. Usmerenje dejstva trepe-renja je odgovorno za {arenilo stvari i bi-}a. To treptu}e dejstvo je osnova ose}aja iizvor svakog zadovoljstva i svakog bola –njegovo odstustvo je suprotnost ose}aju.

Svi ose}aji su izazvani jednim odre|enimstepenom dejstva treperenja.

Postoje dva vida treperenja: tanano imasivno, a oba sadr`e {arenilo me|uste-pena – neka postaju shvativa za du{u, ne-ka za um, a neka za o~i. Treperenja kojashvata du{a su treperenja ose}aja, kojashvata um su treperenja misli, koja vidioko su treperenja u~vr{}ena svojim ete-ri~nim stanjem i izmenila su se u atomekoji ~ine elemente etra, vazduha, vatre,vode i zemlje. Najtananija treperenja suneuhvativa ~ak i za du{u. Sama du{a sa~i-njena je od tih treperenja, njihovo dejstvo~ini je svesnom.

Stvaranje po~inje dejstvom svesti kojese mo`e nazvati treperenjem. Svako trepe-renje koje polazi od svog po~etnog izvora,razlikuje se samo u tonu i ritmu koji je iza-zvan ve}im ili manjim stepenom snage ko-ja se nalazi iza treperenja. Na nivou zvuka,treperenje izaziva razliku u tonu, a u svetuatoma razliku u boji. Masovnim zbijanjemtreperenja postaju ~ujna, na svakom kora-ku ka pojavljivanju umnogostru~uju se, adok napreduju – materijalizuju se. Zvukpoklanja svesti svedo~anstvo njenog po-stojanja, iako je u stvarnosti delatni deo sa-me svesti ono {to se preina~uje u zvuk.Znalac, rekli bismo, postaje poznat sebi.Drugim re~ima, svest svedo~i sâma svojglas. Na taj na~in, zvuk o~arava ~oveka.Budu}i da su sve stvari napravljene i danastaju iz treperenja, imaju u sebi sakrivenzvuk, kao {to se oganj krije u kremenu i

UMETNOST

Tajna zvuka*Hazrat Inajat Han

* Izvod iz knjige „Tajna zvuka i sklad `ivota“, Hazrat Inajet Han, „Pe{i} i sinovi“ / Udru`enje „Ved“, 2004.

92 UMETNOST

svaki atom vasione svojim zvukom ispove-da: „Moj jedini izvor je zvuk“. Ako kucne-mo neko ~vrsto ili gluvo rezonantno telo,ono odgovara: „Ja sam zvuk“.

***Sve postoje}e stvari koje vidimo ili ~u-

jemo, koje shvatamo, trepere. Da nije tre-perenja drago kamenje nam ne bi pokazi-valo svoju boju i svoj sjaj; treperenje jeono {to ~ini da se drve}e razvija, da plodo-vi sazrevaju i da cve}e cveta. Sâmo na{epostojanje nalazi se u saglasju sa zakonomtreperenja, i to ne samo postojanje na{egfizi~kog tela nego i misli, i ~ula. Da nije tre-perenja lekovi i biljke ne bi imali nikakvoguticaja na nas. Ako je mogu}e da se dâ jed-no tuma~enje elektrizma, bilo bi da se nje-gova tajna nalazi u treperenjima. Trepere-nja su nastala od njega i stvaraju elektri-zam, elektrizam je sa~injen od treperenja.Drugim re~ima, onaj vid treperenja kojeproizvodi oblik ne bi mogao to ~initi da nemo`e najpre da stvori svetlost. Biblija alu-dira na to kad ka`e da je najpre bila sve-tlost, a kasnije je nastao svet.

Treperenja mogu istovremeno bitishva}ena i kao uzrok, i kao posledica. Tre-perenje izaziva pokret, okretanje, procesi-ju, ali, s druge strane, kru`enje planeta icirkulacija krvi su oni koji izazivaju trepe-renje. Tako je treperenje uzrok i posledicasvega {to postoji.

To da li je jedna stvar vidljiva ili ~ujna,shvativa ili neshvativa, zavisi od brzinetreperenja. Sve {to je vidljivo istovreme-no je i ~ujno, i sve {to je ~ujno, tako|e je,i vidljivo. Ako se to ne vidi, to samo uka-zuje na ograni~enost na{ih organa poima-nja. Ono {to na{e fizi~ke o~i ne mogu davide nazivamo nevidljivim. Ali, to jedno-stavno zna~i da nije vidljivo za nas, a onoje samo po sebi vidljivo. Ono {to ne mo-`emo da ~ujemo nazivamo ne~ujnim, Ali,to jednostavno zna~i da je ne~ujno za na-{e u{i, a ono je samo po sebi ~ujno.

Zaklju~ak je da svaka stvar ima svojzvuk i oblik. Stvari koje mo`emo da poj-mimo, ~ak i ako nisu vidljive, imaju nekioblik. I pored toga {to nemaju fizi~ki ob-lik, ipak imaju neki oblik. Iako ga na{e fi-zi~ke o~i ne vide, o~i uma mogu da ga vi-de i da ga poznaju. Tako se obja{njava to{to postoje stvari koje postaju ~ulne, istvari koje vidimo i ~ujemo. Radi se samoo razlici treperenja i nivoa na kome posto-je treperenja. Treperenja primoravaju `i-vot da uzme oblik i upravo su ti raznovr-sni stepeni treperenja oni koji ~ine oblikvidljivim i pojmivim na neki drugi na~in.

Ono {to znamo u vezi sa treperenjemje samo ono {to poimamo preko ~ove~ijihorgana; ono {to se kre}e izvan toga nemo`emo da prepoznamo kao treperenje.Ali, budu}i da ne postoji druga odgovara-ju}a re~ ona je i jedina kojom mo`emo dase slu`imo, jer je sama snaga ono {to sta-vlja svaku stvar u fizi~ko polje i to se na-stavlja na svim drugim poljima postoja-nja, stavljaju}i ih sve u (po)kret. To nam,tako|e, obja{njava da je jedan odre|eninivo treperenja onaj koji donosi na ze-mlju stvari unutra{njeg sveta, sveta kojipostaje pojmiv iako je nevidljiv. A jednapromena treperenja bri{e vidljive stvari unevidljivom svetu.

Ono {to nazivamo `ivotom i smr}upoznato je kao postojanje u jednom odre-|enom stepenu treperenja. Na primer,kad neko ka`e: „Ovaj list je mrtav“, ono{to ga je u~inilo mrtvim je promena trepe-renja. Nema vi{e ista treperenja koja jeimao dok se nalazio na drvetu. I pored to-ga nije izgubio svoja treperenja – ima ihjo{ uvek. Tako, shodno treperenjima, nijemrtav – jednostavno pre{ao je u druga~i-ji ritam treperenja. Jer da je taj list mrtav,tada biljke ne bi imale nikakvog uticaja na~oveka kad ih koristi kao lekove.

Isto se doga|a i sa mrtvim telom neke`ivotinje ili ~oveka. Mo`emo da ka`emo

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 93

da je `ivot oti{ao od njih, ali oti{ao je sa-mo `ivot koji mi poznajemo. Jer mi po-znajemo kao `ivot samo treperenja jed-nog odre|enog napona – sve drugo, iz-van ili ispod tog treperenja, ne poznaje-mo kao `ivo. Me|utim, nisu umrli, nasta-vljaju da trepere, jer ni{ta ne mo`e da po-stoji a da ne treperi, i ni{ta da treperi a danije `ivo u pravom smislu re~i. Mo`da }eneko re}i da ne postoji pokret u mrtvomtelu, da ne postoji toplota u njemu. Ali zarmi ne koristimo mrtve ribe i tela ubijenih`ivotinja kao hranu? Kad oni ne bi imalineki `ivot, ne bismo imali koristi od upo-trebe istih, ~inili bi nam zlo umesto do-brog. To pokazuje da, i pored toga {to ihnazivamo mrtvima, postoji neki vid `ivo-ta u njima i da je ta promena jednostavnostvar napona treperenja.

Kad jedan plod istrune, kad jedan listuvene, radi se o promeni treperenja. ^u-desno je dok posmatramo jedan cvet jo{ upupoljku, i gledamo kako svakoga danaraste, kako druga~ije treperi svakoga tre-nutka u toku dana dok ne stigne do ta-kvog vrhunca da po~inje da zra~i reflek-tuju}i sunce. Osim njegove boje i oblika,mo`emo da vidimo ne{to `ivo u cvetu,ne{to {to zra~i. To se bolje razlikuje dok jecvet jo{ uvek na biljci. Kasnije, kad do|edo svog vrhunca, po~inje da se su{i – opetsaglasno zakonu o treperenjima. Ali ~ak ikad su njegovi listovi opali ostaje jo{ uvekneki vid `ivota, jer i u suvim listovima ru-`e postoji jedan miris, i od suvih ru`inihlistova mo`e da se napravi dobar lek. Tajlek ima odre|eni uticaj na krv, tako|e,hrani creva, i uop{te, ima veliku mo} pre-~i{}avanja. U medicini stare Gr~ke, ru`esu kori{}ene na vi{e na~ina, jer osve`ava-ju krv, a uti~u i na ja~anje.

Postoji velika razlika u upotrebi sve`egpovr}a i konzervisanog, razlika u njiho-vim treperenjima. Sve`e povr}e nalazi sebli`e na{em ̀ ivotu, a konzervisano je uda-

ljenije i ima manji uticaj na nas. Isto je sasvakom stvari. Kad po~nemo da gledamo`ivot iz tog ugla, vide}emo da su ro|enje ismrt samo na{e ideje o `ivotu, da ne po-stoji ono {to zovemo smrt, da je sve `ivo.Jednostavno, menja jedan vid drugimpot~injen zakonu o treperenjima. Razlikau treperenjima mrtvih i `ivih tela je razli-ka u njihovoj brzini – to je razlika u ritmu.

Zakon ritmaO{tro zapa`anje otkriva da je cela va-

siona jedan jedinstveni mehanizam kojifunkcioni{e shodno zakonu ritma. Zakonritma je bitan zakon koji se krije iza priro-de. U saglasnosti upravo sa tim zakonomstvaraju se svi oblici i projavljuju sva sta-nja. Stvaranje, shodno tome, nije prostojedna pojava treperenja bez cilja. Da nijeritma, da nije zakona ritma, ne bismo ima-li posebne oblike i razumljiva stanja. Nepostoji pokret koji nema zvuk, i ne posto-ji zvuk koji nema ritam. Ako `elimo dapoka`emo ritam, nije potrebno da uzme-mo dirigentsku palicu i da udarimo: je-dan-dva. Jedino je potrebno da napravi-mo pokret rukom. Izdvojite jedan i imatedva, udvostru~ite jedan i postaje dva. Topokazuje da u jednom postoji dva – poka-zuje da se u dvojnosti dolazi do jednosti.

Me|utim, ako to ispitamo iz drugogugla, vidimo da u stvarnosti dvojnost nijeni{ta drugo nego jedinstvo, drugim re~i-ma, dva je jedan. Najzanimljivija ta~kaovde je to {to, dok gledamo dva, odmahsvako od njih uzima druga~iji i posebanpolo`aj u na{im o~ima. To postaje o~igled-no sa mu`em i `enom, ali svaka od na{ihruku ima posebnu snagu i posebnu funk-ciju, a svaka noga ima svoje posebno me-sto u na{em `ivotu – desna noga jasno serazlikuje od leve. Tako|e, i vid oba oka ni-je isti. Jedno oko je uvek bolje i ja~e oddrugog ili je, bar, druga~ije. Da nije razli-ke me|u o~ima, one ne bi bile pogodan

UMETNOST94

organ za vid. Da nije razlike u snazi i mo-}i izme|u leve i desne strane ~oveka, onne bi mogao da `ivi.

Upravo ta razlika izaziva dvojnost, i tadvojnost odr`ava stvari u postojanju.Najtananiji vid te pojave mo`e da se vidiu muzi~kom ritmu. Kad ka`emo: „Jedan-dva, jedan-dva“, tad razumemo {ta je to{to nas ~ini da naglasimo jedno, i {ta je to{to nas ~ini isto kao jedan zvuk, jedan od-raz, kao ne{to {to odgovara na jedan.Pretpostavite da jednostavno govorimo:„Jedan-jedan-jedan-jedan-jedan“, sa istimnagla{avanjem. To nas ne}e zadovoljiti.Ne ose}am nikakav ritam dok se s jedanne naglasi i dva, ili ga bilo {ta u nastavkune prati. Tak tada jedan postaje savr{en.Vidimo da se isto doga|a i u toku ve`behodanja koja se obavlja obemanogama. Ako ve`bamo da hoda-mo jednom nogom, vide}emoda ne{to nedostaje u ritmu.

To pokazuje da je ritam jedans(a)kriveni zakon prirode. Izla-zak i zalazak Sunca, punjenje ipra`njenje Meseca, ritmi~napromena punote mora, godi{njadoba kako dolaze i odlaze – svepokazuje jedan ritam. Ritam ~inida ptice lete, ritam ~ini da stvo-renja na zemlji hodaju. Ako za-ronimo duboko u nauku ritmana}i }emo da je on taj koji pri-morava jednu stvar da postoji najedan odre|eni na~in.

Ako nacrtate trougao, ili ~e-tvorougao, ili petougao, ili krug,ili ako onome {to crtate date bilokoji geometrijski oblik, uzrok ko-ji se nalazi iza njega je ritam silekoja ga je nacrtala. Taj ritam jeizazivao njegovo oblikovanje.

Skladni oblici su izrazi jed-nog pravog ritma, a neskladniizrazi jedne smetenosti ritma.

Boje kao {to su plavo i zeleno, crveno i`uto, pojavljuju se kao posebne i razli~itezbog toga {to jedna odre|ena boja trepe-ri saglasno jednom odre|enom ritmu, ataj ritam daje bojama njihovu pojavnostkoja nam dozvoljava da ih razlikujemo.

Zakon ritma postoji, tako|e, iza do-brog i lo{eg vremena, a uticaj dobrog ili lo-{eg vremena na `iva bi}a stvara isti rezul-tat i u njihovom `ivotu. Lepo vreme daru-je jedan `eljeni ritam `ivim bi}ima, a lo{evreme izaziva ne`eljenu posledicu u nji-hovom zdravlju. Shodno tome, ne bi bilopreterano da ka`emo kao stari jogini, dasu `ivot i smrt, kao i ograni~eno vreme ko-je razdvaja ro|enje od smrti, ispunjenjejednog odre|enog ritma. Ako jo{ dubljeprou~imo, vide}emo da kontrolom tog rit-

M. Kejhani, Zvuci neja

95Vol. 14 • No 45 • LETO 2005.

ma, kao {to su radili stari jogini, mo`emoda produ`imo `ivot i da ga, tako|e, nepo-znavanjem ovog ritma mo`emo skratiti.

Iz kog razloga, dakle, muzika, koja na-gla{ava ritam stvara u svakome `elju daigra? ^ak i konji po~inju da se pokre}u uritmu orkestra koji svira ispred konjice.^ak i najumorniji i najobeshrabreniji voj-nici ponovo nalaze hrabrost dok slu{ajunagla{eni ritam jednog mar{a koji sviravojni orkestar. Dete miruje dok ga majkablago udara po le|ima. Majka i ne znaju}iinstiktivno daje jedan ritam detetovom te-lu. Ma{u}i rukom dajemo prijateljujedan ritam, uprkos tuzi i o~ajuzbog rastanka, `ele}i da gadr`i ritmi~nim na svim ni-voima `ivota.

^esto je ne~iji ri-tam ono {to nasodbija, ili privla~inekoj osobi. Rit-mi~an ~ovekima smiruju}iuticaj, a aritmi-~an uznemiravasvakog.

Za{to ritam ima ta-kav uticaj na nas? Zato {tosmo mi sami ritam. Otkucaj na-{eg srca, puls koji kuca na zglobuili u na{oj glavi, na{a cirkulacija, rad ~i-tavog mehanizma na{eg tela je ritmi~an.Kad je ritam ometen nastaje nered i bolest,gri`a savesti, bezna|e i razo~arenje prateprekid ritma.

Kada ovaj problem ispitamo simboli~-no, vidimo da je na{ dobitak ili gubitak,uspeh ili neuspeh u velikoj vezi sa rit-mom kojim ostvarujemo cilj u `ivotu. Usvim slu~ajevima pokazuje se da, kad ~o-vek ne uzme u obzir ritam, {ta god da ra-di, ispravno ili pogre{no, dobro ili lo{e,pogre{an ritam }e u~initi da on obaveznone ostvari ono {to `eli. Jer ritam nije samo

jedan zakon kome se pot~injava priroda,nego je ne{to {to odra`ava stvari onakvi-ma kakve jesu i daruje stvarima i bi}imasnagu da nastave da `ive i da napreduju.

Da bi neko spoznao ritam treba da raz-vije ose}aj ritma. S koliko ga lako}e ~ovekprimeti kada oseti mali bol! To pokazujeda ~ovek na osnovu predose}aja poznajeuticaj ritma. Na prmer, ponekad apoplek-sija izaziva bolest. Ali, {ta je apopleksija i{ta mo`e da radi? To je ne{to {to zausta-vlja ritam. Ritam preko koga je krv cirku-lisala prekida se zbog apopleksije i zato

nastaje bolest. Kada je ~ovek takti-~an, odr`ava ritam u svemu {to ~i-

ni, dok }e jedan neuredan ~o-vek svagda biti izgubljen,

jer ne mo`e da uspe ni u~emu zbog nedostat-

ka ritma.Ritam je jedna

velika tajna i je-dan ose}aj koji~ovek treba da

razvija vi{e negobilo {ta drugo u `i-

votu. Kad bi neko po-ku{ao da objasni koji je

pravi ritam rada ili odmora,tada bi ceo zapadni na~in `ivo-

ta do{ao pod sumnju jer, kad ga ispi-tamo sa gledi{ta ritma i ravnote`e, vidimo

da postoji preterana aktivnost u `ivotu za-padnjaka, a to ~ini svakog ~oveka nepri-rodnim. Lo{i rezultati postaju stalno vidni,ali po{to su ljudi preterano upijeni u `ivot,nisu jo{ uvek u mogu}nosti da shvate ukojoj meri stradaju zbog toga. Me|utim,vrlo brzo do}i }e trenutak kad }e ljudi kojimisle po~eti da shvataju da je taj problemzanemaren preterano dugo. A koji je biouzrok nastanka tog problema? @ivot u an-tagonizmu. Sva nesre}a je izazvana anta-gonizmom. Ljudi mnogo toga rade nezbog svog zadovoljstva, ili zbog zadovolj-

UMETNOST96

stva Bo`jeg, nego da bi se takmi~ili izme|usebe.

Zakon ritma mo`e se smatrati ne~im {toupravlja s ~etiri radnje: ispravan ili pogre-{an ritam u ose}aju, ispravan ili pogre{anritam u mi{ljenju, ispravan ili pogre{an ri-tam u govoru i ispravan ili pogre{an ritamu delanju. Ne samo mr`nja, nego ~ak i lju-bav koja se ne odr`ava u ritmu – ne}e uspe-ti. Ne samo jedna lo{a misao, nego ~ak i do-bra – pokaza}e se katastrofalnom ako se neobrati pa`nja na ritam. Ne samo la`ni, ne-go ~ak i istinski govor koji nema ritma – po-kaza}e se sudbonosnim. Ne samo pogre-{no delo, nego ~ak i dobro, uskra}eno ritma– pokaza}e se neumesnim.

Sa pogre{nom osobom, ~ak i ako ~ini-mo ono {to je ispravno, ponekad dolazido gre{ke. To je kao kad nekome ko je ljuti do malo~as se sva|ao, ka`emo: „Pogre-{io si“. Govore}i tako nismo mu dali do-bru misao, nego smo mu samo dali povo-da da se i sa nama sva|a. ^esto ~ovek vi-di kako se dve osobe sva|aju, tre}a dolazisa najboljim namerama, a onda se oneobe ustreme na njega i tako do|e do togada se istovremeno sva|aju tri osobe.

Svako polje ljudskog postojanja zavisiod drugih polja. Na primer, ako telo izgubisvoj ritam, ne{to pogre{no de{ava se uumu, ako um izgubi svoj ritam telo se zbu-njuje, ako srce izgubi svoj ritam um se po-tresa, a ako se ritam du{e izgubi tada sveide naopako. Ekstremna je izjava da ka`e-mo da je vrlina gre{nikov greh, a da je grehvrlog vrlina, ali to ne bi bilo preterivanje.

Ritam du{e je pod uticajem uma i de-lanja. Du{a nema svoj ritam. Budu}i da jeu jednom vi{em smislu vrlina ~edna odsvih stvari koje mogu da se podele i da seodvoje, mo`da }e neko pitati: „Kako ondado|e do toga da se ritam du{e gubi?“ Evokako: kad vidimo svog prijatelja u velikojtuzi i mi sami ose}amo tugu. To se ne de-{ava zato {to mi imamo tugu, ose}amo je

samo zato {to nas tuga na{eg prijateljapro`ima. Du{a se ne pot~injava isprav-nom ili pogre{nom ritmu, ali jedan ispra-van ili pogre{an ritam mo`e da se prelomiu du{i. Kad neko ka`e ne{to ru`no, ru`nose nalazi van njega. Za{to onda ose}a gri-`u savesti ili neprijatnost? Zato {to se od-ra`ava na njemu. U trenutku dok gledane{to ru`no, to ru`no nalazi se u njego-vim o~ima i umu isto kao kad se nalazimopred ogledalom – na{a slika se ne ocrtavana ogledalu, nego se jednostavno odra`a-va tamo i bi}e tu sve dok mi stojimo prednjim. Tako du{a mo`e da ose}a nesre}u ilibedu, jedan pogre{an ili ispravan ritam,ali kad se sve to udalji, du{a je opet slo-bodna od toga. Ako neko `eli da odr`ijedno savr{eno stanje u `ivotu treba dapostane gospodar ritma. Ustrojstvo svakema{ine koja radi automatski ure|eno je iona nastavlja da radi saglasno zakonu rit-ma, a to je jo{ jedan dokaz ~injenice da secelokupni mehanizam vasione temelji nazakonu ritma.

AtmosferaPuls vasione kuca u ritmu kojim je na-

punjen i mi to nazivamo atmosferom. Sa-ma vasiona nema atmosferu. Vasiona jenegativna u smislu da dozvoljava svompulsu da kuca u ritmu kojim je napunjenai, istovremeno, pozitivna u smislu da, preili kasnije, apsorbuje i asimiluje sve. Kadjedan ~ovek ka`e da je atmosfera nekogmesta mirna ili uzbu|uju}a to jednostav-no zna~i da se otisak nekoga ko je napu-nio atmosferu toga mesta jo{ uvek tamotalsa. To pokazuje da je svaki ~ovek jedanton, jedan ritam; jedan ton koji privla~isvakog drugog ~oveka u njegov intenzi-tet, jedan ritam koji primorava svakoga~oveka da prati isti ritam.

Atmosfera mo`e da se javi kao: atmos-fera prisustva i atmosfera odsustva. At-mosfera prisustva menja se zajedno sa

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 97

promenom koja se doga|a nekome. Kad~ovek meditira, kad ve`ba }utanje ili mir,atmosfera je umiruju}a. Kad je ~ovek ne-miran, smeten, lo{eg raspolo`enja ili us-plahiren, atmosfera dobija isti ritam. To jezato {to se atmosfera sastoji od trepere-nja, a `ivotna su{tina u njoj puni se jed-nom frekvencijom treperenja koja je istasa fekvencijom osobe koja se tamo nalazi.

Atmosfera koju neko stvara ili ostavljana jednom mestu ostaje tamo neprome-njena, iako vremenom gubi svoju `ivot-nost. Te{ko je da poverujemo u to kolikovremena nastavlja da podrhtava atmosfe-ra stvorena od nekoga na jednom kon-kretnom mestu. Ona ostaje tamo mnogodu`e nego {to ~ovek mo`e da zamisli.

^ovek ne samo {to stvara jednu at-mosferu, nego se i jedna atmosfera stvarau ~oveku. Miran ~ovek mo`e da se ose}aneprijatno kada postoji atmosfera uspla-hirenosti, a uznemiren ~ovek mo`e da seose}a smirenim u atmosferi spokoja. Oni-ma koji mogu da je razumeju, atmosferagovori. Mo`e neko da pita kako je mogu-}e da jedan ~ovek ~ita atmosferu koja nijeni{ta drugo do treperenje, ali sâmo razu-mevanje treperenja dovodi do razumeva-nja jednog jezika, upravo kao {to jednommuzi~aru svaka nota ne{to govori – u nje-govom umu sve je jasno, zna koja je tonota, koja je `ica, koja je tema, zna njenose}aj, prirodu, karakter, ose}ajnost, njenuticaj. Za onoga ko nije muzi~ar, muzikamo`e da bude olak{avaju}a, celebna iumiruju}a, ali za onoga koji se razume umuziku ona je ne{to `ivo, ona mu govori,njegova du{a komunicira s njom. Na istina~in onaj koji shvata atmosferu, zna isve u vezi s njom.

Postoji i jedan drugi na~in ispitivanjate teme: svaki ~ovek ne samo {to ima svo-ju posebnu atmosferu, nego i sve {to ose-}a, razmi{lja, govori i ~ini stvara neku at-mosferu. Neraspolo`en ~ovek }e stvoriti

atmosferu neraspolo`enja, pobo`an }estvoriti atmosferu pobo`nosti. Peva~ pre-ko svoje pesme, svira~ preko muzike,igra~ preko igre, slikar preko slikanja,stvori}e atmosferu koja }e izra`avati nji-hova dela. Svaki ose}aj (radost, tuga, bes,strast, ~u|enje, privla~nost, strah, nezain-teresovanost) pokazuje svoju posebnuosobinu u atmosferi koju je stvorio. Neza-visno od toga {ta ~ovek poku{ava da sa-krije, njegova }e atmosfera govoriti o to-me. Niko nikada nije uspeo da stvori jed-nu la`nu atmosferu, odnosno jednu at-mosferu koja bi bila druga~ija od njego-voga stanja. Jednom su pitali mog mur{i-da* koji je znak svetosti. On re~e: „Sudi seo njemu ne na osnovu onoga {to govori,nego na osnovu onoga {to radi. Oseti nje-govu atmosferu i ona }e ti re}i da li je onsvet ili ne.“ Ljudi se me|usobno ne razli-kuju mnogo po svom fizi~kom izgledu, alije razlika u horizontima koje obuhvatanjihova atmosfera toliko velika da ~estone mo`e da postoji nikakvo pore|enje i toje tajna koja se nalazi iza li~nosti mudra-ca, svetitelja i proroka, kao i iza njihovogdela i uticaja na svet.

Budu}i da treba da postoji ne{to na ~e-mu se odr`ava svaka stvar u vasioni, {ta jeono {to odr`ava atmosferu u prostoru? Toje prostornost. Univerzum daje prostor-nost. Drugim re~ima, u univerzumu seformira prostornost jednog elementa ne-vidljivog na{im o~ima, ali ipak prili~no~vrstog, tako da mo`e da ~uva u sebi tre-perenja. To }e biti jasnije ako prou~imotajnu radiofonije i opti~kih varki. Za{tovetar ne razbacuje glasove i izgovorenere~i mnogo kilometara daleko? Istina jeda ih talasi vetra prenose sa jedne odre-|ene daljine, ali {ta je ono {to ih odr`ava?To je prostornost koja je jedan tanani ele-ment koji ih obuhvata i ne dâ im da se ra-sipaju i pored toga {to ih na{e uvo ne ~u-je u prostoru. Isto se doga|a i sa pojavom

UMETNOST98

opti~ke varke. U pustinji ~ovek vidi nekusliku koja nije ni{ta drugo nego odraz natalasima

svetlosti nekog predmeta koji je stva-ran. Ali ono {to odr`ava sliku nedodirlji-vom i ne dâ joj da se rasipa je prostornostkoja se na sanskritu ka`e aka{a.

Da li je atmosfera vidljiva? Bilo {ta {toje pojmivo, istovremeno je i ~ujno, i vidlji-vo u tananijem smislu tih re~i. Na{e u{imo`da ga ne ~uju, ali ose}amo da smo to~uli. Na{e o~i mo`da ga ne vide, ali ose}a-mo kao da smo to videli. Ono {to je ~ujnoi vidljivo je, a ono {to je vidljivo istovre-meno je i ~ujno, samo je za na{a ~ula ne-vidljivo ili ne~ujno. Ako je odre|eni pred-met usmeren prema na{em ~ulu vida,stvara jedan utisak na osnovu tog ~ula, a~ulo na{eg sluha ne obra}a pa`nju na nje-ga. Tako|e, ako je jedan predmet usme-ren ka na{em ~ulu sluha, ~ulo na{eg vidane}e se time zanimati. To se doga|a po{tooba ~ula ne mogu istovremno da pro`ivene{to u potpunoj punoti.

^ak i kad oba ~ula shvataju ne{to isto-vremeno, ono {to ku{aju tog trenutka ni-je jedno potpuno iskustvo. Samo iskustvobilo ~ega kroz jedno ~ulo svaki put je ono{to nam daje potpuno zadovoljstvo. Ali,osim slu~aja kada se ne{to ose}a potpunopreko dva ~ula, ne smatrajte preteranimako ka`emo da ~ak i oba oka ne mogu davide toliko puno kao {to vidi jedno. Kada,`ele}i da vidimo predmet jasnije, zatvori-mo jedno oko vidimo ga mnogo bolje, sti-~emo jedno punije gledanje toga, jer pu-nije iskustvo zahteva jedinstven zrak pro-dora koji otkriva prirodu, tajnu i tajan-stvenost predmeta koji gledamo. Jednoposebno ~ulo je sposobno da do`ivi tre-perenja koja su usmerena na jedno po-sebno ~ulo, ta treperenja nadra`uju ~ulokoje ih ose}a, druga ~ula ose}aju isti pred-met ali posredno, preko ~ula koje gastvarno ose}a.

Vidljiva atmosfera naziva se aura. Onikoji ne ose}aju njena treperenja ponekadje gledaju u vidu bojâ i svetlosti. Postojepotpuno zaostali ljudi koji vide aure izistog razloga zbog koga neki njima sli~niljudi komuniciraju sa duhovima, daklene{to {to bi u stvarnosti mogle da rade sa-mo izuzetni ljudi. Ali ti ljudi su takvi posvojoj prirodi i li~e na nekoga ko nikadanije upu}en u umetnost, ali ipak slika pre-krasne slike. To postoji u njima, to je dar,njihova tanana du{a i nervni sastav suosetljivi na tanana treperenja.

Zato se aura mo`e nazvati vidljivomatmosferom, ili atmosferom jedne nevi-dljive aure. Upravo kao {to razli~iti stepe-ni treperenja atmosfere imaju jedan pose-ban uticaj na ~oveka koji ih prima, tako irazne boje aure imaju svoj poseban uticajna one koji vide auru. Postoje mnogi kojise jo{ uvek nisu probudili u shvatanju at-mosfere, u gledanju aure, i pored toga {toje mo`da ose}aju u dubini svog bi}a, i {toto i ne mogu da izbegnu.

To nam pokazuje da postoji jedan dru-gi svet, dalje od sveta koji mogu da videna{e fizi~ke o~i i glasa koji mogu da ~ujuna{e fizi~ke u{i, a taj svet nije mnogo da-leko. @ivimo u njemu, ose}amo ga, i podnjegovim smo uticajem bilo da to znamoili ne. To je svet atmosfere koji je tananijiod stvarnoga sveta, iako je u jednom smi-slu i on stvaran. To je ne{to {to ose}amo,ne{to {to dodiruje na{e telo. Uprkos tome{to ga telo mo`da ne shvata, pod nje-govm je uticajem. Um to shvata jasnije.Ako nas pitaju kome polju pripada atmos-fera, mo`emo da ka`emo samo to da jeona jedan most izme|u stvarnog i umnogpolja, da se nalazi u oba polja.

ProstornostTajna cele kreacije mo`e da se prati u

smislu onoga {to nazivamo prostornost. Naneki na~in, rekli bismo da je prostornost

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 99

jaje tvorevine. ^itava pojavnost, manife-stacija nama poznata, kao i ona nama ne-poznata, oblikuje se u nekoj prostornosti.Nebo je jedna prostornost. Prostornost jeona koja stvara jedno udubljenje u komedelovanje postojanja koje sve pro`imamo`e da stvori jednu su{tinu. Sve zvezdei planete koje smo otkrili, kao i one kojetek treba da budu otkrivene, {ta su? Sve suto prostornosti. A {ta sadr`e? Sadr`e, sva-ka saglasno svojoj prostornosti, sve {togod je ta prostornost sposobna da odr`avau sebi i da rodi. Upravo iz tog razloga nijedna planeta nije ista sa nekom drugom,niti je ijedna zvezda ista sadrugom.

Ba{ kao {to je more jed-na prostornost u kojoj sesva vodena bi}a ra|aju, `i-ve i umiru, tako je i va-zduh jedna prostornost ukojoj mnoga stvorenja `i-ve, kre}u se i imaju svojepostojanje, a zemlja je jed-na prostornost koja obu-hvata u sebi biljke, drve}e,svo razli~ito kamenje, me-tale, minerale i druge sup-stance koje poti~u iz nje.Svaka stvar, kamen, drvo,plod ili cvet jedna su prostornost u kojojmo`e da se obrazuje miris ili ukus. Shod-no tome, `ivo bi}e je jedna prostornost,aka{a, a ~ovek je jedna dovr{ena prostor-nost. Ljudi u na~elu smatraju da aka{azna~i nebo, ali u stvarnosti ona zna~i sve.Tako je svaka stvar jedna aka{a, upravokao {to su sve supstance jedna prostor-nost i kao {to, saglasano svojoj prirodi,proizvode ono {to su odre|ene da proiz-vode.

Prou~avaju}i anatomiju ~ovek saznajeda su, saglasano svome ustrojstvu, organi~ula {upljine. Kad se {upljina za~epi, za-tvori, ili je ometena na bilo koji na~in, on-

da organi ~ula ne funkcioni{u ispravno.Arterije i vene u telu su {upljine kroz ko-je cirkuli{e krv, a kad se te {upljine bloki-raju, koliko god da je telo jako, `ivot nemo`e da cirkuli{e i dolazi do apopleksije ibolesti. Tako|e je i krvno zrnce jedna {u-pljina. Ako je otvoreno, `ivot ulazi u nje-ga i ~ovek se ose}a zdravim. A kad krvnazrnca gube svoju {upljost, `ivot i njima vi-{e ne funkcioni{e i dolazi do razvoja bole-sti svakog vida. Isto se doga|a i sa pora-ma na ko`i. Svaka pora je jedna {upljina ikad se iz nekog razloga ta {upljina za~epi,tada `ivot ne mo`e tamo da funkcioni{e,

staje i pojavljuje se bolest.Organi za varenje i plu}asu {upljine koje udi{u `i-vot i funkcioni{u saglasno`ivotu koji udi{u, koji zra-~i kroz njih. Kad ne radedobro nastaje bolest i po-metnja.

Tako|e, postoje intui-tivni centri u ~ovekovomfizi~kom telu, a svaki cen-tar je jedna {upljina. Vrlomali broj ljudi zna za njih,a ti centri su blokiranizbog izrazito materijali-sti~kog na~ina `ivorta i ta-

ko intuitivne sposobnosti otupljuju. Svemisti~ne askeze kojih se pridr`avaju znal-ci, date su da bi se te {upljine otvorile i ak-tivirale, da u|u u poredak, da bi ~ovekkroz njih do`iveo ono {to je odre|eno dado`ivi. Nedostatak vazduha, energije imagnetizma blokira te {upljine i centre.Na taj na~in otupljuju intuitivne osobine.Tako ~ovek koji nikada ne razmi{lja naovu temu gubi svoje intuitivne sposobno-sti. To pokazuje da ako o ne~emu razmi-{lja, onda stvara jednu {upljinu upravokao {to biva sa delanjem i pokretom, akad je pokret trom, kada nije energi~an,tada {upljina ostaje neupotrebljiva.

UMETNOST100

Marjam Talebijan Horasani, Svira~ neja

[upljina je ona koja du{u ~ini du{om,a u suprotnom – bila bi duh. Na primer,kad sunce ujutru ulazi u na{u ku}u, sve-tlost koja prolazi kroz prozor bi}e ili ~e-tvorougaona, ili okrugla, ili trouglasta –shodno obliku prozora. Sunce nije ni tro-uglasto, ni ~etvorouglasto. Prozor ima tajoblik. Ka`emo da sunce ulazi u ku}u, alito bismo mogli re}i druga~ije. Sunce mo-`e da se uporedi sa duhom, a njegov ula-zak kroz prozor koji je {upljina koja dajetrougaoni, ~etvorougaoni ili bilo koji dru-gi oblik, mo`e da se nazove du{om. Du{ase poistove}uje sa osobinama i vrednosti-ma zbog {upljiosti kroz koju se izra`ava,u suprotnom – bila bi duh.

@ivot ima dva dela od kojih jedan po-staje prihva}en, a drugi je jo{ uvek nepri-hva}en. Prihva}eni deo `ivota je onaj kojinazivamo su{tinom. Deo `ivota koji jo{uvek nije prihva}en je onaj koji nazivamoprazninom. Ako nekome govorimo o kise-oniku, on razume da kiseonik postoji uprostoru. Ali ako mu govroimo o praznini– ne razume. Ka`e: „[ta je to? Treba da bu-de ne{to. Ako moji organi zabele`e ne{to,mogu da ka`em da je ne{to. Ako nije ne-{to, onda ne postoji“. Ali u stvarnosti, pra-znina je sve i sva. U odre|enim periodimaistorije sveta ~ovek je otkrio jednu tananusupstancu – atome i elektrone, kao i jo{ ta-nanija tela{ca. [ta sledi potom? Potom, ka-`u, ne postoji ni{ta. ^injenica je da osoba`eli da pojmi ono {to se zove prazninaistim metodom kojim shvata su{tinu a toje nemogu}e. Shodno tome, koliko god daneko napreduje u otkrivanju `ivota, nemo`e da do|e do tananije su{tine. Ovakoljudi mogu da prou~avaju hiljadama godi-ma, mo`da }e uspeti da na|u jednu tana-niju su{tinu, mo`da ~ak i jednu jo{ kori-sniju supstancu, ali }e to i dalje biti jednasu{tina, a ne jedna praznina.

Prostornost je materija. Nije jedno-stavno materija u dana{njem smislu re~i,

jer je u stvarnosti svaka pojmiva stvarmaterija. Ona je supstanca. ^ak iako je ta-nanija, ipak je supstanca. Ono {to se nala-zi iznad su{tine je duh. Duh je odsustvomaterije, ~ak i u najtananijem stanju. Duhse nalazi iza toga, pa }e tako i najtananija{upljina ostati da bude jedna supstanca.

***

Dolazimo sada do slede}eg pitanja:ako sva ta pojavnost poti~e iz jednog iz-vora, jednog `ivota, jednog duha, za{toonda postoji jedno takvo {arenilo stvari ibi}a, a svako od njih je sa razli~itom priro-dom i osobinama?

Postoje dva osnovna razloga. Jedan jebrzina treperenja, a drugi je smer koji uzi-ma jedna konkretna aktivnost. Da bi to bi-lo jasnije ~ovek mo`e da podeli treperenjena: sporo, umereno i brzo, ili po sanskrituna: satva, rad`as i tamas. Prvi stepen je kre-ativan u svojim rezultatima, drugi je pro-gresivan, a tre}i razoran. To obja{njavauzrok smrti, odliku propadanja i uni{tenja– svako `ivo bi}e i svaki predmet truli iliumire kada do|e do odre|ene brzine kojaje razorna. Tako|e se i, budu}i da svakipredmet izgleda druga~ije kad se ispitujeiz razli~itih uglova, svaka stvarala~ka sna-ga pojavljuje razli~ito kad uzme druga~ijipravac. To obja{njava za{to je, sa malim iz-uzecima, desna ruka jednog ~oveka ja~aod leve, i za{to desna, a ne leva noga imate`nju da se uvek prva pokrene. Uvek po-stoji ve}a snaga na desnoj strani ~ovekaod one na levoj. To izaziva zakon usmere-nja. Ako je ~ovek levoruk, to ~ini jedan iz-uzetak, to nije prirodno. Prirodno je da jedesna strana sna`nija, a ako je ~ovek levo-ruk to pokazuje da njegova desna strananema odgovaraju}u energiju. To ne zna~ida je leva strana ja~a od desne, to jedno-stavno zna~i da je desna strana oslabelapa, shodno tome, leva izgleda ja~a od de-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 101

sne. To ne zna~i ni da je ~ovekova pozitiv-na strana leva, a negativna desna.

Tri ritma malopre pomenuta, mogu dase nazovu i: pokretni, uobi~ajeni i neuobi-~ajeni. Upravo zbog njih pojavnost imarazli~ite oblike, odlike, boje i osobine. Ri-tam koji je pokretan ide pravo, ritam kojije uobi~ajen kre}e se desno i levo formira-ju}i najpre uspravnu, a kasnije vodorav-nu liniju, a tre}i, koji je razoran, ide cik-cak ili neuobi~ajeno. To mo`e da se vidikad ~ovek prou~ava disanje. Kad se dahkre}e preko desne nozdrve daje snagu,kad se kre}e preko leve uzima svu snagu,a kad se kre}e kroz obe nozdrve istovre-meno – izaziva katastrofu.

[ta je postojalo pre stvaranja? Je li bilomirovanje ili pokret? Koliko mo`e da sa-zna, nauka nalazi da iza svega postoji po-kret. To je istina, jer ono {to zovemo miro-vanje u stvarnosti je jedan neprimetanpokret. Upravo zbog toga snagom pokre-ta, treperenja, planine mogu da postoje,drve}e da `ivi, ljudi mogu da delaju, a `i-votinje da se kre}u. Njihovo zdravlje, njo-hova radost, njihova tuga ili uni{tenje,sve je izazvano jednim br`im ili sporijimkretanjem, ili jednom posebnom aktivno-{}u tih treperenja. I bolest i zdravlje zavi-se od zakona treperenja.

Jedan dijamanat je sjajan jer treperi.Treperenje dijamanta je ono {to ga ~inisjajnim. Isto se doga|a i sa ~ovekom kojizra~i i ~iji um treperi. Shodna ritmu nje-govog treperenja je i njegova sposobnostda poima. Uvek zaklju~ujemo da je bistar~ovek onaj koji poima br`e, dublje i bolje,dok je onome koji ne zra~i potrebno vre-me da bi shvatio.

Tako dolazimo do poimanja da je ceofenomen jedna pojava {upljine i saglasnotoj {upljini, ili prostornosti, formira se sve{to ona sadr`i. Kao {to svaki predmet ilibi}e treperi i deluje saglasno {upljosti, ta-ko su i rezultati saglasani sa njom. Mi sa-

mi smo, tako|e, aka{a i unutar nje prihva-tamo sazvu~je na{ega ritma. To sazvu~jeje kao ose}aj koji imamo kad smo umorni,zabrinuti, radosni ili osna`eni. Na{a aka{aje ono {to ose}a sva ta razli~ita stanja, aono {to ih naziva je na{ ritam.

Svaka re~ koja se izgovara, svaki ~inkoji se doga|a, svaki ose}aj koji se do`i-vljava, negde se zapisuje – nije pobegao,nije se izgubio. Ne vidimo ga, jer nije uvekzapisan na tlu. Ako se jedna semenka po-sadi u zemlju upisuje se u tlo, pi{e iz nje-ga velikim slovima objavljuju}i: „Ja samstablo kru{ke“, „Ja sam drvo ru`e“... Kadse ne{to baci u prostor, prostor ga ne gubi.Prima ga, ~uva i pokazuje onima koji stva-raju jednu {upljinu u prostoru i obuhvata-ju njegov odsjaj u toj {upljini. Postoji jed-na {upljina koja je sveukupnost `ivota,svaka stvar je jedna upisuju}a {upljina ustvarnosti. Ali potom, postoji i jedna {u-pljina koja ~ita, a nju treba da stvorimo misami. Treba da smo sposobni da stvorimojednu {upljinu da bismo ~itali ono {to jenapisano. U Kur’anu se pominje: „Rukenjihove }e govoriti i noge njihove }e sve-do~iti o njihovim delima“. Ovo zna~i isto –sve se upisuje, nalazi svoje mesto u pro-storu. Kad lopov iza|e iz ku}e iz koje jene{to ukrao, mo`e da iskopa rupu, da sa-krije ono {to je ukrao, i da se pojavi ni{tane dr`e}i u rukama. Ipak, ne{to je zapisa-no na njegovom licu u vezi s onim {to jeuradio. Zapisano je, ne mo`e da ga izbri{e,a oni koji mogu da ~itaju, pro~ita}e. Ni{taod onoga {to govorimo, radimo ili razmi-{ljamo ne gubi se, zapisuje se negde – sa-mo kad bismo mogli da ~itamo.

preveoGoran Arsi}

NAPOMENE

* Mur{id – duhovni u~itelj (prim. prev.)

UMETNOST102

1.

Poslanik a.s. je rekao: „Me|u ulemom,najgori je onaj koji pose}uje ljude u

dr`avi i politici, a najbolji medu ljudimaod vlasti je onaj koji pose}uje ulemu.“Najbolji vladar je onaj koji dode na vratasufije, a najgori sufija je onaj koji do|e navrata vladara.

Ljudi su ovu predaju shvatili doslovnoi ona se ovako tuma~i: alimu1 ne bi odgo-varalo da pose}uje vladara, zato {to bi, utom slu~aju, mogao biti smatran najgorimalimom. Na~in na koji su oni shvatili ovupredaju nije ono {to ona zna~i, ve} slede-}e: najgori je onaj alim koji prima pomo}od vladara i ~iji razvoj i usavr{avanje za-vise od vladara, on je, usled straha od vla-dara sticao znanje, jer misli da im se na tajna~in pribli`i i zadobije njihovo uva`ava-nje i polo`aj. Zbog vladara se usavr{avaoi njegovo neznanje je postalo nauka, po-stao je u~en i vaspitan usled straha od vla-dareve kazne, i hteo ne hteo, ide mu povolji. Ako vladar poseti takvog nau~nika,vladar je hodo~asnik, a alim predmet ho-do~a{}a, a i suprotno.

Ako u~enjak svoje znanje nije sticaoradi vladara, ve} isklju~ivo i samo radi Bo-ga, a njegovo delovanje i put su utemelje-ni na dobrom delu, to je zato {to je njego-va priroda takva i {to druga~ije ne mo`ebiti: isto kao {to riba nije u stanju da `ivibez vode, takav je i nau~nik vo|en razu-mom, prema njemu savremenici ose}ajustrahopo{tovanje, a svet od njegovog zra-

~enja, svesno ili nesvesno, dobija pomo}.Kada takav nau~nik ode vladaru u pose-tu, vladar je hodo~asnik, a alim je pred-met vladarevog hodo~a{}a, jer tada je vla-dar onaj koji prima znanje, dok je alimsam sebi dovoljan poput sunca koje zra~i.Njegovo je da daruje i poklanja, i to bezrazlike; kamenje pretvara u crvene rubi-ne; pra{njava brda u rudnike bakra, zlata,srebra i gvo`|a; suvu zemlju u sve`e ze-lenilo, a stablima daje mnoge plodove.On poklanja i deli, a ne prima, kako biArapi rekli: „Mi smo nau~ili da dajemo, ane da uzimamo.“ U~enjak je, dakle, pred-met hodo~a{}a, a vladar je hodo~asnik.

Na pamet mi pada da protuma~im je-dan kur’anski ajet, iako za to nije prilika,ali }u ga objasniti po{to sam ga se ve} se-tio. Uzvi{eni Allah je rekao: „O Poslani~e!Reci svojim zarobljenicima koji su ti pali u ru-ke: „‘Kada bi Bog video imalo dobra u va{imsrcima, On bi vam dao vi{e nego {to vam je od-uzeto, i oprostio bi vam.’ Da, Bog opra{ta, Onje Milosrdan“.2 Ovaj ajet je objavljen Posla-niku (Bog blagoslovio njega i njegovo po-tomstvo) kada je porazio nevernike, uzeoplen i veliki broj zarobljenika. Me|u nji-ma je bio i Abas, njegov ujak. Proveli sucelu no} u lancima, pla~u}i i jecaju}i u ne-mo}i i poni`enju. Izgubili su svaku nadu io~ekivali su smaknu}e. Poslanik (s.a.v.) ihje pogledao i nasmejao im se. Oni reko{e:„Videste li, u njemu jo{ ima ljudskosti, inije ta~no ono {to je govorio da je prevla-dao ljudske slabosti; sada nas gleda u lan-cima i zarobljene i raduje se, kao {to rade

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 103

VERSKE TEME

O znanju i mudrostiMevlana D`elaludin Rumi

„Sufizam u~i kako da ~ovek pro~isti sebe, pobolj{a svoj moral i izgradi svoj unutra{nji i spolja-{nji `ivot da bi postigao neprekidno bla`enstvo.“ ({ejhu-l islam Zekerijja k.s.)

i obi~ni ljudi koji su, kada pobede svojeneprijatelje i vide ih savladane, tako|e za-dovoljni i raduju se.“

Poslanik (s.a.v.), koji je razumeo {ta imje bilo u srcima, na to re~e: „Ma ne, nesmejem se i nisam veseo zato {to svoje ne-prijatelje vidim pobe|ene i `alosne, ve}zato {to svojim unutra{njim okom vidimgrupu ljudi koji i{~upanu iz ognja, pakla icrnog dima vu~em za lance i vodim pre-ma d`ennetu i ve~nom ru`i~njaku, dokoni je~e i uzvikuju: ‘Za{to nas vodi{ saovog opasnog mesta prema tom bezbed-nom ru`i~njaku?’ Eto, zbog toga se jasmejem. Ali ovo {to vam ka`em vi niste ustanju da shvatite i jasno vidite. Uzvi{eniAllah mi zapoveda: ‘Reci zarobljenicima:vi ste, kao prvo, sakupili vojsku i pokaza-li ogromnu silu, imali ste veliko poverenjeu svoju hrabrost i snagu; me|u sobom stegovorili: sa muslimanima }emo lako – po-razi}emo ih i pokoriti. Vi ne vidite da iz-nad vas ima neko ko je od vas mo}niji i ja-~i. Sve {to ste planirali po vas je ispalo su-protno, pa i sada, u ovom trenutku stra-ha, vi se ne kajete, o~ajni ste i ne vidite daiznad vas ima Neko mo}an. Morate mevideti onda kada ste sna`ni i znati da steod mene pora`eni, da bi vam stvari bileolak{ane i da ne izgubite nadu u menekad nastupi strah, jer Ja sam u stanju davas izbavim od straha i pru`im sigurnost.Onaj ko je u stanju da iz bele krave izve-de crnu, mo`e u~initi i da iz crne kraveizi|e bela. ‘On uvodi no} u dan i uvodidan u no}; On iz ne`ivog stvara `ivo i `i-vo pretvara u ne`ivo’3. Sada kada ste u za-robljeni{tvu, ne gubite nadu u Mene, da}u vas uzeti za ruku, jer ‘samo nevernicigube nadu u Allahovu milost’.4

Tada, Uzvi{eni Allah re~e: – „O zaro-bljenici, ako odbacite va{u staru veru iako me vidite i u strahu kao i u nadi, i usvim situacijama Mi budete pokorni, Ja }uvas spasiti od straha, i sva dobra koja su

vam oduzeta i uni{tena, bi}e vam vra}e-na: vrati}u vam ih dvostruko i vi{e, opro-sti}u vam, sjedini}u za vas sre}u ovog ionog sveta.“

Abbas re~e: „Ja se kajem i odri~em seonoga {to sam bio ranije.“ Poslanik a.s.mu odgovori: „Uzvi{eni Allah tra`i da muda{ dokaz te svoje namere.

Lako je tvrditi da voli{,ali treba dokaz da pru`i{.“

Abas odgovori: „U ime Allaha, kakavdokaz tra`i{?“ Poslanik a.s. re~e: „Od bo-gatstava koja ti ostaju daj poklon islam-skim vojskama, da bi postale mo}ne, ako sizaista musliman i ako `eli{ dobro islamu.“

On odgovori: „O, Bo`iji poslani~e, {tami ostaje? Sve su mi uzeli, ni hasure minisu ostavili.“

Poslanik a.s. mu re~e: „Vidi{, ti nisiiskren i nisi se odrekao onoga {to si bio.Zar ti ja moram re}i kakva bogatstva po-seduje{, kome si ih poverio, gde se nalazei gde su zakopana?“ – „Bo`e sa~uvaj.“(Re~e Abas). Poslanik re~e: „Zar nisi pove-rio svojoj majci toliko i toliko. Zar sve tonisi sakrio u onaj zid, i nisi li to sve detalj-no zave{tao, govore}i: Ako se vratim, vra-ti}e{ mi to, a ako se ne vratim, potro{i}e{u tu i tu svrhu toliko, toliko }e{ dati toj itoj osobi, a toliko }e{ zadr`ati za sebe.“

Kada je Abbas ~uo ovo, podigao je prsti preobratio se iskreno, te re~e: „O, Bo`ijiPoslani~e! Verovao sam da ima{ milost ne-besku (puku sre}u), kao tvoji prethodnici,kao vladari Haman, [eddad (Nemrud) idrugi. Ali, sada kad si to rekao, ja sam si-guran da ta milost dolazi sa drugog sveta,da je Bo`anska, da je od Rabba (Gospoda-ra) data.“

Poslanik a.s. odgovori: „Rekao si istinuovog puta, osetio sam kako je prepuklanit sumnje5 u tvom srcu, jer ja u dnu du{eimam jedno skriveno uvo. Svaki put kad

VERSKE TEME104

neko prekine tu nit sumnje, idolatrije ineverni{tva, ja to ~ujem. Ta~no je, ti si po-stao iskren, ti ima{ veru.“

U~itelj6 je to objasnio: „Evo za{to samovo rekao emiru Pervani: Pre svega, u~i-nio si se vo|om muslimana, rekav{i: „Po-sve}ujem se sav, svojim razumom i svojimmislima, trajanju islama i uve}avanju bro-ja muslimana, da islam bude ve~an.“ No,ti si se uzdao samo u vlastitu misao: ti nisivideo Boga, niti si znao da sve dolaziod Boga, i onda je Uzvi{eni Allahpreobratio ta ista sredstva i te napo-re u uzroke slabljenja islama. Sada,okre}e{ svoje lice Allahu. Ovo jevreme straha. Daj milosti-nju, da bi te Bog spasiotog te{kog stanja. Ne gu-bi nadu u Boga, ~ak i akote je oslobodio podlo`no-sti grehu; ti si mislio da tapodlo`nost dolazi od te-be samog, i zato si pao ugreh; sada, ni u tom gre-hu ne treba gubiti nadu:moli se Bogu, On mo`eizmeniti to stanje grehau stanje pokornosti i da-rovati ti pokajanje. On jeu stanju da ti da sredstvada pove}a{ mo} islama, da isam postane{ snaga islama. Neo~ajavaj, jer „samo nevernici gubenadu u smirenje od Boga dato“.

@eleo sam da Emir Pervana shvati, dadaje milostinju i moli se Bogu, po{to je izvisokog polo`aja pao u vrlo nisko stanje; ida se, ~ak i u tom stanju, nada u Boga. Uz-vi{eni je Mudar, On pokazuje lepe stvari;ali, pod tim ‘lepim izgledom ima ru`nihstvari, tako da ~ovek postaje ta{t i govori:„Ja dobro mislim, ja dobro postupam, sve{to mi se de{ava je dobro.“7 Da je sve {tose de{ava onako kako to izgleda, Poslanika.s., obdaren tako `ivom, jasnom i blje{ta-

vom vizijom, ne bi rekao: „O, Bo`e, poka-`i mi stvari onakvima kakve jesu.“ Ti po-kazuje{ lepotu, a u stvari to je rugoba; tipokazuje{ neke stvari kao ru`ne, a one suu stvari lepe. Poka`i nam sve onako kakojeste, da ne bismo upali u zamku i bili ve~-no izgubljeni. Va{ sud, ~ak i ako je ispra-van, ne}e biti bolji od Poslanikovog a.s.On je tako govorio. Prema tome, ti se nesme{ pouzdati u svoje ideje i svoje misli.

Moli Boga i boj Ga se.To je bio moj cilj. A on (emir Perva-

na) je primenio ovaj stil i ovo tuma-~enje na vlastite planove, uz iskre-

nu `elju, govore}i: „U ovom ~a-su, mi {aljemo vojsku. Ne

treba se pouzdavati u to,i ako smo pobe|eni, ~ak iu strahu i nemo}i, ne tre-ba gubiti nadu u Boga.“On je proveo u `ivotove re~i u ostvarenjusvojih namera. To je biomoj cilj.

2.Neko je rekao: „Me-

vlana ne govori“. Ja ka-`em: „Moja imaginacija je

privukla tu osobu; moja ima-ginacija joj ne ka`e: Kako si? ili:

Kako se ose}a{? Ona ju je privuklabez re~i.“ Ako je tako moja realnost8

privu~e i odvede na neko drugo me-sto, {ta tu ima ~udnog?

Re~ je senka Realnosti i njeno oru|e.Ako senka privla~i, Realnost }e pogotovo.Re~ je samo opravdanje: ono {to privla~i~oveka ~oveku je srodnost koja ih ve`e, ane re~. Videti stotine hiljada ~uda i ~ude-sa, a ne u`ivati u tom delu poslanstva isvetosti, ne vredi ni~emu. Ta uzajamnostdonosi grozni~avost i nemir. Ako u slaminema malo ambre, ona nikada ne bi te`i-la ambri9; i jedna i druga imaju neku nevi-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 105

VERSKE TEME106

Hod`at Porsina, Ilustracija Rumijevog stiha

dljivu i skrivenu homogenost. Zamisao onekoj stvari nosi ~oveka prema toj stvari.Zamisao o vrtu usmerava ~oveka premavrtu, zamisao prodavnice prema prodav-nici. Ali, ove zamisli su varljive. Ti ide{ ne-gde, a zatim `ali{ i ka`e{: „Zami{ljao samda je to dobro, ali to nije bilo tako.“ Zami-sli su poput velova iza kojih se neko krije.Svaki put kada zamisao nestane i kada seistine poka`u bez velova, to je otkri}e: tune mo`e biti `aljenja. Svaka stvarnost ko-ja te privla~i samo je ta stvarnost i nijednadruga, ona je uvek ista. „Dan kada }e isti-ne biti stavljene na probu.“ Mi ka`emo daje u istinu stvar koja nas privla~i jedna, aliona izgleda vi{estruka. Zar ne vidi{ da suljudske `elje razli~ite? On ka`e: „@elim je-sti tutma~, burek, alvu, „Qelya“, vo}e,hurme.“ Kada ih slu{amo, ove re~i se raz-likuju, ali njihovo poreklo je isto: njegovaglad. Kada se zasiti, on ka`e: „Ne}u vi{eni{ta“. O~igledno je da u osnovi njegove`elje nisu bile desetine ni stotine stvari,nego samo jedna.

„Nabrojali smo ih samo zato da ih sta-vimo na ispit“;10 ovo mno{tvo stvorenja jeispit; tako se ka`e da je ovaj jedan, a da jeonih stotinu, da je odabrani (od njih) je-dan, a mnogo je ljudi; nije li ovo jedan ve-liki ispit? „Mo`emo ih nabrojati samo za-to da ih stavimo na ku{nju.“ Ljudi bez ru-ku, bez nogu, bez inteligencije, bez du{e,koji se mi~u kao u ~aroliji i kao da su od`ive; ka`e{ da ih je {ezdeset, ili stotinu, ilihiljadu, a da je ovaj jedan; ali, u stvari, onisu ni{ta, a on je hiljada, i sto hiljada, i hi-ljada hiljada.

„Malobrojni su kada se broje, brojnikada se kre}u (rade).“11

Neki kralj je dao porciju hleba jednomvojniku izme|u njih stotinu. Vojska mu jeprigovorila. Kralj re~e u sebi: „Jednog da-na }ete shvatiti razlog.“ Na dan bitke, sva

vojska se razbe`ala, a samo je taj vojnikostao da se bori. Kralj tada re~e: „Vidite,to je razlog mog izbora.“

^ovek svoju sposobnost razlu~ivanjamora o~istiti od svih predrasuda i tra`itiprijatelja u veri, jer je vera spoznaja prija-telja. Ali, kada ~ovek provodi `ivot sa lju-dima bez mo}i rasu|ivanja, njegovo pro-su|ivanje otupljuje, on vi{e ne mo`e ras-poznati prijatelja vere. Ti hrani{ svoje te-lo, a princip ljudskog bi}a je rasu|ivanje,koje nedostaje tom telu. Zar ne vidi{ da jeluda, mada ima i ruke i noge, li{ena spo-sobnosti rasu|ivanja?12 Rasu|ivanje je je-dan prefinjeni smisao koji te pokre}e; a tise, danju i no}u, mu~i{ da nahrani{ ono{to nema mo}i rasu|ivanja, i misli{ da ra-su|ivanje zavisi od njega. Kako se mo`e{baviti samo svojim telom, a zaboraviti narasu|ivanje? Telo postoji zahvaljuju}imo}i rasu|ivanja, a ne obrnuto. Ta sve-tlost izlazi iz o~iju, u{iju,... Bez tih otvora,ona bi izmislila druge prozore. Ti postavi{ispred sunca jednu svetiljku i misli{ dapomo}u nje vidi{ sunce. ^emu ta svetilj-ka? Zar se sunce ne vidi samo i bez nje?

Ne treba gubiti nadu u Boga,13 to je po-~etak sigurnog puta. Ako ne kora~a{ timputem, saznaj barem njegov po~etak, i nereci: „Po~inio sam gre{ke“. Trudi se dauvek bude{ ispravan i ni{ta neispravno tene}e poviti. Ispravnost je {tap Musaova.s., a iskrivljenost je magija.14 Kada je is-pravnost o~igledna, ona guta magiju. Ako~inite zlo, ~inite ga sebi samima. [teta nedoti~e Boga.

Jedna ptica se spustila, pa odletela savrha planine,

[ta je planina dobila, a {ta je izgubilatime?

Kada postane{ ispravan, sve {to je ne-ispravno nestaje. Nikada ne gubi nadu.Udru`ivanje s kraljevima (emirima, vla-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 107

darima) ne ugro`ava `ivot, koji }emo iz-gubiti danas ili sutra. Opasnost je u ne-~em drugom: kada kraljevi zablje{te, ka-da njihova putena du{a (nefs) dobije sna-gu, poput zmaja, onaj ko se s njima dru`i,i veruje u njihovo prijateljstvo i prima nji-hove poklone, mora neizbe`no pokazatida se sla`e s njihovim mi{ljenjima; on usvoje srce prima njihove lo{e re~i15 i nemo`e da im se usprotivi.16 U tome je opa-snost: u {teti koju ta podre|enost mo`enaneti njegovoj veri. Kada se stane na nji-hovu stranu, su{tina vam postaje strana.Dok god sledi{ taj smer, tvoj Najdra`i seudaljuje od tebe; i dok god odr`ava{ do-bre odnose sa ljudima iz tog sveta, Stvori-telj je ljut na tebe. „Akopoma`e{ tiraninu, Bog}e u~initi da te taj tiraninpot~ini.“ I i}i prema nje-mu zna~i istu podre|e-nost. I na kraju, kada pri-hvati{ taj pravac, Bogu~ini da te on pot~ini.

[teta je do}i do morada bi se uzeo jedan vr~vode, kad u njemu imabisera i stotine hiljadadragocenosti. Voda, kakva je njena vred-nost? A mudraci, ~ime se oni ponose? [tato oni ~ine, dok je celi svet samo pena namoru? To more je spoznaja mudraca. Abiser, gde se on nalazi? Ovaj svet je penapuna gran~ica. Zbog kretanja talasa, uz-burkanog mora, ta pena poprima izvesnulepotu. „Ulep{ali smo za ljude ljubav pre-ma stvarima koje `ele: `ene, decu, zlato isrebro, rasne konje, `ivotinje i polja; svesu to bogatstva ovog `ivota.“ Bog je rekao„ulep{ali“ da bi pokazao da ove divote ni-su lepe same po sebi: njihova lepota je po-zajmljena i doneta s druge strane. To je la-`no par~e presvu~eno zlatom; svet je, po-put mehuri}a pene, to par~e la`no i bezvrednosti; ali, mi smo ga pokrili, pozlatili.

To je zna~enje re~i: „ulep{ali za ljude“.Ljudsko bi}e je Bo`anski astrolab, ali

za dobro poznavanje astrolaba je potre-ban astronom. Ako neko ko prodaje povr-}e ili za~ine poseduje astrolab, kakve }ekoristi imati od njega? I {ta }e mu tajastrolab otkriti o stanju na nebu, njego-vim rotacijama, uticaju i kretanju? Zato jeastrolab od velike koristi za astronoma, jer„Onaj koji spozna samog sebe, poznaje isvog Gospodara“.

Kao {to je taj bakreni astrolab ogledalosfera, tako je i ljudsko bi}e, za koje je Bogrekao „Mi smo oplemenili sinove Ademo-ve“, Bo`iji astrolab. Kada se Allah uzvi{e-ni pokazao ~oveku i u~inio ga svesnim

Svoga postojanja, od ta-da taj ~ovek, u astrolabuvlastitog bi}a vidi odsjajBoga i Njegove lepotebez premca u svakom~asu, u svakom trenu. Ita lepota nikada ne ne-staje sa tog ogledala.

Bog ima svoje poda-nike koji se zaodevaju umudrost, znanje i milost,mada (obi~ni) ljudi ne

poseduju mo} vi|enja koja bi im omogu-}ila da to vide. Me|utim, zbog stra{ne lju-bomore (na Boga) ti ljudi se kite, kako jeto rekao Mutanabi:

Oni nose {arene svile, ne kao ukras,nego da bi o~uvali svoju lepotu.

3.Emir Pervana re~e: „Dan i no}, moje

srce i moja du{a stoje vam na usluzi, alipo{to sam sada okupiran problemima saMongolima, nisam u mogu}nosti da vamslu`im.“

U~itelj odgovori: „I ti poslovi su po-sve}eni Bogu, po{to obezbe|uju musli-manima mir i sigurnost. Vi ste se `rtvova-

VERSKE TEME108

^ovek svojusposobnost

razlu~ivanja morao~istiti od svih

predrasuda i tra`itiprijatelja u veri,

jer je vera spoznajaprijatelja.

li svim svojim dobrima i svojim telom dabiste njihova srca u~inili takvim da nekimuslimani mogu u miru da se pokorava-ju Bo`ijoj volji. To je dobro delo za kojevam Bog pokazuje Svoju naklonost; i va{veliki `ar je dokaz Bo`ije naklonosti; a ka-da ta naklonost po~ne da slabi, to je znakodbijanja Bo`anske milosti; Bog ne `eli dajedno tako dobro delo u~ini ~ovek komebi trebalo dati nagradu i visoke po~asti.

Uzmimo za primer jedno toplo kupati-lo. Njegova toplota dolazi od goriva kojeje upotrebljeno u kotlu; od osu{enih tra-va, od drva koja se pale, izmeta17 i drugihstvari. Isto tako, Uzvi{eni Allah koristi ne-ka sredstva koja su, mada na izgled ru`nai odbojna, u stvari istrumenti Bo`ije na-klonosti. Kao i kupatilo, ~ovek se zagreja-va tim sredstvima i postaje to-pao, rade}i za dobrobit celog na-roda.“

U tom trenutku dok je govo-rio stigo{e prijatelji. U~itelj se iz-vini, govore}i: „To {to se ne ba-vim vama i ne obra}am vam se,{to ne pitam kako ste, u stvari jeznak po{tovanja. Po{tovanje zane{to je ono, {to odgovara prili-ci. Kada neki ~ovek moli, on nemora priupitati o novostima tvo-ga oca ili brata, niti im iskazatipo{tovanje. Odsustvo pa`njekoje on pokazuje u pogledu tvo-jih prijatelja i rodbine, predsta-vlja vrhunac pa`nje i ljubazno-sti, jer on se ne odvaja, zbognjih, od molitve i sabranosti, i ni-je ometen; tako oni nisu zaslu`i-li ni kaznu, ni prigovor.

Vrhunac po{tovanja i pa`njeje postignut kada im se u{tediono {to bi ih moglo dovesti doka`njavanja.“

Neko upita: „Da li postoji ne-ki kra}i put, osim molitve (ibade-

ta), da se pribli`imo Allahu?“ On odgovo-ri: „Opet molitva. Ali ona nije samo spo-lja{nji oblik. To je „telo“ molitve; formalnamolitva ima po~etak i kraj, a sve {to pod-razumeva po~etak i kraj jeste telo. Tekbir18

je po~etak molitve, a selam je kraj. Isto ta-ko, ispovedanje vere (islam) nije samo {e-hadet, {to se izgovara pomicanjem usana:jer, i ova formula ima po~etak i kraj; a sveono {to se izra`ava slovima i glasovima, i{to ima po~etak i kraj, samo je forma i te-lo. Ali, du{a molitve je neuslovljena i bes-krajna, i nema ni po~etka ni kraja. Kona~-no, samo su poslanici (a.s.) doneli moli-tvu, a Poslanik a.s., koji nas je njoj pou~io,rekao je: „Imam takvih trenutaka sa Bo-gom kakve ne mo`e dosti}i nijedan posla-nik niti ijedan Bogu blizak melek“. Dakle,

Bismila napisana u obliku ~oveka koji obavlja molitvu. Margine suispisane u nash i divani pismu, Valid al-A’zami, 1390. po hid`ri

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 109

du{a molitve nije samo njena forma: onanas priprema da uronimo u Boga i da iz-gubimo svest. Tako sve forme ostaju spo-lja. Tada u du{i (kod tebe) vi{e nema me-sta, ~ak ni za D`ebraila, koji je ~isti duh.“

Pri~a se da su na{eg u~itelja, Sultanau~enjaka, Pola sveta, Muhammeda Beha-udin Veleda (neka Bog posveti njegovuveliku du{u) jednog dana njegovi prijate-lji zatekli potpuno obuzetog mislima, apribli`avalo se vreme molitve (nama-za). Neki su mu to doviknuli. Na{u~itelj nije obratio pa`nju na njiho-ve re~i. Oni ustado{e i po~e{e semoliti (klanjati). Dva u~enikapo|o{e za U~iteljevimprimerom i ne ustado{e.No, Bog je pokazaounutra{njim o~ima jed-nom od u~enika, poimenu Had`agi, koji semolio, da su svi prijate-lji koji su se molili za-jedno sa svojim ima-mom okrenuti le|imaKibli, dok su samo dvau~enika koji su sledili[ejhov primer bili licemokrenuti Kibli. Kada se[ejh udalji od razlikova-nja mene i tebe, kada se nje-govo ja poni{ti u Bogu i izgubi uNjegovoj Svetlosti – „Umrite presmrti“ – tada on postaje Bo`ija sve-tlost. Ko god okrene svoja le|a Bo`an-skoj svetlosti, a svoje srce zidu, sigurno jeokrenuo le|a Kibli, jer je Bog du{a Kible.Ovi ljudi su okrenuli lica prema Kabi, ko-ju je Poslanik u~inio Kiblom sveta. A Bogje prava Kibla, jer je Kibla (u Meki) usta-novljena (simbolom) za Njega.

Poslanik a.s. je jednog dana uputioprigovor jednom od svojih ashaba: „Za{tomi nisi odgovorio kad sam te pozvao?“On odgovori: „Molio sam se“. Poslanik

mu se opet obrati: „Nisam li te je zvao?“,a ovaj odgovori: „Ja sam samo jedan siro-ti bednik“. U~itelj ka`e: „Dobro je, akouvek ostane{ siroti bednik, u trenucimamo}i kao i u trenucima nemo}i, jer iznadtvoje mo}i ima jedna druga, i tobom vla-da Bo`anska mo} u svim stanjima. Ti nisiraspolovljen, ~as bednik, ~as sretnik. Gle-daj Bo`ansku mo}, i smatraj se uvek bed-nim i nemo}nim, slabim i siroma{nim.

Kada su lavovi, panteri, ajkule, ne-mo}ni i drhte pred Bogom, {ta mo`ejedan slaba{ni ~ovek? I nebesa i ze-

mlja su nemo}ni, i njima vladaNjegov poredak. On je veliki

„car“ (sultan). Njegovasvetlost nije {to i svetlostmeseca i sunca, pred ko-jom sve ostaje. Kada seNjegova svetlost poka-`e bez vela, nema vi{eni neba, ni zemlje, nisunca, ni meseca, nemanikoga osim Cara (sul-tana).

Neki kralj ka`e jed-nom dervi{u: „Kada ti seBog poka`e i pribli`i, se-ti se mene.“ Dervi{ odgo-

vori: „Kada se na|em uNjegovoj blizini i kada me oba-

sjaju zraci sunca Njegove lepote,ne se}am se vi{e ni sebe samoga: ka-ko bih se mogao setiti tebe?“ Kada

Uzvi{eni Allah odabere svoga slugu iponi{ti ga u Sebi Samome, ko god mu seuhvati za skute i iznese neku molbu, po-srednik ({ejh) ga ne mora ni spomenutipred Bogom niti izneti njegovu molbu,Bog }e mu Sam dati ono {to `eli.

Pri~a se da je neki kralj imao jednogomiljenog i veoma bliskog slugu. Kada bisluga nameravao da ode na dvor, svi onikoji su imali neke molbe poveravali bisvoje pri~e i pisma, da bi ih ovaj preneo

VERSKE TEME110

kralju. Sve je stavljao u svoju torbu; u pri-sustvu vladara, nije mogao podneti poja-vu njegove svetlosti, i onesvestio se. Kraljje tada zavukao svoju ruku u njegovu tor-bu19 prijateljski govore}i: „[ta je moj slu-ga, koji se onesvestio i izgubio od moje le-pote, doneo ovde?“. Uzeo bi pisma i napi-sao na pole|ini molbi redosled za usli{a-vanje ̀ elja svih molitelja, zatim bi sve vra-tio u torbu, tako da nijedna molba ne bu-de odbijena, nego da budu dvostruko za-dovoljeni, ~ak i vi{e. Sve su bivale ispu-njene, a da sluga nijednu nije izlo`io. [tose ti~e drugih sluga, koji su bili mudri iimali mogu}nosti da ispri~aju kralju pri~enjegovih molilaca, retko se de{avalo da ijedan od stotine njihovih zahteva budezadovoljen.

4.Jedan od slu{alaca re~e: „Ovde sam

ne{to zaboravio“. U~itelj re~e: „Na svetupostoji samo jedna stvar koja se ne mo`ezaboraviti. ^emu vredi zanemarivanjesveta, ako ga ne zaboravi{. Ali ako se seti{svega, ako sve izvr{i{, ako ni{ta ne propu-sti{, osim te stvari, tada nisi ni{ta obavio.Na primer, kralj te po{alje u neko selo daizvr{i{ neko nare|enje, i ti ode{ tamo iobavi{ sto drugih stvari, a ne izvr{i{ misi-ju za koju te je zadu`io: ti ni{ta nisi u~i-nio. Tako je ~ovek do{ao na ovaj svet daizvr{i jednu misiju; ta misija je njegovistinski cilj; ako je ne izvr{i, on zaista nijeni{ta u~inio. „Ponudili smo taj ulog nebe-sima, zemlji i planinama, oni su odbilida ga ponesu, bojali su se, kad ga je ~o-vek poneo: on je nesavestan i neznalica“.Taj ulog smo nudili nebesima, ali ga onanisu mogla prihvatiti.20 Pogledajte kolikadela dolaze od nebesa, da se um za~udi:ona kamenje pretvaraju u rubine i karne-ole, a planine u rudnike zlata i srebra; ona~ine da biljke propupaju iz zemlje, dajuim `ivot i stvaraju edenski raj; a zemlja

prima semenje i daje plodove; ona pokri-va mane i stvara hiljade neobja{njivih di-vota. A planine stvaraju najrazli~itije rud-nike. Oni stvaraju sva ta ~udesa, ali su ne-sposobni da izvr{e samo jednu stvar. Sa-mo je ~ovek sposoban za to. Allah je re-kao: „Oplemenili smo nebo i zemlju.“ ^o-vek, dakle, izvr{ava stvari koje planine,nebo ni zemlja ne mogu ostvariti. A kadaih izvr{i, po{te|en je neznanja i izopa~e-nosti.

Ako ka`e{: „Ja ne izvr{avam taj zada-tak, ali izvr{avam mnoge druge stvari“, toje kao da jednu indijsku sablju od skupo-cenog ~elika pretvori{ u mesarski no` zatrulo meso, govore}i: „Ne ostavljam je ne-upotrebljenu, nego je koristim za korisnestvari“. Ili kao da uzme{ zlatni lonac kojivredi toliko da sa samo jednim njegovimdeli}em mo`e{ kupiti stotinu obi~nih lo-naca, i u njemu skuva{ repu. Ili, kao dauzme{ no` od najboljeg ~elika i zabije{ gau zid poput eksera, i na njega obesi{ ras-puklu tikvu, govore}i: „Dobro sam gaupotrebio, obesio sam tikvu. Ina~e taj no`ne bi ni~emu slu`io.“ Zar ovo ne zaslu`u-je ruganje i podsmeh? Jer, za ovaj podu-hvat (rad) potreban je jedan metalni ili dr-veni klin, koji ne ko{ta vi{e od pare. Zarnije sme{no da se, umesto klina, upotrebino` koji ko{ta sto dinara? Uzvi{eni Allahti je dao veliku nagradu (cenu). On ka`e:„Bog je kupio vernicima njihova dobranjihove li~nosti da bi im dao d`ennet“.

Ti si skupoceniji od neba.[ta ja mogu? Ti nek zna{ svoju

vlastitu vrednost.Ne gledaj tamo nekog prosjaka;

ti pripada{ sam nama.Ne prodaji se jeftino, jer ima{ tako

veliku vrednost.

Uzvi{eni Allah je rekao: „Ja sam vaskupio: vas, va{e li~nosti, va{a dobra i va{e

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 111

vreme. Ako mi ih posvetite i ako mi ih da-te, nagrada }e biti ve~iti d`ennet. To je va-{a vrednost u mojim o~ima.“ I obrnuto,ako se proda{ d`ehennemu, uvredio sivlastitu li~nost, poput onog ~oveka koji jezabio u zid no` vredan stotinu dinara, ina njega obesio bundevu ili }up.

Pretpostavimo da se namerava{ po-svetiti uzvi{enim naukama; na primer,u~i{ pravo, filozofiju, logiku, astronomiju,medicinu, itd. Svo to znanje je, na krajukrajeva, za tebe. Ti u~i{ upravo zbog togada ti niko ne bi mogao oteti par~e hlebakoje dr`i{ u ruci, da ti ne skine tvoju ode-}u, da te ne ubije, kona~no, da bi ostaozdrav i ~itav. Kada se radi o astronomiji, oraznim fazama neba i njihovim uticajimana zemlju, ili o ~injenici da }e neka namir-nica biti jeftina ili vrlo skupa, ili da }e nazemlji vladati strah ili bezbednost, sva tapredvi|anja se odnose samo na tvoje li~-no stanje. Ako se radi o nekoj zvezdi, po-voljnoj ili zlokobnoj, ti o njoj vodi{ ra~unasamo utoliko {to ona ima veze sa tvojimastrolo{kim polo`ajem. Ako se dublje za-interesuje{ za neku stvar, to je zato {to utebi le`i koren; sve ove nauke su samogrananje, jer On te je stvorio za Sebe, asve te stvari je stvorio za tebe. „Stvari (svena dunjaluku) sam stvorio za tebe, tebesam stvorio za Sebe.“

A kad ima toliko pojedinosti, ~uda,stanja i izuzetnih i beskona~nih svetova utvom grananju, zamisli koliko }e onda bi-ti stanja u tebi kad si im ti koren! A kakoima sre}a i nesre}a, uspona i padova utvojim grananjima, zamisli koliko }e u te-bi, koji si koren, biti uspona i padova usvetu duha, sre}a i nesre}a, gubitaka i do-bitaka.

Osim ove hrane i spavanja, za tebe po-stoji i druga hrana. „Proveo sam no} kodsvog Gospodara. Hranio me je i dao mi dapijem.“21 Na ovom niskom svetu, ti si za-nemario tu hranu u korist jedne druge

hrane; danju i no}u, ti se brine{ o potreba-ma svoga tela. A to telo je samo tvojaoprema, ovaj svet su njene jasle, a konj-ska hrana nije hrana konjanika. On imasvoj san, svoju hranu i svoje zadovoljstvo.Ali `ivotinjske i zverske osobine su ovla-dale tobom, ti si ostao u konju{nici; nisizauzeo mesto me|u redovima emira i vla-dara ve~nog sveta. Tvome srcu je tamodobro; ali, po{to je tvoje telo ono koje vla-da, ti si postao njegov rob i pokorio si se.

Tako je Med`nun, koji je nameravaoposetiti Lejlinu zemlju, kada je bio sve-stan, gurao svoju kamilu u pravcu svojevoljene. Ali, kada bi se zadubio u misli oLejli, zaboravljao je i sebe samoga, i kami-lu. Kamila, koja je bila ostavila svoje mla-de u nekom selu, koristila je priliku da sevrati. Kada bi Med`nun do{ao sebi, pri-metio je da ga je kamila vratila nazad dvadana. Tako je putovanje potrajalo tri me-seca. Kona~no, uzviknuo je: „Ova kamilaje moja nevolja!’ Si{ao je s kamile i nasta-vio pe{ice.

„@elja moje kamile je iza mene, a moja jeispred mene:

One su protivne jedna drugoj.“22

Mevlana re~e; da je sejjid Burhanud-din Muhakik (neka Allah posveti njegovutajnu) odgovarao kada mu neko rekne:„^uo sam kako te hvali jedan ~ovek.“ Onodgovori: „Da vidimo ko je taj? ‘Da li jeon zaista na takvom duhovnom nivou dame mo`e poznavati i hvaliti? Ako me po-znaje samo po onome {to govorim, tadame ne poznaje; jer te re~i, ta usta, te usnene traju, sve te pojave su samo slu~ajevi.Ali ako me poznaje po mojim delima, akopoznaje moju su{tinu, znam da me tadamo`e hvaliti, i da je njegova hvala moja.“

Ova pri~a podse}a na onu o nekomkralju koji je poverio svoga sina u~enimljudima, da bi ga oni nau~ili raznim nauka-

VERSKE TEME112

ma, astronomiji, geometriji, i drugim. Pro-izveden je u u~itelja, uprkos svojoj nespo-sobnosti i nedostatku inteligencije. Jedno-ga dana kralj uze u ruku prsten, `ele}i daisku{a svoga sina, i upita ga: „Reci mi {taimam u ruci?“ – Ovaj odgovori: „To {toima{ u ruci je okruglo, `uto i {uplje.“ Kraljre~e: „To je ta~no, ali reci mi ta~no {ta jeto?“ – „To je sigumo sito“ – odgovori princ.Tada kralj re~e: „Ali, ti si naveo tolike pre-cizne stvari, da je razum zapanjen snagomtvojih izu~avanja i tvoga znanja. Kako neshvata{ da se sito ne mo`e uzeti u ruku?“

Na isti na~in i u~enjaci u na{em vre-menu cepidla~e u svojim istra`ivanjima;oni savr{eno znaju ono {to se ne ti~e njihi prihvataju sva znanja. A {to se ti~e njiho-ve vlastite li~nosti, o njoj ni{ta ne znaju.Oni razlikuju {ta je dopu{teno, a {ta ne-dopu{teno, govore}i: „Ovo je dozvoljeno,ovo nije, ovo je dopu{teno, ovo nije.“ Alioni ne znaju, {to se ti~e njih samih, {ta jedopu{teno ili nedopu{teno, dozvoljeno ilizabranjeno, ~isto ili ne~isto.

To {to je jedan predmet {upalj, `ut,okrugao, to je samo slu~ajnost (akcidenci-ja). Ako ga baci{ u vatru, ne}e ostati ni{taod tih atributa. On postaje ~ista esencija(bit, su{tina). Isto se de{ava sa obele`jimakoja se ti~u nauka, dela ili re~i; one ne za-vise od biti posmatrane stvari; samo bitopstaje. Tako nau~nici govore o svim timstvarima, obja{njavaju ih i na kraju dono-se sud, odnosno – da se u kraljevoj rucinalazi sito, jer oni ne znaju princip (isti-nu) onoga o ~emu govore.

Ja sam ptica, slavuj ili papagaj. Ako mika`u: „Pevaj druga~ije“, ja to ne}u mo}i,jer je moj vlastiti jezik takav, i ja ne mogudruga~ije, za razliku od onoga koji je na-u~io pti~ji pev. On nije ptica, nego pre nji-hov neprijatelj, njihov lovac; on zvi`du}ei peva, da bi ptice pomislile da je on jednaod njih. Ako mu neko naredi da druga~i-je peva, on }e to mo}i, jer je taj pev za nje-

ga samo pozajmljen; on je nau~io da kra-de namirnice od ljudi i da iz svake ku}euzme ne{to drugo (za svoje potrebe).

preveoS. Berberovi}

NAPOMENE

1 u~enjak,2 Kur’an, VIII: 703 Kur’an, 35:13, 30:194 12: 875 [irka (idolatrije).6 Mevlana.7 I neka izgovara ovu molitvu: „O moj Gospodaru,

razrije{i sve moje tegobe – Skini r|u sa ogledalamog srca – Imaj milosti za mene i smiluj mi seTvojom milo{}u i plemenito{}u – Poka`i mi slvarionakvima kakve jesu.“

8 Univerzalni ~ovek (El insan ul kamil) jeste sveo-buhvatna pojava Bo`ijih imena u koje spadaju sviposlanici i evlije, a posebno oni najve}i (kutbovi)~ije je spolja{nja realnost kao i realnost obi~nihljudi, ali ~ija unutra{nja „Realnost“ obuhvata svemogu}nosti koje pripadaju Univerzumu. Ova„Realnost“ se zove jo{ i El -Hakki-katul-Muham-medija.

9 Poseban miris koji se nalazi i dobija od kita i jed-ne vrste indijskog pirin~a, slama ima miris ambe-ra, sli~an mirisu dobijenom od kita (amber)

10 Kur’anski ajet LXXlV, 3111 Svaki poslanik je jedinstven na ovom svetu – On

je sam napao carsku konjicu – Udaljite se od var-ljivog u`asa.

12 On pru`a ruku prema svakoj prljav{tini i jede je.Kada bi u tom telesnom bi}u bilo imalo rasu|iva-nja ono ne bi prihvatalo tu prljav{tinu.

13 „Nadu u Boga gube samo nevernici“14 Faraonovi ljudi obamanjuju sebe i druge.15 I da bi zadovoljio stvorenje, ljuti Stvoritelja.16 A ako se mo`e usprotiviti, tim bolje po njega. Ta-

kve osobe su retke, a sud se ne mo`e zasnivati naonome {to je retko.

17 Izmet (balega) od deva-kamila, kada se na suncuisu{i Arap-beduin to upotrebljava kao gorivo zavatru-grejanje.

18 Re~i jezikom „Allahu ekber“.19 Njegove grudi...20 No sunce je jedan od stanovnika nebeskog sveta.

2621 Hadisi {erif.22 On ka`e: O kamilo! Po{to smo oboje zaljubljeni.

mi smo saputnici koji se ne sla`u.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 113

Ishod: Njegove{anse su uni{tene

„ ‘Ali? Da. Ali, jo{je mlad. Pustimo damu pro|e nekolikogodina.“

„ ‘Ali? Da. Ali, onje ~ovek ma~a, odan, u~en, ali on ni{ta nezna o politici. Hrabar je, ali nema ratni~koznanje.“

„ ‘Ali? Da. Ali, on se previ{e {ali.“„ ‘Ali? Da. Ali, trenutno nije preporu~-

ljivo za islam da on bude izabran. Imamnogo neprijatelja. Za vreme Poslanika(s.a.v.s.), u ratovima, ubio je mnogo uticaj-nih Arapa. Mr`nja je jo{ vru}a. To nijepreporu~ljivo.“

„ ‘Ali? Da. Ali, on je previ{e siguran usebe.“ (Njihov kompleks ni`e vrednostipostaje o~igledan.)

„ ‘Ali? Da. Ali, da mu je kalifat bio pre-pu{ten, on bi ovu kamilu jahao odlu~noka pravom odredi{tu. Ali, da li je on zaistaodlu~an u tom smislu?“

Ishod? Ishod je da je ‘Ali (a.s.) pora`enpodjednako od ruku Benu Umajida, kao iod Omarovih, koji je neprijatelj BenuUmajida i istog ranga kao ‘Ali (a.s.).Osman se ose}a pobedni~ki uz Omarovupomo}, kao i pomo} Benu Umajida, kojisu Omarovi neprijatelji i neprijateljiOsmanove porodice.

Fatima (s.a.) sve ove stvari vrlo dobrozna. Razume ih. Ona (s.a.) nije neko kosedi kod ku}e nesvestan bilo ~ega {to seoko njega de{ava. Fatima (s.a.) je nau~ilakako da se probija u borbi. Zna kako da

iza|e na kraj sa propagandom. Njenamladost je pro{la u sredi{tu bure doga|a-ja, a njena zrelost u politi~koj vatri svogadoba. Ona (s.a.) je muslimanka: `ena ~ijaeti~ka ~istota je ne spre~ava od njene dru-{tvene odgovornosti. Pro{lo je nekoliko~asova da je obavljena Poslanikova(s.a.v.s.) d`enaza. ‘Ali (a.s.) je u svom do-mu okru`en nekolicinom pripadnika Be-nu Hi{am i voljenih Poslanikovih (s.a.v.s.)ashaba koji su mu ostali privr`eni. Oni suse udru`ili u svom protivljenju onom {tose desilo na Sakifi i u svom nepokorava-nju prisezi koja je privukla ljude ka nje-mu. Kalifina naredba je pro~itana u d`a-miji. Ljudi su mu, tako|e, dali prisegu.Omar, politi~ki predstavnik, nepopustlji-vo poku{ava da prikupi preostale glasovekako bi utro put.

Said ibn Obade (Saied ibn Obadeh),vo|a Hazrad`a, ~ovek od uticaja, koji jebio kandidat pomo}nika na Sakifi, ne pri-hvata kalifat Ebu Bekra. Iz protesta, napu-{ta Medinu. Kretao se ka Damasku. Stiglaje vest da ga je na pola puta napao i ubiod`in! Ko ga je umorio? Oni su ~ak znalid`ina koji ga je umorio, jer je kru`ila pe-sma u ~ast tog d`ina. Ali su se ubrzo ~uliglasovi da je ubijen na zapoved OmaraHalida ibn Valida (Omar Khalid ibn Va-lid).

Sudbina plemena je jo{ uvek nepo-znata. Postiji mogu}nost da ne prihvateEbu Bekra za kalifa. Ali, najopasnije `ari-{te je u Fatiminoj (a.s.) ku}i. Da. Od togadana, Fatimina ku}a (s.a.) postaje centaropasan po upravu.

VERSKE TEME

Fatima je FatimaAli [ariati

VERSKE TEME114

Tri centra strpljenjaSada nam u Medini istorija ukazuje na

tri va`na centra velike strpljivosti: d`ami-ju, Fatimin (s.a.) dom, i pored njega, Po-slanikov (s.a.v.s.) dom koji je utihnuo.^udno je da je sve troje sme{teno na jed-nom mestu, zid do zida. Da. Razdvaja ihsamo {irina zida.

Omar je vrlo ljut zbog ovog jedinstve-nog upori{ta mo}i u opoziciji novim vo-|ama. On, koji se dosta pomu~io okoustanovljenja Ebu Bekrovog vo|stva, ikoji je otklonio na stotine prepreka, sadane mo`e da podnese ~injenicu da u tojku}i postoji grupa koja je stvorena dapru`a otpor, koja se okuplja da bi ukolni-la taj savez. A jo{ je va`nija ~injenica da jeta ku}a pored d`amije.

D`amija je skup{tina kalifata, domuprave. Fatimin (s.a.) dom je u uglu i licaonih, koji su do ju~e bili Poslaniku (s.a.v.s.)najbli`i i najdra`i, tu se mogu videti.

Fatima (s.a.) je, poput ranjene ptice, ste-{njena izme|u dve te{ke tragedije: smrti

Poslanika (s.a.v.s.) i ‘Alijevog (a.s.) poraza.Njena glava je pognuta usled te`ine crnepatnje. Razmi{lja o pro{losti. Misli o svomocu (s.a.v.s.) koji je uvek bio tako zabrinutza budu}nost i kakva }e biti sudbina religi-je pravednosti i njenog predvo|enja. Slat-ko-gorka se}anja ispunjavaju njene misli idu{u. Ona (s.a.) je, poput ptice, koja udarakrilima u kavezu, krilo uz krilo sa svojimocem (s.a.v.s.), lete}i preko minulih hori-zonta, u stanju da prona|e na trenutak mirod bola zbog tragedije koja se upravo obru-{ila na njen dom i uni{tila ga. Iznenada,glasan mete` dopire iz d`amije. Fatima(s.a.), sred tog mete`a, krika i pometnje, ~u-je glas Omara ibn Hataba: „Spali}u tu ku}udo temelja sa svim njenim stanovnicima“.

Ona (s.a.) ~uje ove re~i napada, glasnei jasne. Sada su bli`e. Vrata Fatimine (s.a.)ku}e se otvaraju ka d`amiji. Ona (s.a.) ~u-je da neko u ~udu pita: „^ak i ako je Fati-ma u njoj?“.

A Omar odgovara: „^ak i ako je ona unjoj“.

Afsun Fard`adazad, Hodo~a{}e svetom mestu

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 115

Ta~no je da je Omarov sluga doneo `aru d`amiju. Vatra je na njenim vratima.Usred pometnje, Omar vi~e: „ ‘Ali, iza|inapolje!“.

Unutar doma je velika pometnja. Pla-menovi vatre su blizu. Vidljivi su kroz na-pukline na vratima. Omarovi povici sepoja~avaju i na trenutak bivaju nasilni. Iz-nenada se ~uje Fatimin (s.a.) krik. Ona(s.a.) je iza vrata. Njen krik nosi svu tugusveta.

„O~e, Bo`iji Poslani~e! [ta nakon tebenisam do`ivela od Omara i Ebu Bekra!“

Omarove pristalice se povla~e nekoli-ko koraka unazad. To su krici i bes voljenePoslanikove k}eri (s.a.)! Skupina ne mo`eda se obuzda. Po~inju glasno da pla~u ioplakuju. Druga grupa ostaje s pogledomprema Fatiminom (s.a.) i Poslanikovom(s.a.v.s.) domu.

Ka`u da su bili zate~eni sramom.Omar, koji je ostao sam, na trenutak osta-je zbunjen. Ne zna {ta da radi. Zatim sevra}a do Ebu Bekra. Svi se okupljaju okoEbu Bekra. Govore mu pri~u o Fatimi(s.a.). Pojedini od njih govore kao da go-vore o tragediji.

Ebu Bekr se vra}a Fatiminom (s.a.) do-mu u pratnji Omara i drugih, ali sada na-stupaju polako i mirno. Neko ka`e: „ EbuBekr se~e pamukom (drugim re~ima, nje-gova politika je ne`nost), dok Omar se~ema~em (njegova politika je gruba)“.

Fatima (s.a.) je nau~ila na te{ko}e. Ona(s.a.) je odrasla u kolevci otpora i borbe.Sada se suo~ava sa najte`om od svojihtragedija i ose}a da ima najmanje snage.Stoji sama iza vrata ovog doma kao ~uvar,skupljaju}i svu snagu pre nego {to padnena kolena pod pritiskom i te`inom koja jepotiskuje. Poku{ava da za{titi ‘Alija (a.s.)koji je sada potpuno sam.

Tra`e dozvolu da u|u. Ona (s.a.) nedopu{ta. ‘Ali, ~ije je strpljenje te{ko zami-sliti, izlazi napolje. On (a.s.) moli Fatimu

(s.a.) da im da dozvolu da u|u. Ona (s.a.)se ne protivi ‘Aliju, ali ostaje bez re~i, s mi-rom preplavljenim ljutnjom. ‘Ali (a.s.) ihpoziva da u|u. Ulaze. Pozdravljaju Fati-mu (s.a.). Fatima (s.a.) se u ljutnji okre}eod njih i ne odgovara. Stvara distancu iz-me|u sebe (s.a.) i njih. U ljutnji, staje izazida. Ebu Bekr ose}a da su Fatimini (s.a.)ljutnja i prezir prekomerni. Ne zna {ta daka`e ili kako da zapo~ne.

Stid i ti{ina bacaju senku na dvojicuvo|a. Te{ko im je da u ovom trenutku sto-je izme|u Fatime (s.a.) i ‘Alija (a.s.). ‘Ali(a.s.) sedi pored njih. Postoji samo jedandoma}in, ti{ina. Fatima (s.a.) se, puna ljut-nje, mr{ti pored zida. Sakrila se od njih daih ne bi videla. Zid je distanca koja od ta-da pa nadalje nije nikada otklonjena.

Ebu Bekr poku{ava da na~ini sastanakpozitivnim. Poku{ava da prona|e snaguda govori u ovom te{kom ~asu. Trenuciprolaze i ti{ina puna re~i ostaje prikovanaza ovu ku}u. Ebu Bekr, lica prekrivenogdubokom i vidljivom tugom i glasom kojipodrhtava od razumevanja, zapo~injeprijateljski:

„Voljena Poslanikova (s.a.v.s.) k}eri, ku-nem se da mi je Poslanikova (s.a.v.s.) poro-dica dra`a od moje. Dra`a si mi od mojesopstvene k}eri, Aj{e. Na dan kada je tvojotac (s.a.v.s.) umro po`eleo sam da sam jaumro, kako ne bi ostao posle njega. Uvi-|a{ da te ja poznajem i priznajem tvoju~estitost i plemenitost i ako sam od tebemorao da oduzmem prava i nasle|e Bo`i-jeg Poslanika (s.a.v.s.), to je samo zato {tosam ga – neka je mir Bo`iji nad njim! ~uokako ka`e: ‘Mi poslanici nemamo ostav{ti-nu. Ono {to ostane iza nas je milodar’“.

Ebu Bekr je za}utao. Omar je, tako|e,tih. Oni `ele da vide u~inak ovih blagih ipohvalnih re~i na Fatiminu (s.a.) du{u.Fatima (s.a.) bez trenutka oklevanja, od-govor zapo~inje smirenim uvodom, pu-nim logike, bez ljutnje i uzvika: „Ukoliko

VERSKE TEME116

bih vam ja obojici navela re~i Bo`ijeg po-slanika, da li biste prihvatili da su to nje-gove re~i i sledili ih?“.

Oni su obojica rekli u jedan glas...„Da...“

Ona (s.a.) govori:“Podse}am vas oboji-cu na va{u zakletvu Bogu. Zar ni jedan odvas nije ~uo Poslanika (s.a.v.s.) kako ka-`e:’Fatimino zadovoljstvo je moje zado-voljstvo, Fatimina ljutnja je moja ljutnja.Ono {to voli moja k}i, Fatima, ja volim.Ono {to Fatimu ~ini sre}nom, mene ~inisre}nim. Ono {to izaziva Fatiminu ljutnju,izaziva moju ljutnju.’ „

Obojica odgovaraju : „Da, ~uli smo tere~i od Bo`ijeg poslanika (s.a.v.s.)“.

Ona (s.a.) odmah nastavlja: „Onda miBog i meleci daju za pravo da vam ka`emda ste me razljutili i da me niste zadovo-ljili. Kada vidim Bo`ijeg Poslanika(s.a.v.s.), re}i }u mu o vama. @ali}u mu sena vas.“

Ebu Bekr po~inje da pla~e. Ose}a da nion nema snagu da govori, kao ni da Fati-ma (s.a.) nema snagu da slu{a. Ustaje, a iOmar za njim. Ulazi u d`amiju. Pun po-metnje i suza, vi~e u ljutnji i bolu tamookupljenima da...

Fadak je zaplenjenAli strukture mo}i i produ`ene ruke

kreatora politike ube|uju Ebu Bakra da jeu najboljem interesu zajednice da ostanepo strani. On je, uz duboku o`alo{}enosti nakon mnogo neslaganja, nagovoren.Prihvata njihove savete i biva ukro}en.Zami{lja da }e mu prihvatanjem kalifatabiti omogu}eno da nastavi pobedu islamai primenu Poslanikovog (s.a.v.s.) suneta.Prva odluka koju donosi je zaplena Fada-ka, zemlji{ta za ispa{u koji je pripadao Fa-timi (s.a.)

‘Ali (a.s.) je li~no i ekonomski paralisantim ~inom. Njegov prihod sada u potpu-nosti zavisi od onoga {to prima iz javnih

prihoda. Ostavljaju ‘Alija (a.s.) samog. Onikoji su se okupljali oko njega razi{li su sebilo silom, bilo na osnovu sopstvene od-luke. Na ovaj na~in, nema opasnosti odpobune zbog njegovog odbijanja da daprisegu, ni od nepokornosti. Znaju da nemogu dobiti ‘Alijevu (a.s.) prisegu sve dokje Fatima (s.a.) `iva. ‘Ali (a.s.) ne mo`e da-ti svoju prisegu jer se Fatima (a.s.) protiviprisili i mo}i koja ne zna zna~enje prava.Nema ni malo samilosti za njih. Zadr`avasvoj kruti stav do smrti. Ljutnja je ne na-pu{ta. Napada ono {to je vezano za njih.Ne popu{ta ni na momenat.

Poslanik (s.a.v.s.) umire. ‘Ali (a.s.) osta-je kod ku}e. Fatimino (s.a.) nasle|e, kojeje jedini izvor prihoda za nju, njenog su-pruga (a.s.) i decu (a.s.), je zaplenjeno.Vlast je u rukama Ebu Bekra i Omara.Sudbina i budu}nost islama predati su upoliti~ke ruke ljudi poput ‘Abdul Rahma-na ibn Oufa (‘Abdul Rahman ibn Ouf),obo`avaoca para, aristokrate, Osmana,bezbri`nog, Halida ibn Valida i Saida ibnVakasa (Said ibn Vaqas), ~oveka bez pobo-`nosti. Oni postaju glavni predstavniciPoslanikovog (s.a.v.s.) kalifata.

‘Ali (a.s.) ostaje u ku}i. On (a.s.) provo-di vreme skupljaju}i Kur’an jer strahujeza budu}nost. Bilal mora da napusti Medi-nu. Odlazi u Damask i ostaje zauvek bezglasa. Salman se povla~i u ugao. Govorionima koji se u`urbano i pobedonosnovra}aju sa Sakife: „Uradili ste ono {to nijetrebalo da uradite, a niste uradili ono {toste morali da uradite“. Zatim se pun tuge,sa izgubljenom nadom, vra}a u Iran. Umi-re u Madajenu. Abuzar, bliski Poslanikov(s.a.v.s.) ashab i ‘Amar ostaju besposleni.

Fatima (s.a.) se ne predajeAli, Fatima (s.a.) ne miruje. Ispod pla-

nine prepune tuge, ucveljene du{e, ona(s.a.) nastavlja sa svojim otporom i bor-bom protiv tla~iteljskog kalifata. Veruje da

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 117

je to nezakonitkalifat. Ne mi-ruje kako bi po-vratila Fadak.Nastoji da stalnonapada i kritikuje. Po-ku{ava da svakom do-ka`e da oduzimanjem Fa-daka kalifa preduzima politi~-ku osvetu protiv nje i zadaje eko-nomski poraz ‘Aliju (a.s.). Fadak je oma-leno zemlji{te pod pa{njakom i ~ak da jeve}e, jo{ uvek bi bilo suvi{e malo za Fati-mu (s.a.) da bi se njime bavila. Ali, Fadakje postao va`an zbog ukazivanja na uzur-paciju i mo} novog re`ima. Odr`avaju}iproblem Fadaka aktuelnim, ona (s.a.) po-ku{ava da optu`i re`im. Ona (s.a.) doka-zuje koja prava osporavaju da bi slu`ilisvojim sopstvenim ciljevima. Oni se neustru~avaju da odstupaju od Poslaniko-vog (s.a.v.s.) suneta, ni njegovog zna~enja.@eli da ljudi znaju do koje mere ovi ljudi,koji sebe nazivaju „sledbenicima Poslani~-ke tradicije“ i koji u su{tini na toj osnovizasnivaju sopstveni kalifat, tla~e Poslani-kovu (s.a.v.s.) porodicu. Oni ukidaju pra-va koje sva muslimanska deca morajuimati i koja svaki otac ima prava da pru`i.

Ka`u da Poslanik (s.a.v.s.) ima decu, aline ostavlja nasle|e. Fadak postaje politi~-ki problem i sredstvo pobune za Fatimu(s.a.). Fatimina (s.a.) upornost poti~e oda-tle, ne usled njegove ekonomske vredno-sti, kao {to njeni svesni neprijatelji i ne-svesni prijatelji nagove{tavaju.

Fatima (s.a.) se ne predaje, iako je Po-slanikova (s.a.v.s.) smrt opusto{ila njenudu{u i duboko je ozledila. Za svakimudarcem dolazi novi. Ve}ina najzna~ajni-jih Poslanikovih (s.a.v.s.) ashaba i muha-d`ira, ~iji broj je dostigao dotle da se mo-`e nabrojati na prste jedne ruke, dala jesvoj glas kalifi, ili prihvatila glasanje i pre-vrat na Sakifi.

Fatima (s.a.)nema stvarnunadu da }e po-

vratiti snagu. Znada je ‘Ali (a.s.) izgubio

svoja prava. U~vrstilase izabrana sila, koja je

sve to zamislila i isplanira-la. Ona (s.a.) mora da se bori sa

malo nade koju ima. Mora da se bo-ri protiv vladara. Ako ga ne mo`e pobe-

diti, ipak }e ga bar optu`iti. Ukoliko nepadne, mo`e bar biti osramo}en. Ukolikoistina ne mo`e zavladati, mo`e biti doka-zana i predstavljena, kako bi je budu}nostspoznala. Mo`e se odr`avati u `ivotu, ka-ko bi ljudi spoznali da vladaju}a klasa nepredstavlja istinu. Ona tla~i. Istina, pra-vednost i sloboda su pobe|ene i zato~ene.

Zato je Medina svedok jedne od naj-lep{ih prizora istorije. Pored Poslanikove(s.a.v.s.) d`amije, usred tamne no}i, `enau crnini, na konju koga vodi mu{karac,prolazi mra~nim, pustim ulicama grada.

‘Ali (a.s.) hoda, Fatima (s.a.), voljenaPoslanikova (s.a.v.s.) k}er, pobunjenik, ja-{e. Svake no}i napu{taju svoj dom saistim ciljem. ‘Ali odlazi sa njom da bi tra`i-li pomaga~e. Oni su odaniji i nepristrasni-ji nego muhad`iri koji su mahom iz ple-mena Kurej{ija. Podr`avaju jedni druge.Stara politi~ka struktura ih okuplja. Sadaje kalifa, koji poti~e od njih, njihov uticaj-ni gospodar. Svi oni u~estvuju u njego-vom vo|stvu. Njihov kandidat je bio Saidibn Obade, koji je napustio Medinu, i biopogubljen na putu za Damask.

Oni u~estvuju iako se ne sla`u sa raz-mi{ljanjima Ebu Bekra. Ebu Bekr je mu-had`ir, ro|ak Bo`ijeg Poslanika (s.a.v.s.) ipoglavar iz Kurej{ija. Oni su popustili ka-da je on rekao da je Poslanik (s.a.v.s.) `e-leo da kalifa bude iz njegove porodice Ku-rej{ija, neko od njegovih ro|aka. Iz po{to-vanja prema Poslanikovim (s.a.v.s.) hadi-

VERSKE TEME118

sima i njegovoj porodici, oni su se priklo-nili i pre{li preko uzajamnih razlika. Po-verili su vo|stvo Ebu Bekru, koji je bio izPoslanikovog (s.a.v.s.) plemena, i Poslani-kov (s.a.v.s.) tast. Predstavljao se kao lojal-ni sledbenik Poslanika (s.a.v.s.) i ~lan nje-gove porodice. Dobio je ve}inu glasova.To su sada{nji Medinjani.

Sada im Fatima (s.a.) li~no odlazi. Sva-ke no}i prati ‘Alija (a.s.) na njihovim sku-povima. Govori sa njima. Svakom pojedi-na~no govori o Poslanikovim (s.a.v.s.) `e-ljama. Ona (s.a.) obrazla`e jednu po jed-nu ‘Alijevu (a.s.) vrednost, odliku i nad-mo}nost. Svojim uticajnim duhom, veli-kom ljudsko{}u, svojom politi~kom sve-{}u, besprekornim znanjem islama, nje-govog duha i ciljeva, i kona~no, snagomrazuma i logike, ona (s.a.) dokazuje ‘Alije-vo (a.s.) pravo i neregularnost izbora. Po-kazuje prevaru. Zbraja rezultate i ~ini iho~iglednim. Pokazuje im kako }e patitizbog ove povr{ne i u `urbi donete odlukepoliti~kog nemara. Pla{i ih mrakom nepo-uzdane budu}nosti, koji ~eka islam sa nji-hovim vo|stvom ove zajednice.

Ni jedan istori~ar nije pomenuo ovupri~u. Ni jedan nije prepri~ao ~injenicuda niko ne osporava Fatiminu (s.a.) logikuu njenoj interpretaciji i prihvatanju doga-|aja. Staju uz nju. Svi joj daju za pravo.Svi priznaju svoju veliku zabludu. Svi pri-hvataju ‘Alijeve (a.s.) vrline i nadmo}nostnjegovog vo|stva. Fatima (s.a.) tra`i odnjih da podr`e ‘Alija (a.s.) i pomognu muda ostvari svoja prava.

A njihov odgovor? „Morali biste videtiPoslanikovu k}er sada kada smo dali pri-segu Ebu Bekru.“ „Posao je zavr{en. Da jetvoj suprug, tvoj ro|ak, ‘Ali, preuzeo vo|-stvo i izneo sve ovo ranije, mi bismo ga si-gurno izabrali. Naklonjeniji smo mu vi{engeo bilo kom drugom.“

‘Ali (a.s.) ih, iznena|en i u tonu prote-sta, pita: „Da li zaista verujete da bih osta-

vio preminulog Poslanika (s.a.v.s.) u nje-govom domu, zanemario obrede d`enaze,iza{ao iz ku}e i borio se za nasledstvo?“.

Fatima (s.a.), videv{i da se ‘Ali (a.s.) jo{jednom `rtvuje zbog svoje lojalnosti Posla-niku (s.a.v.s.), ka`e : „ ‘Ali nije u~inio ni{tadrugo do onoga {to je morao da u~ini. U~i-nio je plemenitu stvar, a {ta su oni u~inili?Bog }e ih kazniti i pobrinu}e se za njih.“

Obe}ani dar je poslatSada je sve okon~ano. Fatima (s.a.) je

sre}na u o~ekivanju smrti. Ose}a se usa-mljenijom nego {to je ikada smatrala da}e biti. Vidi bliska lica koja su toliki niz go-dina okru`ivala njenog oca (s.a.v.s.), i{lasvuda sa njim i koja su se sada pretvorilau strance.

Sledbenici sada udi{u druga~iji va-zduh. Medina vi{e nije Poslanikov(s.a.v.s.) grad. Politika i nadmo} vladajusada „gradom vere“. Divni i mo}ni duhkoji je nadahnuo beduine, drugim re~i-ma, ose}anja, velikodu{nost, odanost isti-ni, trpljenje zbog istine, ose}ajnost zaljudske vrednosti i lepote `ivota duhovneborbe, vere i pobo`nosti su nestali.

Umesto toga, pojavili su se spaljivanje,uni{tavanje i ponovno izgra|ivanje zasno-vano na drevnim obi~ajima, plemenskojtradiciji, krvnoj vezi, sebi~nosti, ponosu,samoobo`avanju, plemenskom ubijanju,niskim politi~kim igrama i konzervatizmu.Sve to se suprotstavlja pobudama njego-vih re~i, koje su bi~evi izvesnosti koja nosivatru revolucije, pristajanje i u~estvovanjeu dru{tvenoj akciji, odgovornost, napre-dak, duhovna ispoljavanja, zna~enje i stal-nu priliku za `ivot i otpor tla~enju.

‘Ali (a.s.) se povukaoSada se on (a.s.) povukao. Nalazi se u

Fatiminoj (s.a.) ku}i. Njegovi najbli`i pri-jatelji su ostali van, oni koji su vodili bes-klasan `ivot i koji su imali visoko mesto u

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 119

srcu i o~ima Poslanika (s.a.v.s.). Oni kojisu svoju plemenitost i po{tovanje steklipreko svoje vere, odanosti, svesti i otporapali su u o~ima novih politi~kih vo|a. Onikoji su bistri i koje prime}uju, napreduju.

U{i su toliko zaokupljene razgovorimao mo}i, vo|stvu i samoodbrani da se vi{ene mo`e ~uti ne`nost emocija, prijatelj-stva i odanosti. Li~nost Ebu Bekra, Oma-rova grubost, Haledov ma~ i nadarenostAmral Asa (Amral Aas) na pre~ac gradevisoki zid oko Medine, i ljudi, upla{eni i /ili privu~eni, i ashabi svesni i/ili nesvesni,se nalaze unutar zida. Fatimina (s.a.) ku}aje ostavljena van. Fatimin (s.a.) glas ne do-pire do bilo koga!

Fatimini (s.a.) neprijatelji su mnogo ja-~i od onih kojima su se opirali i protiv ko-jih su se borili u Meki. Njen otac (s.a.v.s.)se sam borio u Meki, samo sa svojom mla-dom k}eri (s.a.) kao svojim sledbenikom ipodr{kom. U Masd`id al-Haramu, mestuneprijateljske mo}i pre islama, Poslanik(s.a.v.s.) i njegova k}i (s.a.) su se suo~ili sasenatom Kurej{ija zajedno. Poslanik(s.a.v.s.) je tri stotine idola, obo`avanihposrednika Kurej{ija i svih Arapa nazivaogluvonemim i idiotima. Bez oklevanja islabosti on (s.a.v.s.) je uzvikivao da }e ihuz Bo`iju pomo} polomiti. Njihove pret-ke je upore|ivao sa glupacima, a ono {tosmatraju svetim, sa praznoverjem.

Ali, vidimo da Poslanik (s.a.v.s.) na vr-huncu svoje mo}i, kada je bio voljeniji,sna`niji i uticajniji nego ikad pre, za vre-me zadnjih dana svoga `ivota, ne mo`eda pokrene Osaminu vojsku. Iako izdajestroge zapovedi, molbe i kletve, umoran ibolestan, u groznici, na ivici smrti, on(s.a.v.s.) ne mo`e da pokrene vojsku, sme-{tenu u D`azafu, u blizini Medine.

[ta mogu re}i? ^ak i u svom sopstve-nom domu, me|u svojim najbli`im sled-benicima, nije mogao napisati oporuku,nije mogao nazna~iti svoju poslednju vo-

lju. Da ih je samo izrekao, ne bi bili po{te-|eni od menjanja i iskrivljenja.

Njen suprug, ‘Ali (a.s.), heroj dana, je uBici kod Hendeka, kao mlad ~ovek, dva-desetak godina star, gde su se sva neprija-teljska plemena udru`ila radi napada naMedinu, gde su se i svetovne i religijskegrupe udru`ile da napadnu, drugim re~i-ma, Arapi i Jevreji su se stopili u jedno dabi u potpunosti uni{tili mladi islamski po-kret, da bi skr{ili Muhammedovu (s.a.v.s.)podr{ku i revoluciju preko glava njenihratnika, i, kako su oni rekli :“da tlo Medi-ne ponesu u zobnicama svojih konja“, jed-nim udarcem promenio ishod cele bitke.

^ovek (a.s.) koji u Bici kod Uhuda, ka-da Kurej{ije zauzimaju dolinu, a musli-mani su poti{teni i odstupaju, kada supratioci skriveni, s izgubljenom nadom, aPoslanik (s.a.v.s.) ranjen i neodbranjiv nasvom polo`aju, kru`i oko Poslanika(s.a.v.s.) poput vihora, vra}a se na bojnopolje i razbija neprijateljski front koji na-dolazi, nastupaju}i ka Poslaniku (s.a.v.s.)preko tela mu~enika. On (a.s.) se vra}a kaMuhammedu (s.a.v.s.) da bi ga obi{ao jo{jednom. Vra}aju}i se na bojno polje, za-tvaraju}i put za bekstvo, dobacuju}i raz-bijenim snagama da stvore novi front, on(a.s.) regrupi{e pora`ene, beznade`ne de-zertere i stvara grupu otpora koja primo-rava Kurej{ije, radosne zbog vesti o Posla-nikovoj (s.a.v.s.) smrti i pokolja mu~enika,poraza ratnika i ispijanja Hamzine (Posla-nikovog /s.a.v.s./ strica) krvi, da se povukusa bojnog polja.

^ovek (a.s.) koji je garantovao pobedukod Hajbara, ~ovek koji na bojnom poljukoristi ma~ kao srp koji kosi `itna polja uvreme `etve, `anju}i glave i krv, gomilaneprijateljsku vojsku i postavlja je ispredsvog konja, sada sedi u uglu ku}e.

preveoHosein Abdoli

VERSKE TEME120

FARGARD 161. Onda me Soru{ ^isti i Jazata Azar iz-

me|u sebe za ruke uze{e i ja se odatleudaljih.

2. Do|oh do mesta gde veliku, zastra{u-ju}u, smrdljivu i mra~nu reku videh, ukojoj mnogo du{a beja{e, od kojih ne-ke reku nikako pre}i ne moga{e, nekeje uz mnogo muka prelaza{e, a nekevrlo lako.

3. Upitah: „Ova reka koja je i ovi ljudinamu~eni ovde, ko su?“

4. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovareka su one suze neizmerne koje ljudi izo~iju svojih proli{e, mrtve oplakuju}i.

5. One suze koje protivno zakonu proli-{e, reku ovu uve}a{e.

6. Oni koji reku pre}i ne mogu su oni ko-je posle smrti puno oplakiva{e, a onikoji je lak{e prelaze su oni za kojima tomalo ~inja{e.

7. Ljudima na zemlji reci: „Kukanje, rida-nje i oplakivanje nisu dozvoljeni i ne~inite ih, jer }e du{e va{ih mrtvih sna-}i zlo i muke koje su jednake meri su-za prolivenih.“

FARGARD 171. Po drugi put do mosta ^invad1 do|oh.2. Du{u gre{nika videh, koja tokom te

prve tri no}i tolikom zlu i mukama be-ja{e izlo`ena, kolike nikada na svetuvidela nije.

3. Soru{a ^istog i Jazatu Azaru upitah:„Ova du{a ko je?“

4. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a gre{nika do mesta gde je taj gre-

{nik preminuo hita, do uzglavlja nje-govog.

5. I nad glavom njegovom stoji i re~i izGata govori: „Ormozde pravedni, ukoju zemlju stigoh i kod koga pribe`i-{te na|oh?“

6. Nju u toku te no}i toliko zla i muka su-sti`e koliko i ~oveka koji `ivot svoj nazemlji u patnji i nesre}i pro`ive.

7. A onda joj hladni, smrdljivi vetar u su-sret dolazi.

8. Du{i se ~ini da on sa severa,2 iz pravcademona dolazi i da smrdljiviji vetar odtog na zemlji videla nije.

9. I u tom vetru ona vidi svoju veru3 i delasvoja kao nagu, malaksalu `enu usta is-cerenih, nogu krivih, stra`njice neiz-merne, celog tela krlju{tima pokrivenog.Poput najgre{nije, najpodmuklije inajsmrdljivije `ivotinje {tetne.

10. Ta du{a gre{na je upita: „Ko si ti? Ti odkoje nikad ru`nije, pokvarenije i smr-dljive stvorenje Ormozdovo i Ahrima-novo ne videh?“

11. Ona mu odgovori: „Ja sam tvoje lo{edelo, ej mladi}u lo{ih misli, lo{ih re~i,lo{ih dela, lo{e religije.

12. Tvoje `elje i tvoja dela me ru`nom,zlom, gre{nom, bolnom, iskvarenom,smrdljivom, pora`enom i namu~enomu~ini{e; istom onakvom kao i ti {to si.

13. Iako si video ~oveka koji bogu slu`be idorvon vr{i{e, hvali{e ga i moli{e muse, i vodu, vatru, ovce, biljke i drugedobre tvorevine ~uva{e i prema njimapa`ljiv beja{e, ti htede Ahrimana i de-mone da sledi{ i ru`na dela da ~ini{.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 121

VERSKE TEME

ArdavirafnameKnjiga o pravednom Virafu ili raj i pakao u mazdeisti~koj religiji

14. Iako si video da je stvor boga ~estitogadobre i ~estite ljude, koji su iz velike ilimale udaljenosti dolazili i gostoprim-stvo tra`ili, dostojno primao i ugo{}a-vao, ti si cicija{io i vrata im svoja zatva-rao.

15. Zbog zla kojeg imah nedostojna bejah,a ti me jo{ nedostojnijom na~ini,

16. zastra{uju}a bejah, a ti me jo{ stra{ni-jom stvori,

17. za pravdom `u|ah, a ti me jo{ `udni-jom u~ini,

18. na severnom4 sam mestu sedela, a time jo{ severnije posadi, lo{im misli-ma, lo{im re~ima i lo{im delima svo-jim.

19. Ti izabra da demonima slu`im i zle re-~i Ahrimanove da govorim.“

20. Onda du{u gre{nika prvi korak do Lo-{e Misli dovede, drugi korak do Lo{eRe~i, tre}i korak do Lo{eg Dela, a ~e-tvrtim korakom svojim u pakao pade.

FARGARD 181. Zatim me Soru{ ^isti i Jazata Azar iz-

me|u sebe za ruke uze{e i ja malou|oh.

2. I tako hladno}u, zagu{ljivost, smrad isurovost videh, kakve nikada na ze-mlji ne videh, niti za njih ~uh.

3. Kada se jo{ vi{e pribli`ih, duboki od-vratni Pakao, u`asnu jamu, najstra{ni-je i najteskobnije mesto videh,

4. i mrak tako mra~an da se rukom mo`euhvatiti i smrad takav da ko god bi gau nosu svome osetio, po~eo bi da se gr-~i i trese i sru{io bi se.

5. I teskobu takvu da u njoj niko postoja-ti ne mo`e,

6. svako misli: „Sam sam ovde“.7. I po{to tri no}i i tri dana tu provede,

ka`e: „Evo ima devet5 hiljada godinakako me odavde ne pu{taju.“

8. Svuda `ivotinja {tetnih beja{e; najma-nja poput planine be{e.

I du{e gre{nika tako kida{e kao {to paskosku kida.

9. U pratnji gracioznog Soru{a ^istog ipobedonosnog Jazate Azara lako tudapro|oh.

FARGARD 191. Do|oh do mesta gde du{u ~oveka vi-

deh, kome zmija poput kolca na zadnji-cu ulazi{e a na usta izlazi{e i sve udovenjegove puno zmija be{e osvojilo.

2. Soru{a ^istog i Jazatu Azara upitah:„Telo ovo kakav greh u~ini kad mu jedu{a ovakvoj kazni izlo`ena?“

3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a je onaj ~ovek gre{ni, koji se nasvetu pederastiji odava{e,

4. i mu{karca na sebe pu{ta{e.5. Sada je du{a ovako te{koj kazni izlo`e-

na.“

FARGARD 201. Do|oh do mesta gde du{u `ene videh,

kojoj u koritu prljav{tinu i ne~isto}uljudsku dava{e i koja to je|a{e.

2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini kadmu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“

3. Soru{ ^isti i Jazata Azra reko{e: „Ovadu{a je ona `ena gre{na koja se za vre-me ciklusa svoga ne uzdr`ava{e, kojase Zakonu6 protivno pona{a{e i vodi ivatri prilaza{e.“

FARGARD 211. Du{u ~oveka videh kome ko`u sa glave

dera{e i koga okrutnom smr}u ubija{e.2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini kad

mu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova

du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetu~estitog ~oveka ubi:“

FARGARD 221. Du{u ~oveka videh kome `ensku ne~i-

sto}u i krv mese~nu njihovu u usta si-

VERSKE TEME122

pa{e, a on potomka svog neophod-nog7 kuva{e i je|a{e.

2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini kadmu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“

3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a je onaj ~ovek gre{ni koji se nasvetu sa `enom u ciklusu spaja{e.

4. I svaki put greh taj jednak je petnaesti po tanafuhara.8

FARGARD 231. Du{u ~oveka videh koji zbog gladi i

`e|i vika{e da umire,2. i kosu i bradu svoju ~upa{e i krv pija-

{e, a pena mu na usta udara{e.3. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini kad

mu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“4. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova

du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetudok vodu Hordada i biljku Amordada`vaka{e, re~i Ahrimanove govora{e,zakonu protivno ih je|a{e, ba` ne ~i-nja{e i kao greh ja{t ne molja{e,

5. i Hordada voda i Amordada biljki takoomalova`ava{e i vre|a{e.

6. Sada du{a ova mora tako te{koj kaznida bude izlo`ena.“

FARGARD 241. Du{u `ene videh koja o grudi svoje u

paklu obe{ena beja{e i ~itavo telo njeno`ivotinjama {tetnim osvojeno beja{e.

2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini kadmu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“

3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a je ona `ena gre{na koja na svetumu`a svoga ostavlja{e i telo svoje tu-|em ~oveku podava{e,

4. i nemoralu se odava{e.“9

FARGARD 251. Du{e nekoliko mu{karaca i `ena vi-

deh, `ivotinje {tetne noge i vratove isredinu njihovu griza{e i jedno oddrugog razdvaja{e.

2. Upitah:“ Tela ova kakav greh u~ini{e,kada su im du{e ovakvoj kazni izlo`e-ne?“

3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovedu{e su gre{nici oni koji na svetu bosi10

i bez ko{ulje11 hoda{e, stoje}i mokri{e idruga demonima ugodna dela ~ini{e.”

FARGARD 261. Du{u `ene videh ~iji jezik oko vrata

obmotan beja{e i koja tako o jezik obe-{ena u vazduhu visi{e.

2. Upitah: „Ova du{a ko je?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova

du{a je ona `ena gre{na, koja na svetusvoga mu`a i gospodara svojega nepo{tova{e, proklinja{e i vre|a{e i ko-me odgovara{e.“12

FARGARD 271. Du{u ~oveka videh kome zemlju i pe-

peo kofom i kafizom13 meri{e i da jededava{e.

2. Upitah:“Telo ovo kakav greh u~ini kadmu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“

3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetuispravan kafiz i kofu i mere ispravnene ima{e, koji vodu kao vino predsta-vlja{e, a zemlju u `ito sipa{e i koje poskupoj ceni ljudima prodava{e i odljudi ~estitih kra{e i otima{e.“

FARGARD 281. Du{u ~oveka koga u vazduhu dr`a{e

videh.2. I koga pedeset demona i spreda i stra-

ga zmijama otrovnim {iba{e.3. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini?“4. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova

du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetulo{e careva{e, ljudima oprost ne da-va{e, maltretira{e ih, mu~i{e i ka`nja-va{e.“

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 123

FARGARD 291. Du{u ~oveka videh ~iji jezik iz ustiju na-

polje izvu~en {tetne `ivotinje griza{e.2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini kad

mu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova

du{a je onaj ~ovek koji na svetu kleve-ta{e i spletkari{e i ljude jedne sa drugi-ma zava|a{e.

4. Du{a njegova za njim u pakao pohita.

FARGARD 301. Du{u ~oveka videh ~ije udove jedan

po jedan kida{e i u zube uzima{e.2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova

du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetumnogo krava, ovaca i ostale stoke za-konu protivno ubi.“

FARGARD 311. Du{u ~oveka videh koji od glave do

pete izlo`en mu~enju beja{e, a hiljadudemona se iz visine na njega obru{a-va{e i udara{e ga i puno mu zla i mu-ke nanosi{e.

2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova

du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetuimanje mnogo prikuplja{e, koje netro{i{e, niti ga ljudima dobrim dava{ei poklanja{e, nego ga ~uva{e.“

FARGARD 321. Du{u ~oveka lenjog koga Davanus

zva{e videh; celo telo njegovo `ivoti-nja {tetna griza{e, osim desne nogenjegove koju ne griza{e.

2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova

du{a je Davanus lenji koji na svetu po-stoja{e.

4. Nikad nijedno dobro delo ne u~ini, asa desnom nogom svojom travu predvolove rasprostira{e.“

NAPOMENE

1 Most ̂ invad se nalazi iznad pakla, tri koraka rajskihdu{a daleko. Iznad mosta se nalazi Hamistakan.

2 Videti napomenu 1. fargard 4.3 Videti napomenu 2. fargard 4.4 Videti napomenu 1. fargard 4.5 Mazdaisti iz vremena Sasanida su smatrali da je

`ivotni vek sveta 9000 godina.6 Misli se na verski zakon.7 Koga je trebao da stvori a nije.8 U mazdaisti~koj religiji postoji gradacija grehova

po te?ini. Tanafuhar spada u te{ke grehe.9 U zaratustrijanskom predanju postoji vi{e imena

za nemoralnu `enu. Tako u jednoj knjizi pi{e:„@enu koja u toku jednog meseca svoje telo predadvojici mu{karaca ruspi zovu, a svaku ?`enu kojau jednom danu telo svoje dvojici mu{karaca pre-da, |ah zovu.“ Susret sa njom je do te mere zlo-sre}an i fatalan, da ako na primer, ona u|e u rekukoja je bogata vodom, reka presu{i, ako pogleda ubilo koje rastinje ono prestaje da raste i manje plo-da daje, a svakom ~oveku koji sa njom razgovara,razum i pamet se pomute.

10 Hodati bos se u mazdaizmu smatra grehom i u ver-skim knjigama o tome pi{e: “Osoba koja hoda bosihnogu jednim korakom svojim ~ini da stotini krava,ovaca i kamila mleko usahne, drugim korakom ~inida dvema stotinama grla stoke mleko usahne, tre}i-im korakom ~ini da trima stotinama krava i ovacamleko usahne, a ~etvrtim korakom ~ini da svim kra-vama, ovcama i ostaloj stoci u sedam ke{vara ze-maljskih, mleko usahne. (Po zaratustrijanskom pre-danju zemlja je podeljena na 7 ke{vara, oblasti.)

11 Neki od zaratustrijanskih obi~aja su i no{enje ko-{ulje sodrah ili sedrah i vezivanje pojasa kosti. So-drah je bela jednostavna ko{ulja od muslina, bezrukava i kragne, koja ima veliki izrez do sredinegrudi, gde se nalazi jedna mala torba, kesica, kojase zove torba sevapa, torba dobrih dela. Svaki zara-tustrijanac u svojoj petnaestoj godini obla~i tu ko-{ulju uz pomo} mobeda, na jednom posebnom ob-redu i od tog dana pa nadalje on je obavezan uvekda je nosi. Ona se nosi ispod ostale ode}e, odmahuz telo. Znak je verske zrelosti i simbol borbe saAhrimanom i izvr{avanja verskih obaveza.Kosti je tanak beli pojas koji se plete od 72 bele vu-nene niti. Nosi se preko sodraha. Obavija se triputa oko tela i ima dva ~vora napred i dva poza-di. (prim. prev.)

12 Suprotstavljala mu se (prim. prev.).13 Kafiz – mera za te~nost. U razli~itim istorijskim peri-

odima iznosila je od 18-90 kilograma (prim. prev).

preveoDejan Spasojevi}

VERSKE TEME124

Istorija persijske knji`evnosti: {kole,razdoblja, stilovi i knji`evne vrste / Ah-

med Tamimdari; s persijskog preveo SeidHalilovi}. – Beograd: Kulturni centar I. R.Irana: Dru{tvo srpskocrnogorsko-iran-skog prijateljstva, 2004. – 320 str.; 21 cm

Davne 1925. godine na Filozofskom fa-kultetu u Beogradu, na Katedri za svetskuknji`evnost uvedeni su predmeti Persij-ska knji`evnost i Turski jezik, koji su, za-pravo, bili nukleus budu}ih studija ori-jentalistike na Univerzitetu u Beogradu,odnosno na ju`noslovenskim prostorimauop{te.1 Predava~ oba predmeta bio je drFehim Bajraktarevi} (1889-1970), koji jestudije orijentalistike zavr{io na Filozof-skom fakultetu u Be~u, gde je 1918. godi-ne i doktorirao. Tokom specijalizacije uLondonu (University College, 1919) i Al-`iru (Faculté de letteres, 1922-1924) koduglednog iraniste Anrija Masea (HenriMassé) F. Bajrakterevi} je zapo~eo svojevi{e od pet decenija predano i posve}enobavljenje knji`evnom iranistikom. Zahva-ljuju}i njegovim, pre svega, filolo{ki pre-ciznim, ali i nadahnutim prevodima na{asredina je upoznala najzna~ajnije pred-stavnike i dela i svu lepotu i bogatstvopersijske literature. Pomenu}emo samonjegove najzna~ajnije radove iz iranisti~-kog opusa: epizoda o Rustemu i Suhrabuiz Firdusijevog epa [ahnama (Beograd,1928, 1985), filolo{ki precizan stihovaniprevod Hajjamove rubaije, ra|en sa rele-vantnih rukopisa, kembri~kog i oksford-skog, (Beograd, 1964, 1975, 1985), post-

humno objavljena antologija Iz persijskepoezije (Beograd, 1971, 1985), sa stihovi-ma Rudakija, Firdusija, Enverija, Hajja-ma, Nizamija, Sadija, Rumija, Hafiza idrugih, definicije persijskog satiri~araUbejida Zakanija – Iz novopersijske knji-`evnosti: Zakanijeve definicije ili persij-ska satira tatarskog gospodstva („Stvara-nje“, Cetinje, XI, 7-8, 1956, str. 222-228) itd.

Uz prevode treba, svakako, pomenuti inekoliko knji`evno-istorijskih studija, presvega, one „hajjamolo{ke“: Ficd`erald iOmer Hajjam („Strani pregled“, I, 2, 1927,str. 101-114), Jedan anglosaksonski klasikpersijskog porekla („Letopis Matice srp-ske“, 138, 390, 5, 1962, str. 430-434), Hajjamkod nas („Anali Filolo{kog fakulteta“, 3,1963, str. 7-22) i Omer Hajjam najve}i svet-ski pesnik katrena („Filolo{ki pregled“, I-II, 1965, str. 11-13). U bibliografiji Bajrakta-revi}evnih iranisti~kih radova istaknutomesto zauzimaju i prikazi zna~ajnih rado-va evropske knji`evne i lingvisti~ke irani-stike, kojima je, izme|u ostalog, i populari-sao ove discipline u na{oj sredini.2

Prirodni nastavak Bajraktarevi}evogprevodila~kog rada trebala je da budeistorija persijske knji`evnosti, priru~nikkakav je zaista nedostajao na{oj kulturnoji literarnoj javnosti, a kakvih je zaista ma-lo na ju`noslovenskim prostorima i jezici-ma. Mada je persijsku knji`evnost preda-vao gotovo do samog kraja `ivota, a svojapredavanja iz ovog predmeta neprestanooboga}ivao i dopunjavao novim informa-cijama, dosledno i sistematski prate}ipredmetnu literaturu i nova nau~na otkri-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 125

IZLOG KNJIGA

Istorija persijske knji`evnostidr An|elka Mitrovi}

}a, sticajem okolnosti, „nije uspeo da za `i-vota dâ kona~an, `eljeni oblik svom, dugogodina bri`ljivo negovanom i razvijanomkursu istorije persijske knji`evnosti, ko-me, van svake sumnje, pripada sredi{njemesto u njegovom nastavni~kom delova-nju na Beogradskom univerzitetu.“3

Njegovi studenti dr Marija \ukanovi}(prva generacija) i dr Darko Tanaskovi}(poslednja generacija), koji su posle njeganastavili tradiciju izu~avanja i predavanjapersijske knji`evnosti, sredili su i objaviliBajraktarevi}eva predavanja pod naslo-vom Pregled istorije persijske knji`ev-nosti (Beograd, 1979). Ovaj priru~nik jeprvenstveno bio namenjen i slu`io stu-dentima orijentalistike, ali i {ire, svimaonima koji su se zanimali za ovu oblast.

U Sarajevu se 1997. godine pojavilaHistorija perzijske knji`evnosti od na-stanka do kraja 15. veka, daleko obimnijai sveobuhvatnija od Bajraktarevi}eve, ~ijije autor ugledni iranista dr Be}ir D`aka.

Evo, sada se i kod nas ponovo pojavlju-je jedan ozbiljniji priru~nik ove vrste, iz pe-ra teheranskog profesora (Fakultet persij-ske knji`evnosti i stranih jezika), dr Ahme-da Tamimdarija, ~iji sadr`aj }emo ukratkopredstaviti na narednim stranicama.

Svoje poimanje istorije knji`evnosti, aposebno persijske, i koncepciju knjige A.Tamimdari je iskazao u Uvodu (str. 13-15),gde, izme|u ostalog, ka`e i slede}e:

„Po mi{ljenju pisca ovih redaka, istori-ju knji`evnosti treba ispisivati u svetlurazvoja i usavr{avanja pesme, pri~e, dra-me i medija. Ukoliko se tome jo{ pridoda-ju druge teme iz raznih nauka, odnosnoiz istorije, politike, geografije, alhemije,magije ~ula vida, onda }emo pred sobomimati delo koje li~i na enciklopediju. Temekoje su razvijane u ovoj knji`ici, samo supore|ane po jednoj inovatorskoj skici, ipri tome smo se, kao pisanim izvorima upolju istorije persijske knji`evnosti, po-

slu`ili pomenutim knji`evnim delima is-taknutih iranskih i neiranskih pisaca.

U po~etku su razmatrane odre|ene fi-lozofske i teolo{ke {kole koje su, u ulozikulturnih upori{ta, uzdigle knji`evna de-la. U slede}im delovima se govori o knji-`evnim stilovima i o tome koji pojedina~-ni stil odgovara kojoj filosofskoj {koli. Uzadnjem delu se govori o knji`evnim vr-stama. Prema tome, pri ispisivanju ovogdela se insistira na {koli, stilu, razdobljimai knji`evnim vrstama“ (str. 14-15).

Prvo poglavlje posve}eno je, dakle, fi-lozofskim i teolo{kim {kolama. Na po~et-ku Tamimdari, bave}i se filozofskom {ko-lom peripateti~ara, isti~e zna~aj prevodi-la~ke delatnosti abasidskog perioda zacvetanje intelektulanog i duhovnog `ivo-ta i misaonih i filozofskih tokova u islam-skom svetu. Na arapski, a s njega i na per-sijski, prevo|ene su mnogobrojne zna~aj-ne knjige sa sirija~kog, sanskrita, pahlevi-ja i osobito dela gr~kih filozofa.

„Prevo|enjem nau~nih dela istaknutoggr~kog teozofa, Aristotela, islamski i iranskiintelektualno-filosofski sistem se na{aopred novim horizontom, onim {to je po-stao poznat kao filosofska {kola peripateti-~ara (ma{{a’) ili peripateti~ka (ma{{a’ i). Tonikako ne zna~i da su islamski i iranski u~e-njaci bili isklju~ivo imitatori i da su sledilisve ono {to je Aristotel kazivao“ (str. 18).

U tom delu knjige A. Tamimdari se po-sebno bavio delima i sistemima Farabija(str. 20-21), Razija (str. 21-22) i Avicene (22-26), kao i nekim filozofskim {kolama: ilu-minatorsko-gnosti~kom (str. 26-27), {ko-lom iluminacije – „i{raq“ (str. 27-33) i {ko-lom misticizma i gnoze (str. 33-53).

O misticizmu, koji je oduvek privla~iopa`nju i interesovanje najrazli~itije publi-ke na Zapadu, autor ka`e:

„Misticizam u kome se susre}emo sa ~i-tavim spektrom raznih intelektualnih toko-va, mo`e sticati svoje ideje ne sa jednog

IZLOG KNJIGA126

mesta. Ukoliko bi se, na tom polju, razvilaozbiljna komparacija, uvideli bi da sufijskedoktrine, umnogome, odgovaraju delova-nju gnostika drugih naroda. Evropski istra-`iva~i su verovali da koren islamskog misti-cizma treba tra`iti u zoroasterskoj duhov-nosti, nauci hindusa, u hri{}anskom mona-{tvu, neoplatoni~kom mudroslavlju i u ju-daizmu. Me|utim, primordijalno i istinskoisto~i{te islamskog misticizma, i pored svihonih spolja{njih i intelektualnih sli~nosti saverovanjima prista{a tajne u drugim naro-dima, dakako, jesu Kur’an i islam. Ho}emokazati da se to golemo kulturno postignu}ene bi pojavilo na tlu razli~itih intelektual-nih elemenata, da tu nije bilo prisustvaKur’ana i islama, premda one strukturalnesli~nosti i spolja{nje paralele u razli~itim iz-dancima ezoterizma, aludiraju na jedno}uprimordijalnog Izvori{ta“ (str. 34-35).

Tre}u celinu u ovom poglavlju ~iniislamska teologija (kelam) sa tematskimblokovima: [i’ije (str. 54-56, Mu’tazilije(str. 56-57), A{‘arije (str. 58-60), [kola tran-scedentalne filosofije (str. 60-68) i Nove fi-losofske {kole – na{e doba (str. 68-69).

Drugo poglavlje posve}eno je veomazna~ajnoj temi, periodizaciji persijskeknji`evnosti i naslovljeno Knji`evna raz-doblja: periodizacija persijske knji`ev-nosti (str. 71-102).4

„Nije ~udo {to je persijska knji`evnostu procesu svog sazrevanja od samog za-~etka pa sve do danas, razvijala, srazmer-no razli~itim vremenskim razdobljima ko-ja su posebna zbog svojevrsnih politi~kihokolnosti u odre|enim istorijskim proce-sima, mnogostruke fenomene na temeljusvoje jedinstvene osobenosti. Ovakvi vre-menski procesi se, u istoriji persijske knji-`evnosti, nazivaju ‘knji`evnim razdoblji-ma’. U okviru tih razdoblja se prizivajurazli~iti obrasci politi~kih vlasti i zatim is-taknuti knji`evnici i velikani koji su `iveliu tim krigovima“ (str. 71).

Isti~u}i da periodizacija persijske knji-`evnosti u Iranu nije potpuno ujedna~enajer pojedini njeni istori~ari prihvataju razli-~it broj razdoblja, autor na trideset stranicaobra|uje onu najrasprostranjeniju, na petrazdoblja. Pri tome, svako od njih, kao za-seban tematski segment, predstavlja na po-liti~kom, intelektualnom i literarnom pla-nu: Prvo razdoblje (za~etak persijske pe-sme do kraja petog/jedanaestog i po~etka{estog/dvanaestog veka – str. 72-76); Dru-go razdoblje (po~etak {estog/dvanaestogveka do osmog/~etrnaestog veka – str. 76-83); Tre}e razdoblje (od po~etka osmog/~e-trnaestog do trinaestog/devetnaestog veka– str. 83-95); ^etvrto razdoblje (od drugepolovine dvanaestog/osamnaestog vekado kraja trinaestog/devetnaestog veka –str. 95-98); Peto razdoblje (~etrnaesti/devet-naesti vek pa do naovamo – knji`evnostdana{njice – novo doba – str. 98-102).

U tre}em poglavlju koje se bavi persij-skim poetskim stilovima (Persijski poet-ski stilovi, str. 103-140) dr A. Tamimdarise dr`ao kategorizacije od osam stilova,predstavljaju}i, u tim okvirima, njihovenajbitnije karakteristike i najistaknutijepesnike. Tako, pri obradi horasanskog sti-la, koji je trajao od 9. do 11. veka (str. 104-112), nalazimo, izme|u ostalog, i podatkeo nama dobro poznatim pesnicima kao{to su Rudaki (+ 940), Dakiki (+ 977), Fir-dusi /Ferdosi (+ 940), Ansari/Onsori(+1040), Nasiri Husrev (+1088)…

Potom slede posredni stil seld`u~kograzdoblja iz 12. veka (str. 112-118), gde suuvr{}eni Senai (+1150), Anvari (+1187),Hakani (+1198), Nizami od Gen|e(+1203) i drugi, pa ira~ki stil koji se prote-`e od 13. do 15. veka (str. 118-129), ~ijim jenajistaknutijim predstavnicima, ujedno inajve}im persijskim klasicima, Sa’diju (+1291), Mevlani D`elaludinu Rumiju(+1273) i Hafizu (+ 1389), poklonjena du-`na pa`nja i prostor.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 127

Stilu hipotipoze (str. 129-131), koji jeokarakterisan kao posrednik izme|u ira~-kog i indijskog stila i koji je kratko trajao(16. vek), dato je manje prostora, ali je za-to indijski stil (17. i prva polovina 18. ve-ka) obra|en znatno {ire i sa vi{e predstav-

nika (str. 131-136). Na kraju ovog pogla-vlja ukratko i u najop{tijim naznakamaprikazana su jo{ tri stila: stil iz razdobljapovratka iz 18. i 19. veka (str. 136-137), stiliz razdoblja konsitucionalnog sistema (str.137-138) i stil novog doba (str. 138-140).

IZLOG KNJIGA128

[ahnama, Muin Musavir; Hizr i Ilijas na vrelu `ivota, isfahanski stil, safavidski period

S obzirom na ~injenicu da je proza naIstoku uvek bila u senci poezije, proznimstilovima u persijskoj literaturi posve}enoje daleko manje prostora (~etvrto poglavlje,str. 141-156). Ahmed Tamimdari ih je pred-stavio kroz {est razdoblja navode}i, prven-stveno, glavne predstavnike i njihova dela.

Druga polovina knjige, odnosno petopoglavlje, bavi se knji`evnim vrstama upersijskoj knji`evnosti (Knji`evne vrste upersijskoj knji`evnosti, str. 159-296). Tu seautor bavi epskim (hamase), lirskim, didak-ti~kim poetskim, a potom i dramskim ipripovednim vrstama i njihovim pred-stavnicima. U prvom odeljku ovog pogla-vlja A. Tamimdari obra|uje persijsku ep-sku poeziju (str. 158187), kroz njene razli-~ite podele (tradicionalna, drugorazrednai posteriorna, odnosno mitska, pelivanska,verska, gnosti~ka) i njene osobenosti veza-ne za radnju, mesto, vreme, junake itd.

Za ovu, u Persiji vrlo omiljenu vrstu,Ahmed Tamimdari ka`e:

„Epika pripada najdrevnijim vrstama,a smiruje u sebi razotkrivanja doga|aja izpreistorijskog doba i izve{taje o najrani-jim vremenima. Epika, zapravo, ilustrujeideale jedne nacije, preplitanje istorije imitova, imaginacije i realnosti. Epski pe-snik jeste istori~ar svoje nacije. A u srcupersijske epske pesme le`e prizivanja he-rojskih samopo`trvovanja mitskih i naci-onalnih li~nosti u odbrani svojih naroda iiranske civilizacije, prizivanja koja bivajukomponovana u herojskom stilu. Epika jeu persijskoj knji`evnosti rasko{nija u od-nosu na druge vrste, a i prednja~i u odno-su na njih;“ (str. 158).

Centralno mesto u tom delu pripada,svakako, najve}em persijskom epi~aru,iranskom Homeru, Abul Kasimu Firdusi-ju, i njegovom grandioznom epu [ahna-mi, gde su deskriptivni pasa`i i analizadela potkrepljeni mno{tvom, uglavnom,uspe{no prevedenih stihova (str. 163-183).

[to se persijske lirske poezije ti~e, persij-ski istori~ar knji`evnosti isti~e da u njoj nadsvim ostalim elementima, dominiraju ose-}anja. Predstavljaju}i njene raznovrsne to-kove, on se bavio, na prvom mestu, razvo-jem poetskih formi kroz istoriju. Katren(~etvorostih/rubaija) je, s obzirom na njego-vo mesto u persijskoj i svetskoj poeziji, pri-li~no sveobuhvatno obra|en, po~ev{i odnjegove strukture i tema, preko vrsta (lju-bavni, misti~ki, sufijski, filozofski), do pred-stavnika, me|u kojima je, sasvim prirodno,akcenat stavljen na Omera Hajjama, jed-nog od najve}ih i najpopularnijih persij-skih i uop{te orijentalnih pesnika u Evropi(str. 198-203). I u ovom pasa`u su za ilustra-ciju kori{}eni Hajjamovi katreni, uglavnomu prevodu Fehima Bajraktarevi}a i sarajev-skog orijentaliste, Safvet-bega Ba{agi}a.Rubaiji je po spolja{njem obliku i strukturivrlo sli~an dupli distihon (do-bejt), kome jeposve}en drugi odeljak (str. 203-209).

Potom su predstavljene tri u persijskojpoeziji vrlo zastupljene i zna~ajne pesni~-ke forme: persijska oda (kasida), nastalapod arapskim uticajem (str. 209-234), ga-zel (str. 235-270) i mesnevija (str. 270-274),izme|u ostalog, i mno{tvom reprezenta-tivnih ilustrativnih strofa, ~esto u stihova-nom prevodu.

Slede}e stranice (str. 275-282) donosesamo najosnovnije informacije o {est ma-nje poznatih vrsta pesama: terkib-bendu(spajaju}a vezica), tard`i’-bendu (ponavlja-ju}a vezica), fragmentarnoj pesmi/epigra-mu (qet’e), mosammatu (stancai~na pesma),monostihonu (mofrad) i produ`enoj pe-smi (mostazad).

Potom sledi kra}i deo o didakti~koj(ta’limi) knji`evnosti (str. 282-286), a na sa-mom kraju dela, tako|e sasvim kratko,predstavljene su dramska (nemaje{i) litera-tura (str. 286-291), kao i pripoveda~ka knji-`evnost (destan), kroz slede}e vrste: ljubav-ne/lirske, gnosti~ke/sufijske, epske/pelivan-

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 129

ske, bogoslovske/vero{kolske, satiri~ne,simboli~ne/filosofske, pu~ke, realisti~ke,poslovi~ne pri~e i makame (str. 292-296).

*Ova obimom nevelika knjiga, „jedan

brz ali, ipak, koristan kroki, odnosno pre-gled persijske knji`evnosti“, kako ju je upredgovoru naslovljenom Istorija kaosvedo~anstvo (str. 9-15) okarakterisao beo-gradski arabista prof. dr Rade Bo`ovi}, bezsumnje, je zna~ajna jedinica u bibliografijina{e iranistike i orijentalistike i koristanpriru~nik koji }e omogu}iti zainteresova-nim ~itaocima da na poseban na~in, „iznu-tra“, kroz prizmu jednog iranskog/orijen-talnog istori~ara literature, steknu uvid uovu, u Evropi, svakako, najpopularniju inajuticajniju orijentalnu literaturu i uo~erazlike u koncepciji, na~inu sistematizova-nja gra|e i poimanju fenomenâ knji`evno-sti, knji`evne istorije i knji`evne teorije uevropskim5 i orijentalnim delima te vrste.

Delo je s persijskog preveo mr SeidHalilovi}, islamski, odnosno {iitski bogo-slov (ro|en 1980. godine u Prijepolju), ko-ji od 1992. godine `ivi i radi, odnosno si-stematski izu~ava razne vidove islam-ske/{iitske, odnosno iranske duhovne inau~ne tradicije u svetom iranskom gra-du Komu (Halilovi}eva kratka radna bi-bliografija data je na koricama knjige).Halilovi} je u knjizi uspeo da prenese je-zik, stil i diskurs orijentalne nau~ne pro-ze. No, treba, isto tako re}i da je njegovprevod mestimi~no suvi{e bukvalan i neba{ uvek u duhu na{eg jezika, a na nekimmestima su ~ak naru{eni i gramati~ka ipravopisna norma srpskog jezika. Nisuuvek prona|ena ni najadekvatnija termi-nolo{ka re{enja vezana za knji`evnu isto-riju i teoriju, prvenstveno, zbog razlike iudaljenosti evropske i orijentalne knji-`evno-teorijske tradicije, ili, pak, za ori-jentalistiku (npr. {i’ije, umesto {iiti, mu’ta-zilije, umesto mu’taziliti i sli~no). Sve to

je, verovatno, posledica redukovanog Ha-lilovi}evog kontakta s maternjim jezikom.

Svojevrsan dodatak prvom poglavljuTemimdarijeve Istorije persijske knji`ev-nosti jeste i pogovor, Nebeski napev persij-ske knji`evnosti na{oj dana{njici (str. 297-320), iz pera prevodioca S. Halilovi}a koji seu njemu bavi razli~itim aspektima i znako-vima iransko-{iitske duhovnosti, tradicio-nalnim filozofskim nasle|em, slo`eno{}uiranskog interpretativnog genija, kao i jo{nekim temama, dovode}i ih sve u vezu i sre{enjem krize modernog sveta. [teta je sa-mo {to je ovaj zanimljiv tekst pisan kompli-kovanim stilom i prili~no nejasnim jezikom,u kome dominiraju preduge i zamr{ene re-~enice, za~injene ~esto i arhaizmima.

Na kraju, moramo pohvaliti dobrutehni~ku opremu knjige, a pre svega „do-punu“ teksta lepim portretima gotovosvh zna~ajnijih persijskih knji`evnika.

NAPOMENE

1 Beogradska Katedra za orijentalnu filologijuosnovana je 1926. godine. Vi{e o tome cf. Marija\ukanovi}, Katedra za orijentalnu filologiju / u:Sto godina Filozofskog fakulteta, Beograd, 1963,str. 477-484 i A. Mitrovi}, Sedamdeset godina Ka-tedre za orijentalistiku / u: Orijentalistika 70:zbornik radova, Beograd, 1997, str. 21-28.

2 Vi{e o svemu tome cf.: A. Mitrovi}, Nau~no deloFehima Bajraktarevi}a, Beograd, 1996, str. 60-125i Iranisti~ki opus Fehima Bajraktarevi}a / u: Opersijskoj knji`evnosti, Beograd, 1999, str, 31-54.

3 M. \ukanovi}, D. Tanaskovi}, Predgovor prire|i-va~a / u: Dr Fehim Bajraktarevi}, Pregled istorijepersijske knji`evnosti, Beograd, 1979, str. 5-6.

4 Deo o periodizaciji persijske knji`evnosti obja-vljen je i u ~asopisu „Nur“ (Beograd). – 12, 42 (je-sen, 2004), str. 78-87.

5 Cf. npr.: Browne, E. G., A Literary History of Per-sia, Cambridge, 1902-1924 (i druga izdanja);Horn, P., Geschichte der persischen Litteratur,Leipzig, 1909; Piemontese, A. M., Storia della lit-teratura persiana, 1-2, Milano, 1970; Rypka, J., Ira-nische Literaturgeschichte, Leipzig, 1959; Kr?im-ski?, A. E., Istori? Persii, ee literatur? i dervi{ko?teosofii, I. S., Iz istorii persidsko? i tad`iksko? lit-eratur, Moskva, 1972.

IZLOG KNJIGA130

Dragan NOVAKOVI],[kolstvo islamske zajednice,Junir, Novi Sad, 2004, str. 145+23.

dr Rade Bo`ovi}

Simpati~na, in-f o r m a t i v n a ,

ta~na i odgovornaknjiga dr Draga-na Novakovi}a oistorijatu islam-skog {kolstva nateritoriji nekada-{nje Jugoslavijetreba da poslu`i,mislim, kao uzo-ran primer kako

se knjiga, koja }e nekom izgledati kao iz-uzetno specifi~na, mo`e lako ~itati. I jo{ne{to, verovatno, va`nije od toga: kolikose iz nje mo`e nau~iti za budu}nost boljihme|ukonfesionalnih i me|unacionalnihodnosa na teritorijama biv{e Jugoslavije,pa i {ire – Balkana. A mo`e mnogo. Dakle,iz nje mogu, podjednako, nau~iti mno-go toga korisnoga i nau~nik, i novi-nar, i diplomata i politi-~ar. Svako ko u~estvujeu javnom `ivotu naovim prostorima.

^itaju}i ovu zani-mljivu i iznad svega,kako je ve} re~e-no, korisnu knji-gu, mo`e se sti}ii do va`nog, a ni-je isklju~eno za po-nekog i iznena|uju}egsaznanja, – da su nekeodnose me|u Ju`nimSlovenima bolje nego mirazumeli, Austrijanci i Ma|a-ri, mada ove poslednje ta konstataci-ja ne osloba|a i nekih zabluda i osude

zbog politikantskih poteza, u~injenih na-ro~ito na tlu okupirane Bosne i Hercegovi-ne. Na kraju, mudri intelektualci i visprenipoliti~ari valjalo bi da u~e i na tu|im gre-{kama, a to ova knjiga D. Novakovi}aomogu}ava.

Upotrebiv{i ve} na po~etku neke za-klju~ke koji, obi~no, slede na kraju razma-tranja svake knjige, ~ini mi se, da valja re-}i ili barem dr`ati na umu, ve~itu istinu:da svako vreme mora imati svoja re{enja.Ovde mislim na onaj segment mudre au-strougarske politike koja je, i pored toga{to se ponekad ~inilo da je ona tipi~nookupatorska, naro~ito nekim konzerva-tivnim muslimanskim krugovima, pa inekim Srbima koji su smatrali da su za-jedno sa muslmanima u Bosni kulturno isvakojako druga~ije u odnosu na katolikedefimirani, mislim na tu austrougarskupolitiku koja je uspevala i da konzervativ-ne islamske teolo{ke krugove lagano uvo-di u procese modernizacije i razumevanjeistorije.

Knjiga je dragocena i zato {to nas od-govorno upoznaje sa istorijatom va`ne

na na{em terenu verske zajednice,Islamske verske zajednice

i njenih institucija. Isto-rijat {kolstva je izlo`enod njegovih jasnih i or-ganizovanih po~etaka

(18. vek), pa prekoKraljevine Jugo-slavije i socijali-sti~ke Jugoslavi-

je sve do raspadaove dr`ave. Tako|e

nas upoznaje i sa svim„prate}im“ dokumen-tima va`nim za boljeshvatanje kulturnog i

politi~kog ambijenta u kojemje ovo {kolstvo trajalo i razvijalo se.

[teta je samo {to po`rtvovani i uva`eni

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 131

autor dr D. Novakovi} nije stigao da namponudi malo vi|enja i svojih znanja omejtefima i ni`im oblicima islamskog{kolstva. Ali zato su posebno i dobro ob-ra|eni {kolski sistemi Gazi Husrevbegovemedrese (srednja muslimanska {kola),potom, delimi~no, i Islamskog teolo{kogfakulteta koji je, u neku ruku, proiza{ao izove medrese, da bi se izlaganje nastavilo{kolskim sistemom i Gazi Isabegove me-drese u Skoplju i Alaudinove u Pri{tini.Uzgred je dotaknuta i najmla|a islamska{kola na ovom terenu, Isabegova medresau Novom Pazaru. Pristojna i korisna pa-`nja posve}ena je i najve}oj islamskoj bi-blioteci na Balkanu, Gazi Husrevbegovoju Sarajevu.

Za one koji lutaju oko pitanja da ili neuvoditi u {kole versku pouku, posebnomo`e da bude zanimljiv deo (od strane118-139) koji je ovoj oblasti religioznogobrazovanja i, ponekad, neizbe`nog misi-onarenja posvetio autor.

Na kraju knjige se nalaze vrlo korisnidodaci, re~nici u knjizi upotrebljeniharapsko-islamskih termina i izraza i kori-sna bibliografija. Dakle, mnogo je razlogada se ova korisna knjiga dr Dragana No-vakovi}a pro~ita. I ~italac ne}e, tvrdim, nijednoga ~asa osetiti dosadu, mada, kadaje re~ o {kolskim sistemima i njihovomopisu, ne mo`e se re}i da takva {tiva mo-gu biti uzbudljiva.

132 AKTIVNOSTI

Uorganizaciji Iranskog kulturnog cen-tra i uz podr{ku Jugoslovenske kino-

teke i Dru{tva srpskocrnogorsko-iranskogprijateljstva, u utorak, 7. juna (17 hordad)ove godine po~eo je ciklus iranskog filmapod nazivom Iran, kinematografija, duhov-nost koji je sve~ano otvorio iranski amba-sador u Beogradu, Njegova ekselencijaMorteza Mir Hejdari.

U ime Jugoslovenske kinoteke skup jepozdravio Bo`idar Marjanovi}. Zahva-liv{i se na naporima u organizovanjuovog festivala, on je pohvalio nastojanjeIranskog kulturnog centra da srpskimljubiteljima sedme umetnosti {to boljepromovi{e iranski film i izrazio nadu unastavak saradnje sa Iranskim kulturnimcentrom.

Pozdravnu re~ u ime Dru{tva srpsko-crnogorsko-iranskog prijateljstva uputioje Bogdan Zlati}, filmski kriti~ar. „Iranskifilm zauzima posebno mesto u svetu i da-nas skoro da nema festivala na kome neu~estvuju filmovi iranskih autora. Ova ki-nematografija se bavi aspektima duhov-

nosti i humanosti i kao takva je uspela daosvoji ljudska srca“ – rekao je g. Zlati}.

Ciklus iranskog filma otvorio je Nj. e.Morteza Mir Hejdari. On je u pozdravnojre~i naveo misao osniva~a Islamske Repu-blike Irana, imama Homeinija, koji je ki-nematografiju nazvao modernim izu-mom koji treba staviti u slu`bu obrazova-nja i odgoja naroda. „Iranska kinemato-grafija je jedan univerzum koji, po mi{lje-nju ve}ine kriti~ara, na najbolji na~in pre-nosi i izra`ava misli svog naroda“ – ista-kao je g. Mir Hejdari.

Na [estom festivalu iranskog filma ko-ji je otvorio film Ro|enje jednog leptira pri-kazano je 8 ostvarenja iranskih autora.

U Bajrakli d`amiji obele`ena godi{njicasmrti imama Homeinija (r.a.)

U prisustvu velikog broja vernika, upetak 3. juna (13 hordad) u beogradskojBajrakli d`amiji obele`ena je godi{njicasmrti imama Homeinija (r.a.) koju su or-ganizovali Islamska zajednica Srbije iIranski kulturni centar. Nakon {to je zablagoslov imamove du{e i u znak zahval-

AKTIVNOSTI

Ciklus iranskog filma

133Vol. 14 • No 45 • LETO 2005.

nosti za njegove napore prou~io Fatihu,beogradski muftija, Hamdija Jusufspahi},je rekao: „Ruhollah Musavi Homeini (r.a.)je bio jasan primer muslimana koji je hra-bar, revolucionaran i koji se odri~e ovogsveta. Imam Homeini nije bio samo fakih(islamski pravnik) i duhovnik, ve} i pisac,mislilac i veliki politi~ar. Ajatolah Homei-ni, bio je, zapravo, jedna od najve}ih li~-nosti 20. veka, lider najve}e islamske re-volucije na svetu i utemeljiva~ prve islam-ske dr`ave. U vreme {ahove vlasti stanjeu Iranu nije bilo za pohvalu, budu}i da jeislamsku zemlju Iran nastojao da povedeneislamskim putem. Islamski narod Iranase tome usprotivio, i tako se, pod vo|-stvom imama Homeinija, zbio najve}i do-ga|aj, trijumf islamske revolucije. Mi smoradosni zbog toga {to Islamska Republikai nakon imamove smrti uspe{no i ~vrstosledi svoj islamski smer. Najve}a uslugaimama Homenija muslimanima sveta je-ste to {to je me|u njima uspostavio jedin-stvo. Mi se molimo za opstanak IslamskeRepublike Iran koja je najve}i za{titnikislama i muslimana u svetu.“ – rekao jebeogradski muftija.

Zahvaliv{i se gra|anima Beogradamuslimanske veroispovesti na velikomodzivu, iranski ata{e za kulturu, g. Vafaei,je rekao: „Imam Homeini (r.a.) je bio sve-strana li~nost: duhovnik, poznavalac ver-skog prava, pisac, pesnik, gnostik i revo-lucionar. O svakom aspektu njegove sve-

strane li~nosti mogu se napisati cele knji-ge. Me|utim, me|u ostalim, izdvajaju sedve karakteristike njegove li~nosti. Prvaje to {to je te`io ujedinjenju svih islam-skih mezheba. Imam Homeini je bio sve-stan nastojanja neprijatelja islama koji suradili na produbljivanju razlika me|umuslimanima razli~itih pravaca, i zato jemnogo insistirao na jedinstvu. Druga jeljubav i privr`enost islamskom gnostici-zmu. Imam je bio veliki gnostik koji jepre{ao glavne stupnjeve gnosti~kog puta.Zbog toga su njegove re~i bile prihva}eneod svih muslimana, svi su ga voleli i vide-li smo da su milioni muslimana Irana isveta plakali kada je umro.“

U nastavku su pro~itani gnosti~ki sti-hovi koje je tokom svog `ivota pisaoimam Homeini i kur’anski odlomci, kojesu govorili g. Azarmakan i Muhamed Ju-sufspahi}.

Zavr{etak mandata iranskog ata{ea zakulturu

Nakon ~etvorogodi{njeg anga`ovanjana mestu ata{ea za kulturu i direktoraIranskog kulturnog centra, okon~ana jekulturna misija g. Gholama Vafaija u Beo-gradu. Tim povodom, u utorak, 14. juna,u ~ast njegovog odlaska iz Beograda i za-vr{etka mandata odr`an je opro{tajnikoktel. Prijemu je prisustvovao veliki brojzvanica, me|u kojima su bili predstavnici

AKTIVNOSTI134

kulturnog i javnog `ivota Srbije, pred-stavnici verskih zajednica, verski veliko-dostojnici, saradnici i prijatelji Iranskogkulturnog centra, ~lanovi Srpskocrnogor-sko-iranskog dru{tva za prijateljstvo i sa-radnju, polaznici kursa persijskog jezika.

Tokom prijema, od g. Vafaeia su seoprostili mnogi prijatelji i saradnici Kultu-rnog centra Irana, koji su u proteklih ~eti-

ri godine svojim anga`ovanjem doprinelinjegovim mnogobrojnim aktivnostima.Tom prilikom, gospodinu Vafaeiju po`ele-li su mnogo uspeha. Srda~na atmosfera iprijateljski duh tokom prijema, kao i broj-nost zvanica, pokazali su da je utemelje-nost interesovanja za iransku kulturu uBeogradu i Srbiji zna~ajna. Tako|e, izra`e-na je obostrana `elja za nastavkom sarad-nje i daljim uzajamnim upoznavanjem.

Nova lokacija Iranskog kulturnog centraKulturni centar se od nedavno nalazi

na novoj lokaciji. Nakon ~etiri godine bo-ravka u [olinoj ulici, Centar se po~etkomavgusta preselio na novu adresu u uliciNake Spasi}.

Tim povodom prire|en je koktel komesu, pored saradnika i polaznika kursa per-sijskog jezika prisustvovali i zvani~niciAmbasade Irana u Beogradu i ~lanoviDru{tva srpskocrnogorsko-iranskog pri-jateljstva. Kra}im obra}anjem prisutne supozdravili ambasador I. R. Irana u Beo-gradu, Njegova ekselencija Mir Hejdari, izamenik ata{ea za kulturu, g. Azarmakan.Oni su istakli pozitivne aspekte i zna~ajkulturne saradnje izme|u Irana i Srbije iCrne Gore i nadu u njeno produbljenje.Prisutnima su na kraju koktela podeljenipokloni u knjigama.

Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 135

AKTIVNOSTI136

Stranica Kur’ana u muhakak pismu, 15. vekPortal mauzoleja {ejha Abdu Samada, Natanz